13/Sv. 044

HR

Službeni list Europske unije

1

---

---

/

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

01.07.2013.

---

Uvodna napomena

U skladu s člankom 52. Akta o uvjetima pristupanja Republike Hrvatske i prilagodbama Ugovora o Europskoj uniji, Ugovora o funkcioniranju Europske unije i Ugovora o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju, potpisanog 9. prosinca 2011., tekstovi akata institucija donesenih prije pristupanja koje su te institucije sastavile na hrvatskom jeziku od dana pristupanja vjerodostojni su pod istim uvjetima kao i tekstovi sastavljeni na sadašnjim službenim jezicima. Tim se člankom također predviđa da se tekstovi objavljuju u Službenom listu Europske unije ako su tekstovi na sadašnjim jezicima tako objavljeni.

U skladu s tim člankom objavljuje se posebno izdanje Službenog lista Europske unije na hrvatskom jeziku, koje sadržava tekstove obvezujućih općih akata. To izdanje obuhvaća akte usvojene u razdoblju od 1952. godine do dana pristupanja.

Objavljeni tekstovi podijeljeni su na 20 poglavlja koja slijede raspored iz Registra važećeg zakonodavstva Europske unije, i to:

01	Opća, financijska i institucionalna pitanja
02	Carinska unija i slobodno kretanje robe
03	Poljoprivreda
04	Ribarstvo
05	Sloboda kretanja radnika i socijalna politika
06	Pravo poslovnog nastana i sloboda pružanja usluga
07	Prometna politika
08	Politika tržišnog natjecanja
09	Porezi
10	Ekonomska i monetarna politika i slobodno kretanje kapitala
11	Vanjski odnosi
12	Energetika
13	Industrijska politika i unutarnje tržište
14	Regionalna politika i koordinacija strukturnih instrumenata
15	Okoliš, potrošači i zaštita zdravlja
16	Znanost, informiranje, obrazovanje i kultura
17	Pravo poduzećâ
18	Zajednička vanjska i sigurnosna politika
19	Područje slobode, sigurnosti i pravde
20	Europa građana

Spomenuti registar, koji vodi Ured za publikacije, dostupan je na internetu (eur-lex.europa.eu) na službenim jezicima Europske unije. Bibliografskoj bilješci svakog akta može se pristupiti putem registra, gdje se mogu pronaći upućivanja na posebno izdanje i na ostale analitičke metapodatke.

Akti objavljeni u posebnom izdanju, uz određene iznimke, objavljuju se u obliku u kojem su bili objavljeni u Službenom listu na izvornim službenim jezicima. Stoga pri uporabi posebnog izdanja treba uzeti u obzir naknadne izmjene, prilagodbe ili odstupanja koje su usvojile institucije, Europska središnja banka ili su predviđene u Aktu o pristupanju.

Iznimno, kad se opsežni tehnički prilozi poslije zamijene novim prilozima, navodi se samo upućivanje na posljednji akt koji zamjenjuje prilog. Takav je slučaj u pojedinim aktima koji sadržavaju popise carinskih oznaka (poglavlje 02), aktima o prijevozu opasnih tvari, aktima o pakiranju i označivanju tih tvari (poglavlja 07 i 13) te nekima od protokola i priloga Sporazumu o Europskom gospodarskom prostoru.

Također, Pravilnik o osoblju objavljuje se kao pročišćeni tekst koji obuhvaća sve izmjene do kraja 2012. godine. Daljnje izmjene objavljuju se u izvornom obliku.

Posebno izdanje sadržava dva sustava numeracije stranica:

i.

izvorna numeracija stranica, zajedno s datumom objave francuskog, talijanskog, njemačkog i nizozemskog izdanja Službenog lista, engleskog i danskog izdanja od 1. siječnja 1973., grčkog izdanja od 1. siječnja 1981., španjolskog i portugalskog izdanja od 1. siječnja 1986., finskog i švedskog izdanja od 1. siječnja 1995., češkog, estonskog, latvijskog, litavskog, mađarskog, malteškog, poljskog, slovačkog i slovenskog izdanja od 1. svibnja 2004. te bugarskog i rumunjskog izdanja od 1. siječnja 2007. U numeraciji stranica postoje praznine jer svi akti objavljeni u to vrijeme nisu objavljeni u posebnom izdanju. Kada se prilikom citiranja akata upućuje na Službeni list, potrebno je navesti stranicu sukladno izvornoj numeraciji;

ii.	numeracija stranica posebnog izdanja neprekinuta je i ne smije se navoditi prilikom citiranja akata.

Do lipnja 1967. numeracija stranica u Službenom listu počinjala je iznova svake godine. Od tada nadalje svaki broj Službenog lista počinje na prvoj stranici.

Od 1. siječnja 1968. Službeni list podijeljen je na dva dijela:

—	Zakonodavstvo („L”),

—	Informacije i objave („C”).

Od 1. veljače 2003. prijašnje ime „Službeni list Europskih zajednica” promijenjeno je, na temelju Ugovora iz Nice, u „Službeni list Europske unije”.

---

13/Sv. 044

HR

Službeni list Europske unije

3

---

31970L0387

---

L 176/5

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

27.07.1970.

---

DIREKTIVA VIJEĆA

od 27. srpnja 1970.

o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na vrata motornih vozila i njihovih prikolica

(70/387/EEZ)

VIJEĆE EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije,

uzimajući u obzir mišljenje Skupštine,

uzimajući u obzir mišljenje Gospodarskog i socijalnog odbora,

budući da se tehnički zahtjevi koje motorna vozila moraju ispunjavati u skladu s nacionalnim zakonodavstvima odnose, između ostalog, na njihova vrata;

budući da se ti zahtjevi razlikuju u državama članicama; budući da je stoga potrebno da sve države članice donesu iste zahtjeve kao dodatak ili umjesto njihovih postojećih pravila, kako bi posebno omogućile postupak EEZ-homologacije tipa koji je bio predmet Direktive Vijeća (1) od 6. veljače 1970. o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na homolagciju tipa motornih vozila i njihovih prikolica, koja se treba primjenjivati na svaku vrstu vozila,

DONIJELO JE OVU DIREKTIVU:

Članak 1.

U svrhu ove Direktive „vozilo” znači bilo koje motorno vozilo namijenjeno za uporabu na cesti, koje ima najmanje četiri kotača i najveću konstrukcijsku brzinu veću od 25 km/h, i njegove prikolice, uz izuzetak vozila javnog prijevoza, tračnih vozila, poljoprivrednih traktora te strojeva i komunalnih vozila.

Članak 2.

Država članica ne može odbiti dodijeliti EEZ ili nacionalnu homologaciju tipa vozila na temelju razloga koji se odnose na vrata ako ta vrata ispunjavaju zahtjeve određene u prilozima.

Članak 3.

Izmjene potrebne za prilagodbu zahtjevima Priloga kako bi se uzeo u obzir tehnički napredak donose se u skladu s postupkom određenim u članku 13. Direktive Vijeća od 6. veljače 1970. o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na homologaciju tipa motornih vozila i njihovih prikolica.

Članak 4.

1.   Države članice donose odredbe koje sadrže zahtjeve potrebne radi usklađivanja s ovom Direktivom u roku od osamnaest mjeseci od njezinog priopćenja i o tome odmah obavješćuju Komisiju.

2.   Države članice Komisiji dostavljaju tekst glavnih odredaba nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva.

Članak 5.

Ova se Direktiva upućuje državama članicama.

---

(1)  SL L 42, 23.2.1970., str. 1.

---

PRILOG I.

1.   OPĆENITO

1.1.   Konstrukcija vozila mora omogućiti potpuno siguran ulazak i izlazak iz vozila.

1.2.   Vrata, ulazi i izlazi moraju se oblikovati tako da se mogu jednostavno rabiti bez opasnosti.

1.3.   Vrata i brave moraju biti tako oblikovane da se može izbjeći bilo kakva nadražujuća buka dok se vrata zatvaraju.

1.4.   Brave moraju biti oblikovane tako da se vrata ne mogu slučajno otvoriti.

2.   BRAVE I ŠARKE (Zahtjevi za izradu i ugradbu)

2.1.   Šarke vrata s ugrađenim šarkama (uz izuzetak sklopivih vrata), kad su na bočnoj strani vozila, moraju se ugraditi na prednjoj strani vrata u smjeru kretanja prema naprijed. U slučaju dvostrukih vrata, ovaj se zahtjev primjenjuje na vratno krilo koje se prvo otvara; mora biti moguće zaključati drugo krilo vrata.

2.2.   Brave i šarke bočnih vrata osobnih vozila (1) moraju ispunjavati zahtjeve određene u Prilogu II. ovoj Direktivi.

3.   STEPENICE (Zahtjevi za izradu i ugradbu)

3.1.   Ako je pod vozila pri ulazu više od 700 mm iznad podloge, vozilo mora imati jednu ili više stepenica. Stepenica, ili donja stepenica ako ih je više, ne smije biti više od 700 mm iznad podloge i mora biti izrađena tako da sprečava opasnost od klizanja. Glavnina kotača, naplatci i ostali dijelovi kotača ne smatraju se stepenicama u smislu ove Direktive, osim ako postoje razlozi vezani uz izradu ili uporabu koji isključuju ugradbu stepenica negdje drugdje u vozilu.

---

(1)  Kategorija M1 po međunarodnoj klasifikaciji određenoj u napomeni (b) Priloga Direktivi Vijeća iz članka 3. ove Direktive.

---

PRILOG II.

ZAHTJEVI ZA IZRADU I UGRADBU I ISPITIVANJA ČVRSTOĆE ZA BRAVE I ŠARKE NA BOČNIM VRATIMA ZA ULAZ ILI IZLAZ IZ OSOBNIH VOZILA

1.   OPĆENITO

1.1.   Brave i šarke moraju biti oblikovane, izrađene i ugrađene tako da pri uobičajenoj uporabi vozilo ispunjava zahtjeve ove Direktive.

1.2.   Svaka brava treba imati privremeno zaključan položaj i potpuno zaključan položaj.

2.   DOKUMENTACIJA I KOMPLETI BRAVA I ŠARKI KOJE TREBA DOSTAVITI PROIZVOĐAČ ILI NJEGOV OVLAŠTENI ZASTUPNIK

Proizvođač ili njegov ovlašteni zastupnik moraju dostaviti sljedeću dokumentaciju i serije brava i šarki:

2.1.   nacrte vrata i njihovih brava i šarki u odgovarajućem mjerilu i s dovoljno detalja;

2.2.   tehnički opis brava i šarki;

2.3.   seriju od pet sklopova šarki po vratima. Međutim, u slučaju kad se isti sklopovi rabe za nekoliko vrata, dovoljno je dostaviti jedan komplet. Sklopovi šarki koje se razlikuju isključivo po tome što su izrađene za ugradnju na lijevu ili desnu stranu ne smatraju se različitim;

2.4.   seriju od pet potpunih brava, uključujući mehanizam za aktiviranje za svaka vrata. Međutim u slučaju kad se ista brava rabi za više vrata, dovoljno je dostaviti jednu seriju tih brava. Brave koje se razlikuju isključivo po tome što su izrađene za ugradbu na lijevu ili desnu stranu ne smatraju se različitim.

3.   ZAHTJEVI ZA IZRADU

3.1.   Brave

3.1.1.   Uzdužno opterećenje

Brava i ostali dijelovi mehanizma za zatvaranje moraju izdržati uzdužno opterećenje sile od 453 kp (444 daN) u privremeno zaključanom položaju i 1 134 kp (1 111 daN) u potpuno zaključanom položaju (Slika 2.).

3.1.2.   Poprečno opterećenje

Brava i ostali dijelovi mehanizma za zatvaranje moraju izdržati uzdužno opterećenje sile od 453 kp (444 daN) u privremeno zaključanom položaju i 907 kp (889 daN) u potpuno zaključanom položaju (Slika 3.).

3.1.3.   Otpor na inercijsko opterećenje

Brava se ne smije pomaknuti iz potpuno zaključanog položaja kad se uzdužno ili poprečno inercijsko opterećenje u oba smjera, od 30 g, primjenjuje na mehanizam zaključavanja, uključujući njegov mehanizam za aktiviranje.

3.2.   Šarke

3.2.1.   Svaki sustav šarki mora nositi vrata i izdržati uzdužno opterećenje od 1 134 kp (1 111 daN) i poprečno opterećenje od 907 kp (889 daN) u oba smjera.

4.   ZAHTJEVI ZA ISPITIVANJE ČVRSTOĆE BRAVA I ŠARKI NA VRATIMA

Ispunjavanje zahtjeva iz točaka 3.1. i 3.2. provjerava se u skladu sa sljedećim:

4.1.   priprema ispitivanja, postupak i oprema za ispitivanje statičnih opterećenja

4.1.1.   priprema ispitivanja

4.1.1.1.   Šarke

4.1.1.1.1.   Ispitivanja se provode uz uporabu krutih sastavnih dijelova koji stvaraju geometrijske uvjete ugradbe potpuno zatvorenih vrata na vozilo.

4.1.1.1.2.   Na tu se opremu primjenjuje u sredini između šarki:

4.1.1.1.2.1.

propisano uzdužno opterećenje, okomito na os čepova šarki, smješteno u ravnini koja prolazi kroz tu os;

4.1.1.1.2.2.

propisano poprečno opterećenje, okomito na ravninu određenu uzdužnim teretom i osi čepova, i smješteno u ravnini koja prolazi kroz tu os.

4.1.1.1.3.   Novi sklop šarki rabi se za svako ispitivanje.

4.1.1.1.4.   Slika 1. prikazuje ispitivanje sastavnih dijelova.

4.1.1.2.   Brave

4.1.1.2.1.   Ispitivanja se provode uz uporabu krutih sastavnih dijelova koji predstavljaju ugradbu na vozilo dva dijela brave, brave i mehanizma za zatvaranje.

4.1.1.2.2.   Propisano opterećenje primjenjuje se na ovu opremu kako se ne bi prouzročila mehanička napetost. K tome, poprečno statičko opterećenje od 90,7 kp (88,9 daN) primjenjuje se tako da se u smjeru otvaranja pokuša odmaknuti brava od mehanizma za zatvaranje.

4.1.1.2.3.   Slike 2. i 3. predstavljaju sastavne dijelove pri ispitivanju.

4.1.2.   Ispitni postupak i oprema

Oprema iz točaka 4.1.1.1. i 4.1.1.2. gore ugrađuje se u ispitni natezni stroj s najmanjim kapacitetom od 1 500 kp (1 470 daN). Opterećenja se moraju postepeno povećavati do vrijednosti iz točaka 3.1. i 3.2. tako da brzina odvajanja čeljusti naprave ne prelazi 5 mm/min.

4.2.   Postupak za određivanje otpornosti brava pri ubrzanju

4.2.1.   Otpor pri otvaranju u oba smjera pod uzdužnim i poprečnim inercijskim opterećenjem od 30 g koje se primjenjuje u oba slučaja na napravu za otvaranje u smjeru njegova djelovanja određuje se dinamički ili analitički (Slika 4.), pri čemu se ne uzimaju u obzir:

4.2.1.1.

sile trenja,

4.2.1.2.

sastavni dijelovi ubrzanja sile teže koji drže bravu zatvorenom.

4.2.2.   Naprava za blokiranje brave, ako postoji, ne smije se rabiti,

4.3.   Istovrijedni postupci ispitivanja

4.3.1.   Dozvoljeni su istovrijedni nerazorni ispitni postupci, pod uvjetom da se rezultati iz točaka 4.1.2. i 4.2. gore mogu dobiti bilo u potpunosti zamjenskim ispitivanjem ili izračunom iz rezultata zamjenskog ispitivanja. Ako se rabi postupak koji nije opisan u točkama 4.1.2. i 4.2. gore, mora se dokazati istovrijednost tog postupka.

Šarka vrata — ispitna naprava za statično opterećenje (poprečno opterećenje)

Brava — ispitna oprema pod statičkim opterećenjem (uzdužno opterećenje)

Brava — ispitna oprema pod statičkim opterećenjem (poprečno opterećenje)

Otpor na utjecaj inercije — primjer izračuna

Primjer:

Sustav brave vrata podvrgnut usporavanju od 30 g

F	=
F1	=	W1 × 30 — Prosječno opterećenje na oprugu pritisnutog gumba = (0·016 kg × 30) — 0·454 kg = 0·036 kg
F2	=	W2 × 30 = 0·023 kg × 30 = 0·68 kg
F3	=
ΣMo	=	F1 × d1 + F2 × d2 — F3 × d3 = 0·036 kg × 31·5 mm + 0·68 kg × 10·67 mm — 0·184 kg × 4·83 mm = 7·51 mm/kg
F5	=
F6	=	W4 × 30 = 0·042 × 30 = 1·265 kg
ΣMp	=	Opterećenje opruge jezičca ključanice (F5 d5 + F6 d6) = 45·62 mm/kg — (0·238 × 37·59 + 1·265 × 1·9) = 45·62 mm/kg — 11·36 mm/kg = 34·26 mm/kg

---

13/Sv. 044

HR

Službeni list Europske unije

10

---

31975L0324

---

L 147/40

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

20.05.1975.

---

DIREKTIVA VIJEĆA

od 20. svibnja 1975.

o usklađivanju zakonodavstava država članica o aerosolnim raspršivačima

(75/324/EEZ)

VIJEĆE EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske ekonomske zajednice, a posebno njegov članak 100.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije,

uzimajući u obzir mišljenje Skupštine (1),

uzimajući u obzir mišljenje Gospodarskog i socijalnog odbora (2),

budući da, u određenim državama članicama, aerosolni raspršivači trebaju zadovoljavati određene obvezne tehničke specifikacije; budući da se takve specifikacije razlikuju od jedne do druge države članice i, na taj način, ometaju trgovinu unutar Zajednice;

budući da se ovakve prepreke uspostavi i funkcioniranju zajedničkog tržišta mogu ukloniti ako sve države članice donesu iste specifikacije, bilo uz one ili umjesto onih koje propisuju sadašnji zakoni, te budući da se te specifikacije moraju posebno odnositi na proizvodnju, punjenje i nominalne kapacitete aerosolnih raspršivača;

budući da, u trenutačnoj fazi tehničkog napretka, područje primjene ove Direktive treba ograničiti na aerosolne raspršivače izrađene od metala, stakla ili plastike;

budući da će tehničke specifikacije navedene u Prilogu ovoj Direktivi trebati odmah prilagoditi u skladu s tehničkim napretkom; budući da je potrebno, kako bi se olakšala provedba odgovarajućih potrebnih mjera, propisati proceduru za blisku suradnju između država članica i Komisije unutar Odbora za prilagodbu tehničkom napretku Direktive o aerosolnim raspršivačima;

budući da je moguće da neki aerosolni raspršivači stavljeni na tržište mogu predstavljati opasnost za sigurnost iako zadovoljavaju zahtjeve ove Direktive i njezinog Priloga; budući da je stoga potrebno utvrditi postupak kako bi se uklonila opasnost,

DONIJELO JE OVU DIREKTIVU:

Članak 1.

Ova Direktiva se primjenjuje na aerosolne raspršivače kao što su definirani u članku 2., uz iznimku onih raspršivača čiji najveći volumen ne prelazi 50 ml i onih čiji je najveći volumen veći od volumena navedenog u točkama 3.1., 4.1.1., 5.1. i 5.2. Priloga ovoj Direktivi.

Članak 2.

Za potrebe ove Direktive naziv „aerosolni raspršivač” znači svaki spremnik namijenjen za jednokratnu uporabu koji sadrži stlačeni, ukapljeni ili pod tlakom otopljeni plin sa ili bez tekućine, paste ili praha i ima ventil za raspršivanje sadržaja u obliku koloidne otopine krutih ili tekućih čestica u plinu, pjene, paste, praha ili tekućine.

Članak 3.

Pretpostavlja se da su zadovoljeni zahtjevi ove Direktive i njezinog Priloga kad osoba odgovorna za stavljanje aerosolnih raspršivača na tržište postavi na aerosolni raspršivač oznaku „з” (obrnuti epsilon).

Članak 4.

Države članice ne smiju, zbog razloga koji se odnose na zahtjeve propisane u ovoj Direktivi i njezinom Prilogu, zabraniti, ograničiti ili spriječiti stavljanje na tržište svakog aerosolnog raspršivača koji zadovoljava uvjete ove Direktive i njezinog Priloga.

Članak 5.

Izmjene potrebne za prilagodbu Priloga ovoj Direktivi tehničkom napretku se donose u skladu s postupkom propisanom u članku 7.

Članak 6.

1.   Ovim se osniva Odbor za prilagođavanje tehničkom napretku Direktive o aerosolnim raspršivačima, dalje u tekstu „Odbor”, i sastoji se od predstavnika država članica, a njime predsjedava predstavnik Komisije.

2.   Odbor donosi svoj Poslovnik.

Članak 7.

1.   Kad je potrebno slijediti postupak propisan ovim člankom, predsjednik predmet dostavlja Odboru, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev predstavnika države članice.

2.   Predsjednik Komisije predaje Odboru nacrt mjera koje je potrebno donijeti. Odbor dostavlja svoje mišljenje o nacrtu u razdoblju od dva mjeseca. Odluku donosi većinom od 41 glasa, a glasovi država članica se vrednuju prema odredbama iz članka 148. stavka 2. Ugovora. Predsjednik ne glasuje.

3.

(a) Komisija prihvaća predložene mjere kad su one u skladu s mišljenjem Odbora. (b) Ako predložene mjere nisu u skladu s mišljenjem Odbora ili ako mišljenje nije dano, Komisija odmah predlaže donošenje mjera Vijeću. Vijeće odlučuje kvalificiranom većinom. (c) Ako tri mjeseca nakon što mu je dostavljen prijedlog Vijeće ne donese odluku, predložene mjere donosi Komisija.

Članak 8.

1.   Ne dovodeći u pitanje ostale direktive Zajednice, a posebno direktive o opasnim tvarima i pripravcima, na svakom aerosolnom raspršivaču ili kad to nije moguće staviti na aerosolni raspršivač zbog malih dimenzija (obujam jednak ili manji od 150 ml), na naljepnici koja se stavlja na aerosolni raspršivač, moraju biti vidljivi, čitljivi i neizbrisivi podaci:

(a)	ime i adresa ili trgovačka oznaka osobe odgovorne za stavljanje aerosolnog raspršivača na tržište,

(b)	oznaka „з” (obrnuto napisani epsilon) koji potvrđuje usklađenost sa zahtjevima ove Direktive,

(c)	kodna oznaka koja omogućava identifikaciju serije,

(d)	podaci navedeni u točki 2.2 Priloga,

(e)	korisni sadržaj izražen u masenim ili volumnim jedinicama.

2.   Države članice mogu na svom državnom području uvjetovati stavljanje aerosolnog raspršivača na tržište korištenjem jednog ili više nacionalnih jezika u tekstu etikete.

Članak 9.

Države članice poduzimaju sve potrebne mjere kako bi spriječile korištenje aerosolnih raspršivača čije se oznake ili natpisi mogu zamijeniti s oznakom „з” (obrnuto napisani epsilon).

Članak 10.

1.   Ako država članica primijeti, na temelju detaljnih dokaza, da jedan ili više aerosolnih raspršivača, unatoč tome što zadovoljavaju zahtjeve Direktive, predstavljaju opasnost po sigurnost ili zdravlje, može privremeno zabraniti prodaju jednog ili više raspršivača na svom državnom području ili ga/njih podvrgnuti posebnim uvjetima. O tome će odmah obavijestiti ostale države članice i Komisiju i iznijeti razloge za donošenje odluke.

2.   Komisija, u razdoblju od šest tjedana, konzultira države članice nakon čega odmah iznosi svoje mišljenje i poduzima odgovarajuće mjere.

3.   Ako je Komisija mišljenja da su potrebne tehničke prilagodbe Direktivi, takve prilagodbe donosi Komisija ili Vijeće u skladu s postupkom propisanim u članku 7. U tom slučaju, države članice koje su donijele zaštitne mjere mogu ih zadržati dok prilagodbe ne stupe na snagu.

Članak 11.

1.   Države članice donose propise potrebne za usklađivanje s odredbama ove Direktive u razdoblju od 18 mjeseci od njezinog priopćenja i o tome odmah obavješćuju Komisiju.

2.   Države članice Komisiji dostavljaju tekst odredaba nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva.

Članak 12.

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

---

(1)  SL C 83, 11.10.1973., str. 24.

(2)  SL C 101, 23.11.1973., str. 28.

---

PRILOG

1.   DEFINICIJE

1.1.   Tlakovi

„Tlakovi” znači unutarnji tlakovi izraženi u barima (relativni tlakovi).

1.2.   Ispitni tlak

„Ispitni tlak” znači tlak kojem je izvrgnut prazan spremnik aerosolnog raspršivača tijekom 25 sekundi pri čemu ne smije doći do propuštanja, odnosno u slučaju metalnih i plastičnih spremnika, do vidljivih ili stalnih deformacija, osim onih dopuštenih u točki 6.1.1.2.

1.3.   Tlak rasprskavanja

„Tlak rasprskavanja” znači najniži tlak pri kojem dolazi do rasprskavanja ili puknuća spremnika aerosolnog raspršivača.

1.4.   Ukupan obujam spremnika

„Ukupan obujam spremnika” znači obujam otvorenog spremnika izražen u mililitrima mjereno do ruba otvora.

1.5.   Korisni obujam

„Korisni obujam” znači neto obujam izražen u mililitrima napunjenog i zatvorenog aerosolnog raspršivača.

1.6.   Obujam kapljevine

„Obujam kapljevine” znači obujam neplinskih dijelova sadržaja u napunjenom zatvorenom aerosolnom raspršivaču.

1.7.   Ispitne veličine

„Ispitne veličine” znači vrijednosti ispitnog tlaka i tlaka rasprskavanja pri hidrauličkom tlačnom pokusu na temperaturi od 20 °C (± 5 °C).

1.8.   Zapaljivi sastojci

„Zapaljivi sastojci” znači:

(a)	plinovi koji su zapaljivi u zraku pri normalnom tlaku;

(b)	tvari i pripravci u tekućem obliku čije je plamište manje ili jednako 100 °C.

Metoda utvrđivanja plamišta je definirana u Prilogu V. Direktivi Vijeća 67/548/EEZ (1) od 27. lipnja 1967. o usklađivanju zakona i drugih propisa država članica o klasifikaciji, pakiranju i označivanju opasnih tvari kako je zadnje izmijenjena Direktivom 73/146/EEZ (2);

2.   OPĆE ODREDBE

2.1.   Izrada i oprema

2.1.1.   Napunjeni aerosolni raspršivač mora biti takav da kod uobičajenih uvjeta uporabe i skladištenja bude u skladu s odredbama ovog Priloga.

2.1.2.   Ventil za raspršivanje na aerosolnom raspršivaču mora osigurati nepropusno zatvaranje pri uobičajenim uvjetima skladištenja i transporta i mora biti zaštićen, na primjer zaštitnim poklopcem, od nenamjernog otvaranja i bilo kakvog oštećenja.

2.1.3.   Ne smije doći do smanjenja mehaničkih svojstava aerosolnog raspršivača uslijed djelovanja sadržaja, čak ni kod dugotrajnog skladištenja.

2.2.   Označivanje

Ne dovodeći u pitanje direktive koje se odnose na opasne tvari i pripravke, svaki je aerosolni raspršivač, ili njegova ambalaža, jasno i čitljivo označen na sljedeći način:

(a)	„Spremnik je pod tlakom; zaštiti od sunčevog zračenja i ne izlagati temperaturi većoj od 50 °C. Ne bušiti ili izlagati vatri, čak ni nakon uporabe.”;

(b)	„Ne prskati prema otvorenom plamenu ili gorućim predmetima” osim ako je aerosolni raspršivač napravljen za tu svrhu;

(c)	„Zapaljivo” ili oznaka otvorenog plamena ako sadržaj sadrži više od 45 % težine ili više od 250 g zapaljivih sastojaka.

3.   POSEBNE ODREDBE ZA AEROSOLNE RASPRŠIVAČE IZRAĐENE OD METALA

3.1.   Obujam

Ukupan obujam takvih spremnika ne smije biti veći od 1 000 ml.

3.1.1.   Ispitni tlak spremnika

(a)	za spremnike punjene tlakom manjim od 6,7 bara pri 50 °C, ispitni tlak mora biti najmanje 10 bara;

(b)	za spremnike punjene tlakom jednakim i većim od 6,7 bara pri 50 °C, ispitni tlak mora biti 50 % veći od tlaka u spremniku kod 50 °C.

3.1.2.   Punjenje

Na 50 °C tlak u aerosolnom raspršivaču ne smije biti veći od 12 bara bez obzira koji se plin koristi za punjenje.

3.1.3.   Obujam kapljevine

Kapljevina na 50 °C ne smije premašiti 87 % neto kapaciteta. Međutim, za posude s konkavnom bazom koja prije puknuća postaje konveksna, obujam kapljevine na 50 °C može dosegnuti 95 % neto kapaciteta.

4.   POSEBNE ODREDBE ZA AEROSOLNE RASPRŠIVAČE IZRAĐENE OD STAKLA

4.1.   Spremnici presvučeni plastičnom oblogom ili trajno zaštićeni spremnici

Takvi spremnici mogu se puniti stlačenim, ukapljenim ili pod tlakom otopljenim plinom.

4.1.1   Obujam

Ukupan obujam takvih spremnika ne smije biti veći od 220 ml.

4.1.2.   Obloga

Obloga spremnika mora biti izvedena kao zaštitni sloj od plastike ili drugog prikladnog gradiva koje sprečava odvajanje staklenih čestica u slučaju njegovog loma. Obloga mora imati takve značajke da spriječi let komadića stakla kad puni aerosolni raspršivač doveden na temperaturu od 20 °C padne na betonsku podlogu s visine od 1,8 m.

4.1.3.   Ispitni tlak za spremnik

(a)	spremnici punjeni stlačenim ili pod tlakom otopljenim plinom moraju izdržati ispitni tlak od najmanje 12 bara;

(b)	spremnici punjeni ukapljenim plinom moraju izdržati ispitni tlak od najmanje 10 bara.

4.1.4.   Punjenje

(a)	aerosolni raspršivači punjeni stlačenim plinom ne smiju se izlagati tlaku većem od 9 bara pri 50 °C;

(b)	aerosolni raspršivači punjeni pod tlakom otopljenim plinom ne smiju se izlagati tlaku većem od 8 bara pri 50 °C;

(c)

aerosolni raspršivači punjeni ukapljenim plinom ili smjesom ukapljenih plinova ne smiju biti izvrgnuti pri 20 °C tlakovima višim od onih navedenih u sljedećoj tablici. Ukupan obujam Maseni postotak ukapljenog plina u ukupnom punjenju 20 % 50 % 80 % 50 do 80 ml 3,5 bara 2,8 bara 2,5 bara < 80 do 160 ml 3,2 bara 2,5 bara 2,2 bara < 160 do 220 ml 2,8 bara 2,1 bara 1,8 bara

Tablica prikazuje dozvoljene granične tlakove pri 20 °C u ovisnosti o udjelu plina.

Granice tlaka za postotke plina koji nisu dani u tablici određuju se interpolacijom.

4.1.5.   Obujam kapljevine

Na 50 °C obujam kapljevine napunjenog aerosolnog raspršivača ne smije biti veći od 90 % ukupnog obujma.

4.2.   Nezaštićeni stakleni spremnici

Aerosolni raspršivači koji imaju nezaštićene staklene spremnike smiju se puniti isključivo ukapljenim ili pod tlakom otopljenim plinom.

4.2.1.   Obujam

Ukupan obujam takvih spremnika ne smije biti veći od 150 ml.

4.2.2.   Ispitni tlak za spremnik

Ispitni tlak za takve spremnike mora biti najmanje 12 bara.

4.2.3.   Punjenje

(a)	aerosolni raspršivači punjeni pod tlakom otopljenim plinom ne smiju se izlagati tlaku većem od 8 bara pri 50 °C;

(b)	aerosolni raspršivači punjeni ukapljenim plinom ne smiju biti izvrgnuti pri 20 °C tlaku većem od onog navedenog u sljedećoj tablici: Ukupan obujam Maseni postotak ukapljenog plina u ukupnom punjenju 20 % 50 % 80 % 50 do 70 ml 1,5 bara 1,5 bara 1,25 bara < 70 do 150 ml 1,5 bara 1,5 bara 1 bar

Tablica prikazuje dopuštene granične tlakove pri 20 °C u ovisnosti o udjelu ukapljenog plina.

Granice tlaka za postotke plina koji nisu dani u tablici određuju se interpolacijom.

4.2.4.   Obujam kapljevine

Na 50 °C obujam kapljevine napunjenog aerosolnog raspršivača napunjenog s ukapljenim ili rastopljenim plinom ne smije premašiti 90 % ukupnog obujma.

5.   POSEBNE ODREDBE KOJE SE ODNOSE NA AEROSOLNE RASPRŠIVAČE IZRAĐENE OD PLASTIKE

5.1.   Aerosolni raspršivači izrađeni od plastike koji se mogu razbiti u krhotine tijekom puknuća se tretiraju na isti način kao i nezaštićeni aerosolni raspršivači izrađeni od stakla.

5.2.   Aerosolni raspršivači izrađeni od plastike koji se ne mogu razbiti u krhotine tijekom puknuća se tretiraju na isti način kao i stakleni aerosolni raspršivači sa zaštitnom oblogom.

6.   ISPITIVANJA

6.1.   Zahtjevi vezani uz ispitivanja koje mora jamčiti osoba odgovorna za stavljanje na tržište

6.1.1.   Hidraulična proba praznih spremnika

6.1.1.1.   Metalni, stakleni ili plastični aerosolni raspršivači moraju zadovoljiti ispitivanje hidrauličkim tlakom kao što je propisano u točkama 3.1.1., 4.1.3. i 4.2.2.

6.1.1.2.   Metalni raspršivači koji pokazuju asimetrične ili veće deformacije ili neke druge slične pogreške ne smiju se upotrebljavati. Dopušta se manja simetrična deformacija na dnu spremnika ili na presjeku gornjeg dijela spremnika pod uvjetom da spremnik izdrži ispitivanje na rasprskavanje.

6.1.2.   Ispitivanje na rasprskavanje praznih metalnih spremnika

Osoba odgovorna za stavljanje aerosolnih raspršivača na tržište mora osigurati da tlak rasprskavanja bude najmanje 20 % veći od propisanog ispitnog tlaka.

6.1.3.   Ispitivanje padom zaštićenog staklenog spremnika

Proizvođač mora osigurati da spremnici ispunjavaju zahtjeve ispitivanja prema točki 4.1.2.

6.1.4.   Pojedinačni pregled napunjenih aerosolnih raspršivača

(a)

Svaki napunjeni aerosolni raspršivač se uranja u kupku s vodom. Temperatura vode i trajanje uranjanja mora biti takvo da omogući: — da sadržaj aerosolnog raspršivača postigne jednoliku temperaturu od 50 °C, ili — da tlak u aerosolnom raspršivaču postigne tlak koji odgovara njegovom sadržaju na jednolikoj temperaturi od 50 °C.

(b)	Svi aerosolni raspršivači kod kojih se javljaju vidljive trajne deformacije ili propuštanje moraju biti odbačeni.

6.1.4.2.   Međutim, osoba odgovorna za stavljanje na tržište može, na vlastitu odgovornost i uz suglasnost Odbora navedenog u članku 6. Direktive, koristiti svaki sustav ispitivanja koji omogućava rezultat jednak rezultatu metode kupke s vodom.

6.2.   Primjeri kontrolnih ispitivanja koje mogu obavljati države članice

6.2.1.   Ispitivanje praznog spremnika

Ispitnim tlakom u trajanju od 25 sekundi izvrgava se pet nasumce odabranih spremnika iz istovrsne serije od 2 500 praznih spremnika izrađenih iz istog gradiva istim neprekidnim proizvodnim procesom ili iz količine koja se serijski proizvede u 1 satu.

Ako jedan od tako izdvojenih spremnika ne zadovolji ispitivanje uzima se iz iste serije još deset nasumce odabranih spremnika i podvrgava istom ispitivanju.

Ako jedan od 10 tako izdvojenih spremnika ne zadovolji ispitivanje odbacuje se cijela serija kao neispravna.

6.2.2.   Ispitivanje napunjenih aerosolnih raspršivača

Ispitivanje nepropusnosti za zrak i vodu provodi se potapanjem reprezentativnog broja napunjenih aerosolnih raspršivača u kupku s vodom. Temperatura kupke i razdoblje potapanja mora biti tako odabrano da sadržaj aerosolnog raspršivača poprimi jednoliku temperaturu od 50 °C. Tijekom tog razdoblja ne smije doći do propuštanja ili loma ispitivanih aerosolnih raspršivača.

Svaka serija aerosolnih raspršivača koja ne zadovolji ova ispitivanja mora se smatrati neprikladnom za uporabu.

---

(1)  SL 196, 16.8.1967., str. 1.

(2)  SL L 167, 25.6.1973., str. 1.

---

13/Sv. 044

HR

Službeni list Europske unije

18

---

31995L0016

---

L 213/1

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

29.06.1995.

---

DIREKTIVA EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA 95/16/EZ

od 29. lipnja 1995.

o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na dizala

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 100.a,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije (1),

uzimajući u obzir mišljenje Gospodarskog i socijalnog odbora (2),

u skladu s postupkom utvrđenim u članku 189.b Ugovora (3) na temelju zajedničkog teksta koji je odobrio Odbor za mirenje 17. svibnja 1995.,

budući da su države članice odgovorne za zdravlje i sigurnost ljudi na svom području;

budući da stavci 65. i 68. Bijele knjige o konačnom oblikovanju unutarnjeg tržišta, koje je odobrilo Europsko vijeće u lipnju 1985., predviđaju novi pristup približavanju zakonodavstva;

budući da Direktiva Vijeća 84/529/EEZ od 17. rujna 1984. o usklađivanju zakonodavstva država članica u odnosu na dizala na električni, hidraulični i naftno-električni pogon (4) ne osigurava slobodu kretanja svim tipovima dizala; budući da razlike između obvezujućih odredbi različitih nacionalnih sustava za tipove dizala koji nisu obuhvaćeni Direktivom 84/529/EEZ stvaraju zapreke trgovini u Zajednici; budući da je nacionalne propise o dizalima stoga potrebno uskladiti;

budući da Direktiva Vijeća 84/528/EEZ od 17. rujna 1984. o usklađivanju zakonodavstva država članica u odnosu na zajedničke odredbe o napravama za dizanje i mehaničko rukovanje (5) služi kao Okvirna direktiva za dvije posebne direktive, tj. Direktivu 84/529/EEZ i Direktivu Vijeća 86/663/EEZ od 22. prosinca 1986. o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na industrijska vozila na vlastiti pogon (6), stavljene izvan snage Direktivom Vijeća 91/368/EEZ od 20. lipnja 1991. o izmjeni Direktive 89/392/EEZ o usklađivanju zakonodavstava država članica koje se odnosi na strojeve (7);

budući da je 8. lipnja 1995. Komisija donijela Preporuku br. 95/216/EZ (8) državama članicama u vezi s poboljšanjem sigurnosti u postojećim dizalima;

budući da će osnovni zahtjevi ove Direktive jamčiti predviđeni stupanj sigurnosti samo ako odgovarajući postupci za ocjenu sukladnosti, izabrani među odredbama Odluke Vijeća 93/465/EEZ od 22. srpnja 1993. o modulima različitih faza postupaka ocjenjivanja sukladnosti i pravilima za postavljanja i korištenja oznake CE o sukladnosti, namijenjenih za primjenu u pogledu direktiva o tehničkom usklađivanju (9), osiguravaju sukladnost s njima;

budući da CE oznaka sukladnosti mora biti jasno istaknuta na dizalima ili na određenim sigurnosnim dijelovima dizala koji ispunjavaju bitne zdravstvene i sigurnosne zahtjeve ove Direktive kako bi im omogućila da budu stavljeni na tržište;

budući da ova Direktiva utvrđuje samo opće osnovne zdravstvene i sigurnosne zahtjeve; budući da je, kako bi se proizvođačima pomoglo da dokažu sukladnost s ovim bitnim zahtjevima, poželjno imati usklađene norme na europskoj razini u vezi s prevencijom rizika koji proizlaze iz projektiranja i ugradnje dizala, a isto tako, kako bi se omogućilo da se provjeri sukladnost s bitnim zahtjevima; budući da su takve norme izradila privatna tijela na europskoj razini koja moraju zadržati svoj neobvezujući status; budući da su, za ovu svrhu, Europski odbor za normizaciju (CEN) i Europski odbor za elektrotehničku normizaciju (Cenelec) priznati kao tijela nadležna za donošenje usklađenih normi u skladu s općim smjernicama za suradnju između Komisije, CEN-a i Cenelec-a potpisanih 13. studenoga 1984.; budući da je usklađena norma u smislu ove Direktive tehnička specifikacija koju je donio CEN i/ili Cenelec na osnovi mandata koji im je dodijelila Komisija u skladu s Direktivom Vijeća 83/189/EEZ od 28. ožujka 1983. o utvrđivanju postupka obavješćivanja u području tehničkih normi i propisa (10) i u skladu s gore navedenim općim smjernicama;

budući da je potrebno pripremiti prijelazno rješenje kako bi se ugraditeljima omogućilo da stavljaju na tržište dizala proizvedena prije početka provedbe ove Direktive;

budući da je ova Direktiva sastavljena kako bi pokrila sve rizike prouzrokovane dizalima kojima upravljaju oni koji se njima služe i koji stanuju u zgradi; budući da bi se ovu Direktivu stoga moralo smatrati Direktivom u smislu članka 2. stavka 3. Direktive Vijeća 89/106/EEZ od 21. prosinca 1988. o usklađivanju zakona i drugih propisa država članica u odnosu na građevinske proizvode (11);

budući da je 20. prosinca 1994. sklopljen sporazum koji uređuje modus vivendi između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije u vezi s primjenom mjera za akte prihvaćene u skladu s postupcima iz članka 189.b Ugovora o Europskoj zajednici,

DONIJELI SU OVU DIREKTIVU:

POGLAVLJE I.

Područje primjene, stavljanje na tržište i sloboda kretanja

Članak 1.

1.   Ova se Direktiva primjenjuje na dizala koja se trajno upotrebljavaju u građevinama. Također se primjenjuje i na sigurnosne komponente koje se upotrebljavaju u navedenim dizalima, a navedeni su u Prilogu IV.

2.   Za potrebe ove Direktive, „dizalo” znači uređaj za dizanje namijenjen za dosizanje određenih razina koji ima nosač koji se kreće između krutih vodilica s nagibom pod kutom većim od 15 stupnjeva prema horizontali, a namijenjen je za prijevoz:

—

osoba,

—	osoba i tereta,

—	samo tereta, ako je nosač izveden tako da osoba može bez poteškoća ući u njega, te ako je opremljen upravljačkim uređajima koji se nalaze u nosaču ili nadohvat ruke osobi u nosaču.

Dizala koja se kreću duž utvrđenog stalnog puta čak i ako se ne kreću između krutih vodilica iz ove Direktive (npr. škarasta dizala).

3.   Ova Direktiva ne primjenjuje se na:

—	žičare, uključujući i uspinjače za javni ili privatni prijevoz osoba,

—	dizala posebno namijenjena i konstruirana za vojne i policijske svrhe,

—	mehanizme za dizanje u rudnicima,

—	kazališna dizala,

—	uređaje za dizanje ugrađene u prijevozna sredstva,

—	uređaje za dizanje spojene sa strojem i namjenjene isključivo za pristup radnim mjestima,

—	prijevozna sredstva koja upotrebljavaju prigon sa zupčastom letvom,

—	dizalice na gradilištima namijenjene za dizanje osoba ili osoba i tereta.

4.   Za potrebe ove Direktive:

—	„ugraditelj dizala” znači fizička ili pravna osoba odgovorna za projektiranje, izradu i ugradnju dizala te stavljanje na tržište, koja stavlja CE oznaku sukladnosti i sastavlja EZ Izjavu o sukladnosti,

—	„stavljanje dizala na tržište” znači trenutak kada ugraditelj dizala prvi put daje dizalo korisnicima na uporabu,

—	„sigurnosna komponenta” znači komponenta prema Prilogu IV.,

—	„proizvođač sigurnosne komponente” znači fizička ili pravna osoba koja preuzima odgovornost za projektiranje i proizvodnju sigurnosnih komponenta i koja stavlja CE oznaku sukladnosti i sastavlja EZ Izjavu o sukladnosti,

—	„uzorak dizala” znači reprezentativno dizalo čija tehnička dokumentacija određuje način na koji će biti ispunjeni bitni sigurnosni zahtjevi za dizala koja su sukladna s uzorkom dizala, koji je određen objektivnim parametrima i koji koristi jednake sigurnosne komponente.

Sva dozvoljena odstupanja između uzorka dizala i dizala koja su izvedena prema uzorku dizala, moraju u tehničkoj dokumentaciji biti jasno navedena (s najvećim i najmanjim vrijednostima).

Pomoću izračuna i/ili na temelju projektnih nacrta dopušteno je prikazivati sličnost niza opreme radi zadovoljavanja bitnih sigurnosnih zahtjeva.

5.   Kada su, za dizala, rizici iz ove Direktive potpuno ili djelomično obuhvaćeni posebnim direktivama, ova se Direktiva ne primjenjuje ili se prestaje primjenjivati u slučaju tih dizala i takvih rizika koji su obuhvaćeni tim posebnim direktivama.

Članak 2.

1.   Države članice poduzimaju sve odgovarajuće mjere kako bi osigurale da:

—	dizala iz ove Direktive mogu se stavljati na tržište i u uporabu samo ako ne ugrožavaju zdravlje ili sigurnost ljudi, i gdje je to primjereno sigurnost imovine, kada se ispravno ugrađuju, održavaju i upotrebljavaju u skladu s njihovom namjenom,

—	sigurnosne komponente iz ove Direktive mogu se stavljati na tržište i u uporabu samo ako dizala u koja će se ugraditi ne ugrožavaju zdravlje ili sigurnost ljudi, ili gdje je to primjereno sigurnost imovine, kada se ispravno ugrađuju, održavaju i upotrebljavaju u skladu s njihovom namjenom.

2.   Države članice poduzimaju sve odgovarajuće mjere kako bi osigurale da osoba odgovorna za izvođenje radova na građevini i ugraditelj dizala poduzmu sve odgovarajuće mjere kako bi osigurali ispravan rad i sigurnu uporabu dizala, te se moraju međusobno obavješćivati o činjenicama potrebnim za ispravan rad i sigurnu uporabu dizala.

3.   Države članice poduzimaju sve potrebne mjere kako bi osigurale da vozna okna dizala ne sadržavaju nikakve cjevovode, električne instalacije ili uređaje, osim onih koji su potrebni za ispravan rad i sigurnost dizala.

4.   Ne dovodeći u pitanje stavke 1., 2. i 3. ovog članka, odredbe ove Direktive nemaju utjecaj na pravo država članica da u skladu s Ugovorom utvrde onakve zahtjeve kakve smatraju potrebnim kako bi osigurale zaštitu osoba kada navedena dizala budu puštena u rad ili korištena, pod uvjetom da to ne znači da su dizala izmijenjena na način koji nije predviđen ovom Direktivom.

5.   Dizala ili sigurnosne komponente koje nisu u skladu s odredbama Zajednice mogu se izlagati na sajmovima, izložbama i drugim načinima izlaganja, pod uvjetom da je jasno i vidljivo označena njihova nesukladnost, te da nisu za prodaju sve dok ugraditelj dizala, odnosno proizvođač sigurnosnih komponenta ili njegov ovlašteni predstavnik s poslovnim nastanom u Zajednici, ne osigura njihovu sukladnost. Tijekom izlaganja moraju se poduzeti odgovarajuće sigurnosne mjere kako bi se osigurala zaštita ljudi.

Članak 3.

Dizala iz ove Direktive moraju zadovoljavati bitne zdravstvene i sigurnosne zahtjeve propisane u Prilogu I.

Sigurnosne komponente iz ove Direktive moraju zadovoljavati bitne zdravstvene i sigurnosne zahtjeve propisane u Prilogu I. ili omogućiti da dizala u koja su ugrađene, zadovoljavaju navedene bitne zahtjeve.

Članak 4.

1.   Države članice ne smiju zabranjivati, ograničavati ili spriječiti stavljanje na tržište ili puštanje u rad onih dizala i/ili sigurnosnih komponenta na njihovom području koje su u skladu s ovom Direktivom.

2.   Države članice ne smiju zabranjivati, ograničavati ili spriječiti stavljanje na tržište komponenta koje su, na osnovu izjave proizvođača ili njegovog ovlaštenog zastupnika s poslovnim nastanom u Zajednici, namijenjeni ugradnji u dizala iz ove Direktive.

Članak 5.

1.   Države članice smatraju da su dizala i sigurnosne komponente koji nose CE oznaku sukladnosti i uz koje je priložena EZ Izjava o sukladnosti iz Priloga II. u skladu s svim odredbama ove Direktive, uključujući postupke za ocjenu sukladnosti iz poglavlja II.

U nedostatku usklađenih normi, države članice poduzimaju sve mjere koje smatraju potrebnim da bi skrenule pažnju zainteresiranih stranaka na postojeće nacionalne tehničke norme i specifikacije koje se smatraju važnim ili relevantnim za ispravnu primjenu bitnih zdravstvenih i sigurnosnih zahtjeva iz Priloga I.

2.   U slučaju da nacionalna norma koja je zamjenjiva s usklađenom normom, o kojoj je podatak objavljen u Službenom listu Europskih Zajednica, obuhvaća jedan ili više bitnih zdravstvenih ili sigurnosnih zahtjeva:

—	smatra se da su dizala konstruirana u skladu s tom normom u skladu s relevantnim bitnim zahtjevima, ili

—	smatra se da su sigurnosne komponente konstruirane u skladu s tom normom prikladne da omoguće dizalu u koje su ispravno ugrađeni da bude u skladu s relevantnim bitnim zahtjevima.

Države članice objavljuju upute o nacionalnim normama koje zamjenjuju usklađene norme.

3.   Države članice osiguravaju da se poduzmu odgovarajuće mjere kako bi se omogućilo da obje strane industrije imaju utjecaj na nacionalnoj razini na proces pripreme i praćenja usklađenih normi.

Članak 6.

1.   U slučaju da država članica ili Komisija smatraju da usklađene norme iz članka 5. stavka 2. ove Direktive ne ispunjavaju u potpunosti bitne zahtjeve iz članka 3. ove Direktive, Komisija ili zainteresirana država članica iznose predmet pred Odbor osnovan u skladu s Direktivom 83/189/EEZ, i obrazlažu razloge za to. Odbor dostavlja mišljenje bez odlaganja.

Nakon primitka mišljenja Odbora, Komisija obavješćuje države članice je li ili nije potrebno povući te norme iz objavljenih podataka iz članka 5. stavka 2. ove Direktive.

2.   Komisija može donijeti sve odgovarajuće mjere kako bi osigurala jednaku praktičnu primjenu ove Direktive u skladu s postupkom iz stavka 3. ovog članka.

3.   Komisiji pomaže Stalni odbor kojeg čine predstavnici država članica i kojim predsjeda predstavnik Komisije.

Stalni odbor donosi poslovnik o radu.

Predstavnik Komisije predlaže Stalnom odboru mjere koje je potrebno poduzeti. Odbor dostavlja svoje mišljenje o mjerama u roku koji predsjedatelj može odrediti prema hitnosti predmeta, ako je potrebno glasovanjem.

Mišljenje se unosi u zapisnik; uz to, svaka država članica ima pravo zahtijevati da se njezino mišljenje unese u zapisnik.

Komisija posebno vodi računa o mišljenju Odbora. Obavješćuje Odbor o načinu na koji je njegovo mišljenje uzeto u obzir.

4.   Stalni odbor može, nadalje, ispitati svako pitanje koje se odnosi na primjenu ove Direktive i koje je postavio njegov predsjedavajući bilo na njegovu inicijativu ili na zahtjev države članice.

Članak 7.

1.   U slučaju da država članica utvrdi da postoji opasnost da dizalo ili sigurnosna komponenta koji nose CE oznaku sukladnosti i koji se koriste u svrhe za koje su namijenjeni, ugroze sigurnost ljudi i, gdje je to prikladno, imovine, poduzima sve odgovarajuće mjere kako bi ih povukla s tržišta, zabranila njihovo stavljanje na tržište ili puštanje u uporabu ili kako bi ograničila njihovu slobodu kretanja.

2. Država članica odmah obavješćuje Komisiju o svim takvim mjerama navodeći razloge za svoju odluku, a posebno je li neusklađenost nastala zbog:

(a)	nezadovoljavanja bitnih zahtjeva iz članka 3. ove Direktive;

(b)	nepravilne primjene normi iz članka 5. stavka 2. ove Direktive;

(c)	nedostataka u samim normama iz članka 5. stavka 2. ove Direktive;

2.   Komisija se u najkraćem mogućem roku savjetuje sa zainteresiranim strankama. Ako, po završetku takvih savjetovanja, Komisija utvrdi da:

—

su mjere opravdane, odmah o tome obavješćuje državu članicu koja je pokrenula inicijativu te druge države članice; ako je odluka, iz stavka 1. ovog članka, osnovana na nedostacima u normama, Komisija, nakon savjetovanja sa zainteresiranim strankama, iznosi predmet pred odbor iz članka 6. stavka 1. ove Direktive, ako država članica koja je donijela odluku namjerava ostati pri toj odluci i započinje postupak iz članka 6. stavka 1. ove Direktive,

—	su mjere neopravdane, odmah o tome obavješćuje državu članicu koja je pokrenula inicijativu i ugraditelja dizala, proizvođača sigurnosnih komponenti ili njegovog ovlaštenog zastupnika s poslovnim nastanom u Zajednici.

3.   Ako dizalo ili sigurnosna komponenta koja nije sukladna nosi CE oznaku sukladnosti, nadležna država članica poduzima odgovarajuće mjere protiv onoga koji je stavio oznaku i o tome obavješćuje Komisiju i druge države članice.

4.   Komisija vodi brigu o tome da se države članice obavijeste o napretku i ishodu postupka.

POGLAVLJE II.

Postupak ocjene sukladnosti

Članak 8.

1.   Prije stavljanja na tržište sigurnosnih komponenta iz Priloga IV, proizvođač sigurnosne komponente ili njegov ovlašteni zastupnik s poslovnim nastanom u Zajednici moraju:

(a)

i. podnijeti uzorak sigurnosne komponente EZ pregledu tipa u skladu s Prilogom V. ili za provjere proizvodnje koje provodi tijelo za ocjenu sukladnosti u skladu s Prilogom XI; ii. ili uzorak sigurnosne komponente EZ pregledu tipa u skladu s Prilogom V. i urediti sustav osiguranja kvalitete u skladu s Prilogom VIII. za provjeru proizvodnje; iii. ili urediti puni sustav osiguranja kvalitete u skladu s Prilogom IX;

(b)	staviti CE oznaku sukladnosti na svaku sigurnosnu komponentu i sastaviti izjavu o sukladnosti koja sadrži podatke iz Priloga II, uzimajući u obzir specifikacije dane u korištenom Prilogu (prilozi VIII, IX. ili XI, ovisno o slučaju);

(c)	čuvati primjerak izjave o sukladnosti deset godina od datuma kada je sigurnosna komponenta proizvedena posljednji put.

2.   Prije stavljanja na tržište dizalo je moralo proći jedan od sljedećih postupaka:

i.

ako je projektirano u skladu s dizalima koja su podvrgnuta EZ pregledu tipa kako je to navedeno u Prilogu V, izrađuje se, ugrađuje i ispituje primjenjujući: — završnu inspekciju iz Priloga VI., ili — sustav osiguranja kvalitete iz Priloga XII., ili — sustav osiguranja kvalitete iz Priloga XIV. Postupci za faze projektiranja i konstrukcije s jedne strane i faze ugrađivanja i ispitivanja s druge strane mogu biti provedeni na istom dizalu;

ii.

ili, ako je projektirano u skladu s dizalom uzorkom koje je bilo podvrgnuto EZ pregledu tipa kako je to navedeno u Prilogu V, izrađuje se, ugrađuje i ispituje primjenjujući: — završnu inspekciju iz Priloga VI., ili — sustav osiguranja kvalitete iz Priloga XII., ili — sustav osiguranja kvalitete iz Priloga XIV.;

iii.

ili, ako je projektirano u skladu s dizalom na koje je primijenjen sustav osiguranja kvalitete u skladu s Prilogom XIII, nadopunjeno ispitivanjem projektiranja ako ono nije u potpunosti u skladu s usklađenim normama, ugrađuje se, izrađuje i ispituje primjenjujući k tome: — završnu inspekciju iz Priloga VI., ili — sustav osiguranja kvalitete iz Priloga XII., ili — sustav osiguranja kvalitete iz Priloga XIV.;

iv.	ili nakon što je tijelo za ocjenu sukladnosti obavilo postupak pojedinačne provjere iz Priloga X,;

v.	ili nakon što je bilo podvrgnuto potpunom sustavu osiguravanja kvalitete u skladu s Prilogom XIII., nadopunjeno ispitivanjem projektiranja ako ono nije u potpunosti u skladu s usklađenim normama.

U gore navedenim slučajevima pod i., ii. i iii., osoba odgovorna za projektiranje mora dostaviti osobi odgovornoj za izradu, ugradnju i ispitivanje sve potrebne dokumente i podatke kako bi mogla obaviti posao u potpunoj sigurnosti.

3.   U slučajevima iz stavka 2. ovog članka:

—	ugraditelj stavlja CE oznaku sukladnosti na dizalo i sastavlja Izjavu o sukladnosti koja sadrži podatke iz Priloga II., uzimajući u obzir specifikacije dane u korištenom Prilogu (prilozi VI., X., XII., XIII. ili XIV., ovisno o slučaju),

—	ugraditelj mora čuvati primjerak Izjave o sukladnosti deset godina od dana kada je dizalo stavljeno na tržište,

—	Komisija, države članice i druga tijela za ocjenu sukladnosti mogu, na zahtjev, dobiti od ugraditelja primjerak Izjave o sukladnosti i izvještaje o ispitivanjima koji su bili provedeni u završnoj inspekciji.

4.

(a) Ako se na dizala i sigurnosne komponente primjenjuju druge direktive koje se odnose na druge vidove i koje također uređuju pitanje stavljanja CE oznake sukladnosti, ona naznačuje da se pretpostavlja da su dizalo ili sigurnosne komponente usklađene s odredbama tih drugih direktiva. (b) Međutim, ako jedna ili više ovih Direktiva dopuštaju proizvođaču da, tijekom prijelaznog razdoblja, izabere koje uređenje će primijeniti, CE oznaka sukladnosti naglašava usklađenost samo s onim direktivama koje je ugraditelj dizala ili proizvođač sigurnosnih komponenta primijenio. U ovom slučaju, podrobni podaci o primijenjenim direktivama, kako su objavljeni u Službenom listu Europskih zajednica, moraju biti navedeni u dokumentima, obavijestima i uputama koje direktiva zahtijeva i koje idu uz dizalo ili sigurnosnu komponentu.

5.   Ako ni ugraditelj dizala, ni proizvođač sigurnosne komponente ni njegov ovlašteni zastupnik s poslovnim nastanom u Zajednici ne ispune obveze iz prethodnih stavaka, te se obveze prenose na onoga koji stavlja dizalo ili sigurnosne komponente na tržište u Zajednici. Iste uvjete mora ispuniti svaka osoba koja proizvodi dizalo ili sigurnosne komponente za vlastitu uporabu.

Članak 9.

1.   Države članice obavješćuju Komisiju i druge države članice o tijelima koja su imenovale za provedbu postupaka iz članka 8. ove Direktive, zajedno s posebnim postupcima ispitivanja za čiju provedbu su ova tijela imenovana i identifikacijskim brojevima koje im je Komisija prije toga dodijelila.

Komisija objavljuje popis prijavljenih tijela u Službenom listu Europskih zajednica, uz identifikacijske brojeve koje im je dodijelila i zadatke zbog kojih su prijavljena. Komisija osigurava da popis bude redovito dopunjavan.

2.   Države članice primjenjuju kriterija iz Priloga VII. za ocjenjivanje tijela koja se moraju navesti u takvoj prijavi. Smatra se da tijela koja ispunjavaju kriterije ocjenjivanja predviđena odgovarajućim usklađenim normama ispunjavaju te kriterije.

3.   Država članica koja potvrdi tijelo mora povući prijavu ako utvrdi da tijelo više ne ispunjava kriterije iz Priloga VII. Ona o tome odmah obavješćuje Komisiju i ostale države članice.

POGLAVLJE III.

CE oznaka sukladnosti

Članak 10.

1.   CE oznaka sukladnosti sastoji se od početnih slova CE. Prilog III. utvrđuje oblik koji će se koristiti.

2.   CE oznaka sukladnosti postavlja se jasno i vidljivo na svaku kabinu dizala u skladu s odjeljkom 5. Priloga I. te se postavlja na svaku sigurnosnu komponentu iz Priloga IV., ili, ako to nije moguće na pločicu s podacima koja je trajno pričvršćena na sigurnosnu komponentu.

3.   Zabranjeno je na dizala ili sigurnosne komponente stavljati oznake čiji bi sadržaj ili oblik mogao navesti treće strane da ih zamijene za CE oznaku sukladnosti. Dopušteno je stavljanje svih drugih oznaka na dizala ili sigurnosne komponente pod uvjetom da se time ne smanjuje vidljivost i čitljivost CE oznake sukladnosti.

4.   Ne dovodeći u pitanje članak 7. ove Direktive:

(a)

ako država članica utvrdi da je CE oznaka sukladnosti stavljena neopravdano, ugraditelj dizala, proizvođač sigurnosne komponente ili njegov ovlašteni zastupnik s poslovnim nastanom u Zajednici, dužan je uskladiti proizvod s odredbama koje se odnose na CE oznaku sukladnosti i prestati kršiti uvjete koje je predvidjela država članica;

(b)

u slučaju daljnje neusklađenosti, država članica mora poduzeti sve potrebne mjere kako bi ograničila ili zabranila stavljanje na tržište te sigurnosne komponente ili osigurati da se ta komponenta povuče s tržišta i zabraniti uporabu takvog dizala te obavijestiti druge države članice u skladu s postupcima iz članka 7. stavka 4. ove Direktive.

POGLAVLJE IV.

Završne odredbe

Članak 11.

Sve odluke donesene u skladu s ovom Direktivom koje ograničuju:

—	stavljanje na tržište i/ili puštanje u rad i/ili korištenje dizala,

—	stavljanje na tržište i/ili stavljanje u uporabu sigurnosne komponente,

moraju biti detaljno obrazložene. O takvoj se odluci, kao i o pravnim lijekovima koji joj stoje na raspolaganju u skladu s važećim propisima u toj državi članici i o rokovima za te pravne lijekove, odmah obavješćuje odnosna strana.

Članak 12.

Komisija poduzima sve potrebne mjere za osiguravanje dostupnosti podataka koji utječu na sve odluke u vezi s provedbom ove Direktive.

Članak 13.

Direktiva 84/528/EEZ i Direktiva 84/529/EEZ se stavljaju izvan snage s učinkom od 1. srpnja 1999.

Članak 14.

Uzimajući u obzir vidove povezane s ugradnjom dizala, ova Direktiva je Direktiva u smislu članka 2. stavka 3. Direktive 89/106/EEZ.

Članak 15.

1.   Države članice donose i donose zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom najkasnije do 1. siječnja 1997. One o tome odmah obavješćuju Komisiju.

Kada države članice budu donosile ove mjere, te mjere prilikom njihove službene objave sadržavaju uputu na ovu Direktivu ili se uz njih navodi takva uputa. Načine toga upućivanja predviđaju države članice.

Države članice primjenjuju ove mjere od 1. srpnja 1997.

2.   Do 30. lipnja 1999. države članice dopuštaju:

—	stavljanje na tržište i stavljanje u uporabu dizala,

—	stavljanje na tržište i stavljanje u uporabu sigurnosnih komponenta,

koji su u skladu s važećim odredbama na njihovom području na dan donošenja ove Direktive.

3.   Države članice Komisiji dostavljaju tekst odredbi nacionalnog zakonodavtsva koje su donijele u području na koje se odnosi ova Direktiva.

Članak 16.

Komisija najkasnije do 30. lipnja, nakon savjetovanja s Odborom iz članka 6. stavka 3. ove Direktive i na osnovu izvještaja koje podnesu države članice, preispituje funkcioniranje postupaka iz ove Direktive i, ako je to potrebno, podnosi prijedloge za odgovarajuće izmjene.

Članak 17.

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

---

(1)  SL C 62, 11.3.1992., str. 4. i SL C 180, 2.7.1993., str. 11.

(2)  SL C 287, 4.11.1992., str. 2.

(3)  Mišljenje Europskog parlamenta od 29. listopada 1992. (SL C 305, 23.11.1992., str. 114.), Zajedničko stajalište Vijeća od 16. lipnja 1994. (SL C 232, 20.8.1994., str. 1.) i Odluka Europskog parlamenta od 28. rujna 1994. (OJ C 305, 31.10.1994., str. 48.).

(4)  SL L 300, 19.11.1984., str. 86. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom 90/486/EEZ (SL L 270, 2.10.1990., str. 21.).

(5)  SL L 300, 19.11.1984., str. 72. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom 88/665/EEZ (SL L 382, 31.12.1988., str. 42.).

(6)  SL L 384, 31.12.1986., str. 12.

(7)  SL L 198, 22.7.1991., str. 16.

(8)  SL L 134, 20.6.1995., str. 37.

(9)  SL L 220, 30.8.1993., str. 23.

(10)  SL L 109, 26.4.1983., str 8. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom Europskog parlamenta i Vijeća 94/10/EZ (SL L 100, 19. travnja 1994., str. 30.).

(11)  SL L 40, 11.2.1989., str. 12.

---

PRILOG I.

BITNI ZDRAVSTVENI I SIGURNOSNI ZAHTJEVI KOJI SE ODNOSE NA PROJEKTIRANJE I IZRADU DIZALA I SIGURNOSNIH KOMPONENTA

UVODNE NAPOMENE

1.   Obveze koje se odnose na osnovne zdravstvene i sigurnosne zahtjeve primjenjuju se samo ako za dizala ili sigurnosne komponente postoji odgovarajuća opasnost kada se uporabljuju u uvjetima koje je predvidio ugraditelj dizala ili proizvođač sigurnosnih komponenta.

2.   Osnovni zdravstveni i sigurnosni zahtjevi sadržani u ovoj Direktivi su obvezujući. Međutim, imajući u vidu trenutačno stanje tehnike, nije uvijek moguće zadovoljiti ciljeve koje oni propisuju. U takvim slučajevima dizala i sigurnosne komponente moraju u najvišoj mogućoj mjeri biti projektiran i izrađen na takav način da se približe tim ciljevima.

3.   Proizvođač sigurnosnih komponenta i ugraditelj dizala dužni su procijeniti opasnosti kako bi utvrdili sve one koji se odnose na njihove proizvode; moraju ih zatim projektirati i izrađivati uzimajući u obzir takvu procjenu.

4.   Bitni zahtjevi iz Direktive 89/106/EEZ, koji nisu propisani ovom Direktivom, u skladu s člankom 14. ove Direktive primjenjuju se na dizala.

1.   OPĆENITO

1.1.   Primjena Direktive 89/392/EEZ, kako je izmijenjena direktivama 91/368/EEZ, 93/44/EEZ i 93/68/EEZ.

Ako postoji relevantni rizik koji nije obuhvaćen ovim Prilogom, vrijede bitni zdravstveni i sigurnosni zahtjevi iz Priloga I. Direktivi 89/392/EEZ. Bitni zahtjevi iz odjeljka 1.1.2. Priloga I. Direktivi 89/392/EEZ moraju se primijeniti u svim slučajevima.

1.2.   Kabina dizala

Kabina mora biti projektirana i izrađena tako da ima prostor i čvrstoću koja odgovara maksimalnom broju osoba i nazivnoj nosivosti dizala kako je to predvidio ugraditelj.

U slučaju dizala namijenjenih za prijevoz osoba, kada to njegove dimenzije dopuštaju, kabina mora biti projektirana i izrađena tako da njezine strukturne karakteristike ne remete i ne priječe pristup i korištenje invalidnim osobama i isto tako da omogući odgovarajuće prilagodbe kako bi se takvim osobama omogućila uporaba dizala.

1.3.   Nosivi i potporni elementi

Nosivi i/ili potporni elementi kabine, njezini dodaci i svi krajnji dijelovi moraju biti izabrani i projektirani tako da osiguravaju odgovarajuću razinu ukupne sigurnosti i da se time svede rizik od padanja kabine na minimum, uzimajući u obzir uvjete uporabe, uporabljene materijale i uvjete proizvodnje.

Ako se za nosive elemente kabine koriste užad i lanci, moraju postojati najmanje dvije zasebne užadi ili dva zasebna lanca, svaki sa svojim ovjesnim sistemom. Takva užad i lanci ne smiju imati užne spojnice ili stezaljke za uže, osim gdje je to potrebno, za pričvršćivanje i formiranje petlje.

1.4.   Kontrola nosivosti (uključujući i prekomjernu brzinu)

1.4.1.   Dizala moraju biti projektirana, izrađena i ugrađena tako da spriječe normalno pokretanje ako je premašena nazivna nosivost.

1.4.2.   Dizala moraju biti opremljena graničnikom brzine.

Ovi zahtjevi ne odnose se na dizala u kojima je pogonski sustav projektiran tako da sprečava prekomjernu brzinu.

1.4.3.   Brza dizala moraju biti opremljena uređajima koji stalno kontroliraju i ograničavaju brzinu.

1.4.4.   Dizala s tarnim remenicama moraju biti projektirana tako da osiguraju stabilnost vučnih užadi na remenici.

1.5.   Pogonski mehanizmi

1.5.1.   Sva osobna dizala moraju imati svoje vlastite pogonske mehanizme. Ovaj zahtjev ne odnosi se na dizala u kojima su protuutezi zamijenjeni drugom kabinom.

1.5.2.   Ugraditelj dizala mora osigurati da pristup pogonskom mehanizmu dizala i napravama povezanim s dizalom nije dostupan, osim pri održavanju i u slučajevima opasnosti.

1.6.   Upravljanje

1.6.1.   Upravljački uređaji, namijenjeni uporabi osobama s invaliditetom koje nisu u pratnji drugih osoba, moraju biti odgovarajuće projektirani i smješteni.

1.6.2.   Funkcije upravljačkih uređaja moraju biti jasno naznačene.

1.6.3.   Pozivni krugovi skupine dizala mogu biti skupni ili međusobno povezani.

1.6.4.   Električna oprema mora biti ugrađena i spojena tako:

—	da ne može doći do nikakve zamjene sa strujnim krugovima koji nemaju direktne veze s dizalom,

—	da se napajanje električnom energijom može isključiti pod opterećenjem,

—	da su pokreti dizala ovisni o električnim sigurnosnim uređajima u odvojenim električnim sigurnosnim krugovima,

—	da greške u električnoj instalaciji ne uzrokuju opasne situacije.

2.   OPASNOSTI ZA OSOBE IZVAN KABINE DIZALA

2.1.   Dizalo mora biti projektirano i izrađeno tako da je vozno okno po kojem se kabina kreće nedostupno, osim za održavanje ili u slučaju opasnosti. Prije nego osoba uđe u vozno okno mora se onemogućiti normalna uporaba dizala.

2.2.   Dizalo mora biti projektirano i izrađeno tako da se spriječi opasnost od ozljeda kada je kabina u jednom od svojih krajnjih položaja.

Cilj se postiže pomoću sigurnosnog prostora ili zakloništa iza krajnjih položaja kabine.

Međutim, u posebnim slučajevima kada se daje prethodno odobrenje, posebno u postojećim građevinama gdje je nemoguće ispuniti ovaj uvjet, mogu se dopustiti i drugi odgovarajući načini kako bi se izbjegla ova opasnost.

2.3.   Postaje na ulasku i izlasku iz kabine moraju biti opremljena vratima voznog okna odgovarajuće mehaničke otpornosti za predviđene uvjete uporabe.

Zabrava mora kod normalnog djelovanja sprečavati:

—	početno pokretanje kabine, bilo da je ili nije namjerno aktivirano, ako sva vrata voznog okna nisu zatvorena i zabravljena,

—	otvaranje vrata voznog okna dok se kabina još uvijek kreće i dok je izvan propisane zone pristajanja.

Međutim, dopuštaju se svi pokreti kod pristajanja s otvorenim vratima u posebno određenim zonama i pod uvjetom da se kontrolira brzina pristajanja.

3.   RIZICI ZA OSOBE U KABINI DIZALA

3.1.   Kabine dizala moraju biti potpuno ograđene zidovima po cijeloj dužini, uključujući i odgovarajuće podove i stropove, osim ventilacijskih otvora, te moraju imati vrata po cijeloj dužini. Vrata moraju biti tako projektirana i ugrađena da se kabina ne može pokretati, osim kod pristajanja iz treće točke odjeljka 2.3., ako vrata nisu zatvorena, te da dođe do zaustavljanja dizala ako su vrata otvorena.

Vrata kabine moraju ostati zatvorena i zabravljena ako se dizalo zaustavi između dvije razine gdje postoji opasnost padanja između kabine i okna dizala ili ako nema okna.

3.2.   U slučaju prekida električnog napajanja ili kvara na komponentama, dizalo mora imati uređaje koji sprečavaju slobodni pad kabine ili nekontrolirano kretanje kabine prema gore.

Uređaj koji sprečava slobodni pad kabine mora biti neovisan od nosivih elemenata kabine.

Ovaj uređaj mora zaustaviti kabinu dok je pod nazivnim opterećenjem i pri maksimalnoj brzini kako ju je predvidio ugraditelj dizala. Svako zaustavljanje pod utjecajem ovog uređaja ne smije uzrokovati takvo usporavanje koje je štetno za osobe bez obzira na uvjete opterećenja.

3.3.   Moraju biti ugrađeni odbojnici između dna okna i poda kabine.

U ovom slučaju, sigurnosni prostor iz odjeljka 2.2. mora se mjeriti s potpuno sabijenim odbojnicima.

Ovi zahtjevi ne odnose se na dizala u kojima kabina ne može ući u sigurnosni prostor iz odjeljka 2.2. ako je tako projektiran pogonski sustav.

3.4.   Dizala moraju biti projektirana i izrađena tako da sprečavaju pokretanje ako uređaj iz odjeljka 3.2. nije u radnom položaju.

4.   OSTALE OPASNOSTI

4.1.   Vrata voznog okna i vrata kabine ili oboja vrata zajedno, ako su pokretana motorom, moraju biti opremljena napravom koja sprečava rizik od ozljeda dok su u pokretu.

4.2.   Vrata voznog okna, ako su dio zaštite građevine od požara, uključujući i ona sa staklenim dijelovima, moraju biti primjereno otporna na požar u smislu svoje cjelovitosti i svojih svojstava koja se tiču izolacije (zadržavanje plamena) i prijenosa topline (toplinska zračenja).

4.3.   Protuutezi moraju biti ugrađeni tako da se izbjegne rizik sudara s kabinom ili padanja na kabinu.

4.4.   Dizala moraju imati opremu koja omogućuje da se ljudi koji se nalaze u kabini za vrijeme zastoja dizala oslobode i evakuiraju.

4.5.   Kabina mora biti opremljena dvosmjernim uređajem za komunikaciju koji omogućava stalni kontakt sa spasilačkom službom.

4.6.   Dizala moraju biti projektirana i izrađena tako da u slučaju da temperatura u stroju dizala premaši maksimalnu temperaturu koju je predvidio ugraditelj dizala, dizalo može završiti vožnje koje su u tijeku, ali i odbiti prihvaćanje nove komande.

4.7.   Kabina mora biti projektirana i izrađena tako da je osigurana dovoljna ventilacija osobama u kabini, čak i u slučaju dužeg zastoja.

4.8.   Kabina treba biti odgovarajuće osvijetljena kada se dizalo koristi ili kad su vrata otvorena, također mora postojati i osvjetljenje u slučaju opasnosti.

4.9.   Uređaji za komunikaciju iz odjeljka 4.5. i osvjetljenje u slučaju opasnosti iz odjeljka 4.8. moraju biti projektirana i konstruirana tako da funkcioniraju i bez normalnog električnog napajanja. Njihov period djelovanja mora trajati dovoljno dugo da omogući normalan tijek spasilačkog postupka.

4.10.   Upravljački strujni krugovi dizala, koji se mogu koristiti i za vrijeme požara, moraju biti projektirani i izrađeni tako da mogu spriječiti dizalo da se zaustavi na određenim razinama, tako da se omogući spasilačkim službama prioritetno upravljanje dizalom.

5.   OZNAČIVANJE

5.1.   Pored minimalnih zahtjeva koje trebaju ispunjavati strojevi sukladno zahtjevu iz odjeljka 1.7.3. Priloga I. Direktivi 89/392/EEZ, svaka kabina mora imati lako vidljivu natpisnu ploču koja jasno pokazuje nazivnu nosivost u kilogramima i maksimalan broj putnika koje dizalo može nositi.

5.2.   Ako je dizalo projektirano tako da osobe zbog zastoja mogu izaći bez pomoći izvana, upute za to moraju biti jasne i vidljive u kabini.

6.   UPUTE ZA UPORABU

6.1.   Sigurnosne komponente iz Priloga IV. moraju biti popraćene uputama za uporabu sastavljene na službenom jeziku države članice ugraditelja dizala ili na drugom jeziku Zajednice koji je ugraditelju dizala prihvatljiv, tako da se:

—	sastavljanje,

—	povezivanje,

—	podešavanje, i

—	održavanje,

mogu provoditi učinovito i bez opasnosti.

6.2.   Uz svako dizalo mora biti priložena dokumentacija sastavljena na službenom jeziku tj. jezicima Zajednice, što država članica u kojoj je dizalo ugrađeno može utvrditi u skladu s Ugovorom. Dokumentacija sadržava najmanje:

—	upute za uporabu koje sadrže nacrte i dijagrame potrebne kod normalne uporabe i kod održavanja, inspekcije, popravaka, redovnih pregleda i postupaka spašavanja navedenih u odjeljku 4.4.,

—	knjigu održavanja dizala u koju se upisuju podaci o popravcima i redovnim pregledima.

---

PRILOG II.

A.   Sadržaj EZ izjave o sukladnosti za sigurnosne komponente  (1)

EZ Izjava o sukladnosti mora sadržavati sljedeće podatke:

—	naziv i adresu proizvođača sigurnosnih komponenta (2),

—	prema potrebi, naziv i adresu njegovog ovlaštenog zastupnika s poslovnim nastanom u Zajednici (2),

—	opis sigurnosne komponente, pojedinosti o tipu ili seriji i serijski broj (ako postoji),

—	sigurnosne funkcije sigurnosne komponente, ako to nije očito iz opisa,

—	godinu proizvodnje sigurnosne komponente,

—	sve odredbe kojima sigurnosna komponenta zadovoljava,

—	kad je to primjereno, popis primijenjenih norma,

—	kad je to primjereno, naziv, adresu i identifikacijski broj tijela za ocjenu sukladnosti koje je provelo EZ pregled tipa u skladu s člankom 8. stavkom 1. točkom (a) podtočkama i. i ii. ove Direktive,

—	kad je to primjereno, upućivanje na certifikat o EZ pregledu tipa koji je izdalo tijelo za ocjenu sukladnosti,

—	kad je to primjereno, naziv, adresu i identifikacijski broj tijela za ocjenu sukladnosti koje je provelo provjeru proizvodnje u skladu člankom 8. stavkom 1. točkom (a) podtočkom ii. ove Direktive,

—	kad je to primjereno, naziv, adresu i identifikacijski broj tijela za ocjenu sukladnosti koje je provjerilo sustav osiguravanja kvalitete koje je proizvođač primijenio u skladu s člankom 8. stavkom 1. točkom (a) podtočkom iii. ove Direktive,

—	identifikaciju potpisnika opunomoćenog od proizvođača sigurnosnih komponenta ili njegovog ovlaštenog zastupnika s poslovnim nastanom u Zajednici.

B.   Sadržaj izjave EZ o sukladnosti za ugrađena dizala  (3)

Izjava EZ o sukladnosti mora sadržavati sljedeće podatke:

—	naziv i adresu ugraditelja dizala (4),

—	opis dizala, pojedinosti o tipu ili seriji, serijski broj i adresu na kojoj je dizalo ugrađeno,

—	godinu ugradnje dizala,

—	sve odredbe kojima dizalo zadovoljava,

—	kad je to primjereno, popis primijenjenih norma,

—	kad je to primjereno, naziv, adresu i identifikacijski broj tijela za ocjenu sukladnosti koje je provelo EZ pregled tipa uzorka dizala u skladu s člankom 8. stavkom 2. podtočkama i. i ii. ove Direktive,

—	kad je to primjereno, upućivanje na certifikat o EZ pregledu tipa,

—	kad je to primjereno, naziv, adresu i identifikacijski broj tijela za ocjenu sukladnosti koje je provelo ovjeru dizala u skladu s člankom 8. stavkom 2. podtočkom iv. ove Direktive,

—	kad je to primjereno, naziv, adresu i identifikacijski broj tijela za ocjenu sukladnosti koje je provelo završnu inspekciju dizala u skladu s člankom 8. stavkom 2. podtočkama i., ii., i iii. alinejom 1. ove Direktive,

—	kad je to primjereno, naziv, adresu i identifikacijski broj tijela za ocjenu sukladnosti koje je provelo inspekciju sustava osiguravanja kvalitete koji je primijenio ugraditelj dizala u skladu s člankom 8. stavkom 2., podtočkama i., ii., iii. i v. alinejama 2. i 3. ove Direktive,

—	identifikaciju potpisnika opunomoćenog da djeluje u ime ugraditelja dizala.

---

(1)  Izjava mora biti sastavljena na istom jeziku na kojem su napisane upute za uporabu navedenu u odjeljka 6.1. Priloga I. i biti napisana pisaćim strojem ili tiskana.

(2)  Naziv poduzeća, puna adresa; u slučaju ovlaštenog zastupnika, također navesti naziv poduzeća i adresu proizvođača sigurnosnih komponenta.

(3)  Ova izjava mora biti sastavljena na istom jeziku na kojem je sastavljen i priručnik za uporabu navedenu u odjeljku 6.2. Priloga I. i biti, ili napisana pisaćim strojem ili tiskana.

(4)  Naziv poduzeća i puna adresa.

---

PRILOG III.

CE OZNAKA SUKLADNOSTI

CE oznaka sukladnosti sastoji se od početnih slova „CE” koja imaju sljedeći oblik:

Ako je CE oznaka sukladnosti smanjena ili uvećana, mora se poštovati omjer dan na gore prikazanom crtežu.

Različiti sastavni dijelovi CE oznake sukladnosti moraju imati u osnovi iste vertikalne dimenzije koje ne mogu biti manje od 5 mm. Od ove minimalne dimenzije može se odustati u slučaju sigurnosnih komponenta malih dimenzija.

Nakon CE oznake sukladnosti slijedi identifikacijski broj prijavljenoga tijela koje se bavi:

—	postupcima iz članka 8. stavka 1. točke (a), podtočaka ii. ili iii. ove Direktive,

—	postupcima iz članka 8. stavka 2. ove Direktive.

---

PRILOG IV.

POPIS SIGURNOSNIH KOMPONENTA IZ ČLANKA 1. STAVKA 1. I ČLANKA 8. STAVKA 1. OVE DIREKTIVE

1.   Uređaji za zabravljivanje vrata voznog okna (zabrava).

2.   Uređaji za sprečavanje padova (zahvatni uređaji) iz odjeljka 3.2. Priloga I. koji sprečavaju padanje kabine ili nekontrolirano kretanje prema gore.

3.   Uređaji za prekoračenje brzine (graničnici brzine).

(a)	Odbojnici koji akumuliraju kinetičku energiju: — bez prigušenja, ili — s povratnim prigušenjem.

(b)	Odbojnici koji raspršuju energiju.

5.   Sigurnosni uređaji ugrađeni u dizalice hidrauličkih strujnih krugova kada se ovi koriste kao uređaji za sprečavanje padova.

6.   Električni sigurnosni uređaju u obliku sigurnosnih sklopki koje sadrže elektroničke komponente.

---

PRILOG V.

EZ PREGLED TIPA

(modul B)

A.   EZ pregled tipa sigurnosnih komponenta

1.   EZ pregled tipa je postupak kojim tijelo za ocjenu sukladnosti utvrđuje i potvrđuje da će reprezentativni uzorak sigurnosne komponente omogućiti dizalu, na koje je pravilno ugrađena, da zadovolji zahtjeve ove Direktive.

2.   Zahtjev za EZ pregled tipa mora podnijeti proizvođač sigurnosne komponente ili njegov ovlašteni predstavnik s poslovnim nastanom u Zajednici, tijelu za ocjenu sukladnosti po svom izboru.

Zahtjev mora sadržavati:

—	naziv i adresu proizvođača sigurnosne komponente i njegovog ovlaštenog predstavnika, ako on predaje zahtjev, i mjesto proizvodnje sigurnosnih komponenta,

—	pisanu izjavu da isti zahtjev nije predana niti jednom drugom tijelu za ocjenu sukladnosti,

—	tehničku dokumentaciju,

—	uzorak sigurnosne komponente ili obavijesti o mjestu na kojem se može pregledati. Tijelo za ocjenu sukladnosti može zatražiti više uzoraka.

3.   Tehnička dokumentacija mora omogućavati ocjenu sukladnosti i primjerenosti sigurnosne komponente, kako bi dizalo na koje je pravilno ugrađena, bilo u skladu s odredbama Direktive.

Tehnička dokumentacija treba u mjeri u kojoj je to potrebno za ocjenu sukladnosti sadržavati sljedeće:

—	opći opis sigurnosne komponente, uključujući njeno područje primjene (naročito ograničenja vezana uz brzinu, teret i snagu) i uvjete (naročito eksplozivnu okolinu i utjecaj na elemente),

—	projekt i proizvodne crteže ili dijagrame,

—	bitne zahtjeve koji su uzeti u obzir i načine na koji će biti zadovoljeni (npr. usklađena norma),

—	rezultate ispitivanja ili proračuna koje obavlja proizvođač ili njegov podugovaratelj,

—	kopiju uputa za sastavljanje sigurnosnih komponenta,

—	mjere koje se poduzimaju u fazi proizvodnje kako bi se osiguralo da su serijski proizvedene sigurnosne komponente sukladne pregledanoj sigurnosnoj komponenti.

4.   Tijelo za ocjenu sukladnosti mora:

—	pregledati tehničku dokumentaciju u svrhu ocjene u kojoj mjeri postiže željene ciljeve,

—	pregledati sigurnosnu komponentu kako bi se provjerila njena sukladnost s tehničkom dokumentacijom,

—	obaviti, ili su obavljene, potrebne provjere i ispitivanja kako bi se provjerilo da li rješenja koja je primijenio proizvođač sigurnosne komponente zadovoljavaju zahtjeve ove Direktive i time omogućavaju sigurnosnoj komponenti da obavlja svoju funkciju kada je pravilno ugrađena na dizalo.

5.   Ako uzorak sigurnosne komponente zadovoljava zahtjeve Direktive koje se na njega primjenjuje, tijelo za ocjenu sukladnosti mora podnositelju zahtjeva izdati certifikat o EZ pregledu tipa. Certifikat mora sadržavati naziv i adresu proizvođača sigurnosne komponente, zaključke provjere, uvjete valjanosti certifikata i detalje potrebne za prepoznavanje odobrenog tipa.

Komisija, države članice i druga tijela za ocjenu sukladnosti mogu dobiti kopiju certifikata i na opravdan zahtjev, kopiju tehničke dokumentacije i izvješća o obavljenim pregledima, proračunima i ispitivanjima. Ako tijelo za ocjenu sukladnosti odbije proizvođaču izdati certifikat o EZ pregledu tipa, mora detaljno navesti razloge za to odbijanje. Moraju se utvrditi odredbe za žalbeni postupak.

6.   Proizvođač sigurnosne komponente ili njezin ovlašteni zastupnik s poslovnim nastanom u Zajednici moraju obavijestiti tijelo za ocjenu sukladnosti o svim, čak i najmanjim izmjenama koje je napravio ili namjerava napraviti na odobrenoj sigurnosnoj komponenti, uključujući nova proširenja ili izmjene koje nisu navedene u izvornoj tehničkoj dokumentaciji (vidjeti odjeljak 3. alineju 1.). Tijelo za ocjenu sukladnosti mora pregledati izmjene i obavijestiti podnositelja zahtjeva je li certifikat o EZ pregledu tipa i dalje valjan (1).

7.   Svako prijavljeno tijelo mora državama članicama dati relevantne obavijesti o:

—	izdanim certifikatima o EZ pregledu tipa,

—	povučenim certifikatima o EZ pregledu tipa.

Svako tijelo za ocjenu sukladnosti mora dati drugim tijelima za ocjenu sukladnosti podatke o potvrdama o EZ pregledu tipa koje je povuklo.

8.   Potvrde o EZ pregledu tipa, dokumentacija i prepiska vezana uz postupke EZ ispitivanja tipa moraju biti napisani na službenom jeziku države članice u kojoj tijelo za ocjenu sukladnosti ima sjedište ili na jeziku koji je tom tijelu prihvatljiv.

9.   Proizvođač sigurnosne komponente ili njezin ovlašteni zastupnik moraju, uz tehničku dokumentaciju, čuvati preslike potvrda o EZ pregledu tipa i njihove dodatke 10 godina nakon što je proizvedena zadnja sigurnosna komponenta.

Ako niti proizvođač sigurnosne komponente niti njegov ovlašteni zastupnik nemaju poslovni nastan u Zajednici, osoba koja stavlja na tržište sigurnosnu komponente dužna je čuvati postojeću tehničku dokumentaciju.

B.   EZ pregled tipa dizala

1.   EZ pregled tipa je postupak kojim tijelo za ocjenu sukladnosti provjerava i potvrđuje da uzorak dizala, ili da dizalo za koje se ne predviđa proširenje ili izmjene, zadovoljava zahtjeve ove Direktive.

2.   Zahtjev za EZ pregled tipa mora podnijeti ugraditelj dizala prijavljenom tijelu po svom izboru.

Zahtjev mora sadržavati:

—	naziv i adresu ugraditelja dizala,

—	pisanu izjavu da isti zahtjev nije predan niti jednom drugom tijelu za ocjenu sukladnosti,

—	tehničku dokumentaciju,

—	obavijesti o mjestu na kojem se uzorak dizala može pregledati. Uzorak dizala koji se daje na pregled mora uključivati krajnje dijelove i mora raditi barem na tri razine (najvišoj, srednjoj i najnižoj).

3.   Tehnička dokumentacija mora omogućavati ocjenu sukladnosti dizala s odredbama Direktive i razumijevanje projekta i rada dizala.

U onoj mjeri u kojoj je to potrebno radi ocjene sukladnosti, tehnička dokumentacija mora uključivati sljedeće:

—	opći opis reprezentativnog uzorka dizala. Tehnička dokumentacija mora jasno pokazivati moguća proširenja uzorka koji se pregledava (vidjeti članak 1. stavak 4. ove Direktive),

—	projekt te proizvodne crteže i dijagrame,

—	bitne zahtjeve koji su uzeti u obzir i načine na koje ih se planira ispuniti (npr. usklađena norma),

—	kopiju EZ Izjave o sukladnosti sigurnosnih komponenta koji su korišteni u proizvodnji dizala,

—	rezultate ispitivanja ili proračuna koje obavlja sam proizvođač ili njegov podugovaratelj,

—	kopiju uputa za rukovanje dizalom,

—	mjere koje se poduzimaju u fazi ugradnje kako bi se osiguralo da su serijski proizvedena dizala usklađena s odredbama Direktive.

4.   Tijelo za ocjenu sukladnosti mora:

—	pregledati tehničku dokumentaciju u svrhu ocjene u kojoj mjeri postiže željene ciljeve,

—	pregledati uzorak dizala kako bi se provjerilo je li proizveden u skladu s tehničkom dokumentacijom,

—	obaviti odgovarajuće provjere i ispitivanja kako bi se provjerilo odgovaraju li rješenja koja je primijenio ugraditelj dizala zahtjevima iz Direktive i time omogućavaju da dizalo zadovolji propisane zahtjeve.

5.   Ako uzorak dizala ispunjava zahtjeve Direktive koja se na njega primjenjuje, tijelo za ocjenu sukladnosti mora izdati certifikat o EZ pregledu tipa. Certifikat mora sadržavati naziv i adresu ugraditelja dizala, zaključke provjere, uvjete valjanosti certifikata i detalje potrebne za prepoznavanje odobrenog tipa.

Komisija, države članice i druga tijela za ocjenu sukladnosti mogu dobiti kopiju certifikata i, na opravdan zahtjev, kopiju tehničke dokumentacije i izvješća o obavljenim pregledima, proračunima i ispitivanjima.

Ako tijelo za ocjenu sukladnosti odbije proizvođaču izdati certifikat o EZ pregledu tipa, mora detaljno navesti razloge za to odbijanje. Moraju se utvrditi odredbe za žalbeni postupak.

6.   Ugraditelj dizala mora obavijestiti tijelo za ocjenu sukladnosti o svim, čak i najmanjim, izmjenama koje je napravio ili namjerava napraviti na odobrenom dizalu, uključujući nova proširenja ili varijante koje nisu navedene u izvornoj tehničkoj dokumentaciji (vidjeti odjeljak 3. prvu alineju). Tijelo za ocjenu sukladnosti mora pregledati izmjene i obavijestiti podnositelja zahtjeva je li certifikat o pregledu tipa i dalje valjan (2).

7.   Svako tijelo za ocjenu sukladnosti mora državama članicama priopćiti relevantne obavijesti o:

—	izdanim certifikatima o EZ pregledu tipa,

—	povučenim certifikatima o EZ pregledu tipa.

Svako tijelo za ocjenu sukladnosti mora također drugim tijelima za ocjenu sukladnosti relevantne proslijediti podatke o povučenim certifikatima o EZ pregledu tipa.

8.   Certifikati o EZ pregledu tipa, dokumentacija i prepiska vezana za postupke EZ pregleda tipa moraju biti sastavljeni na službenom jeziku države članice u kojoj tijelo za ocjenu sukladnosti ima sjedište ili na jeziku koji je tom tijelu prihvatljiv.

9.   Ugraditelj dizala mora, uz tehničku dokumentaciju, čuvati kopije certifikata o EZ pregledu tipa i njegove dodatke najmanje 10 godina nakon što je proizvedeno zadnje dizalo u skladu s uzorkom dizala.

---

(1)  Ako prijavljeno tijelo smatra potrebnim, može ili izdati dodatak izvornom certifikatu o EZ pregledu tipa ili tražiti podnošenje novog zahtjeva.

(2)  Ako tijelo za ocjenu sukladnosti smatra potrebnim, može ili izdati dodatak izvornom certifikatu o EZ pregledu tipa ili tražiti podnošenje novog zahtjeva.

---

PRILOG VI.

ZAVRŠNA INSPEKCIJA

1.   Završna inspekcija je postupak kojim ugraditelj dizala, koji ispunjava obveze iz odjeljka 2., osigurava i izjavljuje da dizalo koje se stavlja na tržište zadovoljava zahtjeve iz Direktive. Ugraditelj dizala stavlja CE oznaku sukladnosti u svako dizalo i sastavlja EZ Izjavu o sukladnosti.

2.   Ugraditelj dizala poduzima sve potrebne mjere kako bi osigurao da je dizalo koje se stavlja na tržište u skladu s uzorkom dizala koji je opisan u certifikatu o EZ pregledu tipa i da zadovoljava bitne zdravstvene i sigurnosne zahtjeve koji se na njega primjenjuju.

3.   Ugraditelj dizala čuva kopiju Izjave o sukladnosti i certifikat o završnoj inspekciji, koji se navodi u odjeljku 6., deset godina od dana kada je dizalo stavljeno na tržište.

4.   Tijelo za ocjenu sukladnosti, koje je odabrao ugraditelj dizala, provodi ili je provelo završnu inspekciju prije stavljanja na tržište i u uporabu. Moraju se obaviti odgovarajuća ispitivanja i provjere određene usklađenim normama iz članka 5. ove Direktive ili se moraju provesti jednako vrijedna ispitivanja, kako bi se osigurala sukladnost dizala sa zahtjevima iz Direktive.

Provjere i ispitivanja posebno obuhvaćaju:

(a)	pregled dokumentacije radi provjere da je dizalo u skladu s reprezentativnim uzorkom dizala, odobrenim u skladu s Prilogom V. B;

(b)

— rad dizala, kako praznog dizala tako i s maksimalnim opterećenjem kako bi se osigurala pravilna ugradnja i rad sigurnosnih uređaja (krajnje sklopke, zabrave itd.) — rad dizala, kako s maksimalnim opterećenjem tako i praznog dizala kako bi se osigurao pravilan rad sigurnosnih uređaja u slučaju nestanka napajanja, — statičko ispitivanje s opterećenjem jednakim 1,25 nazivne nosivosti. Nazivna nosivost je navedena u Prilogu I. odjeljku 5.

Nakon tih ispitivanja, tijelo za ocjenu sukladnosti provjerava da nije došlo do iskrivljenja ili kvara koji bi mogli ugroziti uporabu dizala.

5.   Tijelu za ocjenu sukladnosti moraju biti dostavljeni sljedeći dokumenti:

—	nacrti cijelog dizala,

—	nacrti i dijagrami potrebni za završnu inspekciju, posebno sheme upravljačkih krugova,

—	kopiju upute za uporabu navedene u Prilogu I. odjeljku 6.2.

Tijelo za ocjenu sukladnosti ne mora tražiti detaljne nacrte ili precizne podatke koji nisu potrebni za provjeru sukladnosti dizala koje se stavlja na tržište s uzorkom dizala opisanim u izjavi o EZ pregledu tipa.

6.   Ako dizalo zadovoljava odredbe Direktive, tijelo za ocjenu sukladnosti pričvršćuje, ili je dalo pričvrstiti, svoj identifikacijski broj pored oznake sukladnosti u skladu s Prilogom III. i sastavlja certifikat o završnoj inspekciji u kojem se navode provedene provjere i ispitivanja.

Tijelo za ocjenu sukladnosti u knjigu održavanja dizala upisuje odgovarajuće podatke određene u Prilogu I. odjeljku 6.2.

Ako tijelo za ocjenu sukladnosti odbije izdati certifikat o završnoj inspekciji mora detaljno navesti razloge za to odbijanje i predložiti načine s kojima se prihvatljivost može postići. Ako ugraditelj dizala ponovno podnese zahtjev za završnu inspekciju, mora zahtjev podnijeti istom tijelu za ocjenu sukladnosti.

7.   Certifikat o završnoj inspekciji, dokumentacija i prepiska vezani za postupak odobravanja sastavljaju se na jednom od službenih jezika države članice u kojoj tijelo za ocjenu sukladnosti ima sjedište ili na jeziku koji je tom tijelu prihvatljiv.

---

PRILOG VII.

MINIMALNI KRITERIJI KOJE DRŽAVE ČLANICE MORAJU UZETI U OBZIR PRI OVLAŠĆIVANJU TIJELA ZA OCJENU SUKLADNOSTI

1.   Tijelo, odgovorna osoba i osoblje odgovorno za obavljanje poslova ovjere ne mogu biti projektant, izrađivač, dobavljač ili proizvođač sigurnosnih komponenta ili ugraditelj dizala nad kojima tijela obavljaju propisane postupke ocjene sukladnosti, niti ovlašteni predstavnik bilo koje od tih stranaka. Osim toga, tijelo, odgovorna osoba i osoblje odgovorno za nadzor sustava osiguravanja kvalitete navedenih u članku 8. Direktive ne mogu biti projektant, izrađivač, dobavljač ili proizvođač sigurnosnih komponenta ili ugraditelj dizala nad kojima oni vrše inspekciju, niti ovlašteni predstavnik bilo koje od tih strana. Ne mogu sudjelovati u projektiranju, izgradnji, marketingu ili održavanju sigurnosnih komponenta ili ugradnji dizala niti izravno niti kao ovlašteni predstavnici. To ne isključuje mogućnost razmjena tehničkih obavijesti između proizvođača sigurnosnih komponenta ili ugraditelja dizala i tijela za ocjenu sukladnosti.

2.   Tijelo i njegovo osoblje moraju provoditi postupke inspekcije ili nadzora s najvećim stupnjem profesionalnosti i stručne osposobljenosti te ne smiju biti pod pritiskom ili utjecajem, posebno ne financijskim, od strane osoba ili grupa u čijem su interesu rezultati inspekcije, a što bi moglo utjecati na njihov sud ili rezultate inspekcije.

3.   Tijelo mora raspolagati potrebnim osobljem i posjedovati potrebne prostore kako bi bilo u mogućnosti pravilno izvršiti zadatke tehničke i administrativne prirode vezano za provjere i nadzor te također mora imati pristup opremi potrebnoj za provedbu posebnih ovjera.

4.   Osoblje odgovorno za inspekciju mora imati sljedeće:

—	odgovarajuće stručno i profesionalno obrazovanje,

—	zadovoljavajuće poznavanje zahtjeva za ispitivanje koja provodi te iskustvo na tom području,

—	sposobnost potrebnu za izdavanje certifikata, zapisa i izvještaja koji pokazuju da je provjera provedena.

5.   Nepristranost osoblja zaduženog za inspekciju mora biti zajamčena. Njihova naknada ne smije ovisiti o broju provedenih pregleda, a niti o dobivenim rezultatima.

6.   Tijelo mora sklopiti ugovor o osiguranju od odgovornosti osim ako njegovu odgovornost ne preuzme država u skladu s nacionalnim propisima ili ako sama država nije izravno odgovorna za ispitivanja.

7.   Osoblje tijela mora poštovati tajnost informacija koje dobije prilikom izvršavanja zadataka (osim prema nadležnim administrativnim tijelima države u kojoj se odvijaju njihove aktivnosti) u okviru ove Direktive ili bilo kojeg propisa koje mu omogućuje djelovanje.

---

PRILOG VIII.

OSIGURANJE KVALITETE PROIZVODA

(modul E)

1.   Osiguravanje kvalitete proizvoda je postupak kojim proizvođač sigurnosne komponente koji ispunjava obveze iz odjeljka 2. osigurava i izjavljuje da su sigurnosne komponente u skladu s tipom opisanim u certifikatu o EZ pregledu tipa i zadovoljavaju zahtjeve Direktive koji se na njih primjenjuju, te osigurava i izjavljuje da će sigurnosna komponenta omogućiti da dizalo, u koje je pravilno ugrađena, zadovolji odredbe ove Direktive.

Proizvođač sigurnosne komponente ili njegov ovlašteni predstavnik s poslovnim nastanom u Zajednici, mora pričvrstiti CE oznaku sukladnosti na svaku sigurnosnu komponentu i sastaviti EZ Izjavu o sukladnosti. Uz CE oznaku sukladnosti mora se nalaziti i identifikacijski broj tijela za ocjenu sukladnosti odgovornog za nadzor odjeljku 4.

2.   Proizvođač mora primijeniti odobreni sustav osiguravanja kvalitete za završnu inspekciju sigurnosne komponente i ispitivanje prema odjeljku 3. i mora biti podvrgnut nadzoru kako je određeno u odjeljku 4.

3.   Sustav osiguravanja kvalitete

3.1.   Proizvođač sigurnosne komponente mora zatražiti ocjenu svog sustava osiguravanja kvalitete za sigurnosne komponente od tijela za ocjenu sukladnosti po svom izboru.

Zahtjev mora sadržavati:

—	sve potrebne obavijesti o sigurnosnim komponentama,

—	dokumentaciju sustava osiguravanja kvalitete,

—	tehničku dokumentaciju o odobrenim sigurnosnim komponentama i kopiju certifikata o EZ pregledu tipa.

3.2.   U sklopu sustava osiguravanja kvalitete, svaka se sigurnosna komponenta mora pregledati i odgovarajuće ispitati kako je određeno u članku 5. ili se moraju provesti jednako vrijedna ispitivanja, kako bi se osigurala sukladnost sa zahtjevima Direktive.

Svi elementi sustava, zahtjevi i odredbe koje je usvojio proizvođač sigurnosnih komponenta moraju se dokumentirati na sustavan i uredan način u obliku pisanih mjera, postupaka i uputa. Ova dokumentacija sustava osiguravanja kvalitete mora osigurati opće razumijevanje programa kvalitete, planova, priručnika i zapisa.

Dokumentacija mora sadržavati odgovarajući opis:

(a)	ciljeva kvalitete;

(b)	organizacijsku strukturu, odgovornosti i ovlasti uprave u odnosu na kvalitetu sigurnosnih komponenta;

(c)	pregleda i ispitivanja koji će se obavljati nakon proizvodnje;

(d)	način provjere učinkovitog djelovanja sustava osiguravanja kvalitete;

(e)	zapisa o kvaliteti kao što su inspekcijska izvješća, podaci o ispitivanjima, o umjeravanju, izvješća o osposobljenosti uključenog osoblja itd.

3.3.   Tijelo za ocjenu sukladnosti mora ocijeniti sustav osiguravanja kvalitete kako bi utvrdilo zadovoljava li zahtjeve navedene odjeljku 3.2. Pretpostavlja se sukladnost s tim zahtjevima kod sustava osiguravanja kvalitete koji primjenjuje odgovarajuće usklađene norme (1).

Skupina nezavisnih ocjenitelja mora se sastojati od barem jednog člana s iskustvom u ocjenjivanju dotične tehnologije dizala. Postupak ocjenjivanja mora uključivati pregled proizvodnje sigurnosnih komponenta.

O odluci treba obavijestiti proizvođača sigurnosnih komponenta. Obavijest mora sadržavati zaključke pregleda i obrazloženu odluku o ocjeni.

3.4.   Proizvođač sigurnosnih komponenta mora se obvezati na ispunjavanje obveza koje proizlaze iz odobrenog sustava osiguravanja kvalitete i osigurati da se sustav održava na odgovarajući i učinkovit način.

Proizvođač sigurnosnih komponenta ili njegov ovlašteni predstavnik, s poslovnim nastanom u Zajednici, mora obavješćivati tijelo za ocjenu sukladnosti, koje je odobrilo sustav osiguravanja kvalitete, o svim namjerama poboljšavanja sustava osiguravanja kvalitete.

Tijelo za ocjenu sukladnosti mora ocijeniti predložene izmjene i odlučiti zadovoljava li još uvijek tako izmijenjen sustav osiguravanja kvalitete zahtjeve navedene u odjeljku 3.2. ili je potrebno novo ocjenjivanje.

O svojoj odluci mora obavijestiti proizvođača. Obavijest mora sadržavati zaključke pregleda i obrazloženu odluku o ocjeni.

4.   Nadzor za koji je odgovorno tijelo za ocjenu sukladnosti

4.1.   Svrha nadzora je provjeriti ispunjava li proizvođač sigurnosne komponente u potpunosti obveze koje proizlaze iz odobrenog sustava osiguravanja kvalitete.

4.2.   Proizvođač mora dozvoliti tijelu za ocjenu sukladnosti da u svrhu inspekcije ima pristup lokacijama za inspekciju, ispitivanje i skladištenje te mu pružiti sve potrebne obavijesti, posebno:

—	dokumentaciju sustava osiguravanja kvalitete,

—	tehničku dokumentaciju,

—	zapise o kvaliteti kao što su inspekcijska izvješća, podaci o ispitivanjima, o umjeravanju, izvješća o osposobljenosti uključenog osoblja itd.

4.3.   Tijelo za ocjenu sukladnosti mora periodično obavljati nezavisne ocjene kako bi utvrdilo da proizvođač sigurnosnih komponenta održava i primjenjuje sustav osiguravanja kvalitete i mora osigurati da se izvješće o nezavisnoj ocjeni dostavi proizvođaču sigurnosnih komponenta.

4.4.   Dodatno, tijelo za ocjenu sukladnosti može nenajavljeno provesti nadzor kod proizvođača sigurnosnih komponenta.

Kod takvog nadzora, tijelo za ocjenu sukladnosti može provesti ispitivanja sustava, ili je provedeno, s ciljem provjere djelotvorne primjene sustava osiguravanja kvalitete ako je potrebno; mora proizvođaču sigurnosnih komponenta dati izvješće o nadzoru i, ako je provedeno ispitivanje, izvješće o ispitivanju.

5.   Proizvođač mora, u razdoblju od 10 godina nakon što je proizvedena posljednja sigurnosna komponenta, čuvati i dati državnim tijelima na uvid:

—	dokumentaciju navedenu u stavku 2. odjeljku 3.1. trećoj alineji,

—	dokumentaciju o poboljšavanju sustava kvalitete navedenu u stavku 2. odjeljku 3.4.,

—	odluke i izvješća tijela za ocjenu sukladnosti navedena u zadnjem stavku odjeljku 3.4., u odjeljcima 4.3. i 4.4.

6.   Svako tijelo za ocjenu sukladnosti mora proslijediti ostalim tijelima za ocjenu sukladnosti relevantne obavijesti o izdanim i povučenim odobrenjima sustava osiguravanja kvalitete.

---

(1)  Ova će usklađena norma biti EN 29003, nadopunjena gdje je potrebno kako bi se uzela u obzir posebna obilježja sigurnosnih sastavnih dijelova.

---

PRILOG IX.

POTPUNO OSIGURAVANJE KVALITETE

(modul H)

1.   Potpuno osiguravanje kvalitete je postupak kojim proizvođač sigurnosnih komponenta, koji ispunjava obveze iz odjeljka 2. osigurava i izjavljuje da sigurnosne komponente zadovoljavaju zahtjeve ove Direktive koji se na njih primjenjuju i da će sigurnosna komponenta omogućiti dizalu u koje je pravilno ugrađena da zadovolji zahtjeve Direktive.

Proizvođač ili njegov ovlašteni predstavnik, s poslovnim nastanom u Zajednici, mora na svaku sigurnosnu komponentu pričvrstiti oznaku sukladnosti i sastaviti EZ Izjavu o sukladnosti. Uz oznaku sukladnosti mora se nalaziti i identifikacijski broj tijela za ocjenu sukladnosti odgovornog za nadzor prema odjeljku 4.

2.   Proizvođač mora primijeniti odobreni sustav osiguravanja kvalitete za projektiranje, proizvodnju i završnu inspekciju sigurnosnih komponenta i ispitivanja prema odjeljku 3. i mora biti podvrgnut nadzoru kako je određeno u odjeljku 4.

3.   Sustav osiguravanja kvalitete

3.1.   Proizvođač mora od tijela za ocjenu sukladnost zatražiti ocjenu svog sustava osiguravanja kvalitete. Zahtjev mora sadržavati:

—	sve potrebne obavijesti o sigurnosnim komponentama,

—	dokumentaciju sustava osiguravanja kvalitete.

3.2.   Sustav osiguravanja kvalitete mora osigurati sukladnost sigurnosnih komponenta sa zahtjevima Direktive koji se na njih primjenjuje i omogućiti dizalima na koja su pravilno ugrađena da zadovolje te zahtjeve.

Svi elementi sustava, zahtjevi i odredbe koje je usvojio proizvođač sigurnosnih komponenta moraju se dokumentirati na sustavan i uredan način u obliku pisanih mjera, postupaka i uputa. Ova dokumentacija sustava osiguravanja kvalitete mora osigurati razumijevanje programa kvalitete, planova, priručnika i zapisa.

Dokumentacija mora sadržavati odgovarajući opis:

—	ciljeva kvalitete i organizacijske strukture, odgovornosti i ovlasti uprave u odnosu na projektiranje i kvalitetu sigurnosnih komponenta,

—	tehničke projektne specifikacije, uključujući norme koje će se primijeniti, i ako se norme navedene u članku 5. neće u potpunosti primijeniti, način kojim će se zadovoljiti bitni zahtjevi Direktive koji se primjenjuju na sigurnosne komponente,

—	tehnika kontrole projekta i ovjere projekta, postupaka i sustavnih aktivnosti koje će se koristiti kod projektiranja sigurnosnih komponenta,

—	odgovarajućih tehnika proizvodnje, kontrole i osiguravanja kvalitete, postupaka i sustavnih aktivnosti koje će se koristiti,

—	pregleda i ispitivanja koji će se provoditi prije, tijekom i nakon proizvodnje i učestalosti kojom će se obavljati,

—	zapisa o kvaliteti, kao što su inspekcijska izvješća i podaci o ispitivanjima, o umjeravanju, izvješća o osposobljenosti uključenog osoblja itd.,

—	načine sustavnog praćenja postizanja zahtijevane kvalitete projektiranja i kvalitete proizvoda i učinkovitosti sustava osiguravanja kvalitete.

3.3.   Tijelo za ocjenu sukladnosti mora ocijeniti sustav osiguravanja kvalitete kako bi utvrdilo zadovoljava li zahtjeve navedene odjeljku 3.2. Pretpostavlja se sukladnost s tim zahtjevima kod sustava osiguravanja kvalitete koji primjenjuje usklađene norme (1).

Skupina nezavisnih ocjenitelja mora se sastojati od barem jednog člana s iskustvom u ocjenjivanju dotične tehnologije dizala. Postupak ocjenjivanja mora uključivati pregled proizvodnje sigurnosnih komponenta.

O odluci treba obavijestiti proizvođača sigurnosnih komponenta. Obavijest mora sadržavati zaključke pregleda i obrazloženu odluku o ocjeni.

3.4.   Proizvođač sigurnosnih komponenta mora jamčiti ispunjavanje obveza koje proizlaze iz odobrenog sustava osiguravanja kvalitete i osigurati da se sustav održava na odgovarajući i učinkovit način.

Proizvođač ili njegov ovlašteni predstavnik, s poslovnim nastanom u Zajednici, mora obavješćivati tijelo za ocjenu sukladnosti, koje je odobrilo sustav osiguravanja kvalitete, o svim namjerama poboljšavanja sustava osiguravanja kvalitete.

Tijelo za ocjenu sukladnosti mora ocijeniti predložene izmjene i odlučiti zadovoljava li još uvijek tako izmijenjen sustav osiguravanja kvalitete zahtjeve navedene u odjeljku 3.2. ili je potrebno novo ocjenjivanje.

O svojoj odluci mora obavijestiti proizvođača sigurnosne komponente. Obavijest mora sadržavati zaključke pregleda i obrazloženu odluku o ocjeni.

4.   Nadzor za koji je odgovorno tijelo za ocjenu sukladnosti

4.1.   Svrha nadzora je provjeriti ispunjava li proizvođač sigurnosnih komponenta u potpunosti obveze koje proizlaze iz odobrenog sustava osiguravanja kvalitete.

4.2.   Proizvođač sigurnosnih komponenta mora dozvoliti tijelu za ocjenu sukladnosti da u svrhu inspekcije ima pristup lokacijama za projektiranje, proizvodnju, inspekciju i ispitivanja i skladištenje te mu pružiti sve potrebne obavijesti, posebno:

—	dokumentaciju sustava osiguravanja kvalitete,

—	zapise o kvaliteti iz dijela sustava osiguravanja kvalitete koji se odnosi na projektiranje, kao što su rezultati analiza, proračuna, ispitivanja itd.,

—	zapise o kvaliteti iz dijela sustava osiguravanja kvalitete koji se odnose na proizvodnju kao što su inspekcijska izvješća, podaci o ispitivanjima, o umjeravanjima, izvješća o osposobljenosti uključenog osoblja itd.

4.3.   Tijelo za ocjenu sukladnosti mora periodično obavljati nezavisne ocjene kako bi utvrdilo da proizvođač sigurnosnih komponenta održava i primjenjuje sustav osiguravanja kvalitete i mora izvješće o nezavisnoj ocjeni dostaviti proizvođaču sigurnosnih komponenta.

4.4.   Dodatno, tijelo za ocjenu sukladnosti može nenajavljeno provesti nadzor kod proizvođača sigurnosnih komponenta. Kod takvog nadzora tijelo za ocjenu sukladnosti može provesti ispitivanja sustava, ili je provedeno, s ciljem provjere djelotvorne primjene sustava osiguravanja kvalitete ako je potrebno; mora proizvođaču sigurnosnih komponenta dati izvješće o nadzoru i, ako je provedeno ispitivanje, izvješće o ispitivanju.

5.   Proizvođač sigurnosnih komponenta ili njegov ovlašteni predstavnik s poslovnim nastanom u Zajednici mora u razdoblju od 10 godina nakon što je proizvedena posljednja sigurnosna komponenta čuvati i dati državnim tijelima na uvid:

—	dokumentaciju navedenu u stavku 2. odjeljku 3.1. drugoj alineji,

—	dokumentaciju o poboljšavanju sustava kvalitete navedenu u stavku 2. odjeljku 3.4.,

—	odluke i izvješća tijela za ocjenu sukladnosti navedena u zadnjem stavku odjeljku 3.4., u odjeljcima 4.3. i 4.4.

Ako proizvođač sigurnosnih komponenta niti njegov ovlašteni predstavnik nema poslovni nastan u Zajednici, osoba koja stavlja sigurnosne komponente na tržište odgovorna je za čuvanje tehničke dokumentacije.

6.   Svako tijelo za ocjenu sukladnosti mora proslijediti ostalim tijelima za ocjenu sukladnosti relevantne obavijesti o izdanim i povučenim odobrenjima sustava osiguravanja kvalitete.

7.   Dokumentacija i prepiska koja se odnosi na postupke potpunog osiguravanja kvalitete mora se sastaviti na jednom od službenih jezika države članice u kojoj tijelo za ocjenu sukladnosti ima sjedište ili na jeziku koji je tijelu prihvatljiv.

---

(1)  Ova će usklađena norma biti EN 29001, nadopunjena gdje je potrebno kako bi se uzela u obzir posebna obilježja sigurnosnih sastavnih dijelova.

---

PRILOG X.

POJEDINAČNA OVJERA

(modul G)

1.   Pojedinačna ovjera je postupak kojim ugraditelj dizala osigurava i izjavljuje da je dizalo koje je stavljeno na tržište i u uporabu i koje je dobilo certifikat o sukladnosti naveden u odjeljku 4. u skladu sa zahtjevima ove Direktive. Ugraditelj dizala mora pričvrstiti CE oznaku sukladnosti u kabini dizala i sastaviti EZ Izjavu o sukladnosti.

2.   Ugraditelj dizala podnosi zahtjev za pojedinačnu ovjeru tijelu za ocjenu sukladnosti po svom izboru.

Zahtjev sadrži:

—	naziv i adresu ugraditelja dizala i mjesto na kojem je dizalo ugrađeno,

—	pisanu izjavu da slična prijava nije podnesena nekom drugom tijelu za ocjenu sukladnosti,

—	tehničku dokumentaciju.

3.   Svrha tehničke dokumentacija je omogućiti ocjenu sukladnosti dizala sa zahtjevima Direktive i omogućiti razumijevanje projekta, načina na koji je dizalo ugrađeno i rada dizala.

U svrhu ocjene sukladnosti, tehnička dokumentacija sadrži sljedeće:

—	opći opis dizala,

—	projektne i proizvodne nacrte i dijagrame,

—	bitne zahtjeve i prihvaćena rješenja s kojima su zadovoljeni (npr. usklađeni standard),

—	rezultate ispitivanja i proračuna koje je proveo ugraditelj dizala ili njegov podugovaratelj,

—	kopiju uputa za uporabu dizala,

—	kopije certifikata o EZ pregledu tipa sigurnosnih komponenta koje su korištene.

4.   Tijelo za ocjenu sukladnosti mora pregledati tehničku dokumentaciju i dizalo i obaviti odgovarajuća ispitivanja kako je navedeno u normama iz članka 5. ili jednako vrijedna ispitivanja, kako bi se osigurala sukladnost dizala sa zahtjevima ove Direktive.

Ako dizalo zadovoljava zahtjeve ove Direktive, tijelo za ocjenu sukladnosti stavlja, ili zatraži stavljanje, identifikacijskog broja pored CE oznake sukladnosti i sastavlja certifikat o sukladnosti prema provedenim ispitivanjima.

Tijelo za ocjenu sukladnosti u knjigu održavanja dizala upisuje podatke određene u Prilogu I. odjeljku 6.2.

Ako tijelo za ocjenu sukladnosti odbije izdati certifikat o sukladnosti, mora detaljno obrazložiti razloge tog odbijanja i naznačiti kako se sukladnost može postići. Kada ugraditelj dizala ponovno zatraži ovjeru, mora se prijaviti istom tijelu za ocjenu sukladnosti.

5.   Certifikat o sukladnosti, te dokumentacija i prepiska koja se odnosi na postupke pojedinačne ovjere mora se izraditi na jednom od službenih jezika države članice u kojoj tijelo za ocjenu sukladnosti ima sjedište ili na jeziku koji je tijelu prihvatljiv.

6.   Ugraditelj dizala uz tehničku dokumentaciju čuva kopiju certifikata o sukladnosti 10 godina od datuma kada je dizalo stavljeno na tržište.

---

PRILOG XI.

SUKLADNOST S TIPOM UZ SLUČAJNE PROVJERE

(modul C)

1.   Sukladnost s tipom je postupak pri kojem proizvođač sigurnosnih komponenta ili njegov ovlašteni predstavnik s poslovnim nastanom u Zajednici osigurava i izjavljuje da su sigurnosne komponente sukladne s tipom opisanim u certifikatu o EZ pregledu tipa, da zadovoljavaju zahtjeve Direktive koji se na njih primjenjuju i omogućavaju svakom dizalu na koja su pravilno ugrađene da zadovolji bitne zdravstvene i sigurnosne zahtjeve Direktive.

Proizvođač sigurnosnih komponenta ili njegov ovlašteni predstavnik s poslovnim nastanom u Zajednici mora staviti CE oznaku sukladnosti na svaku sigurnosnu komponentu i sastaviti EZ Izjavu o sukladnosti.

2.   Proizvođač sigurnosnih komponenta mora poduzeti sve potrebne mjere kako bi osigurao da proces proizvodnje osigurava sukladnost proizvedenih sigurnosnih komponenta s tipom opisanim u certifikatu o EZ pregledu tipa i sa zahtjevima ove Direktive koji se na njih primjenjuje.

3.   Proizvođač sigurnosnih komponenta ili njegov ovlašteni predstavnik s poslovnim nastanom u Zajednici moraju čuvati kopiju EZ Izjave o sukladnosti 10 godina nakon proizvedene posljednje sigurnosne komponente.

Ako niti proizvođač sigurnosnih komponenta niti njegov ovlašteni predstavnik nemaju poslovni nastan u Zajednici, osoba koja stavlja sigurnosne komponente na tržište je odgovorna za čuvanje tehničke dokumentacije.

4.   Tijelo za ocjenu sukladnosti koje odabire proizvođač, mora obaviti, ili su obavljene, provjere sigurnosnih komponenta u slučajnim vremenskim razdobljima. Prikladan uzorak dovršenih sigurnosnih komponenta, koji je na mjestu proizvodnje uzelo tijelo za ocjenu sukladnosti, mora se pregledati i provesti odgovarajuća ispitivanja prema normama iz članka 5. ili se moraju obaviti jednako vrijedna ispitivanja, kako bi se provjerila sukladnost proizvodnje sa zahtjevima Direktive. U slučajevima kada jedna ili više provjeravanih sigurnosnih komponenta nisu sukladne, tijelo za ocjenu sukladnosti mora poduzeti odgovarajuće mjere.

Točke koje treba uzeti u obzir kod provjere sigurnosnih komponenta definirat će se zajedničkim sporazumom između svih tijela za ocjenu sukladnosti odgovornih za taj postupak, uzimajući u obzir osnovna obilježja sigurnosnih komponenta određena u Prilogu IV.

Na odgovornost tijela za ocjenu sukladnosti proizvođač mora pričvrstiti identifikacijski broj tog tijela tijekom proizvodnje.

5.   Dokumentacija i prepiska koja se odnosi na postupke provjere u slučajnim vremenskim razdobljima navedena u odjeljku 4. mora se izraditi na službenom jeziku države članice u kojoj je osnovano tijelo za ocjenu sukladnosti ili na jeziku koji je tijelu prihvatljiv.

---

PRILOG XII.

OSIGURAVANJE KVALITETE PROIZVODA ZA DIZALA

(modul E)

1.   Osiguravanje kvalitete proizvoda je postupak pri kojem ugraditelj dizala koji ispunjava obveze iz odjeljka 2. osigurava i izjavljuje da su ugrađena dizala sukladna s tipom opisanim u certifikatu o EZ pregledu tipa i zadovoljavaju zahtjeve ove Direktive koji se na njih primjenjuju.

Ugraditelj dizala mora pričvrstiti CE oznaku sukladnosti na svako dizalo i sastaviti EZ Izjavu o sukladnosti. Uz oznaku sukladnosti mora se nalaziti identifikacijski broj tijela za ocjenu sukladnosti odgovornog za nadzor kako je navedeno u odjeljku 4.

2.   Ugraditelj dizala mora primijeniti odobreni sustav osiguravanja kvalitete za završnu inspekciju dizala i ispitivanja kako je navedeno u odjeljku 3. i mora biti podvrgnut nadzoru kako je navedeno u odjeljku 4.

3.   Sustav osiguravanja kvalitete

3.1.   Ugraditelj dizala mora zatražiti ocjenu sustava osiguravanja kvalitete za dizala od tijela za ocjenu sukladnosti po svom izboru.

Zahtjev mora sadržavati:

—	sve potrebne obavijesti o dizalu,

—	dokumentaciju sustava osiguravanja kvalitete,

—	tehničku dokumentaciju o odobrenom dizalu i kopiju certifikata o EZ pregledu tipa.

3.2.   U sklopu sustava osiguravanja kvalitete svako se dizalo mora pregledati i moraju se obaviti odgovarajuća ispitivanja navedena u normama iz članka 5. ili jednako vrijedna ispitivanja, kako bi se osigurala sukladnost dizala s odgovarajućim zahtjevima ove Direktive.

Svi elementi sustava, zahtjevi i odredbe koje je donio ugraditelj dizala moraju se dokumentirati na sustavan i uredan način u obliku pisanih mjera, postupaka i uputa. Ova dokumentacija sustava osiguravanja kvalitete mora osigurati razumijevanje programa kvalitete, planova, priručnika i zapisa.

Dokumentacija mora sadržavati odgovarajući opis:

(a)	ciljeva kvalitete;

(b)	organizacijske strukture, odgovornosti i ovlasti uprave u odnosu na kvalitetu dizala;

(c)	pregleda i ispitivanja koji će se obavljati prije stavljanja na tržište i u uporabu, uključujući barem ispitivanja određena u Prilogu VI. odjeljku 4. točki (b);

(d)	način provjere učinkovitosti djelovanja sustava osiguravanja kvalitete;

(e)	zapisa o kvaliteti kao što su inspekcijska izvješća, podaci o ispitivanjima, o umjeravanju, izvješća o osposobljenosti uključenog osoblja itd.

3.3.   Tijelo za ocjenu sukladnosti mora ocijeniti sustav osiguravanja kvalitete kako bi odredilo zadovoljava li zahtjeve navede u odjeljku 3.2. Pretpostavlja se sukladnost s tim zahtjevima kod sustava osiguravanja kvalitete koji primjenjuje usklađene norme (1).

Skupina nezavisnih ocjenitelja mora se sastojati od barem jednog člana s iskustvom u ocjenjivanju dotične tehnologije dizala. Postupak ocjenjivanja mora uključivati pregled proizvodnje kod ugraditelja dizala i pregled na mjestu ugradnje dizala.

O odluci treba obavijestiti ugraditelja dizala. Obavijest mora sadržavati zaključke pregleda i obrazloženu odluku o ocjeni.

3.4.   Ugraditelj dizala mora jamčiti ispunjavanje obveza koje proizlaze iz odobrenog sustava osiguravanja kvalitete i osigurati da se održava na odgovarajući i učinkovit način.

Ugraditelj dizala mora tijelo za ocjenu sukladnosti koje je odobrilo sustav osiguravanja kvalitete obavješćivati o svim planiranim poboljšanjima sustava osiguravanja kvalitete.

Tijelo za ocjenu sukladnosti mora ocijeniti predložene izmjene i odlučiti zadovoljava li još uvijek tako izmjenjen sustav osiguravanja kvalitete zahtjeve navedene u odjeljku 3.2. ili je potrebno novo ocjenjivanje.

O svojoj odluci mora obavijestiti ugraditelja dizala. Obavijest mora sadržavati zaključke pregleda i obrazloženu odluku o ocjeni.

4.   Nadzor za koji je odgovorno tijelo za ocjenu sukladnosti

4.1.   Svrha nadzora je provjeriti ispunjava li ugraditelj dizala u potpunosti obveze koje proizlaze iz odobrenog sustava osiguravanja kvalitete.

4.2.   Ugraditelj dizala mora dozvoliti tijelu za ocjenu sukladnosti da u svrhu inspekcije ima pristup lokacijama za inspekciju i ispitivanje te mu pružiti sve potrebne obavijesti, posebno:

—	dokumentaciju sustava osiguravanja kvalitete,

—	tehničku dokumentaciju,

—	zapise o kvaliteti kao što su inspekcijska izvješća, podaci o ispitivanjima, o umjeravanjima, izvješća o osposobljenosti uključenog osoblja itd.

4.3.   Tijelo za ocjenu sukladnosti mora periodično obavljati nezavisne ocjene kako bi utvrdilo da ugraditelj dizala održava i primjenjuje sustav osiguravanja kvalitete i mora izvješće o nezavisnoj ocjeni dostaviti ugraditelju dizala.

4.4.   Dodatno, tijelo za ocjenu sukladnosti može nenajavljeno provesti nadzor kod ugraditelja dizala.

Kod takvog nadzora, tijelo za ocjenu sukladnosti može provesti ispitivanja, ili je provedeno, s ciljem provjere djelotvorne primjene sustava osiguravanja kvalitete ako je potrebno; mora ugraditelju dizala dati izvješće o nadzoru i ako je provedeno ispitivanje, izvješće o ispitivanju.

5.   Ugraditelj dizala mora, u razdoblju od 10 godina nakon što je proizvedeno posljednje dizalo, čuvati i dati državnim tijelima na uvid:

—	dokumentaciju navedenu u stavku 2. odjeljku 3.1. trećoj alineji,

—	dokumentaciju o poboljšavanju sustava kvalitete navedenu u stavku 2. odjeljku 3.4.,

—	odluke i izvješća tijela za ocjenu sukladnosti navedena u zadnjem stavku odjeljku 3.4., u odjeljcima 4.3. i 4.4.

6.   Svako tijelo za ocjenu sukladnosti mora proslijediti ostalim tijelima za ocjenu sukladnosti relevantne obavijesti o izdanim i povučenim odobrenjima sustava osiguravanja kvalitete.

---

(1)  Ova će usklađena norma biti EN 29003, nadopunjena gdje je potrebno kako bi se uzela u obzir posebna obilježja dizala.

---

PRILOG XIII.

POTPUNO OSIGURAVANJE KVALITETE DIZALA

(modul H)

1.   Potpuno osiguravanje kvalitete je postupak kojim ugraditelj dizala, koji ispunjava obveze iz odjeljka 2. osigurava i izjavljuje da dizala zadovoljavaju zahtjeve Direktive koji se na njih primjenjuju.

Ugraditelj dizala mora na svako dizalo pričvrstiti CE oznaku sukladnosti i sastaviti EZ Izjavu o sukladnosti. Uz CE oznaku sukladnosti mora se nalaziti i identifikacijski broj tijela za ocjenu sukladnosti odgovornog za nadzor prema odjeljku 4.

2.   Ugraditelj dizala mora provoditi odobreni sustav osiguravanja kvalitete za projektiranje, proizvodnju, sastavljanje, ugradnju i završnu inspekciju dizala i ispitivanja kako je određeno u odjeljku 3. i mora biti podvrgnut nadzoru kako je određeno u odjeljku 4.

3.   Sustav osiguravanja kvalitete

3.1.   Ugraditelj dizala mora od tijela za ocjenu sukladnosti zatražiti ocjenu svog sustava osiguravanja kvalitete.

Zahtjev mora sadržavati:

—	sve potrebne obavijesti o dizalima, posebno obavijesti koje omogućavaju razumijevanje odnosa između projekta i rada dizala te sukladnosti koja se ocjenjuje prema zahtjevima Direktive,

—	dokumentaciju sustava osiguravanja kvalitete.

3.2.   Sustav osiguravanja kvalitete mora osigurati sukladnost dizala sa zahtjevima Direktive koji se na njih primjenjuju.

Svi elementi sustava, zahtjevi i odredbe koje je usvojio ugraditelj dizala moraju se dokumentirati na sustavan i uredan način u obliku pisanih mjera, postupaka i uputa. Ova dokumentacija sustava osiguravanja kvalitete mora osigurati razumijevanje postupaka kao što su programi, planovi, priručnici i zapisi kvalitete.

Dokumentacija mora posebno sadržavati odgovarajući opis:

—	ciljeva kvalitete i organizacijske strukture, odgovornosti i ovlasti uprave u odnosu na projekt i kvalitetu dizala,

—	tehničke projektne specifikacije, uključujući norme koje će se primijeniti, i ako se norme navedene u članku 5. Direktive ne mogu u potpunosti primijeniti, način kojim će se zadovoljiti bitni zahtjevi Direktive koji se primjenjuju na dizala,

—	tehnika kontrole projekta i ovjere projekta, postupaka i sustavnih aktivnosti koje će se koristiti kod projektiranja dizala,

—	pregleda i ispitivanja koji će se provoditi kod prihvaćanja materijala, komponenta i podsklopova,

—	tehnika sastavljanja, ugradnje i kontrole kvalitete, postupaka i sustavnih aktivnosti koje će se koristiti,

—	pregleda i ispitivanja koji će se provoditi prije (inspekcija uvjeta ugradnje: vozno okno, strojarnica itd.), tijekom i nakon ugradnje (uključujući najmanje ispitivanja propisana u Prilogu VI. odjeljku 4. točki (b)),

—	zapise o kvaliteti, kao što su inspekcijska izvješća i podaci o ispitivanjima, o umjeravanju, izvješća o osposobljenosti uključenog osoblja itd.,

—	načine sustavnog praćenja postizanja zahtijevane kvalitete projektiranja i ugradnje i učinkovitosti sustava osiguravanja kvalitete.

3.3.   Inspekcija projekta

Ako projekt nije u potpunosti u skladu s usklađenim normama, tijelo za ocjenu sukladnosti mora provjeriti zadovoljava li projekt zahtjeve ove Direktive i ako da, izdati ugraditelju dizala certifikat o pregledu projekta, navodeći ograničenja valjanosti certifikata i dati pojedinosti potrebne za prepoznavanje odobrenog projekta.

3.4.   Ocjena sustava osiguravanja kvalitete

Tijelo za ocjenu sukladnosti mora ocijeniti sustav osiguravanja kvalitete kako bi utvrdilo zadovoljava li zahtjeve navedene u odjeljku 3.2. Pretpostavlja se sukladnost s tim zahtjevima za sustave osiguravanja kvalitete koji primjenjuju usklađene norme (1).

Skupina nezavisnih ocjenitelja mora se sastojati od barem jednog člana s iskustvom u ocjenjivanju dotične tehnologije dizala. Postupak ocjenjivanja mora uključivati provjeru proizvodnje kod ugraditelja dizala i provjeru na mjestu ugradnje dizala.

O odluci treba obavijestiti ugraditelja dizala. Obavijest mora sadržavati zaključke pregleda i obrazloženu odluku o ocjeni.

3.5.   Ugraditelj dizala mora se obvezati na ispunjavanje obveza koje proizlaze iz odobrenog sustava osiguravanja kvalitete i osigurati da se održava na odgovarajući i učinkovit način.

Ugraditelj dizala mora obavješćivati tijelo za ocjenu sukladnosti, koje je odobrilo sustav osiguravanja kvalitete, o svim namjerama poboljšavanja sustava osiguravanja kvalitete.

Tijelo za ocjenu sukladnosti mora ocijeniti predložene izmjene i odlučiti zadovoljava li još uvijek tako izmijenjen sustav osiguravanja kvalitete zahtjeve određene u odjeljku 3.2. ili je potrebno novo ocjenjivanje.

O svojoj odluci mora obavijestiti ugraditelja dizala. Obavijest mora sadržavati zaključke pregleda i obrazloženu odluku o ocjeni.

4.   Nadzor za koji je odgovorno tijelo za ocjenu sukladnosti

4.1.   Svrha nadzora je provjeriti ispunjava li ugraditelj dizala u potpunosti obveze koje proizlaze iz odobrenog sustava osiguravanja kvalitete.

4.2.   Ugraditelj dizala mora dozvoliti tijelu za ocjenu sukladnosti da u svrhu inspekcije ima pristup lokacijama za projektiranje, proizvodnju, sastavljanje, ugradnju, inspekciju, ispitivanja i skladištenje te mu pružiti sve potrebne obavijesti, posebno:

—	dokumentaciju sustava osiguravanja kvalitete,

—	zapise o kvaliteti iz dijela sustava osiguravanja kvalitete koji se odnosi na projektiranje, kao što su rezultati analiza, proračuna, ispitivanja itd.

—	zapise o kvaliteti iz dijela sustava osiguravanja kvalitete koji se odnosi na prihvatljivost nabavka i ugradnje, kao što su inspekcijska izvješća, podaci o ispitivanjima, o umjeravanju, izvješća o osposobljenosti uključenog osoblja itd.

4.3.   Tijelo za ocjenu sukladnosti mora periodično obavljati nezavisne ocjene kako bi utvrdilo da ugraditelj dizala održava i primjenjuje sustav osiguravanja kvalitete i mora izvješće o nezavisnoj ocjeni dostaviti ugraditelju dizala.

4.4.   Dodatno, tijelo za ocjenu sukladnosti može nenajavljeno provesti nadzor kod ugraditelja dizala ili na mjestu sastavljanja dizala. Kod takvog nadzora, tijelo za ocjenu sukladnosti može provesti ispitivanja, ili je provedeno, s ciljem provjere djelotvorne provedbe sustava osiguravanja kvalitete ako je potrebno; mora ugraditelju dizala dati izvješće o nadzoru i ako je provedeno ispitivanje, izvješće o ispitivanju.

5.   Ugraditelj dizala mora, u razdoblju od 10 godina nakon što je dizalo stavljeno na tržište čuvati i dati državnim tijelima na uvid:

—	dokumentaciju navedenu u stavku 2. odjeljku 3.1. drugoj alineji,

—	dokumentaciju o poboljšavanju sustava kvalitete navedenu u stavku 2. odjeljku 3.5.,

—	odluke i izvješća tijela za ocjenu sukladnosti navedena u zadnjem stavku odjeljku 3.5., u odjeljcima 4.3. i 4.4.

Kada ugraditelj nema poslovni nastan u Zajednici tu obvezu preuzima tijelo za ocjenu sukladnosti.

6.   Svako tijelo za ocjenu sukladnosti mora proslijediti ostalim tijelima za ocjenu sukladnosti relevantne obavijesti o izdanim i povučenim odobrenjima sustava osiguravanja kvalitete.

7.   Dokumentacija i prepiska koja se odnosi na postupke potpunog osiguravanja kvalitete mora se sastaviti na jednom od službenih jezika države članice u kojoj tijelo za ocjenu sukladnosti ima sjedište ili na jeziku koji je tijelu prihvatljiv.

---

(1)  Ova će usklađena norma biti EN 29001, nadopunjena gdje je potrebno kako bi se uzela u obzir posebna obilježja dizala.

---

PRILOG XIV.

OSIGURAVANJE KVALITETE PROIZVODNJE

(modul D)

1.   Osiguravanje kvalitete proizvodnje je postupak pri kojem ugraditelj dizala koji ispunjava obveze iz odjeljka 2. osigurava i izjavljuje da dizala zadovoljavaju zahtjeve Direktive koji se na njih primjenjuju. Ugraditelj dizala mora pričvrstiti CE oznaku sukladnosti na svako dizalo i sastaviti pisanu EZ Izjavu o sukladnosti. Uz CE oznaku sukladnosti mora se nalaziti identifikacijski broj tijela za ocjenu sukladnosti odgovornog za nadzor kako je određeno u odjeljku 4.

2.   Ugraditelj dizala mora provoditi odobreni sustav osiguravanja kvalitete za proizvodnju, ugradnju i završnu inspekciju dizala i ispitivanje kako je navedeno u odjeljku 3. i podložan je nadzoru kako je određeno u odjeljku 4.

3.   Sustav osiguravanja kvalitete

3.1.   Ugraditelj dizala mora zatražiti ocjenu sustava osiguravanja kvalitete od tijela za ocjenu sukladnosti po svom izboru.

Zahtjev mora sadržavati:

—	sve potrebne obavijesti o dizalima,

—	dokumentaciju sustava osiguravanja kvalitete,

—	tehničku dokumentaciju odobrenog tipa i kopiju certifikata o EZ pregledu tipa.

3.2.   Sustav osiguravanja kvalitete mora osigurati da dizala zadovoljavaju zahtjeve Direktive koji se na njih primjenjuju.

Svi elementi sustava, zahtjevi i odredbe koje je donio ugraditelj dizala moraju se dokumentirati na sustavan i uredan način u obliku pisanih načela, postupaka i uputa. Ova dokumentacija sustava osiguravanja kvalitete mora osigurati dosljedno tumačenje programa, planova, priručnika i zapisa kvalitete.

Dokumentacija mora posebno sadržavati odgovarajući opis:

—	ciljeva kvalitete i organizacijske strukture, odgovornosti i ovlasti uprave u odnosu na kvalitetu dizala,

—	tehnika proizvodnje, upravljanja kvalitetom i osiguravanja kvalitete, postupaka i sustavnih aktivnosti koje će se primjenjivati,

—	pregleda i ispitivanja koji će se provoditi prije, tijekom i nakon ugradnje (1),

—	zapisa o kvaliteti, kao što su inspekcijska izvješća i podaci o ispitivanjima, o umjeravanjima, izvješća o osposobljenosti uključenog osoblja itd.,

—	načine sustavnog praćenja postizanja zahtijevane kvalitete dizala i učinkovitosti sustava osiguravanja kvalitete.

3.3.   Tijelo za ocjenu sukladnosti mora ocijeniti sustav osiguravanja kvalitete kako bi odredilo zadovoljava li zahtjeve određene u odjeljku 3.2. Pretpostavlja se sukladnost s tim zahtjevima kod sustava osiguravanja kvalitete koji primjenjuje usklađene norme (2).

Skupina nezavisnih ocjenitelja mora se sastojati od barem jednog člana s iskustvom u ocjenjivanju dotične tehnologije dizala. Postupak ocjenjivanja mora uključivati inspekciju proizvodnje kod ugraditelja dizala.

O odluci treba obavijestiti ugraditelja dizala. Obavijest mora sadržavati zaključke pregleda i obrazloženu odluku o ocjeni.

3.4.   Ugraditelj dizala mora se obvezati na ispunjavanje obveza koje proizlaze iz odobrenog sustava osiguravanja kvalitete i osigurati da se održava na odgovarajući i učinkovit način.

Ugraditelj dizala mora tijelo za ocjenu sukladnosti koje je odobrilo sustav osiguravanja kvalitete obavješćivati o svim namjerama poboljšavanja sustava osiguravanja kvalitete.

Tijelo za ocjenu sukladnosti mora ocijeniti predložene promjene i odlučiti zadovoljava li još uvijek tako izmijenjen sustav osiguravanja kvalitete zahtjeve navedene u odjeljku 3.2. ili je potrebno novo ocjenjivanje.

O svojoj odluci mora obavijestiti ugraditelja dizala. Obavijest mora sadržavati zaključke pregleda i obrazloženu odluku o ocjeni.

4.   Nadzor za koji je odgovorno tijelo za ocjenu sukladnosti

4.1.   Svrha nadzora je provjeriti ispunjava li ugraditelj dizala u potpunosti obveze koje proizlaze iz odobrenog sustava osiguravanja kvalitete.

4.2.   Ugraditelj dizala mora dozvoliti tijelu za ocjenu sukladnosti da u svrhu inspekcije ima pristup lokacijama za proizvodnju, inspekciju, sastavljanje, ugradnju, ispitivanja i skladištenje te mu pružiti sve potrebne obavijesti, posebno:

—	dokumentaciju sustava osiguravanja kvalitete,

—	zapise o kvaliteti kao što su inspekcijska izvješća, podaci o ispitivanjima, o umjeravanjima, izvješća o osposobljenosti uključenog osoblja itd.

4.3.   Tijelo za ocjenu sukladnosti mora periodično obavljati nezavisne ocjene kako bi utvrdilo da ugraditelj dizala održava i primjenjuje sustav osiguravanja kvalitete i mora izvješće o nezavisnoj ocjeni dostaviti ugraditelju dizala.

4.4.   Dodatno, tijelo za ocjenu sukladnosti može nenajavljeno provesti nadzor kod ugraditelja dizala. Kod takvog nadzora tijelo za ocjenu sukladnosti može provesti ispitivanja, ili je provedeno, s ciljem provjere djelotvorne provedbe sustava osiguravanja kvalitete ako je potrebno; mora ugraditelju dizala dati izvješće o nadzoru i, ako je provedeno ispitivanje, izvješće o ispitivanju.

5.   Ugraditelj dizala mora, u razdoblju od 10 godina nakon što je proizvedeno posljednje dizalo, čuvati i dati državnim tijelima na uvid:

—	dokumentaciju navedenu u odjeljku 3.1. drugoj alineji,

—	dopune navedene u stavku 2. odjeljku 3.4.,

—	odluke i izvješća tijela za ocjenu sukladnosti određena u zadnjem stavku odjeljku 3.4., u odjeljcima 4.3. i 4.4.

6.   Svako tijelo za ocjenu sukladnosti mora proslijediti ostalim tijelima za ocjenu sukladnosti relevantne obavijesti o izdanim i povučenim odobrenjima sustava osiguravanja kvalitete.

7.   Dokumentacija i prepiska koja se odnosi na postupke potpunog osiguravanja kvalitete mora se sastaviti na jednom od službenih jezika države članice u kojoj tijelo za ocjenu sukladnosti ima sjedište ili na jeziku koji je tijelu prihvatljiv.

---

(1)  Ta ispitivanja uključuju barem ispitivanja navedena u Prilogu VI. odjeljku 4. točki (b).

(2)  Ova će usklađena norma biti EN 29002, nadopunjena gdje je potrebno kako bi se uzela u obzir posebna obilježja dizala.

---

13/Sv. 044

HR

Službeni list Europske unije

49

---

31998L0071

---

L 289/28

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

13.10.1998.

---

DIREKTIVA 98/71/EZ EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 13. listopada 1998.

o pravnoj zaštiti dizajna

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 100.a,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije (1),

uzimajući u obzir mišljenje Gospodarskog i socijalnog odbora (2),

u skladu s postupkom utvrđenim u članku 189.b Ugovora (3), s obzirom na zajednički tekst koji je odobrio Odbor za mirenje 29. srpnja 1998.,

(1)

budući da ciljevi Zajednice, kako su utvrđeni u Ugovoru, uključuju postavljanje temelja sve bliskije unije među ljudima Europe, potičući bliskije odnose između država članica Zajednice i osiguravajući gospodarski i socijalni napredak zemalja Zajednice zajedničkim djelovanjem kako bi se uklonile prepreke koje dijele Europu; budući da s tim ciljem Ugovor omogućuje uspostavljanje unutarnjeg tržišta značajnog po ukidanju prepreka slobodnom kretanju robe i također uspostavljanje sustava koji jamči nenarušavanje tržišnog natjecanja na unutarnjem tržištu; budući da usklađivanje zakonodavstava država članica o pravnoj zaštiti dizajna promiče te ciljeve;

(2)	budući da razlike u pravnoj zaštiti dizajna koje pružaju zakonodavstava država članica izravno utječu na uspostavljanje i rad unutarnjeg tržišta vezano uz robu koja utjelovljuje dizajn; budući da takve razlike mogu narušiti tržišno natjecanje na unutarnjem tržištu;

(3)	budući da je stoga nužno za nesmetan rad unutarnjeg tržišta uskladiti zakonodavstava država članica o dizajnu Zajednice;

(4)	budući da je, postupajući tako, važno uzeti u obzir rješenja i prednosti koje sustav dizajna Zajednice pruža poduzećima koja žele steći pravo na dizajn;

(5)

budući da nije nužno poduzeti potpuno usklađenje propisa država članica o dizajnu i bit će dovoljno ako se usklađenje ograniči na nacionalne zakonske odredbe koje najizravnije utječu na rad unutarnjeg tržišta; budući da odredbe o sankcijama, pravnim lijekovima i provedbi treba prepustiti nacionalnom zakonodavstvu; budući da ciljeve ovog ograničenog usklađivanja ne mogu postići države članice djelujući samostalno;

(6)	budući da države članice trebaju u skladu s tim ostati slobodne utvrditi postupovne odredbe vezane uz registraciju, obnavljanje i poništenje prava na dizajn i odredbe vezane uz učinke takvog poništenja;

(7)

budući da ova Direktiva ne isključuje primjenu na dizajne nacionalnog ili zakonodavstva Zajednice koji osiguravaju zaštitu drugačiju od one dane registracijom ili objavom kao dizajna, kao što je zakonodavstvo koje se odnosi na neregistrirana prava na dizajn, žigove, patente i uporabne modele, nepošteno tržišno natjecanje ili građansku odgovornost;

(8)

budući da je u nedostatku usklađenosti zakona o autorskom pravu važno utvrditi načelo kumulativne zaštite po specifičnom zakonu o zaštiti registriranih dizajna i zakonu o autorskom pravu, istodobno ostavljajući državama članicama slobodu određivanja razmjera zaštite autorskog prava i uvjeta pod kojima se pruža takva zaštita;

(9)

budući da za postizanje ciljeva unutarnjeg tržišta uvjeti za dobivanje prava na registrirani dizajn moraju biti potpuno jednaki u svim državama članicama; budući da je s tim ciljem nužno dati jednaku definiciju pojma dizajna i zahtjeva vezanih uz novitet i individualni karakter koje moraju zadovoljavati prava na registrirani dizajn;

(10)	budući da je bitno, za olakšavanje slobodnog kretanja robe, načelno omogućiti da pravo na registrirani dizajn pruža nositelju prava jednaku zaštitu u svim državama članicama;

(11)	budući da se zaštita dodjeljuje registracijom nositelja prava za ona obilježja dizajna proizvoda, u cjelosti ili djelomično, koja su vidljivo prikazana u primjeni i stavljena na raspolaganje javnosti, objavljivanjem ili konzultiranjem bitne dokumentacije;

(12)

budući da se zaštita ne treba proširiti na one sastavne dijelove koji nisu vidljivi tijekom uobičajene uporabe proizvoda ili na obilježja dijelova koji nisu vidljivi kad se dio sastavi ili koji sami po sebi ne zadovoljavaju zahtjeve vezane uz novitet i individualni karakter; budući da obilježja dizajna koja su isključena iz zaštite iz navedenih razloga ne treba uzeti u razmatranje u svrhu procjene ispunjavaju li druga obilježja dizajna zahtjeve za zaštitu;

(13)

budući da se procjena o tome ima li dizajn individualan karakter treba temeljiti na tome razlikuje li se jasno opći dojam kojega on ostavlja na obaviještenog korisnika koji promatra dizajn od onoga koji na njega ostavlja postojeći korpus dizajna, uzimajući u obzir prirodu proizvoda na kojeg je dizajn primijenjen ili u kojem je utjelovljen, a posebno industrijski sektor kojemu pripada i stupanj slobode dizajnera u stvaranju dizajna;

(14)

budući da ne treba sprečavati tehnološke inovacije dodjeljujući zaštitu dizajna obilježjima određenima isključivo tehničkom funkcijom; budući da se podrazumijeva da to ne uključuje da dizajn mora imati estetsku kvalitetu; budući da, isto tako, međudjelovanje proizvoda različitih marki ne treba sprečavati proširujući zaštitu na dizajn mehaničkog pribora; budući da obilježja dizajna koja su isključena iz zaštite zbog tih razloga ne bi trebalo uzeti u obzir u svrhu procjene ispunjavaju li druga obilježja dizajna zahtjeve za zaštitu;

(15)	budući da mehanički pribor modularnih proizvoda može ipak sačinjavati važan element inovativnih karakteristika modularnih proizvoda i predstavljati glavnu promidžbenu vrijednost pa bi stoga trebao biti prihvatljiv za zaštitu;

(16)	budući da pravo na dizajn ne postoji za dizajn koji je suprotan javnoj politici ili prihvaćenim moralnim načelima; budući da ova Direktiva ne usklađuje nacionalne koncepcije javne politike ili prihvaćenih moralnih načela;

(17)	budući da je za nesmetan rad unutarnjeg tržišta od velike važnosti ujediniti razdoblje zaštite koje pružaju prava na registrirani dizajn;

(18)	budući da odredbe ove Direktive ne dovode u pitanje primjenu pravila tržišnog natjecanja iz članaka 85. i 86. Ugovora;

(19)

budući da je hitno donošenje ove Direktive postalo vrlo potrebno za neke industrijske sektore; budući da potpuno usklađivanje zakonodavstava država članica o korištenju zaštićenih dizajna u svrhu dozvole popravka složenog proizvoda kako bi povratio njegov izvoran izgled, pri čemu proizvod koji utjelovljuje dizajn ili na koji je primijenjen dizajn sačinjava sastavni dio složenog proizvoda o čijem je izgledu ovisan zaštićeni dizajn, ne može se uvesti u sadašnjoj fazi; budući da nedostatak potpune usklađenosti zakonodavstava država članica o upotrebi zaštićenih dizajna za takav popravak složenog proizvoda ne treba predstavljati prepreku usklađivanju drugih nacionalnih odredbi prava o dizajnu koje najizravnije utječu na rad unutarnjeg tržišta; budući da iz tog razloga države članice trebaju u međuvremenu zadržati na snazi sve odredbe u sukladnosti s Ugovorom koje se odnose na upotrebu dizajna sastavnog dijela upotrijebljenog u svrhu popravka složenog proizvoda kako bi se povratio njegov izvoran izgled, ili ako se uvedu neke nove odredbe vezane uz takvu upotrebu, svrha tih odredbi treba biti jedino liberalizacija tržišta takvih dijelova; budući da države članice koje na dan stupanja na snagu ove Direktive, ne osiguraju zaštitu dizajna sastavnih dijelova, ne moraju registrirati dizajne tih dijelova; budući da tri godine nakon dana provedbe Komisija treba podnijeti analizu posljedica odredbi ove Direktive na industriju Zajednice, na potrošače, na tržišno natjecanje i na rad unutarnjeg tržišta; budući da s obzirom na sastavne dijelove složenih proizvoda analize trebaju posebno uzeti u obzir usklađivanje na temelju mogućih opcija uključujući sustav naknade i ograničeno razdoblje isključivosti prava; budući da najkasnije godinu dana nakon podnošenja analize Komisija treba, nakon savjetovanja s najviše pogođenim stranama, predložiti Europskom parlamentu i Vijeću sve promjene ove Direktive potrebne za upotpunjavanje unutarnjeg tržišta s obzirom na sastavne dijelove složenih proizvoda i sve druge promjene koje smatra nužnima;

(20)	budući da prijelazna odredba iz članka 14. vezana uz dizajn sastavnog dijela upotrijebljenog s ciljem popravka složenog proizvoda kako bi se povratio njegov izvoran izgled ne smije predstavljati prepreku slobodnom kretanju proizvoda kojeg sačinjava takav sastavni dio;

(21)	budući da se stvarni razlozi za odbijanje registracije u onim državama članicama koje predviđaju stvarnu provjeru primjene prije registracije te stvarni razlozi za poništenje prava na registrirani dizajn u svim državama članicama moraju detaljno navesti,

DONIJELI SU OVU DIREKTIVU:

Članak 1.

Definicije

Za potrebe ove Direktive:

(a)	„dizajn” znači izgled cijelog ili dijela proizvoda koji proizlazi iz njegovih obilježja, posebno linija, obrisa, boja, oblika, teksture i/ili materijala samog proizvoda i/ili ukrasa;

(b)	„proizvod” znači svaki industrijski ili ručno izrađen predmet, uključujući, između ostalog, dijelove za sastavljanje složenog proizvoda, ambalaže, opreme, grafičkih simbola i tipografskih znakova, osim računalnih programa;

(c)	„složeni proizvod” znači proizvod koji je sastavljen od više dijelova koji se mogu zamijeniti dozvoljavajući rastavljanje i ponovno sastavljanje proizvoda.

Članak 2.

Područje primjene

1.   Ova se Direktiva primjenjuje na:

(a)	prava na dizajn registrirana od strane središnjih ureda za industrijsko vlasništvo država članica;

(b)	prava na dizajn registrirana u Uredu za dizajn Beneluksa;

(c)	prava na dizajn registrirana međunarodnim ugovorima koji su na snazi u državi članici;

(d)	prijave za pravo na dizajn koje se navode pod točkama (a), (b) i (c).

2.   U svrhu ove Direktive registracija dizajna također obuhvaća objavu koja slijedi nakon evidentiranja dizajna u uredu za industrijsko vlasništvo države članice u kojoj objava ima učinak ostvarivanja prava na dizajn.

Članak 3.

Uvjeti za zaštitu

1.   Države članice štite dizajne registracijom i dodjeljuju isključiva prava njihovim nositeljima u skladu s odredbama ove Direktive.

2.   Dizajn se štiti pravom na dizajn ako je nov i ima individualan karakter.

3.   Dizajn primijenjen na ili utjelovljen u proizvod koji čini sastavni dio složenog proizvoda smatra se novim te se smatra da ima individualan karakter:

(a)	ako sastavni dio, jednom kad je utjelovljen u složeni proizvod, ostaje vidljiv tijekom uobičajene uporabe proizvoda; i

(b)	u onoj mjeri u kojoj ta vidljiva obilježja sastavnog dijela sama po sebi ispunjavaju zahtjeve noviteta i individualnog karaktera.

4.   „Uobičajena uporaba” u okviru značenja stavka 3. točke (a) je uporaba krajnjeg korisnika, bez održavanja, servisiranja ili popravka.

Članak 4.

Novost dizajna

Dizajn se smatra novim ako takav isti dizajn nije stavljen na raspolaganje javnosti prije datuma evidentiranja prijave za registraciju ili ako je zatraženo pravo prvenstva, prije datuma priznatog prvenstva. Dizajni se smatraju istima ako se njihova obilježja razlikuju samo u nebitnim pojedinostima.

Članak 5.

Individualan karakter

1.   Za dizajn se smatra da ima individualan karakter ako se sveukupni dojam koji ostavlja na obaviještenog korisnika razlikuje od sveukupnog dojma koji na takvog korisnika ostavlja bilo koji dizajn koji je stavljen na raspolaganje javnosti prije datuma evidentiranja prijave za registraciju ili ako je zatraženo pravo prvenstva, prije datuma priznatog prvenstva.

2.   U ocjeni individualnog karaktera u obzir se uzima stupanj slobode dizajnera u razvoju dizajna.

Članak 6.

Iznošenje na vidjelo

1.   Za potrebe primjene članaka 4. i 5., dizajn se smatra stavljen javnosti na raspolaganje ako je bio objavljen nakon registracije ili drukčije, ili izložen, upotrijebljen u trgovini ili drukčije iznesen na vidjelo, osim ako ti događaji ne mogu razumno postati znani specijaliziranim krugovima za predmetni sektor koji radi unutar Zajednice, u uobičajenom tijeku posla, prije datuma evidentiranja prijave za registraciju ili ako je zatraženo pravo prvenstva, prije datuma priznatog prvenstva. Dizajn se ne smatra stavljen na raspolaganje javnosti iz samog razloga što je bio razotkriven trećoj osobi pod eksplicitnim ili implicitnim uvjetima povjerljivosti.

2.   Razotkrivanje se ne uzima u obzir u svrhu primjene članaka 4. i 5. ako je dizajn za koji se zahtjeva zaštita prema pravu o registriranom dizajnu države članice stavljen na raspolaganje javnosti:

(a)	od strane dizajnera, njegovog sljednika ili treće osobe kao rezultat informacije osigurane ili akcije poduzete od strane dizajnera ili njegovog sljednika;

(b)	tijekom 12-mjesečnog razdoblja prije datuma evidentiranja prijave za registraciju ili ako je zatraženo pravo prvenstva, prije datuma priznatog prvenstva.

3.   Stavak 2. također se primjenjuje ako je dizajn bio stavljen na raspolaganje javnosti kao posljedica zlouporabe u odnosu na dizajnera ili njegovog sljednika.

Članak 7.

Dizajni određeni svojom tehničkom funkcijom i dizajni međupovezivanja

1.   Pravo na dizajn ne postoji za obilježja proizvoda koja su isključivo određena njegovom tehničkom funkcijom.

2.   Pravo na dizajn ne postoji za obilježja proizvoda koja nužno moraju biti reproducirana u svojem istom obliku i dimenzijama kako bi se dozvolilo da se proizvod u kojem je dizajn utjelovljen ili na koji je primijenjen mehanički poveže s ili stavi u, oko ili nasuprot drugog proizvoda kako bi svaki proizvod mogao obavljati svoju funkciju.

3.   Bez obzira na stavak 2., pravo na dizajn, pod uvjetima određenim u člancima 4. i 5. postoji za dizajn koji služi svrsi višestrukog sakupljanja ili spajanja međusobno zamjenljivih proizvoda unutar modularnog sustava.

Članak 8.

Dizajni u suprotnosti s javnom politikom i moralom

1. Pravo na dizajn ne postoji za dizajn koji je u suprotnosti s javnom politikom ili prihvaćenim moralnim načelima.

Članak 9.

Područje primjene zaštite

1.   Područje primjene zaštite osigurano pravom na dizajn uključuje svaki dizajn koji na obaviještenog korisnika ne ostavlja različit sveukupni dojam.

2.   U ocjeni područja primjene zaštite u obzir se uzima stupanj slobode dizajnera u razvoju dizajna.

Članak 10.

Uvjet zaštite

Nakon registracije, dizajn koji zadovoljava zahtjeve članka 3. stavka 2. zaštićen je pravom na dizajn za jedno ili više razdoblja od 5 godina od dana evidentiranja prijave. Nositelju prava se razdoblje zaštite može obnoviti za jedno ili više razdoblja, svako od pet godina, do ukupnog razdoblja od 25 godina od dana evidentiranja.

Članak 11.

Nevaljanost ili odbijanje registracije

1.   Registracija dizajna odbija se ili, ako je dizajn registriran, pravo na dizajn proglašava se nevaljanim:

(a)	ako dizajn nije dizajn za potrebe članka 1. točke (a); ili

(b)	ako ne ispunjava zahtjeve članaka od 3. do 8.; ili

(c)	ako osoba koja prijavljuje pravo ili nositelj prava na dizajn nisu na to ovlašteni prema zakonodavstvu odnosne države članice; ili

(d)

ako je dizajn u sukobu s prijašnjim dizajnom koji je bio stavljen na raspolaganje javnosti nakon dana evidentiranja prijave ili ako je zatraženo pravo prvenstva, prije datuma priznatog prvenstva i koji je zaštićen od dana prije rečenog dana registriranim dizajnom Zajednice ili prijavom za registrirani dizajn Zajednice ili pravom na dizajn odnosne države članice ili prijavom za takvo pravo.

2.   Svaka država članica može odbiti registraciju dizajna ili, ako je dizajn bio registriran, proglasiti pravo na dizajn nevaljanim:

(a)	ako je razlikovni znak upotrijebljen u narednom dizajnu i zakonodavstvo Zajednice ili zakonodavstvo odnosne države članice koje uređuje taj znak daje pravo nositelju znaka da zabrani takvu uporabu; ili

(b)	ako dizajn predstavlja neovlaštenu uporabu djela zaštićenog zakonom o autorskom pravu odnosne države članice; ili

(c)

ako dizajn predstavlja neodgovarajuću uporabu bilo kojeg predmeta navedenog u članku 6. točki (b) Pariške konvencije za zaštitu industrijskog vlasništva, ili znački, emblema i grbova na štitu, drugih od onih obuhvaćenih člankom 6. točkom (b) spomenute Konvencije koji su od posebnog javnog interesa u odnosnoj državi članici.

3.   Na razlog predviđen u stavku 1. točki (c) može se pozvati samo osoba koja je ovlaštena na pravo na dizajn prema zakonodavstvu odnosne države članice.

4.   Na razloge predviđene stavkom 1. točkom (d) i stavkom 2. točkama (a) i (b) može se pozvati samo osoba koja podnese prijavu ili koja je nositelj proturječnog prava.

5.   Na razlog predviđen stavkom 2. točkom (c) može se pozvati samo osoba ili subjekt na koje se uporaba odnosi.

6.   Stavci 4. i 5. ne dovode u pitanje slobodu država članica da predvide da se na razloge utvrđene u stavku 1. točki (d) i stavku 2. točki (c) može pozvati odgovarajuće ovlašteno tijelo odnosne države članice na vlastitu inicijativu.

7.   Kad se odbije registracija za dizajn ili se pravo na dizajn proglasi nevaljanim prema stavku 1. točki (b) ili stavku 2., dizajn se može registrirati ili pravo na dizajn zadržati u izmijenjenom obliku, ako u tom obliku zadovoljava zahtjeve zaštite i ako se zadrži identitet dizajna. Registracija ili zadržavanje u izmijenjenom obliku može uključivati registraciju kojoj je priloženo djelomično poricanje od stane nositelja prava na dizajn ili unos u registar dizajna odlukom suda kojom se utvrđuje djelomična nevaljanost prava na dizajn.

8.   Svaka država članica može osigurati da se, iznimno od odredaba stavaka od 1. do 7., razlozi odbijanja registracije ili poništenja prava koja su na snazi u toj državi prije datuma stupanja na snagu odredaba potrebnih za zadovoljavanje ove Direktive, primjenjuju na prijave za dizajn koje su sastavljene prije tog datuma i na registracije nastale kao rezultat navedenog.

9.   Pravo na dizajn može se proglasiti nevaljanim čak i nakon zastare ili odricanja prava.

Članak 12.

Prava koja proizlaze iz prava na dizajn

1.   Registracija dizajna svom nositelju osigurava isključivo pravo na uporabu i pravo da spriječi svaku treću stranu koja nema suglasnost za njegovo korištenje da ga koristi. Spomenuta će uporaba obuhvatiti, posebno stvaranje, nuđenje, stavljanje na tržište, uvoz, izvoz ili uporabu proizvoda u kojem je dizajn utjelovljen ili na koji je primijenjen ili skladištenje takovog proizvoda u te svrhe.

2.   Ako se, prema zakonodavstvu države članice, postupci iz stavka 1. ne mogu spriječiti prije datuma kada su odredbe nužne za zadovoljavanje odredbi ove Direktive stupile na snagu, ne može se pozivati na prava koja proizlaze iz prava na dizajn kako bi se spriječilo da bilo koja osoba koja je započela te postupke prije tog datuma te postupke i nastavi.

Članak 13.

Ograničenje prava koja proizlaze iz prava na dizajn

1.   Prava koja proizlaze iz prava na dizajn po registraciji ne provode se s obzirom na:

(a)	postupke napravljene privatno u nekomercijalne svrhe;

(b)	postupke napravljene u eksperimentalne svrhe;

(c)	postupke reprodukcije u svrhe citiranja ili podučavanja, uz uvjet da su takvi postupci u skladu s praksom poštene trgovine i ne utječu na nepropisan način na uobičajeno iskorištavanje dizajna te da se navede izvor.

2.   Dodatno, prava koja proizlaze iz prava na dizajn nakon registracije ne provode se s obzirom na:

(a)	opremu na brodovima i zrakoplovima registriranima u drugoj zemlji kada isti privremeno uđu na državno područje odnosne države članice;

(b)	uvoz rezervnih dijelova i pribora u odnosnu državu članicu; u svrhu popravka takvih brodova i zrakoplova;

(c)	izvedbu popravaka takvih brodova i zrakoplova.

Članak 14.

Prijelazna odredba

Dok se ne usvoje izmjene ove Direktive na prijedlog Komisije u skladu s odredbama članka 18., države članice zadržavaju na snazi svoje postojeće pravne propise koji se odnose na uporabu dizajna sastavnog dijela upotrijebljenog u svrhu popravka složenog proizvoda kako bi se obnovio njegov izvorni izgled i uvode promjene tih odredbi samo ako je njihova svrha liberalizacija tržišta takvim dijelovima.

Članak 15.

Iscrpljenje prava

Prava koja proizlaze iz prava na dizajn nakon registracije ne proširuju se na postupke vezane uz proizvod u koji je utjelovljen ili na koji se primjenjuje dizajn uključen u okviru zaštite prava na dizajn kada je proizvod stavljen na tržište u Zajednici od strane nositelja prava na dizajn ili uz njegovu suglasnost.

Članak 16.

Odnos prema drugim oblicima zaštite

Odredbe ove Direktive ne dovode u pitanje bilo koje odredbe zakonodavstva Zajednice ni zakonodavstva odnosne države članice koje se odnose na neregistrirana prava na dizajn, žigove ili druge razlikovne znakove, patente i uporabne modele, tipografske znakove, građansku odgovornost ili nepošteno tržišno natjecanje.

Članak 17.

Odnos prema autorskom pravu

Dizajn zaštićen pravom na dizajn registriran u, ili s obzirom na državu članicu, u skladu s ovom Direktivom, također je pogodan za zaštitu zakonom o autorskom pravu te države od datuma stvaranja dizajna ili utvrđivanja u bilo kojem obliku. Mjeru u kojoj i uvjete pod kojima se dodjeljuje takva zaštita, uključujući razinu zahtijevane izvornosti, određuje svaka država članica.

Članak 18.

Revizija

Tri godine nakon dana provedbe određenog u članku 19., Komisija podnosi analizu posljedica odredbi ove Direktive za industriju Zajednice, posebno industrijske sektore koji su najviše pogođeni, naročito proizvođače složenih proizvoda i sastavnih dijelova, za potrošače, za tržišno natjecanje i za rad unutarnjeg tržišta. Najkasnije godinu dana kasnije, Komisija predlaže Europskom parlamentu i Vijeću sve promjene ove Direktive potrebne za završavanje unutarnjeg tržišta s obzirom na sastavne dijelove složenih proizvoda i bilo koje druge promjene koje smatra potrebnima s obzirom na savjetovanja sa stranama koje su najviše pogođene.

Članak 19.

Provedba

1.   Države članice donose zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom prije 28. listopada 2001.

Kada države članice donose ove odredbe, te odredbe prilikom njihove službene objave sadržavaju uputu na ovu Direktivu ili se uz njih navodi takva uputa. Načine tog upućivanja određuju države članice.

2.   Države članice Komisiji dostavljaju odredbe nacionalnog prava koje donose u području na koje se odnosi ova Direktiva.

Članak 20.

Stupanje na snagu

Ova Direktiva stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europskih zajednica.

Članak 21.

Adresati

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

---

(1)  SL C 345,. 23.12.1993., str. 14. i SL C 142, 14.5.1996., str. 7.

(2)  SL C 388, 31.12.1994., str. 9. i SL C 110, 2.5.1995., str. 12.

(3)  Mišljenje Europskog parlamenta od 12. listopada 1995. (SL C 287, 30.10.1995., str. 157.), Zajedničko stajalište Vijeća od 17. lipnja 1997. (SL C 237, 4.8.1997., str. 1.), Odluka Europskog parlamenta od 22. listopada 1997. (SL C 339, 10.11.1997., str. 52.). Odluka Europskog parlamenta od 15. rujna 1998. Odluka Vijeća od 24. rujna 1998.

---

13/Sv. 044

HR

Službeni list Europske unije

55

---

31999L0014

---

L 097/1

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

16.03.1999.

---

DIREKTIVA KOMISIJE 1999/14/EZ

od 16. ožujka 1999.

o prilagodbi tehničkom napretku Direktive Vijeća 77/538/EEZ u odnosu na stražnja svjetla za maglu za motorna vozila i njihove prikolice

(Tekst značajan za EGP)

KOMISIJA EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice,

uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 70/156/EEZ od 6. veljače 1970. o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na homologaciju tipa motornih vozila i njihovih prikolica (1), kako je zadnje izmijenjena Direktivom 98/91/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (2), a posebno njezin članak 13. stavak 2.,

uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 77/538/EEZ od 28. lipnja 1977. o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na stražnja svjetla za maglu za motorna vozila i njihove prikolice (3), kako je zadnje izmijenjena Aktom o pristupanju Austrije, Finske i Švedske, a posebno njezin članak 10.,

(1)	Budući da je Direktiva 77/538/EEZ jedna od posebnih Direktiva o EZ postupku homologacije tipa utvrđenog Direktivom 70/156/EEZ; budući da se stoga odredbe iz Direktive 70/156/EEZ o sustavima, sastavnim dijelovima i zasebnim tehničkim jedinicama vozila primjenjuju na Direktivu 77/538/EEZ.

(2)

Budući da posebno članak 3. stavak 4. i članak 4. stavak 3. Direktive 70/156/EEZ zahtijevaju da svaka posebna Direktiva sadrži i priloženi opisni dokument i potvrdu o homologaciji tipa na temelju Priloga VI. Direktivi 70/156/EEZ kako bi ta homologacija mogla biti računalno obrađena; budući da potvrda o homologaciji tipa predviđena Direktivom 77/538/EEZ treba biti na odgovarajući način izmijenjena.

(3)

Budući da postupci trebaju biti pojednostavljeni kako bi zadržali istovjetnost, predviđenu člankom 9. stavkom 2. Direktive 70/156/EEZ, između određenih posebnih direktiva i odgovarajućih pravilnika Gospodarske komisije Ujedinjenih naroda za Europu (UNECE) kada se navedeni pravilnici izmijene; budući da, kao prvi korak, tehnički zahtjevi Direktive 77/538/EEZ trebaju biti zamijenjeni onima iz Pravilnika 38. putem uzajamnog upućivanja.

(4)	Budući da je potrebno osigurati da zahtjevi Direktive Vijeća 76/756/EEZ (4), kako je zadnje izmijenjena Direktivom Komisije 97/28/EZ (5) i Direktivom Vijeća 76/761/EEZ (6), kako je zadnje izmijenjena Direktivom Komisije 1999/17/EZ (7) budu ispunjeni.

(5)	Budući da su mjere predviđene ovom Direktivom u skladu s mišljenjem Odbora za prilagodbu tehničkom napretku osnovanog Direktivom 70/156/EEZ,

DONIJELA JE OVU DIREKTIVU:

Članak 1.

Direktiva 77/538/EEZ mijenja se kako slijedi:

1.	Članak 1. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim: „1.   Svaka država članica dodjeljuje EZ homologaciju tipa sastavnih dijelova za svaki tip stražnjeg svjetla za maglu koji zadovoljava zahtjeve sastavljanja i ispitivanja navedene u odgovarajućim prilozima.”

2.	Prvi stavak članka 2. zamjenjuje se sljedećim: „Države članice izdaju proizvođaču EZ oznaku homologacije sastavnog dijela koja je u skladu s modelom prikazanim u Dodatku 3. Priloga I. za svaki tip stražnjeg svjetla za maglu koji odobre u skladu s člankom 1.”

3.	Članak 4. zamjenjuje se sljedećim: „Članak 4. Nadležna tijela država članica obavješćuju se međusobno, putem postupaka određenih u članku 4. stavku 6. Direktive 70/156/EEZ, o svakom odobrenju koje su dodijelili, odbili ili povukli na temelju ove Direktive.”

4.

Članak 9. zamjenjuje se sljedećim: „Članak 9. Za potrebe ove Direktive, pojam ‚vozilo’ znači svako motorno vozilo namijenjeno uporabi na cesti, sa ili bez nadogradnje, s najmanje četiri kotača i najvećom brzinom većom od 25 km na sat i njegovim prikolicama, s iznimkom vozila koja voze po tračnicama te traktorima za poljoprivredu i šumarstvo i svim pokretnim strojevima.”

5.	Prilozi se zamjenjuju tekstom u Prilogu ovoj Direktivi.

Članak 2.

1.   Od 1. listopada 1999., ili u slučaju da je objavljivanje tekstova na koje se upućuje u članku 3. odgođeno za razdoblje nakon 1. travnja 1999., šest mjeseci nakon stvarnog datuma objave tih tekstova, države članice ne smiju, zbog razloga koji se odnose na stražnja svjetla za maglu:

—	odbiti, s obzirom na tip vozila ili tip stražnjih svjetala za maglu, dodjeljivanje EZ homologacije tipa ni nacionalne homologacije, niti

—	zabraniti registraciju, prodaju ni stavljanje u upotrebu vozila, niti prodaju ni stavljanje u upotrebu stražnjih svjetala za maglu,

pod uvjetom da stražnja svjetla za maglu ispunjavaju zahtjeve Direktive 77/538/EEZ, kako je izmijenjena ovom Direktivom te da su, što se tiče vozila, postavljena u skladu sa zahtjevima iz Direktive 76/756/EEZ.

2.   Države članice od 1. travnja 2000.:

—	ne dodjeljuju EZ homologaciju tipa te

—	mogu odbiti dodjeljivanje nacionalne homologacije tipa

za svaki tip vozila s obzirom na stražnja svjetla za maglu te za svaki tip stražnjih svjetala za maglu ako nisu ispunjeni zahtjevi Direktive 77/538/EEZ, kako je izmijenjena ovom Direktivom.

3.   Od 1. travnja 2001. zahtjevi Direktive 77/538/EEZ u odnosu na stražnja svjetla za maglu kao sastavnih dijelova, kako je izmijenjena ovom Direktivom, primjenjuju se za potrebe članka 7. stavka 2. Direktive 70/156/EEZ.

4.   Neovisno o stavcima 2. i 3., za potrebe zamjenskih dijelova, države članice nastavljaju dodjeljivati EZ homologaciju tipa stražnjih svjetala za maglu te dozvoljavaju njihovu prodaju i stavljanje u upotrebu, u skladu s prethodnim inačicama Direktive 77/538/EEZ pod uvjetom da su ta svjetla

—	namijenjena za ugrađivanje u vozila koja su već u upotrebi i

—	da ispunjavaju zahtjeve one Direktive koja se primjenjivala kada je vozilo bilo prvi put registrirano.

Članak 3.

Stavci i prilozi Pravilnika UNECE br. 38 na koje se upućuje u Prilogu II. točki 1. objavljeni su u Službenom listu Europskih zajednica prije 1. travnja 1999.

Članak 4.

1.   Države članice donose zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom do 1. listopada 1999.; no ako se objavljivanje tekstova koji se navode u članku 3. odgađa za razdoblje nakon 1. travnja 1999., države članice pridržavaju se ove obaveze šest mjeseci od stvarnog datuma objave ovih tekstova. One o tome odmah obavješćuju Komisiju.

Države članice primjenjuju te odredbe od 1. listopada 1999., ili u slučaju da je objavljivanje tekstova navedenihu članku 3. odgođeno za razdoblje iza 1. travnja 1999., šest mjeseci od stvarnog datuma objave tih tekstova.

Kada države članice donose ove propise, oni prilikom njihove službene objave sadržavaju uputu na ovu Direktivu ili se uz njih navodi takva uputa. Načine tog upućivanja određuju države članice.

2.   Države članice Komisiji dostavljaju tekst glavnih odredaba nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva.

Članak 5.

Ova Direktiva stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europskih zajednica.

Članak 6.

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

---

(1)  SL L 42, 23.2.1970., str. 1.

(2)  SL L 11, 16.1.1999., str. 25.

(3)  SL L 220, 29.8.1977., str. 60.

(4)  SL L 262, 27.9.1976., str. 1.

(5)  SL L 171, 30.6.1997., str. 1.

(6)  SL L 262, 27.9.1976., str. 96.

(7)  Vidjeti str. 45. ovog Službenog lista.

---

PRILOG

---

(1)  Dokumenti na koje se poziva u točki 1.Priloga II. ovoj Direktivi.

(2)  

E/ECE/324	Rev. 1/Dopuna 37.
E/ECE/TRANS/505

(3)  

E/ECE/324	Rev. 1/Dopuna 37/Izmjena 1.
E/ECE/TRANS/505

(4)  

E/ECE/324	Rev. 1/Dopuna 37/Izmjena 2.
E7ECE/TRANS/505

(5)  

E/ECE/324	Rev. 1/Dopuna 37/Izmjena 3.
E7ECE/TRANS/505

(6)  TRANS/WP.29/524.

---

13/Sv. 044

HR

Službeni list Europske unije

68

---

31999D0303

---

L 118/55

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

12.04.1999.

---

ODLUKA KOMISIJE

od 12. travnja 1999.

o zajedničkom tehničkom propisu za priključivanje terminalne opreme koja podržava uslugu govorne telefonije za opravdane slučajeve na analogne javne komutirane telefonske mreže (PSTN) i čije se mrežno adresiranje, ako je predviđeno, izvodi dvotonskom višefrekvencijskom (DTMF) signalizacijom

(priopćena pod brojem dokumenta C(1999) 874)

(Tekst značajan za EGP)

(1999/303/EZ)

KOMISIJA EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice,

uzimajući u obzir Direktivu 98/13/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. veljače 1998. o telekomunikacijskoj terminalnoj opremi i opremi za satelitske zemaljske postaje, uključujući uzajamno priznavanje njihove sukladnosti (1), a posebno drugu alineju njezina članka 7. stavka 2., budući da:

(1)

U Odluci Vijeća 98/482/EZ od 20. srpnja 1998. o zajedničkom tehničkom propisu za priključne zahtjeve za priključivanje terminalne opreme (uz izuzeće terminalne opreme koja podržava uslugu govorne telefonije za opravdane slučajeve) na analogne javne komutirane telefonske mreže (PSTN) te čije se mrežno adresiranje, ako je predviđeno, izvodi dvotonskom višefrekvencijskom (DTMF) signalizacijom (2), isključena je terminalna oprema koja podržava uslugu govorne telefonije za opravdane slučajeve.

(2)	Komisija je prepoznala da terminalna oprema koja podržava uslugu govorne telefonije za opravdane slučajeve treba biti obuhvaćena zajedničkim tehničkim propisom i utvrdila je povezanu izjavu o području primjene.

(3)

Tehnički razvoj odgovarajuće usklađene norme dostatno je napredovao, tako da je poznato da se njezin sadržaj ne razlikuje bitno od sadržaja usklađene norme navedene u Odluci Vijeća 98/482/EZ; budući da je stoga prikladno uz manja izuzeća usvojiti postojeću usklađenu normu kako bi se osigurala osnova za priključne zahtjeve za terminalne uređaje koji podržavaju uslugu govorne telefonije za opravdane slučajeve; budući da se to može postići ovom Odlukom Komisije kojom se dopunjuje Odluka 98/482/EZ; budući da će to dovesti do uporabe iste usklađene norme za priključne zahtjeve za sve vrste terminalnih uređaja priključenih na mrežu PSTN; budući da je takva razborita primjena bitnih zahtjeva, vodeći računa o najnovijim tehničkim dostignućima i gospodarskim prednostima, predviđena u uvodnim izjavama Direktive 98/13/EZ.

(4)	Nacionalne javne telefonske mreže neprekidno su se tehnički razvijale tijekom 20. stoljeća i jer je u početku njihov razvoj bio nezavisan, među mrežama će ostati velike tehničke razlike.

(5)	Među mrežama PSTN postoje tehničke razlike i najznačajnije među njima opisane su u smjernicama EG 201 121 Europskog instituta za telekomunikacijske norme (ETSI).

(6)	Te smjernice mogu sadržavati korisne informacije za proizvođače.

(7)	Prijavljena tijela stoga moraju osigurati da su proizvođači svjesni tih razlika.

(8)	U prijelaznom razdoblju treba omogućiti daljnje odobravanje terminalne opreme prema nacionalnim propisima.

(9)

Proizvođači uz sve proizvode odobrene u skladu s ovom Odlukom prilažu obavijest o tome; budući da proizvođači sastavljaju izjavu o sukladnosti mreže; budući da prijavljena tijela osiguravaju da su proizvođači svjesni tih obveza; budući da prijavljena tijela obavješćuju druga prijavljena tijela o sukladnosti mreže kad god je izdano odobrenje prema ovoj Odluci.

(10)	Oprema obuhvaćena ovom Odlukom koja je prije kraja prijelaznog razdoblja odobrena prema nacionalnim propisima može se nastaviti stavljati na dotično nacionalno tržište i u uporabu.

(11)	Zajednički tehnički propis predviđen ovom Odlukom u skladu je s mišljenjem Odbora za odobravanje telekomunikacijske opreme (ACTE),

DONIJELA JE OVU ODLUKU:

Članak 1.

1.   Ova se Odluka primjenjuje na terminalnu opremu koja je namijenjena priključivanju na analogni PSTN i koja je obuhvaćena usklađenom normom navedenom u članku 2. stavku 1. Odluke Komisije 98/576/EZ (3).

2.   Ovom se Odlukom utvrđuje zajednički tehnički propis za priključne zahtjeve za terminalnu opremu za analogni PSTN navedenu u stavku 1. gdje se mrežno adresiranje, ako je predviđeno, izvodi putem DTMF-a. Ova Odluka ne obuhvaća zahtjeve koji se odnose na međudjelovanje terminalne opreme putem javne telekomunikacijske mreže kako je utvrđeno u članku 5. točki (g) Direktive 98/13/EZ.

Članak 2.

1.   Zajednički tehnički propis uključuje usklađenu normu koju je pripremilo odgovarajuće normizacijsko tijelo i pritom, u mjeri u kojoj je to moguće, primijenilo bitne zahtjeve navedene u članku 5. točkama (d) i (f) Direktive 98/13/EZ. Upućivanje na normu navedeno je u Prilogu I.

2.   Zajedničkim tehničkim propisom omogućuje se da se terminalni uređaji:

(a)	ispituju u užem području uvjeta napajanja kako je utvrđeno u Prilogu IV. točki 1.;

(b)	koji nisu namijenjeni priključivanju na bilo koju mrežu PSTN sa strujom petlje manjom od 18 mA ispituju u užem području uvjeta napajanja kako je utvrđeno u Prilogu IV. točki 2.

3.   Terminalna oprema obuhvaćena člankom 1. stavkom 2. ove Odluke mora biti u skladu sa zajedničkim tehničkim propisom navedenim u stavcima 1. i 2., mora ispunjavati bitne zahtjeve navedene u članku 5. točkama (a) i (b) Direktive 98/13/EZ i mora ispunjavati zahtjeve svih drugih primjenljivih direktiva, a posebno direktiva Vijeća 73/23/EEZ (4) i 89/336/EEZ (5).

Članak 3.

1.   Za terminalnu opremu obuhvaćenu člankom 1. stavkom 2. ove Odluke prijavljena tijela određena za provedbu postupaka navedenih u članku 10. Direktive 98/13/EZ upotrebljavaju ili osiguravaju uporabu primjenljivih dijelova usklađene norme navedene u članku 2. točki 1.

2.   Prijavljena tijela osiguravaju:

(a)	da su proizvođači ili drugi podnositelji zahtjeva upoznati sa savjetodavnim napomenama sadržanim u smjernicama ETSI-ja EG 201 121 uključujući sve njihove izmjene; i

(b)	da su proizvođači upoznati s tim da uz sve proizvode odobrene prema ovoj Odluci moraju priložiti obavijest u obliku navedenom u Prilogu II.; i

(c)	da proizvođači daju izjave o sukladnosti mreže u obliku navedenom u Prilogu III.

3.   Prijavljena tijela obavješćuju druga prijavljena tijela o izjavama o sukladnosti mreže pri dodjeli odobrenja prema ovoj Odluci.

Članak 4.

1.   Nacionalni propisi o homologaciji za opremu obuhvaćenu usklađenom normom navedenom u članku 2. stavku 1. prestaju se primjenjivati s učinkom od 15 mjeseci nakon priopćenja ove Odluke.

2.   Terminalna oprema već odobrena prema takvim nacionalnim propisima o homologaciji može se nastaviti stavljati na tržište i u uporabu.

Članak 5.

Ova je Odluka upućena državama članicama.

---

(1)  SL L 74, 12.3.1998., str. 1.

(2)  SL L 216, 4.8.1998., str. 8.

(3)  SL L 278, 15.10.1998., str. 40.

(4)  SL L 77, 26.3.1973., str. 29.

(5)  SL L 139, 23.5.1989., str. 19.

---

PRILOG I.

Upućivanje na primjenljivu usklađenu normu

Usklađena norma navedena u članku 2. ove Odluke je:

Attachment requirements for pan-European approval for connection to the analogue public switched telephone networks (PSTNs) of TE (excluding TE supporting the voice telephony service) in which network addressing, if provided, is by means of dual tone multi-frequency (DTMF) signalling

[Priključni zahtjevi za paneuropsko odobrenje priključivanja terminalne opreme (osim terminalne opreme koja podržava uslugu govorne telefonije) na analogne javne komutirane telefonske mreže (PSTN) čije se mrežno adresiranje, ako je predviđeno, izvodi dvotonskom višefrekvencijskom (DTMF) signalizacijom]

ETSI

Europski institut za telekomunikacijske norme

Tajništvo ETSI-ja

TBR 21 – siječanj 1998.

(bez predgovora i ograničenja područja primjene na terminalnu opremu koja ne podržava uslugu govorne telefonije za opravdane slučajeve)

Dodatne informacije

Europski institut za telekomunikacijske norme priznat je u skladu s Direktivom Vijeća 98/34/EZ (1).

Gore navedena usklađena norma izrađena je prema mandatu izdanom u skladu s odgovarajućim postupcima iz Direktive 98/34/EZ.

Puni tekst gore navedene usklađene norme može se dobiti na adresama:

Europski institut za telekomunikacijske norme 650, route des Lucioles F-06921 Sophia Antipolis Cedex

ili

Europska komisija DGXIII/A/2 – (BU 31, 1/7) Rue de la Loi/Wetstraat 200 B-1049 Bruxelles

ili od bilo koje druge organizacije odgovorne za stavljanje na raspolaganje normi ETSI-ja, čiji se popis može naći na internetskoj adresi www.ispo.cec.be.

---

(1)  SL L 204, 21.7.1998., str. 37.

---

PRILOG II.

Tekst obavijesti koju proizvođači prilažu uz proizvode odobrene prema ovoj Odluci

Napomena: Proizvođač treba osigurati da su prodavač i korisnik opreme jasno upoznati s gore navedenim informacijama putem ambalaže i/ili korisničkih priručnika (ili drugih načina obavješćivanja korisnika).

---

PRILOG III.

Izjava o sukladnosti mreže koju proizvođač daje prijavljenom tijelu i dobavljaču

U izjavi se navode mreže za koje je oprema namijenjena i sve prijavljene mreže u kojima se mogu pojaviti poteškoće u vezi s međudjelovanjem opreme.

Izjava o sukladnosti mreže koju proizvođač daje korisniku

U izjavi se navode mreže za koje je oprema namijenjena te sve prijavljene mreže u kojima se mogu pojaviti poteškoće u vezi s međudjelovanjem opreme. Proizvođač također prilaže izjavu u kojoj jasno navodi u kojim je slučajevima sukladnost mreže ovisna o fizičkim i programskim postavkama prospajanja. Također će savjetovati korisniku da se obrati dobavljaču ako opremu želi upotrijebiti u drugoj mreži.

---

PRILOG IV.

1.   Područje uvjeta napajanja

Niže navedeno ublažavanje uvjeta primjenjuje se na zahtjeve norme navedene u Prilogu I. točkama 4.6.2., 4.7. (uključujući sve primjenljive podtočke) i 4.8. (uključujući sve primjenljive podtočke).

Otpornik od 3 200 Ω zamjenjuje se otpornikom od 2 800 Ω.

2.   Područje uvjeta napajanja terminalne opreme koja nije namijenjena priključivanju na bilo koju mrežu PSTN sa strujom petlje manjom od 18 mA

Niže navedeno ublažavanje uvjeta primjenjuje se na zahtjeve norme navedene u Prilogu I. točkama 4.6.2, 4.7. (uključujući sve primjenljive podtočke) i 4.8. (uključujući sve primjenljive podtočke).

Za terminalnu opremu koju je proizvođač prijavio za uporabu samo na vodovima kojima se osigurava struja petlje od 18 mA ili više, otpornik od 2 800 Ω zamjenjuje se otpornikom od 2 300 Ω.

---

13/Sv. 044

HR

Službeni list Europske unije

73

---

31999D0304

---

L 118/60

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

12.04.1999.

---

ODLUKA KOMISIJE

od 12. travnja 1999.

o zajedničkom tehničkom propisu za digitalnu mrežu s integriranim uslugama (ISDN); daljinska usluga telefonije na 3,1 kHz, priključni zahtjevi za mikrotelefonske terminalne uređaje (2. izdanje)

(priopćena pod brojem dokumenta C(1999) 875)

(Tekst značajan za EGP)

(1999/304/EZ)

KOMISIJA EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice,

uzimajući u obzir Direktivu 98/13/EZ (1) Europskog parlamenta i Vijeća od 12. veljače 1998. o telekomunikacijskoj terminalnoj opremi i opremi za satelitske zemaljske postaje, uključujući uzajamno priznavanje njihove sukladnosti, a posebno drugu alineju njezina članka 7. stavka 2., budući da:

(1)	Komisija je usvojila mjeru za određivanje vrste terminalne opreme za koju je potreban zajednički tehnički propis, kao i povezanu izjavu o području primjene u skladu s prvom alinejom članka 7. stavka 2.

(2)	Potrebno je donijeti odgovarajuće usklađene norme ili njihove dijelove za provedbu bitnih zahtjeva koji se trebaju pretvoriti u zajedničke tehničke propise.

(3)	Potrebno je uvesti prijelazne mjere za opremu odobrenu prema nacionalnim propisima o homologaciji kako bi se proizvođačima osigurao daljnji pristup tržištima.

(4)	Prijedlog podnesen Odboru za odobravanje telekomunikacijske opreme (ACTE) u skladu je s člankom 29. stavkom 2..

(5)	Zajednički tehnički propis koji treba donijeti ovom Odlukom u skladu je s mišljenjem ACTE-a,

DONIJELA JE OVU ODLUKU:

Članak 1.

1.   Ova se Odluka primjenjuje na terminalnu opremu koja je namijenjena priključivanju na javnu telekomunikacijsku mrežu i obuhvaćena usklađenom normom utvrđenom u članku 2. stavku 1.

2.   Ovom se Odlukom utvrđuje zajednički tehnički propis za priključne zahtjeve za terminalnu opremu koja je namijenjena spajanju na digitalnu mrežu s integriranim uslugama (ISDN) i pružanju daljinske usluge telefonije na 3,1 kHz.

Članak 2.

1.   Zajednički tehnički propis uključuje usklađenu normu koju je pripremilo odgovarajuće normizacijsko tijelo i pritom, u mjeri u kojoj je to moguće, primijenilo bitne zahtjeve navedene u članku 5. točki (g) Direktive 98/13/EZ. Upućivanje na normu navedeno je u Prilogu.

2.   Terminalna oprema obuhvaćena ovom Odlukom mora biti u skladu sa zajedničkim tehničkim propisom navedenim u stavku 1., mora ispunjavati bitne zahtjeve navedene u članku 5. točkama (a) i (b) Direktive 98/13/EZ i mora ispunjavati zahtjeve svih drugih primjenljivih direktiva, a posebno direktiva Vijeća 73/23/EEZ (2) i 89/336/EEZ (3).

Članak 3.

Za terminalnu opremu obuhvaćenu člankom 1. stavkom 1. ove Odluke prijavljena tijela određena za provedbu postupaka navedenih u članku 10. Direktive 98/13/EZ upotrebljavaju ili osiguravaju uporabu usklađene norme navedene u Prilogu kad ova Odluka stupi na snagu.

Članak 4.

1.   Odluka 95/526/EZ stavlja se izvan snage s učinkom od 3 mjeseca nakon datuma donošenja ove Odluke.

2.   Terminalna oprema odobrena prema Odluci 95/526/EEZ može se nastaviti stavljati na nacionalno tržište i u uporabu.

Članak 5.

Ova je Odluka upućena državama članicama.

---

(1)  SL L 74, 12.3.1998., str. 1.

(2)  SL L 77, 26.3.1973., str. 29.

(3)  SL L 139, 23.5.1989., str. 19.

---

PRILOG

Upućivanje na primjenljivu usklađenu normu

Usklađena norma navedena u članku 2. ove Odluke je:

Integrated services digital network (ISDN); telephony 3,1 kHz teleservice; Attachment requirements for handset terminals

[Digitalna mreža s integriranim uslugama (ISDN); Daljinska usluga telefonije na 3,1 kHz; Priključni zahtjevi za mikrotelefonske terminalne uređaje]

ETSI

Europski institut za telekomunikacijske norme

Tajništvo ETSI-ja

TBR 8 - listopad 1998.

(bez predgovora)

Dodatne informacije

Europski institut za telekomunikacijske norme priznat je u skladu s Direktivom Vijeća 98/34/EZ (1).

Gore navedena usklađena norma izrađena je prema mandatu izdanom u skladu s odgovarajućim postupcima iz Direktive Vijeća 98/34/EZ.

Puni tekst gore navedene usklađene norme može se dobiti na adresama:

Europski institut za telekomunikacijske norme, 650, route des Lucioles, F-06921 Sophia Antipolis Cedex

ili

Europska komisija, DGXIII/A/2 – (BU 31, 1/7) Rue de la Loi/Wetstraat 200 B-1049 Bruxelles

ili od bilo koje druge organizacije odgovorne za stavljanje na raspolaganje normi ETSI-ja, čiji se popis može naći na internetskoj adresi www.ispo.cec.be.

---

(1)  SL L 204, 21.7.1998., str. 37.

---

13/Sv. 044

HR

Službeni list Europske unije

76

---

31999D0310

---

L 119/57

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

23.04.1999.

---

ODLUKA KOMISIJE

od 23. travnja 1999.

o zajedničkom tehničkom propisu za opremu za digitalne poboljšane bežične telekomunikacije (DECT) s pristupom digitalnoj mreži s integriranim uslugama (ISDN)

(priopćena pod brojem dokumenta C(1999) 999)

(Tekst značajan za EGP)

(1999/310/EZ)

KOMISIJA EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice,

uzimajući u obzir Direktivu 98/13/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. veljače 1998. o telekomunikacijskoj terminalnoj opremi i opremi za satelitske zemaljske postaje, uključujući uzajamno priznavanje njihove sukladnosti (1), a posebno njezinu drugu alineju članka 7. stavka 2., budući da:

(1)	Komisija je usvojila mjeru za određivanje vrste terminalne opreme za koju je potreban zajednički tehnički propis, kao i povezanu izjavu o području primjene u skladu s prvom alinejom članka 7. stavka 2.

(2)	Trebalo bi donijeti odgovarajuće usklađene norme ili njihove dijelove za provedbu bitnih zahtjeva koji se trebaju pretvoriti u zajedničke tehničke propise.

(3)	Neophodno je uvesti prijelazne mjere za opremu odobrenu prema nacionalnim propisima o homologaciji kako bi se proizvođačima osigurao daljnji pristup tržištima.

(4)	Prijedlog podnesen Odboru za odobravanje telekomunikacijske opreme (ACTE) u skladu je s člankom 29. stavkom 2. Direktive 98/13/EZ.

(5)	Zajednički tehnički propis koji treba donijeti ovom Odlukom u skladu je s mišljenjem ACTE-a,

DONIJELA JE OVU ODLUKU:

Članak 1.

1.   Ova se Odluka primjenjuje na terminalnu opremu koja je namijenjena priključivanju na javnu telekomunikacijsku mrežu i obuhvaćena je usklađenom normom utvrđenom u članku 2. stavku 1.

2.   Ovom se Odlukom utvrđuje zajednički tehnički propis za priključne zahtjeve za opremu za DECT s pristupom ISDN-u.

Članak 2.

1.   Zajednički tehnički propis uključuje usklađenu normu koju je pripremilo odgovarajuće normizacijsko tijelo i pritom, u mjeri u kojoj je to moguće, primijenilo bitne zahtjeve navedene u članku 5. od točke (c) do točke (g) Direktive 98/13/EZ. Upućivanje na normu navedeno je u Prilogu I. osim zahtjeva navedenih u Prilogu II.

2.   Terminalna oprema obuhvaćena ovom Odlukom mora biti u skladu sa zajedničkim tehničkim propisom navedenim u stavku 1. ili, alternativno, mora biti u skladu sa zajedničkim tehničkim propisima kako je određeno u odlukama Komisije 98/515/EZ (2) i 97/523/EZ (3). Dodatno, ona mora ispunjavati bitne zahtjeve navedene u članku 5. točkama (a) i (b) Direktive 98/13/EZ i mora ispunjavati zahtjeve svih drugih primjenljivih direktiva, a posebno direktiva Vijeća 73/23/EEZ (4) i 89/336/EEZ (5).

Članak 3.

Za krajnju opremu obuhvaćenu člankom 1. stavkom 1. ove Odluke prijavljena tijela određena za provedbu postupaka navedenih u članku 10. Direktive 98/13/EZ upotrebljavaju ili osiguravaju uporabu usklađene norme navedene u Prilogu I. ili, alternativno, usklađenih normi navedenih u prilozima odlukama 98/515/EZ i 97/523/EZ.

Članak 4.

Ova je Odluka upućena državama članicama.

---

(1)  SL L 74, 12.3.1998., str. 1.

(2)  SL L 232, 19.8.1998., str. 7.

(3)  SL L 215, 7.8.1997., str. 48.

(4)  SL L 77, 26.3.1973., str. 29.

(5)  SL L 139, 23.5.1989., str. 19.

---

PRILOG I.

Upućivanje na primjenljivu usklađenu normu

Usklađena norma navedena u članku 2. ove Odluke je:

Digital enhanced cordless telecommunications (DECT); integrated services digital network (ISDN); attachment requirements for terminal equipment for DECT/ISDN interworking profile applications

[Digitalne poboljšane bežične telekomunikacije (DECT); digitalna mreža s integriranim uslugama (ISDN); priključni zahtjevi za terminalnu opremu za aplikacije profila međusobnog djelovanja DECT/ISDN]

ETSI

Europski institut za telekomunikacijske norme

Tajništvo ETSI-ja

TBR 40 — lipanj 1998.

Dodatne informacije

Europski institut za telekomunikacijske norme priznat je u skladu s Direktivom Vijeća 98/34/EEZ (1).

Gore navedena usklađena norma izrađena je prema mandatu izdanom u skladu s odgovarajućim postupcima iz Direktive Vijeća 98/34/EEZ.

Puni tekst gore navedene usklađene norme može se dobiti na adresama:

Europski institut za telekomunikacijske norme 650, Route des Lucioles, F-06921 Sophia Antipolis Cedex

ili

Europska komisija DGXIII/A/2 – (BU 31, 1/7) Rue de la Loi/Wetstraat 200 B-1049 Bruxelles

ili od bilo koje druge organizacije odgovorne za stavljanje na raspolaganje normi ETSI-ja, čiji se popis može naći na internetskoj adresi www.ispo.cec.be.

---

(1)  SL L 204, 21.7.1998., str. 37.

---

PRILOG II.

Dijelovi norme TBR 40 koji se ne primjenjuju

Upućivanje na TBR	Upućivanje na TBR	Upućivanje na TBR
[20], 5.2.2.1	[20], 5.2.2.3	[20], 5.2.2.4
[20], 5.2.2.6	[21], 4.1.6	[21], 4.1.10
[20], 5.2.4.1

---

13/Sv. 044

HR

Službeni list Europske unije

79

---

31999D0511

---

L 195/34

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

07.07.1999.

---

ODLUKA KOMISIJE

od 7. srpnja 1999.

o zajedničkom tehničkom propisu za priključne zahtjeve za pokretne postaje s više isječaka s vrlo brzim prijenosom podataka komutacijom kanala (HSCSD)

(priopćena pod brojem dokumenta C(1999) 2029)

(Tekst značajan za EGP)

(1999/511/EZ)

KOMISIJA EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice,

uzimajući u obzir Direktivu 98/13/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. veljače 1998. o telekomunikacijskoj terminalnoj opremi i opremi za satelitske zemaljske postaje, uključujući uzajamno priznavanje njihove sukladnosti (1), a posebno drugu alineju njezina članka 7. stavka 2.,

budući da:

(1)	Komisija je usvojila mjeru za određivanje vrste terminalne opreme za koju je potreban zajednički tehnički propis, kao i povezanu izjavu o području primjene u skladu s prvom alinejom članka 7. stavka 2. Direktive 98/13/EZ.

(2)	Potrebno je donijeti odgovarajuće usklađene norme ili njihove dijelove za provedbu bitnih zahtjeva koji se trebaju pretvoriti u zajedničke tehničke propise.

(3)	Neophodno je uvesti prijelazne mjere za opremu odobrenu prema nacionalnim propisima o homologaciji kako bi se proizvođačima osigurao daljnji pristup tržištima.

(4)	Prijedlog podnesen Odboru za odobravanje telekomunikacijske opreme (ACTE) u skladu je s člankom 29. stavkom 2.

(5)	Zajednički tehnički propis koji treba donijeti ovom Odlukom u skladu je s mišljenjem ACTE-a,

DONIJELA JE OVU ODLUKU:

Članak 1.

1.   Ova se Odluka primjenjuje na terminalnu opremu koja je namijenjena priključivanju na javnu telekomunikacijsku mrežu i obuhvaćena usklađenom normom utvrđenom u članku 2. stavku 1.

2.   Ovom se Odlukom utvrđuje zajednički tehnički propis za priključne zahtjeve za pokretne postaje s više isječaka s vrlo brzim prijenosom podataka komutacijom kanala (HSCSD).

Članak 2.

1.   Zajednički tehnički propis uključuje usklađenu normu koju je pripremilo odgovarajuće normizacijsko tijelo i pritom, u mjeri u kojoj je to moguće, primijenilo bitne zahtjeve navedene u članku 5. točkama od (c) do (f) Direktive 98/13/EZ. Upućivanje na normu navedeno je u Prilogu.

2.   Terminalna oprema obuhvaćena ovom Odlukom mora biti u skladu sa zajedničkim tehničkim propisom navedenim u stavku 1. i, u mjeri u kojoj je to moguće, tehničkim propisima određenim u odlukama Komisije 98/574/EZ (2) i 98/575/EZ (3). Dodatno, ona mora ispunjavati bitne zahtjeve navedene u članku 5. točkama (a) i (b) Direktive 98/13/EZ i mora ispunjavati zahtjeve svih drugih primjenljivih direktiva, a posebno direktiva Vijeća 73/23/EEZ (4) i 89/336/EEZ (5).

Članak 3.

Za terminalnu opremu obuhvaćenu člankom 1. stavkom 1. ove Odluke prijavljena tijela određena za provedbu postupaka navedenih u članku 10. Direktive 98/13/EZ upotrebljavaju ili osiguravaju uporabu usklađene norme navedene u Prilogu kad ova Odluka stupi na snagu.

Članak 4.

Ova je Odluka upućena državama članicama.

---

(1)  SL L 74, 12.3.1998., str. 1.

(2)  SL L 278, 15.10.1998., str. 30.

(3)  SL L 278, 15.10.1998., str. 35.

(4)  SL L 77, 26.3.1973., str. 29.

(5)  SL L 139, 23.5.1989., str. 19.

---

PRILOG

UPUĆIVANJE NA PRIMJENLJIVU USKLAĐENU NORMU

Usklađena norma navedena u članku 2. ove Odluke je:

Digital cellular telecommunications system (Phase 2+); attachment requirements for global system for mobile communications (GSM); high-speed circuit switched data (HSCSD) multislot mobile stations; access (GSM 13.34 version 5.0.2)

[Digitalni celularni telekomunikacijski sustav (faza 2+); priključni zahtjevi za globalni sustav pokretnih komunikacija (GSM); pokretne postaje s više isječaka s vrlo brzim prijenosom podataka komutacijom kanala (HSCSD); pristup (GSM 13.34 verzija 5.0.2)]

ETSI

Europski institut za telekomunikacijske norme

Tajništvo ETSI-ja

EN 301 419-2: travanj 1998.

(bez predgovora)

DODATNE INFORMACIJE

Europski institut za telekomunikacijske norme priznat je u skladu s Direktivom Vijeća i Europskog parlamenta 98/34/EZ.

Gore navedena usklađena norma izrađena je prema mandatu izdanom u skladu s odgovarajućim postupcima iz Direktive Vijeća i Europskog parlamenta 98/34/EZ.

Puni tekst gore navedene usklađene norme može se dobiti na adresama:

Europski institut za telekomunikacijske norme 650, route des Lucioles F-06921 Sophia -Antipolis Cedex ili

Europska komisija DGXIII/A.2 - (BU 31, 1/7) Rue de la Loi/Wetstraat 200, B-1049 Bruxelles

ili od bilo koje druge organizacije odgovorne za stavljanje na raspolaganje normi ETSI-ja, čiji se popis može naći na internetskoj adresi www.ispo.cec.be.

---

13/Sv. 044

HR

Službeni list Europske unije

82

---

31999D0645

---

L 255/40

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

15.09.1999.

---

ODLUKA KOMISIJE

od 15. rujna 1999.

o zajedničkom tehničkom propisu za priključne zahtjeve za pristup sustava TETRA službama za izvanredna stanja

(priopćena pod brojem dokumenta C(1999) 2987)

(Tekst značajan za EGP)

(1999/645/EZ)

KOMISIJA EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice,

uzimajući u obzir Direktivu 98/13/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. veljače 1998. o telekomunikacijskoj terminalnoj opremi i opremi za satelitske zemaljske postaje, uključujući uzajamno priznavanje njihove sukladnosti (1), a posebno drugu alineju njezina članka 7. stavka 2.,

budući da:

(1)	Komisija je usvojila mjeru za određivanje vrste terminalne opreme za koju je potreban zajednički tehnički propis, kao i povezanu izjavu o području primjene u skladu s prvom alinejom članka 7. stavka 2.

(2)	Trebalo bi donijeti odgovarajuće usklađene norme ili njihove dijelove za provedbu bitnih zahtjeva koji se trebaju pretvoriti u zajedničke tehničke propise.

(3)	Neophodno je uvesti prijelazne mjere za opremu odobrenu prema nacionalnim propisima o homologaciji kako bi se proizvođačima osigurao daljnji pristup tržištima.

(4)	Prijedlog podnesen Odboru za odobravanje telekomunikacijske opreme (ACTE) u skladu je s člankom 29. stavkom 2.

(5)	Zajednički tehnički propis koji treba donijeti ovom Odlukom u skladu je s mišljenjem ACTE-a,

DONIJELA JE OVU ODLUKU:

Članak 1.

1.   Ova se Odluka primjenjuje na terminalnu opremu koja je namijenjena priključivanju na javnu telekomunikacijsku mrežu i obuhvaćena usklađenom normom utvrđenom u članku 2. stavku 1.

2.   Ovom se Odlukom utvrđuje zajednički tehnički propis za priključne zahtjeve za opremu TETRA za pristup službama za izvanredna stanja u frekvencijskim pojasevima u području od 380 MHz do 383 MHz i od 390 MHz do 393 MHz.

Članak 2.

1.   Zajednički tehnički propis uključuje usklađenu normu koju je pripremilo odgovarajuće normizacijsko tijelo i pritom, u mjeri u kojoj je to moguće, primijenilo bitne zahtjeve navedene u članku 5. od točke (c) do točke (f) Direktive 98/13/EZ. Upućivanje na normu navedeno je u Prilogu.

2.   Terminalna oprema obuhvaćena ovom Odlukom mora biti u skladu sa zajedničkim tehničkim propisom navedenim u stavku 1., mora ispunjavati bitne zahtjeve navedene u članku 5. točkama (a) i (b) Direktive 98/13/EZ i mora ispunjavati zahtjeve svih drugih primjenljivih direktiva, a posebno direktiva Vijeća 73/23/EEZ (2) i 89/336/EEZ (3).

Članak 3.

Za terminalnu opremu obuhvaćenu člankom 1. stavkom 1. ove Odluke prijavljena tijela određena za provedbu postupaka navedenih u članku 10. Direktive 98/13/EZ upotrebljavaju ili osiguravaju uporabu usklađene norme navedene u Prilogu kad Ova Odluka stupi na snagu.

Članak 4.

1.   Nacionalni propisi o homologaciji za opremu obuhvaćenu usklađenom normom navedenom u Prilogu stavljaju se izvan snage s učinkom od 15. prosinca 1999.

2.   Terminalna oprema već odobrena prema takvim nacionalnim propisima o homologaciji može se nastaviti stavljati na nacionalno tržište i u uporabu.

Članak 5.

Ova je Odluka upućena državama članicama.

---

(1)  SL L 74, 12.3.1998., str. 1.

(2)  SL L 77, 26.3.1973., str. 29.

(3)  SL L 139, 23.5.1989., str. 19.

---

PRILOG

Upućivanje na primjenljivu usklađenu normu

Usklađena norma navedena u članku 2. ove Odluke je:

Terrestrial trunked radio (TETRA); emergency access

[Zemaljski međumjesni radio (TETRA); pristup za izvanredna stanja]

ETSI

Europski institut za telekomunikacijske norme

Tajništvo ETSI-ja

TBR 35: rujan 1998.

(bez predgovora i odjeljaka 4.2.2., 5.4.2. i A.2.3.)

Dodatne informacije

Europski institut za telekomunikacijske norme priznat je u skladu s Direktivom Vijeća i Europskog parlamenta 98/34/EZ (1).

Gore navedena usklađena norma izrađena je prema mandatu izdanom u skladu s odgovarajućim postupcima iz Direktive 98/34/EZ.

Puni tekst gore navedene usklađene norme može se dobiti na adresama:

Europski institut za telekomunikacijske norme 650, Route des Lucioles F-06921 Sophia Antipolis Cedex ili

Europska komisija DG XIII/A/2-(BU 31, 1/7) Rue de la Loi/Wetstraat 200 B-1049 Bruxelles

ili od bilo koje druge organizacije odgovorne za stavljanje na raspolaganje normi ETSI-ja, čiji se popis može naći na internetskoj adresi www.ispo.cec.be.

---

(1)  SL L 204, 21.7.1998., str. 37.

---

13/Sv. 044

HR

Službeni list Europske unije

84

---

32004L0117

---

L 014/18

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

22.12.2004.

---

DIREKTIVA VIJEĆA 2004/117/EZ

od 22. prosinca 2004.

o izmjeni Direktive 66/401/EEZ, Direktive 66/402/EEZ, Direktive 2002/54/EZ, Direktive 2002/55/EZ i Direktive 2002/57/EZ u pogledu ispitivanja koja se provode pod službenim nadzorom i jednakovrijednosti sjemena proizvedenog u trećim zemljama

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 37.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije,

uzimajući u obzir mišljenje Europskog parlamenta (1),

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnoga odbora (2),

budući da:

(1)

Sukladno Direktivi Vijeća 66/401/EEZ od 14. lipnja 1966. o stavljanju na tržište sjemena krmnog bilja (3), Direktivi Vijeća 66/402/EEZ od 14. lipnja 1966. o stavljanju na tržište sjemena žitarica (4), Direktivi Vijeća 2002/54/EZ od 13. lipnja 2002. o stavljanju na tržište sjemena repe (5), Direktivi Vijeća 2002/55/EZ od 13. lipnja 2002. o stavljanju na tržište sjemena povrća (6) i Direktivi Vijeća 2002/57/EZ od 13. lipnja 2002. o stavljanju na tržište sjemena uljarica i predivog bilja (7), sjeme može biti službeno certificirano samo onda kada su uvjeti koje sjeme mora zadovoljiti ustanovljeni službenim ispitivanjem uzoraka sjemena koje je uzeto u svrhu ispitivanja sjemena.

(2)

Odluka Komisije 98/320/EZ od 27. travnja 1998. o organiziranju privremenog uzorkovanja i ispitivanja sjemena prema Direktivi Vijeća 66/400/EEZ, Direktivi Vijeća 66/401/EEZ, Direktivi Vijeća 66/402/EEZ i Direktivi Vijeća 69/208/EEZ (8), predviđa organiziranje privremenog ispitivanja na razini Zajednice s ciljem procjenjivanja mogu li uzorkovanje i ispitivanje sjemena pod službenim nadzorom biti bolji nadomjestak postupcima za službeno certificiranje sjemena bez značajnog pada kvalitete sjemena.

(3)

Rezultati eksperimenta pokazali su da se u navedenim uvjetima postupci za službeno certificiranje sjemena mogu pojednostaviti bez značajnijeg pada kvalitete sjemena u usporedbi s kvalitetom postignutom u sustavu službenog uzorkovanja i ispitivanja sjemena. Stoga je potrebno osigurati da se tako pojednostavljeni postupci primjenjuju dugoročno te da se njihova primjena proširi na povrće.

(4)

Direktiva Vijeća 98/96/EZ (9), koja, inter alia, u pogledu neslužbenog pregleda u polju izmjenjuje i dopunjuje Direktivu 66/400/EEZ, Direktivu 66/401/EEZ, Direktivu 66/402/EEZ i Direktivu 69/208/EEZ, utvrđuje pravila o postupcima certifikacije za pregled u polju pod službenim nadzorom. Detaljna procjena tih postupaka pokazala je da se pregled u polju pod službenim nadzorom treba proširiti na sve kulture za proizvodnju certificiranog sjemena. Procjena je također pokazala da je potrebno smanjiti udio područja unesenih za službeno certificiranje koje provjeravaju i ispituju službeni inspektori.

(5)	Potrebno je uskladiti Direktivu 2002/54/EZ s drugim direktivama koje govore o sjemenu u vezi s mogućnosti odobrenja odstupanja državama članicama u kojima uzgoj repe te stavljanje na tržište sjemena repe imaju malu gospodarsku važnost.

(6)

Područje jednakovrijednosti sjemena u Zajednici u pogledu sjemena dobivenog u trećim zemljama trenutačno je ograničeno na određene kategorije sjemena. Posebno u pogledu zbivanja na međunarodnoj razini, režim jednakovrijednosti potrebno je proširiti da bi sve različite vrste sjemena zadovoljile osobine, uvjete ispitivanja, označivanja i pakiranja prema uvjetima propisanim Direktivom 66/401/EEZ, Direktivom 66/402/EEZ, Direktivom 2002/54/EZ, Direktivom 2002/55/EZ i Direktivom 2002/57/EZ.

(7)	Odluka 98/320/EZ istječe 27. travnja 2005. Stoga je potrebno zadržati uvjete Zajednice u vezi sa stavljanjem na tržište sjemena proizvedenog prema toj Odluci, do primjene novih propisa.

(8)	Direktivu 66/401/EEZ, Direktivu 66/402/EEZ, Direktivu 2002/54/EZ, Direktivu 2002/55/EZ i Direktivu 2002/57/EZ stoga je potrebno na odgovarajući način izmijeniti,

DONIJELO JE OVU DIREKTIVU:

Članak 1.

Ovime se Direktiva 66/401/EEZ mijenja kako slijedi:

1.

članak 2. stavak 1. mijenja se kako slijedi: (a) u odjeljku (B) točki 1., točka (d) zamjenjuje se sljedećim: „(d) koja je utvrđena službenim ispitivanjem ili, u slučaju uvjeta određenih u Prilogu II., ili službenim ispitivanjem, ili ispitivanjem provedenim pod službenim nadzorom, a da bi se zadovoljili uvjeti određeni točkama (a), (b) i (c).”; (b) u odjeljku (B) točki 2., točka (d) zamjenjuje se sljedećim: „(d) koja je utvrđena službenim ispitivanjem ili, u slučaju uvjeta određenih u Prilogu II., ili službenim ispitivanjem, ili ispitivanjem provedenim pod službenim nadzorom, a da bi se zadovoljili uvjeti određeni točkama (a), (b) i (c).”; (c) u odjeljku (C), točka (d) zamjenjuje se sljedećim: „(d) koja je utvrđena službenim ispitivanjem ili ispitivanjem provedenim pod službenim nadzorom, a da bi se zadovoljili uvjeti određeni točkama (a), (b) i (c).”; (d) u odjeljku (Ca), točka (d) zamjenjuje se sljedećim: „(d) koja je utvrđena službenim ispitivanjem ili ispitivanjem provedenim pod službenim nadzorom, a da bi se zadovoljili uvjeti određeni točkama (a), (b) i (c).”; (e) u odjeljku (Cb), točka (d) zamjenjuje se sljedećim: „(d) koja je utvrđena službenim ispitivanjem ili ispitivanjem provedenim pod službenim nadzorom, a da bi se zadovoljili uvjeti određeni točkama (a), (b) i (c).”; (f) u odjeljku (D), točka (c) zamjenjuje se sljedećim: „(c) koja je utvrđena službenim ispitivanjem ili ispitivanjem provedenim pod službenim nadzorom, a da bi se zadovoljili uvjeti određeni točkama (a) i (b).”;

2.

članak 2. stavak 3. zamjenjuje se sljedećim: „3.   Kada se pregled pod službenim nadzorom određen u stavku 1. odjeljku (B) točki 1. podtočki (d), stavku 1. odjeljku (B) točki 2. podtočki (d), stavku 1. odjeljku (C) točki (d), stavku 1. odjeljku (Ca) točki (d), stavku 1. odjeljku (Cb) točki (d) i stavku 1. odjeljku (D) točki (c) provede, ove obveze zadovoljavaju sljedeće: A. Pregled u polju (a) Inspektori: i. imaju potrebne stručne kvalifikacije; ii. nemaju osobne koristi vezano za provođenje inspekcija; iii. imaju službenu dozvolu izdanu od strane tijela za certifikaciju sjemena predmetne države članice i ta dozvola uključuje ili prisegu inspektora ili pisanu izjavu potpisanu od strane inspektora kojom se obvezuju poštovati pravila koja uređuju službena ispitivanja; iv. provode inspekcije pod službenim nadzorom u skladu s pravilima koja se primjenjuju na službene inspekcije. (b) Sjemenska kultura koja se mora pregledati uzgaja se iz sjemena koje je prošlo službenu postkontrolu, čiji su rezultati bili zadovoljavajući. (c) Dio sjemena kultura provjeravaju službeni inspektori. Predmetni dio je najmanje 5 %. (d) Dio uzoraka iz partija sjemena dobivenog iz sjemenskih kultura izdvaja se za službenu postkontrolu i, prema potrebi, za službeno laboratorijsko ispitivanje sjemena s obzirom na sortni identitet i čistoću. (e) Države članice utvrđuju pravila o kaznama koje se primjenjuju za kršenje nacionalnih odredaba koje uređuju pregled pod službenim nadzorom, donesenih u skladu s ovom Direktivom. Predviđene kazne moraju biti učinkovite, pravične i preventivne. Kazne mogu uključivati oduzimanje dozvole iz točke (a) podtočke iii. službeno ovlaštenim inspektorima koji se proglase krivim zbog kršenja pravila koja uređuju službene preglede, zbog namjere ili nemara. Države članice provest će poništavanje certifikacije pregledanog sjemena u slučaju takvog kršenja pravila osim ako se može dokazati da to isto sjeme ipak zadovoljava sve relevantne uvjete. B. Ispitivanje sjemena (a) Ispitivanje sjemena provodi se u laboratorijima za ispitivanje sjemena koji su ovlašteni za tu svrhu od strane tijela za certifikaciju sjemena države članice u skladu s uvjetima iz točaka (b) do (d). (b) Laboratorij za ispitivanje sjemena vodi glavni analitičar kvalitete sjemena koji je neposredno odgovoran za stručni rad laboratorija te ima potrebne kvalifikacije za stručno vodstvo laboratorija za ispitivanje sjemena. Analitičari sjemena u laboratoriju imaju potrebne stručne kvalifikacije koje su stekli na tečajevima osposobljavanja organiziranim u skladu s uvjetima koji se primjenjuju za službene analitičare kvalitete sjemena i potvrđuju se službenim ispitom. Laboratorij se nalazi u prostorima i opremljen je opremom koju tijelo za ovjeravanje službeno ocijeni zadovoljavajućom za svrhu ispitivanja sjemena u okviru svojih ovlasti. U laboratoriju se ispitivanje sjemena provodi u skladu sa sadašnjim međunarodnim metodama. (c) Laboratorij za ispitivanje kvalitete sjemena je: i. neovisan laboratorij; ili ii. laboratorij koji pripada sjemenarskoj tvrtki. U primjeru iz točke ii. laboratorij može provoditi ispitivanje sjemena samo na partijama sjemena koje je proizvedeno u ime sjemenarske tvrtke kojoj laboratorij pripada, ako nije drukčije dogovoreno između sjemenarske tvrtke, podnositelja zahtjeva za certifikaciju i tijela za certifikaciju sjemena. (d) Ispitivanje sjemena koje provodi laboratorij za ispitivanje sjemena podliježe odgovarajućem nadzoru od strane tijela za certifikaciju. (e) U svrhu nadzora iz točke (d) dio partija sjemena prijavljenih za službenu certifikaciju kontrolno se ispituje službenim ispitivanjem sjemena. Navedeni dio je u načelu što ravnomjernije raspoređen na fizičke i pravne osobe koje prijavljuju sjeme za certifikaciju, i prijavljene vrste, ali također može biti usmjeren na otklanjanje određenih sumnji. Taj dio nije manji od 5 %. (f) Države članice utvrđuju pravila o kaznama koje se primjenjuju za kršenje nacionalnih odredaba koje uređuju pregled pod službenim nadzorom, donesenih u skladu s ovom Direktivom. Predviđene kazne moraju biti učinkovite, pravične i preventivne. Kazne mogu uključivati povlačenje ovlaštenja iz točke (a) službeno ovlaštenim laboratorijima za ispitivanje sjemena koji se proglase krivim zbog kršenja pravila koja uređuju službene preglede, zbog namjere ili nemara. Države članice provest će poništavanje certifikacije pregledanog sjemena u slučaju takvog kršenja pravila osim ako se može dokazati da to isto sjeme ipak zadovoljava sve relevantne uvjete.”;

3.	u članku 2. stavku 4., drugi podstavak briše se;

4.

članak 7. mijenja se kako slijedi: (a) stavak 1. zamjenjuje se sljedećim: „1.   Države članice zahtijevaju da su u postupku provjere sorti, ispitivanja sjemena za certifikaciju i ispitivanja komercijalnog sjemena, uzorci uzeti službeno ili pod službenim nadzorom u skladu s odgovarajućim metodama. Međutim, uzorkovanje sjemena u svrhu kontrole u skladu s člankom 19. provodi se službeno.”; (b) sljedeći stavci se dodaju: „1.a   Kada se provodi uzorkovanje sjemena pod službenim nadzorom iz stavka 1., sljedeći zahtjevi moraju biti zadovoljeni: (a) uzorkovanje sjemena provode uzorkivači sjemena koji su ovlašteni za tu svrhu od strane tijela za certifikaciju sjemena države članice u skladu s uvjetima iz točaka (b), (c) i (d); (b) uzorkivači sjemena moraju imati potrebne stručne kvalifikacije koje su stekli na tečajevima osposobljavanja organiziranim u skladu s uvjetima koji se primjenjuju za službene uzorkivače sjemena i potvrđuju se službenim ispitom. Oni provode uzorkovanje sjemena u skladu sa sadašnjim međunarodnim metodama; (c) uzorkivači sjemena su: i. neovisne fizičke osobe; ii. osobe koje su zaposlene kod fizičkih ili pravnih osoba čije djelatnosti ne uključuju proizvodnju sjemena, uzgajanje sjemena, doradu sjemena ili trgovinu sjemenom; ili iii. osobe koje su zaposlene kod fizičkih ili pravnih osoba čije djelatnosti uključuju proizvodnju sjemena, uzgajanje sjemena, doradu sjemena ili trgovinu sjemenom. U primjeru podtočke iii., uzorkivač sjemena može provoditi uzorkovanje sjemena samo na partijama sjemena koje su proizvedene u ime njegovog poslodavca, ako nije drukčije dogovoreno između njegovog poslodavca, podnositelja zahtjeva za certifikaciju i tijela za certifikaciju sjemena; (d) uzorkovanje od strane uzorkivača sjemena predmet je nadzora tijela za certifikaciju sjemena. Kod automatskog uzorkovanja sjemena moraju se poštovati odgovarajući postupci i biti pod službenim nadzorom; (e) u svrhu nadzora iz točke (d) dio partija sjemena prijavljenih za službenu certifikaciju uzorkuju službeni uzorkivači sjemena. Navedeni dio je u načelu što ravnomjernije raspoređen na fizičke i pravne osobe koje prijavljuju sjeme za certifikaciju, i prijavljene vrste, ali također može biti i usmjeren na otklanjanje određenih sumnji. Taj dio nije manji od 5 %. Ovo kontrolno uzorkovanje ne odnosi se na automatsko uzorkovanje. Države članice uspoređuju službeno uzete uzorke sjemena s uzorcima iz iste partije sjemena uzete pod službenim nadzorom; (f) države članice utvrđuju pravila o kaznama koje se primjenjuju za kršenje nacionalnih odredaba koje uređuju pregled pod službenim nadzorom, donesenih u skladu s ovom Direktivom. Predviđene kazne moraju biti učinkovite, pravične i preventivne. Kazne mogu uključivati povlačenje ovlaštenja iz točke (a), službeno ovlaštenim uzorkivačima sjemena koji se proglase krivim zbog, uslijed namjere ili nemara, kršenja pravila koja uređuju službene preglede. Države članice provest će poništavanje certifikacije pregledanog sjemena u slučaju takvog kršenja pravila osim ako se može dokazati da to isto sjeme ipak zadovoljava sve relevantne uvjete. 1.b   U skladu s postupkom iz članka 21. stavka 2. mogu se usvojiti daljnje mjere koje se primjenjuju za uzorkovanje sjemena pod službenim nadzorom.”;

5.

članak 15. stavak 3. zamjenjuje se sljedećim: „3.   Države članice također na zahtjev osiguravaju takvu službenu certifikaciju sjemena za krmno bilje dobivenog u trećoj zemlji ako: (a) je proizvedeno izravno iz: i. osnovnog sjemena ili certificiranog sjemena službeno certificiranog u jednoj ili više država članica ili u trećoj zemlji kojoj je odobrena jednakovrijednost u skladu s člankom 16. stavkom 1. točkom (b); ili ii. križanja osnovnog sjemena službeno certificiranog u državi članici s osnovnim sjemenom službeno certificiranim u trećoj zemlji kao pod i.; (b) je to sjeme pregledano na polju i zadovoljilo uvjete određene odlukom o jednakovrijednosti iz članka 16. stavka 1. točke (a) za odgovarajuću kategoriju; (c) je službeno ispitivanje pokazalo da su uvjeti iz Priloga II. za istu kategoriju zadovoljeni.”;

6.

u članku 16. stavku 1., točka (b) zamjenjuje se sljedećim: „(b) sjeme za krmno bilje dobiveno u trećoj zemlji, koje je jednako pouzdano s obzirom na njegove karakteristike i pripreme za ispitivanje, za osiguranje identiteta, za označivanje i za kontrolu, jednakovrijedno je u ovom smislu kao sjeme dobiveno u Zajednici i zadovoljava odredbe ove Direktive.”

Članak 2.

Direktiva 66/402/EEZ mijenja se kako slijedi:

1.

članak 2. stavak 1. mijenja se kako slijedi: (a) u odjeljku (C), točka (d) zamjenjuje se sljedećim: „(d) koja je utvrđena službenim ispitivanjem ili, u slučaju uvjeta određenih u Prilogu II., ili službenim ispitivanjem ili ispitivanjem provedenim pod službenim nadzorom, da bi se zadovoljili uvjeti određeni točkama (a), (b) i (c).”; (b) u odjeljku (Ca), točka (c) zamjenjuje se sljedećim: „(c) koja je utvrđena službenim ispitivanjem ili, u slučaju uvjeta određenih u Prilogu II., ili službenim ispitivanjem ili ispitivanjem provedenim pod službenim nadzorom, da bi se zadovoljili uvjeti određeni točkama (a) i (b).”; (c) u odjeljku (D) točki 1., točka (d) zamjenjuje se sljedećim: „(d) koja je utvrđena službenim ispitivanjem ili, u slučaju uvjeta određenih u Prilogu II., ili službenim ispitivanjem ili ispitivanjem provedenim pod službenim nadzorom, da bi se zadovoljili uvjeti određeni točkama (a), (b) i (c).”; (d) u odjeljku (D) točki 2., točka (b) zamjenjuje se sljedećim: „(b) koja je utvrđena službenim ispitivanjem ili, u slučaju uvjeta određenih u Prilogu II., ili službenim ispitivanjem ili ispitivanjem provedenim pod službenim nadzorom, da bi se zadovoljili uvjeti određeni točkom (a).”; (e) u odjeljku (D) točki 3., točka (c) zamjenjuje se sljedećim: „(c) koja je utvrđena službenim ispitivanjem ili, u slučaju uvjeta određenih u Prilogu II., ili službenim ispitivanjem ili ispitivanjem provedenim pod službenim nadzorom, da bi se zadovoljili uvjeti određeni točkama (a) i (b).”; (f) u odjeljku (E), točka (d) zamjenjuje se sljedećim: „(d) koja je utvrđena službenim ispitivanjem ili, u slučaju uvjeta određenih u Prilogu II., ili službenim ispitivanjem ili ispitivanjem provedenim pod službenim nadzorom, da bi se zadovoljili uvjeti određeni točkama (a), (b) i (c).”; (g) u odjeljku (F), točka (d) zamjenjuje se sljedećim: „(d) koja je utvrđena službenim ispitivanjem ili, u slučaju uvjeta određenih u Prilogu II., ili službenim ispitivanjem ili ispitivanjem provedenim pod službenim nadzorom, da bi se zadovoljili uvjeti određeni točkama (a), (b) i (c).”; (h) u odjeljku (G), točka (d) zamjenjuje se sljedećim: „(d) koja je utvrđena službenim ispitivanjem ili, u slučaju uvjeta određenih u Prilogu II., ili službenim ispitivanjem ili ispitivanjem provedenim pod službenim nadzorom, da bi se zadovoljili uvjeti određeni točkama (a), (b) i (c).”;

2.

članak 2. stavak 3. zamjenjuje se sljedećim: „3.   Kada se pregled pod službenim nadzorom određen u stavku 1. odjeljku (C) točki (d), stavku 1. odjeljku (Ca) točki (c), stavku 1. odjeljku (D) točki 1. podtočki (d), stavku 1. odjeljku (D) točki 2. podtočki (b), stavku 1. odjeljku (D) točki 3. podtočki (c), stavku 1. odjeljku (E) točki (d), stavku 1. odjeljku (F) točki (d) i stavku 1. odjeljku (G) točki (d) provede, moraju se zadovoljiti sljedeći uvjeti: A. Pregled u polju (a) Inspektori: i. imaju potrebne stručne kvalifikacije; ii. nemaju osobne koristi vezano za provođenje inspekcija; iii. imaju službenu dozvolu izdanu od strane tijela za certifikaciju sjemena predmetne države članice i ta dozvola uključuje ili prisegu inspektora ili pisanu izjavu potpisanu od strane inspektora kojom se obvezuju poštovati pravila koja uređuju službena ispitivanja; iv. provode inspekcije pod službenim nadzorom u skladu s pravilima koja se primjenjuju na službene inspekcije. (b) Sjemenska kultura koja se mora pregledati uzgaja se iz sjemena koje je prošlo službenu postkontrolu, čiji su rezultati bili zadovoljavajući. (c) Dio sjemena kultura provjeravaju službeni inspektori. Predmetni dio je najmanje 5 %. (d) Dio uzoraka iz partija sjemena dobivenog iz sjemenskih kultura izdvaja se za službenu postkontrolu i, prema potrebi, za službeno laboratorijsko ispitivanje sjemena s obzirom na sortni identitet i čistoću. (e) Države članice utvrđuju pravila o kaznama koje se primjenjuju za kršenje nacionalnih odredaba koje uređuju pregled pod službenim nadzorom, donesenih u skladu s ovom Direktivom. Predviđene kazne moraju biti učinkovite, pravične i preventivne. Kazne mogu uključivati oduzimanje dozvole iz točke (a) podtočke iii. službeno ovlaštenim inspektorima koji se proglase krivim zbog, uslijed namjere ili nemara, kršenja pravila koja uređuju službene preglede. Države članice provest će poništavanje certifikacije pregledanog sjemena u slučaju takvog kršenja pravila osim ako se može dokazati da to isto sjeme ipak zadovoljava sve relevantne uvjete. B. Ispitivanje sjemena (a) Ispitivanje sjemena provodi se u laboratorijima za ispitivanje sjemena koji su ovlašteni za tu svrhu od strane tijela za certifikaciju sjemena države članice u skladu s uvjetima iz točaka (b) do (d). (b) Laboratorij za ispitivanje sjemena vodi glavni analitičar kvalitete sjemena koji je neposredno odgovoran za stručni rad laboratorija te ima potrebne kvalifikacije za stručno vodstvo laboratorija za ispitivanje sjemena. Analitičari sjemena u laboratoriju imaju potrebne stručne kvalifikacije koje su stekli na tečajevima osposobljavanja organiziranim u skladu s uvjetima koji se primjenjuju za službene analitičare kvalitete sjemena i potvrđuju se službenim ispitom. Laboratorij se nalazi u prostorima i opremljen je opremom koju tijelo za ovjeravanje službeno ocijeni zadovoljavajućom za svrhu ispitivanja sjemena u okviru svojih ovlasti. U laboratoriju se ispitivanje sjemena provodi u skladu sa sadašnjim međunarodnim metodama. (c) Laboratorij za ispitivanje kvalitete sjemena je: i. neovisan laboratorij; ili ii. laboratorij koji pripada sjemenarskoj tvrtki. U primjeru podtočke ii., laboratorij može provoditi ispitivanje sjemena samo na partijama sjemena koje je proizvedeno u ime sjemenarske tvrtke kojoj laboratorij pripada, ako nije drukčije dogovoreno između sjemenarske tvrtke, podnositelja zahtjeva za certifikaciju i tijela za certifikaciju sjemena. (d) Ispitivanje sjemena koje provodi laboratorij za ispitivanje sjemena podliježe odgovarajućem nadzoru od strane tijela za certifikaciju. (e) U svrhu nadzora iz točke (d) dio partija sjemena prijavljenih za službenu certifikaciju kontrolno se ispituje službenim ispitivanjem sjemena. Navedeni dio je u načelu što ravnomjernije raspoređen na fizičke i pravne osobe koje prijavljuju sjeme za certifikaciju, i prijavljene vrste, ali također može biti i usmjeren na otklanjanje određenih sumnji. Taj dio nije manji od 5 %. (f) Države članice utvrđuju pravila o kaznama koje se primjenjuju za kršenje nacionalnih odredaba koje uređuju pregled pod službenim nadzorom, donesenih u skladu s ovom Direktivom. Predviđene kazne moraju biti učinkovite, pravične i preventivne. Kazne mogu uključivati povlačenje ovlaštenja iz točke (a) službeno ovlaštenim laboratorijima za ispitivanje sjemena koji se proglase krivim zbog, uslijed namjere ili nemara, kršenja pravila koja uređuju službene preglede. Države članice provest će poništavanje certifikacije pregledanog sjemena u slučaju takvog kršenja pravila osim ako se može dokazati da to isto sjeme ipak zadovoljava sve relevantne uvjete.”;

3.	u članku 2. stavku 4., drugi podstavak briše se;

4.

članak 7. mijenja se kako slijedi: (a) stavak 1. zamjenjuje se sljedećim: „1.   Države članice zahtijevaju da su u postupku provjere sorti i ispitivanja sjemena za certifikaciju uzorci uzeti službeno ili pod službenim nadzorom u skladu s odgovarajućim metodama. Međutim, uzorkovanje sjemena u svrhu kontrole u skladu s člankom 19. provodi se službeno.”; (b) dodaju se sljedeći stavci 1.a i 1.b: „1.a   Kada se provodi uzorkovanje sjemena pod službenim nadzorom iz stavka 1., sljedeći zahtjevi moraju biti zadovoljeni: (a) uzorkovanje sjemena provode uzorkivači sjemena koji su ovlašteni za tu svrhu od strane tijela za certifikaciju sjemena države članice u skladu s uvjetima iz točaka (b), (c) i (d); (b) uzorkivači sjemena moraju imati potrebne stručne kvalifikacije koje su stekli na tečajevima osposobljavanja organiziranim u skladu s uvjetima koji se primjenjuju za službene uzorkivače sjemena i potvrđuju se službenim ispitom. Oni provode uzorkovanje sjemena u skladu sa sadašnjim međunarodnim metodama; (c) uzorkivači sjemena su: i. neovisne fizičke osobe; ii. osobe koje su zaposlene kod fizičkih ili pravnih osoba čije djelatnosti ne uključuju proizvodnju sjemena, uzgajanje sjemena, doradu sjemena ili trgovinu sjemenom; ili iii. osobe koje su zaposlene kod fizičkih ili pravnih osoba čije djelatnosti uključuju proizvodnju sjemena, uzgajanje sjemena, doradu sjemena ili trgovinu sjemenom. U primjeru iz točke iii., uzorkivač sjemena može provoditi uzorkovanje sjemena samo na partijama sjemena koje su proizvedene u ime njegovog poslodavca, ako nije drukčije dogovoreno između njegovog poslodavca, podnositelja zahtjeva za certifikaciju i tijela za certifikaciju sjemena; (d) uzorkovanje od strane uzorkivača sjemena predmet je nadzora tijela za certifikaciju sjemena. Kod automatskog uzorkovanja sjemena moraju se poštovati odgovarajući postupci i biti pod službenim nadzorom; (e) u svrhu nadzora iz točke (d) dio partija sjemena prijavljenih za službenu certifikaciju uzorkuju službeni uzorkivači sjemena. Navedeni dio je u načelu što ravnomjernije raspoređen na fizičke i pravne osobe koje prijavljuju sjeme za certifikaciju, i prijavljene vrste, ali također može biti i usmjeren na otklanjanje određenih sumnji. Taj dio nije manji od 5 %. Ovo kontrolno uzorkovanje ne odnosi se na automatsko uzorkovanje. Države članice uspoređuju službeno uzete uzorke sjemena s uzorcima iz iste partije sjemena uzete pod službenim nadzorom; (f) države članice utvrđuju pravila o kaznama koje se primjenjuju za kršenje nacionalnih odredaba koje uređuju pregled pod službenim nadzorom, donesenih u skladu s ovom Direktivom. Predviđene kazne moraju biti učinkovite, pravične i preventivne. Kazne mogu uključivati povlačenje ovlaštenja iz točke (a) službeno ovlaštenim uzorkivačima sjemena koji se proglase krivim zbog, uslijed namjere ili nemara, kršenja pravila koja uređuju službene preglede. Države članice provest će poništavanje certifikacije pregledanog sjemena u slučaju takvog kršenja pravila osim ako se može dokazati da to isto sjeme ipak zadovoljava sve relevantne uvjete. 1.b   U skladu s postupkom iz članka 21. stavka 2. mogu se usvojiti daljnje mjere koje se primjenjuju za uzorkovanje sjemena pod službenim nadzorom.”;

5.

članak 15. stavak 3. zamjenjuje se sljedećim: „3.   Države članice također na zahtjev osiguravaju takvu službenu certifikaciju sjemena žitarica dobivenog u trećoj zemlji ako je: (a) proizvedeno izravno iz: i. osnovnog sjemena ili certificiranog sjemena prve generacije službeno certificiranog u jednoj ili više država članica ili u trećoj zemlji kojoj je odobrena jednakovrijednost u skladu s člankom 16. stavkom 1. točkom (b); ili ii. križanja osnovnog sjemena službeno certificiranog u državi članici s osnovnim sjemenom službeno certificiranim u trećoj zemlji kao pod i.; (b) pregledano na polju i zadovoljilo uvjete određene odlukom o jednakovrijednosti iz članka 16. stavka 1. točke (a) za odgovarajuću kategoriju; (c) službeno ispitivanje pokazalo da su uvjeti iz Priloga II. za istu kategoriju zadovoljeni.”;

6.

u članku 16. stavku 1., točka b zamjenjuje se sljedećim: „(b) sjeme žitarica dobiveno u trećoj zemlji, koje je jednako pouzdano s obzirom na njegove karakteristike i pripreme za ispitivanje, za osiguranje identiteta, za označivanje i za kontrolu jednakovrijedno je u ovom smislu kao sjeme dobiveno u Zajednici i zadovoljava odredbe ove Direktive.”

Članak 3.

Direktiva 2002/54/EZ mijenja se kako slijedi:

1.

članak 2. stavak 1. mijenja se kako slijedi: (a) u odjeljku (c), točka iv. zamjenjuje se sljedećim: „iv. koja je utvrđena službenim ispitivanjem ili, u slučaju uvjeta određenih u Prilogu I.B, ili službenim ispitivanjem ili ispitivanjem provedenim pod službenim nadzorom, da bi se zadovoljili uvjeti određeni točkama i., ii. i iii;”; (b) u odjeljku (d), točka iv. zamjenjuje se sljedećim: „iv. koja je utvrđena službenim ispitivanjem ili ispitivanjem provedenim pod službenim nadzorom da bi se zadovoljili uvjeti određeni točkama i., ii. i iii;”;

2.

članak 2. stavak 3. zamjenjuje se sljedećim: „3.   Kada se pregledi pod službenim nadzorom određeni u stavku 1. točki (c) podtočki iv. i stavku 1. točki (d) podtočki iv. provedu, ove obveze zadovoljavaju sljedeće: A. Pregled u polju (a) Inspektori: i. imaju potrebne stručne kvalifikacije; ii. nemaju osobne koristi vezano za provođenje inspekcija; iii. imaju službenu dozvolu izdanu od strane tijela za certifikaciju sjemena predmetne države članice i ta dozvola uključuje ili prisegu inspektora ili pisanu izjavu potpisanu od strane inspektora kojom se obvezuju poštovati pravila koja uređuju službena ispitivanja; iv. provode inspekcije pod službenim nadzorom u skladu s pravilima koja se primjenjuju na službene inspekcije. (b) Sjemenska kultura koja se mora pregledati uzgaja se iz sjemena koje je prošlo službenu postkontrolu, čiji su rezultati bili zadovoljavajući. (c) Dio sjemena kultura provjeravaju službeni inspektori. Predmetni dio je najmanje 5 %. (d) Dio uzoraka iz partija sjemena dobivenog iz sjemenskih kultura izdvaja se za službenu postkontrolu i, prema potrebi, za službeno laboratorijsko ispitivanje sjemena s obzirom na sortni identitet i čistoću. (e) Države članice utvrđuju pravila o kaznama koje se primjenjuju za kršenje nacionalnih odredaba koje uređuju pregled pod službenim nadzorom, donesenih u skladu s ovom Direktivom. Predviđene kazne moraju biti učinkovite, pravične i preventivne. Kazne mogu uključivati oduzimanje dozvole iz točke (a) podtočke iii. službeno ovlaštenim inspektorima koji se proglase krivim zbog, uslijed namjere ili nemara, kršenja pravila koja uređuju službene preglede. Države članice provest će poništavanje certifikacije pregledanog sjemena u slučaju takvog kršenja pravila osim ako se može dokazati da to isto sjeme ipak zadovoljava sve relevantne uvjete. B. Ispitivanje sjemena (a) Ispitivanje sjemena provodi se u laboratorijima za ispitivanje sjemena koji su ovlašteni za tu svrhu od strane tijela za certifikaciju sjemena države članice u skladu s uvjetima iz točaka (b) do (d). (b) Laboratorij za ispitivanje sjemena vodi glavni analitičar kvalitete sjemena koji je neposredno odgovoran za stručni rad laboratorija te ima potrebne kvalifikacije za stručno vodstvo laboratorija za ispitivanje sjemena. Analitičari sjemena u laboratoriju imaju potrebne stručne kvalifikacije koje su stekli na tečajevima osposobljavanja organiziranim u skladu s uvjetima koji se primjenjuju za službene analitičare kvalitete sjemena i potvrđuju se službenim ispitom. Laboratorij se nalazi u prostorima i opremljen je opremom koju tijelo za ovjeravanje službeno ocijeni zadovoljavajućom za svrhu ispitivanja sjemena u okviru svojih ovlasti. U laboratoriju se ispitivanje sjemena provodi u skladu sa sadašnjim međunarodnim metodama. (c) Laboratorij za ispitivanje kvalitete sjemena je: i. neovisan laboratorij; ili ii. laboratorij koji pripada sjemenarskoj tvrtki. U primjeru podtočke ii. laboratorij može provoditi ispitivanje sjemena samo na partijama sjemena koje je proizvedeno u ime sjemenarske tvrtke kojoj laboratorij pripada, ako nije drukčije dogovoreno između sjemenarske tvrtke, podnositelja zahtjeva za certifikaciju i tijela za certifikaciju sjemena. (d) Ispitivanje sjemena koje provodi laboratorij za ispitivanje sjemena podliježe odgovarajućem nadzoru od strane tijela za certifikaciju. (e) U svrhu nadzora iz točke (d) dio partija sjemena prijavljenih za službenu certifikaciju kontrolno se ispituje službenim ispitivanjem sjemena. Navedeni dio je u načelu što ravnomjernije raspoređen na fizičke i pravne osobe koje prijavljuju sjeme za certifikaciju, i prijavljene vrste, ali također može biti usmjeren na otklanjanje određenih sumnji. Taj dio nije manji od 5 %. (f) Države članice utvrđuju pravila o kaznama koje se primjenjuju za kršenje nacionalnih odredaba koje uređuju pregled pod službenim nadzorom, donesenih u skladu s ovom Direktivom. Predviđene kazne moraju biti učinkovite, pravične i preventivne. Kazne mogu uključivati povlačenje ovlaštenja iz točke (a) službeno ovlaštenim laboratorijima za ispitivanje sjemena koji se proglase krivim zbog, uslijed namjere ili nemara, kršenja pravila koja uređuju službene preglede. Države članice provest će poništavanje certifikacije pregledanog sjemena u slučaju takvog kršenja pravila osim ako se može dokazati da to isto sjeme ipak zadovoljava sve relevantne uvjete.”;

3.	u članku 2. stavku 4., drugi podstavak briše se;

4.

članak 9. mijenja se kako slijedi: (a) stavak 1. zamjenjuje se sljedećim: „1.   Države članice zahtijevaju da su u postupku provjere sorti i ispitivanja sjemena za certifikaciju uzorci uzeti službeno ili pod službenim nadzorom u skladu s odgovarajućim metodama. Međutim, uzorkovanje sjemena u svrhu kontrole u skladu s člankom 25. provodi se službeno.”; (b) sljedeći stavci se dodaju: „1.a   Kada se provodi uzorkovanje sjemena pod službenim nadzorom iz stavka 1., sljedeći zahtjevi moraju biti zadovoljeni: (a) uzorkovanje sjemena provode uzorkivači sjemena koji su ovlašteni za tu svrhu od strane tijela za certifikaciju sjemena države članice u skladu s uvjetima iz točaka (b), (c) i (d); (b) uzorkivači sjemena moraju imati potrebne stručne kvalifikacije koje su stekli na tečajevima osposobljavanja organiziranim u skladu s uvjetima koji se primjenjuju za službene uzorkivače sjemena i potvrđuju se službenim ispitom. Oni provode uzorkovanje sjemena u skladu sa sadašnjim međunarodnim metodama; (c) uzorkivači sjemena su: i. neovisne fizičke osobe; ii. osobe koje su zaposlene kod fizičkih ili pravnih osoba čije djelatnosti ne uključuju proizvodnju sjemena, uzgajanje sjemena, doradu sjemena ili trgovinu sjemenom; ili iii. osobe koje su zaposlene kod fizičkih ili pravnih osoba čije djelatnosti uključuju proizvodnju sjemena, uzgajanje sjemena, doradu sjemena ili trgovinu sjemenom. U primjeru podtočke iii. uzorkivač sjemena može provoditi uzorkovanje sjemena samo na partijama sjemena koje su proizvedene u ime njegovog poslodavca, ako nije drukčije dogovoreno između njegovog poslodavca, podnositelja zahtjeva za certifikaciju i tijela za certifikaciju sjemena; (d) uzorkovanje od strane uzorkivača sjemena predmet je nadzora tijela za certifikaciju sjemena. Kod automatskog uzorkovanja sjemena moraju se poštovati odgovarajući postupci i biti pod službenim nadzorom; (e) u svrhu nadzora iz točke (d) dio partija sjemena prijavljenih za službenu certifikaciju uzorkuju službeni uzorkivači sjemena. Navedeni dio u načelu je što ravnomjernije raspoređen na fizičke i pravne osobe koje prijavljuju sjeme za certifikaciju, i prijavljene vrste, ali također može biti usmjeren na otklanjanje određenih sumnji. Taj dio nije manji od 5 %. Ovo kontrolno uzorkovanje ne odnosi se na automatsko uzorkovanje. Države članice uspoređuju službeno uzete uzorke sjemena s uzorcima iz iste partije sjemena uzete pod službenim nadzorom; (f) države članice utvrđuju pravila o kaznama koje se primjenjuju za kršenje nacionalnih odredaba koje uređuju pregled pod službenim nadzorom, donesenih u skladu s ovom Direktivom. Predviđene kazne moraju biti učinkovite, pravične i preventivne. Kazne mogu uključivati povlačenje ovlaštenja iz točke (a) službeno ovlaštenim uzorkivačima sjemena koji se proglase krivim zbog, uslijed namjere ili nemara, kršenja pravila koja uređuju službene preglede. Države članice provest će poništavanje certifikacije pregledanog sjemena u slučaju takvog kršenja pravila osim ako se može dokazati da to isto sjeme ipak zadovoljava sve relevantne uvjete. 1.b   U skladu s postupkom iz članka 28. stavka 2. mogu se usvojiti daljnje mjere koje se primjenjuju za uzorkovanje sjemena pod službenim nadzorom.”;

5.

članak 22. stavak 3. zamjenjuje se sljedećim: „3.   Države članice također osiguravaju takvu službenu certifikaciju, na zahtjev, sjemena repe dobivenog u trećoj zemlji ako je: (a) proizvedeno izravno iz osnovnog sjemena službeno certificiranog u jednoj ili više država članica ili u trećoj zemlji kojoj je odobrena jednakovrijednost u skladu s člankom 23. stavkom 1. točkom (b); (b) sjeme pregledano na polju i zadovoljilo uvjete određene odlukom o jednakovrijednosti iz članka 23. stavka 1. točke (a) za odgovarajuću kategoriju; (c) službeno ispitivanje pokazalo da su uvjeti iz dijela B Priloga I. za istu kategoriju zadovoljeni.”;

6.

u članku 23. stavku 1., točka (b) zamjenjuje se sljedećim: „(b) sjeme repe dobiveno u trećoj zemlji, koje je jednako pouzdano s obzirom na njegove karakteristike i pripreme za ispitivanje, za osiguranje identiteta, za označivanje i za kontrolu jednakovrijedno je u ovom smislu kao sjeme dobiveno u Zajednici i zadovoljava odredbe ove Direktive.”;

7.

sljedeći članak dodaje se iza članka 30.: „Članak 30.A U skladu s postupkom određenim u članku 28. stavku 2., država članica može, ako je to zatraženo, biti u potpunosti ili djelomično oslobođena obveze primjenjivanja odredaba ove Direktive, izuzev članka 20., ako uzgajanje repe i trgovina sjemenom repe nije od većeg gospodarskog značaja na njihovom području.”

Članak 4.

Direktiva 2002/57/EZ mijenja se kako slijedi:

1.

članak 2. stavak 1. mijenja se kako slijedi: (a) u točki (c), točka iv. zamjenjuje se sljedećim: „iv. koja je utvrđena službenim ispitivanjem ili, u slučaju uvjeta određenih u Prilogu II., ili službenim ispitivanjem ili ispitivanjem provedenim pod službenim nadzorom, da bi se zadovoljili uvjeti određeni podtočkama i., ii. i iii;”; (b) u točki (d) podtočki 1., točka ii. zamjenjuje se sljedećim: „ii. koja je utvrđena službenim ispitivanjem ili, u slučaju uvjeta određenih u Prilogu II., ili službenim ispitivanjem ili ispitivanjem provedenim pod službenim nadzorom, da bi se zadovoljili uvjeti određeni podtočkom i;”; (c) u točki (d) podtočki 2., točka iii. zamjenjuje se sljedećim: „iii. koja je utvrđena službenim ispitivanjem, ili u slučaju uvjeta određenih u Prilogu II., ili službenim ispitivanjem ili ispitivanjem provedenim pod službenim nadzorom, da bi se zadovoljili uvjeti određeni podtočkama i. i ii;”; (d) u točki (e), točka iv. zamjenjuje se sljedećim: „iv. koja je utvrđena službenim ispitivanjem, ili ispitivanjem provedenim pod službenim nadzorom, da bi se zadovoljili uvjeti određeni podtočkama i., ii. i iii;”; (e) u točki (f), točka iv. zamjenjuje se sljedećim: „iv. koja je utvrđena službenim ispitivanjem, ili ispitivanjem provedenim pod službenim nadzorom, da bi se zadovoljili uvjeti određeni podtočkama i., ii. i iii;”; (f) u (g), točka iv. zamjenjuje se sljedećim: „iv. koja je utvrđena službenim ispitivanjem, ili ispitivanjem provedenim pod službenim nadzorom, da bi se zadovoljili uvjeti određeni podtočkama i., ii. i iii;”; (g) u točki (h), točka iv. zamjenjuje se sljedećim: „iv. koja je utvrđena službenim ispitivanjem, ili ispitivanjem provedenim pod službenim nadzorom, da bi se zadovoljili uvjeti određeni podtočkama i., ii. i iii;”; (h) u točki (i), točka iv. zamjenjuje se sljedećim: „iv. koja je utvrđena službenim ispitivanjem, ili ispitivanjem provedenim pod službenim nadzorom, da bi se zadovoljili uvjeti određeni podtočkama i., ii. i iii;”; (i) u točki (j), točka iii. zamjenjuje se sljedećim: „iii. koja je utvrđena službenim ispitivanjem, ili ispitivanjem provedenim pod službenim nadzorom, da bi se zadovoljili uvjeti određeni podtočkama i. i ii;”;

2.

članak 2. stavak 5. zamjenjuje se sljedećim: „5.   Kada se pregledi pod službenim nadzorom određeni u stavku 1. točki (c) podtočki iv., stavku 1. točki (d)(1) podtočki ii., stavku 1. točki (d)(2) podtočki iii., stavku 1. točki (e) podtočki iv., stavku 1. točki (f) podtočki iv., stavku 1. točki (g) podtočki iv., stavku 1. točki (h) podtočki iv., stavku 1. točki (i) podtočki iv. i stavku 1. točki (j) podtočki iii. provedu, ove obveze zadovoljavaju sljedeće: A. Pregled u polju (a) Inspektori: i. imaju potrebne stručne kvalifikacije; ii. nemaju osobne koristi vezano za provođenje inspekcija; iii. imaju službenu dozvolu izdanu od strane tijela za certifikaciju sjemena predmetne države članice i ta dozvola uključuje ili prisegu inspektora ili pisanu izjavu potpisanu od strane inspektora kojom se obvezuju poštovati pravila koja uređuju službena ispitivanja; iv. provode inspekcije pod službenim nadzorom u skladu s pravilima koja se primjenjuju na službene inspekcije. (b) Sjemenska kultura koja se mora pregledati uzgaja se iz sjemena koje je prošlo službenu postkontrolu, čiji su rezultati bili zadovoljavajući. (c) Dio sjemena kultura provjeravaju službeni inspektori. Predmetni dio je najmanje 5 %. (d) Dio uzoraka iz partija sjemena dobivenog iz sjemenskih kultura izdvaja se za službenu postkontrolu i, prema potrebi, za službeno laboratorijsko ispitivanje sjemena s obzirom na sortni identitet i čistoću. (e) Države članice utvrđuju pravila o kaznama koje se primjenjuju za kršenje nacionalnih odredaba koje uređuju pregled pod službenim nadzorom, donesenih u skladu s ovom Direktivom. Predviđene kazne moraju biti učinkovite, pravične i preventivne. Kazne mogu uključivati oduzimanje dozvole iz točke (a) podtočke iii. službeno ovlaštenim inspektorima koji se proglase krivim zbog, uslijed namjere ili nemara, kršenja pravila koja uređuju službene preglede. Države članice provest će poništavanje certifikacije pregledanog sjemena u slučaju takvog kršenja pravila osim ako se može dokazati da to isto sjeme ipak zadovoljava sve relevantne uvjete. B. Ispitivanje sjemena (a) Ispitivanje sjemena provodi se u laboratorijima za ispitivanje sjemena koji su ovlašteni za tu svrhu od strane tijela za certifikaciju sjemena države članice u skladu s uvjetima iz točaka (b) do (d). (b) Laboratorij za ispitivanje sjemena vodi glavni analitičar kvalitete sjemena koji je neposredno odgovoran za stručni rad laboratorija te ima potrebne kvalifikacije za stručno vodstvo laboratorija za ispitivanje sjemena. Analitičari sjemena u laboratoriju imaju potrebne stručne kvalifikacije koje su stekli na tečajevima osposobljavanja organiziranim u skladu s uvjetima koji se primjenjuju za službene analitičare kvalitete sjemena i potvrđuju se službenim ispitom. Laboratorij se nalazi u prostorima i opremljen je opremom koju tijelo za ovjeravanje službeno ocijeni zadovoljavajućom za svrhu ispitivanja sjemena u okviru svojih ovlasti. U laboratoriju se ispitivanje sjemena provodi u skladu sa sadašnjim međunarodnim metodama. (c) Laboratorij za ispitivanje kvalitete sjemena je: i. neovisan laboratorij; ili ii. laboratorij koji pripada sjemenarskoj tvrtki. U primjeru podtočke ii., laboratorij može provoditi ispitivanje sjemena samo na partijama sjemena koje je proizvedeno u ime sjemenarske tvrtke kojoj laboratorij pripada, ako nije drukčije dogovoreno između sjemenarske tvrtke, podnositelja zahtjeva za certifikaciju i tijela za certifikaciju sjemena. (d) Ispitivanje sjemena koje provodi laboratorij za ispitivanje sjemena podliježe odgovarajućem nadzoru od strane tijela za certifikaciju. (e) U svrhu nadzora iz točke (d) dio partija sjemena prijavljenih za službenu certifikaciju kontrolno se ispituje službenim ispitivanjem sjemena. Navedeni dio u načelu je što ravnomjernije raspoređen na fizičke i pravne osobe koje prijavljuju sjeme za certifikaciju, i prijavljene vrste, ali također može biti usmjeren na otklanjanje određenih sumnji. Taj dio nije manji od 5 %. (f) Države članice utvrđuju pravila o kaznama koje se primjenjuju za kršenje nacionalnih odredaba koje uređuju pregled pod službenim nadzorom, donesenih u skladu s ovom Direktivom. Predviđene kazne moraju biti učinkovite, pravične i preventivne. Kazne mogu uključivati povlačenje ovlaštenja iz točke (a) službeno ovlaštenim laboratorijima za ispitivanje sjemena koji se proglase krivim zbog, uslijed namjere ili nemara, kršenja pravila koja uređuju službene preglede. Države članice provest će poništavanje certifikacije pregledanog sjemena u slučaju takvog kršenja pravila osim ako se može dokazati da to isto sjeme ipak zadovoljava sve relevantne uvjete.”;

3.	u članku 2. stavku 6., drugi podstavak briše se;

4.

članak 9. mijenja se kako slijedi: (a) stavak 1. zamjenjuje se sljedećim: „1.   Države članice zahtijevaju da su u postupku provjere sorti i ispitivanja sjemena za certifikaciju uzorci uzeti službeno ili pod službenim nadzorom u skladu s odgovarajućim metodama. Međutim, uzorkovanje sjemena u svrhu kontrole u skladu s člankom 22. provodi se službeno.”; (b) sljedeći stavci se dodaju: „1.a   Kada se provodi uzorkovanje sjemena pod službenim nadzorom iz stavka 1., sljedeći zahtjevi moraju biti zadovoljeni: (a) uzorkovanje sjemena provode uzorkivači sjemena koji su ovlašteni za tu svrhu od strane tijela za certifikaciju sjemena države članice u skladu s uvjetima iz točaka (b), (c) i (d); (b) uzorkivači sjemena moraju imati potrebne stručne kvalifikacije koje su stekli na tečajevima osposobljavanja organiziranim u skladu s uvjetima koji se primjenjuju za službene uzorkivače sjemena i potvrđuju se službenim ispitom. Oni provode uzorkovanje sjemena u skladu sa sadašnjim međunarodnim metodama; (c) uzorkivači sjemena su: i. neovisne fizičke osobe; ii. osobe koje su zaposlene kod fizičkih ili pravnih osoba čije djelatnosti ne uključuju proizvodnju sjemena, uzgajanje sjemena, doradu sjemena ili trgovinu sjemenom; ili iii. osobe koje su zaposlene kod fizičkih ili pravnih osoba čije djelatnosti uključuju proizvodnju sjemena, uzgajanje sjemena, doradu sjemena ili trgovinu sjemenom. U primjeru podtočke iii. uzorkivač sjemena može provoditi uzorkovanje sjemena samo na partijama sjemena koje su proizvedene u ime njegovog poslodavca, ako nije drukčije dogovoreno između njegovog poslodavca, podnositelja zahtjeva za certifikaciju i tijela za certifikaciju sjemena; (d) uzorkovanje od strane uzorkivača sjemena predmet je nadzora tijela za certifikaciju sjemena. Kod automatskog uzorkovanja sjemena moraju se poštovati odgovarajući postupci i biti pod službenim nadzorom; (e) u svrhu nadzora iz točke (d) dio partija sjemena prijavljenih za službenu certifikaciju uzorkuju službeni uzorkivači sjemena. Navedeni dio u načelu je što ravnomjernije raspoređen na fizičke i pravne osobe koje prijavljuju sjeme za certifikaciju, i prijavljene vrste, ali također može biti usmjeren na otklanjanje određenih sumnji. Taj dio nije manji od 5 %. Ovo kontrolno uzorkovanje ne odnosi se na automatsko uzorkovanje. Države članice uspoređuju službeno uzete uzorke sjemena s uzorcima iz iste partije sjemena uzete pod službenim nadzorom; (f) države članice utvrđuju pravila o kaznama koje se primjenjuju za kršenje nacionalnih odredaba koje uređuju pregled pod službenim nadzorom, donesenih u skladu s ovom Direktivom. Predviđene kazne moraju biti učinkovite, pravične i preventivne. Kazne mogu uključivati povlačenje ovlaštenja iz točke (a) službeno ovlaštenim uzorkivačima sjemena koji se proglase krivim zbog, uslijed namjere ili nemara, kršenja pravila koja uređuju službene preglede. Države članice provest će poništavanje certifikacije pregledanog sjemena u slučaju takvog kršenja pravila osim ako se može dokazati da to isto sjeme ipak zadovoljava sve relevantne uvjete. 1.b   U skladu s postupkom iz članka 25. stavka 2. mogu se usvojiti daljnje mjere koje se primjenjuju za uzorkovanje sjemena pod službenim nadzorom.”;

5.

članak 19. stavak 3. zamjenjuje se sljedećim: „3.   Države članice također osiguravaju takvu službenu certifikaciju, na zahtjev, sjemena za uljano i predivo bilje dobivenog u trećoj zemlji ako je: (a) sjeme proizvedeno izravno iz: i. osnovnog sjemena ili službeno certificiranog sjemena prve generacije službeno certificiranog u jednoj ili više država članica ili u trećoj zemlji kojoj je odobrena jednakovrijednost u skladu s člankom 20. stavkom 1. točkom (b); ili ii. križanja osnovnog sjemena službeno certificiranog u državi članici s osnovnim sjemenom službeno certificiranim u trećoj zemlji kao pod i.; (b) sjeme pregledano na polju i zadovoljilo uvjete određene odlukom o jednakovrijednosti iz članka 20. stavka 1. točke (a) za odgovarajuću kategoriju; (c) službeno ispitivanje pokazalo da su uvjeti iz Priloga II. za istu kategoriju zadovoljeni.”;

6.

u članku 20. stavku 1., točka (b) zamjenjuje se sljedećim: „(b) sjeme za uljano i predivo bilje dobiveno u trećoj zemlji, koje je jednako pouzdano s obzirom na njegove karakteristike i pripreme za ispitivanje, za osiguranje identiteta, za označivanje i za kontrolu jednakovrijedno je u ovom smislu kao sjeme dobiveno u Zajednici i zadovoljava odredbe ove Direktive.”

Članak 5.

Direktiva 2002/55/EZ mijenja se kako slijedi:

1.

članak 2. stavak 1. mijenja se kako slijedi: (a) u točki (c), točka iv. zamjenjuje se sljedećim: „iv. koja je utvrđena službenim ispitivanjem ili, u slučaju uvjeta određenih u Prilogu II., ili službenim ispitivanjem ili ispitivanjem provedenim pod službenim nadzorom, da bi se zadovoljili uvjeti određeni podtočkama i., ii. i iii;”; (b) u točki (d), točka iv. zamjenjuje se sljedećim: „iv. koja je utvrđena službenim ispitivanjem, ili službenim ispitivanjem ili ispitivanjem provedenim pod službenim nadzorom, da bi se zadovoljili uvjeti određeni podtočkama i., ii. i iii;”;

2.

članku 2. dodaje se stavak 4. i glasi: „4.   Kada se pregledi pod službenim nadzorom određeni u stavku 1. točki (c) podtočki iv. i stavku 1. točki (d) podtočki iv. provedu, ove obveze zadovoljavaju sljedeće: A. Pregled u polju (a) Inspektori: i. imaju potrebne stručne kvalifikacije; ii. nemaju osobne koristi vezano za provođenje inspekcija; iii. imaju službenu dozvolu izdanu od strane tijela za certifikaciju sjemena predmetne države članice i ta dozvola uključuje ili prisegu inspektora ili pisanu izjavu potpisanu od strane inspektora kojom se obvezuju poštovati pravila koja uređuju službena ispitivanja; iv. provode inspekcije pod službenim nadzorom u skladu s pravilima koja se primjenjuju na službene inspekcije. (b) Sjemenska kultura koja se mora pregledati uzgaja se iz sjemena koje je prošlo službenu postkontrolu, čiji su rezultati bili zadovoljavajući. (c) Dio sjemenskih kultura provjeravaju službeni inspektori. Predmetni dio je najmanje 5 %. (d) Dio uzoraka iz partija sjemena dobivenog iz sjemenskih kultura izdvaja se za službenu postkontrolu i, prema potrebi, za službeno laboratorijsko ispitivanje sjemena s obzirom na sortni identitet i čistoću. (e) Države članice utvrđuju pravila o kaznama koje se primjenjuju za kršenje nacionalnih odredaba koje uređuju pregled pod službenim nadzorom, donesenih u skladu s ovom Direktivom. Predviđene kazne moraju biti učinkovite, pravične i preventivne. Kazne mogu uključivati oduzimanje dozvole iz točke (a) podtočke iii. službeno ovlaštenim inspektorima koji se proglase krivim zbog, uslijed namjere ili nemara, kršenja pravila koja uređuju službene preglede. Države članice provest će poništavanje certifikacije pregledanog sjemena u slučaju takvog kršenja pravila osim ako se može dokazati da to isto sjeme ipak zadovoljava sve relevantne uvjete. B. Ispitivanje sjemena (a) Ispitivanje sjemena provodi se u laboratorijima za ispitivanje sjemena koji su ovlašteni za tu svrhu od strane tijela za certifikaciju sjemena države članice u skladu s uvjetima iz točaka (b) do (d). (b) Laboratorij za ispitivanje sjemena vodi glavni analitičar kvalitete sjemena koji je neposredno odgovoran za stručni rad laboratorija te ima potrebne kvalifikacije za stručno vodstvo laboratorija za ispitivanje sjemena. Analitičari sjemena u laboratoriju imaju potrebne stručne kvalifikacije koje su stekli na tečajevima osposobljavanja organiziranim u skladu s uvjetima koji se primjenjuju za službene analitičare kvalitete sjemena i potvrđuju se službenim ispitom. Laboratorij se nalazi u prostorima i opremljen je opremom koju tijelo za ovjeravanje službeno ocijeni zadovoljavajućom za svrhu ispitivanja sjemena u okviru svojih ovlasti. U laboratoriju se ispitivanje sjemena provodi u skladu sa sadašnjim međunarodnim metodama. (c) Laboratorij za ispitivanje kvalitete sjemena je: i. neovisan laboratorij; ili ii. laboratorij koji pripada sjemenarskoj tvrtki. U primjeru podtočke ii. laboratorij može provoditi ispitivanje sjemena samo na partijama sjemena koje je proizvedeno u ime sjemenarske tvrtke kojoj laboratorij pripada, ako nije drukčije dogovoreno između sjemenarske tvrtke, podnositelja zahtjeva za certifikaciju i tijela za certifikaciju sjemena. (d) Ispitivanje sjemena koje provodi laboratorij za ispitivanje sjemena podliježe odgovarajućem nadzoru od strane tijela za certifikaciju. (e) U svrhu nadzora iz točke (d) dio partija sjemena prijavljenih za službenu certifikaciju kontrolno se ispituje službenim ispitivanjem sjemena. Navedeni dio u načelu je što ravnomjernije raspoređen na fizičke i pravne osobe koje prijavljuju sjeme za certifikaciju, i prijavljene vrste, ali također može biti usmjeren na otklanjanje određenih sumnji. Taj dio nije manji od 5 %. (f) Države članice utvrđuju pravila o kaznama koje se primjenjuju za kršenje nacionalnih odredaba koje uređuju pregled pod službenim nadzorom, donesenih u skladu s ovom Direktivom. Predviđene kazne moraju biti učinkovite, pravične i preventivne. Kazne mogu uključivati povlačenje ovlaštenja iz točke (a) službeno ovlaštenim laboratorijima za ispitivanje sjemena koji se proglase krivim zbog, uslijed namjere ili nemara, kršenja pravila koja uređuju službene preglede. Države članice provest će poništavanje certifikacije pregledanog sjemena u slučaju takvog kršenja pravila osim ako se može dokazati da to isto sjeme ipak zadovoljava sve relevantne uvjete.”;

3.

članak 25. mijenja se kako slijedi: (a) stavak 1. zamjenjuje se sljedećim: „1.   Države članice zahtijevaju da su u postupku ispitivanja sjemena za certifikaciju uzorci uzeti službeno ili pod službenim nadzorom u skladu s odgovarajućim metodama. Međutim, uzorkovanje sjemena u svrhu kontrole u skladu s člankom 39. provodi se službeno. Ove odredbe također se odnose na uzorkovanje standardnog sjemena za postkontrolna ispitivanja.”; (b) sljedeći stavci se dodaju: „1.a   Kada se provodi uzorkovanje sjemena pod službenim nadzorom iz stavka 1., sljedeći zahtjevi moraju biti zadovoljeni: (a) uzorkovanje sjemena provode uzorkivači sjemena koji su ovlašteni za tu svrhu od strane tijela za certifikaciju sjemena države članice u skladu s uvjetima iz točaka (b), (c) i (d); (b) uzorkivači sjemena moraju imati potrebne stručne kvalifikacije koje su stekli na tečajevima osposobljavanja organiziranim u skladu s uvjetima koji se primjenjuju za službene uzorkivače sjemena i potvrđuju se službenim ispitom. Oni provode uzorkovanje sjemena u skladu sa sadašnjim međunarodnim metodama; (c) uzorkivači sjemena su: i. neovisne fizičke osobe; ii. osobe koje su zaposlene kod fizičkih ili pravnih osoba čije djelatnosti ne uključuju proizvodnju sjemena, uzgajanje sjemena, doradu sjemena ili trgovinu sjemenom; ili iii. osobe koje su zaposlene kod fizičkih ili pravnih osoba čije djelatnosti uključuju proizvodnju sjemena, uzgajanje sjemena, doradu sjemena ili trgovinu sjemenom. U primjeru podtočke iii. uzorkivač sjemena može provoditi uzorkovanje sjemena samo na partijama sjemena koje su proizvedene u ime njegovog poslodavca, ako nije drukčije dogovoreno između njegovog poslodavca, podnositelja zahtjeva za certifikaciju i tijela za certifikaciju sjemena; (d) uzorkovanje od strane uzorkivača sjemena predmet je nadzora tijela za certifikaciju sjemena. Kod automatskog uzorkovanja sjemena moraju se poštovati odgovarajući postupci i biti pod službenim nadzorom; (e) u svrhu nadzora iz točke (d) dio partija sjemena prijavljenih za službenu certifikaciju uzorkuju službeni uzorkivači sjemena. Navedeni dio u načelu je što ravnomjernije raspoređen na fizičke i pravne osobe koje prijavljuju sjeme za certifikaciju, ali također može biti usmjeren na otklanjanje određenih sumnji. Taj dio nije manji od 5 %. Ovo kontrolno uzorkovanje ne odnosi se na automatsko uzorkovanje. Države članice uspoređuju službeno uzete uzorke sjemena s uzorcima iz iste partije sjemena uzete pod službenim nadzorom; (f) države članice utvrđuju pravila o kaznama koje se primjenjuju za kršenje nacionalnih odredaba koje uređuju pregled pod službenim nadzorom, donesenih u skladu s ovom Direktivom. Predviđene kazne moraju biti učinkovite, pravične i preventivne. Kazne mogu uključivati povlačenje ovlaštenja iz točke (a) službeno ovlaštenim uzorkivačima sjemena koji se proglase krivim zbog, uslijed namjere ili nemara, kršenja pravila koja uređuju službene preglede. Države članice provest će poništavanje certifikacije pregledanog sjemena u slučaju takvog kršenja pravila osim ako se može dokazati da to isto sjeme ipak zadovoljava sve relevantne uvjete. 1.b   U skladu s postupkom iz članka 46. stavka 2. mogu se usvojiti daljnje mjere koje se primjenjuju za uzorkovanje sjemena pod službenim nadzorom.”

Članak 6.

U Odluci 98/320/EZ, u članku 4. datum „27. travnja 2005.” zamjenjuje se s „30. rujna 2005.”

Članak 7.

Do 1. listopada 2010. Komisija će podnijeti detaljnu ocjenu o pojednostavljenim postupcima certifikacije koje uvodi ova Direktiva. Ova ocjena posebno će biti usredotočena na djelovanje nadzornih sustava u smislu mogućih utjecaja na kvalitetu sjemena.

Članak 8.

1.   Države članice donose zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom najkasnije do 1. listopada 2005. One Komisiji odmah dostavljaju tekst tih odredaba i korelacijsku tablicu između tih odredaba i ove Direktive.

Kada države članice donose ove mjere, te mjere prilikom njihove službene objave sadržavaju uputu na ovu Direktivu ili se uz njih navodi takva uputa. Načine tog upućivanja određuju države članice.

2.   Države članice Komisiji dostavljaju tekst glavnih odredaba nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva.

Članak 9.

Ova Direktiva stupa na snagu sedmog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Članak 10.

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

---

(1)  Mišljenje od 17.11.2004. (još nije objavljeno u Službenom listu).

(2)  Mišljenje od 15.9.2004. (još nije objavljeno u Službenom listu).

(3)  SL 125, 11.7.1966., str. 2298/66. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom Komisije 2004/55/EZ (SL L 114, 21.4.2004., str. 18.).

(4)  SL 125, 11.7.1966., str. 2309/66. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom 2003/61/EZ (SL L 165, 3.7.2003., str. 23.).

(5)  SL L 193, 20.7.2002., str. 12. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom 2003/61/EZ.

(6)  SL L 193, 20.7.2002., str. 33. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Uredbom (EZ) br. 1829/2003 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 268, 18.10.2003., str. 1.).

(7)  SL L 193, 20.7.2002., str. 74. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom 2003/61/EZ.

(8)  SL L 140, 12.5.1998., str. 14. Odluka izmijenjena Odlukom 2004/626/EZ (SL L 283, 2.9.2004., str. 16.).

(9)  SL L 25, 1.2.1999., str. 27.

---