Pristupačne telekomunikacijske usluge - prava korisnika

Europska unija (EU) želi osigurati dostupnost minimalnog skupa kvalitetnih elektroničkih komunikacijskih usluga dostupnih svim korisnicima po pristupačnoj cijeni i istovremeno umanjiti poremećaje na tržištu.

DOKUMENT

Direktiva 2002/22/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. ožujka 2002. o univerzalnoj usluzi i pravima korisnika u vezi s elektroničkim komunikacijskim mrežama i uslugama (Direktiva o univerzalnoj usluzi)

SAŽETAK

Europska unija (EU) želi osigurati dostupnost minimalnog skupa kvalitetnih elektroničkih komunikacijskih usluga dostupnih svim korisnicima po pristupačnoj cijeni i istovremeno umanjiti poremećaje na tržištu.

ČEMU SLUŽI OVA DIREKTIVA?

Direktiva o „univerzalnim uslugama” osigurava posebna pravila za pružanje elektroničkih komunikacijskih usluga u EU-u. U tom kontekstu, ona:

• utvrđuje obveze za pružanje određenih obaveznih usluga (univerzalna usluga);
• definira prava krajnjih korisnika i odgovarajuće obveze tvrtki koje pružaju elektroničke komunikacijske mreže i usluge dostupne javnosti.

KLJUČNE TOČKE

Obveze pružanja univerzalne usluge

Države EU-a moraju osigurati da:

• su elektroničke komunikacijske usluge određene kvalitete i po priuštivoj cijeni dostupne svim korisnicima na njihovu teritoriju, neovisno o njihovoj zemljopisnoj lokaciji;
• oni korisnici koji zatraže priključak na javnu komunikacijsku mrežu (tj. elektroničke komunikacijske usluge dostupne javnosti, poput telefona i interneta) na nekoj lokaciji dobivaju pristup (to je važno, primjerice, za korisnike u ruralnim ili zemljopisno izoliranim područjima);
• najmanje jedan sveobuhvatni telefonski imenik koji se obnavlja najmanje jednom godišnje bit će dostupan krajnjim korisnicima;
• korisnici s invaliditetom mogu koristiti ponudu krojenu prema njihovim potrebama i na razini koja je jednaka onoj koju uživaju ostali korisnici;
• potrošači s malim prihodima imaju pristup posebnim tarifama ili dobivaju posebnu pomoć.

Za nadoknadu neto troškova koji pružateljima usluge nastaju kao rezultat pružanja univerzalne usluge (što ne donosi uvijek profit), države EU-a mogu uvesti mehanizme za njihovu nadoknadu.

Interesi i prava korisnika

Potrošači moraju dobiti informacije koje im omogućuju razumijevanje usluge na koju se pretplaćuju. Ugovori moraju: i. pružiti informacije o minimalnim standardima kvalitete usluge, kao i o naknadi i povratima ako te razine nisu postignute; ii. navoditi pravo uključivanja u telefonski imenik dostupan pretplatnicima; i iii. uključivati jasne informacije o kriterijima poželjnosti za promotivne ponude.

Direktiva također predviđa:

• pravo potrošača na promjenu fiksnog ili mobilnog operatora unutar jednog radnog dana, a da pri tome zadrži svoj stari broj telefona;
• potrebu da operatori pružaju transparentne i pravovremene informacije o cijenama i tarifama;
• posebnu obvezu operatora da korisnika obavijesti o promjeni uvjeta ugovora;
• obvezu operatora da objavi usporedive i ažurne informacije o kvaliteti njihovih usluga;
• sposobnost potrošača da pristupi svim telefonskim brojevima dostupnima u EU-u;
• besplatnu uslugu pozivanja europskog broja za hitne službe „112”, sa zahtjevom za operatore da prenose informacije hitnim službama o lokaciji pozivatelja;
• promociju specifičnih brojeva „116” za standardizirane usluge socijalne skrbi, uključujući broj telefona za hitnu prijavu „nestale djece”.

KADA OVA DIREKTIVA STUPA NA SNAGU?

Od 24. veljače 2002.

POZADINA

Direktiva je dijelom reformskog paketa telekoma EU-a koji uključuje 4 druge direktive okvirna direktiva, direktiva o pristupu, direktiva o ovlaštenju i direktiva o privatnosti i elektroničkim komunikacijama), kao i uredbu o osnivanju Tijela europskih regulatora za elektroničke komunikacije (BEREC).

Za dodatne informacije, vidi mrežnu stranicu Europske komisije, kao i mrežnu stranicu Vaša Europa.

Posljednje ažuriranje 22.09.2015