Člankom 5. stavkom 3. Ugovora o Europskoj uniji utvrđuje se načelo supsidijarnosti. To je načelo od temeljne važnosti za funkcioniranje Europske unije (EU), a posebno u području donošenja odluka Europske unije. Posebno, određuje kada je EU nadležan za donošenje zakona. Javlja se uz dva druga načela koja se također smatraju ključnima za postupak donošenja odluka u Europi: načela dodjeljivanja i proporcionalnosti.
Ugovorom iz Lisabona revidirano je načelo supsidijarnosti (koje je u početku uvedeno Ugovorom iz Maastrichta) uvođenjem mehanizama kontrole kako bi se nadzirala njegova primjena:
- Protokol (br. 2) o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti, kojim se definira i provedba načela supsidijarnosti;
- Protokol (br. 1) o ulozi nacionalnih parlamenata u donošenju odluka EU-a.

KLJUČNE TOČKE

Definicija supsidijarnosti

Načelo supsidijarnosti cilja određivanju razine intervencije koja je najrelevantnija u područjima nadležnosti koju dijele EU i države članice EU-a. To može uključivati djelovanje na razini EU-a, nacionalnoj ili lokalnoj razini. U svim slučajevima EU može intervenirati samo ako može djelovati učinkovitije od država članica na njihovoj nacionalnoj razini ili lokalnim razinama.
Protokol (br. 2) o primjerni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti propisuje sljedeća tri kriterija s ciljem utvrđivanja poželjnosti intervencija na razini EU-a.
- Ima li djelovanje transnacionalne aspekte koje države članice ne mogu riješiti?
- Hoće li nacionalno djelovanje ili nedostatak djelovanja biti suprotno uvjetima Ugovora?
- Ima li djelovanje na razini EU-a jasnih prednosti?
Načelo supsidijarnosti također cilja približavanju EU-a i njegovih građana jamčenjem da je djelovanje poduzeto na lokalnoj razini gdje se pokaže potrebnim.

Komplementarnost s načelima dodjeljivanja i proporcionalnosti

Članak 5. Ugovora o Europskoj uniji definira podjelu nadležnosti između EU-a i država članica. prvo govori o načelu dodjeljivanja, na temelju kojeg EU ima samo one nadležnosti koje su mu dodijeljene u skladu s Ugovorima.
Supsidijarnost i proporcionalnost načela su koja proizlaze iz načela dodjeljivanja. Ona određuju do kojeg razmjera EU može izvršavati nadležnosti koje su mu dodijeljene Ugovorima.
Na temelju načela proporcionalnosti sredstva kojima se EU koristi kako bi zadovoljio ciljeve definirane Ugovorima ne smiju prekoračiti nužno.
EU stoga može djelovati u području politike samo ako:
- djelovanje čini dio nadležnosti koje su EU-u dodijeljene Ugovorima (načelo dodjeljivanja);
- je u kontekstu nadležnosti koje dijeli s državama članicama razina EU-a najrelevantnija kako bi se zadovoljili ciljevi definirani Ugovorima (načelo supsidijarnosti);
- se sadržaj i oblik djelovanja ne prekoračuju nužno za ostvarivanje ciljeva definiranih Ugovorima (načelo proporcionalnosti).

Nadzor načela supsidijarnosti

Ugovor iz Lisabona preoblikovao je navedeni Protokol kako bi poboljšao i pojačao nadzor.

Mehanizmi za praćenje načela supsidijarnosti uspostavljeni su Protokolom (br. 2) o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti te Protokolom (br. 1) o ulozi nacionalnih parlamenata u EU-u.
Protokol (br. 2), koji je izvorno uveden Ugovorom iz Amsterdama, propisuje usklađenost s određenim obvezama tijekom same izrade zakonodavstva. Stoga se prije nego što predloži zakonodavne akte, osim u slučajevima iznimne hitnosti, Europska komisija mora opsežno savjetovati te, gdje je primjenjivo, u obzir uzeti regionalne i lokalne dimenzije predviđenog djelovanja. Savjetovanje Komisiji omogućuje prikupljanje mišljenja nacionalnih i lokalnih institucija te civilnog društva o poželjnosti zakonodavnog prijedloga, posebno u pogledu načela supsidijarnosti.
Protokol također Komisiju dodatno obvezuje da uz nacrte zakonodavnih akata priloži detaljnu izjavu kojom dokazuje sukladnost s načelima supsidijarnosti i proporcionalnosti.

U skladu s Protokolom (br. 1) Ugovor iz Lisabona dodaje daljnju reformu bliskim povezivanjem nacionalnih parlamenata s praćenjem načela supsidijarnosti. Nacionalni parlamenti provode dvostruki nadzor kako slijedi.

Imaju pravo uložiti prigovor pri izradi nacrta zakonodavstva. Stoga mogu odbiti zakonodavni prijedlog pred Komisijom ako smatraju da nije poštovano načelo supsidijarnosti.
Mogu osporiti zakonodavni akt pred Sudom Europske unije ako smatraju da nije poštovano načelo supsidijarnosti.

Ugovor iz Lisabona također povezuje Europski odbor regija s nadzorom načela supsidijarnosti. Na isti način kao i nacionalni parlamenti Odbor također može pred Sudom Europske unije osporiti zakonodavni akt koji nije u skladu s načelom supsidijarnosti.

Svake godine Komisija priprema godišnje izvješće o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti i o odnosima s nacionalnim parlamentima te, u okviru provedbe inicijative o boljoj regulativi objavljuje godišnja izvješća o supsidijarnosti i proporcionalnosti.

GLAVNI DOKUMENTI

Pročišćene verzije Ugovora o Europskoj uniji – Glava I. – Zajedničke odredbe – Članak 5. (bivši članak 5. UEU-a) (SL C 202, 7.6.2016., str. 18.).

Pročišćena verzija Ugovora o funkcioniranju Europske unije – Protokol (br. 2) o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti (SL C 202, 7.6.2016., str. 206.–209.).

Pročišćena verzija ugovora o funkcioniranju Europske unije – Protokol (br. 1) o ulozi nacionalnih parlamenata u Europskoj uniji (SL C 202, 7.6.2016., str. 203.–205.).

VEZANI DOKUMENTI

Izvješće Komisije: Godišnje izvješće 2020. o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti te o odnosima s nacionalnim parlamentima (COM(2021) 417 final, 23.7.2021.).

Komunikacija Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija: „Bolja regulativa za bolje rezultate – Agenda EU-a” (COM(2015) 215 final, 19.5.2015.).

Posljednje ažuriranje 17.05.2024

Top

All