Zaštita potrošačâ – predstavničke tužbe

 

SAŽETAK DOKUMENTA:

Direktiva (EU) 2020/1828 o predstavničkim tužbama za zaštitu kolektivnih interesa potrošačâ i stavljanju izvan snage Direktive 2009/22/EZ

ČEMU SLUŽI OVA DIREKTIVA?

Ovlašćuje organizacije ili javna tijela koja su imenovale države članice Europske unije (EU) da traže mjere zabrane ili mjere popravljanja štete u ime grupa potrošača kroz predstavničke tužbe (uključujući prekogranične predstavničke tužbe). To uključuje traženje naknade od trgovaca koji krše prava potrošača u područjima kao što su financijske usluge, putovanja i turizam, energetika, zdravstvo, telekomunikacije i zaštita podataka, kako je primjereno i dostupno prema pravu EU-a ili nacionalnom pravu.

Budući da i sudski i upravni postupak mogu djelotvorno i učinkovito služiti zaštiti kolektivnih interesa potrošačâ, državama članicama prepuštena je odluka o tome može li se predstavnička tužba pokrenuti u sudskom ili upravnom postupku, ili oboje, ovisno o mjerodavnom području prava ili mjerodavnom gospodarskom sektoru.

KLJUČNE TOČKE

Kvalificirani subjekti

Države članice imenuju subjekte kojima će biti omogućeno podnošenje predstavničkih tužbi u ime potrošača (kvalificirani subjekti).

Da bi im se omogućilo pokretanje predstavničkih tužbi u državi članici koja nije zemlja u kojoj su imenovani (prekogranične tužbe), kvalificirani subjekti moraju:

• biti pravna osoba koja je osnovana u skladu s nacionalnim pravom države članice u kojoj je imenovana
• moći dokazati 12 mjeseci stvarnog javnog djelovanja u zaštiti potrošača prije podnošenja zahtjeva za imenovanje
• djelovati na neprofitnoj osnovi
• pokazati svoju zakonsku svrhu da ima legitimni interes u zaštiti interesa potrošača kako je predviđeno pravilima prava EU-a iz Priloga I. Direktive
• dokazati da protiv njih nije u tijeku postupak u slučaju nesolventnosti te ne smiju biti proglašeni nesolventnima
• biti neovisni i ne pod utjecajem osoba koje nisu potrošači, osobito operatora na tržištu
• imati uspostavljene postupke za sprječavanje takvog utjecaja te za sprječavanje sukoba interesa;
• javno otkriti sredstva iz kojih se financiraju;
• objaviti svoju organizacijsku, upravljačku i člansku strukturu, ciljeve, metode rada i aktivnosti
• javno objaviti informacije koje pokazuju da su u skladu sa svim gore navedenim kriterijima.

Države članice također mogu primijeniti gore spomenute kriterije na kvalificirane subjekte koji su unaprijed određeni i kojima je omogućeno pokretanje domaćih tužbi (u državi članici koju su odredili). Države članice također mogu na ad hoc osnovi imenovati kvalificirane subjekte u svrhu podnošenja određene domaće predstavničke tužbe.

Europska komisija objavljuje popis kvalificiranih subjekata određenih za prekogranične aktivnosti na internetskom portalu, ažuriranom po potrebi.

Mjere zabrane

Mjera zabrane je privremena ili konačna mjera kojom se prestaje ili zabranjuje neka praksa. Obje bi se mogle koristiti za zaustavljanje postojeće prakse ili zabranu neposredne prakse. To bi također moglo uključivati (ovisno o nacionalnom pravu) obvezu objavljivanja sudske odluke ili izjave koja sadržava ispravak.

Kvalificirani subjekt ne mora dokazivati stvarni gubitak ili štetu pojedinačnih potrošača pogođenih kršenjem ili namjeru ili nehat trgovca.

Popravljanje štete

Mjera popravljanja štete zahtijeva od trgovca da pruži pravnu zaštitu kao što je naknada štete, popravak, zamjena, sniženje cijene, raskid ugovora ili povrat plaćene cijene, ako je to primjereno i dostupno na temelju prava EU-a ili nacionalnog prava.

Države članice osiguravaju sljedeće:

• da potrošači koji su izričito ili prešutno izrazili volju da ih se zastupa u predstavničkoj tužbi („sudjelovanje” ili „izuzeće” ) ne mogu biti zastupljeni u drugim predstavničkim tužbama niti mogu podnijeti tužbu pojedinačno s istim razlogom tužbe i protiv istog trgovca
• da potrošači više puta ne prime naknadu štete za isti razlog tužbe
• da mjera popravljanja štete daje pravo potrošačima na pravnu zaštitu bez potrebe za podizanjem zasebne tužbe
• da se utvrde pravila o rokovima za pojedinačne potrošače u kojima oni mogu ostvariti koristi od mjera popravljanja štete.

Ta pravna sredstva ne dovode u pitanje dodatna pravna sredstva koja nisu predmet predstavničke tužbe.

Da bi se izbjegao sukob interesa u slučajevima kada naknadu štete osigurava treća strana, države članice koje dopuštaju takvu vrstu financiranja moraju osigurati da:

• na odluke kvalificiranih subjekata ne utječe treći pružatelj financiranja na način koji bi bio štetan za kolektivne interese dotičnih potrošača
• predstavnička tužba nije podnesena protiv tuženika koji je konkurencija pružatelju financijskih sredstava ili protiv tuženika o kojem ovisi pružatelj financijskih sredstava.

Nagodbe

Države članice moraju osigurati sljedeće:

• da kvalificirani subjekt i trgovac mogu zajednički predložiti nagodbu u pogledu popravljanja štete; ili
• sud ili upravno tijelo, nakon savjetovanja s kvalificiranim subjektom i trgovcem, može pozvati stranke da postignu nagodbu u razumnom roku;
• nagodbe koje je odobrio sud ili upravno tijelo obvezujuće su za kvalificirane subjekte, trgovce tuženike i predmetne potrošače, ali države članice mogu utvrditi pravila kojima ti potrošači mogu prihvatiti ili odbiti nagodbu.

Troškovi postupka

• Stranka koja ne uspje u postupku u načelu je dužna snositi troškove postupka.
• Pojedinačni potrošači u predstavničkoj tužbi ne plaćaju troškove postupka, osim potencijalno kada su troškovi nastali kao rezultat namjernog ili nemarnog ponašanja pojedinog potrošača.
• Države članice moraju uvesti pravila kojima se nastoji osigurati da troškovi postupka koji se odnose na predstavničke tužbe ne sprječavaju kvalificirane subjekte u učinkovitom ostvarivanju prava na traženje mjera zabrane.
• Države članice mogu utvrditi pravila kojima se kvalificiranim subjektima omogućava da od potrošača koji imaju želju da ih zastupaju u određenoj predstavničkoj tužbi za mjere popravljanja štete plaćaju skromnu ulaznu naknadu ili sličnu naknadu za sudjelovanje u toj predstavničkoj tužbi.

Sankcije

Države članice moraju:

• utvrditi pravila o sankcijama za propust ili odbijanje postupanja u skladu s mjerom zabrane, obvezom informiranja ili obvezom otkrivanja dokaza;
• osigurati primjenu tih pravila: kazne moraju biti učinkovite, razmjerne i odvraćajuće.

Stavljanje izvan snage

Direktiva (EU) 2020/1828 stavlja izvan snage Direktivu 2009/22/EZ (vidjeti sažetak) od 25. lipnja 2023.

OTKAD SE DIREKTIVA PRIMJENJUJE?

Stupila je na snagu 24. prosinca 2020. Mora postati zakon u državama članicama do 25. prosinca 2022. i primjenjivati se u državama članicama od 25. lipnja 2023.

POZADINA

Direktiva je dio paketa „Nove pogodnosti za potrošače”.

Za više informacija vidjeti:

• Direktiva o zabrani (Europska komisija).

GLAVNI DOKUMENT

Direktiva (EU) 2020/1828 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2020. o predstavničkim tužbama za zaštitu kolektivnih interesa potrošačâ i stavljanju izvan snage Direktive 2009/22/EZ (SL L 409, 4. 12. 2020., str. 1 – 27).

Sukcesivne izmjene i dopune Direktive 2020/1828/EU uključene su u originalni dokument. Ovaj pročišćeni tekst namijenjen je isključivo dokumentiranju.

Posljednje ažuriranje 02.05.2023