11/Sv. 077

HR

Službeni list Europske unije

1

---

---

/

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

29.06.2013.

---

Uvodna napomena

U skladu s člankom 52. Akta o uvjetima pristupanja Republike Hrvatske i prilagodbama Ugovora o Europskoj uniji, Ugovora o funkcioniranju Europske unije i Ugovora o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju, potpisanog 9. prosinca 2011., tekstovi akata institucija donesenih prije pristupanja koje su te institucije sastavile na hrvatskom jeziku od dana pristupanja vjerodostojni su pod istim uvjetima kao i tekstovi sastavljeni na sadašnjim službenim jezicima. Tim se člankom također predviđa da se tekstovi objavljuju u Službenom listu Europske unije ako su tekstovi na sadašnjim jezicima tako objavljeni.

U skladu s tim člankom objavljuje se posebno izdanje Službenog lista Europske unije na hrvatskom jeziku, koje sadržava tekstove obvezujućih općih akata. To izdanje obuhvaća akte usvojene u razdoblju od 1952. godine do dana pristupanja.

Objavljeni tekstovi podijeljeni su na 20 poglavlja koja slijede raspored iz Registra važećeg zakonodavstva Europske unije, i to:

01	Opća, financijska i institucionalna pitanja
02	Carinska unija i slobodno kretanje robe
03	Poljoprivreda
04	Ribarstvo
05	Sloboda kretanja radnika i socijalna politika
06	Pravo poslovnog nastana i sloboda pružanja usluga
07	Prometna politika
08	Politika tržišnog natjecanja
09	Porezi
10	Ekonomska i monetarna politika i slobodno kretanje kapitala
11	Vanjski odnosi
12	Energetika
13	Industrijska politika i unutarnje tržište
14	Regionalna politika i koordinacija strukturnih instrumenata
15	Okoliš, potrošači i zaštita zdravlja
16	Znanost, informiranje, obrazovanje i kultura
17	Pravo poduzećâ
18	Zajednička vanjska i sigurnosna politika
19	Područje slobode, sigurnosti i pravde
20	Europa građana

Spomenuti registar, koji vodi Ured za publikacije, dostupan je na internetu (eur-lex.europa.eu) na službenim jezicima Europske unije. Bibliografskoj bilješci svakog akta može se pristupiti putem registra, gdje se mogu pronaći upućivanja na posebno izdanje i na ostale analitičke metapodatke.

Akti objavljeni u posebnom izdanju, uz određene iznimke, objavljuju se u obliku u kojem su bili objavljeni u Službenom listu na izvornim službenim jezicima. Stoga pri uporabi posebnog izdanja treba uzeti u obzir naknadne izmjene, prilagodbe ili odstupanja koje su usvojile institucije, Europska središnja banka ili su predviđene u Aktu o pristupanju.

Iznimno, kad se opsežni tehnički prilozi poslije zamijene novim prilozima, navodi se samo upućivanje na posljednji akt koji zamjenjuje prilog. Takav je slučaj u pojedinim aktima koji sadržavaju popise carinskih oznaka (poglavlje 02), aktima o prijevozu opasnih tvari, aktima o pakiranju i označivanju tih tvari (poglavlja 07 i 13) te nekima od protokola i priloga Sporazumu o Europskom gospodarskom prostoru.

Također, Pravilnik o osoblju objavljuje se kao pročišćeni tekst koji obuhvaća sve izmjene do kraja 2012. godine. Daljnje izmjene objavljuju se u izvornom obliku.

Posebno izdanje sadržava dva sustava numeracije stranica:

i.

izvorna numeracija stranica, zajedno s datumom objave francuskog, talijanskog, njemačkog i nizozemskog izdanja Službenog lista, engleskog i danskog izdanja od 1. siječnja 1973., grčkog izdanja od 1. siječnja 1981., španjolskog i portugalskog izdanja od 1. siječnja 1986., finskog i švedskog izdanja od 1. siječnja 1995., češkog, estonskog, latvijskog, litavskog, mađarskog, malteškog, poljskog, slovačkog i slovenskog izdanja od 1. svibnja 2004. te bugarskog i rumunjskog izdanja od 1. siječnja 2007. U numeraciji stranica postoje praznine jer svi akti objavljeni u to vrijeme nisu objavljeni u posebnom izdanju. Kada se prilikom citiranja akata upućuje na Službeni list, potrebno je navesti stranicu sukladno izvornoj numeraciji;

ii.	numeracija stranica posebnog izdanja neprekinuta je i ne smije se navoditi prilikom citiranja akata.

Do lipnja 1967. numeracija stranica u Službenom listu počinjala je iznova svake godine. Od tada nadalje svaki broj Službenog lista počinje na prvoj stranici.

Od 1. siječnja 1968. Službeni list podijeljen je na dva dijela:

—	Zakonodavstvo („L”),

—	Informacije i objave („C”).

Od 1. veljače 2003. prijašnje ime „Službeni list Europskih zajednica” promijenjeno je, na temelju Ugovora iz Nice, u „Službeni list Europske unije”.

---

11/Sv. 077

HR

Službeni list Europske unije

3

---

42008X0222(01)

---

L 048/77

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

22.02.2008.

---

 

Samo izvorni tekstovi UN/ECE-a imaju pravni učinak prema međunarodnom javnom pravu. Status i dan stupanja na snagu ovog Pravilnika treba provjeriti u zadnjem izdanju dokumenta UN/ECE TRANS/WP.29/343/, koji je dostupan na: http://www.unece.org/trans/main/wp29/wp29wgs/wp29gen/wp29fdocstts.html

Pravilnik br. 24 Gospodarske komisije Ujedinjenih naroda za Europu (UN/ECE) - Jedinstvene odredbe o:

I.	Homologaciji motora na kompresijsko paljenje s obzirom na emisiju vidljivih onečišćujućih tvari

II.	Homologaciji motornih vozila s obzirom na ugradnju motora na kompresijsko paljenje homologiranog tipa

III.	Homologaciji motornih vozila s motorima na kompresijsko paljenje s obzirom na emisiju vidljivih onečišćujućih tvari iz motora

IV.	Mjerenju snage motora na kompresijsko paljenje

Dopune 3. serije izmjena 03 – dan stupanja na snagu: 2. veljače 2007.

Izmjene Pravilnika br. 89 objavljenog u Službenom listu Europske unije br. L 326, 24.11.2006.

Stavci 1.1.1. do 1.1.3., izmjenjuju se i glase (umetanje reference u novu bilješku (1) i novu bilješku (1)):

Stavak 5.4.1., referenca u bilješci (1) i bilješka (1), kojoj je promijenjen broj u bilješku (2) mijenja se i glasi:

---

(1)  Kako je definirano u Prilogu 7 Konsolidirane rezolucije o konstrukciji vozila (R.E.3), (dokument TRANS/WP.29/78/Rev.1/izmjena 2 kako je zadnje izmijenjena izmjenom 4.).”

---

11/Sv. 077

HR

Službeni list Europske unije

4

---

32008D0147

---

L 053/3

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

28.01.2008.

---

ODLUKA VIJEĆA

od 28. siječnja 2008.

o sklapanju, u ime Europske zajednice, Sporazuma između Europske zajednice i Švicarske Konfederacije o kriterijima i mehanizmima za određivanje države nadležne za razmatranje zahtjeva za azil podnesenog u državi članici ili u Švicarskoj

(2008/147/EZ)

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 63. stavak 1. točku (a) u vezi s člankom 300. stavkom 2. prvim podstavkom prvom rečenicom i člankom 300. stavkom 3. prvim podstavkom,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije,

uzimajući u obzir mišljenje Europskog parlamenta,

budući da:

(1)	Nakon ovlaštenja danog Komisiji 17. lipnja 2002. završeni su pregovori sa švicarskim nadležnim tijelima o kriterijima i mehanizmima za određivanje države nadležne za razmatranje zahtjeva za azil podnesenog u državi članici ili u Švicarskoj;

(2)

U skladu s Odlukom Vijeća od 25. listopada 2004. i podložno njegovom kasnijem konačnom sklapanju, Sporazum između Europske zajednice i Švicarske Konfederacije o kriterijima i mehanizmima za određivanje države nadležne za razmatranje zahtjeva za azil podnesenog u državi članici ili u Švicarskoj, potpisan je u ime Europske zajednice 26. listopada 2004.;

(3)	Sporazum bi sada trebalo odobriti;

(4)	Sporazumom se uspostavlja mješoviti odbor koji ima ovlasti donošenja odluka u određenim područjima i stoga je potrebno odrediti tko predstavlja Zajednicu u ovom odboru;

(5)	Nadalje je potrebno predvidjeti postupak kojim se utvrđuje način na koji se prihvaća stajalište Zajednice;

(6)	U skladu s člankom 3. Protokola o stajalištu Ujedinjene Kraljevine i Irske, koji je priložen Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o osnivanju Europske zajednice, Ujedinjena Kraljevina i Irska sudjeluju u donošenju i primjeni ove Odluke;

(7)	U skladu s člancima 1. i 2. Protokola o stajalištu Danske, koji je priložen Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o osnivanju Europske zajednice, Danska ne sudjeluje u donošenju ove Odluke te je ta odluka ne obvezuje niti se na nju primjenjuje,

ODLUČILO JE:

Članak 1.

Sporazum između Europske zajednice i Švicarske Konfederacije o kriterijima i mehanizmima za određivanje države nadležne za razmatranje zahtjeva za azil podnesenog u državi članici ili u Švicarskoj i pripadajući dokumenti, koji se sastoje od Završnog akta i Zajedničke izjave o zajedničkim sastancima mješovitog odbora, ovime se odobravaju u ime Europske zajednice.

Tekst Sporazuma, Završni akt i Zajednička izjava priloženi su ovoj Odluci.

Članak 2.

Predsjednik Vijeća ovime je ovlašten odrediti osobu ovlaštenu za polaganje u ime Europske zajednice instrumenta odobrenja iz članka 12. Sporazuma kako bi izrazili suglasnost Zajednice da je Sporazum obvezuje.

Članak 3.

Komisija zastupa Zajednicu u mješovitom odboru osnovanom člankom 3. Sporazuma.

Članak 4.

1.   Stajalište Zajednice u okviru mješovitog odbora u vezi s donošenjem poslovnika kako je propisano člankom 3. stavkom 2. Sporazuma utvrđuje Komisija nakon savjetovanja s posebnim odborom kojeg određuje Vijeće.

2.   Za sve ostale odluke mješovitog odbora, stajalište Zajednice utvrđuje Vijeće odlučujući kvalificiranom većinom na prijedlog Komisije.

Članak 5.

Ova se Odluka objavljuje u Službenom listu Europske unije.

---

11/Sv. 077

HR

Službeni list Europske unije

6

---

22008A0227(01)

---

L 053/5

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

26.10.2004.

---

SPORAZUM

između Europske zajednice i Švicarske Konfederacije o kriterijima i mehanizmima za određivanje države nadležne za razmatranje zahtjeva za azil podnesenog u državi članici ili u Švicarskoj

EUROPSKA ZAJEDNICA

i

ŠVICARSKA KONFEDERACIJA

dalje u tekstu „ugovorne stranke”,

BUDUĆI DA je Vijeće Europske unije donijelo Uredbu Vijeća (EZ) br. 343/2003 od 18. veljače 2003. o utvrđivanju kriterija i mehanizama za određivanje države članice odgovorne za razmatranje zahtjeva za azil kojeg je u jednoj od država članica podnio državljanin treće zemlje (1) (dalje u tekstu: Dublinska uredba), koja je zamijenila Konvenciju o utvrđivanju države odgovorne za razmatranje zahtjeva za azil podnesenih u jednoj od država članica Europskih zajednica, koja je potpisana u Dublinu 15. lipnja 1990. (2) (dalje u tekstu: Dublinska konvencija) i budući da je Komisija Europskih zajednica donijela Uredbu (EZ) br. 1560/2003 od 2. rujna 2003. o utvrđivanju detaljnih pravila za primjenu Uredbe Vijeća (EZ) br. 343/2003 o utvrđivanju kriterija i mehanizama za utvrđivanje države članice odgovorne za razmatranje zahtjeva za azil kojeg je u jednoj od država članica podnio državljanin treće zemlje (3), dalje u tekstu „Dublinska provedbena uredba”;

BUDUĆI DA je Vijeće Europske unije donijelo Uredbu Vijeća (EZ) br. 2725/2000 od 11. prosinca 2000. o osnivanju sustava „Eurodac” za usporedbu otisaka prstiju za učinkovitu primjenu Dublinske konvencije s ciljem da pomogne utvrditi ugovornu stranku odgovornu za razmatranje zahtjeva za azil u skladu s Dublinskom konvencijom (4) (dalje u tekstu: Uredba Eurodac) i Uredbom Vijeća (EZ) br. 407/2002 od 28. veljače 2002. o utvrđivanju određenih pravila za provedbu Uredbe (EZ) br. 2725/2000 o osnivanju sustava „Eurodac” za usporedbu otisaka prstiju za učinkovitu primjenu Dublinske konvencije (5) (dalje u tekstu: Provedbena uredba Eurodac);

BUDUĆI DA će Švicarska Konfederacija primjenjivati Direktivu 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. listopada 1995. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom protoku takvih podataka (6) (dalje u tekstu: Direktiva o zaštiti osobnih podataka) kako se primjenjuje u državama članicama Europske unije pri obradi podataka za potrebe ovog Sporazuma;

UZIMAJUĆI U OBZIR zemljopisni položaj Švicarske Konfederacije;

BUDUĆI DA će sudjelovanje Švicarske Konfederacije u pravnoj stečevini Zajednice obuhvaćenoj Dublinskom uredbom i Uredbom Eurodac (dalje u tekstu: pravna stečevina Dublin/Eurodac) pomoći jačanju suradnje između Europske zajednice i Švicarske Konfederacije;

BUDUĆI DA je Europska zajednica sklopila Sporazum s Republikom Islandom i Kraljevinom Norveškom o kriterijima i mehanizama za određivanje države odgovorne za razmatranje zahtjeva za azil koji je podnesen u državi članici ili u Islandu ili Norveškoj (7) na temelju Dublinske konvencije;

BUDUĆI DA je poželjno da se Švicarska Konfederacija ravnopravno pridruži Islandu i Norveškoj u provedbi, primjeni i razvoju pravne stečevine Dublin/Eurodac;

BUDUĆI DA bi između Europske zajednice i Švicarske Konfederacije trebao biti sklopljen sporazum koji sadržava prava i obveze slične pravima i obvezama koje su dogovorene između Europske zajednice, s jedne strane, i Islanda i Norveške, s druge strane;

UVJERENI da je između Europske zajednice i Švicarske Konfederacije potrebno organizirati suradnju vezano uz provedbu, praktičnu primjenu i daljnji razvoj pravne stečevine Dublin/Eurodac;

BUDUĆI DA je potrebno, kako bi se Švicarska Konfederacija pridružila aktivnostima Europske zajednice u područjima obuhvaćenim ovim Sporazumom i kako bi se omogućilo njezino sudjelovanje u tim aktivnostima, uspostaviti odbor u skladu s institucionalnim modelom uspostavljenim za pridruživanje Islanda i Norveške;

BUDUĆI DA je suradnja u područjima obuhvaćenima Dublinskom uredbom i Uredbom Eurodac utemeljena na načelima slobode, demokracije, vladavine prava i poštovanja ljudskih prava, koja su posebno zajamčena Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda od 4. studenoga 1950.;

BUDUĆI DA se odredbe glave IV. Ugovora o osnivanju Europske zajednice i akti doneseni na temelju te glave Ugovora ne primjenjuju na Kraljevinu Dansku u skladu s Protokolom o stajalištu Danske, koji je Ugovorom iz Amsterdama priložen Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o osnivanju Europske zajednice, trebalo bi omogućiti Švicarskoj Konfederaciji i Danskoj da u svojim međusobnim odnosima primjenjuju temeljne odredbe ovog Sporazuma;

BUDUĆI DA je potrebno osigurati da države s kojima je Europska unija uspostavila pridruživanje radi provedbe, primjene i razvoja pravne stečevine Dublin/Eurodac također primjenjuju tu pravnu stečevinu u svojim međusobnim odnosima;

BUDUĆI DA neometano funkcioniranje pravne stečevine Dublin/Eurodac zahtijeva istodobnu primjenu ovog Sporazuma i sporazuma između stranaka koje su pridružene ili koje sudjeluju u provedbi i razvoju pravne stečevine Dublin/Eurodac koji uređuju njihove međusobne odnose;

S OBZIROM NA pridruživanje Švicarske Konfederacije provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine;

IMAJUĆI NA UMU vezu između schengenske pravne stečevine i pravne stečevine Dublin/Eurodac;

BUDUĆI DA ta veza zahtijeva da se pravna stečevina Dublin/Eurodac primjenjuje istodobno sa schengenskom pravnom stečevinom,

SPORAZUMJELE SU SE:

Članak 1.

1.   Odredbe

—	Dublinske uredbe,

—	Uredbe Eurodac,

—	Provedbene uredbe Eurodac, i

—	Dublinske provedbene uredbe

provodi Švicarska Konfederacija, dalje u tekstu „Švicarska” i primjenjuje ih u svojim odnosima s drugim državama članicama Europske unije, dalje u tekstu „države članice”.

2.   Države članice primjenjuju uredbe navedene u stavku 1. na Švicarsku.

3.   Ne dovodeći u pitanje članak 4. Švicarska prihvaća, provodi i primjenjuje akte i mjere Europske zajednice o izmjeni odredbi iz stavka 1., ili se na njima temelje, i odluke donesene u skladu s postupcima navedenim u tim odredbama.

4.   Švicarska provodi i primjenjuje, mutatis mutandis, odredbe Direktive o zaštiti osobnih podataka kako su primjenjive na države članice u vezi podataka koji se obrađuju radi provedbe i primjene odredaba iz stavka 1..

5.   Za potrebe stavaka 1. i 2. upućivanja na „države članice” u odredbama iz stavka 1. uključuju i Švicarsku.

Članak 2.

1.   Pri izradi novog zakonodavstva o izmjeni odredaba iz članka 1. ili odredaba koje se na njima temelje Komisija Europskih zajednica, dalje u tekstu „Komisija”, neformalno se savjetuje sa švicarskim stručnjacima na jednak način kao što se savjetuje sa stručnjacima država članica pri izradi svojih prijedloga.

2.   Kad Komisija šalje svoje prijedloge navedene u stavku 1. Europskom parlamentu i Vijeću Europske unije, dalje u tekstu „Vijeće”, Komisija njihove preslike šalje Švicarskoj.

Na zahtjev jedne ugovorne stranke, može se obaviti prethodna razmjena mišljenja Mješovitoga odbora osnovanog na temelju članka 3.

3.   Ugovorne se stranke, na zahtjev iz vlastitih redova, u Mješovitom odboru u važnim trenucima u fazi prije usvajanja zakonodavstva iz stavka 1., ponovno međusobno savjetuju u postupku stalnog obavješćivanja i savjetovanja.

4.   Ugovorne strane tijekom faze obavješćivanja i savjetovanja surađuju u dobroj vjeri s ciljem olakšavanja djelovanja Mješovitoga odbora, u skladu s ovim Sporazumom.

5.   Predstavnici švicarske Vlade imaju pravo u okviru Mješovitoga odbora davati prijedloge u vezi pitanja iz stavka 1.

6.   Komisija švicarskim stručnjacima osigurava da u najširem mogućem opsegu sudjeluju, ovisno o dotičnim područjima, u pripremi nacrta mjera koje se zatim podnose odborima koji pomažu Komisiji u ostvarivanju njezinih izvršnih ovlasti. U skladu s tim, Komisija se, kada sastavlja svoje prijedloge, savjetuje sa švicarskim stručnjacima na istoj osnovi kao i sa stručnjacima iz država članica.

7.   Kad se predmet uputi Vijeću u skladu s procedurom koja se primjenjuje na tip dotičnog odbora, Komisija Vijeću prosljeđuje mišljenja švicarskih stručnjaka.

Članak 3.

1.   Osniva se Mješoviti odbor koji se sastoji od predstavnika ugovornih stranaka.

2.   Mješoviti odbor konsenzusom donosi svoj poslovnik.

3.   Mješoviti se odbor sastaje na inicijativu svojega predsjednika ili na zahtjev bilo kojeg člana.

4.   Mješoviti odbor sastaje se na odgovarajućoj razini, ovisno o potrebama, s ciljem ispitivanja provedbe i praktične primjene odredaba iz članka 1. i razmjene mišljenja o sastavljanju akata i mjera kojima se izmjenjuju odredbe iz članka 1. ili koje se temelje na tim odredbama.

Smatra se da se sve razmjene informacija o ovom Sporazumu odvijaju u skladu s nadležnostima Mješovitog odbora.

5.   Mješovitim odborom predsjedaju naizmjence tijekom razdoblja od šest mjeseci predstavnik Europske zajednice i predstavnik švicarske Vlade.

Članak 4.

1.   Podložno stavku 2., kad Vijeće donese akte ili mjere kojima se izmjenjuju odredbe iz članka 1., ili koje se temelje na tim odredbama, i kad se akti i mjere donesu u skladu s procedurama određenima u tim odredbama, ti se akti i mjere istodobno primjenjuju u državama članicama i Švicarskoj, osim u slučaju izričitih odredaba o suprotnom.

2.   Komisija odmah obavješćuje Švicarsku o donošenju akata ili mjera iz stavka 1. Švicarska odlučuje hoće li prihvatiti njihov sadržaj i hoće li ih primjenjivati u svom unutarnjem pravnom poretku. O ovoj se odluci obavješćuje Komisiju u roku trideset dana od usvajanja dotičnih akata ili mjera.

3.   Ako sadržaj tih akata ili mjera za Švicarsku može postati obvezujući tek nakon što ispuni ustavne odredbe, Švicarska o tome obavješćuje Komisiju u trenutku obavješćivanja. Švicarska odmah pisanim putem obavješćuje Komisiju o ispunjavanju svih ustavnih odredaba. Ako nije potreban referendum, obavijest se obavlja odmah nakon što istekne rok za referendum. Ako je referendum potreban, Švicarska za obavljanje obavijesti ima najviše dvije godine od dana obavijesti Komisije. Od dana utvrđenoga za stupanje na snagu akta ili mjere za Švicarsku i dok ne da obavijest da su ispunjene ustavne odredbe, Švicarska, kad je to moguće, primjenjuje dotični akt ili mjeru privremeno.

4.   Ako Švicarska akt ili mjeru o kojoj je riječ ne može provoditi privremeno, te ako to uzrokuje poteškoće koje narušavaju odvijanje suradnje u okviru Dublin/Eurodac, stanje ispituje Mješoviti odbor. Europska zajednica može poduzeti razmjerne, potrebne mjere protiv Švicarske kako bi osigurala neometano odvijanje suradnje Dublin/Eurodac.

5.   Prihvati li Švicarska akte i mjere navedene u stavku 1. stvaraju se prava i obveze između Švicarske i država članica Europske unije.

6.   Ako:

(a)	Švicarska podnese obavijest o svojoj odluci da ne prihvaća sadržaj nekog akta ili mjere iz stavka 1. na koje su primijenjene procedure navedene u ovom Sporazumu; ili ako

(b)	Švicarska ne podnese obavijest u roku od trideset dana iz stavka 2., ili ako

(c)	Švicarska ne obavi obavijest nakon isteka roka za referendum, u slučaju kad se referendum provodi, u roku od dvije godine kako je utvrđeno u stavku 3. ili ne osigura privremenu provedbu predviđenu u istom podstavku od dana određenog za stupanje na snagu dotičnog akta ili mjere;

ovaj Sporazum se suspendira.

7.   Mješoviti odbor razmatra pitanje koje je dovelo do suspenzije i nastoji riješiti uzroke neprihvaćanja ili neratifikacije u roku od 90 dana. Nakon što ispita sve druge mogućnosti kako bi se zajamčilo daljnje neometano djelovanje Sporazuma, uključujući i mogućnost utvrđivanja istovjetnosti zakona i propisa, može jednoglasno odlučiti o ponovnom uvođenju Sporazuma. Ako je ovaj Sporazum suspendiran i nakon 90 dana, prestaje važiti.

Članak 5.

1.   Radi postizanja cilja ugovornih stranaka da osiguraju najveću moguću ujednačenu primjenu i tumačenje odredaba navedenih u članku 1., Mješoviti odbor neprestano nadzire razvoj sudske prakse Suda Europskih zajednica, dalje u tekstu „Sud”, i sudsku praksu koja se odnosi na takve odredbe nadležnih švicarskih sudova. U tom smislu ugovorne stranke osiguravaju brz međusobni prijenos podataka o takvoj sudskoj praksi.

2.   Švicarska, u slučajevima kad sud države članice podnese Sudu zahtjev za donošenjem odluke o prethodnom pitanju o tumačenju odredaba navedenih u članku 1., ima pravo podnijeti Sudu podneske ili pisana očitovanja.

Članak 6.

1.   Švicarska svake godine izvještava Mješoviti odbor o načinu na koji su njezina upravna tijela i sudovi primjenjivali i tumačili odredbe navedene u članku 1., kako ih je, prema potrebi, tumačio Sud.

2.   Ako Mješoviti odbor u roku od dva mjeseca nakon što je obaviješten o znatnim razlikama između sudske prakse Suda i sudske prakse švicarskih sudova ili o znatnoj razlici između nadležnih tijela dotičnih država članica i švicarskih nadležnih tijela u njihovoj primjeni odredaba iz članka 1., nije u mogućnosti osigurati ujednačenu primjenu i tumačenje, pokreće se postupak iz članka 7.

Članak 7.

1.   U slučaju spora o primjeni ili tumačenju ovog Sporazuma ili kad nastupi situacija predviđena u članku 6. stavku 2., pitanje se službeno uvrštava kao sporno pitanje na dnevni red Mješovitoga odbora.

2.   Mješoviti odbor ima 90 dana za rješavanje spora, računajući od dana usvajanja dnevnoga reda na koji je pitanje uvršteno.

3.   Kad Mješoviti odbor ne može riješiti spor u roku 90 dana kako je predviđeno u stavku 2., taj se rok produljuje za daljnjih 90 dana radi postizanja konačne namire. Ako na kraju toga roka Mješoviti odbor ne donese nikakvu odluku, ovaj se Sporazum prestaje primjenjivati na kraju zadnjeg dana dotičnog razdoblja.

Članak 8.

1.   Vezano uz upravne troškove i troškove poslovanja povezane s osnivanjem i djelovanjem središnje jedinice sustava Eurodac, Švicarska daje doprinos u opći proračun Europskih zajednica u iznosu od 7,286 % prvotnog referentnog iznosa od 11 675 000 eura, a od financijske godine 2004. godišnji doprinos u iznosu od 7,286 % odgovarajućih odobrenih proračunskih sredstava za dotičnu financijsku godinu.

Što se tiče drugih upravnih troškova i troškova poslovanja povezanih s provedbom ovog Sporazuma, Švicarska daje doprinos u opći proračun Europskih zajednica godišnji iznos koji se izračunava u skladu s njezinim bruto domaćim proizvodom kao postotak bruto domaćeg proizvoda svih država sudionica.

2.   Švicarska ima pravo primati dokumente koji se odnose na ovaj Sporazum i na sastancima Mješovitoga odbora zahtijevati prevođenje na jedan službeni jezik institucija Europskih zajednica po vlastitom izboru.

Članak 9.

Švicarsko nacionalno nadzorno tijelo kojem je povjerena zaštita podataka i nezavisno nadzorno tijelo osnovano u skladu s člankom 286. stavkom 2. Ugovora o osnivanju Europske zajednice surađuju u onoj mjeri koja je potrebna za obavljanje njihovih dužnosti, i poglavito razmjenjuju sve odgovarajuće informacije. Ova dva tijela određuju pravila koja uređuju njihovu uzajamnu suradnju zajedničkim sporazumom.

Članak 10.

1.   Ovaj Sporazum ni na koji način ne utječe na druge sporazume sklopljene između Europske zajednice i Švicarske.

2.   Ovaj Sporazum ni na koji način ne utječe na buduće sporazume koje Europska zajednica sklopi sa Švicarskom.

Članak 11.

1.   Kraljevina Danska može zatražiti da sudjeluje u ovom Sporazumu. Ugovorne stranke, uz suglasnost Kraljevine Danske, utvrđuju uvjete o takvom sudjelovanju u protokolu uz ovaj Sporazum.

2.   Švicarska sklapa sporazum s Republikom Islandom i Kraljevinom Norveškom o uvođenju uzajamnih prava i obveza na temelju njihova odgovarajućega pridruživanja provedbi, primjeni i razvoju pravne stečevine Dublin/Eurodac.

Članak 12.

1.   Ovaj Sporazum ratificiraju ili odobravaju ugovorne stranke. Instrumenti o ratifikaciji ili odobrenju pohranjuju se kod Glavnog tajnika Vijeća koji je depozitar.

2.   Ovaj sporazum stupa na snagu prvoga dana mjeseca nakon obavijesti depozitara ugovornim strankama da je položen konačni instrument o ratifikaciji ili odobrenju.

3.   Članci 2. i 3. i prva rečenica članka 4. stavka 2. primjenjuju se privremeno od dana potpisivanja Sporazuma.

Članak 13.

U vezi akata i mjera donesenih nakon potpisivanja ovog Sporazuma, ali prije njegova stupanja na snagu, tridesetodnevno razdoblje iz zadnje rečenice članka 4. stavka 2. počinje teći od dana stupanja na snagu ovog Sporazuma.

Članak 14.

1.   Ovaj se Sporazum primjenjuje samo ako se primjenjuju i sporazumi navedeni u članku 11.

2.   Osim toga, ovaj Sporazum se primjenjuje samo ako se primjenjuje i Sporazum sklopljen između Europske unije, Europske zajednice i Švicarske Konfederacije o pridruživanju Švicarske Konfederacije provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine.

Članak 15.

1.   Lihtenštajn može pristupiti ovom Sporazumu.

2.   Pristupanje Lihtenštajna uređuje se protokolom uz ovaj Sporazum u kojem se određuju sve posljedice pristupanja, uključujući uvođenje prava i obveza između Lihtenštajna i Švicarske, te između Lihtenštajna, s jedne strane, i Europske zajednice i njezinih država članica, u onoj mjeri u kojoj su obvezane ovim Sporazumom, s druge strane.

Članak 16.

1.   Svaka ugovorna stranka može raskinuti ovaj Sporazum pisanom izjavom depozitaru. Ta izjava proizvodi učinke šest mjeseci od njezinog polaganja.

2.   Ako Švicarska otkaže jedan od sporazuma iz članka 11. ili sporazum iz članka 14. stavka 2. smatra se da je ovaj Sporazum otkazan.

Članak 17.

1.   Ovaj se Sporazum sastavlja u dva primjerka na češkom, danskom, engleskom, estonskom, finskom, francuskom, grčkom, latvijskom, litavskom, mađarskom, nizozemskom, njemačkom, poljskom, portugalskom, slovačkom, slovenskom, španjolskom,švedskom i talijanskom jeziku pri čemu je svaki od tih tekstova jednako vjerodostojan.

2.   Maltešku jezičnu inačicu ovog Sporazuma ovjeravaju ugovorne stranke na temelju razmjene pisama. Vjerodostojna je na jednak način kao jezici navedeni u stavku 1.

---

(1)  SL L 50, 25.2.2003., str. 1.

(2)  SL C 254, 19.8.1997., str. 1.

(3)  SL L 222, 5.9.2003., str. 3.

(4)  SL L 316, 15.12.2000., str. 1.

(5)  SL L 62, 5.3.2002., str. 1.

(6)  SL L 281, 23.11.1995., str. 31. Direktiva kako je izmijenjena Uredbom (EZ) br. 1882/2003 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 284, 3.10.2003., str. 1.).

(7)  SL L 93, 3.4.2001., str. 38.

---

ZAVRŠNI AKT

Opunomoćenici su donijeli sljedeće zajedničke izjave navedene dalje u tekstu i priložene ovom Završnom aktu:

1.	Zajedničku izjavu ugovornih stranaka o jačanju dijaloga;

2.	Zajedničku izjavu ugovornih stranaka o Direktivi 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o zaštiti podataka.

Opunomoćenici su također uzeli na znanje izjave navedene dalje u tekstu i priložene ovom Završnom aktu:

1.	Izjavu Švicarske u vezi s člankom 4. stavkom 3. (rok za prihvaćanje novih razvoja pravne stečevine Dublin/Eurodac);

2.	Izjavu Europske komisije o odborima koji pomažu Europskoj komisiji u provođenju njezinih izvršnih ovlasti.

---

ZAJEDNIČKE IZJAVE UGOVORNIH STRANAKA

 

ZAJEDNIČKA IZJAVA UGOVORNIH STRANAKA O JAČANJU DIJALOGA

Ugovorne stranke naglašavaju važnost bliskog, produktivnog dijaloga između svim stranaka koje sudjeluju u provedbi odredaba navedenih u članku 1. stavku 1. Sporazuma.

U skladu s člankom 3. stavkom 1. Sporazuma, Komisija poziva stručnjake iz država članica da prisustvuju sastancima Mješovitoga odbora radi razmjene mišljenja sa Švicarskom o svim pitanjima kojima se bavi ovaj Sporazum.

Ugovorne stranke napominju da su država članica spremne prihvatiti ovaj poziv i sudjelovati u razmjeni mišljenja sa Švicarskom o svim pitanjima kojima se bavi ovaj Sporazum.

ZAJEDNIČKA IZJAVA UGOVORNIH STRANAKA O DIREKTIVI 95/46/EZ EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA O ZAŠTITI PODATAKA

U okviru Sporazuma ugovorne se stranke slažu da, što se tiče Direktive 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. listopada 1995. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i slobodnom protoku takvih podataka, sudjelovanje predstavnika Švicarske Konfederacije odražava koncept uspostavljen razmjenom pisama o odborima koji pomažu Europskoj komisiji u provođenju izvršnih ovlasti i koja su priložena sporazumu sklopljenom između Europske unije, Europske zajednice i Švicarske Konfederacije o pridruživanju Švicarske Konfederacije provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine.

---

DRUGE IZJAVE

 

IZJAVE ŠVICARSKE O ČLANKU 4. STAVKU 3. (ROKOVI ZA PRIHVAĆANJE NOVOG RAZVOJA PRAVNE STEČEVINE DUBLIN/EURODAC);

Najdulji rok od dvije godine određen člankom 4. stavkom 3. obuhvaća i odobravanje i provedbu akta ili mjere. Uključuje sljedeće faze:

—	pripremnu fazu,

—	parlamentarni postupak,

—	krajnji rok za referendum (100 dana od službene objave akta) i, prema potrebi,

—	referendum (organizacija i glasovanje).

Savezno vijeće odmah obavješćuje Vijeće i Komisiju o završetku svake od ovih faza.

Savezno vijeće obvezuje se upotrijebiti sva raspoloživa sredstva kako bi osiguralo da se gore navedene faze završe što je prije moguće.

IZJAVA EUROPSKE KOMISIJE U VEZI ODBORA KOJI POMAŽU EUROPSKOJ KOMISIJI U PROVOĐENJU NJEZINIH IZVRŠNIH OVLASTI.

Trenutačno su odbori koji pomažu Europskoj komisiji u provođenju njezinih izvršnih ovlasti u vezi s provedbom, primjenom i razvojem pravne stečevine Dublin/Eurodac:

—	odbor osnovan člankom 27. Uredbe (EZ) br. 343/2003 (Odbor Dublin), i

—	odbor osnovan Uredbom (EZ) br. 2725/2000 (Odbor Eurodac).

---

ZAJEDNIČKA IZJAVA O ZAJEDNIČKIM SASTANCIMA MJEŠOVITIH ODBORA

Delegacija Europske komisije,

delegacije koje predstavljaju vlade Republike Islanda i Kraljevine Norveške,

delegacija koja predstavlja Vladu Švicarske Konfederacije,

—

odlučile su organizirati sastanke mješovitih odbora, osnovanih Sporazumom između Europske zajednice i Islanda i Norveške o kriterijima i mehanizmima za određivanje države odgovorne za razmatranje zahtjeva za azil koji je podnesen u državi članici ili u Islandu ili Norveškoj, s jedne strane, i sporazuma između Europske komisije i Švicarske Konfederacije o kriterijima i mehanizmima za određivanje države odgovorne za razmatranje zahtjeva za azil koji je podnesen u državi članici ili u Švicarskoj, s druge strane.

—

Primjećuju da zajednička održavanja tih sastanaka zahtijevaju pragmatičan dogovor u vezi s predsjedanjem tim sastancima kad predsjedanje preuzimaju pridružene države u skladu sa Sporazumom između Europske zajednice i Švicarske Konfederacije o kriterijima i mehanizmima za određivanje države odgovorne za razmatranje zahtjeva za azil koji je podnesen u državi članici ili u Švicarskoj ili sa Sporazumom između Europske zajednice i Republike Islanda i Kraljevine Norveške o kriterijima i mehanizmima za određivanje države odgovorne za razmatranje zahtjeva za azil koji je podnesen u državi članici ili u Islandu ili Norveškoj.

—

Primjećuju želju pridruženih država da od dana stupanja na snagu Sporazuma između Europske zajednice i Švicarske Konfederacije o kriterijima i mehanizmima za određivanje države odgovorne za razmatranje zahtjeva za azil koji je podnesen u državi članici ili u Švicarskoj ustupe, prema potrebi, predsjedanje i da se međusobno izmjenjuju kao predsjedatelji po abecednom redu njihovih imena.

---

11/Sv. 077

HR

Službeni list Europske unije

19

---

42010X0630(03)

---

L 164/46

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

30.06.2010.

---

Samo izvorni tekstovi UN/ECE-a imaju pravni učinak prema međunarodnom javnom pravu. Status i dan stupanja na snagu ovog Pravilnika treba provjeriti u zadnjem izdanju dokumenta UN/ECE TRANS/WP.29/343/, koji je dostupan na:

http://www.unece.org/trans/main/wp29/wp29wgs/wp29gen/wp29fdocstts.html

Pravilnik br. 87 Gospodarske komisije Ujedinjenih naroda za Europu (UN/ECE) – Jedinstvene odredbe o homologaciji svjetala za vožnju po danu za motorna vozila

Obuhvaća sav važeći tekst do:

dopune 14. izvorne verzije Pravilnika – dan stupanja na snagu: 24. listopada 2009.

ispravak 1. revizije 2. - dan stupanja na snagu: 11. studenoga 2009.

SADRŽAJ

PRAVILNIK

1.	Područje primjene

2.	Definicije

3.	Zahtjev za homologaciju

4.	Označivanje

5.	Homologacija

6.	Opći zahtjevi

7.	Jakost svjetlosti

8.	Vidljiva površina

9.	Boja svjetlosti

10.	Postupak ispitivanja

11.	Ispitivanje otpornosti na toplinu

12.	Preinaka tipa svjetla za vožnju po danu i proširenje homologacije

13.	Sukladnost proizvodnje

14.	Kazne za nesukladnost proizvodnje

15.	Konačna obustava proizvodnje

16.	Nazivi i adrese tehničkih služba odgovornih za provođenje homologacijskih ispitivanja i nadležnih administrativnih tijela

PRILOZI

Prilog 1. —

Izjava o dodjeljivanju, odbijanju, proširenju ili povlačenju homologacije ili konačnoj obustavi proizvodnje za tip svjetla za vožnju po danu sukladno Pravilniku br. 87

Prilog 2. —

Primjeri postavljanja homologacijskih oznaka

Prilog 3. —

Fotometrijska mjerenja

Prilog 4. —

Najmanji zahtjevi za postupke za nadzor sukladnosti proizvodnje

Prilog 5. —

Najmanji zahtjevi za uzorkovanje od strane osobe koja obavlja nadzor

Prilog 6. —

Najmanji zahtijevani kutovi raspodjele svjetlosti u prostoru

1.   PODRUČJE PRIMJENE

Ovaj se Pravilnik odnosi na svjetla za vožnju po danu kategorija L, M, N i T (1).

2.   DEFINICIJE

Za potrebe ovog Pravilnika:

2.1.	„Svjetlo za vožnju po danu” znači svjetlo usmjereno u smjeru prema naprijed koje se upotrebljava kako bi vozilo bilo lakše uočljivo tijekom vožnje po danu;

2.2.	Definicije iz Pravilnika br. 48 i njegovog niza izmjena koji je na snazi u trenutku podnošenja zahtjeva za homologaciju tipa primjenjuju se i na ovaj Pravilnik;

2.3.

„Svjetla za vožnju po danu različitih tipova” znači svjetla koja se razlikuju u sljedećim bitnim obilježjima: (a) trgovačkom nazivu ili marki; (b) značajkama optičkog sustava (razina jakosti svjetlosti, kutovi raspodjele svjetlosti, tip žarulje sa žarnom niti, modul izvora svjetlosti itd.). Promjena boje žarulje sa žarnom niti ili boje bilo kojeg filtra ne znači promjena tipa.

2.4.	Upućivanje u ovom Pravilniku na standardnu (standardne) etalonsku (etalonske) žarulju (žarulje) sa žarnom niti i na Pravilnik br. 37 znači upućivanje na Pravilnik. br. 37 i njegov niz izmjena na snazi u trenutku podnošenja zahtjeva za homologaciju.

3.   ZAHTJEV ZA HOMOLOGACIJU

3.1.   Zahtjev za homologaciju podnosi vlasnik trgovačkog naziva ili marke odnosno njegov ovlašteni zastupnik.

Podnositelj zahtjeva može navesti da je uređaj moguće ugraditi na vozilo pri različitim otklonima referentne osi u odnosu na referentne ravnine vozila i u odnosu na tlo ili ga zaokrenuti oko njegove referentne osi; ti različiti zahtjevi ugradbe navode se u obrascu izjave. U zahtjevu se navodi:

3.2.   Za svaki tip svjetla za vožnju po danu zahtjevu se prilažu:

3.2.1.

crteži u tri primjerka s dovoljno pojedinosti koje omogućuju raspoznavanje tipa svjetla za vožnju po danu i prikazuju geometrijske položaje ugradbe svjetla za vožnju po danu na vozilo, os promatranja koja je tijekom ispitivanja referentna (vodoravni kut H = 0°, okomiti kut V = 0°) i točku koja je u predmetnim ispitivanjima referentno središte; i osvjetljavajuću površinu,

3.2.2.

kratak tehnički opis u kojem se, osim za svjetla s neizmjenjivim izvorima svjetlosti, navodi: (a) tip ili tipovi propisane (propisanih) žarulje (žarulja) sa žarnom niti; taj tip žarulje sa žarnom niti je jedan od tipova iz Pravilnika br. 37 i njegovog niza izmjena koji je na snazi u trenutku podnošenja zahtjeva za homologaciju tipa; i/ili (b) posebna identifikacijska oznaka modula izvora svjetlosti;

3.2.3.

dva uzorka svjetla.

4.   OZNAČIVANJE

Svjetla za vožnju po danu koja se dostavljaju za homologaciju,

4.1.   označena su trgovačkim nazivom ili markom podnositelja zahtjeva; ta oznaka mora biti jasno čitljiva i neizbrisiva.

4.2.   osim svjetala s neizmjenjivim izvorom svjetlosti, imaju jasno čitljivu i neizbrisivu oznaku na kojoj se nalaze:

(a)	tip (tipovi) propisane (propisanih) žarulje (žarulja) sa žarnom niti; i/ili

(b)	posebna identifikacijska oznaka modula izvora svjetlosti.

4.3.   svjetla s elektroničkim upravljanje izvorom svjetlosti i/ili neizmjenjivim izvorom svjetlosti ili modulom (modulima) izvora svjetlosti imaju oznaku nazivnog napona ili raspona napona i najveće nazivne snage u vatima.

4.4.   Imaju dovoljno prostora za oznaku homologacije i dodatne simbole iz donjeg stavka 5.2.; taj se prostor označuje na nacrtima iz gornjeg stavka 3.2.1.

4.5.   U slučaju svjetala s modulom (modulima) izvora svjetlosti, moduli izvora svjetlosti imaju:

4.5.1.

trgovački naziv ili marku podnositelja; oznaka je jasno čitljiva i neizbrisiva;

4.5.2.

posebnu identifikacijsku oznaku modula; ta je oznaka jasno čitljiva i neizbrisiva. Posebna identifikacijska oznaka uključuje početna slova „MD” za „MODUL” iza kojih slijedi homologacijska oznaka bez kruga, kako je utvrđeno u donjem stavku 5.2.1.1. te ako se upotrebljava više nejednakih modula izvora svjetlosti, slijede dodatni simboli ili znakovi; ta posebna identifikacijska oznaka nalazi se na nacrtima u gornjem stavku 3.2.1. Homologacijska oznaka ne mora biti jednaka oznaci na svjetlu na kojem se upotrebljava modul, međutim obje oznake pripadaju istom podnositelju;

4.5.3.

imaju oznaku nazivnog napona (nazivne snage u vatima).

4.6.   Svjetla koja rade na naponu koji nije nazivni napon od 6 V, 12 V ili 24 V te imaju napravu za elektroničko upravljanje izvorom svjetlosti koja nisu dio svjetla imaju sekundarni učinak djelovanja i moraju isto imati oznaku na kojoj je naveden nazivni sekundarni konstrukcijski napon.

4.7.   Ako je naprava za elektroničko upravljanje izvorom svjetlosti dio svjetla, a nije dio kućišta svjetla, navodi se naziv proizvođača i njegov identifikacijski broj.

5.   HOMOLOGACIJA

5.1.   Općenito

5.1.1.   Ako dva svjetla dostavljena u skladu s gornjim stavkom 3.2.3. ispunjavaju odredbe ovog Pravilnika, dodjeljuje se homologacija.

5.1.2.   Ako udružena, spojena ili uzajamno povezana svjetla ispunjavaju zahtjeve više od jednog pravilnika koji su priloženi Sporazumu iz 1958., može se pričvrstiti jedinstvena međunarodna homologacijska oznaka, ako ta svjetla nisu udružena, spojena ili uzajamno povezana sa svjetlima koja ne ispunjavaju zahtjeve bilo kojeg od tih pravilnika.

5.1.3.   Homologacijski broj se dodjeljuje za svaki homologiran tip. Prva dva broja (trenutačno 00, što odgovara Pravilniku u njegovom izvornom obliku) označavaju niz izmjena koje obuhvaćaju posljednje veće tehničke izmjene Pravilnika u vrijeme izdavanja homologacije. Ista Ugovorna stranka neće dodijeliti isti broj drugom tipu svjetla obuhvaćenom ovim Pravilnikom.

5.1.4.   Obavijest o proširenju ili odbijanju ili povlačenju homologacije ili o potpunom prekidu proizvodnje za tip svjetla sukladno ovom Pravilniku dostavlja se ugovornim strankama Sporazuma koje primjenjuju ovaj Pravilnik u obliku koji je u skladu s obrascem u Prilogu 1. ovom Pravilniku.

5.1.5.   Na svako svjetlo koje je u skladu s tipom homologiranim prema ovom Pravilniku postavlja se na mjesto koje je navedeno u gornjem stavku 4.4. homologacijska oznaka kako je opisano u stavcima 5.2. i 5.3. dolje.

5.1.6.   Oznaka i simboli navedeni u stavku5.2. moraju biti neizbrisivi i jasno čitljivi čak i kada je svjetlo ugrađeno na vozilo.

5.2.   Sastav homologacijske oznake

Homologacijska oznaka sastoji se od:

5.2.1.

međunarodne homologacijske oznake koja se sastoji od: 5.2.1.1. kruga koji opisuje slovo „E”, iza kojeg se nalazi razlikovni broj države koja je dodijelila homologaciju (2) i 5.2.1.2. homologacijskog broja,

5.2.2.

dodatnog simbola „RL”.

5.2.3.

Prve dvije znamenke homologacijskog broja koje upućuju na niz izmjena koji je na snazi u trenutku dodjeljivanja homologacije mogu se pričvrstiti u blizini gornjih dodatnih simbola.

5.3.   Postavljanje homologacijske oznake

5.3.1.   Neovisna svjetla

U Prilogu 2. na Slici 1. ovog Pravilnika navode se primjeri postavljanja homologacijskih oznaka koje se odnose na udružena, spojena ili uzajamno povezana svjetla sa svim prethodno spomenutim dodatnim simbolima.

5.3.2.   Udružena, spojena ili uzajamno povezana svjetla

5.3.2.1.   Ako udružena, spojena ili uzajamno povezana svjetla ispunjavaju zahtjeve više od jednog pravilnika, može se pričvrstiti jedinstvena međunarodna homologacijska oznaka koja se sastoji od kruga oko slova „E” iza kojeg slijedi razlikovni broj države koja je dodijelila homologaciju, i homologacijski broj. Ta homologacijska oznaka može biti smještena bilo gdje na udruženim, spojenim ili uzajamno povezanim svjetlima uz uvjet da:

5.3.2.1.1.

je vidljiva nakon ugradbe svjetala;

5.3.2.1.2.

nije moguće odstraniti ni jedan dio udruženih, spojenih ili uzajamno povezanih svjetala koji propušta svjetlost, a da se pri tome ne odstrani i homologacijska oznaka.

5.3.2.2.   Identifikacijski simbol za svako svjetlo koje odgovara pravilniku prema kojem je dodijeljena homologacija označuje se zajedno s odgovarajućim nizom izmjena koji uključuje i posljednje veće tehničke izmjene Pravilnika u trenutnu dodjeljivanja homologacije:

5.3.2.2.1.

ili na odgovarajućoj osvjetljavajućoj površini; ili

5.3.2.2.2.

u skupini tako da je moguće svako udruženo, spojeno ili uzajamno povezano svjetlo jasno identificirati.

5.3.2.3.   Veličina različitih dijelova jedinstvene homologacijske oznake ne smije biti manja od najmanje veličine koja se za najmanju pojedinačnu oznaku zahtijeva prema pravilniku prema kojem je dodijeljena homologacija.

5.3.2.4.   Homologacijski broj se dodjeljuje za svaki homologiran tip. Ista ugovorna stranka ne smije dodijeliti isti broj drugom tipu sklopa na koji se odnosi ovaj Pravilnik.

5.3.2.5.   U Prilogu 2. na Slici 2. ovog Pravilnika navode se primjeri postavljanja homologacijskih oznaka koje se odnose na udružena, spojena ili uzajamno povezana svjetla sa svim prethodno spomenutim dodatnim simbolima.

5.3.3.   Svjetla uzajamno povezana s drugim svjetlima čija se leća može koristiti za druge tipove glavnih svjetala.

Primjenjuju se odredbe gornjeg stavka 5.3.2.

5.3.3.1.   Osim toga, ako različiti tipovi glavnih svjetala ili osvjetljavajućih jedinica svjetala koja uključuju glavna svjetla imaju istu leću, ona može biti označena različitim homologacijskim oznakama koje se odnose na te tipove glavnih svjetala ili svjetlećih jedinica pod uvjetom da je kućište glavnog svjetla čak i kad je nerazdvojivo povezano s lećom također obuhvaća prostor opisan u gornjem stavku 4.4. i označeno je homologacijskom oznakom za predmetnu funkciju.

Ako različiti tipovi glavnih svjetala imaju isto kućište, njega je moguće označiti različitim homologacijskim oznakama.

5.3.3.2.   U Prilogu 2. na slici 3. ovog Pravilnika navode se primjeri postavljanja homologacijskih oznaka koje se odnose na gornji slučaj.

6.   OPĆI ZAHTJEVI

6.1.   Svako dostavljeno svjetlo za vožnju podanu sukladno je zahtjevima određenima u stavcima dolje.

6.2.   Svjetla za vožnju po danu su konstruirana i izrađena da rade zadovoljavajuće i da nastavljaju tako raditi pri uobičajenoj uporabi bez obzira na vibraciju kojoj su izložena tijekom rada te da zadrže značajke koje propisuje ovaj Pravilnik.

6.3.   U slučaju različitih modula izvora svjetlosti provjerava se:

6.3.1.

Da je konstrukcija modula izvora svjetlosti takva da: (a) svaki modul izvora svjetlosti moguće je ugraditi samo u određenom i pravilnom položaju te ga je moguće odstraniti samo alatom; (b) ako se u kućištu svjetla koristi više od jednog modula izvora svjetlosti, nije moguće unutar istog kućišta svjetla međusobno zamijeniti module izvora svjetlosti različitih značajki.

6.3.2.

Modul(i) izvora svjetlosti ne omogućavaju nedopuštene izmjene.

6.4.   Modul(i) izvora svjetlosti

6.4.1.   Konstrukcija modula izvora svjetlosti je takva da se modul (moduli) izvora svjetlosti ne može (mogu) ni u jedan drugi položaj osim ispravnog, čak ni u mraku.

6.4.2.   Modul (moduli) izvora svjetlosti ne omogućavaju nedopuštene izmjene

6.5.   Kod izmjenjive (izmjenjivih) žarulje (žarulja) sa žarnom niti:

6.5.1.

mogu se koristiti svi tipovi žarulja sa žarnom niti u skladu s Pravilnikom br. 37, ako Pravilnik br. 37 s njegovim nizom izmjena na snazi u trenutku podnošenja zahtjeva za homologaciju ne određuju nikakva ograničenja uporabe.

6.5.2.

Konstrukcija uređaja je takva da je žarulju sa žarnom niti moguće postaviti samo u ispravan položaj.

6.5.3.

Držač žarulje sa žarnom niti u skladu je sa značajkama navedenim u Publikaciji IEC 60061. Primjenjuje se popis podataka o držaču u odnosu na tip žarulje sa žarnom niti koja se koristi.

7.   JAKOST EMITIRANE SVJETLOSTI

7.1.   Jakost emitirane svjetlosti svakog pojedinačnog svjetla ne smije biti manja od 400 cd u referentnoj osi.

7.2.   Izvan referentne osi i unutar kutova određenih u dijagramu s prikazom rasporeda u Prilogu 6. ovom Pravilniku, jakost emitirane svjetlosti svakog svjetla mora:

7.2.1.

u svakom smjeru koji odgovara točkama u tablici raspodjele svjetlosti koja se nalazi u Prilogu 3. ovom Pravilniku, ne biti manja od najmanje vrijednosti iz gornjeg stavka 7.1. uvećana za postotak utvrđen u predmetnoj tablici za odgovarajući smjer, i

7.2.2.

ne prelazi 1 200 cd u svakom smjeru u kojem je svjetlo vidljivo.

7.3.   Osim toga, u cijelom području određenom u dijagramu u Prilogu 6. jakost emitirane svjetlosti ne smije biti manja od 1,0 cd.

7.4.   Ako svjetlo ima više izvora svjetlosti od jednog ispunjava zahtjeve u odnosu na najmanju jakost svjetlosti i kad jedan od pojedinačnih izvora svjetlosti prestane raditi, a ako su odjednom upaljena sva svjetla, ne smije prijeći najveću dopuštenu jakost svjetlosti.

Skupina izvora svjetlosti koji su povezani tako da kvar jednog od njih uzrokuje da svi prestanu emitirati svjetlost, smatraju se jednim izvorom svjetlosti.

8.   VIDLJIVA POVRŠINA

Područje vidljive površine u smjeru referentne osi referentnog svjetla nije manje od 25 cm2 i nije veće od 200 cm2.

9.   BOJA EMITIRANE SVJETLOSTI

Boja svjetlosti je bijela. Mjeri se pod uvjetima kako su propisani u stavku 10. dolje.

10.   POSTUPAK ISPITIVANJA

10.1.   Mjerenja se provode bezbojnom standardnom žaruljom sa žarnom niti tipa koji je preporučen za bočno svjetlo i namješten tako da proizvodi referentni svjetlosni tok propisan za proizvodnju referentnog svjetlosnog toka za tu kategoriju svjetla, kad nije opremljeno napravom za elektronički regulaciju izvora svjetlosti.

10.2.   U slučaju sustava koji upotrebljava napravu za elektroničku regulaciju izvora svjetlosti kao sastavni dio svjetla (3), sva mjerenja, fotometrijska i kolorimetrijska provode se pri naponima od 6,75 V, 13,5 V ili 28,0 V.

10.3.   Kod izvora svjetlosti s posebnim električnim izvorom napajanja gore naveden ispitni napon upotrebljava se na ulaznim priključcima tog izvora napajanja. Laboratorij za ispitivanje može od proizvođača zahtijevati poseban električni izvor napajanja koji je potreban za napajanje izvora svjetlosti. Napon koji treba primijeniti za svjetlo navodi se u obrascu s izjavom u Prilogu 1. ovom Pravilniku.

10.4.   Za svako svjetlo osim onih opremljenih žaruljom sa žarnom niti svjetlosne jakosti izmjerene nakon jedne minute i nakon 30 minuta rada moraju ispunjavati najmanje i najveće zahtjeve. Raspodjela svjetlosne jakosti nakon jedne minute rada može se izračunati iz raspodjele svjetlosne jakosti nakon 30 minuta rada primjenjujući na svakoj ispitnoj točki omjer svjetlosnih jakosti izmjerenih pri visokom naponu nakon jedne minute i nakon 30 minuta rada.

10.5.   Utvrđuju se granice vidljive osvjetljavajuće površine u smjeru referentne osi uređaja za osvjetljavanje i svjetlosnu signalizaciju.

11.   ISPITIVANJE OTPORNOSTI NA TOPLINU

11.1.   Svjetlo mora biti podvrgnuto jednosatnom ispitivanju kontinuiranog rada nakon kojeg slijedi 20-minutno razdoblje zagrijavanja. Temperatura okoline treba biti 23 °C ± 5 °C. Žarulja koja se koristi prilikom ispitivanja treba biti odgovarajuće kategorije koja je propisana za svjetlo te imati napajanje strujom napona koji daje propisanu prosječnu snagu na odgovarajućem ispitnom naponu. Međutim, za svjetla opremljena nezamjenjivim izvorima svjetlosti (žarulje sa žarnom niti i drugi) ispitivanja se provode s izvorima svjetlosti prisutnima u svjetlu, u skladu sa stavkom 10.2. ovog Pravilnika.

11.2.   U slučajevima kada je propisana samo najveća snaga, ispitivanje treba provesti prilagodbom napona s ciljem postizanja snage koja odgovara vrijednosti 90 posto određene snage. Gore navedeni propisani prosjek ili najveći napon u svim se slučajevima izabire između raspona napona od 6, 12 ili 24 V na kojem doseže najvišu vrijednost; za svjetla opremljena nezamjenjivim izvorima svjetlosti (žarulje sa žarnom niti i drugi) primjenjuju se uvjeti ispitivanja iz stavka 10.2. ovog Pravilnika.

11.3.   Nakon što se svjetlo stabilizira na temperaturi okoline ne smije biti primjetne distorzije, deformacije, pukotina ni promjene boje. U slučaju dvojbe mjeri se jakost svjetlosti u skladu s gornjim stavkom 7. U tom mjerenju vrijednosti moraju postići najmanje 90 posto vrijednosti dobivenih prije ispitivanja otpornosti na toplinu na istom uređaju.

12.   PREINAKA TIPA SVJETLA ZA VOŽNJU PO DANU I PROŠIRENJE HOMOLOGACIJE

12.1.   Svaka preinaka svjetla za vožnju podanu prijavljuje se nadležnom tijelu koje je homologiralo to svjetlo. To tijelo tada može:

12.1.1.

smatrati da nije vjerojatno da učinjene preinake imaju znatno nepovoljni učinak te da u svakom slučaju bočno svjetlo i nadalje ispunjava zahtjeve; ili

12.1.2.

od tehničke službe odgovorne za ispitivanja zatražiti novo izvješće.

12.2.   Potvrda o dodjeli ili odbijanju homologacije, uz navođenje pojedinosti o preinakama, ugovornim strankama Sporazuma koje primjenjuju ovaj Pravilnik dostavlja se postupkom navedenim u gornjem stavku 5.1.4.

12.3.   Nadležno tijelo koje je izdalo proširenje homologacije dodjeljuje serijski broj svakoj izjavi o takvom proširenju i o tome obavješćuje ostale ugovorne stranke Sporazuma koje primjenjuju ovaj Pravilnik pomoću obrasca koji je u skladu s primjerkom u Prilogu 1. ovom Pravilniku.

13.   SUKLADNOST PROIZVODNJE

Postupci sukladnosti proizvodnje u skladu su s onima u dodatku 2. Sporazumu (E/ECE/324-E/ECE/TRANS/505/Rev.2) sa sljedećim zahtjevima:

13.1.

Svjetla za vožnju po danu homologirana prema ovom Pravilniku proizvedena su u skladu s homologiranim tipom koji ispunjava zahtjeve iz gornjih stavaka 6., 7., 8. i 9.

13.2.

Najmanji zahtjevi za postupke za nadzor sukladnosti proizvodnje iz Priloga 4. ovom Pravilniku su ispunjeni.

13.3.

Najmanji zahtjevi za uzorkovanje koje izvodi osoba koja obavlja nadzor iz Priloga 5. ovom Pravilniku su ispunjeni.

13.4.

Nadležno tijelo koje je dodijelilo homologaciju tipa sastavnog dijela može u bilo kojem trenutku u bilo kojem proizvodnom pogonu provesti provjeru sukladnosti sa zahtjevima. Uobičajena učestalost tih provjera je jednom u dvije godine.

14.   KAZNE ZA NESUKLADNOST PROIZVODNJE

14.1.   Homologacija dodijeljena svjetlu za vožnju podan u skladu s ovim Pravilnikom može se povući ako gore navedeni zahtjevi nisu ispunjeni.

14.2.   Ako ugovorna stranka Sporazuma koja primjenjuje ovaj Pravilnik povuče homologaciju koju je prethodno dodijelila, ona o tome odmah obavješćuje ostale ugovorne stranke koje primjenjuju ovaj Pravilnik pomoću obrasca koji je u skladu s primjerkom u Prilogu 1. ovom Pravilniku.

15.   KONAČNA OBUSTAVA PROIZVODNJE

Ako nositelj homologacije potpuno prestane proizvoditi bočno svjetlo homologirano u skladu s ovim Pravilnikom, o tome je dužan obavijestiti tijelo koje je dodijelilo homologaciju. Nakon što primi odgovarajuću izjavu, to je tijelo dužno o predmetu obavijestiti ostale stranke Sporazuma koje primjenjuju ovaj Pravilnik pomoću obrasca koji je sukladan primjerku u Prilogu 1. ovom Pravilniku.

16.   NAZIVI I ADRESE TEHNIČKIH SLUŽBA ODGOVORNIH ZA PROVOĐENJE HOMOLOGACIJSKIH ISPITIVANJA I NADLEŽNIH ADMINISTRATIVNIH TIJELA

Stranke Sporazuma koje primjenjuju ovaj Pravilnik dostavljaju Tajništvu Ujedinjenih naroda nazive i adrese tehničkih službi odgovornih za provođenje homologacijskih ispitivanja, kao i nadležnih administrativnih tijela koja dodjeljuju homologacije i kojima se šalju obrasci na temelju kojih se potvrđuje dodjeljivanje ili proširenje ili odbijanje ili povlačenje homologacije, ili konačna obustava proizvodnje, a izdani su u drugim državama.

---

(1)  Kako je utvrđeno u Prilogu 7. Zajedničkoj rezoluciji o konstrukciji vozila (R.E.3) (dokument TRANS/WP.29/78/Rev.1/Amend.2. kako je posljednje izmijenjena serijom izmjena 4.).

(2)  1 za Njemačku, 2 za Francusku, 3 za Italiju, 4 za Nizozemsku, 5 za Švedsku, 6 za Belgiju, 7 za Mađarsku, 8 za Češku, 9 za Španjolsku, 10 za Srbiju, 11 za Ujedinjenu Kraljevinu, 12 za Austriju, 13 za Luksemburg, 14 za Švicarsku, 15 (prazno), 16 za Norvešku, 17 za Finsku, 18 za Dansku, 19 za Rumunjsku, 20 za Poljsku, 21 za Portugal, 22 za Rusku Federaciju, 23 za Grčku, 24 za Irsku, 25 za Hrvatsku, 26 za Sloveniju, 27 za Slovačku, 28 za Bjelarus, 29 za Estoniju, 30 (prazno), 31 za Bosnu i Hercegovinu, 32 za Latviju, 33 (prazno), 34 za Bugarsku, 35(prazno), 36 za Litvu, 37 za Tursku, 38 (prazno), 39 za Azerbajdžan, 40 za bivšu jugoslavensku republiku Makedoniju, 41 (prazno), 42 za Europsku zajednicu (homologacije dodjeljuju njezine države članice koje koriste svaka svoj ECE simbol), 43 za Japan, 44 (prazno), 45 za Australiju, 46 za Ukrajinu, 47 za Južnu Afriku, 48 za Novi Zeland, 49 za Cipar, 50 za Maltu, 51 za Republiku Koreju, 52 za Maleziju, 53 za Tajland, 54 i 55 (prazno), 56 za Crnu Goru, 57 (prazno) i 58 za Tunis. Naredni brojevi dodjeljuju se ostalim državama vremenskim redoslijedom kojim ratificiraju ili pristupaju Sporazumu o donošenju jedinstvenih tehničkih propisa za vozila s kotačima, opremu i dijelove koji se mogu ugraditi i/ili uporabiti na vozilima s kotačima i uvjeta za uzajamno priznavanje homologacija dodijeljenih na temelju tih propisa, a tako dodijeljene brojeve Glavni tajnik Ujedinjenih naroda dostavlja ugovornim strankama Sporazuma.

(3)  Z potrebe ovog Pravilnika „biti dio svjetla” znači biti fizički ugrađen u kućište svjetla ili biti izvana, odvojeno ili ne, od kućišta svjetla ali isporučeno od proizvođača svjetla kao dio sustava svjetla.

---

PRILOG 1.

IZJAVA

(najveći format: A4 (210 × 297 mm))

---

PRILOG 2.

PRIMJERI POSTAVLJANJA HOMOLOGACIJSKIH OZNAKA

Slika 1.

Primjeri mogućih oznaka za udružena svjetla smještena s prednje strane vozila

Slika 2.

Okomite i vodoravne crte prikazuju oblik uređaja za osvjetljavanje. One nisu dio homologacijske oznake.

Svjetlo uzajamno povezano s glavnim svjetlom

Slika 3.

Kućište glavnog svjetla označeno je samo primjenjivim homologacijskim brojem, npr.:

---

PRILOG 3.

FOTOMETRIJSKA MJERENJA

1.   Kod fotometrijskih mjerenja, ometajuće refleksije izbjegavaju se prikladnom zaštitom.

2.   Ako su rezultati mjerenja dvojbeni, mjerenja se obavljaju tako da su ispunjeni sljedeći zahtjevi:

2.1.	Udaljenost mjerenja određuje se tako da vrijedi zakon obrnutosti o kvadratu udaljenosti;

2.2.	Mjerna oprema je takva da kut otvora prijamnika gledan iz referentnoga središta svjetla ima vrijednost između 10’ i 1°;

2.3.	Zahtjev za jakost svjetlosti za određen smjer promatranja ispunjen je ako je zahtijevana jakost postignuta u smjeru koji ne odstupa više od jedne četvrtine stupnja od smjera promatranja.

3.   Ako je svjetlo za vožnju po danu moguće namjestiti na vozilo u različite položaje, fotometrijska mjerenja ponavljaju se za svaki položaj ili krajnje položaje područja referentne osi koje određuje proizvođač.

4.   Fotometrijska mjerenja svjetala

Provjerava se fotometrijsko djelovanje:

4.1.	Neizmjenjivih izvora svjetlosti (žarulja sa žarnom niti i drugih): s izvorima svjetlosti prisutnim u svjetlu u skladu sa stavkom 10. ovog Pravilnika.

4.2.

Izmjenjivih žarulja sa žarnom niti: u slučaju žarulja sa žarnom niti napona 6,75 V, 13,5 V ili 28,0 V vrijednosti proizvedene jakosti svijetlosti se ispravljaju. Faktor ispravka je omjer između referentnih svjetlosnih tokova i prosječne vrijednosti svjetlosnog toka pri korištenom naponu (6,75 V, 13,5 V ili 28,0 V). Stvarni svjetlosni tokovi svake upotrijebljene žarulje sa žarnom niti ne smiju odstupati za više od ± 5 posto od prosječne vrijednosti. Druga mogućnost je da se u svakom pojedinačnom položaju upotrijebi standardna žarulja sa žarnom niti koja proizvodi referentni svjetlosni tok pri čemu se pojedinačna mjerenja u svakom položaju zbroje.

4.3.

Jakost svjetlosti svakog svjetla za vožnju po danu, osim onih koji imaju žarulju (žarulje) sa žarnom niti, izmjerena nakon jedne minute i nakon 30 minuta neprekidnog rada u skladu je s najmanjim i najvećim zahtjevima. Raspodjelu jakosti svjetlosti nakon jedne minute rada moguće je izračunati pomoću raspodjele jakosti svjetlosti nakon 30 minuta rada tako da se na svaku točku mjerenja primijeni omjer između vrijednosti jakosti svjetlosti izmjerenih pri visokom naponu nakon jedne minute i 30 minuta rada.

5.   Tablica standardne raspodjele svjetlosti

5.1.

Smjerovi H = 0° i V = 0° odgovaraju referentnoj osi (na vozilu su vodoravni, paralelni sa središnjom uzdužnom ravninom vozila i usmjereni u propisanom smjeru vidljivosti). Prolaze kroz referentno središte. Vrijednosti naznačene u tablici daju, za različite smjerove mjerenja, najmanje jakosti svjetlosti kao postotak najmanje vrijednosti potrebne u osi za svako svjetlo (u smjeru H = 0° i V = 0°).

5.2.

Unutar područja raspodjele svjetlosti iz stavka 3., shematski prikazanog u obliku mreže, raspodjela bi svjetlosti uglavnom trebala biti ravnomjerna, u mjeri u kojoj jakost svjetlosti u svakom smjeru jednog dijela područja ograničenog linijama mreže postiže barem najmanju vrijednost u postocima označenu na linijama mreže koje okružuju predmetni smjer.

Slika 4.

Moduli izvora svjetlosti

MD E3 17325

Modul izvora svjetlosti s gornjom identifikacijskom oznakom homologiran je zajedno sa svjetlom homologiranim u Italiji (E3) pod homologacijskim brojem 17325.

---

PRILOG 4.

Najmanji zahtjevi za postupke za nadzor sukladnosti proizvodnje

1.   OPĆENITO

1.1.	Zahtjevi sukladnosti smatraju se ispunjenim s mehaničkoga i geometrijskoga stajališta, ako razlike ne prelaze neizbježna proizvodna odstupanja prema zahtjevima ovog Pravilnika.

1.2.

U odnosu na fotometrijske značajke, sukladnost serijski proizvedenih bočnih svjetala ne treba osporavati ako, pri ispitivanju fotometrijskih značajki bilo kojeg bočnog svjetla opremljenog sa standardnom žaruljom sa žarnom niti ili bočnog svjetla opremljenog neizmjenjivim izvorom svjetlosti (žarulje sa žarnom niti ili druge) i mjerenjima obavljenim pri naponima od 6,75 V, 13,5 V ili 28,0V ne osporava, ako: 1.2.1. nijedna izmjerena vrijednost ne odstupa za više od 20 % od vrijednosti propisanih u ovom Pravilniku; 1.2.2. ako rezultati gore opisanog ispitivanja svjetla s izmjenjivim izvorom svjetlosti ne ispunjavaju zahtjeve, ispitivanja se ponavljaju s drugom standardnom žaruljom sa žarnom niti.

1.3.

Kromatske koordinate uzimaju se u obzir ako je bočno svjetlo opremljeno sa standardnom žaruljom sa žarnom niti ili kod bočnih svjetala s neizmjenjivim izvorima svjetlosti (žarulje sa žarnom niti ili druge) ako se kolorimetrijske značajke ispituju s izvorom svjetlosti koji se nalazi u bočnom svjetlu.

2.   NAJMANJI ZAHTJEVI ZA PROVJERU SUKLADNOSTI OD STRANE PROIZVOĐAČA

Za svaki tip svjetla posjednik homologacijske oznake, u primjerenim vremenskim razmacima, obavlja najmanje sljedeća ispitivanja. Ispitivanja se provode u skladu s odredbama ovog Pravilnika.

Ako bilo koji uzorak pokaže nesukladnost u odnosu na vrstu dotičnog tipa ispitivanja, odabiru se i ispituju dodatni uzorci. Proizvođač poduzima mjere za osiguranje sukladnosti predmetne proizvodnje.

2.1.   Vrsta ispitivanja

Ispitivanja sukladnosti u ovom Pravilniku primjenjuju se na fotometrijske i kolorimetrijske značajke.

2.2.   Metode primijenjene u ispitivanjima

2.2.1.

Ispitivanja se općenito obavljaju u skladu s metodama navedenim u ovom Pravilniku.

2.2.2.

Pri svakom ispitivanju sukladnosti proizvodnje koje obavlja proizvođač smiju se uz odobrenje nadležnog tijela odgovornog za homologacijska ispitivanja upotrebljavati istovrijedne metode. Proizvođač je odgovoran za dokazivanje da su primijenjene metode istovrijedne metodama utvrđenim u ovom Pravilniku.

2.2.3.

Primjena stavaka 2.2.1. i 2.2.2. zahtijeva redovito umjeravanje ispitnih uređaja i njihovu usklađenost s mjerenjima koja obavlja nadležno tijelo.

2.2.4.

U svim slučajevima referentne metode su one iz ovog Pravilnika, posebno za potrebe upravnog nadzora i uzorkovanja.

2.3.   Vrsta uzorkovanja

Uzorci bočnih svjetala odabiru se slučajnim odabirom iz proizvodnje jedne serije. Jedna serija znači niz bočnih svjetala istoga tipa određenog u skladu s proizvodnim postupcima proizvođača.

Ocjena općenito obuhvaća serijsku proizvodnju iz pojedinih tvornica. Međutim, proizvođač smije objediniti zapisnike o ispitivanju iz nekoliko tvornica koji se odnose na isti tip, pod uvjetom da se u njima primjenjuje isti sustav kvalitete i isto upravljanje kvalitetom.

2.4.   Izmjerene i zapisane fotometrijske značajke

Fotometrijsko mjerenje obavlja se na svjetlu odabranom slučajnim odabirom za najmanje vrijednosti u točkama iz Priloga 3. i zahtijevane kromatske koordinate.

2.5.   Mjerila koja određuju prihvatljivost

Proizvođač je odgovoran za provedbu statističke analize rezultata ispitivanja te za određivanje, u dogovoru s nadležnim tijelom, mjerila koja određuju sukladnost njegovih proizvoda kako bi se ispunili zahtjevi za provjeru sukladnosti proizvoda iz stavka 13.1. ovog Pravilnika.

Mjerila koja određuju prihvatljivost su takva da, s vjerojatnošću prihvaćanja od 95 posto, najmanja vjerojatnost zadovoljavajuće provjere uzorkovanjem u skladu s Prilogom 5. (prvo uzorkovanje) iznosi 0,95.

---

PRILOG 5.

NAJMANJI ZAHTJEVI ZA UZORKOVANJE OD STRANE OSOBE KOJA OBAVLJA NADZOR

1.   OPĆENITO

1.1.   Zahtjevi za sukladnost smatraju se ispunjenim s mehaničkog i geometrijskog stajališta, u skladu sa zahtjevima ovog Pravilnika, ako ih ima, ako razlike ne prelaze neizbježna proizvodna odstupanja.

1.2.   U odnosu na fotometrijske značajke, sukladnost serijski proizvedenih bočnih svjetala ne osporava se, ako pri ispitivanju fotometrijskih značajki bilo kojeg bočnog svjetla opremljenog sa standardnom žaruljom sa žarnom niti ili bočnog svjetla opremljenog neizmjenjivim izvorom svjetlosti (žarulje sa žarnom niti ili druge) i mjerenjima obavljenim pri naponima od 6,75 V, 13,5 V ili 28,0V:

1.2.1.

ni jedna izmjerena vrijednost ne odstupa za više od 20 % od vrijednosti propisanih u ovom Pravilniku;

1.2.2.

ako rezultati gore opisanog ispitivanja svjetla s izmjenjivim izvorom svjetlosti ne ispunjavaju zahtjeve, ispitivanja se ponavljaju s drugom standardnom žaruljom sa žarnom niti.

1.2.3.

Pri tome se bočna svjetla s očitim greškama ne uzimaju u obzir.

1.3.   Kromatske koordinate uzimaju se u obzir ako je bočno svjetlo opremljeno sa standardnom žaruljom sa žarnom niti ili kod bočnih svjetala s neizmjenjivim izvorima svjetlosti (žarulje sa žarnom niti ili neke druge) ako se kolorimetrijske značajke ispituju s izvorom svjetlosti koji se nalazi u bočnom svjetlu.

2.   PRVO UZORKOVANJE

U prvom uzorkovanju četiri se bočna svjetla odabire slučajnim odabirom. Prvi uzorak od dva uređaja označen je s A, drugi uzorak od dva uređaja označen je s B.

2.1.   Sukladnost nije sporna

2.1.1.

Nastavno na postupak uzorkovanja prikazan na slici 1. u ovom Prilogu, sukladnost serijski proizvedenih bočnih svjetala ne osporava se, ako odstupanja izmjerenih vrijednosti bočnih svjetala u najnepovoljnijim smjerovima iznose: 2.1.1.1. uzorak A A1: jedno bočno svjetlo 0 % jedno bočno svjetlo ne više od 20 % A2: oba bočna svjetla više od 0 % ali ne više od 20 % prijelaz na uzorak B   2.1.1.2. uzorak B B1: oba bočna svjetla 0 %

2.1.2.

ili ako su ispunjeni uvjeti iz stavka 1.2.2. za uzorak A.

2.2.   Sukladnost je sporna

2.2.1.

Nastavno na postupak uzorkovanja prikazan na slici 1. u ovom Prilogu, sukladnost serijski proizvedenih bočnih svjetala osporava se i od proizvođača se zahtijeva da svoju proizvodnju uskladi sa zahtjevima (usklađivanje), ako odstupanja izmjerenih vrijednosti za svjetla iznose: 2.2.1.1. uzorak A A3: jedno bočno svjetlo ne više od 20 % jedno bočno svjetlo više od 20 % ali ne više od 30 % 2.2.1.2. uzorak B B2: u slučaju A2   jedno bočno svjetlo više od 0 % ali ne više od 20 % jedno bočno svjetlo ne više od 20 % B3: u slučaju A2   jedno bočno svjetlo 0 % jedno bočno svjetlo više od 20 % ali ne više od 30 %

2.2.2.

ili ako nisu ispunjeni uvjeti iz stavka 1.2.2. za uzorak A.

2.3.   Povlačenje homologacije

Sukladnost se osporava i primjenjuje se stavak 14. ako, nakon postupka uzorkovanja sa slike 1. ovog Priloga, odstupanja izmjerenih vrijednosti za svjetla iznose:

2.3.1.

uzorak A A4: jedno bočno svjetlo ne više od 20 % jedno bočno svjetlo više od 30 % A5: oba bočno svjetla više od 20 %

2.3.2.

uzorak B B4: u slučaju A2   jedno bočno svjetlo više od 0 % ali ne više od 20 % jedno bočno svjetlo više od 20 % B5: u slučaju A2   oba bočno svjetla više od 20 % B6: u slučaju A2   jedno bočno svjetlo 0 % jedno bočno svjetlo više od 30 %

2.3.3.

ili ako nisu ispunjeni uvjeti iz stavka 1.2.2. za uzorke A i B.

3.   PONOVLJENO UZORKOVANJE

U slučajevima A3, B2 i B3 potrebno je ponovljeno uzorkovanje unutar razdoblja od dva mjeseca nakon obavijesti, pri čemu se treći uzorak C od dva bočna svjetla i četvrti uzorak D od dva bočna svjetla odabire između serijski proizvedenih proizvoda nakon uspostave sukladnosti.

3.1.   Sukladnost nije sporna

3.1.1.

Nastavno na postupak uzorkovanja prikazan na Slici 1. ovog Priloga, sukladnost serijski proizvedenih bočnih svjetala ne osporava se ako odstupanja izmjerenih vrijednosti svjetala iznose: 3.1.1.1. uzorak C C1: jedno bočno svjetlo 0 % jedno bočno svjetlo ne više od 20 % C2: oba bočno svjetla više od 0 % ali ne više od 20 % prijelaz na uzorak D   3.1.1.2. uzorak D D1: u slučaju C2   oba bočna svjetla 0 %

3.1.2.

ili ako su ispunjeni uvjeti iz stavka 1.2.2. za uzorak C.

3.2.   Sukladnost je sporna

3.2.1.

Nastavno na postupak uzorkovanja prikazan na slici 1. ovog Priloga, sukladnost serijski proizvedenih bočnih svjetala se osporava i od proizvođača se zahtijeva da svoju proizvodnju uskladi sa zahtjevima (usklađivanje), ako odstupanja izmjerenih vrijednosti za bočna svjetla iznose: 3.2.1.1. uzorak D D2: u slučaju C2   jedno bočno svjetlo više od 0 % ali ne više od 20 % jedno bočno svjetlo ne više od 20 % 3.2.1.2. ili ako nisu ispunjeni uvjeti iz stavka 1.2.2. za uzorak C.

3.3.   Povlačenje homologacije

Sukladnost se osporava i primjenjuje se stavak 12. ako, nakon postupka uzorkovanja sa slike 1. u ovom Prilogu, odstupanja izmjerenih vrijednosti za svjetla iznose:

3.3.1.

uzorak C C3: jedno bočno svjetlo ne više od 20 % jedno bočno svjetlo više od 20 % C4: oba bočna svjetla više od 20 %

3.3.2.

uzorak D D3: u slučaju C2   jedno bočno svjetlo 0 % ili više od 0 % jedno bočno svjetlo više od 20 %

3.3.3.

ili ako nisu ispunjeni uvjeti iz stavka 1.2.2. za uzorke C. i D.

Slika 1.

---

PRILOG 6.

NAJMANJI ZAHTIJEVANI KUTOVI RASPODJELE SVJETLOSTI U PROSTORU

U svim slučajevima najmanji okomiti kutovi raspodjele svjetlosti u prostoru su 10° iznad i 5° ispod vodoravne linije za svjetla za vožnju po danu obuhvaćena Pravilnikom.

Najmanji vodoravni kutovi raspodjele svjetlosti u prostoru:

---

11/Sv. 077

HR

Službeni list Europske unije

42

---

42010X0731(01)

---

L 200/1

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

31.07.2010.

---

Samo originalni UN/ECE tekstovi imaju pravnu važnost prema međunarodnom javnom pravu. Status i dan stupanja na snagu ovog Pravilnika mora se provjeriti u posljednjoj verziji UN/ECE statusnog dokumenta TRANS/WP.29/343, raspoloživog na stranici:

http://www.unece.org/trans/main/wp29/wp29wgs/wp29gen/wp29fdocstts.html

Pravilnik br. 69 Gospodarske komisije UN-a za Europu (UN/ECE) - jedinstvene odredbe o homologaciji stražnjih ploča za označivanje sporih vozila (zbog konstrukcije) i njihovih prikolica

koji sadrži sav važeći tekst do:

Dopune br. 5 niza promjena 01 — Datum stupanja na snagu: 24. listopada 2009.

SADRŽAJ

PRAVILNIK

1.	Područje primjene

2.	Definicije

3.	Zahtjevi za odobrenje

4.	Označavanja

5.

Odobrenje

6.	Opće specifikacije

7.	Specijalna specifikacija (testovi)

8.	Izmjene i produljenje odobrenja za stražnje ploče za označivanje sporih vozila (zbog konstrukcije) i njihovih prikolica

9.	Sukladnost proizvoda

10.	Kazne za neusklađenost proizvoda

11.	Proizvodnja je u potpunosti prekinuta

12.	Prijelazne odredbe

13.	Nazivi i adrese tehničkih službi odgovornih za provedbu ispitivanja odobrenja i administrativnih odjela

PRILOZI

Prilog 1. —

CIE koordinatni sustav

Prilog 2. —

Komunikacija u vezi s odobrenjem ili odbijanjem ili produljenjem ili povlačenjem odobrenja ili proizvodnju stražnjih ploča za označivanje sporih vozila koja je konačno prekinuta, sukladno Pravilniku br. 69

Prilog 3. —

Izgled homologacijske oznake

Prilog 4. —

Postupak ispitivanja

Prilog 5.—

Specifikacija oblika i dimenzija - oblik i dimenzije retroreflektirajućih/fluorescentnih (razred 1) ili samo retroreflektirajućih (razred 2) ploča za označivanje sporih vozila

Prilog 6.—

Kolorimetrijske specifikacije

Prilog 7.—

Fotometrijske specifikacije

Prilog 8.—

Otpornost na vanjske medije

Prilog 9.—

Otpornost na toplinu

Prilog 10. —

Krutost ploča

Prilog 11. —

Stabilnost u vremenu optičkih svojstava stražnjih ploča za označivanje

Prilog 12. —

Stražnje ploče za označivanje sporih vozila i njihovih prikolica

Prilog 13. —

Minimalni zahtjevi za sukladnost kontrolnih postupaka u proizvodnji

Prilog 14. —

Minimalni zahtjevi za uzorkovanje od strane inspektora

Prilog 15. —

Smjernice za instaliranje stražnjih ploča za označivanje na sporim vozilima (zbog konstrukcije) i njihovih prikolica

1.   PODRUČJE PRIMJENE

Ovaj se Pravilnik odnosi na stražnje ploče za označivanje vozila kategorije M, N,O i T i za pokretne strojeve, koji se, zbog svoje konstrukcije, ne mogu kretati brže od 40 km/h (1).

2.   DEFINICIJE (2)

2.1.   U svrhu ovih odredbi, moraju se primjenjivati sljedeće definicije:

2.1.1.

„Stražnje ploče za označivanje sporih vozila”, trokutasta ploča s odrezanim uglovima s karakterističnim uzorkom lica s retroreflektirajućim i fluorescentnim materijalom ili napravama (razred 1); ili samo s reflektirajućim materijalima ili napravama (razred 2)

2.1.2.

„Uzorak”, kompletna, završena ploča za spora vozila, spremna za montažu na vozilo i vozilo koje predstavlja reprezentativni uzorak tekuće proizvodnje.

2.2.   Retrorefleksivnost

Refleksivnost kojom se zračenja vraća u pravcu bliskom onom iz kojeg je došlo, to se svojstvo zadržava čak i u širokim promjenama smjera direktnog zračenja:

2.2.1.

„Retroreflektirajući materijal”, površina ili naprava od koje se, kada je direktno ozračena, relativno veliki dio direktnog zračenja odbija unatrag.

2.2.2.

„Retroreflektirajuća naprava”, sklop spreman za upotrebu i koji se sastoji od jedne ili više reflektirajućih optičkih jedinica.

2.3.   Geometrijske definicije (vidjeti Prilog 1., sliku 1.).

2.3.1.   „Referentni centar”, točka na ili u blizini retroreflektirajuće površine koja je označena da bude centar naprave u svrhu specificiranja njene učinkovitosti.

2.3.2.   „Os osvjetljenja”, odsječak linije od referentnog centra do izvora svijetla.

2.3.3.   „Os promatranja”, odsječak linije od referentnog centra do fotometrijske glave.

2.3.4.   „Kut promatranja (simbol α)”, kut između osi osvjetljenja i osi promatranja. Kut promatranja je uvijek pozitivan i, u slučaju retrorefleksije, ograničen na male kutove. Maksimalni raspon: 0° ≤ α ≤ 180°.

2.3.5.   „Poluravnina promatranja”, poluravnina koja počinje na osi osvjetljenja i koja sadrži os promatranja.

2.3.6.   „Referentna os”, označeni odsječak linije čiji je početak u referentnom centru i koji se koristi za određivanje kutne pozicije retroreflektirajuće naprave.

2.3.7.   „Upadni kut (simbol β)”, kut od osi osvjetljenja do referentne osi. Upadni kut obično nije veći od 90° ali, zbog potpunosti, njegov je puni opseg definiran kao 0° ≤ β ≤ 180°. S ciljem potpunog specificiranja orijentacije taj je kut obilježen s dvije komponente, β1 i β2.

2.3.8.   „Prva os”, os kroz referentni centar okomita na poluravninu promatranja.

2.3.9.   „Prva komponenta upadnog kuta (simbol β1)”, kut od osi osvjetljenja do ravnine koja sadrži referentnu os i prvu os. Raspon: – 180° < β1 ≤ 180°.

2.3.10.   „Druga komponenta upadnog kuta (simbol β2)”, kut od ravnine koja sadrži poluravninu promatrana do referentne osi. Raspon: – 90° ≤ β2 ≤ 90°.

2.3.11.   „Druga os”, os kroz referentni centar okomita na obje prvu os i referentnu os. Pozitivan smjer druge osi leži u poluravnini promatranja kada je – 90° < β1 < 90° kako je prikazano u Prilogu 1., slika 1.

2.3.12.   Kut rotacije ε

Kut za koji se uzorak okreće oko svoje vertikalne osi od bilo koje proizvoljno uzete pozicije u smjeru suprotnom od satne kazaljke (+ ε) ili u smjeru satne kazaljke (– ε) gledano u pravcu osvjetljenja. Ako retroreflektirajući materijali ili naprave imaju oznaku (npr. TOP), ta oznaka određuje početni položaj. Kut rotacije ε leži u rasponu – 180° < ε ≤ 180°.

2.4.   Određivanje fotometrijskih izraza

2.4.1.   Koeficijent retrorefleksije R’

Koeficijent (R’) dobiven od svjetlosnog intenziteta (I) retroreflektirajuće površine u smjeru promatranja i osvjetljenja (E⊥) na retroreflektirajuću površinu pod pravim kutovima na smjer direktnog svijetla i osvijetljene ravnine uzorka površine A

Koeficijent retrorefleksije R’ je izražen u kandelama po kvadratnom metru i luksu (cd). m-2. lx-1).

2.4.2.   „Kutni promjer retroreflektirajućeg uzorka (simbol η)”, kut koji leži nasuprot najveće dimenzije retroreflektirajućeg uzorka, bilo u centru izvora svjetla ili u centru prijemnika.

2.4.3.   „Faktor osvjetljenja”, omjer osvjetljenja razmatranoga tijela i osvjetljenja idealnog difuzora pod jednakim uvjetima osvjetljenja i promatranja.

2.4.4.   „Boja reflektiranog svjetla ili naprave.” Definicije boje reflektiranog svjetla dane su u stavcima 2.30. i 2.31. Pravilnika br. 48.

2.5.   Fluorescencija

2.5.1.   Kada se neke tvari nađu u blizini izvora ultraljubičaste ili plave radijacije, one emitiraju radijaciju koja je gotovo uvijek duže valne dužine od one koja je stvorila efekt. Taj se fenomen zove fluorescencija. Po danu i u sumraku, fluorescentne boje su svjetlije od normalnih boja jer one reflektiraju dio svijetla koje na njih pada i dodatno emitiraju svjetlo. Po noći one nisu svjetlije od običnih boja.

2.5.2.   „Boja fluorescentnog svjetla naprave.” Definicije boje fluorescentnog svjetla dane su u stavku 2.32. Pravilnika br. 48.

2.6.   Opis goniometra

Goniometar koji se može koristiti u mjerenjima retrorefleksije u CIE geometriji prikazan je u Prilogu 1., slika 2. U tom prikazu, glava fotometra prikazana je proizvoljno da bude vertikalno iznad izvora. Prva je os prikazana fiksno i horizontalno i položena je okomito na poluravninu promatranja. Može se uzeti bilo koji raspored komponenata koji je jednak prikazanom.

2.7.   Definicija „tip”

Stražnje ploče za spora vozila različitih tipova znače ploče za označivanje sporih vozila koje se razlikuju u takvim bitnim elementima kao:

2.7.1.

Zaštitni naziv artikla ili zaštitni znak.

2.7.2.

Karakteristike retroreflektirajućeg materijala ili uređaja.

2.7.3.

Karakteristike fluorescentnog materijala.

2.7.4.

Dijelovi koji štetno djeluju na svojstva retroreflektirajućeg materijala ili naprave.

3.   ZAHTJEV ZA HOMOLOGACIJU

3.1.   Zahtjev za odobrenje tipa stražnje ploče za označivanje sporih vozila mora predati vlasnik robne marke ili ako je potrebno, njegov propisno ovlašteni zastupnik, uz koji treba priložiti:

3.1.1.

Nacrte u tri kopije, dovoljno detaljne da omogućavaju identifikaciju tipa. Nacrti moraju geometrijski prikazati položaj na stražnjem dijelu vozila u koji treba postaviti ploču za označivanje sporog vozila. Oni također moraju prikazati položaj namijenjen za homologacijski broj i identifikacijski simbol u odnosu na krug i homologacijsku oznaku.

3.1.2.

Kratak opis koji daje tehničku specifikaciju materijala iz kojih je retroreflektirajuća površina načinjena.

3.1.3.

Kratak opis koji daje tehničku specifikaciju materijala iz kojih je fluorescentna površina načinjena.

3.1.4.

Uzorke retroreflektirajuće i fluorescentne (razred 1) ili samo retroreflektirajuće (razred 2).

3.2.   Nadležna tijela moraju provjeriti zadovoljavajuća rješenja radi osiguranja efikasne kontrole i usklađenosti robe prije nego što odobre homologaciju.

4.   OZNAČIVANJE

4.1.   Svaka stražnja ploča za označivanje sporog vozila koja se podnosi na odobrenje mora imati:

4.1.1.

Trgovački naziv ili znak podnositelja zahtjeva.

4.1.2.

Na pločama čiji retroreflektirajući sustav nije za sve kutove rotacije ε, vodoravno upisanu oznaku „TOP” na najvišem dijelu ploče kada je montirana na vozilo.

4.2.   Oznake moraju biti ili na retroreflektirajućoj ili fluorescentnoj površini ploče, ili na rubu i mora biti vidljivo izvana kada je ploča za označivanje montirana na vozilu.

4.3.   Oznake moraju biti jasno čitljive i moraju biti neizbrisive.

5.   ODOBRENJE

5.1.   Ako stražnje ploče za označivanje sporih vozila u skladu s gornjim stavkom 4. udovoljavaju zahtjevima ovog Pravilnika, odobrenje za taj tip ploče za označivanje sporih vozila mora biti izdano.

5.2.   Broj odobrenja dodjeljuje se svakom odobrenom tipu. Njegove prve dvije znamenke (sada 01), moraju ukazivati na niz izmjena koje uključuju najnovije glavne tehničke izmjene Pravilnika u vrijeme izdavanja odobrenja. Simbol iznad kruga označava klasu ploče za označivanje sporog vozila, „RF” u slučaju razreda 1 (retroreflektirajući i fluorescentni materijal) i „RR” u slučaju razreda 2 (samo retroreflektirajući). Ugovorna stranka ne smije doznačiti isti broj drugom tipu ploče za označivanje sporih vozila.

5.3.   Obavijest o odobrenju ili odbijanju ili produljenju odobrenja za tip stražnje ploče za oznaku sporih vozila prema ovom Pravilniku mora biti javljena strankama u Sporazumu koje primjenjuju ovaj Pravilnik putem obrasca koji je u skladu s uzorkom u Prilogu 2. ovom Pravilniku i k tome priloženom nacrtu koji je dostavio podnositelj zahtjeva za odobrenje, u formatu koji ne prelazi A4 (210 × 297 mm) ili složenog na taj format, i ako je moguće u mjerilu 1:1.

5.4.   Svaka stražnja ploča za označivanje sporih vozila za tip odobren prema ovom Pravilniku mora nositi, uz oznake propisane u stavku 4.1.

5.4.1.   Međunarodnu homologacijsku oznaku koja se sastoji od:

5.4.1.1.

Kružnice oko slova „E” za kojom slijedi razlikovni broj zemlje koja je izdala odobrenje (3).

5.4.1.2.

Broj odobrenja.

5.5.   Oznaka odobrenja mora biti jasno čitljiva i neizbrisiva.

5.6.   Prilog 3. ovom Pravilniku daje primjer izgleda homologacijske oznake.

6.   OPĆE SPECIFIKACIJE (ISPITIVANJA)

6.1.   Stražnje ploče za označivanje sporih vozila moraju biti tako konstruiranje da zadovoljavajuće funkcioniraju i da takve ostanu u normalnoj upotrebi. Uz to, one ne smiju imati projektnu ili proizvodnu grešku koja šteti njihovoj učinkovitoj funkciji ili njihovom održavanju u dobrom stanju.

6.2.   Komponente retroreflektirajućih/fluorescentnih stražnjih ploča za označivanje sporih vozila (razred 1) ili samo retroreflektirajućih stražnjih ploča za označivanje sporih vozila (razred 2) ne smiju biti lako skidane.

6.3.   Sredstva za pričvršćenje stražnjih ploča za označivanje sporih vozila moraju biti takva da omogućavaju stabilnu i trajnu vezi između ploče i stražnjeg kraja vozila, npr. pomoću vijaka i zakovica.

6.4.   Vanjska površina retroreflektirajuće/fluorescentne stražnje ploče za označivanje sporih vozila (razred 1) ili samo retroreflektirajuće ploče za označivanje sporih vozila (razred 2) mora se lako čistiti. Površina zato ne smije biti hrapava i bilo koje izbočine koje ona može imati ne smiju sprečavati lagano čišćenje.

7.   SPECIJALNA SPECIFIKACIJA (ISPITIVANJA)

7.1.   Stražnje ploče za označivanje sporih vozila moraju također zadovoljiti zahtjeve u pogledu dimenzija, oblika, uzorka kao i kolorimetričkih, fotometričkih, fizikalnih i mehaničkih zahtjeva objašnjenih i prilozima od 5. do 12. ovom Pravilniku.

8.   IZMJENE I PRODUŽENJE ODOBRENJA ZA STRAŽNJE PLOČE ZA OZNAKU SPORIH VOZILA (ZBOG KONSTRUKCIJE) I NJIHOVIH PRIKOLICA

8.1.   Svaka izmjena tipa stražnje ploče mora biti javljena administrativnom odjelu koji je izdao homologaciju. Odjel tada:

8.1.1.

razmatra imaju li učinjene izmjene znatan negativan učinak i odgovara li još uvijek tip naprave zahtjevima; ili;

8.1.2.

zahtijeva daljnje izvješće o ispitivanju od tehničke službe odgovorne za provođenje testova.

8.2.   Potvrđivanje ili odbijanje odobrenja, navodeći alternative, moraju biti priopćene putem procedure navedene u gornjem stavku 5.3. strankama u Sporazumu koje primjenjuju ovaj Pravilnik.

8.3.   Nadležno tijelo koje izdaje produženje odobrenja mora doznačiti serijski broj takvog produženja i o tome obavijestiti druge stranke sukladno Sporazumu iz 1958. koje primjenjuju ovaj Pravilnik putem obrasca za priopćavanje koji odgovara obrascu u Prilogu 1. ovom Pravilniku.

9.   SUKLADNOST PROIZVODA

Sukladnost proizvodnih postupaka treba biti u skladu s onom koja je opisana u Sporazumu, Dodatak 2. (E/ECE/324-E/ECE/TRANS/505/Rev.2), sa sljedećim zahtjevima:

9.1.	Stražnje ploče za označivanje koje su odobrene prema ovom Pravilniku trebaju biti tako izrađene da odgovaraju odobrenom tipu i udovoljavaju navedenim zahtjevima u stavcima 6. i 7.

9.2.	Mora se udovoljiti minimalnim zahtjevima za sukladnost proizvodnih kontrolnih postupaka koji su navedeni u Prilogu 13. ovom Pravilniku.

9.3.	Mora se udovoljiti minimalnim zahtjevima za uzimanjem uzoraka, navedenih u Prilogu 14. ovom Pravilniku, od strane inspektora.

9.4.	Nadležno tijelo koje je izdalo homologaciju tipa može u bilo koje vrijeme provjeriti usklađenost metoda kontrole koje se primjenjuju u svakom proizvodnom pogonu. Normalna učestalost tih provjera treba biti jedanput svake dvije godine.

10.   KAZNE ZA NEUSKLAĐENOST PROIZVODA

10.1.   Izdano odobrenje vezano za tip stražnje ploče za označivanje sporih vozila u smislu ovog Pravilnika može biti povučeno ako gornji navedeni zahtjevi nisu poštovani ili ako ploča za označivanje koja nosi homologacijski broj ne odgovara odobrenom tipu.

10.2.   Ako ugovorna stranka, primjenjujući ovaj Pravilnik, povuče odobrenje koje je ranije izdala ona će o tome odmah obavijestiti druge ugovorne stranke, koje primjenjuju ovaj Pravilnik, putem obrasca za priopćavanje prema modelu iz Priloga 2. ovom Pravilniku.

11.   PROIZVODNJA JE U POTPUNOSTI PREKINUTA

Ako vlasnik suglasnosti potpuno prekine proizvodnju stražnje ploče za označivanje sporih vozila odobrene u skladu s ovim Pravilnikom, on će o tome obavijestiti nadležni organ koji je izdao odobrenje. Po dobivanju odgovarajuće obavijesti, nadležni organ obavješćuje o tome ostale ugovorne stranke koje primjenjuju ovaj Pravilnik putem obrasca za priopćavanje koji odgovara obrascu iz Priloga 2. ovom Pravilniku.

12.   PRIJELAZNE ODREDBE

12.1.   Počevši od službenog datuma stupanja na snagu Dopune 2. izmjenama niza 01, niti jedna ugovorna stranka koja primjenjuje ovaj Pravilnik ne smije odbiti izdavanje odobrenja temeljena na ovom Pravilniku kako je izmijenjen Dopunom 2. izmjenama niza 01.

12.2.   Počevši od 24 mjeseci nakon datuma stupanja na snagu Dopune 2. izmjenama niza 01, stranke u sporazumu koje primjenjuju ovaj Pravilnik dat će odobrenja samo ako je tip stražnjih ploča, koje treba odobriti, sukladan zahtjevima iz ovog Pravilnika kako je izmijenjen Dopunom 2. izmjenama niza 01.

12.3.   Ugovorne stranke koje primjenjuju ovaj Pravilnik ne smiju odbiti izdavanje produljenja odobrenja prema prethodnoj verziji ovog Pravilnika, prema Dopuni 1. izmjenama niza 01.

12.4.   Odobrenja izdana prema ovom Pravilniku ranije od 24 mjeseci nakon datuma stupanja na snagu Dopune 2. izmjenama niza 01 i sva produženja odobrenja, uključujući ona prema prethodnom nizu izmjena izdana nakon toga, ostaju neograničeno na snazi. Kada tip stražnjih ploča koje su odobrene prema prethodnoj verziji Pravilnika sukladno Dodatku 1. izmjenama niza 01 zadovoljava zahtjeve Pravilnika kako je izmijenjen Dopunom 2. izmjenama niza 01, ugovorna stranka koja je izdala odobrenje mora obavijestiti druge ugovorne stranke koje primjenjuju ovaj Pravilnik.

12.5.   Ni jedna ugovorna stranka koja primjenjuje ovaj Pravilnik neće odbiti tip stražnjih ploča koje su odobrene prema ovom Pravilniku kako je izmijenjen Dopunom 2. izmjenama niza 01.

12.6.   Počevši od službenog datuma stupanja na snagu Dopune 2. izmjenama niza 01, niti jedna ugovorna stranka koja primjenjuje ovaj Pravilnik ne smije zabraniti stavljanje na vozilo stražnju ploču za označivanje koja je odobrena prema ovom Pravilniku izmijenjenom Dopunom 2. izmjenama niza 01.

12.7.   Ugovorne stranke koje primjenjuju ovaj Pravilnik moraju nastaviti odobravati stavljanje na vozilo stražnje ploče koje su odobrene prema prethodnoj verziji Pravilnika prema Dopuni 1. izmjenama niza 01 tijekom razdoblja od 48 mjeseci koji slijedi nakon dana stupanja na snagu Dopune 2. izmjenama niza 01.

12.8.   Po isteku razdoblja od 48 mjeseci nakon datuma stupanja na snagu Dopune 2. izmjena niza 01, ugovorne stranke koje primjenjuju ovaj Pravilnik mogu zabraniti stavljanje stražnjih ploča za označivanje koje ne udovoljavaju zahtjevima ovog Pravilnika kako je izmijenjen Dodatkom 2. izmjenama niza 01, na nova vozila za koje je izdano nacionalno ili pojedinačno odobrenje više od 24 mjeseci nakon stupanja na snagu Dopune 2. izmjenama niza 01 ovom Pravilniku.

13.   NAZIVI I ADRESE TEHNIČKIH SLUŽBI ODGOVORNIH ZA PROVEDBU ISPITIVANJA ODOBRENJA I ADMINISTRATIVNIH ODJELA

Stranke u Sporazumu koje primjenjuju ovaj Pravilnik moraju javiti Tajništvu Ujedinjenih naroda imena i adrese tehničkih službi, koje su odgovorne za provođenje ispitivanja za odobrenje, i administrativnih odjela koji izdaju odobrenje, i na kojem obrascu, kojim se potvrđuje ili produžuje ili povlači odobrenje, izdano u drugim zemljama, trebaju se poslati.

---

(1)  Kako je određeno u Prilogu 7. prema Konsolidiranoj rezoluciji za konstrukciju vozila (R.E.3) (TRANS/WP.29/78/Rev.1/niz izmjena 2), kako je zadnje izmijenjeno nizom izmjena 4).

(2)  Definicije tehničkih termina su one koje su usvojene od strane Međunarodne komisije za osvjetljenje (CIE) - vidjeti Tehničko izvješće za retrorefleksiju, CIE publikacija br. 54.

(3)  1 za Njemačku, 2 za Francusku, 3 za Italiju, 4 za Nizozemsku, 5 za Švedsku, 6 za Belgiju, 7 za Mađarsku, 8 za Češku, 9 za Španjolsku, 10 za Srbiju i Crnu Goru, 11 za Ujedinjenu Kraljevinu, 12 za Austriju, 13 za Luksemburg, 14 za Švicarsku, 15 (slobodno), 16 za Norvešku, 17 za Finsku, 18 za Dansku, 19 za Rumunjsku, 20 za Poljsku, 21 za Portugal, 22 za Rusku Federaciju, 23 za Grčku, 24 (za Irsku), 25 (za Hrvatsku), 26 za Sloveniju, 27 za Slovačku, 28 za Bjelarus, 29 za Estoniju, 30 (slobodno), 31 za Bosnu i Hercegovinu, 32 za Latviju, 33 (slobodno), 34 za Bugarsku, 35 (slobodno), 36 za Litvu, 37 za Tursku, 38 (slobodno), 39 za Azerbajdžan, 40 Za bivšu jugoslavensku republiku Makedoniju, 41 (slobodno), 42 za Europsku Uniju (suglasnosti izdaje njena država članica koristeći svoj ECE simbol), 43 za Japan, 44 (slobodno), 45 za Australiju, 46 za Ukrajinu, 47 za Južnu Afriku, 48 za Novi Zeland, 49 za Cipar i 50 za Maltu, 51 za Republiku Koreju, 52 za Maleziju, 53 za Tajland, 54 i 55 (slobodno), 56 za Crnu Goru, 57 (slobodno) i 58 za Tunis. Sljedeći se brojevi dodjeljuju ostalim zemljama u kronološkom redu u kojem one ratificiraju ili pristanu na Sporazum koji se odnosi na usvajanje jednakih tehničkih propisa za vozila s kotačima, opremu i dijelove koji se mogu ugraditi i/ili upotrijebiti na vozilima s kotačima i uvjetima za uzajamno priznavanje izdanih odobrenja na osnovi ovih propisa, a brojeve doznačene na takav način Glavni tajnik Ujedinjenih Naroda dostavlja ugovornim strankama Sporazuma.

---

PRILOG 1.

CIE KOORDINATNI SUSTAV

Slika 1.

Slika 2.

---

PRILOG 2.

KOMUNIKACIJA

(Maksimalni format: A4 (210 × 297 mm))

---

PRILOG 3.

IZGLED HOMOLOGACIJSKE OZNAKE

Napomena: Homologacijski broj i dodatni simbol moraju se staviti u blizini kruga bilo iznad ili ispod slova „E” ili lijevo ili desno od tog slova. Brojke homologacijskog broja moraju biti na istoj strani slova „E” i okrenute u istom smjeru. Homologacijski broj i dodatni simbol moraju biti postavljeni dijametralno suprotno jedan prema drugom. Upotrebu rimskih brojeva kao homologacijskih brojeva treba izbjegavati s ciljem sprečavanja zabune s drugim simbolima.

---

PRILOG 4.

POSTUPAK ISPITIVANJA

ISPITNI UZORCI

1.	Pet stražnjih ploča za označivanje sporog vozila moraju biti dostavljeni u ispitni laboratorij na razna ispitivanja koja treba provesti.

2.	Ispitni primjerci moraju predstavljati tekuće proizvode, izrađene u skladu s preporukama proizvođača retroreflektirajućih i fluorescentnih (razred 1) ili samo retroreflektirajućih (razred 2)

3.

Nakon provjere generalnih specifikacija (stavak 6. ovog Pravilnika) i specifikacija za oblik i dimenzije (Prilog 5.), četiri primjerka moraju biti podvrgnuta ispitivanju otpornosti na toplinu opisanom u Prilogu 9. ovom Pravilniku, prije ispitivanja opisanih u prilozima 6.,7., i 8. Peti primjerak se drži u svrhu reference tijekom postupaka ispitivanja.

4.	Fotometrijska i kolorimetrijska mjerenja mogu se raditi na istom primjerku.

5.	Za druga ispitivanja koriste se uzorci koji nisu bili podvrgnuti bilo kakvom ispitivanju.

---

PRILOG 5.

SPECIFIKACIJE OBLIKA I DIMENZIJA

OBLIK I DIMENZIJE RETROREFLEKTIRAJUĆIH/FLUORESCENTNIH (RAZRED 1) ILI SAMO RETROREFLEKTIRAJUĆIH (RAZRED 2) STRAŽNJIH PLOČA ZA OZNAČIVANJE SPORIH VOZILA

1.   Oblik

Ploče moraju biti oblika istostraničnog trokuta s okrnjenim kutovima, za montažu s jednim vrhom prema gore na stražnjoj strani sporih vozila.

2.   Uzorak

Stražnje ploče za označivanje sporih vozila imaju fluorescentnu sredinu i crvene retroreflektirajuće rubove napravljene od retroreflektirajućeg ploče ili premazom ili plastičnim ugaonim reflektorima. Stražnje ploče razreda 2 za označivanje sporih vozila moraju imati retroreflektirajuću sredinu.

3.   Dimenzije

Dužina osnovice uokvirenog fluorescentnog trokuta (razred 1) ili retroreflektirajućeg trokuta (razred 2) mora biti: najmanje 350 mm i najviše 365 mm. Najmanja širina površine, emitirajuće svjetlo, crvenog retroreflektirajućeg obruba mora biti 45 mm, najveća 48 mm. Ove su značajke prikazane u primjeru iz Priloga 12.

---

PRILOG 6.

KOLORIMETRIJSKE SPECIFIKACIJE

1.   Stražnje ploče za označivanje sporih vozila i njihovih prikolica moraju se sastojati ili od crveno retroreflektirajućih i crveno fluorescentnih materijala ili naprava (razred 1), ili samo od crveno retroreflektirajućih materijala ili naprava (razred 2)

2.   Crveno reflektirajući materijal ili naprave

2.1.   Kada je mjerena spektrofotometrom u skladu s odredbama CIE dokument br. 15 (1971.) i osvijetljena CIE standardnim osvjetljivačem D65 pod kutom od 45° prema normali i gledano duž normale (45/0 geometrija), boja novog materijala mora biti unutar granica prema stavku 2.31. Pravilnika br. 48.

Tablica 1.

Boja	1	2	3	4	Faktor osvjetljenja
Crvena x	0,690	0,595	0,560	0,650	≥ 0,03
y	0,310	0,315	0,350	0,350

2.1.1.

Faktor osvjetljenja za crvenu boju mora biti ≥ 0,03.

2.2.   Kada je osvijetljena CIE standardnim osvjetljivačem A, pod upadnim kutom β1 = β2 = 0° ili, ako to proizvodi bezbojnu reflektirajuću površinu, kut β1 = ± 5°, β2 = 0°, i mjerena kod kuta promatranja 20’, boja materijala u novom stanju mora biti unutar granica prema stavku 2.30. Pravilnika br. 48

Tablica 2.

Boja	1	2	3	4
Crvena x	0,720	0,735	0,665	0,643
y	0,258	0,265	0,335	0,335

Napomena: Pitanje boja retroreflektirajućih materijala po noći se sada proučava u CIE TC 1.6; gornje granice su zato samo privremene i bit će revidirane nakon što CIE TC 1.6 završi svoj posao.

3.   Crveni fluorescentni materijal

3.1.   Kada je mjerena spektrofotometrom u skladu s odredbama CIE dokument br. 15 (1971.) i osvijetljena CIE standardnim osvjetljivačem D65 pod kutom od 45° prema normali i gledano duž normale (45/0 geometrija), boja novog materijala mora biti unutar granica prema stavku 2.32. Pravilnika br. 48.

Tablica 3.

Boja	1	2	3	4	Faktor osvjetljenja
Crvena x	0,690	0,595	0,569	0,655	≥ 0,30
y	0,310	0,315	0,341	0,345

3.1.1.

Faktor osvjetljenja mora biti ≥ 0,30.

4.   Usklađenost s kolorimetrijskim specifikacijama mora biti kontrolirana putem vizualnog usporednog ispitivanja.

Ako ostane bilo kakva sumnja nakon tog ispitivanja, usklađenost s kolorimetrijskom specifikacijom kontrolira se putem određivanja trikromatskih koordinata najsumnjivijeg uzorka.

---

PRILOG 7.

FOTOMETRIJSKE SPECIFIKACIJE

FOTOMETRIJSKA SVOJSTVA

1.

Kada je osvijetljena CIE standardnim osvjetljivačem A i mjerena kako je preporučeno od CIE TC (CIE publikacija br. 54, 1982.) koeficijent retrorefleksije R’ u kandelama na kvadratni metar i luks (cd.m-2.lx-1) cijele retroreflektirajuće površine u novom stanju mora biti najmanje kako je navedeno u tablici 1. Tablica 1. Koeficijent retrorefleksije R’ [cd.m-2.lx-1] Kut promatranja α [’] Kut upada β [°] 20’ β1 0° 0° 0° 0° β2 5° 20° 30° 40° R’ vanjskog obruba (razred 1,2) [cd.m-2.lx-1] R’ uokvireni trokut (razred 2) [cd.m-2.lx-1] 120 60 30 10 10 7 4 -

2.	Kut koji leži nasuprot na uzorku mora biti veći od 80’.

---

PRILOG 8.

OTPORNOST NA VANJSKE MEDIJE

1.   OTPORNOST BOJE NA STARENJE USLIJED DJELOVANJA VREMENSKIH UVJETA

1.1.   Postupak - Za svako ispitivanje uzimaju se dva primjerka uzorka (vidjeti stavak 2.1.2. ovog Pravilnika). Jedan se primjerak stavlja u tamni i suhi kontejner za naknadnu upotrebu kao „referentni neosvijetljeni primjerak”).

Drugi primjerak mora biti podvrgnut izvoru svjetla u skladu s ISO standardom 105-B02-1978, odjeljak 4.3.1; retroreflektirajući materijal izloži se sve dok „blue standard” br. 7 ne izblijedi na br. 4 na sivoj ljestvici, a fluorescentni materijal sve dok „blue standard” br. 5 ne izblijedi na br. 4 na sivoj ljestvici.

Nakon ispitivanja se primjerak ispirei u razrijeđenoj neutralnoj otopini deterdženta, osuši i ispita na usklađenost sa zahtjevima navedenim u stavcima od 1.2 do 1.4.

1.2.   Vizualni izgled - Ni jedan dio površine eksponiranog primjerka ne smije pokazivati bilo kakvu prisutnost pukotina, sklonost brisanju, ljuštenju, imati mjehuriće, raslojavati se, kriviti se, biti poput krede, imati mrlje ili korodirati.

Ne smije biti skupljanja više od 0,5 posto u bilo kojem linearnom smjeru i nikakvog znaka odljepljivanja kao podizanja rubova od donjeg sloja.

1.3.   Trajnost boje — Boje izloženog primjerka moraju udovoljavati zahtjevima navedenim u Prilogu 6.

1.4.   Učinak na koeficijent svjetlosnog intenziteta retroreflektirajućeg materijala.

1.4.1.

Za ovo ispitivanje mora se napraviti mjerenje samo pod kutom promatranja od 20’ i upadnim kutom 5° metodom danom u Prilogu 7.

1.4.2.

Koeficijent svjetlosnog intenziteta izloženog primjerka, kada je u suhom stanju, mora biti veći od 80 posto vrijednosti u Prilogu 7. tablici 1.

1.4.3.

Zatim se primjerak podvrgava umjetnoj kiši i njegov koeficijent svjetlosnog intenziteta u tim uvjetima mora biti veći od 90 posto vrijednosti dobivenoj mjerenjem u suhom stanju, kako je objašnjeno u gornjem stavku 1.4.2.

2.   OTPORNOST NA KOROZIJU (ISO standard 3768)

2.1.   Primjerak uzorka podvrgava se djelovanju slane magle tijekom perioda od 48 sati podijeljenog na dva perioda svaki po 24 sata, odvojenih intervalom od 2 sata za vrijeme kojih se primjerku dozvoljava da se osuši.

Slana magla proizvodi se raspršivanjem na temperaturi slane otopine 35 ± 2 °C., dobivene rastapanjem pet težinskih dijelova kalcijevog klorida u 95 dijelova destilirane vode koja ne sadrži više od 0,02 posto nečistoća

2.2.   Odmah nakon okončanja ispitivanja, uzorak ne smije pokazivati znakove korozije koja bi narušavala učinkovitost naprave.

2.2.1.

Koeficijent svjetlosnog intenziteta R retroreflektirajuće površine, kada se mjeri nakon perioda rekuperacije od 48 sati kako je navedeno u Prilogu 7. stavku 1., pri upadnom kutu od 5° i kutu promatranja 20’, ne smije biti manji od vrijednosti u Prilogu 7. tablici 1. Prije mjerenja, površina se očisti kako bi se uklonile naslage soli od slane magle.

3.   OTPORNOST NA GORIVA

Dio uzorka dužine ne manje od 300 mm mora biti uronjen u mješavinu n-heptana i toluena, 70 posto i 30 posto volumenski, na jednu minutu.

Nakon vađenja površina se osuši brisanjem mekom tkaninom i ne smije pokazivati nikakve vidljive promjene koje bi umanjile učinkovitost.

4.   ČVRSTOĆA PRIANJANJA (u slučaju ljepljivih materijala)

4.1.   Prianjanje retroreflektirajućih materijala određuje se nakon zrenja od 24 sata pomoću odljepljivanja pod 90 stupnjeva na stroju za ispitivanje čvrstoće.

4.2.   Određuje se prianjanje laminiranog ili premazom nanesenih retroreflektirajućih i fluorescentnih materijala.

4.3.   Premazom naneseni materijali bilo koje vrste ne smiju biti uklonjivi bez alata ili oštećivanja materijala.

4.4.   Laminirani materijali (ljepljivi filmovi) moraju zahtijevati silu od najmanje 10 N na 25 mm širine pri brzini od 300 mm u minuti, da bi se uklonili s podloge.

5.   OTPORNOST NA VODU

Dio uzorka dužine ne manje od 300 mm mora se uroniti u destiliranu vodu temperature 23 ± 5 °C tijekom 18 sati; nakon toga se suši 24 sata pod normalnim laboratorijskim uvjetima.

Nakon završetka ispitivanja, uzorak se pregledava. Ni jedan dio unutar 10 mm od svake odsječene ivice ne smije pokazivati znakove pogoršanja koji bi umanjili učinkovitost ploče.

6.   OTPORNOST NA UDAR (osim plastičnih ugaonih reflektora)

Kada se čelična kugla promjera 25 mm spusti s visine od 2 m na poduprte retroreflektirajuće i fluorescentne površine, pri temperaturi okoline 23 ± 2 °C, materijali ne smiju imati nikakve pukotine ili odvajanje od donjih slojeva na udaljenosti većoj od 5 mm od zone udara.

7.   OTPORNOST NA ČIŠĆENJE

7.1.   Ručno čišćenje

7.1.1.

Ispitni uzorak zaprljan mješavinom ulja za podmazivanje s dodatkom deterdženta i grafitom lagano se očisti bez oštećenja retroreflektirajuće ili fluorescentne površine brisanjem blagom alifatskom otopinom kao što je n-heptan, a nakon toga ispiranjem neutralnim deterdžentom.

7.2.   Strojno pranje

7.2.1.

Kada je podvrgnut neprekidnom tlačnom prskanju tijekom 60 sekundi komponenta koja se ispituje u svom normalnom montiranom položaju, ispitni primjerak ne smije pokazivati oštećenje na retroreflektirajućoj površini, odljepljivanje od donjeg sloja ili odvajanje od podloge na kojoj je montiran uzorak kod sljedećih parametara: (a) tlak vode/otopine za pranje 8 ± 0,2 MPa; (b) temperatura vode/otopine za pranje 60 ° – 5 °C; (c) protok vode/otopine za pranje 7 ± 1 l/min; (d) vrh držača s mlaznicom postavlja se na udaljenosti 600 ± 20 mm od retroreflektirajuće površine; (e) držač s mlaznicom drži se pod kutom manjim od 45 stupnjeva od okomice na retroreflektirajuću površinu; (f) mlaznica pravi mlaz širine kuta 40 stupnjeva.

---

PRILOG 9.

OTPORNOST NA TOPLINU

1.	Četiri se uzorka drže 48 sati u suhoj atmosferi na temperaturi 65 ± 2 °C, nakon čega se uzorci hlade tijekom 1 sata na 23 ± 2 °C. Poslije toga se drže 12 sati na temperaturi od – 20 ± 2 °C.

1.1.	Uzorak se pregledava nakon vremena rekuperacije od 4 sata u normalnim laboratorijskim uvjetima.

2.	Poslije ovog ispitivanja ne smije biti očitih pukotina ili značajne deformacije površina, posebno optičkih jedinica.

---

PRILOG 10.

KRUTOST PLOČA

Trokutasta ploča se čvrsto pridržava na jednoj od dugih stranom stezaljkama naprave za pridržavanje koje ne zadiru u nju više od 20 mm. Primijeniti se sila veličine 10 N okomita na ravninu suprotnu od vrha.

Pri tome se vrh ne smije pomaknuti u smjeru sile za više od 40 mm.

Nakon uklanjanja sile, ploča se mora vizualno vratiti u svoj početni položaj. Zaostali otklon ne smije biti veći od 5 mm.

---

PRILOG 11.

Stabilnost u vremenu optičkih svojstava  (1) stražnjih ploča za označivanje

1.	Nadležno tijelo koje je izdalo odobrenje mora imati pravo provjere stabilnosti u vremenu optičkih svojstava tipa stražnjih ploča za označivanje koje su u upotrebi.

2.

Nadležna tijela zemalja, koje nisu zemlja koja je izdala odobrenje, smiju provoditi slične provjere na svom teritoriju. Ako stražnja ploča za označivanje koja je u upotrebi ima sistematsku grešku, rečeno nadležno tijelo mora poslati tijelu koje je izdalo odobrenje zahtjev za mišljenje, za svaku komponentu koja je izuzeta na pregled.

3.	U nedostatku drugih kriterija, pojam „sistematska greška” tipa stražnje ploče za označivanje koja je u upotrebi, mora se tumačiti u skladu s namjerom iz stavka 6.1. ovog Pravilnika.

---

(1)  Usprkos važnosti ispitivanja za provjeru stabilnosti u vremenu optičkih svojstava stražnjih ploča za označivanje, kod sadašnjeg posljednjeg dostignuća još nije moguće ocijeniti ovu stabilnost putem laboratorijskih ispitivanja ograničenog trajanja.

---

PRILOG 12.

Stražnje ploče za označivanje sporih vozila i njihovih prikolica

Primjer

Sve dimenzije su u mm

---

PRILOG 13.

Minimalni zahtjevi za sukladnost kontrolnih postupaka u proizvodnji

1.   OPĆENITO

1.1.   Smatrat će se da su zahtjevi za suglasnošću udovoljeni s mehaničkog i geometrijskoga gledišta, ako razlike ne prelaze neizbježna proizvodna odstupanja unutar zahtjeva iz ovog Pravilnika.

1.2.   Obzirom na fotometrijske izvedbe, sukladnost masovno proizvedenih stražnjih ploča za označivanje neće biti osporavana ako, kod testiranja fotometrijskih izvedbi bilo koje nasumce odabrane stražnje ploče za označivanje, ni jedna izmjerena veličina nepovoljno ne odstupa za više od 20 posto od vrijednosti propisanih u ovom Pravilniku.

1.3.   Koordinate kromatičnosti moraju udovoljavati.

2.   MINIMALNI ZAHTJEVI ZA PROVJERU USKLAĐENOSTI OD STRANE PROIZVOĐAČA

Za svaki tip stražnjih ploča za označivanje vlasnik homologacijske oznake provodi najmanje sljedeća ispitivanja, u odgovarajućim intervalima. Ispitivanja se provode u skladu s odredbama ovog Pravilnika.

Ako bilo koje uzorkovanje pokaže neusklađenost s obzirom na tip odnosnog ispitivanja, uzimaju se i ispituju daljnji uzorci. Proizvođač poduzima mjere da osigura usklađenosti dotične proizvodnje

2.1.   Priroda ispitivanja

Ispitivanja usklađenosti u ovom Pravilniku pokrivaju fotometrijske i kolorimetrijske karakteristike i ispitivanja otpornosti tih karakteristika u vremenu.

2.2.   Metode korištene u ispitivanjima

2.2.1.

Općenito se ispitivanja moraju odvijati u skladu s metodama iznesenima u ovom Pravilniku.

2.2.2.

U bilo kojem ispitivanju usklađenosti kojeg obavlja proizvođač, smiju se koristiti istovjetne metode uz pristanak nadležnog tijela odgovornog za homologacijska ispitivanja. Proizvođač je odgovoran za dokazivanje da su primijenjene metode istovjetne onima određenima ovim Pravilnikom.

2.2.3.

Primjena stavaka 2.2.1. i 2.2.2. zahtijeva redovitu kalibraciju ispitnih uređaja i njihovu korelaciju s mjerenjima učinjenim od strane nadležnog tijela.

2.2.4.

U svim slučajevima referentne metode moraju biti one iz ovog Pravilnika, posebno u svrhu administrativne provjere i uzorkovanja.

2.3.   Priroda uzorkovanja

Uzorci stražnjih ploča za označivanje moraju se odabrati nasumce iz proizvodnje jednolike partije. Jednolika partija znači komplet stražnjih ploča za označivanje istog tipa, određenog prema proizvodnim metodama proizvođača.

Procjena općenito pokriva komplet proizvodnje iz pojedinih tvornica. Međutim, proizvođač može zajedno grupirati podatke iz nekoliko tvornica koji se odnose na isti tip, uz uvjet da one proizvode pod istim sustavom upravljanja kvalitetom.

2.4.   Izmjerene i zabilježene fotometrijske karakteristike

Uzorkovane stražnje ploče za označivanje podvrgavaju se fotometrijskim ispitivanjima na najmanje vrijednosti u točkama i kromatičnost koordinata koje su dane u ovom Pravilniku.

2.5.   Rukovodeći kriteriji prihvatljivosti

Proizvođač je odgovoran za provedbu statističke studije rezultata ispitivanja i za određivanje, u skladu s nadležnim tijelom, rukovodećih kriterija prihvatljivosti svojeg proizvoda, u svrhu udovoljavanja specifikacijama, podnesenih za provjeru usklađenosti proizvoda u stavku 9.1. ovog Pravilnika.

Rukovodeći kriteriji prihvatljivosti su takvi da, s nivoom sigurnosti 95 posto, minimalna vjerojatnost prolaza provjere na licu mjesta u skladu s Prilogom 14. (prvo uzorkovanje) treba biti 0,95.

---

PRILOG 14.

MINIMALNI ZAHTJEVI ZA UZIMANJE UZORAKA OD STRANE INSPEKTORA

1.   OPĆENITO

1.1.   Zahtjevi sukladnosti smatraju se zadovoljenima u mehaničkom i geometrijskom pogledu, prema ovom Pravilniku, ako postoje, ako razlike ne prelaze neophodna proizvodna odstupanja.

1.2.   Obzirom na fotometrijsku izvedbu, usklađenost masovno proizvedenih stražnjih ploča za označivanje ne osporava se ako, kada se testiraju fotometrijske izvedbe bilo koje nasumično odabrane stražnje ploče za označivanje:

1.2.1.

ni jedna izmjerena vrijednost nepovoljno ne odstupa više od 20 posto od propisanih vrijednosti u ovom Pravilniku;

1.2.2.

se stražnje ploče za označivanje s očiglednim greškama zanemaruju.

1.3.   Koordinate kromatičnosti moraju udovoljavati.

2.   PRVO UZORKOVANJE

U prvom se uzorkovanju izabiru nasumično četiri stražnje ploče za označivanje. Prvi uzorak od dvije ploče označuje se s A, drugi uzorak od dvije ploče označuje se s B.

2.1.   Sukladnost se ne osporava

2.1.1.

Slijedom postupka za uzorkovanje prikazanom na slici 1. ovog Priloga sukladnost masovno proizvedene stražnje ploče za označivanje ne osporava se ako su odstupanja od izmjerenih vrijednosti stražnjih ploča za označivanje u najnepovoljnijim smjerovima: 2.1.1.1. uzorak A A1: jedna stražnja ploča za označivanje 0 posto jedna stražnja ploča za označivanje najviše 20 posto A2: obje stražnje ploče za označivanje više od 0 posto ali najviše 20 posto prijelaz na uzorak B   2.1.1.2. uzorak B B1: obje stražnje ploče za označivanje 0 posto

2.2.   Sukladnost se osporava

2.2.1.

Slijedom postupka za uzorkovanje prikazanom na slici 1. ovog Priloga sukladnost masovno proizvedene stražnje ploče za označivanje mora biti osporena, a od proizvođača se zahtijeva da njegova proizvodnja zadovolji kriterije (uskladi) ako su odstupanja od izmjerenih vrijednosti stražnjih ploča za označivanje: 2.2.1.1. uzorak A A3: jedna stražnja ploča za označivanje najviše 20 posto jedna stražnja ploča za označivanje više od 20 posto ali najviše 30 posto 2.2.1.2. uzorak B B2: u slučaju A2   jedna stražnja ploča za označivanje više od 0 posto ali najviše 20 posto jedna stražnja ploča za označivanje najviše 20 posto B3: u slučaju A2   jedna stražnja ploča za označivanje 0 posto jedna stražnja ploča za označivanje više od 20 posto ali najviše 30 posto

2.3.   Odobrenje je povučeno

Usklađenost se osporava i primjenjuje se stavak 10. ako su, nakon postupka uzorkovanja na slici 1. ovog Priloga, odstupanja od izmjerenih vrijednosti stražnje ploče za označivanje:

2.3.1.

uzorak A A4: jedna stražnja ploča za označivanje najviše 20 posto jedna stražnja ploča za označivanje više od 30 posto A5: obje stražnje ploče za označivanje više od 20 posto

2.3.2.

uzorak B B4: u slučaju A2   jedna stražnja ploča za označivanje više od 0 posto ali najviše 20 posto jedna stražnja ploča za označivanje više od 20 posto B5: u slučaju A2   obje stražnje ploče za označivanje više od 20 posto B6: u slučaju A2   jedna stražnja ploča za označivanje 0 posto jedna stražnja ploča za označivanje više od 30 posto

3.   PONOVLJENO UZORKOVANJE

U slučajevima A3, B2, B3, ponavlja se uzorkovanje, treći uzorak C dviju stražnjih ploča za označivanje i četvrti uzorak D dviju stražnjih ploča za označivanje, proizvedenih nakon usklađivanja, potrebno je uzeti sa skladišta, unutar dva mjeseca nakon obavijesti.

3.1.   Sukladnost se ne osporava

3.1.1.

Slijedom postupka za uzorkovanje prikazanom na slici 1. ovog Priloga sukladnost masovno proizvedene stražnje ploče za označivanje ne osporava se ako su odstupanja od izmjerenih vrijednosti stražnjih ploča za označivanje: 3.1.1.1. uzorak C C1: jedna stražnja ploča za označivanje 0 posto jedna stražnja ploča za označivanje najviše 20 posto C2: obje stražnje ploče za označivanje više od 0 posto ali najviše 20 posto prijelaz na uzorak D   3.1.1.2. uzorak D D1: u slučaju C2   obje stražnje ploče za označivanje 0 posto

3.2.   Sukladnost se osporava

3.2.1.

Slijedom postupka za uzorkovanje prikazanom na slici 1. ovog Priloga, sukladnost masovno proizvedene stražnje ploče za označivanje osporava se, a od proizvođača se zahtijeva da njegova proizvodnja zadovolji kriterije (uskladi), ako su odstupanja od izmjerenih vrijednosti stražnjih ploča za označivanje: 3.2.1.1. uzorak D D2: u slučaju C2   jedna stražnja ploča za označivanje više od 0 posto ali najviše 20 posto jedna stražnja ploča za označivanje najviše 20 posto

3.3.   Odobrenje je povučeno

Usklađenost se osporava i primjenjuje se stavak 10. ako su, nakon postupka uzorkovanja na slici 1. ovog Priloga, odstupanja od izmjerenih vrijednosti stražnje ploče za označivanje:

3.3.1.

uzorak C C3: jedna stražnja ploča za označivanje najviše 20 posto jedna stražnja ploča za označivanje više od 20 posto C4: obje stražnje ploče za označivanje više od 20 posto

3.3.2.

uzorak D D3: u slučaju C2   jedna stražnja ploča za označivanje 0 ili više od 0 posto jedna stražnja ploča za označivanje više od 20 posto

4.   ISPITIVANJA OTPORNOSTI

Uzorak jedne stražnje ploče za označivanje uzorak A, nakon postupka uzorkovanja na slici 1. ovog Priloga, ispituje se prema postupku opisanom u prilozima 8. i 9. ovom Pravilniku.

Stražnja ploča za označivanje smatra se prihvatljivom ako je prošla ispitivanja. Međutim, ako ispitivanja na primjercima uzorka A nisu prošla, dvije stražnje ploče za označivanje uzorka B podvrgavaju se istom postupku i obje moraju proći ispitivanja.

Slika 1.

---

PRILOG 15.

Smjernice za montažu stražnjih ploča za označivanje sporih vozila (zbog konstrukcije) i njihovih prikolica

1.   Preporučuje se vladama da zahtijevaju na sporim vozilima, koja, zbog konstrukcije, ne mogu voziti brže od 30 km/h, „Stražnje ploče za označivanje sporih vozila i njihovih prikolica” u skladu s ovim Pravilnikom i posebnim zahtjevima koji se odnose na njihov djelokrug u skladu sa smjernicama danim u ovom Prilogu.

2.   Područje primjene

Glavna je svrha ovih smjernica utvrđivanje zahtjeva za instaliranje, uređenje, položaj i geometrijsku vidljivost stražnjih ploča za označivanje na sporim vozilima i njihovim prikolicama koja, zbog njihove konstrukcije, ne mogu voziti brže od 30 km/h. To povećava uočavanje i dozvoljava laku identifikaciju tih vozila.

3.   Broj

Najmanje jedna.

4.   Ustroj

Stražnje ploče za označivanje homologiraju se i zadovoljavaju zahtjeve iz ovog Pravilnika.

Vrh stražnje ploče za označivanje usmjerava se prema gore.

Svaki dio stražnje ploče za označivanje mora ležati unutar 5° poprečne vertikalne ravnine pod pravim kutom prema uzdužnoj osi vozila i mora biti licem prema natrag.

5.   Pozicija

U širini	:	Ako je samo jedna stražnja ploča za označivanje, ona mora biti na suprotnoj strani od srednje uzdužne ravnine vozila u smjeru prometa koji je propisan u zemlji registracije.
U visini	:	Iznad tla, najmanje 250 mm (donji rub), najviše 1 500 mm (gornji rub).
U dužini	:	Na stražnjem kraju vozila.

6.   Geometrijska vidljivost

Horizontalni kut	:	30° prema unutra i prema van, dozvoljeno je pokrivanje od strane prijeko potrebnih konstrukcijskih dijelova vozila 10 posto površine stražnje ploče za označivanje;
Okomiti kut	:	15° iznad i ispod horizontale;
Orijentacija	:	prema natrag.

---

11/Sv. 077

HR

Službeni list Europske unije

69

---

42010X0731(03)

---

L 200/38

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

31.07.2010.

---

Samo izvorni tekstovi UN/ECE-a imaju pravni učinak prema međunarodnom javnom pravu. Status i dan stupanja na snagu ovog Pravilnika treba provjeriti u posljednjem izdanju UN/ECE dokumenta TRANS/WP.29/343, koji je dostupan na internetskoj stranici:

http://www.unece.org/trans/main/wp29/wp29wgs/wp29gen/wp29fdocstts.html

Pravilnik br. 125 Gospodarske komisije Ujedinjenih naroda za Europu (UN/ECE) – Jedinstvene odredbe o homologaciji motornih vozila s obzirom na prednje vidno polje vozača motornog vozila

Obuhvaća sav važeći tekst do:

Dopune 1. izvornoj verziji Pravilnika – dan stupanja na snagu: 3. veljače 2008.

Dopune 2. izvornoj verziji Pravilnika – dan stupanja na snagu: 19. kolovoza 2010.

SADRŽAJ

PRAVILNIK

1.	Područje primjene i svrha

2.	Definicije

3.	Zahtjev za homologaciju

4.	Homologacija

5.

Zahtjevi

6.	Postupak ispitivanja

7.	Preinaka tipa vozila i proširenje homologacije

8.	Sukladnost proizvodnje

9.	Kazne za nesukladnost proizvodnje

10.	Potpuni prekid proizvodnje

11.	Imena i adrese tehničkih služba odgovornih za provedbu homologacijskih ispitivanja, kao i nadležnih administrativnih tijela

PRILOZI

Prilog 1. —

Izjava koja se odnosi na odobrenje ili proširenje ili odbijanje ili povlačenje homologacije ili na potpuni prestanak proizvodnje tipa vozila s obzirom na zaštitu od neovlaštene uporabe u skladu s Pravilnikom br. 18

Prilog 2. —

Postavljanje homologacijskih oznaka

Prilog 3. —

Postupak određivanja točke H i stvarnog nagiba trupa za sjedeća mjesta u motornim vozilima

Prilog 4. —

Postupak određivanja dimenzijskih odnosa između primarnih referentnih oznaka vozila i trodimenzionalnoga referentnog sustava

1.   PODRUČJE PRIMJENE I SVRHA

1.1.	Ovaj se Pravilnik primjenjuje na 180° prednjeg vidnog polja vozača vozila kategorije M1  (1).

1.2.	Njegova je svrha osigurati odgovarajuće vidno polje kad su vjetrobransko staklo i druge ostakljene površine suhe i čiste.

1.3.	Zahtjevi ovog Pravilnika sastavljeni su za primjenu na vozila kategorije M1 u kojima je vozač na lijevoj strani. U vozilima kategorije M1 u kojima je vozač na desnoj strani ti zahtjevi primjenjuju se invertiranjem kriterija gdje je to moguće.

2.   DEFINICIJE

Za potrebe ovog Pravilnika:

2.1.	„Homologacija tipa vozila” znači cjelokupan postupak u kojem ugovorna stranka Sporazuma potvrđuje da tip vozila ispunjava tehničke zahtjeve ovog Pravilnika;

2.2.	„Tip vozila s obzirom na vidno polje” znači vozila koja se ne razlikuju u bitnim aspektima kao što su: 2.2.1. vanjski i unutarnji oblici i rasporedi utvrđeni u stavku 1. koji mogu utjecati na vidljivost; i 2.2.2. oblik i mjere vjetrobranskog stakla i njegovog pričvršćenja;

2.3.

„Trodimenzionalni referentni sustav” znači referentni sustav koji se sastoji od okomite uzdužne ravnine X-Z, vodoravne ravnine X-Y i okomite poprečne ravnine Y-Z (vidjeti Prilog 4., Dodatak, sliku 6.). Sustav se upotrebljava za određivanje odnosa veličina između položaja konstrukcijske točke na nacrtu i njezinog položaja na stvarnom vozilu. Postupak za postavljanje vozila u odnosu na sustav opisan je u Prilogu 4.; sve koordinate u odnosu na nultu točku na tlu određuju se na vozilu u voznom stanju (2) i s jednim putnikom na prednjem sjedalu, pri čemu masa putnika iznosi 75 kg ± 1 %. 2.3.1. Vozila opremljena ovjesom namjestivim po visini ispituju se u uobičajenom položaju za vožnju koji je odredio proizvođač vozila.

2.4.

„Primarne referentne oznake” znači provrti, površine, oznake ili identifikacijske oznake na nadogradnji vozila. Tip upotrijebljene referentne oznake i položaj svake oznake u odnosu na koordinate X, Y i Z trodimenzionalnog referentnog sustava te u odnosu na konstrukcijsku osnovnu ravninu mora navesti proizvođač vozila. Te se oznake mogu upotrijebiti kao kontrolne točke u svrhu provjere mjera kod sklapanja nadogradnje vozila.

2.5.	„Kut naslona sjedala” znači kut definiran u Prilogu 3., stavku 2.6. ili 2.7.

2.6.	„Stvarni kut naslona sjedala” znači kut definiran u Prilogu 3., stavku 2.6.

2.7.	„Konstrukcijski određen kut naslona sjedala” znači kut definiran u Prilogu 3., stavku 2.7.

2.8.	„Točke V” znači točke čiji su položaji u putničkom prostoru određeni okomitim uzdužnim ravninama koje prolaze kroz središta krajnjih vanjskih sjedala u prednjem redu sjedala te točkom R i konstrukcijskim kutom naslona sjedala upotrijebljenim za dokazivanje sukladnosti sa zahtjevima za vidno polje.

2.9.	„Točka R ili referentna točka sjedala” znači točka definirana u Prilogu 3., stavku 2.4.

2.10.

„Točka H” znači točka definirana u Prilogu 3., stavku 2.3.

2.11.

„Temeljne točke vjetrobranskog stakla” znači točke koje se nalaze na sjecištu crta u vjetrobranskom staklu koje se zrakasto šire iz točaka V prema naprijed na vanjsku površinu vjetrobranskog stakla.

2.12.

„Oklopno vozilo” znači vozilo namijenjeno za zaštitu putnika i/ili robe koji se prevoze i koje je sukladno zahtjevima za oklopno vozilo otporno na metke.

2.13.

„Prozirno područje vjetrobranskog stakla” znači područje na vjetrobranskom staklu vozila, ili drugoj ostakljenoj površini, čija propusnost za svjetlo, mjerena pod pravim kutom u odnosu na površinu, nije manja od 70 %.

2.14.

„Točke P” znači točke oko kojih se okreće glava vozača kada gleda predmete na razini oka u vodoravnoj ravnini.

2.15.

„Točke E” znači točke koje predstavljaju središta očiju vozača i koje se upotrebljavaju za procjenu mjere do koje stup A zakriva vidno polje.

2.16.

„Stup A” znači svaka vrsta nosača krova ispred okomite poprečne ravnine smještene 68 mm ispred točaka V i uključuje sve neprozirne dijelove, kao što su okviri vjetrobranskog stakla i okviri vrata koji su spojeni na takav nosač ili su u njegovu nastavku.

2.17.

„Vodoravno područje namještanja sjedala” znači područje uobičajenih vozačkih položaja, koje je odredio proizvođač vozila, za namještanje sjedala vozača u smjeru osi X (vidjeti gornji stavak 2.3.).

2.18.

„Prošireno područje namještanja sjedala” znači područje koje je odredio proizvođač vozila za namještanje sjedala u smjeru osi X (vidjeti gornji stavak 2.3.) izvan područja uobičajenih vozačkih položaja određenih u stavku 2.16., a koje se koristi kod spuštanja sjedala u ležeći položaj ili za olakšavanje ulaska u vozilo.

3.   ZAHTJEV ZA HOMOLOGACIJU

3.1.	Zahtjev za homologaciju tipa vozila s obzirom na vozačevo vidno polje podnosi proizvođač vozila ili njegov ovlašteni zastupnik.

3.2.

Zahtjev mora biti popraćen dokumentima (u tri primjerka) sa sljedećim pojedinostima: 3.2.1. opisom vozila s obzirom na kriterije navedene u stavku 2.2, zajedno s tehničkim crtežima i fotografijama ili prostornim prikazom putničkog prostora; moraju se navesti brojevi i/ili simboli koji određuju tip vozila; i 3.2.2. pojedinostima o primarnim referentnim oznakama s dovoljno detalja za njihovu laku identifikaciju te provjeru položaja svake pojedine oznake u odnosu na ostale i na točku R.

3.3.	Vozilo predstavnik tipa vozila za koje je zatražena homologacija dostavlja se tehničkoj službi koja provodi homologacijska ispitivanja.

4.   HOMOLOGACIJA

4.1.	Ako vozilo za koje se traži homologacija sukladno ovom Pravilniku zadovoljava zahtjeve donjeg stavka 5., dodjeljuje se homologacija tog tipa vozila.

4.2.

Homologacijski se broj dodjeljuje za svaki homologirani tip. Njegove prve dvije znamenke (00 za ovaj Pravilnik u njegovom izvornom obliku) označuju niz izmjena uvrštenih u najnovije glavne tehničke izmjene Pravilnika u trenutku izdavanja homologacije. Ista ugovorna stranka ne smije dodijeliti isti broj drugom tipu vozila.

4.3.

Izjava o dodjeljivanju, odbijanju ili proširenju homologacije za tip vozila sukladno ovom Pravilniku dostavlja se strankama Sporazuma koje primjenjuju ovaj Pravilnik putem obrasca koji odgovara primjerku iz Priloga 1. i fotografije i/ili nacrti koje je podnio podnositelj zahtjeva, na formatu ne većem od A4 (210 × 297 mm), ili presavijeno na taj format, i u odgovarajućem mjerilu.

4.4.

Na jasnom i lako pristupačnom mjestu naznačenom na obrascu za homologaciju, na svako se vozilo koje je sukladno tipu vozila homologiranom prema ovom Pravilniku, pričvršćuje međunarodna homologacijska oznaka koja je sukladna primjerku opisanom u Prilogu 2. i koja se sastoji od: 4.4.1. kruga oko slova „E” iza kojega slijedi razlikovni broj zemlje koja je dodijelila homologaciju (3); 4.4.2. broja ovog Pravilnika, iza kojega slijedi slovo „R”, povlaka i homologacijski broj desno od kruga propisanog u stavku 4.4.1.

4.5.

Ako vozilo odgovara tipu vozila homologiranom na temelju jednog ili više drugih pravilnika priloženih tom Sporazumu u zemlji koja je dodijelila homologaciju na temelju ovog Pravilnika, simbol propisan u stavku 4.4.1. nije potrebno ponavljati; u tom se slučaju broj pravilnika i homologacije te dodatni simboli navode u okomitim stupcima desno od simbola propisanog u stavku 4.4.1.

4.6.	Homologacijska oznaka je jasno čitljiva i neizbrisiva.

4.7.	Homologacijska se oznaka postavlja blizu ili na pločicu s podacima vozila.

5.   ZAHTJEVI

5.1.   Vozačevo vidno polje.

5.1.1.

Prozirno područje vjetrobranskog stakla mora uključiti barem temeljne točke vjetrobranskog stakla (vidjeti Prilog 4., Dodatak, sliku 1.): 5.1.1.1. vodoravna temeljna točka ispred točke V1 i 17° lijevo (vidjeti Prilog 4., Dodatak, sliku 1.); 5.1.1.2. gornja okomita temeljna točka ispred točke V1 i 7° iznad vodoravne razine; 5.1.1.3. donja okomita temeljna točka ispred točke V2 i 5° ispod vodoravne razine; 5.1.1.4. za provjeru zadovoljavanja zahtjeva za prednje vidno polje na suprotnoj strani vjetrobranskog stakla određene su tri dodatne temeljne točke simetrične u odnosu na srednju uzdužnu ravninu vozila točkama određenim u stavcima od 5.1.1.1. do 5.1.1.3.

5.1.2.

Kut zakrivanja za svaki stup A, kako je opisano u stavku 5.1.2.1., ne smije prijeći 6° (vidjeti Prilog 4., Dodatak, sliku 3.). U slučaju oklopnog vozila taj kut ne prelazi 10°. Kut zakrivanja od stupa A na strani putnika, kako je opisano u stavku 5.1.2.1.2., ne treba se određivati ako su dva stupa smještena simetrično u odnosu na središnju uzdužnu okomitu ravninu vozila.

5.1.2.1.

Kut zakrivanja od svakog stupa A mjeri se polaganjem ovih dvaju vodoravnih presjeka u ravnini: Presjek 1: Polazeći od točke Pm smještene na mjestu određenu u stavku 5.3.1.1. položi se ravnina koja prema gore čini kut od 2° prema vodoravnoj ravnini koja je kroz točku Pm položena prema naprijed. Određuje se vodoravni presjek stupa A, polazeći od krajnje prednje točke presjeka stupa A i nagnute ravnine (vidjeti Prilog 4., Dodatak, sliku 2.). Presjek 2: Ponovi se isti postupak s ravninom koja je pod kutom od 5° nagnuta prema dolje u odnosu na vodoravnu ravninu koja je kroz točku Pm položena prema naprijed (vidjeti Prilog 4., Dodatak, sliku 2.).

5.1.2.1.1.

Kut zakrivanja stupa A na vozačevoj strani kut je koji nastaje u ravnini pogleda između usporednice s tangentom koja povezuje točku E1 s vanjskim rubom presjeka S2, pri čemu ta usporednica polazi iz točke E2, i tangente koja povezuje točku E2 s unutarnjim rubom presjeka S1 (vidjeti Prilog 4., Dodatak, sliku 3.).

5.1.2.1.2.

Kut zakrivanja stupa A na strani putnika kut je koji nastaje u ravnini pogleda između tangente koja povezuje točku E3 s unutarnjim rubom presjeka S1 i usporednice s tangentom koja povezuje točku E4 s vanjskim rubom presjeka S2, pri čemu ta usporednica polazi iz točke E3 (vidjeti Prilog 4., Dodatak, sliku 3.).

5.1.2.2.

Nijedno vozilo ne smije imati više od dva stupa A.

5.1.3.

Ispod vodoravne ravnine kroz točku V1 i iznad triju ravnina kroz točku V2, od kojih je jedna okomita na ravninu X-Z i nagnuta naprijed 4° ispod vodoravne razine a druge dvije okomite na ravninu Y-Z i nagnute 4° ispod vodoravne razine (vidjeti Prilog 4., Dodatak, sliku 4.) u 180° vozačevog prednjeg vidnog polja ne smije biti drugih zakrivanja osim onih koja stvaraju stupovi A, okviri između nepokretnih ili pokretnih prozora za prozračivanje ili bočnih prozora, vanjske radioantene, retrovizori i brisači vjetrobranskog stakla. Zakrivanjem vidnog polja ne smatra se sljedeće: (a) ugrađeni ili utisnuti vodiči „radijske antene” koji nisu širi od ovih vrijednosti: i. ugrađeni vodiči: 0,5 mm; ii. utisnuti vodiči: 1,0 mm. Vodiči radioantene ne smiju prolaziti kroz područje A (4). Međutim, kroz područje A mogu prolaziti tri vodiča radioantene ako njihova širina ne prelazi 0,5 mm. (b) vodiči za odmrzavanje i odmagljivanje unutar područja A koji su obično „cik-cak” ili sinusoidalnog oblika te imaju ove mjere: i. najveća vidljiva širina: 0,030 mm; ii. najveća gustoća postavljanja vodiča: (a) ako su vodiči okomiti: 8/cm; (b) ako su vodiči vodoravni: 5/cm.

5.1.3.1.

Zakrivanje vanjskog ruba kola upravljača i ploče s instrumentima unutar kola upravljača dopušta se ako je ravnina kroz točku V2, okomita na ravninu X-Z i tangencijalna na najviši dio ruba kola upravljača, nagnuta barem 1° ispod vodoravne razine. Kolo upravljača, ako je namjestivo, postavlja se u uobičajeni položaj koji je naveo proizvođač ili ako nije, na sredinu između njegovih graničnih položaja za namještanje.

5.2.   Položaji točaka V

5.2.1.

Položaji točaka V u odnosu na točku R, određeni koordinatama X-Y-Z trodimenzionalnoga referentnog sustava, prikazani su u tablicama I. i IV.

5.2.2.

Tablica I. pokazuje osnovne koordinate za konstrukcijski određeni kut naslona sjedala od 25°. Pozitivan smjer koordinata prikazan je u Prilogu 4., Dodatku, slici 1. Tablica I. Točka V X Y Z V1 68 mm –5 mm 665 mm V2 68 mm –5 mm 589 mm

5.3.   Položaji točaka P

5.3.1.

Položaji točaka P u odnosu na točku R, određeni koordinatama XYZ trodimenzionalnog referentnog sustava, prikazani su u tablicama II., III. i IV.

5.3.1.1.

Tablica II. prikazuje osnovne koordinate za konstrukcijski određeni kut naslona sjedala od 25°. Pozitivan smjer koordinata prikazan je u Prilogu 4., Dodatku, na slici 1. Točka Pm je točka presjeka između ravne crte P1, P2 i uzdužne okomite ravnine koja prolazi kroz točku R. Tablica II. Točka P x y z P1 35 mm –20 mm 627 mm P2 63 mm 47 mm 627 mm Pm 43,36 mm 0 mm 627 mm

5.3.1.2.

Tablica III. pokazuje dodatne vrijednosti korekcija potrebnih za koordinate X točaka P1 i P2 kad područje vodoravnog namještanja sjedala određenog u stavku 2.16. prelazi 108 mm. Pozitivan smjer koordinata prikazan je u Prilogu 4., Dodatku, na slici 1. Tablica III. Područje vodoravnog namještanja sjedala Δ x od 108 do 120 mm –13 mm od 121 do 132 mm –22 mm od 133 do 145 mm –32 mm od 146 do 158 mm –42 mm veće od 158 mm –48 mm

5.4.   Korekcije za kutove naslona sjedala različite od 25°

Tablica IV. pokazuje dodatne vrijednosti korekcija potrebnih za koordinate X i Z svake točke Pi svake točke V kad je konstrukcijski određen kut naslona sjedala različit od 25°. Pozitivan smjer koordinata prikazan je u Prilogu 4., Dodatku, na slici 1.

Tablica IV.

Kut naslona sjedala (u °)	Vodoravne koordinate Δx	Okomite koordinate Δz
5	– 186 mm	28 mm
6	– 177 mm	27 mm
7	– 167 mm	27 mm
8	– 157 mm	27 mm
9	– 147 mm	26 mm
10	– 137 mm	25 mm
11	– 128 mm	24 mm
12	– 118 mm	23 mm
13	– 109 mm	22 mm
14	–99 mm	21 mm
15	–90 mm	20 mm
16	–81 mm	18 mm
17	–72 mm	17 mm
18	–62 mm	15 mm
19	–53 mm	13 mm
20	–44 mm	11 mm
21	–35 mm	9 mm
22	–26 mm	7 mm
23	–18 mm	5 mm
24	–9 mm	3 mm
25	0 mm	0 mm
26	9 mm	–3 mm
27	17 mm	–5 mm
28	26 mm	–8 mm
29	34 mm	–11 mm
30	43 mm	–14 mm
31	51 mm	–18 mm
32	59 mm	–21 mm
33	67 mm	–24 mm
34	76 mm	–28 mm
35	84 mm	–32 mm
36	92 mm	–35 mm
37	100 mm	–39 mm
38	108 mm	–43 mm
39	115 mm	–48 mm
40	123 mm	–52 mm

5.5.   Položaji točaka E

5.5.1.

Svaka od točaka E1 i E2 udaljena je 104 mm od točke P1. Točka E2 udaljena je 65 mm od točke E1 (vidjeti Prilog 4., Dodatak, sliku 4.).

5.5.2.

Ravna crta koja povezuje točke E1 i E2 zakreće se oko točke P1 dok tangenta koja povezuje točku E1 s vanjskim rubom presjeka 2. stupa A na vozačevoj strani ne bude okomita na ravnu crtu E1 - E2 (vidjeti Prilog 4., Dodatak, sliku 3.).

5.5.3.

Svaka od točaka E3 i E4 udaljena je 104 mm od točke P2. Točka E3 je 65 mm udaljena od točke E4 (vidjeti Prilog 4., Dodatak, sliku 4.).

5.5.4.

Ravna crta koja povezuje točke E3 i E4 zakreće se oko točke P2 dok tangenta koja povezuje točku E4 s vanjskim rubom presjeka 2. stupa A na strani putnika ne bude okomita na ravnu crtu E3 – E4 (vidjeti Prilog 4., Dodatak, sliku 3.).

6.   POSTUPAK ISPITIVANJA

6.1.   Vozačevo vidno polje

6.1.1.

Dimenzijski odnosi između osnovnih referentnih oznaka vozila i trodimenzionalnoga referentnog sustava moraju se odrediti postupkom propisanim u Prilogu 4.

6.1.2.

Položaji točaka V1 i V2 u odnosu na točku R određenu koordinatama X-Y-Z trodimenzionalnog referentnog sustava prikazani su u tablici I. stavka 5.2.1.1. i u tablici IV stavka 5.4. Temeljne točke vjetrobranskog stakla tada se moraju pronaći iz korigiranih V-točaka, kako je propisano u stavku 5.1.1.

6.1.3.

Odnos između točaka P, točke R i središnje crte vozačeva sjedeća položaja koji su dani koordinatama XYZ trodimenzionalnog referentnog sustava mora se odrediti iz tablica II. i III. stavka 5.3. Ispravci za konstrukcijski određene kutove naslona sjedala različite od 25° prikazani su u tablici IV. stavka 5.4.

6.1.4.

Kut zakrivanja (vidjeti stavak 5.1.2.) mora se mjeriti u nagnutim ravninama kako je navedeno na slici 2., Dodatak, Prilog 4. Odnos između točaka P1 i P2 koje su spojene s točkama E1 i E2 te napose s točkama E3 i E4 prikazan je u Prilogu 4., Dodatku, na slici 5.

6.1.4.1.

Ravna crta E1 - E2 mora se postaviti kako je opisano u stavku 5.5.2. Tada se mjeri kut zakrivanja stupa A na vozačevoj strani kako je utvrđeno u stavku 5.1.2.1.1.

6.1.4.2.

Ravna crta E3 – E4 mora se postaviti kako je opisano u stavku 5.5.4. Tada se mjeri kut zakrivanja stupa A na strani putnika kako je utvrđeno u stavku 5.1.2.1.2.

6.1.5.

Proizvođač može mjeriti kut zakrivanja ili na vozilu ili u nacrtima. U slučaju dvojbe tehničke službe mogu zahtijevati da se ispitivanja provode na vozilu.

7.   PREINAKE TIPA VOZILA I PROŠIRENJE HOMOLOGACIJE

7.1.

O svakoj preinaci tipa vozila kako je definirano u gornjem stavku 2.2. izvješćuje se administrativno tijelo koje je provelo homologaciju tipa vozila. To tijelo tada može: 7.1.1. smatrati da učinjene preinake vrlo vjerojatno neće imati znatniji štetni učinak, i da je u svakom slučaju vozilo ipak u skladu sa zahtjevima; ili 7.1.2. zahtijevati izvješće o daljnjem ispitivanju od tehničke službe odgovorne za provedbu ispitivanja.

7.2.	Potvrda ili odbijanje homologacije, uz navođenje preinaka, dostavlja se putem postupka navedenog u gornjem stavku 4.3. strankama Sporazuma koje primjenjuju ovaj Pravilnik.

7.3.	Nadležno tijelo obavješćuje druge ugovorne stranke o proširenju homologacije putem obrasca s izjavom koji je prikazan u Prilogu 2. ovom Pravilniku. Ono dodjeljuje serijski broj svakom proširenju, tzv. broj proširenja.

8.   SUKLADNOST PROIZVODNJE

8.1.	Postupci za sukladnost proizvodnje sukladni su s općim odredbama određenim u Dodatku 2. Sporazumu (E/ECE/324-E/ECE/TRANS/505/Rev.2) i ispunjavaju sljedeće zahtjeve:

8.2.	Vozilo homologirano u skladu s ovim Pravilnikom proizvedeno je u sukladnošću s homologiranim tipom i ispunjava zahtjeve navedene u gornjem stavku 5.;

8.3.	Nadležno tijelo koje je dodijelilo homologaciju može u svakom trenutku provjeriti metode za provjeru sukladnosti primjenljive na svaku proizvodnu jedinicu. Uobičajena učestalost ovih provjera je jedanput u dvije godine.

9.   KAZNE ZA NESUKLADNOST PROIZVODNJE

9.1.	Homologacija dodijeljena s obzirom na tip vozila sukladno ovom Pravilniku može se povući ako nisu ispunjeni zahtjevi navedeni u gornjem stavku 8.

9.2.	Ako ugovorna stranka povuče homologaciju koju je prethodno dodijelila, o tome odmah izvješćuje druge ugovorne stranke koje primjenjuju ovaj Pravilnik putem obrasca s izjavom koji je sukladan primjeru u Prilogu 1. ovom Pravilniku.

10.   POTPUNI PREKID PROIZVODNJE

Ako nositelj homologacije u potpunosti prekine s proizvodnjom tipa vozila homologiranog u skladu s ovim Pravilnikom, o tome obavješćuje tijelo koje je homologaciju dodijelilo, koje po primitku odgovarajuće obavijesti o tome izvješćuje druge ugovorne stranke Sporazuma koje primjenjuju ovaj Pravilnik putem obrasca s izjavom koji je sukladan primjeru u Prilogu 1. ovom Pravilniku.

11.   NAZIVI I ADRESE TEHNIČKIH SLUŽBA ODGOVORNIH ZA PROVEDBU HOMOLOGACIJSKIH ISPITIVANJA I ADMINISTRATIVNIH TIJELA

Stranke Sporazuma koje primjenjuju ovaj Pravilnik dostavljaju Tajništvu Ujedinjenih naroda, nazive i adrese tehničkih služba odgovornih za provedbu homologacijska ispitivanja i nadležnih administrativnih tijela koji dodjeljuju homologaciju i kojima se šalju obrasci za potvrđivanje dodjeljivanja, proširenja, odbijanja ili povlačenja homologacije.

---

(1)  Kako je određeno u Prilogu 7. Konsolidiranoj rezoluciji o konstrukciji vozila (R.E.3) (dokument TRANS/WP.29/78/Rev.1/Izmjena 2, kako je zadnje izmijenjeno Izmjenom 4.

(2)  Masa vozila u voznom stanju uključuje masu vozila i njegovu karoseriju s tekućinom za rashlađivanje, podmazivačima, gorivom, 100 % svih ostalih tekućina, alatom, rezervnim kotačem i vozačem. Masa vozača se vrednuje kao 75 kg (raspoređeno na: 68kg za masu osobe i 7 kg za prtjlagu, u skladu s ISO standardom 2416:1992. Rezervoar sadrži 90 % i ostale naprave za držanje tekućine (koje nisu namijenjene za otpadne vode) 100 % kapaciteta koje je deklarirao proizvođač.

(3)  1 za Njemačku, 2 za Francusku, 3 za Italiju, 4 za Nizozemsku, 5 za Švedsku, 6 za Belgiju, 7 za Mađarsku, 8 za Češku, 9 za Španjolsku, 10 za Srbiju, 11 za Ujedinjenu Kraljevinu, 12 za Austriju, 13 za Luksemburg, 14 za Švicarsku, 15 (prazno), 16 za Norvešku, 17 za Finsku, 18 za Dansku, 19 za Rumunjsku, 20 za Poljsku, 21 za Portugal, 22 za Rusku Federaciju, 23 za Grčku, 24 za Irsku, 25 za Hrvatsku, 26 za Sloveniju, 27 za Slovačku, 28 za Bjelarus, 29 za Estoniju, 30 (prazno), 31 za Bosnu i Hercegovinu, 32 za Latviju, 33 (prazno), 34 za Bugarsku, 35-36 (prazno), 37 za Tursku, 38-39 (prazno), 40 za bivšu jugoslavensku republiku Makedoniju, 41 (prazno), 42 za Europsku zajednicu (homologacije su dodijelile njezine države članice primjenom svojih odgovarajućih ECE simbola), 43 za Japan, 44 (prazno), 45 za Australiju i 46 za Ukrajinu, 47 za Južnu Afriku i 48 za Novi Zeland, 49 za Cipar, 50 za Maltu, 51 za Republiku Koreju, 52 za Maleziju, 53 za Tajland, 54 i 55 (prazno) i 56 za Crnu Goru. Brojevi koji slijede dodjeljuju se drugim zemljama kronološkim redoslijedom kojim će te zemlje ratificirati ili pristupiti Sporazumu o donošenju jedinstvenih tehničkih propisa za vozila na kotačima, opremu i dijelove koji se mogu ugraditi i/ili koristiti na vozilima na kotačima i uvjeta za uzajamno priznavanje homologacija dodijeljenih na temelju tih propisa, a tako dodijeljene brojeve Glavni tajnik Ujedinjenih naroda dostavlja ugovornim strankama Sporazuma.

(4)  Kako je definirano u Prilogu 18., stavku 2.2. Pravilnika br. 43. o homologaciji sigurnosnih stakala i materijala za stakla.

---

PRILOG 1.

IZJAVA

(Najveći format A4 (210 × 297 mm))

---

PRILOG 2.

PRIMJERI HOMOLOGACIJSKIH OZNAKA

(vidjeti stavke od 4.4. do 4.4.2. ovog Pravilnika)

---

PRILOG 3.

Postupak određivanja točke „H” i stvarnog nagiba trupa za sjedeća mjesta u motornim vozilima

1.   SVRHA

1.1.   Postupak opisan u ovom Prilogu koristi se za određivanje položaja točke „H” i stvarnog nagiba trupa za jedno ili više sjedećih mjesta u motornom vozilu te za provjeru odstupanja između mjernih vrijednosti i konstrukcijskih podataka koje je naveo proizvođač (1).

2.   DEFINICIJE

Za potrebe ovog Priloga:

2.1.   „Referentni podaci” znače jednu ili više sljedećih karakteristika sjedećeg mjesta:

2.1.1.

točka „H” i točka „R” te odstupanje između njih;

2.1.2.

stvarni nagib trupa i konstrukcijski predviđeni nagib trupa i odnosi između njih.

2.2.   „Trodimenzionalna naprava za određivanje točke H” (3-D H naprava) znači naprava koja se koristi za određivanje točke „H” i stvarnog nagiba trupa. Ta je naprava opisana u Dodatku 1. ovom Prilogu.

2.3.   „Točka H” znači zakretna točka trupa i bedra naprave 3-D H postavljene na sjedalo u vozilu u skladu sa stavkom 4. dolje. Točka H je u središtu središnje osi naprave koja se nalazi između vizirnih oznaka točke H na obje strane naprave 3-D H. Točka H teoretski odgovara točki R (za dozvoljena odstupanja vidjeti stavak 3.2.2. dolje). Kad se postupkom iz stavka 4. odredi točka H, smatra se da je fiksna u pogledu konstrukcije jastuka sjedala te se pomiče zajedno sa sjedalom kad se ono namješta.

2.4.   „Točka R” ili „referentna točka sjedala” znači konstrukcijski predviđena točka koju određuje proizvođač vozila za svako sjedeće mjesto s obzirom na trodimenzionalni koordinatni sustav.

2.5.   „Linija trupa” znači središnja linija mjerne sonde naprave 3-D H u njenom krajnjem stražnjem položaju.

2.6.   „Stvarni nagib trupa” znači nagib mjeren između vertikalne linije koja prolazi kroz točku „H” i liniju trupa, koristeći skalu stražnjeg nagiba naprave 3-D H. Stvarni nagib trupa teoretski odgovara konstrukcijski predviđenom nagibu trupa (za dozvoljena odstupanja vidjeti stavak 3.2.2. dolje).

2.7.   „Konstrukcijski predviđeni nagib trupa” znači nagib izmjeren između vertikalne linije koja prolazi kroz točku „R” i linije trupa u položaju koji odgovara konstrukcijski predviđenom položaju naslona sjedala kako ga je odredio proizvođač.

2.8.   „Središnja ravnina putnika” (C/LO) znači središnju ravninu naprave 3-D H, postavljene na svako konstrukcijski predviđeno sjedeće mjesto; predstavljena je koordinatama točke „H” na osi Y. Kod pojedinačnih sjedala središnja ravnina sjedala odgovara središnjoj ravnini putnika. Kod drugih sjedala središnju ravninu putnika određuje proizvođač.

2.9.   „Trodimenzionalni koordinatni sustav” znači sustav opisan u Dodatku 2. ovom Prilogu.

2.10.   „Ishodišne oznake” znače fizičke točke (otvori, površine, oznake ili udubine) na karoseriji vozila kako ih je odredio proizvođač.

2.11.   „Mjerni položaj vozila” znači položaj vozila određen koordinatama ishodišnih oznaka u trodimenzionalnom koordinatnom sustavu.

3.   ZAHTJEVI

3.1.   Navođenje podataka

Za svako sjedeće mjesto za koje su potrebni referentni podaci radi dokazivanja usklađenosti s odredbama ovog Pravilnika, na obrascu iz Dodatka 3. ovom Prilogu treba navesti sve ili odgovarajuće podatke:

3.1.1.

koordinate točke „R” u odnosu na trodimenzionalni koordinatni sustav;

3.1.2.

konstrukcijski predviđeni nagib trupa;

3.1.3.

sve podatke potrebne za namještanje sjedala (ako se može namještati) u položaj za mjerenje iz dolje navedenog stavka 4.3.

3.2.   Odstupanja između izmjerenih vrijednosti i konstrukcijski predviđenih vrijednosti

3.2.1.   Koordinate točke „H” i aktualna vrijednost nagiba trupa, dobivena postupkom iz dolje navedenog stavka 4., uspoređuju se s koordinatama točke „R” i vrijednosti konstrukcijski predviđenog nagiba trupa, kako je odredio proizvođač vozila.

3.2.2.   Relativni položaji točke „R” i točke „H”, kao i odnos između konstrukcijski predviđenog nagiba trupa i stvarnog nagiba trupa smatraju se zadovoljavajućim za sjedeći položaj, ako točka H, kako je određena svojim koordinatama, leži u kvadratu koji ima stranicu 50 mm, a čije se dijagonale sijeku u točki „R” te ako stvarni nagib trupa ne odstupa više od 5° od konstrukcijski predviđenog nagiba trupa.

3.2.3.   Ako su ti uvjeti ispunjeni, za dokazivanje usklađenosti s odredbama ovog Pravilnika koristit će se točka „R” i konstrukcijski predviđeni nagib trupa.

3.2.4.   Ako točka „H” stvarnog nagiba trupa ne zadovoljava zahtjeve stavka 3.2.2. gore, točka „H” stvarnog nagiba trupa određuje se još dvaput (ukupno tri puta). Ako rezultati dva od ta tri mjerenja ispunjavaju zahtjeve, primjenjuju se uvjeti iz gore navedenog stavka 3.2.3.

3.2.5.   Ako rezultati najmanje dva od tri postupka iz gore navedenog stavka 3.2.4. ne zadovoljavaju zahtjeve iz gore navedenog stavka 3.2.2., ili ako se provjera ne može provesti, jer proizvođač vozila nije dostavio podatke o položaju točke „R”, ili konstrukcijski predviđenog nagiba trupa, koristi se srednja vrijednost tri mjerne točke, ili prosječna vrijednost tri izmjerena nagiba te se te dvije vrijednosti smatraju primjenljivim u svim slučajevima, kad se ovaj Pravilnik poziva na točku „R” ili na konstrukcijski predviđeni nagib trupa.

4.   POSTUPAK ZA ODREĐIVANJE TOČKE „H” I STVARNOG NAGIBA TRUPA

4.1.   Vozilo se po izboru proizvođača zagrijava na temperaturu od 20 ± 10 °C, kako bi se osiguralo da materijal sjedala postigne sobnu temperaturu. Ako sjedalo koje treba ispitati nikad nije korišteno, sjedalo se u dva navrata tijekom jedne minute optereti bilo osobom ili napravom mase od 70 do 80 kg, kako bi se utisnuli jastuci na sjedalu i naslonu. Na zahtjev proizvođača svi sklopovi sjedala ostaju neopterećeni tijekom razdoblja od najmanje 30 minuta prije postavljanja naprave 3-D H.

4.2.   Vozilo se treba nalaziti u mjernom položaju predviđenom u gornjem stavku 2.11.

4.3.   Sjedalo se, ako se može namještati, prvo postavlja u krajnji stražnji položaj za uobičajenu uporabu tijekom vožnje, kako je naveo proizvođač vozila, uzimajući pri tome u obzir samo uzdužno namještanje sjedala, bez uporabe sjedala za druge namjene. Ako postoje druge mogućnosti namještanja sjedala (vertikalna, kutna, naslona itd.), ona se tada postavljaju u položaj koji je naveo proizvođač vozila. Kod vibracijskih sjedala, sjedalo se učvrsti u jednom od položaja uobičajenih za vožnju, koje je naveo proizvođač.

4.4.   Površina sjedećeg mjesta, na kojem je postavljena naprava 3-D H, prekriva se pamučnom tkaninom koja je dovoljno velika i odgovarajuće teksture, opisane kao čista pamučna tkanina sa 18,9 vlakana po cm2 i težine 0,228 kg/m2, ili pletena ili netkana tkanina istih karakteristika.

Ako se ispitivanje provodi na sjedalu izvan vozila, tlo na kojem je sjedalo smješteno treba imati jednake karakteristike (2) kao i tlo u vozilu za koje je sjedalo namijenjeno.

4.5.   Sjedalo i stražnju stranu naprave 3-D H postavlja se tako da se središnja ravnina putnika (C/LO) podudara sa središnjom ravninom naprave 3-D H. Na zahtjev proizvođača naprava 3-D H može se pomaknuti prema unutra s obzirom na C/LO, ako je naprava 3-D H postavljena toliko izvan ruba sjedala da sprečava horizontalno poravnanje naprave 3-D H.

4.6.   Sklop stopala i donjeg dijela noge pričvrsti se na sklop sjedala, pojedinačno ili korištenjem T-elementa i sklopa donjeg dijela noge. Linija koja prolazi kroz vizirne oznake točke H usporedna je s tlom i okomita na uzdužnu središnju ravninu sjedala.

4.7.   Položaj stopala i noge naprave 3-D H namješta se na sljedeći način:

4.7.1.   Predviđeno sjedeće mjesto: vozač i putnik na vanjskom prednjem sjedalu.

4.7.1.1.

Sklop stopala i noge pomiču se prema naprijed, tako da su stopala u prirodnom položaju na tlu, prema potrebi između pedala. Ako je moguće, lijevo stopalo približno je jednako udaljeno od lijevog ruba središnje ravnine naprave 3-D H kao i desno stopalo od desnog ruba. Libela za namještanje poprečnog nagiba naprave 3-D H postavlja se u vodoravni položaj, prema potrebi se sjedala, ili sklop noge i stopala, pomiču unazad. Linija koja prolazi kroz vizirne oznake točke H, zadržava se okomito na uzdužnu središnju ravninu sjedala.

4.7.1.2.

Ako se lijeva noga ne može zadržati paralelno s desnom nogom, a lijevo stopalo se ne može osloniti na konstrukciju, lijevo se stopalo pomiče sve dok ne bude poduprto. Položaj vizirnih oznaka ostaje nepromijenjen.

4.7.2.   Predviđeno sjedeće mjesto: vanjsko stražnje

Za stražnja sjedala ili pomoćna sjedala noge se postavljaju kako je naveo proizvođač. Ako su stopala naslonjena na dijelove tla različite razine, stopalo koje prvo dodirne prednje sjedalo je referentno stopalo, a drugo se stopalo namješta tako da libela za namještanje kosog nagiba bude u vodoravnom položaju.

4.7.3.   Ostala predviđena sjedeća mjesta:

Koristi se opći postupak iz gore navedenog stavka 4.7.1., osim što se stopala postavljaju kako je odredio proizvođač vozila.

4.8.   Namještaju se utezi donjeg dijela noge i stegna, a naprava 3-D H se izravnava.

4.9.   Stražnja ploča naginje se naprijed do prednjega graničnika, a naprava 3-D H se pomoću T-elementa odmakne od naslona sjedala. Nakon toga se naprava 3-D H ponovno postavlja na sjedalo jednim od sljedećih postupaka:

4.9.1.

Ako naprava 3-D H klizi prema nazad, koristi se sljedeći postupak. Naprava 3-D H pušta se da klizi prema nazad, sve dok prema naprijed usmjereno opterećenje na T-elementu više nije potrebno, odnosno dok sjedalo ne dodirne naslon sjedala. Prema potrebi se ponovno namješta donji dio noge.

4.9.2.

Ako naprava 3-D H ne klizi prema nazad, koristi se sljedeći postupak. Naprava 3-D H se djelovanjem vodoravnog, prema nazad usmjerenog opterećenja E-elementa pomakne prema nazad, dok sjedalo ne dodirne naslon sjedala (vidjeti sliku 2. Dodatka 1. ovom Prilogu).

4.10.   Silom od 100 ± 10 N djeluje se na sklop naslona i sjedala naprave 3-D H u presjeku kvadranta kuta boka i kućišta T-elementa. Smjer primjene opterećenja zadržava se duž linije koja prolazi uz gornji presjek do točke neposredno iznad kućišta motke stegna (vidjeti sliku 2. Dodatka 1. ovom Prilogu). Nakon toga se leđna ploča pažljivo nasloni na naslon sjedala. Pri daljnjem postupku treba paziti da naprava 3-D H ne klizne prema naprijed.

4.11.   Postavljaju se desni i lijevi utezi sjedala, a nakon toga naizmjenično osam utega trupa. Naprava 3-D H ostaje poravnana.

4.12.   Leđna ploča naginje se prema naprijed, kako bi se smanjio pritisak na naslon sjedala. Naprava 3-D H u tri se navrata pomakne s jedne strane na drugu u luku od 10° (5° na svaku stranu od okomite središnje ploče) radi oslobađanja mogućeg trenja, nastalog između naprave 3-D H i sjedala.

Tijekom pomicanja može se dogoditi da se T-element naprave 3-D H pomakne iz predviđenog vodoravnog i okomitog položaja. Zato treba T-element pomicanjem naprave zadržati primjenom odgovarajućeg bočnog opterećenja. Pri zadržavanju T-elementa i pomicanju naprave 3-D H treba paziti da ne nastanu nenamjerna vanjska opterećenja u okomitom uzdužnom smjeru.

Tijekom tog postupka stopala naprave 3-D H ne smiju se sputavati ni zadržavati. Ako stopala promijene položaj, treba ih na kratko ostaviti u tom položaju.

Leđna ploča pažljivo se vraća nazad na naslon sjedala i provjerava se jesu li obje libele u nultom položaju. Ako su se stopala tijekom pomicanja naprave 3D H pomaknula, treba ih vratiti u početni položaj sljedećim postupkom:

Svako se stopalo zasebno podiže sa tla samo do visine preko koje ga više nije moguće pomaknuti. Tijekom tog dizanja, stopala trebaju imati mogućnost slobodnog pomicanja; ne smije se primijeniti opterećenje prema naprijed, ili bočno opterećenje. Kad se svako stopalo vrati u prvotni položaj, pete trebaju dodirivati za to predviđenu konstrukciju.

Bočna libela treba biti u nultom položaju, a prema potrebi se primjenjuje bočno opterećenje na gornji dio leđne ploče, dovoljno da omogući izravnanje naprave 3-D H na sjedalu.

4.13.   Držanje T-elementa, koje sprečava klizanje naprave 3-D H na sjedalu prema naprijed, provodi se na sljedeći način:

(a)	leđna ploča naslanja se na naslon sjedala;

(b)

naizmjenično se primjenjuje vodoravna, prema nazad usmjerena sila, koja ne prelazi 25 N, djeluje se na mjernu motku nagiba naslona približno na sredini mase opterećenja trupa, dok kvadrant kuta boka ne pokaže stabilan položaj nakon prestanka djelovanja opterećenja. Treba paziti da se na napravu 3-D H ne primjenjuju opterećenje prema dolje, ili bočno opterećenje. Ako je potrebno ponovno namještanje naprave 3-D H, leđna ploča okreće se u smjeru prema naprijed, ponovno izravnava i ponavlja se postupak iz stavka 4.12.

4.14.   Sva se mjerenja provode na sljedeći način:

4.14.1.

Mjere se koordinate točke „H” u trodimenzionalnom koordinatnom sustavu.

4.14.2.

Na skali za mjerenje stražnjeg nagiba očitava se stvarni nagib trupa, pri čemu je mjerna motka trupa u krajnjem stražnjem položaju.

4.15.   Ako se želi ponovno postaviti napravu 3-D H, sklop sjedala treba ostati neopterećen tijekom razdoblja od najmanje 30 minuta prije ponovnog postavljanja. Naprava 3-D H ne smije ostati na sjedalu dulje od vremena potrebnog za provedbu ispitivanja.

4.16.   Ako se sjedala u istom redu mogu smatrati sličnim (sjedeća klupa, identična sjedala itd.), za svaki red sjedala određuje se samo jedna točka „H” i jedan „stvarni nagib trupa”, pri čemu se naprava 3-D H iz Dodatka 1. ovom Prilogu postavlja na mjesto koje se smatra tipičnim za taj red.

To mjesto je:

4.16.1.

za prednji red, vozačko sjedalo;

4.16.2.

za stražnji red, ili redove, vanjsko sjedalo.

---

(1)  U slučaju bilo kojeg sjedećeg mjesta, osim prednjih sjedišta, gdje točku „H” nije moguće odrediti pomoću „trodimenzionalne naprave za određivanje točke „H” ili drugih postupaka, može se kao referentna točka uzeti točka „R” koju je označio proizvođač prema želji nadležnog tijela.

(2)  Kut nagiba, razlika u visini pri ugradnji sjedala, struktura površine itd.

Dodatak 1.

Opis trodimenzionalne naprave za točku „H” (Naprava 3-D H)  (1)

1.   LEĐNA PLOČA I SJEDALO

Leđna ploča i sjedalo izrađeni su od armirane plastike i metala; oni simuliraju ljudski trup i stegno i mehanički su gibljivi u točki „H”. Za mjerenje stvarnog kuta nagiba trupa na motki trupa, gibljivoj u točki „H” pričvršćen je kutomjer. Motka stegna koja se može namještati, pričvršćena na ploču sjedala utvrđuje središnju liniju i služi kao osnovica za kutomjer za kut kuka.

2.   ELEMENTI TRUPA I NOGU

Segmenti donjeg dijela noge povezani su sa sklopom sjedala putem T-elementa koji je bočni produžetak. U donjim segmentima noge ugrađeni su kutomjeri za mjerenje nagiba koljena. Sklopovi cipela i nogu kalibrirani su za mjerenje nagiba koljena. Dvije libele koriste se za poravnavanje naprave u prostoru. Utezi elemenata trupa namješteni su u odgovarajuće težište, kako bi na sjedala djelovao pritisak koji odgovara pritisku 76 kg teškog muškarca. Treba provjeriti gibljivost svih sklopova naprave 3-D H pri čemu trenje treba biti zanemarivo.

Slika 1.

Oznake dijelova naprave 3-D H

Slika 2.

Dimenzije dijelova naprave 3-D H i raspored opterećenja

---

(1)  Naprava odgovara napravi navedenoj u standardu ISO 6549-1980. Za pojedinosti konstrukcije naprave 3-D H obratite se na Society of Automotive Engineers (SAE), 400 Commonwealth Drive, Warrendale, Pennsylvania 15096, United States of America.

Dodatak 2.

TRODIMENZIONALNI KOORDINATNI SUSTAV

1.	Trodimenzionalni koordinatni sustav određen je s tri okomite ravnine, kako ih je odredio proizvođač vozila (vidjeti sliku) (1).

2.	Pri mjerenju se vozilo postavlja na površinu podloge, tako da koordinate ishodišnih oznaka odgovaraju vrijednostima koje je naveo proizvođač.

3.	Koordinate točke „R” i točke „H” određuju se u odnosu na ishodišne oznake, kako ih je odredio proizvođač vozila.

---

(1)  Koordinatni sustav odgovara standardu ISO 4130:1978.

Dodatak 3.

REFERENTNI PODACI ZA SJEDEĆA MJESTA

1.   KODIRANJE REFERENTNIH PODATAKA

Referentni podaci navedeni su jedan za drugim za svako sjedeće mjesto. Sjedeća mjesta označena su dvoznamenkastim kodom. Prva znamenka je arapski broj i označava vrstu sjedala, koji se broje od prednjeg prema stražnjem dijela vozila. Na drugom mjestu je veliko štampano slovo koje označava položaj sjedećeg mjesta u nizu, gledano u smjeru vožnje naprijed; koriste se sljedeća slova:

L= lijevo

C= središnje

R= desno

2.   OPIS MJERNOG POLOŽAJA VOZILA

2.1.   Koordinate ishodišnih oznaka

X …

Y …

Z …

3.   POPIS REFERENTNIH PODATAKA

3.1.   Sjedeće mjesto: …

3.1.1.   Koordinate točke „R”

X …

Y …

Z …

3.1.2.   Konstrukcijski predviđeni nagib trupa: …

3.1.3.   Specifikacije za namještanje sjedala (1)

vodoravno: …

okomito: …

kutno: …

nagib trupa: …

Napomena: Referentni podaci za daljnja sjedeća mjesta navedeni su u stavcima 3.2., 3.3. itd.

---

(1)  Prekrižiti nepotrebno.

---

PRILOG 4.

Postupak određivanja dimenzijskih odnosa između primarnih referentnih oznaka vozila i trodimenzionalnoga referentnog sustava

1.   ODNOS IZMEĐU REFERENTNOG SUSTAVA I PRIMARNIH REFERENTNIH OZNAKA VOZILA

Za provjeru karakterističnih veličina na vozilu ili unutar vozila, za koje je zatražena homologacija tipa u skladu s ovim Pravilnikom mora se utvrditi točan odnos između koordinata u trodimenzionalnom referentnom sustavu određenom u stavku 2.3., koje su bile određene u početnome stupnju konstrukcije vozila, i položaja primarnih referentnih oznaka određenih u stavku 2.4., tako da se tim karakterističnim točkama na nacrtima proizvođača vozila može odrediti položaj na stvarnom vozilu proizvedenom prema tim nacrtima.

2.   POSTUPAK ZA ODREĐIVANJE ODNOSA IZMEĐU REFERENTNOG SUSTAVA I REFERENTNIH OZNAKA

Za ovu namjenu određuje se referentna ravnina na tlu koja se označuje koordinatama X-X i koordinatama Y-Y. Postupak za to prikazan je na slici 6. ovog Priloga; referentna ravnina je tvrda, glatka, ravna površina na kojoj stoji vozilo, i na kojoj su pričvršćene dvije spojene mjerne trake, s podjelom u milimetrima, traka X-X dužine ne manje od osam metara, traka Y-Y dužine ne manje od četiri metra. Dvije mjerne trake moraju biti postavljene jedna na drugu pod pravim kutom kako je prikazano na slici 6. ovog Priloga. Sjecište mjernih traka je nulta točka na tlu.

3.   ISPITIVANJE REFERENTNE RAVNINE

Zbog uzimanja u obzir manjih neravnina na razini referentne ravnine ili ispitnog područja, potrebno je mjeriti odstupanja od nulte točke na tlu uzduž obje mjerne trake X- i Y- na razmacima od 250 mm te zabilježiti dobivena očitanja kako bi se mogle učiniti korekcije kod provjere vozila.

4.   POSTAVLJANJE VOZILA KOD ISPITIVANJA

Zbog uzimanja u obzir manjih izmjena u visini ovjesa i sličnog, potrebno je imati raspoloživo sredstvo za postavljanje primarnih referentnih oznaka u ispravan položaj u odnosu na konstrukcijski određene koordinate prije izvođenja daljnjih mjerenja. Također, mora biti moguće obavljati manja poprečna i/ili uzdužna podešavanja položaja vozila radi postavljanja u ispravan položaj u odnosu na referentni sustav.

5.   REZULTATI

Kada je vozilo ispravno postavljeno s obzirom na referentni sustav i konstrukcijski određene koordinate, položaj točaka bitnih za proučavanje zahtjeva za prednju vidljivost može se lako odrediti.

Ispitni postupci za određivanje tih zahtjeva mogu uključivati uporabu teodolita, svjetlosnih izvora ili sjenila, ili neke druge metode koja može dokazati davanje istovrijednih rezultata.

Dodatak

Slika 1.

Određivanje točaka V

Slika 2.

Točke promatranja stupova A

Slika 3.

Kutovi zakrivanja

Slika 4.

Procjena zakrivanja u izravnom vozačevom vidnom polju od 180°

Slika 5.

Dimenzijski crtež koji prikazuje relativne položaje točaka E i točaka P

Slika 6.

Ravna radna površina

---

11/Sv. 077

HR

Službeni list Europske unije

94

---

42011X0302(01)

---

L 057/54

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

02.03.2011.

---

Samo izvorni tekstovi UN/ECE-a imaju pravni učinak prema međunarodnom javnom pravu. Status i dan stupanja na snagu ovog Pravilnika treba provjeriti u posljednjem izdanju UN/ECE dokumenta TRANS/WP.29/343, koji je dostupan na internetskoj stranici:

http://www.unece.org/trans/main/wp29/wp29wgs/wp29gen/wp29fdocstts.html

Pravilnik br. 100 Gospodarske komisije Ujedinjenih naroda za Europu (UN/ECE) - Jedinstvene odredbe o homologaciji vozila s obzirom na posebne zahtjeve za elektropogon

Obuhvaća sav važeći tekst do:

serija izmjena 01 – dan stupanja na snagu: 4. prosinca 2010.

SADRŽAJ

PRAVILNIK

1.	Područje primjene

2.	Definicije

3.	Zahtjev za homologaciju

4.	Homologacija

5.	Specifikacije i ispitivanja

6.	Preinaka i proširenje homologacije tipa vozila

7.	Sukladnost proizvodnje

8.	Kazne za nesukladnost proizvodnje

9.	Konačna obustava proizvodnje

10.	Nazivi i adrese tehničkih službi za provođenje homologacijskih ispitivanja i nadležnih administrativnih tijela

11.	Prijelazne odredbe

PRILOZI

Prilog 1. —

Izjava

Prilog 2. —

Izgled homologacijskih oznaka

Prilog 3. —

Zaštita od izravnog dodira dijelova pod naponom

Prilog 4. —

Postupak mjerenja izolacijskog otpora

Prilog 5. —

Postupak za potvrdu rada ugrađenog sustava za nadzor izolacijskog otpora

Prilog 6. —

Glavne značajke cestovnih vozila ili sustava

Prilog 7. —

Određivanje emisije vodika tijekom napajanja pogonskog akumulatora

1.   PODRUČJE PRIMJENE

Propisi navedeni u nastavku primjenjuju se na sigurnosne zahtjeve za elektropogon cestovnih vozila kategorija M i N najveće konstrukcijski uvjetovane brzine iznad 25 km/h, opremljenih jednim ili više električnih pogonskih motora koji nisu stalno priključeni na mrežu, te za njihove visokonaponske sastavne dijelove i sustave koji su galvanski spojeni s visokonaponskim vodom elektropogona.

Ovim Pravilnikom nisu obuhvaćeni sigurnosni zahtjevi za cestovna vozila nakon sudara.

2.   DEFINICIJE

Za potrebe ovog Pravilnika primjenjuju se sljedeće definicije:

2.1.	„vožnja omogućena” znači stanje vozila pri kojem zbog pritiska na papučicu za gas (ili pokretanjem jednakovrijednog uređaja) ili otpuštanja kočnog sustava elektropogon pokreće vozilo;

2.2.	„pregrada” znači dio predviđen za zaštitu od izravnog dodira s dijelom pod naponom iz svih smjerova pristupa;

2.3.	„vodljivi spoj” znači spoj pomoću spojnica s vanjskim izvorom napajanja pri napajanju sustava za pohranjivanje energije s mogućnošću ponovnog punjenja (RESS);

2.4.

„priključni sustav za napajanje sustava za pohranjivanje energije s mogućnošću ponovnog punjenja (RESS)” znači strujni krug koji se koristi za napajanje sustava za pohranjivanje energije s mogućnošću ponovnog punjenja (RESS) iz vanjskog izvora napajanja električnom energijom, uključujući ulazni priključak na vozilu;

2.5.	„izravan dodir” znači dodir osoba s dijelovima pod naponom;

2.6.	„električno podvozje” znači sklop električno povezanih vodljivih dijelova čiji se potencijal uzima kao referenca;

2.7.	„strujni krug” znači sklop povezanih dijelova pod naponom koji je konstruiran tako da je pri uobičajenom radu opskrbljen električnom energijom;

2.8.	„sustav za pretvorbu električne energije” znači sustav koji stvara i osigurava električnu energiju za električni pogon;

2.9.

„elektropogon” znači strujni krug koji obuhvaća pogonski motor (pogonske motore) i može obuhvatiti sustav za pohranjivanje energije s mogućnošću ponovnog punjenja, sustav za pretvorbu električne energije, elektroničke pretvarače, pripadajuće kabele i spojnice te priključni sustav za napajanje sustava za pohranjivanje energije s mogućnošću ponovnog punjenja;

2.10.

„elektronički pretvarač” znači uređaj za upravljanje i/ili pretvorbu električne energije za električni pogon;

2.11.

„kućište” znači dio koji okružuje unutarnje jedinice i štiti ih od izravnog dodira iz bilo kojeg smjera pristupa;

2.12.

„izloženi vodljivi dio” znači vodljivi dio koji se može dotaknuti u skladu s odredbama stupnja zaštite IPXXB i koji je pod naponom u slučaju greške u izolaciji;

2.13.

„vanjski izvor napajanja električnom energijom” znači izvor napajanja električnom energijom izvan vozila s izmjeničnom (AC) i istosmjernom (DC) strujom;

2.14.

„visoki napon” znači napon električnog sastavnog dijela ili strujnog kruga čija je efektivna vrijednost radnog napona > 60 V i ≤ 1 500 V (istosmjerna struja) ili > 30 V i ≤ 1 000 V (izmjenična struja);

2.15.

„visokonaponski vod” znači strujni krug koji uključuje priključni sustav za napajanje sustava za pohranjivanje energije s mogućnošću ponovnog punjenja koji radi pri visokom naponu;

2.16.

„neizravan dodir” znači dodir osoba s izloženim vodljivim dijelovima;

2.17.

„dijelovi pod naponom” znači vodljivi dijelovi koji su pri uobičajenom radu pod naponom;

2.18.

„prtljažnik” znači prostor u vozilu za smještaj prtljage omeđen krovom, poklopcem motora, podom, bočnim stijenama te pregradom i kućištem za zaštitu pogonskog sustava od izravnog dodira s dijelovima pod naponom, a koji je od putničkog prostora odijeljen prednjom i stražnjom pregradnom stijenom;

2.19.

„ugrađeni sustav za nadzor izolacijskog otpora” znači uređaj za nadzor izolacijskog otpora između visokonaponskih vodova i električnog podvozja;

2.20.

„pogonski akumulator otvorenog tipa” znači akumulator s tekućinom koji se puni vodom i proizvodi vodikov plin koji se ispušta u zrak;

2.21.

„putnički prostor” znači prostor u vozilu za smještaj putnika omeđen krovom, podom, bočnim stijenama, vratima, prozorskim staklima, prednjim i stražnjim pregradnim stijenama ili stražnjim vratima te pregradama i kućištima za zaštitu pogonskog sustava od izravnog dodira s dijelovima pod naponom;

2.22.

„stupanj zaštite” znači zaštita koju osigurava pregrada/kućište od dodira s dijelovima pod naponom i koja se ispituje pomoću ispitne sonde kao što su primjerice ispitni prst (IPXXB) ili ispitna žica (IPXXD), kako su definirani u Prilogu 3.;

2.23.

„sustav za pohranjivanje energije s mogućnošću ponovnog punjenja (RESS)” znači sustav za pohranjivanje energije s mogućnošću ponovnog punjenja koji osigurava električnu energiju za električni pogon;

2.24.

„prekidač za održavanje” znači naprava za isključivanje strujnog kruga prilikom obavljanja pregleda i održavanja sustava za pohranjivanje energije s mogućnošću ponovnog punjenja, sklopa gorivne ćelije itd.;

2.25.

„tvrdi izolator” znači izolacijska obloga kabela koja pokriva i štiti dijelove pod naponom od izravnog dodira iz svih smjerova pristupa; prevlake za izolaciju dijelova spojnica pod naponom i lak ili boja za izolaciju;

2.26.

„tip vozila” znači vozila koja se ne razlikuju u bitnim značajkama kao što su: (a) ugradba elektropogona i galvanski spojenog visokonaponskog voda; (b) narav i vrsta elektropogona i galvanski spojenih visokonaponskih sastavnih dijelova;

2.27.

„radni napon” znači najveću efektivnu vrijednost napona strujnog kruga koju određuje proizvođač, a koja se može izmjeriti između vodljivih dijelova u uvjetima otvorenog strujnog kruga ili pri uobičajenim uvjetima rada. Ako je strujni krug galvanski odvojen, radni se napon utvrđuje za svaki odvojeni krug.

3.   ZAHTJEV ZA HOMOLOGACIJU

3.1.   Zahtjev za homologaciju tipa vozila s obzirom na posebne zahtjeve za elektropogon mora podnijeti proizvođač vozila ili njegov propisno ovlašteni zastupnik.

3.2.   Zahtjevu za homologaciju treba priložiti niže navedene dokumente u tri primjerka i sljedeće podatke:

3.2.1.

detaljan opis tipa vozila s obzirom na elektropogon i galvanski spojen visokonaponski vod.

3.3.   Tehničkoj službi koja je odgovorna za provođenje homologacijskih ispitivanja mora se dostaviti vozilo koje predstavlja tip vozila za koji je podnesen zahtjev za homologaciju.

3.4.   Prije izdavanja homologacije tipa vozila nadležno tijelo mora provjeriti postojanje zadovoljavajućih dogovora radi osiguranja učinkovitog nadzora nad sukladnošću proizvodnje.

4.   HOMOLOGACIJA

4.1.   Homologacija tipa vozila mora se izdati ako vozilo za koje je zatražena homologacija u skladu s ovim Pravilnikom zadovoljava zahtjeve iz stavka 5. i priloga 3., 4., 5. i 7. ovom Pravilniku.

4.2.   Homologacijski broj dodjeljuje se svakom homologiranom tipu. Njegove prve dvije znamenke (trenutačno 01, što odgovara Pravilniku u njegovom trenutačnom obliku) ukazuju na serije izmjena koje uključuju najnovije veće tehničke izmjene napravljene na Pravilniku do vremena izdavanja homologacije. Ista ugovorna stranka ne smije dodijeliti isti broj drugom tipu vozila.

4.3.   Obavijest o dodjeljivanju, odbijanju, proširenju ili povlačenju homologacije ili konačnoj obustavi proizvodnje tipa vozila u skladu s ovim Pravilnikom dostavlja se strankama Sporazuma koje primjenjuju ovaj Pravilnik putem obrasca u skladu s predloškom iz Priloga 1. ovom Pravilniku.

4.4.   Na svako vozilo koje odgovara tipu vozila koji je homologiran u skladu s ovim Pravilnikom treba na vidno i lako dostupno mjesto navedeno u obrascu za homologaciju postaviti međunarodnu homologacijsku oznaku koja se sastoji od:

4.4.1.

kruga oko slova „E” iza kojeg se nalazi razlikovni broj države koja je dodijelila homologaciju (1);

4.4.2.

broja ovog Pravilnika iza kojeg se nalazi slovo „R”, crtica i homologacijski broj desno od kruga iz stavka 4.4.1.

4.5.   Ako vozilo odgovara tipu vozila homologiranom u skladu s jednim ili više pravilnika koji su priloženi Sporazumu u državi koja je homologaciju dodijelila u skladu s ovim Pravilnikom, nije potrebno ponavljati simbol propisan u stavku 4.4.1.; u tom se slučaju pravilnici, homologacijski brojevi i dodatni simboli svih pravilnika u skladu s kojima je dodijeljena homologacija u državi koja je dodijelila homologaciju u skladu s ovim Pravilnikom postavljaju jedan ispod drugog desno od simbola propisanog u stavku 4.4.1.

4.6.   Homologacijska oznaka mora biti jasno čitljiva i neizbrisiva.

4.7.   Homologacijska oznaka postavlja se blizu proizvođačeve pločice za identifikaciju vozila ili na njoj.

4.8.   U Prilogu 2. ovom Pravilniku prikazani su primjeri izgleda homologacijskih oznaka.

5.   SPECIFIKACIJE I ISPITIVANJA

5.1.   Zaštita od strujnog udara

Ovi zahtjevi za električnu sigurnost primjenjuju se na visokonaponske vodove kada oni nisu povezani s vanjskim izvorima napajanja visoke napetosti.

5.1.1.   Zaštita od izravnog dodira

Zaštita od izravnog dodira s dijelovima pod naponom mora biti u skladu sa zahtjevima iz stavaka 5.1.1.1. i 5.1.1.2. Ove zaštite (tvrdi izolator, pregrade, kućišta itd.) ne smiju se moći otvoriti, rastaviti ili ukloniti bez uporabe alata.

5.1.1.1.   U putničkom prostoru i prtljažniku dijelovi pod naponom moraju biti zaštićeni stupnjem zaštite IPXXD.

5.1.1.2.   U prostorima koji nisu putnički prostor i prtljažnik dijelovi pod naponom moraju biti zaštićeni stupnjem zaštite IPXXB.

5.1.1.3.   Spojnice

Smatra se da su spojnice (uključujući ulazni priključak na vozilu) u skladu s tim zahtjevima ako:

(a)	zadovoljavaju zahtjeve iz stavaka 5.1.1.1. i 5.1.1.2. nakon uklanjanja bez uporabe alata; ili

(b)	su smješteni ispod poda i imaju mehanizam za blokiranje; ili

(c)	imaju mehanizam za blokiranje i za odvajanje spojnice treba alatom ukloniti druge sastavne dijelove; ili

(d)	napon dijelova pod naponom u jednoj sekundi od odvajanja spojnice padne na 60 V ili niže od toga (istosmjerna struja) ili na 30 V ili niže od toga (izmjenična struja, efektivna vrijednost).

5.1.1.4.   Prekidač za održavanje

Za prekidač za održavanje koji se može otvoriti, rastaviti ili ukloniti bez alata, prihvatljivo je ako se, nakon što se otvori, rastavi ili ukloni bez alata, zadovolji stupanj zaštite IPXXB.

5.1.1.5.   Označivanje

5.1.1.5.1.   Na sustavu za pohranjivanje energije s mogućnošću ponovnog punjenja ili blizu tog sustava mora biti simbol prikazan na slici 1. Pozadina simbola mora biti žuta, a rub i strelica moraju biti crni.

Slika 1.

Oznaka visokonaponske opreme

5.1.1.5.2.   Simbol također mora biti postavljen na vidljivom mjestu na kućištima i izolacijskim pregradama koji štite dijelove pod visokim naponom. Ova odredba nije obvezna za spojnice za visokonaponske vodove. Ova se odredba ne primjenjuje u sljedećim slučajevima:

(a)	kada se pregrade ili kućišta ne mogu fizički doseći, otvoriti ili ukloniti ako se alatom ne uklone drugi sastavni dijelovi vozila;

(b)	kada su pregrade ili kućišta smješteni ispod poda vozila.

5.1.1.5.3.   Kabeli za visokonaponske vodove koji nisu u kućištima moraju imati vanjski ovoj narančaste boje.

5.1.2.   Zaštita od neizravnog dodira

5.1.2.1.   Za zaštitu od strujnog udara do kojeg može doći zbog neizravnog dodira, izloženi vodljivi dijelovi, kao što su vodljiva pregrada i kućište, moraju biti dobro galvanski spojeni s električnim podvozjem pomoću električne žice ili uzemljenog kabela ili zavareni ili povezani vijcima tako da se ne stvara opasni potencijal.

5.1.2.2.   Otpor među svim izloženim vodljivim dijelovima i električnim podvozjem mora biti manji od 0,1 oma pri jakosti struje od najmanje 0,2 ampera.

Taj je zahtjev ispunjen ako je galvanski spoj zavaren.

5.1.2.3.   Kod motornih vozila koja se s uzemljenim vanjskim izvorom napajanja električnom energijom trebaju povezati vodljivim spojem, mora se osigurati uređaj koji omogućuje galvansko spajanje električnog podvozja s uzemljenjem.

Uređaj treba omogućiti povezivanje s uzemljenjem prije nego što se vozilo priključi na vanjski napon i ostati povezano s uzemljenjem dok se vanjski napon ne ukloni iz vozila.

Sukladnost s ovim zahtjevom može se dokazati uporabom spojnice koju odredi proizvođač automobila ili na temelju analize.

5.1.3.   Izolacijski otpor

5.1.3.1.   Elektropogon koji se sastoji od odvojenih vodova za istosmjernu i izmjeničnu struju

Ako su visokonaponski vodovi za izmjeničnu struju i visokonaponski vodovi za istosmjernu struju galvanski izolirani jedni od drugih, izolacijski otpor između visokonaponskog voda i električnog podvozja mora iznositi najmanje 100 Ω/volt radnog napona za vodove za istosmjernu struju i najmanje 500 Ω/volt radnog napona za vodove za izmjeničnu struju.

Mjerenja se provode u skladu s Prilogom 4. „Postupak mjerenja izolacijskog otpora”.

5.1.3.2.   Elektropogon koji se sastoji od kombiniranih vodova za istosmjernu i izmjeničnu struju

Ako su visokonaponski vodovi za izmjeničnu struju i visokonaponski vodovi za istosmjernu struju galvanski spojeni, izolacijski otpor između visokonaponskog voda i električnog podvozja mora iznositi najmanje 500 Ω/volt radnog napona.

Međutim, ako su svi visokonaponski vodovi za izmjeničnu struju zaštićeni na jedan od sljedeća dva načina, izolacijski otpor između visokonaponskog voda i električnog podvozja mora iznositi najmanje 100 Ω/volt radnog napona:

(a)	dvama ili više slojeva tvrdih izolatora, pregrada ili kućišta koji neovisno ispunjavaju zahtjeve iz stavka 5.1.1., primjerice kabeli;

(b)	mehanički otpornim zaštitama dostatne izdržljivosti s obzirom na vijek trajanja vozila, kao što su kućišta motora, kućišta elektroničkih pretvarača ili spojnice.

Izolacijski otpor između visokonaponskog voda i električnog podvozja može se dokazati izračunom, mjerenjem ili njihovom kombinacijom.

Mjerenje se provodi u skladu s Prilogom 4. „Mjerenje izolacijskog otpora”.

5.1.3.3.   Vozila na gorivne ćelije

Ako nije moguće održavati najmanji propisani izolacijski otpor, treba osigurati zaštitu na jedan od sljedećih načina:

(a)	dvama ili više slojeva tvrdih izolatora, pregrada ili kućišta koji neovisno ispunjavaju zahtjeve iz stavka 5.1.1.;

(b)

ugrađenim sustavom za nadzor izolacijskog otpora zajedno s upozorenjem vozaču ako izolacijski otpor padne ispod najmanje propisane vrijednosti. Izolacijski otpor između visokonaponskog voda priključnog sustava za napajanje sustava za pohranjivanje energije s mogućnošću ponovnog punjenja koji je opskrbljen energijom samo tijekom napajanja sustava za pohranjivanje energije s mogućnošću ponovnog punjenja i električnog podvozja ne treba provjeravati. Funkcija ugrađenog sustava za nadzor izolacijskog otpora mora se potvrditi kako je opisano u Prilogu 5.

5.1.3.4.   Propisana najmanja vrijednost izolacijskog otpora za priključni sustav za napajanje sustava za pohranjivanje energije s mogućnošću ponovnog punjenja

Za ulazni priključak na vozilu koji se treba vodljivo povezati s uzemljenim vanjskim izvorom napajanja s izmjeničnom strujom i strujnim krugom koji je galvanski spojen s priključnim sustavom vozila tijekom napajanja sustava za pohranjivanje energije s mogućnošću ponovnog punjenja, izolacijski otpor između visokonaponskog voda i električnog podvozja mora iznositi najmanje 1 MΩ kada je spojnica punjača iskopčana. Tijekom mjerenja pogonski akumulator se može iskopčati.

5.2.   Sustav za pohranjivanje energije s mogućnošću ponovnog punjenja

5.2.1.   Zaštita od prevelike struje

Sustav za pohranjivanje energije s mogućnošću ponovnog punjenja ne smije se pregrijati.

Ako se sustav za pohranjivanje energije s mogućnošću ponovnog punjenja može pregrijati zbog prevelike struje, on mora biti opremljen zaštitnim uređajima kao što su osigurači, prekidači ili sklopnici mreže.

Međutim, ovaj se zahtjev ne primjenjuje ako proizvođač dostavi podatke iz kojih proizlazi da i bez zaštitnog uređaja ne može doći do pregrijavanja zbog prevelike struje.

5.2.2.   Nakupljanje plina

Prostori u kojima se nalaze pogonski akumulatori otvorenog tipa i u kojima može doći do stvaranja vodikovog plina moraju biti opremljeni ventilatorom ili ventilacijskim vodom da se spriječi nakupljanje vodikovog plina.

5.3.   Funkcionalna sigurnost

Vozač mora dobiti barem kratko upozorenje kada je vozilo u stanju „vožnja omogućena”.

Međutim, ova se odredba ne primjenjuje u uvjetima gdje pogonsku snagu vozila neposredno ili posredno osigurava motor s unutarnjim sagorijevanjem.

Vozač pri napuštanju vozila mora biti upozoren (npr. optičkim ili zvučnim signalom) ako je vozilo još uvijek u stanju „vožnja omogućena”.

Ako se za napajanje ugrađenog sustava za pohranjivanje energije s mogućnošću ponovnog punjenja može upotrijebiti vanjski izvor napajanja, kretanje vozila s vlastitim pogonskim sustavom mora biti onemogućeno dok je priključak vanjskog izvora za napajanje električnom energijom fizički povezan s ulaznim priključkom na vozilu.

Sukladnost s ovim zahtjevom mora se dokazati pomoću spojnice koju odredi proizvođač vozila.

Vozaču mora biti prikazano stanje upravljačke jedinice za smjer vožnje.

5.4.   Određivanje emisije vodika

5.4.1.   Ovo se ispitivanje mora provesti na svim vozilima koja su opremljena pogonskim akumulatorima otvorenog tipa.

5.4.2.   Ispitivanje se provodi u skladu s postupkom iz Priloga 7. ovom Pravilniku. Uzorkovanje i analiza vodika moraju se provoditi u skladu s propisanim postupkom. Drugi se analitički postupci mogu odobriti ako se dokaže da daju jednakovrijedne rezultate.

5.4.3.   Tijekom uobičajenog postupka napajanja u uvjetima iz Priloga 7. emisije vodika moraju biti niže od 125 g tijekom 5 sati ili niže od 25 × t2 g tijekom vremena t2 (u satima).

5.4.4.   Tijekom napajanja s ugrađenim punjačem u kvaru (uvjeti iz Priloga 7.), emisije vodika moraju biti niže od 42 g. Osim toga, ugrađenim se punjačem ovaj mogući kvar mora ograničiti na 30 minuta.

5.4.5.   Svim se postupcima u vezi s napajanjem akumulatora upravlja automatski uključujući i prestanak napajanja.

5.4.6.   Ne smije biti omogućeno ručno upravljanje fazama napajanja.

5.4.7.   Uobičajeni postupci prilikom priključivanja na električnu mrežu i isključivanja s električne mreže ili prekida električne struje ne smiju utjecati na upravljački sustav za faze napajanja.

5.4.8.   Važni kvarovi u napajanju vozaču se moraju trajno signalizirati. Važan kvar je kvar koji kasnije može prouzročiti smetnje u radu ugrađenog punjača tijekom napajanja.

5.4.9.   Proizvođač u uputama za uporabu mora navesti da vozilo ispunjava te zahtjeve.

5.4.10.   Homologacija izdana za tip vozila s obzirom na emisije vodika može se proširiti na različite tipove vozila koji pripadaju istoj skupini u skladu s definicijom skupine iz Dodatka 2. Prilogu 7.

6.   PREINAKA I PROŠIRENJE HOMOLOGACIJE TIPA VOZILA

6.1.   Svaka preinaka tipa prijavljuje se administrativnom tijelu koje je homologiralo taj tip vozila. Navedeno tijelo tada može:

6.1.1.

smatrati kako nije vjerojatno da su preinake bitno negativnog učinka i kako vozilo u svakom slučaju još uvijek ispunjava uvjete; ili

6.1.2.

zahtijevati dodatno izvješće o ispitivanju od tehničke službe odgovorne za provođenje ispitivanja.

6.2.   Potvrda ili odbijanje homologacije, s navedenim preinakama, dostavlja se strankama Sporazuma koje primjenjuju ovaj Pravilnik prema postupku određenom u stavku 4.3.

6.3.   Nadležno tijelo koje odobrava proširenje homologacije dodjeljuje serijski broj svakom takvom proširenju te o tome obavješćuje ostale stranke Sporazuma iz 1958. koje primjenjuju ovaj Pravilnik putem obrasca s izjavom o homologaciji u skladu s predloškom iz Priloga 1. ovom Pravilniku.

7.   SUKLADNOST PROIZVODNJE

7.1.   Svako vozilo homologirano na temelju ovog Pravilnika mora biti proizvedeno tako da bude u skladu s homologiranim tipom i mora ispunjavati zahtjeve iz stavka 5.

7.2.   Radi provjere sukladnosti sa zahtjevima iz stavka 7.1. provodi se primjereni nadzor proizvodnje.

7.3.   Nositelj homologacije mora prije svega:

7.3.1.

osigurati postojanje postupaka za učinkoviti nadzor kakvoće vozila;

7.3.2.

imati pristup ispitnoj opremi neophodnoj za provjeru sukladnosti svakog homologiranog tipa;

7.3.3.

osigurati da se podaci o rezultatima ispitivanja zabilježe i da priložena dokumentacija ostane na raspolaganju tijekom razdoblja koje se određuje u dogovoru s administrativnim tijelom;

7.3.4.

analizirati rezultate svakog tipa ispitivanja radi provjere i osiguravanja postojanosti značajki vozila pri čemu su dopuštena odstupanja u industrijskoj proizvodnji;

7.3.5.

osigurati da se za svaki tip vozila provedu najmanje ispitivanja propisana u stavku 5. ovog Pravilnika;

7.3.6.

osigurati da se svaka skupina uzoraka ili ispitnih komada koji pokažu odstupanja u dotičnoj vrsti ispitivanja dodatno uzorkuje i ispita. Moraju se poduzeti sve potrebne mjere za ponovno uspostavljanje sukladnosti odgovarajuće proizvodnje.

7.4.   Nadležno tijelo koje je izdalo homologaciju tipa može u bilo koje doba provjeriti postupke za provjeru sukladnosti koji se primjenjuju u svakoj pojedinoj proizvodnoj jedinici.

7.4.1.   Pri svakom se nadzoru osobi koja provodi nadzor daju zapisi o ispitivanjima i proizvodnji.

7.4.2.   Osoba koja provodi nadzor može slučajnim odabirom odabrati uzorke za ispitivanje u proizvođačevom laboratoriju. Najmanji broj uzoraka može se odrediti u skladu s rezultatima provjera koje je obavio proizvođač.

7.4.3.   Kada stupanj kakvoće nije zadovoljavajući ili se čini da treba potvrditi valjanost provedenih ispitivanja iz stavka 7.4.2., osoba koja obavlja nadzor odabire uzorke koji se šalju tehničkoj službi koja je provodila homologacijska ispitivanja.

7.4.4.   Nadležno tijelo može provoditi svako ispitivanje koje se propisuje ovim Pravilnikom.

7.4.5.   Uobičajena učestalost nadzora od strane nadležnog tijela jest jednom godišnje. Ako se tijekom jednog od ovih posjeta zabilježe nezadovoljavajući rezultati, nadležno tijelo mora osigurati poduzimanje svih neophodnih mjera za što brže ponovno uspostavljanje sukladnosti proizvodnje.

8.   KAZNE ZA NESUKLADNOST PROIZVODNJE

8.1.   Homologacija dodijeljena tipu vozila u skladu s ovim Pravilnikom može se povući ako nisu ispunjeni zahtjevi iz stavka 7. ili ako vozilo ili njegovi sastavni dijelovi ne prođu ispitivanja iz stavka 7.3.5.

8.2.   Ako ugovorna stranka Sporazuma koja primjenjuje ovaj Pravilnik povuče homologaciju koju je prethodno dodijelila, ona o tome odmah obavješćuje ostale ugovorne stranke koje primjenjuju ovaj Pravilnik pomoću obrasca s izjavom o homologaciji u skladu s predloškom iz Priloga 1. ovom Pravilniku.

9.   KONAČNA OBUSTAVA PROIZVODNJE

Ako nositelj homologacije potpuno prestane proizvoditi tip vozila homologiran u skladu s ovim Pravilnikom, o tome je dužan obavijestiti tijelo koje je dodijelilo homologaciju. Nakon što primi odgovarajuću izjavu, to je tijelo dužno o predmetu obavijestiti ostale stranke Sporazuma iz 1958. koje primjenjuju ovaj Pravilnik pomoću obrasca s izjavom o homologaciji u skladu s predloškom iz Priloga 1. ovom Pravilniku.

10.   NAZIVI I ADRESE TEHNIČKIH SLUŽBI ODGOVORNIH ZA PROVOĐENJE HOMOLOGACIJSKIH ISPITIVANJA I ADMINISTRATIVNIH TIJELA

Stranke Sporazuma iz 1958. koje primjenjuju ovaj Pravilnik Tajništvu Ujedinjenih naroda dostavljaju nazive i adrese tehničkih službi odgovornih za provođenje homologacijskih ispitivanja te administrativnih tijela koja dodjeljuju homologaciju i kojima treba slati obrasce na temelju kojih se potvrđuje homologacija ili proširenje, odbijanje ili povlačenje homologacije ili konačno obustavljena proizvodnja, a izdani su u drugim državama.

11.   PRIJELAZNE ODREDBE

11.1.   Od službenog datuma stupanja na snagu serije izmjena 01 niti jedna ugovorna stranka koja primjenjuje ovaj Pravilnik ne smije odbiti dodjelu homologacije na temelju ovog Pravilnika kako je izmijenjen serijom izmjena 01.

11.2.   Nakon 24 mjeseca od stupanja na snagu ugovorne stranke koje primjenjuju ovaj Pravilnik homologacije dodjeljuju samo ako tip vozila za koji se podnesen zahtjev za homologaciju zadovoljava zahtjeve ovog Pravilnika kako je izmijenjen serijom izmjena 01.

11.3.   Ugovorne stranke koje primjenjuju ovaj Pravilnik ne smiju odbiti proširenje homologacije u skladu s ranijim serijama izmjena ovog Pravilnika.

11.4.   Ugovorne stranke koje primjenjuju ovaj Pravilnik tijekom razdoblja od 24 mjeseca nakon dana stupanja na snagu serije izmjena 01 i dalje dodjeljuju homologacije za one tipove vozila koji su u skladu sa zahtjevima iz ovog Pravilnika kako je izmijenjen ranijim serijama izmjena.

11.5.   Bez obzira na gornje prijelazne odredbe ugovorne stranke koje počinju primjenjivati ovaj Pravilnik nakon stupanja na snagu najnovije serije izmjena ne moraju prihvatiti homologacije dodijeljene u skladu s nekom od ranijih serija izmjena ovog Pravilnika.

---

(1)  1 za Njemačku, 2 za Francusku, 3 za Italiju, 4 za Nizozemsku, 5 za Švedsku, 6 za Belgiju, 7 za Mađarsku, 8 za Češku, 9 za Španjolsku, 10 za Srbiju, 11 za Ujedinjenu Kraljevinu, 12 za Austriju, 13 za Luksemburg, 14 za Švicarsku, 15 (prazno), 16 za Norvešku, 17 za Finsku, 18 za Dansku, 19 za Rumunjsku, 20 za Poljsku, 21 za Portugal, 22 za Rusku Federaciju, 23 za Grčku, 24 za Irsku, 25 za Hrvatsku, 26 za Sloveniju, 27 za Slovačku, 28 za Bjelarus, 29 za Estoniju, 30 (prazno), 31 za Bosnu i Hercegovinu, 32 za Latviju, 33 (prazno), 34 za Bugarsku, 35 (prazno), 36 za Litvu, 37 za Tursku, 38 (prazno), 39 za Azerbajdžan, 40 za bivšu jugoslavensku republiku Makedoniju, 41 (prazno), 42 za Europsku zajednicu (homologacije dodjeljuju njezine države članice koje koriste svaka svoj ECE simbol), 43 za Japan, 44 (prazno), 45 za Australiju, 46 za Ukrajinu, 47 za Južnu Afriku, 48 za Novi Zeland, 49 za Cipar, 50 za Maltu, 51 za Republiku Koreju, 52 za Maleziju, 53 za Tajland, 54 i 55 (prazno), 56 za Crnu Goru, 57 (prazno) i 58 za Tunis. Naredni brojevi dodjeljuju se ostalim državama vremenskim redoslijedom kojim ratificiraju ili pristupaju Sporazumu o donošenju jedinstvenih tehničkih propisa za vozila s kotačima, opremu i dijelove koji se mogu ugraditi i/ili uporabiti na vozilima s kotačima i uvjeta za uzajamno priznavanje homologacija dodijeljenih na temelju tih propisa, a tako dodijeljene brojeve glavni tajnik Ujedinjenih naroda dostavlja ugovornim strankama Sporazuma.

---

PRILOG 1.

IZJAVA

(najveći format: A4 (210 × 297 mm))

---

PRILOG 2.

IZGLED HOMOLOGACIJSKIH OZNAKA

UZORAK A

(vidjeti stavak 4.4. ovog Pravilnika)

UZORAK B

(vidjeti stavak 4.5. ovog Pravilnika)

---

(1)  Drugi broj naveden je samo kao primjer.

---

PRILOG 3.

ZAŠTITA OD IZRAVNOG DODIRA DIJELOVA POD NAPONOM

1.   PRISTUPNE SONDE

Pristupne sonde za provjeru zaštite osoba od pristupa dijelovima pod naponom navedene su u tablici 1.

2.   ISPITNI UVJETI

Pristupna se sonda utiskuje u sve otvore na kućištu uz primjenu sile iz tablice 1. Ako dođe do djelomičnog ili potpunog prodiranja, ona se namješta u svaki mogući položaj, ali niti u kojem slučaju zaustavna površina ne smije potpuno proći kroz otvor.

Unutarnje pregrade smatraju se dijelovima kućišta.

Niskonaponski izvor napajanja (ne manje od 40 V i ne više od 50 V) u seriji s odgovarajućim svjetlom prema potrebi treba spojiti između sonde i dijelova pod naponom unutar pregrade ili kućišta.

Postupak signalnog strujnog kruga također treba primijeniti na pokretne dijelove visokonaponske opreme pod naponom.

Ako je moguće, unutarnji pokretni dijelovi se smiju polako pokrenuti.

3.   UVJETI PRIHVATLJIVOSTI

Pristupna sonda ne smije dodirivati dijelove pod naponom.

Ako se sukladnost s ovim zahtjevom provjerava pomoću signalnog strujnog kruga između sonde i dijelova pod naponom, svjetlo se ne smije upaliti.

Pri ispitivanju za IPXXB, spojeni ispitni prst može prodrijeti do 80 mm svoje dužine, ali zaustavna površina (promjera 50 mm × 20 mm) ne smije proći kroz otvor. Polazeći od istegnutog položaja, oba spoja ispitnog prsta se uzastopno savijaju pod kutom do 90° s obzirom na os susjednog dijela prsta i namještaju se u svaki mogući položaj.

Pri ispitivanju za IPXXD pristupna sonda može prodrijeti svojom cijelom dužinom, ali zaustavna površina ne smije potpuno proći kroz otvor.

Tablica 1.

Ispitne sonde za ispitivanje zaštite osoba od pristupa opasnim dijelovima

Slika 1.

Spojeni ispitni prst

Materijal: metal ako nije drukčije navedeno

Linearne mjere u milimetrima

Dopuštena odstupanja za mjere bez posebnih dopuštenih odstupanja:

(a)	za kutove: 0/– 10°;

(b)	za dužinske mjere: do 25 mm: 0/– 0,05 mm preko 25 mm: ± 2 mm.

Oba spoja moraju omogućavati kretanje u istoj ravnini i u istom smjeru pod kutom od 90° s dopuštenim odstupanjem od 0 do + 10°.

---

PRILOG 4.

POSTUPAK MJERENJA IZOLACIJSKOG OTPORA

1.   OPĆENITO

Izolacijski otpor za svaki visokonaponski vod na vozilu mjeri se i izračunava pomoću izmjerenih vrijednosti za svaki dio ili sastavnu jedinicu visokonaponskog voda (u nastavku: „odvojeno mjerenje”).

2.   POSTUPAK MJERENJA

Izolacijski otpor mjeri se tako da se među postupcima za mjerenje iz stavaka 2.1. do 2.2. odabere primjereni postupak za mjerenje s obzirom na električni naboj dijelova pod naponom ili izolacijski otpor itd.

Raspon strujnog kruga koji se mjeri treba unaprijed pojasniti primjerice pomoću dijagrama strujnog kruga.

Povrh toga, za mjerenje izolacijskog otpora mogu se napraviti preinake kao što je primjerice uklanjanje pokrova radi pristupa dijelovima pod naponom, crtanje mjernih linija, promjena programske opreme itd.

Kada izmjerene vrijednosti zbog rada ugrađenog sustava za nadzor izolacijskog otpora itd. nisu postojane, mogu se napraviti preinake potrebne za provođenje mjerenja kao što je zaustavljanje rada predmetnog uređaja ili njegovo uklanjanje. Nadalje, kada se uređaj ukloni, mora se npr. pomoću crteža dokazati da to neće promijeniti izolacijski otpor između dijelova pod naponom i električnog podvozja.

Treba biti krajnje oprezan da se izbjegnu kratki spojevi, strujni udari itd. budući da ova potvrda može zahtijevati neposredan rad visokonaponskog strujnog kruga.

2.1.   Postupak mjerenja uz primjenu istosmjernog napona iz izvora izvan vozila

2.1.1.   Mjerni uređaj

Upotrebljava se uređaj za ispitivanje izolacijskog otpora koji može koristiti istosmjerni napon koji je veći od radnog napona visokonaponskog voda.

2.1.2.   Postupak mjerenja

Uređaj za ispitivanje izolacijskog otpora treba spojiti između dijelova pod naponom i električnog podvozja. Zatim se izolacijski otpor mjeri uz primjenu istosmjernog napona koji je jednak najmanje polovini radnog napona na visokonaponskom vodu.

Ako sustav ima više raspona napona (npr. zbog uzlaznog pretvarača) u galvanski spojenom strujnom krugu i neki sastavni dijelovi ne mogu izdržati radni napon cijelog strujnog kruga, izolacijski otpor između tih sastavnih dijelova i električnog podvozja može se mjeriti odvojeno uz primjenu najmanje polovice vrijednosti vlastitog radnog napona, pri čemu su ti sastavni dijelovi isključeni.

2.2.   Mjerni postupak uz primjenu sustava vozila za pohranjivanje energije s mogućnošću ponovnog punjenja kao izvora istosmjernog napona

2.2.1.   Ispitni uvjeti za vozilo

Visokonaponski vod napaja se energijom iz sustava vozila za pohranjivanje energije s mogućnošću ponovnog punjenja i/ili iz sustava za pretvorbu energije i napon sustava za pohranjivanje energije s mogućnošću ponovnog punjenja i/ili sustava za pretvorbu energije mora tijekom ispitivanja biti jednak najmanje nazivnom radnom naponu koji odredi proizvođač vozila.

2.2.2.   Mjerni uređaj

U ovom se ispitivanju upotrebljava voltmetar kojim se mjere vrijednosti istosmjerne struje i koji ima unutarnji otpor veći od 10 MΩ.

2.2.3.   Mjerni postupak

2.2.3.1.   Prvi korak

Napon se mjeri kako je prikazano na slici 1. i bilježi se napon visokonaponskog voda (Vb). Vrijednost Vb mora biti jednaka ili veća od nazivnog radnog napona sustava za pohranjivanje energije s mogućnošću ponovnog punjenja i/ili sustava za pretvorbu energije koji odredi proizvođač vozila.

Slika 1.

Mjerenje Vb, V1, V2

2.2.3.2.   Drugi korak

Mjeri se i bilježi napon (V1) između negativne strane visokonaponskog voda i električnog podvozja (vidjeti sliku 1.).

2.2.3.3.   Treći korak

Mjeri se i bilježi napon (V2) između pozitivne strane visokonaponskog voda i električnog podvozja (vidjeti sliku 1.).

2.2.3.4.   Četvrti korak

Ako je vrijednost V1 veća od ili jednaka vrijednosti V2, između negativne strane visokonaponskog voda i električnog podvozja postavlja se standardni poznati otpor (Ro). Kada se Ro namjesti, mjeri se napon (V1’) između negativne strane visokonaponskog voda i električnog podvozja (vidjeti sliku 2.).

Unutarnji otpor (Ri) računa se pomoću sljedeće formule:

Slika 2.

Mjerenje vrijednosti V1’

Ako je vrijednost V2 veća od vrijednosti V1, između pozitivne strane visokonaponskog voda i električnog podvozja postavlja se standardni poznati otpor (Ro). Kada se Ro namjesti, mjeri se napon (V2’) između pozitivne strane visokonaponskog voda i električnog podvozja (vidjeti sliku 3.). Unutarnji otpor (Ri) računa se prema prikazanoj formuli. Vrijednost unutarnjeg otpora (u Ω) dijeli se nazivnom vrijednosti radnog napona visokonaponskog voda (u voltima).

Unutarnji otpor (Ri) računa se pomoću sljedeće formule:

Slika 3.

Mjerenje vrijednosti V2’

2.2.3.5.   Peti korak

Vrijednost unutarnjeg otpora Ri (u Ω) podijeljena radnim naponom visokonaponskog voda (u voltima) daje izolacijski otpor (u Ω/V).

Napomena 1.:

Standardni poznati otpor Ro (u Ω) treba biti vrijednost najmanjeg propisanog izolacijskog otpora (u Ω/V) pomnožena radnim naponom vozila plus/minus 20 posto (u voltima). Ro ne treba biti točno ta vrijednost jer jednadžbe vrijede za sve vrijednosti Ro; međutim, vrijednost Ro koja se nalazi u tom rasponu osigurava dobru rezoluciju za mjerenje napona.

---

PRILOG 5.

POSTUPAK ZA POTVRDU RADA UGRAĐENOG SUSTAVA ZA NADZOR IZOLACIJSKOG OTPORA

Rad ugrađenog sustava za nadzor izolacijskog otpora potvrđuje se u skladu sa sljedećim postupkom:

postavlja se otpornik koji ne izaziva pad izolacijskog otpora između provjeravanog priključka i električnog podvozja ispod najmanje propisane vrijednosti izolacijskog otpora. Uključuje se upozorenje.

---

PRILOG 6.

BITNE ZNAČAJKE CESTOVNIH VOZILA ILI SUSTAVA

1.   OPĆENITO

1.1.	Marka (trgovački naziv proizvođača): …

1.2.

Tip: …

1.3.	Kategorija vozila: …

1.4.	Trgovački naziv (nazivi), ako postoji: …

1.5.	Naziv i adresa proizvođača: …

1.6.	Naziv i adresa zastupnika proizvođača, ako postoji: …

1.7.	Crtež i/ili fotografija vozila: …

2.   ELEKTRIČNI MOTOR (POGONSKI MOTOR)

2.1.	Tip (namotaji, pobuda): …

2.2.	Najveća snaga po satu (kW): …

3.   AKUMULATOR (AKO JE SUSTAV ZA POHRANJIVANJE ENERGIJE S MOGUĆNOŠĆU PONOVNOG PUNJENJA AKUMULATOR)

3.1.	Trgovački naziv i oznaka akumulatora: …

3.2.	Naznaka svih tipova elektrokemijskih ćelija: …

3.3.	Nazivni napon (V): …

3.4.	Broj akumulatorskih ćelija: …

3.5.	Stupanj kombinacije plinova (u postotku): …

3.6.	Vrsta (vrste) prozračivanja za akumulatorski modul: …

3.7.	Vrsta sustava za rashlađivanje (ako postoji): …

3.8.	Kapacitet (Ah): …

4.   GORIVNA ĆELIJA (AKO POSTOJI)

4.1.	Trgovački naziv ili oznaka gorivne ćelije: …

4.2.	Tip gorivne ćelije: …

4.3.	Nazivni napon (V): …

4.4.	Broj ćelija: …

4.5.	Vrsta rashladnog sustava (ako postoji): …

4.6.	Najveća snaga (kW): …

5.   OSIGURAČ I/ILI PREKIDAČ

5.1.

Tip: …

5.2.	Grafički prikaz funkcionalnog raspona: …

6.   KABELI

6.1.

Tip: …

7.   ZAŠTITA OD STRUJNOG UDARA

7.1.	Opis koncepta zaštite: …

8.   DODATNI PODACI

8.1.	Kratak opis ugradbe sastavnih dijelova strujnog kruga ili crteži/slike koji pokazuju mjesto ugradbe sastavnih dijelova strujnog kruga: …

8.2.	Shematski prikaz svih električnih funkcija uključenih u strujni krug: …

8.3.	Radni napon (V): …

---

PRILOG 7.

ODREĐIVANJE EMISIJA VODIKA TIJEKOM POSTUPKA NAPAJANJA POGONSKOG AKUMULATORA

1.   UVOD

U ovom se Prilogu opisuje postupak za utvrđivanje emisije vodika tijekom napajanja pogonskog akumulatora svih cestovnih vozila u skladu sa stavkom 5.4. ovog Pravilnika.

2.   OPIS ISPITIVANJA

Postupak ispitivanja emisije vodika (slika 7.1.) provodi se radi utvrđivanja emisije vodika tijekom napajanja pogonskog akumulatora s ugrađenim punjačem. Postupak ispitivanja sastoji se od sljedećih koraka:

(a)	priprema vozila;

(b)	pražnjenje pogonskog akumulatora;

(c)	određivanje emisije vodika tijekom uobičajenog napajanja;

(d)	određivanje emisije vodika tijekom napajanja s kvarom na ugrađenom punjaču.

3.   VOZILO

3.1.   Vozilo mora biti u dobrom mehaničkom stanju s prijeđenih 300 km u razdoblju od sedam dana prije ispitivanja. Vozilo tijekom tog razdoblja mora biti opremljeno pogonskim akumulatorom na kojem se provodi ispitivanje emisije vodika.

3.2.   Ako se akumulator upotrebljava pri temperaturi većoj od okolne temperature, izvođač mora postupiti u skladu s postupkom koji je propisao proizvođač da temperatura pogonskog akumulatora ostane u području uobičajenog rada.

Zastupnik proizvođača mora moći potvrditi da sustav za reguliranje temperature pogonskog akumulatora nije oštećen i da njegov kapacitet nije umanjen.

Slika 7.1.

Određivanje emisije vodika tijekom postupka napajanja pogonske baterije

4.   ISPITNA OPREMA ZA ISPITIVANJE EMISIJE VODIKA

4.1.   Dinamometar podvozja

Dinamometar podvozja mora ispunjavati zahtjeve iz serije izmjena 05 Pravilnika br. 83.

4.2.   Komora za mjerenje emisije vodika

Komora za mjerenje emisije vodika mora biti plinonepropusna mjerna komora u koju vozilo koje se ispituje može stati. Pristup vozilu mora biti omogućen sa svih strana i hermetički zatvorena komora mora biti plinonepropusna u skladu s Dodatkom 1. ovom Prilogu. Unutarnja površina prostora mora biti nepropusna za vodik i ne smije reagirati s vodikom. Temperatura zraka u unutarnjem prostoru se pomoću sustava za regulaciju temperature mora moći regulirati tako da ona tijekom cijelog ispitivanja odgovara propisanoj temperaturi sa srednjim odstupanjem od ± 2 K za vrijeme trajanja ispitivanja.

Radi prilagođavanja promjenama volumena koje nastaju zbog emisija vodika u komori može se koristiti ili promjenjivi volumen ili neki druga ispitna oprema. Komora promjenjivog volumena širi se i sužava s promjenama u emisijama vodika u komori. Dva moguća načina prilagođavanja promjenama unutarnjeg volumena su pokretne stijene ili konstrukcija mijeha, pri čemu se nepropusne vreće u prostoru šire i sužavaju zbog promjena unutarnjeg tlaka do kojih dolazi s izmjenjivanjem zraka sa zrakom izvan komore. Kod svake vrste konstrukcije za prilagođavanje volumenu mora se zadržati integritet komore u skladu s Dodatkom 1. ovom Prilogu.

Kod svih postupaka prilagođavanja volumenu razlika između unutarnjeg tlaka u komori i tlaka zraka mora biti ograničena na najviše ± 5 hPa.

Komora se mora moći ograničiti na fiksni volumen. Kod komore promjenjivog volumena mora biti moguća promjena u odnosu na njezin „nazivni volumen” (vidjeti stavak 2.1.1. Dodatka 1. Prilogu 7.) uzimajući u obzir emisije vodika tijekom ispitivanja.

4.3.   Sustavi za analizu

4.3.1.   Analizator vodika

4.3.1.1.

Zrak se u komori nadzire pomoću analizatora vodika (elektrokemijski detektor) ili kromatografa za detektiranje toplotne vodljivosti. Uzorak zraka se mora usisati na sredini bočne stijenke ili krova komore, a svaki mogući obilazni tok zraka se mora vratiti u komoru, najbolje u točku neposredno do ventilatora u smjeru strujanja zraka.

4.3.1.2.

Analizator vodika mora imati vrijeme odaziva kraće od 10 sekundi za 90 % konačnog očitanja. Njegova stabilnost mora biti bolja od 2 % vrijednosti skale pri nuli, a pri 80 % ± 20 % vrijednosti skale tijekom razdoblja od 15 minuta za sve radne raspone.

4.3.1.3.

Ponovljivost rezultata dobivenih analizatorom izražena u obliku standardnog odstupanja mora pri nuli biti bolja od 1 % vrijednosti skale, a pri 80 % ± 20 % vrijednosti za sve primijenjene raspone.

4.3.1.4.

Radni rasponi analizatora moraju biti odabrani tako da tijekom mjerenja, kalibriranja i provjere propuštanja daju najbolju rezoluciju.

4.3.2.   Sustav za bilježenje podataka dobivenih pomoću analizatora vodika

Analizator vodika mora biti opremljen uređajem koji najmanje jednom u minuti bilježi izlazne električne signale. Sustav za bilježenje mora imati radne značajke koje su barem jednake signalu koji se bilježi i mora omogućavati trajni zapis rezultata. U zapisu mora biti jasno vidljiv početak i kraj ispitivanja tijekom uobičajenog napajanja i tijekom kvara pri napajanju.

4.4.   Bilježenje temperature

4.4.1.   Temperatura u komori bilježi se u dvije točke pomoću temperaturnih senzora koji su povezani tako da pokazuju srednju vrijednost. Mjerne točke sežu u komoru otprilike 0,1 m od središnje vertikale svake bočne stijenke na visini od 0,9 m ± 0,2 m.

4.4.2.   Temperature akumulatorskih modula bilježe se pomoću senzora.

4.4.3.   Temperature se tijekom mjerenja emisije vodika moraju bilježiti najmanje jednom u minuti.

4.4.4.   Točnost sustava za bilježenje temperature mora biti ± 1,0 K, a rezolucija mora biti u granicama ± 0,1 K.

4.4.5.   Sustav za bilježenje ili obradu podataka mora osiguravati vremensku rezoluciju od ± 15 sekundi.

4.5.   Bilježenje tlaka

4.5.1.   Razlika Δp između tlaka zraka u ispitnom području i unutarnjeg tlaka u komori mora se tijekom mjerenja emisija vodika bilježiti najmanje jednom u minuti.

4.5.2.   Točnost sustava za bilježenje tlaka mora biti u okviru ± 2 hPa, a rezolucija mora biti u granicama ± 2 hPa.

4.5.3.   Sustav za bilježenje ili za obradu podataka mora osiguravati vremensku rezoluciju od ± 15 sekundi.

4.6.   Bilježenje napona i jakosti struje

4.6.1.   Napon i jakost struje ugrađenog punjača (akumulatora) se tijekom mjerenja emisije vodika moraju bilježiti najmanje jednom u minuti.

4.6.2.   Točnost sustava za bilježenje napona mora biti ± 1 V, a rezolucija mora biti u granicama ± 0,1 V.

4.6.3.   Točnost sustava za bilježenje jakosti struje mora biti u okviru ± 0,5 A, a rezolucija mora biti u granicama ± 0,05 A.

4.6.4.   Sustav za bilježenje ili obradu podataka mora osiguravati vremensku rezoluciju od ± 15 sekundi.

4.7.   Ventilatori

Komora mora imati jedan ili više ventilatora ili puhala mogućeg kapaciteta od 0,1 do 0,5 m3/s pomoću kojih se zrak u prostoriji može temeljito izmiješati. U komori tijekom mjerenja mora biti moguće postići ujednačenu temperaturu i koncentraciju vodika. Vozilo u komori se ne smije izlagati izravnom strujanju zraka iz ventilatora ili puhala.

4.8.   Plinovi

4.8.1.   Za kalibriranje i rad moraju biti na raspolaganju sljedeći čisti plinovi:

(a)	pročišćeni sintetički zrak (čistoća < 1 ppm C1 ekvivalent; < 1 ppm CO; < 400 ppm CO2, < 0,1 ppm NO); udio kisika prema volumenu između 18 % i 21 %;

(b)	vodik (H2) najmanje čistoće 99,5 %.

4.8.2.   Plinovi za kalibriranje moraju sadržavati mješavinu vodika (H2) i pročišćenog sintetičkog zraka. Stvarne koncentracije kalibracijskog plina moraju biti u okviru ± 2 % nazivnih vrijednosti. Točnost koncentracije razrijeđenih plinova dobivenih pomoću razdjelnika plina mora biti u okviru ± 2 % nazivne vrijednosti. Koncentracije navedene u Dodatku 1. također se mogu postići upotrebom razdjelnika plina kod kojeg se za razrjeđivanje koristi sintetički zrak.

5.   ISPITNI POSTUPAK

Ispitivanje se sastoji od sljedećih pet koraka:

(a)	priprema vozila;

(b)	pražnjenje pogonskog akumulatora;

(c)	određivanje emisije vodika tijekom uobičajenog napajanja;

(d)	pražnjenje pogonskog akumulatora;

(e)	određivanje emisije vodika tijekom napajanja s ugrađenim punjačem u kvaru.

Kada se vozilo treba pomaknuti između dva koraka, ono se gura u sljedeće ispitno područje.

5.1.   Priprema vozila

Provjerava se starenje pogonskog akumulatora da se dokaže da je vozilo u razdoblju od sedam dana prije ispitivanja prešlo najmanje 300 km. Tijekom tog razdoblja vozilo mora biti opremljeno pogonskim akumulatorom koji je predmet ispitivanja emisije vodika. Ako se to ne može dokazati, primjenjuje se sljedeći postupak.

5.1.1.   Pražnjenje i početno punjenje akumulatora

Postupak počinje pražnjenjem pogonskog akumulatora vozila u vožnji na ispitnoj stazi ili na dinamometru podvozja pri stalnoj brzini od 70 % ± 5 % najveće tridesetominutne brzine vozila.

Pražnjenje se zaustavlja:

(a)	kada vozilo više ne može voziti sa 65 % najveće tridesetominutne brzine; ili

(b)	kada ugrađeni standardni uređaji vozača upozoravaju da zaustavi vozilo; ili

(c)	kada se prijeđe udaljenost od 100 km.

5.1.2.   Početno napajanje akumulatora

Napajanje se izvodi:

(a)	pomoću ugrađenog punjača;

(b)	pri okolnoj temperaturi između 293 K i 303 K.

Postupak isključuje sve vrste vanjskih punjača.

Na kraju napajanja pogonskog akumulatora ugrađeni se punjač automatski zaustavlja.

Postupak obuhvaća sve vrste posebnog napajanja koje se može pokrenuti automatski ili ručno, primjerice napajanje za izjednačavanje ili napajanje u okviru održavanja.

5.1.3.   Postupak iz stavaka 5.1.1. do 5.1.2. treba ponoviti dva puta.

5.2.   Pražnjenje akumulatora

Pogonski akumulator se prazni u vožnji na ispitnoj stazi ili na dinamometru podvozja pri stalnoj brzini od 70 % ± 5 % najveće tridesetominutne brzine vozila.

Pražnjenje se zaustavlja:

(a)	kada ugrađeni standardni uređaji vozača upozoravaju da zaustavi vozilo; ili

(b)	kada je najveća brzina vozila niža od 20 km/h.

5.3.   Mirovanje

U roku od 15 minuta od završetka pražnjenja baterije iz stavka 5.2. vozilo se odlaže u prostoru za mirovanje. Vozilo se tu ostavlja najmanje 12 sati i najviše 36 sati od završetka pražnjenja pogonskog akumulatora do početka ispitivanja emisije vodika tijekom uobičajenog napajanja. Tijekom ovog razdoblja vozilo miruje pri temperaturi od 293 K ± 2 K.

5.4.   Ispitivanje emisije vodika tijekom uobičajenog napajanja

5.4.1.   Prije isteka razdoblja mirovanja mjernu komoru treba prozračivati nekoliko minuta dok se ne postigne ustaljena pozadinska koncentracija vodika. Za to vrijeme treba biti uključen ventilator (ventilatori) za miješanje zraka u komori.

5.4.2.   Neposredno prije ispitivanja analizator vodika treba postaviti na nulu i namjestiti raspon mjerenja.

5.4.3.   Nakon završetka razdoblja mirovanja ispitno se vozilo s isključenim motorom, otvorenim prozorima i otvorenim prtljažnikom pomiče u mjernu komoru.

5.4.4.   Vozilo se priključuje na električnu mrežu. Akumulator se puni u skladu s uobičajenim postupkom napajanja kako je navedeno u stavku 5.4.7.

5.4.5.   Vrata mjerne komore zatvaraju se i plinonepropusno brtve u roku od dvije minute od trenutka električne blokade koraka uobičajenog napajanja.

5.4.6.   Razdoblje uobičajenog napajanja za ispitivanje emisije vodika počinje kada se komora hermetički zatvori. Mjere se koncentracija vodika, temperatura i tlak zraka da se dobiju početne vrijednosti CH2i, Ti i Pi za ispitivanje tijekom uobičajenog napajanja.

Te se vrijednosti upotrebljavaju za izračun emisije vodika (stavak 6.). Okolna temperatura T u komori tijekom uobičajenog napajanja ne smije biti niža od 291 K niti viša od 295 K.

5.4.7.   Postupak uobičajenog napajanja

Uobičajeno napajanje izvodi se pomoću ugrađenog punjača i obuhvaća sljedeće korake:

(a)	napajanje pri stalnoj struji tijekom vremena t1;

(b)	preopterećenje pri stalnoj struji tijekom vremena t2. Jakost struje za preopterećenje propisuje proizvođač te ona odgovara jakosti struje koja se koristi tijekom napajanja za izjednačavanje.

Kriteriji za završetak napajanja pogonskog akumulatora odgovaraju automatskom zaustavljanju ugrađenog punjača nakon vremena napajanja od t1 + t2. Vrijeme napajanja ograničeno je na t1 + 5 h čak i kada se standardnim uređajima vozača jasno upozorava da akumulator još nije pun.

5.4.8.   Neposredno prije kraja ispitivanja analizator vodika treba postaviti na nulu i namjestiti raspon mjerenja.

5.4.9.   Razdoblje uzorkovanja emisije završava t1 + t2 ili t1 + 5 h nakon početka početnog uzorkovanja kako je navedeno u stavku 5.4.6. Bilježi se proteklo vrijeme. Mjere se koncentracija vodika, temperatura i tlak zraka da se dobiju konačne vrijednosti CH2f, Tf i Pf za ispitivanje tijekom uobičajenog napajanja koje se koriste za izračun iz stavka 6.

5.5.   Ispitivanje emisije vodika tijekom napajanja s ugrađenim punjačem u kvaru

5.5.1.   U roku od najviše 7 dana nakon završetka prethodnog ispitivanja postupak počinje pražnjenjem pogonskog akumulatora vozila u skladu sa stavkom 5.2.

5.5.2.   Ponavljaju se koraci postupka iz stavka 5.3.

5.5.3.   Prije završetka razdoblja mirovanja mjerna se komora mora nekoliko minuta prozračivati dok se ne dosegne ustaljena pozadinska koncentracija vodika. Za to vrijeme također mora biti uključen ventilator (ventilatori) za miješanje zraka u komori.

5.5.4.   Neposredno prije ispitivanja analizator vodika treba postaviti na nulu i namjestiti raspon mjerenja.

5.5.5.   Nakon završetka razdoblja mirovanja ispitno se vozilo s isključenim motorom, otvorenim prozorima i otvorenim prtljažnikom pomiče u mjernu komoru.

5.5.6.   Vozilo se priključuje na električnu mrežu. Akumulator se puni u skladu s postupkom za kvar napajanja kako je naveden u stavku 5.5.9.

5.5.7.   Vrata mjerne komore zatvaraju se i plinonepropusno brtve u roku od dvije minute od trenutka električne blokade koraka s kvarom napajanja.

5.5.8.   Razdoblje kvara napajanja za ispitivanje emisije vodika počinje kada se komora hermetički zatvori. Mjere se koncentracija vodika, temperatura i tlak zraka da se dobiju početne vrijednosti CH2i, Ti i Pi za ispitivanje tijekom kvara napajanja.

Te se vrijednosti upotrebljavaju za izračun emisije vodika (stavak 6.). Temperatura T u komori tijekom kvara napajanja ne smije biti niža od 291 K i viša od 295 K.

5.5.9.   Postupak za kvar napajanja

Kvar napajanja izvodi se pomoću ugrađenog punjača i obuhvaća sljedeće korake:

(a)	napajanje pri stalnoj struji tijekom vremena t1;

(b)	napajanje pri najvećoj struji tijekom 30 minuta. U ovoj je fazi ugrađeni punjač blokiran na najvećoj struji.

5.5.10.   Neposredno prije kraja ispitivanja analizator vodika treba postaviti na nulu i namjestiti raspon mjerenja.

5.5.11.   Ispitivanje završava t’1 + 30 minuta nakon početka početnog uzorkovanja kako je određeno u stavku 5.5.8. Bilježi se proteklo vrijeme. Mjere se koncentracija vodika, temperatura i tlak zraka da se dobiju konačne vrijednosti CH2f, Tf i Pf za ispitivanje tijekom kvara napajanja koje se koriste za izračun iz stavka 6.

6.   IZRAČUN

Ispitivanja emisija vodika opisana u stavku 5. omogućuju izračun emisija vodika pri uobičajenom napajanju i pri kvaru napajanja. Emisija vodika se u oba slučaja izračunava pomoću početnih i konačnih koncentracija vodika, temperatura i tlaka u komori te neto volumena komore.

Koristi se sljedeća formula:

gdje je:

MH2	=	masa vodika u gramima
CH2	=	izmjerena koncentracija vodika u komori u ppm (volumen)
V	=	neto volumen komore u kubičnim metrima (m3) umanjen za volumen vozila s otvorenim prozorima i prtljažnikom. Ako se ne utvrdi volumen vozila, oduzima se volumen od 1,42 m3
Vout	=	kompenzacijski volumen u m3 pri ispitnoj temperaturi i tlaku
T	=	okolna temperatura u komori u K
P	=	apsolutni tlak u komori u kPa
k	=	2,42

gdje je:

i = početna vrijednost

f = konačna vrijednost

6.1.   Rezultati ispitivanja

Mase emisije vodika za vozilo su:

MN	=	masa emisije vodika za ispitivanje tijekom uobičajenog napajanja u gramima
MC	=	masa emisije vodika za ispitivanje tijekom kvara napajanja u gramima

Dodatak 1.

KALIBRIRANJE OPREME ZA ISPITIVANJE EMISIJE VODIKA

1.   UČESTALOST I METODE KALIBRACIJE

1. Sva se oprema mora kalibrirati prije prve upotrebe, a zatim prema potrebi, ali u svakom slučaju u mjesecu prije provođenja ispitivanja za dodjelu homologacije. Postupci kalibriranja koji se primjenjuju opisani su u ovom Dodatku.

2.   KALIBRIRANJE KOMORE

2.1.   Početno određivanje unutarnjeg volumena komore

2.1.1.

Prije prve upotrebe treba odrediti unutarnji volumen komore kako je opisano u nastavku. Unutarnje mjere komore pažljivo se izmjere uzimajući u obzir nepravilnosti kao što su potpornji. Unutarnji volumen komore određuje se na temelju tih mjerenja. Komora se mora ograničiti na određeni nepromjenjivi volumen dok se u komori održava temperatura od 293 K. Ovaj nazivni volumen mora biti ponovljiv uz dozvoljeno odstupanje od ± 0,5 % navedene vrijednosti.

2.1.2.

Neto unutarnji volumen određuje se tako da se od unutarnjeg volumena komore oduzme 1,42 m3. Alternativno se umjesto vrijednosti 1,42 m3 može oduzeti volumen ispitnog vozila s otvorenim prtljažnikom i vratima.

2.1.3.

Komora se mora provjeriti u skladu sa stavkom 2.3. Ako masa vodika ne odgovara ubrizganoj masi ± 2 %, potreban je korektivni postupak.

2.2.   Određivanje pozadinskih emisija u komori

Ovim se postupkom utvrđuje da komora ne sadrži materijale koji emitiraju značajne količine vodika. Provjera se mora obaviti na početku upotrebe komore, nakon svakog postupka koji se obavlja u komori i koji bi mogao utjecati na pozadinske emisije te u redovitim razmacima najmanje jednom godišnje.

2.2.1.

Komore promjenjivog volumena mogu se upotrebljavati tako da njihov volumen bude promjenjiv ili nepromjenjiv, kako je opisano u stavku 2.1.1. Temperatura u komori se tijekom dolje navedenog četverosatnog razdoblja mora održavati na 293 K ± 2 K.

2.2.2.

Komora se prije početka četverosatnog uzorkovanja pozadinskih emisija može hermetički zatvoriti i ostaviti zatvorenom do 12 sati s uključenim ventilatorom za miješanje zraka.

2.2.3.

Analizator se (prema potrebi) može kalibrirati, nakon čega se postavlja na 0 i namješta raspon mjerenja.

2.2.4.

Komora se mora prozračivati sve dok se ne postigne ustaljena koncentracija vodika, a ako već nije uključen, može se uključiti ventilator za miješanje zraka.

2.2.5.

Komora se zatim hermetički zatvori i izmjeri se pozadinska koncentracija vodika, temperatura i tlak zraka u komori. To su početne vrijednosti CH2i, Ti i Pi koje se koriste za izračun pozadinske emisije komore.

2.2.6.

Komora se u ovom stanju četiri sata ostavi stajati s uključenim ventilatorom za miješanje zraka.

2.2.7.

Po isteku tog vremena isti se analizator koristi za mjerenje koncentracije vodika u komori. Također se mjeri temperatura i tlak zraka. To su konačne vrijednosti CH2f, Tf i Pf.

2.2.8.

Izračunava se promjena mase vodika u komori za vrijeme ispitivanja u skladu sa stavkom 2.4. i ona ne smije biti veća od 0,5 g.

2.3.   Kalibriranje i ispitivanje zadržavanja vodika u komori

Kalibriranje i ispitivanje zadržavanja vodika u komori omogućuje provjeru izračunatog volumena (stavak 2.1.) kao i mjerenje stupnja propuštanja. Stupanj propuštanja komore određuje se na početku rada komore, nakon svakog postupka koji bi mogao utjecati na integritet komore i nakon toga najmanje jednom mjesečno. Ako se šest uzastopnih mjesečnih provjera zadržavanja vodika obavi uspješno i bez potrebe za korektivnim postupcima, stupanj propuštanja komore može se nakon toga određivati kvartalno sve dok se ne ukaže potreba za korektivnim postupcima.

2.3.1.

Komora se mora prozračivati dok se ne postigne ustaljena koncentracija vodika. Uključuje se ventilator za miješanje zraka ako već nije uključen. Analizator vodika se postavlja na nulu, prema potrebi kalibrira, i namješta se raspon mjerenja.

2.3.2.

Komora se ograničava na nazivni volumen.

2.3.3.

Sustav za regulaciju temperature u komori se zatim uključi (ako već nije uključen) i namjesti na početnu temperaturu od 293 K.

2.3.4.

Kad se temperatura u komori stabilizira na 293 K ± 2 K, komora se hermetički zatvori i izmjeri se pozadinska koncentracija, temperatura i tlak zraka. To su početne vrijednosti CH2i, Pi i Ti koje se koriste za kalibriranje komore.

2.3.5.

Volumen komore se otpušta s nazivne vrijednosti.

2.3.6.

U komoru se ubrizga količina od približno 100 grama vodika. Masa vodika se mora mjeriti s točnošću i preciznošću od ± 2 % izmjerene vrijednosti.

2.3.7.

Mora se pustiti da se sadržaj u komori miješa pet minuta, a zatim se izmjeri koncentracija vodika, temperatura i tlak zraka. To su konačne vrijednosti CH2f, Tf i Pf za kalibriranje komore te početne vrijednosti CH2i, Ti i Pi koje se koriste za provjeru zadržavanja vodika.

2.3.8.

Na temelju vrijednosti dobivenih u skladu sa stavcima 2.3.4. i 2.3.7. i pomoću formule iz stavka 2.4. izračuna se masa vodika u komori. Rezultat mora uz dopuštena odstupanja od ± 2 % odgovarati masi vodika izmjerenoj u skladu sa stavkom 2.3.6.

2.3.9.

Mora se pustiti da se sadržaj u komori miješa najmanje 10 sati. Nakon isteka tog vremena mjeri se i bilježi konačna koncentracija vodika, temperatura i tlak zraka. To su konačne vrijednosti CH2f, Tf i Pf za provjeru zadržavanja vodika.

2.3.10.

Zatim se prema formuli iz stavka 2.4. iz vrijednosti dobivenih u skladu sa stavcima 2.3.7. i 2.3.9. izračuna masa vodika. Dobivena masa se ne smije za više od 5 % razlikovati od mase vodika dobivene u skladu sa stavkom 2.3.8.

2.4.   Izračun

Izračun promjene neto mase vodika u komori upotrebljava se za određivanje pozadinske koncentracije vodika i stupnja propuštanja komore. Početne i konačne vrijednosti koncentracije vodika, temperature i tlaka zraka koriste se u nižoj formuli za izračunavanje promjene mase.

gdje je:

MH2	=	masa vodika u gramima
CH2	=	izmjerena koncentracija vodika u komori u ppm (volumen)
V	=	volumen komore u kubičnim metrima (m3) kako se mjeri u stavku 2.1.1.
Vout	=	kompenzacijski volumen u m3 pri ispitnoj temperaturi i tlaku
T	=	okolna temperatura u komori u K
P	=	apsolutni tlak u komori u kPa
k	=	2,42

gdje je:

i = početna vrijednost

f = konačna vrijednost

3.   KALIBRIRANJE ANALIZATORA VODIKA

Analizator se treba kalibrirati s vodikom u zraku i pročišćenim sintetičkim zrakom. Vidjeti stavak 4.8.2. Priloga 7.

Svi obično korišteni radni rasponi kalibriraju se u skladu sa sljedećim postupkom:

3.1.	određuje se kalibracijska krivulja s najmanje pet kalibracijskih točaka koje su, što je ravnomjernije moguće, raspoređene u radnom rasponu. Nazivna koncentracija kalibracijskog plina najveće koncentracije mora iznositi najmanje 80 % vrijednosti skale;

3.2.	kalibracijska krivulja računa se u skladu s postupkom najmanjih kvadrata. Ako je dobiven stupanj polinoma veći od 3, tada broj kalibracijskih točaka mora biti najmanje broj stupnja polinoma uvećan za 2;

3.3.	kalibracijska krivulja ne smije se razlikovati za više od 2 % od nazivne vrijednosti svakog kalibracijskog plina;

3.4.

na temelju koeficijenata polinoma dobivenog u skladu s postupkom iz stavka 3.2. sastavlja se tablica vrijednosti analizatora naspram pravih koncentracija u koracima manjim od 1 % vrijednosti skale. Tablica se sastavlja za svaki kalibrirani raspon analizatora. Tablica također obuhvaća ostale bitne podatke kao što su: (a) datum kalibriranja; (b) namještanje mjernog raspona i postavljanje na nulu preko potenciometra (prema potrebi); (c) nazivni raspon; (d) referentni podaci za svaki upotrijebljeni kalibracijski plin; (e) stvarna i navedena vrijednost svakog upotrijebljenog kalibracijskog plina zajedno s razlikama u postotcima; (f) kalibracijski tlak analizatora.

3.5.	Mogu se primijeniti i drugi postupci (npr. računalno elektroničko upravljanje preklopom raspona) ako se tehničkoj službi dokaže da se tim postupcima osigurava jednaka točnost.

Dodatak 2.

BITNE ZNAČAJKE SKUPINE VOZILA

1.   Parametri na temelju kojih se određuju skupine s obzirom na emisiju vodika

Skupina se može odrediti prema osnovnim konstrukcijskim parametrima koji su zajednički za vozila koja pripadaju istoj skupini. U nekim slučajevima može doći do uzajamnog djelovanja parametara. Ti se utjecaji također moraju uzeti u obzir kako bi se osiguralo da se u skupinu uključe samo vozila sličnih značajki s obzirom na emisije vodika.

2.   U tu svrhu se smatra da tipovi vozila čiji su dolje navedeni parametri jednaki imaju iste značajke s obzirom na emisiju vodika.

Pogonska baterija:

(a)	trgovački naziv ili oznaka akumulatora;

(b)	naznaka svih tipova upotrijebljenih elektrokemijskih ćelija;

(c)	broj akumulatorskih ćelija;

(d)	broj akumulatorskih modula;

(e)	nazivni napon akumulatora (V);

(f)	snaga akumulatora (kWh);

(g)	stupanj kombinacije plinova (u postotku);

(h)	tip (tipovi) prozračivanja za akumulatorski modul (module) ili sklop;

(i)	vrsta rashladnog sustava (ako postoji).

Ugrađeni punjač:

(a)	trgovački naziv ili oznaka različitih dijelova punjača;

(b)	izlazna nazivna snaga (kW);

(c)	najveći napon napajanja (V);

(d)	najveća jakost napajanja (A);

(e)	oznaka i tip upravljačke jedinice (ako postoji);

(f)	grafički prikaz rada, upravljanja i sigurnosti;

(g)	značajke razdoblja napajanja.

---