Predmet C‑601/11 P

Francuska Republika

protiv

Europske komisije

„Žalba — Tužba za poništenje — Zaštita od transmisivnih spongiformnih encefalopatija — Uredba (EZ) br. 746/2008 — Uredba kojom se odobravaju mjere kontrole i iskorjenjivanja manje ograničavajuće od prethodno predviđenih mjera — Načelo predostrožnosti — Razina zaštite zdravlja ljudi — Novi elementi koji mogu izmijeniti predodžbu rizika — Nepostojanje obrazloženja — Iskrivljavanje činjenica — Pogreška koja se tiče prava“

Sažetak – Presuda Suda (četvrto vijeće) od 11. srpnja 2013.

1. Žalba – Razlozi – Puko ponavljanje razloga i argumenata iznesenih pred Općim sudom – Nedopuštenost – Osporavanje načina na koji je Opći sud protumačio ili primijenio pravo Zajednice – Dopuštenost

   (čl. 256. st. 1. podst. 2. UFEU‑a; Statut Suda, čl. 58.)

2. Žalba – Razlozi – Nedostatnost obrazloženja – Implicitno obrazloženje Općeg suda – Dopuštenost – Pretpostavke

   (čl. 256. st. 1. podst. 2. UFEU‑a; Statut Suda, čl. 36. i čl. 53. st. 1.; Poslovnik Općeg suda, čl. 81.)

3. Akti institucija – Proporcionalnost – Kriteriji za ocjenu – Ocjena s obzirom na elemente dostupne u trenutku donošenja akta – Propisi za zaštitu javnog zdravlja – Primjena načela predostrožnosti i preventivnog djelovanja – Pojava novih elemenata – Obveza prilagodbe navedenih propisa

4. Žalba – Razlozi – Nadzor pravne kvalifikacije činjenica od strane Suda – Dopuštenost

   (čl. 256. UFEU‑a)

5. Poljoprivreda – Usklađivanje zakonodavstava u području zdravlja životinja – Mjere zaštite od transmisivnih spongiformnih encefalopatija – Donošenje na temelju znanstvene procjene rizika – Ublažavanje prethodnih preventivnih mjera – Dopuštenost – Uvjet – Zadržavanje razine zaštite zdravlja ljudi

   (Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća br. 999/2001, čl. 24. st. 24. i br. 178/2002, čl. 7. st. 2. i br. 1923/2006.)

6. Poljoprivreda – Zajednička poljoprivredna politika – Provedba – Znanstvena procjena rizika – Utvrđivanje razine rizika – Diskrecijska ovlast Komisije – Sudski nadzor – Granice

   (čl. 168. st. 1. UFEU‑a)

7. Žalba – Razlozi – Razlog koji se prvi put iznosi u žalbi – Nedopuštenost

   (čl. 256. st. 1. podst. 2. UFEU‑a; Statut Suda, čl. 58.)

1.  Vidjeti tekst odluke.

   (t. 70.‑72., 141.)

2.  Vidjeti tekst odluke.

   (t. 82., 83.)

3.  Vidjeti tekst odluke.

   (t. 110.)

4.  Vidjeti tekst odluke.

   (t. 119.)

5.  U okviru donošenja mjera zaštite od transmisivnih spongiformnih encefalopatija na temelju Uredbe br. 999/2001 o utvrđivanju pravila za sprečavanje, kontrolu i iskorjenjivanje određenih transmisivnih spongiformnih encefalopatija, u skladu s člankom 24.a te uredbe, koji je u nju dodan Uredbom br. 1923/2006, odluke koje se donose u skladu s jednim od postupaka iz članka 24. temelje se na primjerenoj ocjeni mogućih rizika za zdravlje ljudi i životinja te se njima zadržava ili, ako je to znanstveno opravdano, povećava razina zaštite zdravlja ljudi i životinja u Uniji uzimajući u obzir postojeće znanstvene dokaze.

   U tom pogledu, iako uvodne izjave Uredbe br. 1923/2006 ne sadrže objašnjenje u pogledu cilja predmetne odredbe, iz pripremnih akata proizlazi da je članak 24.a Uredbe br. 999/2001 bio zamišljen kao jamstvo kojim bi se spriječilo da se na temelju odborske procedure donesu mjere kojima bi se mogla smanjiti razina zaštite zdravlja ljudi i životinja u Uniji. Međutim iz toga ne proizlazi da se navedenim člankom 24.a isključuje svako ublažavanje prethodnih preventivnih mjera. Naime, s jedne strane, članak 24.a Uredbe br. 999/2001 ne postavlja kao mjerilo činjenicu da bi se usporedba trebala provesti u odnosu na razinu zaštite koja proizlazi iz prethodnih preventivnih mjera donesenih u istom području, nego se općenito odnosi na razinu zaštite zdravlja koja je osigurana u Uniji. S druge strane, iz članka 7. stavka 2. Uredbe br. 178/2002 Europskog parlamenta i Vijeća od 28. siječnja 2002. o utvrđivanju općih načela i uvjeta zakona o hrani, osnivanju Europske agencije za sigurnost hrane te utvrđivanju postupaka u područjima sigurnosti hrane kao i sudske prakse Suda proizlazi da se privremene mjere upravljanja rizikom, donesene u kontekstu znanstvene nesigurnosti, trebaju preispitati u primjerenom roku kako bi se osiguralo da su primjerene i da ne ograničuju trgovinu više nego što je to potrebno kako bi se postigla visoka razina zaštite zdravlja koju je Unija odabrala.

   Stoga je razina zaštite zdravlja ljudi usko povezana s razinom rizika koja se smatra prihvatljivom za društvo, koja pak ovisi o znanstvenim spoznajama dostupnima u određenom trenutku. Međutim, nije isključeno da se, uzimajući u obzir razvoj znanstvenih spoznaja, ista razina zaštite može osigurati manje ograničavajućim mjerama.

   (t. 131.‑136.)

6.  Što se tiče procjene rizika za zdravlje ljudi, s obzirom na to da je utvrđivanje razine rizika koji se smatra prihvatljivim za društvo dio područja u kojem Komisija treba izvršiti složene ocjene i raspolaže širokom diskrecijskom ovlašću, sudski nadzor izvršavanja njezine nadležnosti treba se ograničiti na ispitivanje je li ono zahvaćeno očitom pogreškom u ocjeni ili je li zakonodavac očito prekoračio granice svoje diskrecijske ovlasti.

   (t. 142., 143.)

7.  Vidjeti tekst odluke.

   (t. 149.)