Predmet C‑189/11

Europska komisija

protiv

Kraljevine Španjolske

„Povreda obveze države članice — Oporezivanje — PDV — Direktiva 2006/112/EZ — Članci 306. do 310. — Posebna odredba za putničke agente — Razlike u jezičnim verzijama — Nacionalno zakonodavstvo koje predviđa primjenu posebne odredbe na osobe koje nisu putnici — Pojmovi ‚putnik’ i ‚klijent’ — Izuzeće iz navedene posebne odredbe određenih javnih prodaja — Navođenje na računu iznosa PDV‑a koji se može odbiti, a koji nije vezan uz dugovani ili plaćeni pretporez — Ukupno određivanje porezne osnovice za određeno razdoblje — Neusklađenost“

Sažetak – Presuda Suda (treće vijeće) od 26. rujna 2013.

1. Pravo Europske unije – Tumačenje – Višejezični tekstovi – Razlike između više jezičnih verzija – Uzimanje u obzir odnosa među dijelovima i svrhe predmetnog propisa

2. Usklađivanje poreznih zakonodavstava – Zajednički sustav poreza na dodanu vrijednost – Posebna odredba za putničke agente – Cilj – Pristup zasnovan na klijentu – Nepostojanje povrede obveze – Pristup zasnovan na putniku – Neusklađenost s posebnom odredbom za putničke agente

   (Direktiva Vijeća 77/388, čl. 26. st. 2. do 4. i Direktiva Vijeća 2006/112, čl. 306. do 310.)

3. Usklađivanje poreznih zakonodavstava – Zajednički sustav poreza na dodanu vrijednost – Posebna odredba za putničke agente – Nacionalno zakonodavstvo koje predviđa primjenu posebne odredbe na osobe koje nisu putnici – Putnički agenti koji tu odredbu primjenjuju kao posrednici

   (Direktiva Vijeća 2006/112, čl. 306. st. 1. podst. 2)

4. Tužba zbog povrede obveze – Dokazivanje povrede obveze – Teret koji leži na Komisiji – Iznošenje dokaza iz kojih je vidljiva povreda obveze – Teret pobijanja na strani dotične države članice

   (čl. 4. st. 3. UEU‑a; čl. 258. UFEU‑a)

5. Usklađivanje poreznih zakonodavstava – Zajednički sustav poreza na dodanu vrijednost – Posebna odredba za putničke agente – Nacionalno zakonodavstvo koje predviđa primjenu posebne odredbe na osobe koje nisu putnici – Navođenje na računu iznosa poreza na dodanu vrijednost koji nema nikakve veze sa stvarnim porezom koji se obračunava klijentu – Dopuštanje odbijanja tog iznosa – Povreda obveze

   (Direktiva Vijeća 2006/112, čl. 168. i 226.)

6. Usklađivanje poreznih zakonodavstava – Zajednički sustav poreza na dodanu vrijednost – Posebna odredba za putničke agente – Nacionalno zakonodavstvo koje predviđa primjenu posebne odredbe na osobe koje nisu putnici – Ukupno određivanje porezne osnovice za određeno razdoblje – Povreda obveze

   (Direktiva Vijeća 2006/112, čl. 308.)

7. Usklađivanje poreznih zakonodavstava – Zajednički sustav poreza na dodanu vrijednost – Posebna odredba za putničke agente – Nacionalno zakonodavstvo koje predviđa primjenu posebne odredbe na osobe koje nisu putnici – Izuzeće iz navedene posebne odredbe određenih javnih prodaja – Područje primjene – Maloprodajni putnički agenti koji posluju kao posrednici za veleprodajnog agenta – Isključenost – Povreda obveze

   (Direktiva Vijeća 2006/112, čl. 306.)

1.  Vidjeti tekst odluke.

   (t. 56., 57.)

2.  U području oporezivanja, posebna odredba za putničke agente ima za cilj pojednostaviti pravila o porezu na dodanu vrijednost koja se primjenjuju na te agente. Ona također cilja na raspodjelu prihoda koji su prikupljeni iz tog poreza na ujednačen način među državama članicama, osiguravajući, s jedne strane, dodjelu prihoda od poreza na dodanu vrijednost koji se odnose na svaku pojedinu uslugu državi članici krajnje potrošnje usluge i, s druge strane, dodjelu prihoda u vezi s maržom putničkog agenta državi članici u kojoj isti ima nastan.

   Pristup zasnovan na klijentu najbolji je za ostvarivanje ovih dvaju ciljeva, omogućujući putničkim agentima da se koriste pojednostavljenim pravilima bez obzira na tip klijenta kojem pružaju svoje usluge i favorizirajući također ujednačenu raspodjelu prihoda između država članica.

   Činjenica da je u vrijeme usvajanja posebne odredbe za putničke agente 1977. većina agenata prodavala svoje usluge izravno krajnjim potrošačima ne znači i da je zakonodavac namjeravao ograničiti posebnu odredbu na taj tip prodaje i iz nje izuzeti prodaju drugim operaterima.

   Odredbe članaka 306. do 310. Direktive 2006/112 o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost treba tumačiti slijedeći pristup zasnovan na klijentu.

   (t. 59.‑61., 69.)

3.  U području poreza na dodanu vrijednost, rizik da putnički agenti spomenutu odredbu primjenjuju i kad posluju kao posrednici nije utemeljen, uzimajući u obzir izričitu formulaciju članka 306. stavka 1. drugog podstavka Direktive 2006/112 o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost koja u svakom slučaju isključuje takvu mogućnost.

   (t. 68.)

4.  Vidjeti tekst odluke.

   (t. 81.)

5.  Država članica krši obveze koje ima na temelju članaka 168. i 226. Direktive 2006/112 o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost, dopuštajući putničkim agentima da u slučaju putničke usluge koja je pružena drugom poreznom obvezniku, a sastoji se samo od isporuka izvršenih na nacionalnom teritoriju, pod određenim okolnostima iskažu na računu ukupan iznos tog poreza koji nema nikakve veze sa stvarnim porezom koji se obračunava klijentu, te dopuštajući klijentu da, ukoliko je obveznik poreza, odbije taj ukupni iznos plaćenog poreza.

   Naime, kako bi se osigurala neutralnost tog poreza, iznos odbijenog poreza treba točno odgovarati iznosu dugovanog ili plaćenog pretporeza. Pored toga, navođenje na računu iznosa u visini postotka od ukupne cijene navedene na računu nije u suglasnosti s pravilima o sadržaju računa iz članka 226. Direktive 2006/112.

   Osim toga, nacionalna odredba koja dopušta eventualni odbitak samo u slučaju kad su usluge pružene na njezinom teritoriju, djeluje diskriminatorno na osnovi nacionalnosti, što je također u nesuglasju sa zajedničkim sustavom tog poreza.

   (t. 91., 94., 95., 106. i t. 1. izreke)

6.  Država članica krši obveze koje ima na temelju članka 308. Direktive 2006/112 o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost, dopuštajući putničkim agentima, u mjeri u kojoj oni ostvaruju prava iz posebne odredbe za putničke agente, da ukupno odrede poreznu osnovicu za svako porezno razdoblje.

   Naime, poreznu osnovicu treba određivati sukladno članku 308. Direktive 2006/112, referirajući se na svaku pojedinu uslugu koju je pružio putnički agent, a ne ukupno.

   (t. 103., 106. i t. 1. izreke)

7.  Država članica krši obveze koje ima na temelju članka 306. Direktive 2006/112 o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost, izuzimajući od primjene posebne odredbe za putničke agente javne prodaje putovanja koja organiziraju veleprodajni agenti, a koje obavljaju maloprodajni agenti u vlastito ime.

   (t. 106. i t. 1. izreke)