Izvornom konvencijom iz 1973. nastojao se stvoriti međunarodni instrument za pojednostavnjenje i usklađivanje carinskih postupaka njezinih potpisnica i time pojednostaviti međunarodna trgovina.

Izmijenjena Konvencija iz Kyota izmjenjuje konvenciju i postala je osnova za učinkovite, predvidljive i djelotvorne carinske postupke. Njome se nastoji:

učinkovito pridonijeti razvoju međunarodne trgovine:
- pojednostavnjivanjem i usklađivanjem carinskih postupaka i praksi, i
- poticanjem međunarodne suradnje;
spojiti značajne prednosti olakšavanja zakonite trgovine s odgovarajućom razinom carinskog nadzora;
poboljšati učinkovitost i uspješnost carinskih tijela i, stoga sveukupne gospodarske konkurentnosti;
potaknuti ulaganje i sudjelovanje malih i srednjih poduzeća u međunarodnoj trgovini;
potaknuti gospodarski rast olakšavanjem trgovine

Izmijenjena Konvencija iz Kyota

živi je instrument;
odraz je suvremenih carinskih praksi;
promiče carinski nadzor;
pruža jednostavnije carinske postupke za međunarodnu trgovinu

KLJUČNE TOČKE

Struktura izmijenjene Konvencije iz Kyota

Izmijenjena Konvencija iz Kyota uključuje osnovni dio, Opći prilog i posebne priloge.

Opći prilog sadržava temeljne postupke i prakse čiji su pristupanje i primjena obvezujući za ugovorne stranke. Sastoji se i od standardnih i prijelaznih normi.
Posebni prilozi odnose se na različite carinske postupke i sastoje od normi i preporučenih praksi. Ugovorne stane mogu pristupiti posebnim prilozima i/ili poglavljima prema vlastitoj prosudbi.
Priloge prate smjernice informativnog i neovbezujućeg karaktera, izrađene kako bi se osiguralo ujednačeno tumačenje pravila izmijenjene Konvencije iz Kyota te kako bi se pružili primjeri nacionalnih praksi.

Ugovorne strane

Svi članovi Svjetske carinske organizacije (WCO), Ujedinjenih naroda ili njegovih specijaliziranih agencija ili bilo koje carinske ili gospodarske unije, mogu postati strane izmijenjene Konvencije iz Kyota.
Strane:
- određuju prilog ili posebne priloge koje (u cijelosti ili djelomično) prihvaćaju u trenutku svojeg pristupanja izmijenjenoj Konvenciji iz Kyota;
- prihvaćaju pravila izmijenjene Konvencije iz Kyota te su vezane Općim prilogom i svim normama:
- mogu staviti i rezerve koje se preispituju svake tri godine
Ugovorna strana može prihvatiti jedan ili više posebnih priloga ili jedan ili više poglavlja.
Pristupanje Konvenciji ima neograničeno trajanje, ali je svaka ugovorna strana može otkazati u bilo kojem trenutku nakon njezina stupanja na snagu. To se ujedno primjenjuje na posebne priloge ili poglavlja.
Ako strana odluči povući prihvaćanje Općeg priloga, smatrat će se da se odrekla izmijenjene Konvencije iz Kyota.
Trenutno postoji 112 ugovornih strana izmijenjene Konvencije iz Kyota.

Upravljanje izmijenjenom Konvencijom iz Kyota

U izmijenjenoj Konvenciji iz Kyota predviđa se upravni odbor za upravljanje, preispitivanje i ažuriranje Konvencije u redovitim vremenskim razmacima. Odbor:

nadzire provedbu Konvencije,
osigurava ujednačenost njezina tumačenja i primjene;
preporučuje izmjene;
pregledava i ažurira prakse i smjernice i preporučuje nove;
sastoji se od ugovornih strana, uključujući EU;
sastaje se najmanje jednom godišnje i izabire predsjednika i potpredsjednika;
odluke donosi jednoglasno, a kada se do odluke ne može doći jednoglasno, odluke donosi glasovanjem prisutnih ugovornih strana

Carinska uprava koja ispunjava uvjete da postane ugovorna strana, članice Svjetske trgovinske organizacije i predstavnici drugih međunarodnih organizacija mogu prisustvovati sjednicama Upravnog odbora kao promatrači.

Glasovanje

Svaka ugovorna strana može glasovati u predmetima koji se odnose na tumačenje, primjenu ili izmjenu osnovnog dijela i općeg priloga Konvencije.
EU nema pravo na pojedinačan glas, nego glasuje u ime svih zemalja EU-a neovisno o tome jesu li prisutne na sastanku.

Izmjene Konvencije

Upravni odbor preporučuje ugovornim stranama izmjenu osnovnog dijela, Općeg priloga, posebnih priloga i poglavlja.

OTKAD SE KONVENCIJA I ODLUKA PRIMJENJUJU?

Konvencija je stupila na snagu 25. rujna 1974. Na temelju Odluke 2003/231/EZ, EU je pristupio izmijenjenoj Konvenciji iz Kyota 17. ožujka 2003. Izmijenjena Konvencija iz Kyota stupila je na snagu 3. veljače 2006. EU još uvijek nije pristupio Dodatku III. izmijenjene Konvencije iz Kyota.

POZADINA

Konvencija WCO-a iz Kyota donesena je 1973. kao Međunarodna konvencija o pojednostavnjenju i usklađivanju carinskih postupaka. Stupila je na snagu 1974. i imala je 63 ugovorne stranke. EU je pristupila Međunarodnoj konvenciji o pojednostavnjenju i usklađivanju carinskih postupaka 1974.
U lipnju 1999. Vijeće WCO-a donijelo je Protokol o izmjeni Međunarodne konvencije o pojednostavnjenju i usklađivanju carinskih postupaka, poznate pod nazivom izmijenjena Konvencija iz Kyota.
Protokol o izmjeni sadržava dodatke I., II. i III. i zamjenjuje Konvenciju iz Kyota iz 1973.
Izmijenjena Konvencija iz Kyota stupila je na snagu 3. veljače 2006. Trenutno postoje 112 ugovornih strana.
EU je pristupio Protokolu o izmjeni, uključujući dodatke I. i II., na temelju Odluke Vijeća 2003/231/EZ. EU dosad nije pristupio Dodatku III. izmijenjene Konvencije iz Kyota.

Za više informacija vidjeti:

Ukratko o WCO-u (Svjetska carinska organizacija).

GLAVNI DOKUMENTI

Protokol o ismjeni međunarodne konvencije o pojednostavnjenju i usklađivanju carinckih postupaka (Sastavljeno u Bruxellesu 26. lipnja 1999.) (SL L 86, 3.4.2003., str. 23.–44.)

Odluka Vijeća 2003/231/EZ od 17. ožujka 2003. o pristupanju Europske zajednice Protokolu o izmjeni Međunarodne konvencije o pojednostavnjenju i usklađivanju carinskih postupaka (Konvencija iz Kyota) (SL L 86, 3.4.2003., str. 21.–45.)

Sukcesivne izmjene Odluke 2003/231/EZ uključene su u izvorni dokument. Ovaj pročišćeni tekst namijenjen je isključivo dokumentiranju.

Posljednje ažuriranje 10.06.2021

Top

All