Predmet T-380/10

Wabco Europe i dr.

protiv

Europske komisije

„Tržišno natjecanje — Zabranjeni sporazumi — Belgijsko, njemacko, francusko, talijansko, nizozemsko i austrijsko tržište kupaonske opreme — Odluka kojom se utvrduje povreda clanka 101. UFEU-a i clanka 53. Sporazuma o EGP-u — Uskladivanje povecanja cijena i razmjena osjetljivih poslovnih informacija Narušavanje tržišnog natjecanja — Dokaz — Izracun iznosa novcane kazne — Suradnja tijekom upravnog postupka — Obavijest iz 2002. o suradnji — Oslobadanje od novcanih kazni — Smanjenje iznosa novcane kazne — Znacajna dodana vrijednost — Smjernice za izracun novcanih kazni iz 2006. — Nacelo zabrane retroaktivnosti“

Sažetak – Presuda Opceg suda (cetvrto vijece) od 16. rujna 2013.

1. Tržišno natjecanje — Novcane kazne — Iznos — Odredivanje — Diskrecijska ovlast Komisije — Sudski nadzor — Neogranicena nadležnost suda Unije — Doseg — Uzimanje u obzir Smjernica za izracun novcanih kazni — Granice — Poštovanje opcih nacela prava

   (cl. 261. i 263. UFEU-a; Uredba VIjeca br. 1/2003, cl. 31., Komunikacija Komisije 2006/C 210/02)

2. Tržišno natjecanje — Upravni postupak — Odluka Komisije kojom se utvrduje povreda — Sudski nadzor — Granice

   (cl. 101. st. 1. UFEU-a i cl. 263. UFEU-a)

3. Pravo Europske unije — Nacela — Temeljna prava — Pretpostavka nedužnosti — Postupak u podrucju tržišnog natjecanja — Primjenjivost

   (cl. 6. st. 2. UEU-a; cl. 101. st. 1. UFEU-a; Povelja Europske unije o temeljnim pravima, cl. 47. i 48., st. 1.)

4. Tržišno natjecanje — Upravni postupak — Odluka Komisije kojom se utvrduje povreda — Nacin dokazivanja — Krug indicija — Potreban stupanj dokazne snage kad je rijec o pojedinacnim indicijama

   (cl. 101. st. 1. UFEU-a; Uredba Vijeca br. 1/2003, cl. 2.)

5. Tržišno natjecanje — Upravni postupak — Odluka Komisije kojom se utvrduje povreda — Teret dokaza trajanja povrede na Komisiji — Doseg dokazne snage

   (cl. 101. st. 1. UFEU-a; Uredba Vijeca br. 1/2003, cl. 2.)

6. Zabranjeni sporazumi — Uskladeno djelovanje — Pojam — Uskladivanje i suradnja nespojivi s obvezom svakog poduzetnika da svoje postupanje na tržištu odreduje autonomno — Razmjena informacija izmedu konkurenata — Protutržišni cilj ili posljedica — Pretpostavka — Uvjeti — Informacije o proizvodu koji se prodaje na tržištu na kojem poduzetnici nisu konkurenti — Nepostojanje pretpostavke

   (cl. 101. st. 1. UFEU-a)

7. Zabranjeni sporazumi — Sporazumi i uskladeno djelovanje koji cine jedinstvenu povredu — Pojam — Sveukupni zabranjeni sporazum — Kriteriji — Jedinstveni cilj — Uvjet — Narušavanje tržišnog natjecanja koje utjece na svako od tržišta proizvoda obuhvacenih spomenutom jedinstvenom povredom

   (cl. 101. st. 1. UFEU-a)

8. Akti institucija — Obrazloženje — Obveza — Doseg — Otklanjanje nedostatka obrazloženja tijekom sudskog postupka — Uvjeti — Iznimne okolnosti

   (cl. 296. UFEU-a)

9. Tržišno natjecanje — Novcane kazne — Iznos — Odredivanje — Smanjenje novcane kazne u zamjenu za suradnju poduzetnika kojem se stavlja na teret povreda — Uvjeti — Znacajna dodana vrijednost dokaznih elemenata koje je pružio poduzetnik o kojem je rijec — Doseg — Uzimanje u obzir kronološkog elementa pružene suradnje — Diskrecijska ovlast Komisije — Sudski nadzor — Doseg

   (cl. 101. st. 1. UFEU-a; Uredba Vijeca br. 1/2003, cl. 18. i 23. st. 2.; Komunikacija Komisije 2002/C 45/03, t. 20. do 23.)

10. Sudski postupak — Akt kojim se pokrece postupak — Odgovor na tužbu — Zahtjevi glede oblika — Utvrdivanje predmeta spora — Sažeti prikaz tužbenih razloga — Prilozi tužbi ili odgovoru na tužbu — Dopuštenost — Uvjeti

    (Statut Suda, cl. 21.; Poslovnik Opceg suda, cl. 44. st. 1. t. (c))

11. Pravo Europske unije — Nacela — Zabrana retroaktivnosti kaznenih odredaba — Podrucje primjene — Novcane kazne izrecene zbog povrede pravila o tržišnom natjecanju — Ukljucenje — Moguca povreda zbog primjene Smjernica za izracun novcanih kazni na povredu koja se dogodila prije njihova uvodenja — Predvidljivost izmjena iz Smjernica — Nepostojanje povrede

    (cl. 101. st. 1. UFEU-a; Povelja Europske unije o temeljnim pravima, cl. 49.; Uredba Vijeca br. 1/2003, cl. 23. st. 2. i 3.; komunikacije Komisije 98/C 9/03 i 2006/C 210/02)

1.  Vidjeti tekst odluke.

   (t. 28., 140., 186., 195., 196.)

2.  Vidjeti tekst odluke.

   (t. 42., -44.)

3.  Vidjeti tekst odluke.

   (t. 45., 46.)

4.  Vidjeti tekst odluke.

   (t. 47-52., 94.)

5.  Vidjeti tekst odluke.

   (t. 53.)

6.  U podrucju tržišnog natjecanja, davanje osjetljivih poslovnih informacija, poput razmjene buducih cijena, kada su iste upucene jednom ili više konkurentskih poduzetnika ima protutržišni ucinak utoliko što se time mijenja autonomija postupanja na tržištu poduzetnika o kojima je rijec. U slucaju postojanja takve prakse medu konkurentima, Komisija ne mora dokazati njen protutržišni ucinak na tržište o kojem je rijec ukoliko je praksa takve naravi da može, imajuci u vidu pravni i gospodarski kontekst iste, sprijeciti, ograniciti ili narušiti tržišno natjecanje na unutarnjem tržištu.

   S druge strane, ne može se pretpostaviti da sporazum ili uskladeno djelovanje poduzetnika koje se sastoji u razmjeni poslovnih informacija koje jesu osjetljive, ali se odnose na proizvod koji se prodaje na tržištu na kojem spomenuti poduzetnici nisu konkurenti, ima protutržišni cilj ili posljedicu na tom tržištu. Naime, praksa kojom poduzetnik koji djeluje na dva odvojena tržišta proizvoda, svom konkurentu na prvom tržištu prenosi osjetljive poslovne informacije o drugom tržištu, na kojem ti konkurenti nisu prisutni, u nacelu ne može utjecati na tržišno natjecanje na tom drugom tržištu.

   (t. 78., 79.)

7.  U podrucju tržišnog natjecanja, jedinstvena povreda postoji u slucaju kad sporazumi ili uskladena djelovanja koja, makar se odnosila na razlicita dobra, usluge ili podrucja, cine dio jednog sveobuhvatnog plana koji poduzetnici ciljano provode u svrhu ostvarenja jedinstvenog protutržišnog cilja. Medutim, utvrdenje postojanja jedne takve povrede ne uklanja preduvjet koji se odnosi na postojanje narušavanja tržišnog natjecanja koje pogada svako od tržišta proizvoda koji su obuhvaceni jedinstvenom povredom.

   (t. 92.)

8.  Vidjeti tekst odluke.

   (t. 107., 110.)

9.  Komisija je u podrucju tržišnog natjecanja u Obavijesti o oslobadanju od kazni i smanjenju kazni u slucajevima kartela utvrdila uvjete pod kojima poduzetnici koji s njom suraduju tijekom njezine istrage o zabranjenom sporazumu mogu biti oslobodeni od novcane kazne ili im se može smanjiti novcana kazna koju bi inace trebali platiti.

   Iz same logike spomenute obavijesti proizlazi da je željeni ucinak iste stvoriti ozracje nesigurnosti unutar kartela poticanjem njihova prijavljivanja Komisiji. Ta nesigurnost proizlazi iz cinjenice da sudionici kartela znaju da prijavljivanjem ostalih sudionika povrede samo jedan od njih može dobiti oslobodenje od novcane kazne zbog prijavljivanja ostalih sudionika povrede, cime su izloženi riziku da im budu izrecene novcane kazne. U okviru takvog uredenja i u skladu s istom logikom, poduzetnici koji najbrže ponude svoju suradnju trebaju ostvariti veca smanjenja novcanih kazni koje bi im inace bile izrecene u odnosu na smanjenja odobrena poduzetnicima koji nisu jednako brzo ponudili svoju suradnju. Kronološki red i brzina suradnje koju su pružili clanovi kartela stoga su temeljni elementi sustava uspostavljenog na temelju spomenute obavijesti.

   U tom smislu, iako Komisija mora obrazložiti razloge zbog kojih smatra da dokazi koje su poduzetnici dostavili na temelju Obavijesti o oslobadanju od kazni i smanjenju kazni predstavljaju doprinos koji opravdava ili ne opravdava smanjenje iznosa izrecene novcane kazne, s druge strane, poduzetnici koji namjeravaju osporavati Komisijinu odluku u tom pogledu moraju dokazati da su podaci koje su oni dragovoljno dostavili bili od odlucujuce važnosti za to da Komisiji omoguce dokazivanje bitnih elemenata povrede i stoga donošenje odluke kojom se izricu novcane kazne. Imajuci u vidu smisao smanjenja, Komisija ne može zanemariti korisnost pružene informacije koja nužno ovisi o dokazima kojima ona vec raspolaže.

   Ukoliko neki poduzetnik, u okviru suradnje, samo potvrduje, na manje precizan i odreden nacin, odredene informacije koje je u okviru suradnje vec pružio neki drugi poduzetnik, stupanj suradnje ponudene od strane prvospomenutog poduzetnika, koja bi možda bila i korisna za Komisiju, ne može se smatrati usporedivim sa stupnjem suradnje poduzetnika koji je prvi ponudio spomenute informacije. Izjava u kojoj se samo u odredenoj mjeri potvrduje izjava kojom Komisija vec raspolaže zapravo ne olakšava zadatak Komisije na znacajan nacin. Stoga ta izjava ne može biti dostatna za opravdanje smanjenja iznosa novcane kazne na temelju suradnje. Nadalje, suradnja poduzetnika u istrazi ne daje mu pravo ni na kakvo smanjenje novcane kazne ukoliko ta suradnja ne nadilazi ono što proizlazi iz obveza poduzetnikâ predvidenih u clanku 18. Uredbe br. 1/2003.

   Naposljetku, iako valja smatrati da Komisija raspolaže pravom diskrecijske ocjene prilikom ispitivanja znacajne dodane vrijednosti informacija koje su joj pružene na temelju Obavijesti o suradnji, Opci sud ipak se ne može pozvati na to pravo diskrecijske ocjene kako bi odustao od izvršavanja temeljitog nadzora kako pravnih tako i cinjenicnih aspekata takve ocjene Komisije.

   (t. 142., 147.-153.)

10.  Vidjeti tekst odluke.

    (t. 162., 163.)

11.  Vidjeti tekst odluke.

    (t. 175., -179.)