Predmet T‑541/08

Sasol i dr.

protiv

Europske komisije

„Tržišno natjecanje — Zabranjeni sporazumi — Tržište parafinskog voska — Tržište prešanog parafina — Odluka koja utvrđuje povredu članka 81. UEZ‑a — Određivanje cijena i podjela tržištâ — Odgovornost društva majke za povrede pravila tržišnog natjecanja njezinog društva kćeri i zajedničkog pothvata u kojem drži djelomičan udjel — Odlučujući utjecaj društva majke — Pretpostavka u slučaju držanja 100-postotnog udjela — Pravno sljedništvo poduzetnika — Proporcionalnost — Jednako postupanje — Smjernice o metodi za utvrđivanje kazni iz 2006. — Otegotne okolnosti — Uloga predvodnika — Postavljanje gornje granice novčane kazne — Neograničena nadležnost“

Sažetak – Presuda Općeg suda (treće vijeće) od 11. srpnja 2014.

1. Tržišno natjecanje – Pravila Unije – Povrede – Pripisivanje – Društvo majka i društva kćeri – Gospodarska jedinica – Kriteriji ocjene – Pretpostavka da društvo majka izvršava odlučujući utjecaj na društva kćeri koja su u njegovom stopostotnom vlasništvu – Oboriva pretpostavka – Dokazne obveze društva koje želi oboriti tu pretpostavku – Nedostatni dokazi za obaranje pretpostavke – Povreda načela pretpostavke nevinosti – Nepostojanje – Povreda načela osobne odgovornosti – Nepostojanje

   (čl. 81. UEZ‑a; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 23. st. 2.)

2. Tržišno natjecanje – Pravila Unije – Povrede – Pripisivanje – Društvo majka i društva kćeri – Gospodarska jedinica – Kriteriji ocjene – Primjenjivost na pripisivanje odgovornosti društvima majkama za povredu koju je počinio njihov zajednički pothvat

   (čl. 81. UEZ‑a; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 23. st. 2.)

3. Tržišno natjecanje – Pravila Unije – Povrede – Pripisivanje – Društvo majka i društva kćeri – Gospodarska jedinica – Kriteriji ocjene – Pripisivanje protutržišnog ponašanja zajedničkog pothvata samo jednom njegovom društvu majci – Pretpostavke – Odlučujući utjecaj koji je jednostrano izvršavalo navedeno društvo majka – Teret dokazivanja na Komisiji

   (čl. 81. UEZ‑a; Uredba Vijeća br. 139/2004)

4. Tržišno natjecanje – Pravila Unije – Povrede – Pripisivanje – Društvo majka i društva kćeri – Gospodarska jedinica – Solidarna odgovornost trenutačnih društava majki društva koje je izravno uključeno u povredu – Oslobođenje prethodnih društava majki navedenog društva – Nejednako postupanje

   (čl. 81. UEZ‑a; Povelja Europske unije o temeljnim pravima, čl. 20. i 21.; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 23. st. 2.)

5. Tržišno natjecanje – Novčane kazne – Iznos – Određivanje – Diskrecijska ovlast dodijeljena Komisiji člankom 23. stavkom 2. Uredbe br. 1/2003 – Povreda načela zakonitosti kazni – Nepostojanje – Predvidljivost izmjena uvedenih novim smjernicama – Povreda načela zabrane retroaktivnosti – Nepostojanje

   (Povelja Europske unije o temeljnim pravima, čl. 49. st. 1.; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 23. st. 2.; komunikacije Komisije 98/C 9/03 i 2006/C 210/02)

6. Tržišno natjecanje – Upravni postupak – Odluka Komisije kojom se utvrđuje povreda – Dokaz – Dokazivanje određenim brojem različitih očitovanja povrede – Dopuštenost – Oslanjanje na skup indicija – Traženi stupanj dokazne snage svake pojedine indicije – Dokumentarni dokazi – Kriteriji – Vjerodostojnost podnesenih dokaza – Obveze koje u području dokazivanja ima poduzetnik koji osporava postojanje povrede

7. Tržišno natjecanje – Novčane kazne – Iznos – Određivanje – Kriteriji – Težina povrede – Određivanje kazne proporcionalno elementima ocjene težine povrede

   (Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 23. st. 2. i 3.; Komunikacija Komisije 2006/C 210/02)

8. Tržišno natjecanje – Novčane kazne – Iznos – Određivanje – Kriteriji – Težina povrede – Otegotne okolnosti – Uloga predvodnika povrede – Pojam – Kriteriji ocjene

   (Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 23. st. 2. i 3.; Komunikacija Komisije 2006/C 210/02, t. 28.)

9. Tržišno natjecanje – Novčane kazne – Iznos – Određivanje – Diskrecijska ovlast Komisije – Sudski nadzor – Neograničena nadležnost suca Unije – Opseg – Postavljanje gornje granice iznosa novčane kazne

   (čl. 261. UFEU‑a; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 31.)

1.  Vidjeti tekst odluke.

   (t. 29.‑32., 36., 134.‑141., 145.‑150., 153., 154., 163.)

2.  U području tržišnog natjecanja ponašanje društva kćeri može se pripisati društvu majci zbog njegove pripadnosti istome poduzetniku kada to društvo kći ne odlučuje samostalno o svojem ponašanju na tržištu jer je u tom pogledu pod odlučujućim utjecajem društva majke.

   Ponašanje na tržištu društva kćeri pod odlučujućim je utjecajem društva majke osobito u slučaju kada društvo kći u bitnome provodi upute koje je dobilo od društva majke.

   Ponašanje na tržištu društva kćeri načelno je također pod odlučujućim utjecajem društva majke kada ono zadrži samo ovlast određivanja ili odobravanja određene strateške poslovne odluke, u ovom slučaju putem svojih predstavnika u tijelima društva kćeri, dok je ovlast određivanja poslovne politike stricto sensu društva kćeri delegirana direktorima zaduženima za njegovo operativno upravljanje koje je izabralo društvo majka i koji predstavljaju i promiču njegove gospodarske interese.

   Ta načela također su primjenjiva na pripisivanje odgovornosti jednom ili više društava majki za povredu koju je počinio njihov zajednički pothvat.

   (t. 33.‑35., 37.)

3.  U području tržišnog natjecanja Komisija se ne može, kako bi primjenom članka 81. UEZ‑a protutržišno ponašanje zajedničkog pothvata pripisala samo jednom njegovom društvu majci koje drži dvije trećine njegovog kapitala, temeljiti na samoj sposobnosti izvršavanja odlučujućeg utjecaja navedenog društva majke, kako može u okviru primjene Uredbe br. 139/2004 o kontroli koncentracija između poduzetnika prilikom utvrđivanja kontrole, a da pritom ne ispita je li taj utjecaj bio stvarno izvršen. Protivno tome, načelno je na Komisiji da dokaže takav odlučujući utjecaj na temelju ukupnosti činjeničnih okolnosti. U te činjenice ulazi popunjavanje mjesta u upravi društva majke i onoj njegovog društva kćeri ili zajedničkog pothvata istim fizičkim osobama ili okolnost da su navedena društva bila dužna slijediti upute jedinstvene uprave bez ovlasti neovisnog ponašanja na tržištu.

   Osim toga, stvarno izvršavanje odlučujućeg utjecaja jednog ili više društava majki na poslovno ponašanje zajedničkog pothvata može se dokazati i ispitivanjem načina donošenja odluka u pothvatu. Čak i kada ovlast ili mogućnost određivanja poslovnih odluka zajedničkog pothvata sama po sebi proizlazi samo iz jednostavne mogućnosti izvršavanja odlučujućeg utjecaja na njegovo poslovno ponašanje i time pojma kontrole u smislu Uredbe br. 139/2004, Komisija i sudac Unije mogu pretpostaviti da su zakonske odredbe i odredbe sporazuma o poslovanju zajedničkog pothvata, osobito ugovora kojim se osniva zajednički pothvat i sporazuma dioničara o glasovima, provedene i poštovane. U takvim okolnostima ispitivanje stvarnog izvršavanja odlučujućeg utjecaja na poslovno ponašanje zajedničkog pothvata može se sastojati od apstraktne analize dokumenata potpisanih prije početka njegovog poslovanja, poput analize vezane za kontrolu.

   Međutim, budući da je ispitivanje u pogledu stvarnog izvršavanja odlučujućeg utjecaja retrospektivno i stoga se može temeljiti na konkretnim okolnostima, i Komisija i zainteresirane stranke mogu dostaviti dokaze da su poslovne odluke zajedničkog pothvata bile donesene na načine različite od onih koji bi proizlazili iz samog apstraktnog ispitivanja sporazuma o djelovanju zajedničkog pothvata.

   Osim toga, kada ispituje stvarno izvršavanje odlučujućeg utjecaja jednog društva majke na poslovno ponašanje zajedničkog pothvata, Komisija treba nepristrano uzeti u razmatranje sve relevantne pravne i činjenične dokaze koje su joj dostavile zainteresirane stranke. Protivno situaciji u kojoj samo jedno društvo majka drži cijeli kapital društva kćeri, u slučaju zajedničkog pothvata važno je pitanje je li društvo majka izvršavalo stvarni utjecaj na njegovo operativno upravljanje. Naime, u takvom slučaju postoji velik broj dioničara i odluke tijela zajedničkog pothvata donose članovi koji predstavljaju poslovne interese različitih društava majki, koji se mogu preklapati, ali se mogu i razlikovati.

   U tom se pogledu ispitivanje organizacijskih veza između zajedničkog pothvata i društva majke ne odnosi nužno na pitanje predstavljanja društva majke koje proizlazi iz službenog mandata koji je potonje dalo direktoru zajedničkog pothvata. Naime, važnije je u širem smislu uzeti u obzir poslovne interese društva majke i utjecaj na odluke tijela zajedničkog pothvata u pogledu usklađivanja poslovne politike navedenog društva s onom društva majke, o čemu osobito svjedoči popunjavanje mjesta u upravi društva majke i zajedničkog pothvata kao i to da direktor zajedničkog pothvata drži dio kapitala društva majke.

   U slučaju kada Komisija odgovornost za povredu koju je počinio zajednički pothvat pripiše samo jednom njegovom društvu majci, na njoj je da dokaže da je odlučujući utjecaj na poslovno ponašanje zajedničkog pothvata jednostrano izvršavalo to društvo majka.

   (t. 43., 44., 49., 50., 54., 76., 85., 112.)

4.  U području tržišnog natjecanja, kada Komisija solidarno odgovornima smatra trenutačna društva majke društva koje je izravno uključeno u povredu članka 81. stavka 1. UEZ‑a na temelju razdoblja nakon što su trenutačna društva majke stekla ukupni kapital toga društva i oslobodi od solidarne odgovornosti prethodna društva majke koja su držala ukupni kapital društva koje je bilo izravno uključeno tijekom razdoblja prije te povrede, ona postupa različito u dvjema usporedivim situacijama.

   Međutim, poštovanje načela jednakog postupanja, zajamčenog člancima 20. i 21. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, mora biti u skladu s načelom zakonitosti, što znači da se nitko ne može u svoju korist pozivati na nezakonitost počinjenu u korist drugoga. Osim toga, u slučaju kada je poduzetnik vlastitim postupanjem povrijedio članak 101. stavak 1. UFEU‑a, on neće moći izbjeći kaznu zato što ostalim gospodarskim subjektima nisu izrečene novčane kazne, kada pred sudom Unije nije pokrenut postupak u vezi s okolnostima slučaja potonjih.

   Stoga, budući da nije pogriješila pripisujući trenutačnim društvima majkama odgovornost za povredu koju je počinilo društvo koje je u nju bilo izravno uključeno tijekom razdoblja nakon njihovog stjecanja ukupnog kapitala, Komisija ih je pravilno smatrala solidarno odgovornim na temelju navedenog razdoblja.

   (t. 181., 185.‑187., 194., 196.)

5.  Vidjeti tekst odluke.

   (t. 202.‑214.)

6.  Vidjeti tekst odluke.

   (t. 218.‑239., 265., 291., 427.)

7.  Vidjeti tekst odluke.

   (t. 315.‑319., 405.)

8.  Vidjeti tekst odluke.

   (t. 355.‑360., 375., 384., 393.‑396., 400.)

9.  Nadzor zakonitosti odluka koje je donijela Komisija upotpunjen je ovlašću neograničene nadležnosti, koja je sucu Unije priznata u članku 31. Uredbe br. 1/2003, u skladu s člankom 229. UEZ‑a, a odsad i člankom 261. UFEU‑a. Ta nadležnost ovlašćuje suca da, uz sam nadzor zakonitosti sankcije, ocjenu Komisije zamijeni svojom ocjenom i u skladu s tim ukine, smanji ili poveća iznos kazne ili izrečene dnevne kazne. Nadzor propisan Ugovorima time, u skladu sa zahtjevima prava na djelotvornu sudsku zaštitu, određenog u članku 47. Povelje o temeljnim pravima, znači da sudac Unije izvršava nadzor, kako pravni tako i činjenični, i ima ovlast ocijeniti dokaze, poništiti pobijanu odluku i izmijeniti iznos novčanih kazni. Međutim, izvršavanje neograničene nadležnosti ne predstavlja obavljanje nadzora po službenoj dužnosti, a postupak pred sudovima Unije je kontradiktoran.

   U dijelu u kojem nejednako postupanje Komisije, kada solidarno odgovornima smatra trenutačna društva majke društva koje je izravno uključeno u povredu članka 81. stavka 1. UEZ‑a na temelju razdoblja nakon što su trenutačna društva majke stekla ukupni kapital toga društva i istodobno oslobodi od solidarne odgovornosti prethodna društva majke koja su držala ukupni kapital društva koje je bilo izravno uključeno tijekom razdoblja prije te povrede, zajedno s neodređivanjem odvojene gornje granice za dio novčane kazne u vezi s tim potonjim razdobljem, može otežati financijsku odgovornost trenutačnih društava majki za povredu koju je počinilo društvo koje je bilo izravno uključeno, primjereno je odrediti gornju granicu dijela novčane kazne izrečene društvu na temelju povrede počinjene tijekom navedenog razdoblja na 10% njegovog prihoda u referentnoj godini.

   Također, u dijelu u kojem Komisijine pogreške u ocjeni koje se odnose na pripisivanje protutržišnog ponašanja zajedničkog pothvata samo jednom od njegovih društava majki, zajedno s neodređivanjem odvojene gornje granice za dio novčane kazne u vezi s razdobljem zajedničkog pothvata, mogu otežati financijske posljedice povrede koju je izravno počinio navedeni zajednički pothvat na to društvo majku, primjereno je odrediti gornju granicu dijela novčane kazne izrečene društvu na temelju povrede počinjene tijekom navedenog razdoblja na 10% njegovog prihoda u referentnoj godini.

   (t. 437., 439., 452., 453., 461., 462.)