Predmet T‑540/08

Esso Société anonyme française i dr.

protiv

Europske komisije

„Tržišno natjecanje — Zabranjeni sporazumi — Tržište parafinskog voska — Tržište prešanog parafina — Odluka koja utvrđuje povredu članka 81. UEZ‑a — Određivanje cijena i podjela tržištâ — Smjernice o metodi za utvrđivanje kazni iz 2006. — Trajanje povrede — Jednako postupanje — Proporcionalnost — Neograničena nadležnost“

Sažetak – Presuda Općeg suda (treće vijeće) od 11. srpnja 2014.

1. Zabranjeni sporazumi – Sudjelovanje poduzetnika u protutržišnim inicijativama – Prešutno odobravanje, bez javnog distanciranja i prijave nadležnim tijelima, koje je dostatno za odgovornost poduzetnika – Teret dokaza o protivnom koji je na poduzetniku

   (čl. 81. st. 1. UEZ‑a)

2. Sudski postupak – Mjere upravljanja postupkom – Pisana pitanja postavljena strankama – Nepostojanje automatskih posljedica na rješenje spora – Neovisna ocjena činjenica i dokaza koju provodi Opći sud

   (Poslovnik Općeg suda, čl. 49. i 64.)

3. Tržišno natjecanje – Novčane kazne – Iznos – Određivanje – Prihod koji se uzima u obzir – Referentna godina – Cijela posljednja godina povrede – Izniman karakter povrede u pogledu određenih sudionika – Uzimanje u obzir duljeg razdoblja na isti način za sve sudionike – Poduzetnik koji se nalazi u situaciji koja se razlikuje od one drugih poduzetnika koji sudjeluju u zabranjenom sporazumu – Povreda načela jednakog postupanja

   (Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 23. st. 3.; Komunikacija Komisije 2006/C 210/02, t. 6. i 13.)

4. Tržišno natjecanje – Novčane kazne – Iznos – Određivanje – Metoda izračuna određena Komisijinim Smjernicama – Izračun osnovnog iznosa novčane kazne – Određivanje vrijednosti prihoda od prodaje – Kriteriji – Referentno razdoblje za izračun vrijednosti prihoda od prodaje – Spajanje provedeno tijekom zabranjenog sporazuma – Nepostojanje reprezentativnosti vrijednosti prihoda od prodaje tijekom referentnog razdoblja – Povreda načela proporcionalnosti

   (Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 23. st. 3.; Komunikacija Komisije 2006/C 210/02)

5. Tržišno natjecanje – Novčane kazne – Iznos – Određivanje – Diskrecijska ovlast Komisije – Sudski nadzor – Neograničena nadležnost suca Unije – Opseg

   (čl. 261. UFEU‑a; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 31.)

1.  Vidjeti tekst odluke.

   (t. 38.‑46., 54.)

2.  Vidjeti tekst odluke.

   (t. 56.‑62.)

3.  Vidjeti tekst odluke.

   (t. 93.‑103.)

4.  U području tržišnog natjecanja osnovni iznos novčane kazne, izračunat, na temelju Smjernica o metodi za utvrđivanje kazni koje se propisuju u skladu s člankom 23. stavkom 2. točkom (a) Uredbe br. 1/2003, od vrijednosti prihoda od prodaje tijekom referentnog razdoblja, pomnožen s koeficijentom na temelju trajanja, daje odgovarajuću primjerenu formulu koja bi odražavala gospodarsku situaciju tijekom cijelog trajanja povrede samo ako je njegova sastavnica koja čini polazišnu točku – vrijednost prihoda od prodaje – barem približno reprezentativna za cijelo trajanje povrede.

   Naravno, margina prosudbe koju Komisija ima prilikom izračuna iznosa novčane kazne omogućava joj da u uobičajenim okolnostima u obzir uzme posljednju godinu sudjelovanja u povredi kao referentno razdoblje. Naime, takvo je općenito rješenje opravdano jer navedena margina prosudbe omogućava Komisiji da ne uzima u obzir svako kolebanje vrijednosti prihoda od prodaje tijekom godina povreda i da takvo povećanje vrijednosti prihoda od prodaje može biti rezultat samog zabranjenog sporazuma.

   Međutim, u slučaju kada je spajanje nastupilo tijekom zabranjenog sporazuma u kojem je prije spajanja sudjelovao samo jedan od poduzetnika, vrijednost prihoda od prodaje subjekta koji je nastao spajanjem tijekom cijele posljednje godine, pomnožena s brojem godina sudjelovanja ne samo subjekta koji je nastao spajanjem nego i poduzetnika koji je prije spajanja sam sudjelovao u zabranjenom sporazumu, „ne može predstavljati odgovarajuću primjerenu formulu koja odražava ekonomsku važnost povrede kao ni relativnu težinu svakog poduzetnika u povredi“ za cijelo trajanje sudjelovanja. Naime, množeći vrijednost prihoda od prodaje subjekta koji je nastao spajanjem i broj godina tijekom kojih je samo jedan od poduzetnika, stranaka spajanja, sudjelovao u povredi, Komisija umjetno povećava osnovni iznos novčane kazne na neproporcionalan način koji ne odražava gospodarsku situaciju tijekom godina koje su prethodile spajanju. Stoga je povrijedila članak 23. stavak 3. Uredbe br. 1/2003 kao i načelo proporcionalnosti.

   (t. 110.‑114.)

5.  Vidjeti tekst odluke.

   (t. 132., 133.)