Choose the experimental features you want to try

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

Document 51999DC0299

    Uzajamno priznavanje na jedinstvenom tržištu EU-a

    Uzajamno priznavanje na jedinstvenom tržištu EU-a

    SAŽETAK DOKUMENTA:

    COM(1999) 299 završna verzija – Uzajamno priznavanje na jedinstvenom tržištu

    SAŽETAK

    ČEMU SLUŽI OVA KOMUNIKACIJA?

    Objašnjava važnost uzajamnog priznavanja, jednog o ključnih načela koje pruža potporu jedinstvenom tržištu. Omogućava slobodan protok robe i usluga kroz EU bez potrebe usklađivanja nacionalnog zakonodavstva. Komunikacija utvrđuje probleme u njezinoj primjeni i načine na koje se oni mogu riješiti.

    KLJUČNE TOČKE

    Načelo znači da se bilo koji proizvod koji se zakonito prodaje u jednoj zemlji EU-a može prodavati u drugoj zemlji, čak i ako ne ispunjava sve tehničke propise te zemlje, osim u strogo definiranim uvjetima.

    Komunikacija ističe sljedeće probleme:

    nedostatak pouzdanih informacija o primjeni uzajamnog priznavanja;

    troškove i kašnjenja zbog loše unutrašnje organizacije u nekim državnim upravama;

    nevoljkost službenika da odobre proizvod koji ne poznaju, a uz koji su priloženi certifikati na jezicima koje ne govore.

    Neki proizvodi, oni složeniji, moraju zadovoljiti specifične nacionalne zahtjeve o zdravlju, sigurnosti i zaštiti potrošača. To se posebice odnosi na sektore hrane, električne energije, vozila, plemenitih metala, građevine i kemije.

    Usluge u područjima kao što su poslovne komunikacije, građevina, patenti i sigurnost često se procjenjuju prema kriteriju „općeg interesa” javnosti te zemlje.

    Komunikacija predlaže sljedeće mjere:

    stroži nadzor kroz dvogodišnje izvješće o procjeni Europske komisije, uz gospodarsku analizu primjene načela uzajamnog priznavanja. Time bi se mogla utvrditi područja u kojima je potpuno usklađivanje možda potrebno;

    potencijalna pravna mjera protiv vlada EU-a koje ne uspiju u provedbi načela;

    opsežnije informacije o načelu ključnim igračima kao što su nacionalne i regionalne uprave, poduzeća, odvjetnici i stručni savezi;

    osposobljavanje za nacionalna tijela i predstavnike stručnih tijela iz sektora na koje se najviše odnosi, uz istodobno održavanje nacionalnih, regionalnih i lokalnih seminara;

    učinkovitiji načini rješavanja problema skraćivanjem vremena za obradu pojedinačnih prigovora.

    Zemlje EU-a igraju važnu ulogu:

    uvrštavanjem uzajamnog priznavanja u nacionalno pravo;

    odgovaranjem bez odgode na zahtjeve za njegovu upotrebu;

    jačanjem suradnje između odjela vlade;

    boljom upotrebom nacionalnih kontaktnih točaka.

    Sporazumi o uzajamnoj suradnji promiču trgovanje robom između EU-a i ključnih tržišta kao što su Australija, Kanada, Izrael, Japan, Novi Zeland i SAD.

    Uredba (EZ) br. 764/2008 uspostavlja pravila i postupke kojih se nacionalna tijela moraju pridržavati ako namjeravaju odbiti ili primjenjivati dodatne uvjete za zahtjev za uzajamno priznavanje proizvoda.

    POZADINA

    Uzajamno priznavanje

    DOKUMENT

    Komunikacija Komisije Vijeću i Europskom parlamentu – Uzajamno priznavanje u kontekstu nastavka na akcijski plan za jedinstveno tržište (COM(1999) 299 završna verzija od 16. lipnja 1999.)

    VEZANI DOKUMENTI

    Rezolucija Vijeća od 24. lipnja 1999. o upravljanju Sporazumima o uzajamnom priznavanju (SL C 190, 7.7.1999., str. 2.)

    Uredba (EZ) br. 764/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. srpnja 2008. o utvrđivanju postupaka koji se odnose na primjenu određenih nacionalnih tehničkih propisa na proizvode koji se zakonito stavljaju na tržište u drugoj državi članici i o stavljanju izvan snage Odluke br. 3052/95/EZ (SL L 218, 13.8.2008., str. 21.–29.)

    Posljednje ažuriranje 04.01.2016

    Vrh