07/Sv. 17

HR

Službeni list Europske unije

1

01

Opća, financijska i institucionalna pitanja

02

Carinska unija i slobodno kretanje robe

03

Poljoprivreda

04

Ribarstvo

05

Sloboda kretanja radnika i socijalna politika

06

Pravo poslovnog nastana i sloboda pružanja usluga

07

Prometna politika

08

Politika tržišnog natjecanja

09

Porezi

10

Ekonomska i monetarna politika i slobodno kretanje kapitala

11

Vanjski odnosi

12

Energetika

13

Industrijska politika i unutarnje tržište

14

Regionalna politika i koordinacija strukturnih instrumenata

15

Okoliš, potrošači i zaštita zdravlja

16

Znanost, informiranje, obrazovanje i kultura

17

Pravo poduzećâ

18

Zajednička vanjska i sigurnosna politika

19

Područje slobode, sigurnosti i pravde

20

Europa građana

i.

izvorna numeracija stranica, zajedno s datumom objave francuskog, talijanskog, njemačkog i nizozemskog izdanja Službenog lista, engleskog i danskog izdanja od 1. siječnja 1973., grčkog izdanja od 1. siječnja 1981., španjolskog i portugalskog izdanja od 1. siječnja 1986., finskog i švedskog izdanja od 1. siječnja 1995., češkog, estonskog, latvijskog, litavskog, mađarskog, malteškog, poljskog, slovačkog i slovenskog izdanja od 1. svibnja 2004. te bugarskog i rumunjskog izdanja od 1. siječnja 2007.

U numeraciji stranica postoje praznine jer svi akti objavljeni u to vrijeme nisu objavljeni u posebnom izdanju. Kada se prilikom citiranja akata upućuje na Službeni list, potrebno je navesti stranicu sukladno izvornoj numeraciji;

ii.

numeracija stranica posebnog izdanja neprekinuta je i ne smije se navoditi prilikom citiranja akata.

—

Zakonodavstvo („L”),

—

Informacije i objave („C”).

07/Sv. 17

HR

Službeni list Europske unije

3

L 010/1

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

—

svakom odobrenju ili ratifikaciji ASOR-a od strane ugovorne stranke nakon njegova stupanja na snagu u skladu s člankom 18. stavkom 3. ASOR-a,

—

svakom otkazu ASOR-a od strane druge ugovorne stranke o kojem je izviješćeno u skladu s člankom 20. stavkom 2. ASOR-a.

07/Sv. 17

HR

Službeni list Europske unije

6

L 194/15

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

07/Sv. 17

HR

Službeni list Europske unije

7

L 194/16

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

„Globalni navigacijski satelitski sustav”, dalje u tekstu „GNSS”, znači svjetski satelitski sustav za određivanje položaja, brzine i vremena koji trajno zadovoljava zahtjeve potencijalnih korisnika u civilne svrhe.

„GNSS 1” znači početna provedba GNSS-a, zasnovana na postojećim vojnim satelitskim navigacijskim sustavima Sjedinjenih Američkih Država i Rusije, proširena civilnim sustavima i dizajnirana da pruži korisnicima zadovoljavajući nezavisan nadzor cjelokupnog sustava.

„GNSS 2” znači svjetski civilni navigacijski satelitski sustav, međunarodno kontroliran i upravljan, koji zadovoljava zahtjeve svih kategorija korisnika za određivanje položaja, brzine i vremena.

„Europska geostacionarna navigacijska prekrivajuća služba” EGNOS: znači europsko proširenje postojećih satelitskih navigacijskih i pozicionirajućih sustava koje koristi geostacionarne satelite s ciljem poboljšanja učinkovitosti tih sustava u Europi i pružanja mogućnosti rada na cjelokupnom geostacionarnom području emitiranja. EGNOS je europska komponenta sustava GNSS 1.

(a)

razvoj i provjeru operativnih mogućnosti europskog doprinosa sustavu GNSS 1, uporabom postojećih satelitskih sustava i svih primjerenih proširenja za ispunjavanje zahtjeva korisnika;

(b)

koordinaciju aktivnosti svih stranaka za postizanju pune operativne sposobnosti GNSS-a 1;

(c)

usporedno sa sustavom GNSS 1, pripremni rad na definiciji i dizajnu sustava GNSS 2.

(a)

ESA doprinosi provedbom Programa za napredno istraživanje telekomunikacijskih sustava (ARTES), posebno elementa 9., koji uključuje tehnički razvoj EGNOS-a i njegov rad u svrhu testiranja i tehničke provjere;

(b)

Eurocontrol ispunjava zahtjeve korisnika civilnog zrakoplovstva i provjerava nastali sustav s obzirom na te zahtjeve. Eurocontrol također podržava europske napore kako bi se osigurala operativna prihvatljivost sustava GNSS 1 za civilno zrakoplovstvo;

(c)

Zajednica doprinosi objedinjenju zahtjeva svih korisnika i provjeri nastalog sustava s obzirom na te zahtjeve, posebno u okviru svojih aktivnosti u području transeuropskih mreža te istraživanja i razvoja, ne dovodeći u pitanje zakonodavstvo o postupcima za tehničko usklađivanje, poput onih za opremu zrakoplova i upravljanje zračnim prometom.

Zajednica također, posebno osigurava uspostavu EGNOS-a, poduzimanjem svih potrebnih mjera, uključujući unajmljivanje geostacionarnih primopredajnika.

(a)

razmjenjuje podatke o napretku postignutom u aktivnostima u vezi s predmetom ovog Sporazuma te razmjenjuje relevantnu dokumentaciju i rezultate proistekle iz doprinosa stranaka prema ovom Sporazumu;

(b)

poziva predstavnike svake od stranaka da sudjeluju na sastancima u vezi s onim aktivnostima koje čine osnovu ovog Sporazuma;

(c)

razmjenjuje podatke i usklađuje stavove, koliko je god to moguće, prije kontakata s neeuropskim trećim stranama kada su takvi kontakti relevantni za ovaj Sporazum;

(d)

formulira prijedloge za dogovore neophodne za buduću operativnu službu pozicioniranja i navigacije;

(e)

podnosi prijedloge za organizaciju podrške tajništva.

—

identificiranja korisničkih zahtjeva,

—

razvoja, testiranja, tehničke i operativne provjere Europske geostacionarne navigacijske prekrivajuće službe (EGNOS), koja je proširenje na širokom području postojećih satelitskih sustava za radionavigaciju i pozicioniranje, oslanjajući se na uporabu geostacionarnih satelita, a pruža dodatni doseg satelitima, integritet te diferencijalne podatke korisnicima na širokom području,

—

dodatnog proširenja (npr. proširenje lokalnog područja, autonomno praćenje integriteta prijemnika i sl.),

—

razvoja, testiranja i provjere korisničke opreme,

—

certificiranja europskih elemenata sustava GNSS 1.

—

definiranje misije (identifikacija dodatnih korisničkih zahtjeva, zahtjevi za dizajnom signala, definiranje aplikacija demonstracijskih sustava),

—

definiranje sustava (opcije sustava, dizajn demonstracijskog sustava, definiranje programa demonstracije),

—

predrazvojne aktivnosti u pripremi tehnologije sustava GNSS 2,

—

razvoj eksperimentalnog korisnog navigacijskog tereta te izvođenje testova za simulaciju sustava i demonstracija letova u orbiti,

—

arhitekturni dizajn sustava GNSS 2 (dizajn cjelokupnog navigacijskog satelitskog sustava uključujući njegove logističke i operativne aspekte).

—

centara za upravljanje misijom (MCC),

—

navigacijskih primopredajnika na geostacionarnim satelitima,

—

navigacijskih zemaljskih stanica (NLES) za pristup navigacijskim primopredajnicima,

—

promatračkih stanica za određivanje udaljenosti i kontrolu integriteta (RIMS),

—

nadograđenih promatračkih stanica za određivanje udaljenosti i kontrolu integriteta radi točnog određivanja orbita geostacionarnih satelita koji nose navigacijske primopredajnike,

—

mreže referentnih stanica za provjeru integriteta WAD ispravaka koje izračunava EGNOS. Jednostavniji RIMS-i koristit će se kao referentne stanice.

—

upravljanjem projektom EGNOS,

—

analizom misije i definiranjem sustava,

—

ranim pokusima,

—

testovima i simulacijom,

—

razvojem sustava za određivanje udaljenosti,

—

razvojem sustava integriteta,

—

razvojem sustava WAD,

—

testiranjem i tehničkim vrednovanjem EGNOS-a, uključujući zahtjeve za komunikaciju pri tlu i tekuće troškove MCC-a tijekom testiranja i vrednovanja.

—

brigu o korisničkim zahtjevima u civilnom zrakoplovstvu,

—

operativno testiranje i vrednovanje sustava GNSS 1 za primjenu u civilnom zrakoplovstvu. Ovo uključuje statično mjerenje na tlu, posebne letačke pokuse i kampanje snimanja podataka na komercijalnim zrakoplovima,

—

podršku europskim aktivnostima kako bi se osigurala operativna prihvatljivost GNSS-a u civilnom zrakoplovstvu. Ovaj se posao obavlja uz najširu moguću suradnju u civilnom zrakoplovstvu, a uključuje i Zajedničku zrakoplovnu upravu (JAA).

—

konsolidiranju korisničkih zahtjeva u vezi sa sustavom GNSS 1,

—

dizajnu, razvoju i podršci pri normiranju korisničke opreme za GNSS 1, za sve vrste primjena (pomorstvo, civilno zrakoplovstvo, kopneni prijevoz),

—

analizi aspekata integracije u vozilima korisnika, u pripremi za testove vrednovanja,

—

osiguranju najmanje dviju satelitskih veza za provođenje EGNOS-a (posebno unajmljivanje AOR-E i IOR Inmarsat III primopredajnika te neophodnih uređaja u odgovarajućim NLES-ima),

—

izvođenju pokusa u operativnim uvjetima radi vrednovanja korisničkih zahtjeva i prototipova korisničke opreme.

07/Sv. 17

HR

Službeni list Europske unije

16

L 138/50

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

(1)

Nakon zaključka Europskog vijeća održanog u Stockholmu 23. i 24. ožujka 2001., ova Uredba predstavlja prvi korak u sveobuhvatnom postupku revizije. Radi praćenja razvoja, posebno vezano za nove države i pitanja pristupa tržištu, ova bi se Uredba trebala revidirati nakon određenog razdoblja.

(2)

Iskustvo pokazuje da bi se Uredba Vijeća (EEZ) br. 95/93 (4) trebala ojačati kako bi osigurala najpotpuniju i najfleksibilniju iskorištenost ograničenog kapaciteta na zračnim lukama s povećanom prometnom potražnjom.

(3)

Stoga je potrebno izmijeniti Uredbu u skladu s njezinim člankom 14. i jasno odrediti broj odredaba.

(4)

Poželjno je upotrebljavati međunarodnu terminologiju i stoga koristiti pojmove kao „regulirana zračna luka” i „koordinirana zračna luka” umjesto „koordinirana zračna luka” i „potpuno koordinirana zračna luka”.

(5)

Zračne luke s ozbiljnim manjkom kapaciteta trebaju se odrediti kao „koordinirane zračne luke” na temelju objektivnih kriterija nakon provedbe analize kapaciteta. Na koordiniranim zračnim lukama zahtijeva se poštivanje detaljnih pravila radi osiguravanja načela transparentnosti, neutralnosti i nediskriminacije. Specifične aktivnosti kao letovi helikopterom ne podliježu dodjeli pravila za vremenski slot gdje ista nisu potrebna.

(6)

U reguliranim zračnim lukama regulator djeluje neovisno. Na koordiniranim zračnim lukama koordinator ima središnju ulogu u postupku koordinacije. Stoga koordinatori trebaju biti u potpuno neovisnom položaju, a njihove odgovornosti se detaljno određuju.

(7)

Potrebno je detaljno navesti ulogu odbora za koordinaciju koji se utemeljuje za savjetovanje i posredovanje u dodjeli slotova. Predstavnici države članice pozivaju se na sastanke odbora za koordinaciju u funkciji promatrača bez prava glasa. Takav status promatrača ne dovodi u pitanje mogućnost da ti predstavnici budu predsjedavajući na sastancima odbora. Važno je osigurati da odbori za koordinaciju nemaju ovlasti donošenja odluka obvezujućih za koordinatora.

(8)

Ujedno je potrebno pojasniti da se pod dodjelom slota podrazumijeva dodjeljivanje odobrenja zračnim prijevoznicima za pristup aerodromu prilikom slijetanja i uzlijetanja u određenom vremenskom razdoblju tijekom trajanja dodijeljenog odobrenja. Treba ispitati potrebu za razvojem pravila i postupaka za koordinaciju slotova aerodroma i zračnih prijevoznika.

(9)

Međutim, radi stabilnosti operacija, postojeći sustav predviđa ponovnu dodjelu slotova s utvrđenom stečenom prednošću („stečeno pravo”) za prvotne zračne prijevoznike. Radi pospješivanja redovnih operacija na koordiniranim zračnim lukama potrebno je omogućiti da se stečeno pravo odnosi na niz slotova. Istodobno država članica treba prilikom definiranja parametara kapaciteta uzeti u obzir ograničenja vezana za izvršenje letenja i okoliš.

(10)

Slotovi sa stečenom prednošću u skladu su s izračunavanjem uporabe kao i s ostalim važnim odredbama Uredbe (EEZ) br. 95/93 tako da zračni prijevoznici mogu nastaviti zahtijevati te slotove u sljedećem odgovarajućem razdoblju rasporeda letova. Situacija stečene prednosti se treba pojasniti u slučaju zajedničkih letova, ugovora o „code-share” letovima ili ugovora o franšizi.

(11)

U zračnim lukama daje se prednost uslugama redovitog letenja, kojima se upravlja strogo, a da se ne pravi razlika između usluga redovitog (prema rasporedu letova) i izvanrednog letenja.

(12)

Definicija pojma „novi sudionik” treba biti takva da ojača odredbu adekvatnih usluga u zračnom prometu u regijama i da poveća potencijalno tržišno natjecanje na linijama unutar Zajednice.

(13)

Kako bi se osiguralo da, između ostalog, treće zemlje jamče zračnim prijevoznicima Zajednice usporedivi tretman, utvrđuje se postupak koji omogućuje Zajednici učinkovitije djelovanje protiv trećih zemalja koje ne jamče tretman usporediv onome koji se jamči unutar Zajednice.

(14)

Mjere potrebne za provedbu ove Uredbe donose se u skladu s Direktivom Vijeća 1999/468/EZ od 28. lipnja 1999. o utvrđivanju postupaka za izvršavanje provedbenih ovlasti dodijeljenih Komisiji (5).

(15)

U koordiniranim zračnim lukama pristup zračnih prijevoznika je moguć samo ako je dodijeljen slot. Potrebno je uvesti mjere kojima se jamči izvršavanje ove Uredbe, posebno kad zračni prijevoznici učestalo i namjerno ne poštuju pravila dodjele slota.

(16)

Treba postojati postupak revizije odluka koje donosi koordinator.

(17)

Kako bi se izbjegla svaka sumnja, potrebno je naglasiti da primjena odredaba ove Uredbe ne dovodi u pitanje pravila o tržišnom natjecanju Ugovora, posebno njegovih članaka 81. i 82. te Uredbu Vijeća (EEZ) br. 4064/89 od 21. prosinca 1989. o kontroli koncentracije između poduzetnika (6),

1.

Članak 1. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1.   Ova Uredba primjenjuje se na zračne luke Zajednice.”

2.

Članak 2. mijenja se kako slijedi:

3.

Članak 3. mijenja se i glasi:

4.

Članak 4. mijenja se i glasi:

5.

Članci 5. i 9. zamjenjuju se sljedećim:

„Članak 5.

Koordinacijski odbor

1.   Na koordiniranoj zračnoj luci, odgovorna država članica osigurava osnivanje koordinacijskog odbora. Isti koordinacijski odbor osniva se za jednu ili više koordiniranih zračnih luka. Članstvo u koordinacijskom odboru otvoreno je barem za zračne prijevoznike koji redovito koriste tu zračnu/e luku/e i za njihove predstavničke organizacije, tijelo za upravljanje zračnom lukom, nadležnu kontrolu zračnog prometa i predstavnike generalnog zrakoplovstva koji redovito koriste tu zračnu luku.

Zadaće koordinacijskog odbora su sljedeće:

2.   Koordinacijski odbor poziva predstavnike država članica i koordinatora na sastanke u svojstvu promatrača.

3.   Koordinacijski odbor donosi poslovnik kojim se, između ostalog, regulira sudjelovanje, imenovanja te učestalost održavanja sastanaka te korišteni jezik (jezici). Svaki član koordinacijskog odbora može predložiti lokalne smjernice predviđene člankom 8. stavkom 5. Na zahtjev koordinatora slotova, koordinacijski odbor treba raspravljati o predloženim lokalnim smjernicama za dodjelu slotova kao i o smjernicama za praćenje korištenja dodijeljenih slotova. Odbor predaje dotičnoj državi članici izvješće o raspravi s naznakom odgovarajuće pozicije koju je odbor zauzeo.

Članak 6.

Parametri koordiniranja

1.   Odgovorna država članica na koordiniranoj zračnoj luci dva puta godišnje utvrđuje parametre koordiniranja za dodjelu slotova vodeći računa o svim relevantnim tehničkim, operativnim ograničenjima te ograničenjima vezanim uz specifično okruženje, kao i o svim promjenama istih.

Utvrđivanje parametara koordiniranja za dodjelu slotova temelji se na objektivnoj analizi mogućnosti prihvaćanja zračnog prometa, uvažavajući različite vrste zračnog prometa na zračnoj luci, moguća zakrčenja zračnog prostora za vrijeme koordinacijskog razdoblja te stanje kapaciteta.

Parametri se dostavljaju koordinatoru na vrijeme i prije početka prve dodjele slotova zbog konferencija o redovima letenja.

2.   U smislu utvrđivanja parametara iz stavka 1. ovog članka, ako to država članica ne učini, koordinator određuje relevantne razmake u vremenu koordiniranja nakon savjetovanja s koordinacijskim odborom i u skladu s utvrđenim kapacitetom.

3.   Prije donošenja konačne odluke o parametrima za dodjelu slotova, u koordinacijskom odboru treba detaljno raspraviti utvrđivanje parametara i korištenu metodologiju kao i eventualne izmjene istih, s ciljem povećavanja kapaciteta i broja raspoloživih slotova za dodjelu. Zainteresiranim stranama, na njihov zahtjev, treba dati na uvid sve relevantne dokumente.

Članak 7.

Informacije za regulatore i koordinatore slotova

1.   Zračni prijevoznici, koji prometuju ili namjeravaju prometovati u nekoj reguliranoj ili koordiniranoj zračnoj luci, dužni su regulatoru, odnosno koordinatoru slotova, dostaviti sve relevantne informacije koje oni zatraže. Sve relevantne informacije dostavljaju se u obliku i unutar roka koje odredi regulator ili koordinator slotova. Posebno, zračni prijevoznik dužan je, u trenutku podnošenja zahtjeva za dodjelu slotova, obavijestiti koordinatora slotova o tome hoće li, u odnosu na tražene slotove, koristiti status novog sudionika, u skladu s člankom 2.b.

Za sve ostale zračne luke koje nemaju dodijeljen status, tijelo za upravljanje tom zračnom lukom na zahtjev koordinatora slotova dostavlja sve informacije koje posjeduje o planiranim letovima zračnih prijevoznika.

2.   Ako zračni prijevoznik ne dostavi informacije iz stavka 1. ovog članka, osim ako može na zadovoljavajući način dokazati da postoje opravdani razlozi, ili ako dostavi netočne ili varljive informacije, koordinator slotova ne smije uzeti u razmatranje njegov zahtjev za dodjelu slota ili zahtjev onog zračnog prijevoznika na kojeg se odnose nepotpune, netočne ili varljive informacije. Koordinator slotova takvom zračnom prijevozniku omogućuje dostavu njegovog očitovanja.

3.   Regulator ili koordinator slotova, tijelo za upravljanje zračnom lukom i nadležna kontrola zračnog prometa razmjenjuju sve informacije koje su im potrebne za obavljanje njihovih poslova, uključujući podatke o letovima i slotove.

Članak 8.

Postupak dodjele slotova

1.   Iz baze slotova, zračnim prijevoznicima koji su podnijeli zahtjev, dodjeljuju se serije slotova kao dopuštenje za korištenje infrastrukture zračne luke u svrhu slijetanja ili uzlijetanja u razdoblju reda letenja za koje su ti slotovi zatraženi. Zračni prijevoznik, nakon isteka predviđenog razdoblja slotove mora vratiti u bazu slotova sukladno odredbama članka 10.

2.   Ne dovodeći u pitanje članke 7., 8.a, 9., 10. stavke 1. i 14., odredba stavka 1. ovog članka ne primjenjuje se kad su ispunjeni sljedeći uvjeti:

U tom slučaju, takva serija slotova tom zračnom prijevozniku daje pravo na istu seriju slotova u sljedećem odgovarajućem razdoblju reda letenja i ako to zatraži unutar roka koji je određen u članku 7. stavku 1.

3.   Ne dovodeći u pitanje članak 10. stavak 2., u situaciji kad se ne mogu svi zahtjevi za dodjelom slotova riješiti na način koji zadovoljava zainteresirane zračne prijevoznike, prednost treba dati komercijalnim letovima, a posebno letovima uključenim u red letenja i programiranim neredovitim letovima. U slučaju konkurentnih zahtjeva unutar iste kategorije prometnih usluga, prednost treba dati onima koji prometuju tijekom cijele godine.

4.   Vremensko reprogramiranje serije slotova, prije dodjele preostalih slotova iz baze iz članka 10. drugim zainteresiranim zračnim prijevoznicima smije se prihvatiti samo iz operativnih razloga ili ako bi reprogramirana vremena slotova značila poboljšanje u odnosu na prvobitno zatražena vremena. Takvo reprogramiranje ne smije se primijeniti prije nego to koordinator slotova izrijekom potvrdi.

5.   Koordinator je dužan uzeti u obzir dodatna pravila i smjernice koje je odredila industrija zračnog prometa diljem svijeta ili Zajednice, te lokalne smjernice koje je koordinacijski odbor predložio, a prihvatila država članica ili drugo nadležno tijelo odgovorno za tu zračnu luku, uz uvjet da ta pravila i smjernice ne utječu na nezavisan status koordinatora, da su usklađene s pravom Zajednice i imaju kao cilj unaprijediti učinkovitost korištenja kapaciteta zračne luke. Dotična država članica dostavlja ta pravila Komisiji.

6.   Ako neki zahtjev za dodjelu slota nije moguće odobriti, koordinator zračnog prijevoznika koji je podnio taj zahtjev obavješćuje o razlozima zbog kojih to nije bilo moguće i navesti najbliži slobodni zamjenski slot.

7.   Koordinator, pored planirane dodjele slotova za određeno razdoblje reda letenja, rješava i u zadnji trenutak dostavljene zahtjeve za dodjelu slotova, za svaku vrstu zračnog prometa, uključujući opće zrakoplovstvo. S tim ciljem, nakon raspodjele slotova zračnim prijevoznicima koji su za to ranije podnijeli zahtjeve, mogu se koristiti neiskorišteni slotovi u bazi slotova iz članka 10, kao i slotovi oslobođeni u posljednji trenutak.

Članak 8.a

Prijenos i razmjena slotova

1.   Slotovi se mogu:

2.   Prijenosi ili razmjene iz stavka 1. ovog članka se ne smiju prijaviti koordinatoru i ne smiju se primjenjivati prije nego ih koordinator slotova izrijekom potvrdi. Koordinator odbija potvrđivanje prijenosa ili razmjenu slotova ako nisu u skladu s uvjetima iz ove Uredbe i ako koordinator slotova nije dobio zadovoljavajuće dokaze:

Članak 8.b

Isključenje zahtjeva za naknadu

Pravo na seriju slotova iz članka 8. stavka 2. ne daje pravo na traženje naknade za njihova blokiranja, ograničenja ili ukidanja sukladno pravu Zajednice, posebno uz primjenu propisa Ugovora koji se odnose na zračni promet. Uredba ne utječe na ovlasti javnih vlasti da zatraže prijenos slotova između zračnih prijevoznika i da upravljaju njihovom dodjelom prema nacionalnom zakonu o tržišnom natjecanju ili člancima 81. ili 82. Ugovora ili Uredbe Vijeća (EEZ) br. 4064/89 od 21. prosinca 1989. o kontroli koncentracija između poduzetnika (7). Ti transferi mogu se provoditi samo bez novčane naknade.

Članak 9.

Obveze javne službe

1.   Ako su uvedene obveze javne službe na liniji u skladu s člankom 4. Uredbe (EEZ) br. 2408/92, država članica može rezervirati na jednoj koordiniranoj zračnoj luci slotove koji su potrebni za obavljanje nekog leta predviđenog na toj liniji. Ako rezervirani slotovi na dotičnoj zračnoj luci nisu korišteni, na raspolaganju su ostalim zračnim prijevoznicima zainteresiranim za prometovanje na toj liniji u skladu s obvezama javne službe, a koje podliježu uvjetima iz stavka 2. Ako niti jedan drugi zračni prijevoznik nije zainteresiran za prometovanje tom linijom te dotična država članica ne objavi poziv za dostavu ponuda na temelju članka 4. stavka 1. točke (d) Uredbe (EEZ) br. 2408/92, slotovi se rezerviraju za drugu liniju koja podliježe obvezama javne službe ili se vraćaju u bazu slotova.

2.   Postupak objave poziva za dostavu ponuda iz članka 4. stavka 1. točaka od (d) do (g) i članka 4. stavka 1. točke (i) Uredbe (EEZ) br. 2408/92 primjenjuje se za korištenje slotova iz gornjeg stavka 1., ako postoji više zračnih prijevoznika Zajednice zainteresiranih za pružanje usluge na toj liniji, a nisu bili u mogućnosti dobiti slotove u roku od sat vremena prije ili nakon vremena zatraženog od koordinatora.

(7)  SL L 395, 30.12.1989., str. 1. Uredba kako je zadnje izmijenjena Uredbom (EZ) br. 1310/97 (SL L 180, 9.7.1997., str. 1.).”"

6.

Članak 10. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 10.

Baza slotova

1.   Koordinator je dužan uspostaviti bazu slotova koja će sadržavati sve slotove koji nisu dodijeljeni na temelju članka 8. stavka 2. i članka 8. stavka 4. Svi novi kapaciteti slotova određeni na temelju članka 3. stavka 3. stavljaju se u bazu slotova.

2.   Serija slotova koja je dodijeljena nekom zračnom prijevozniku za obavljanje nekog leta uključenog u red letenja ili nekog programiranog neredovitog leta, tom zračnom prijevozniku ne daje pravo na istu seriju slotova u sljedećem odgovarajućem razdoblju reda letenja, ako dotični zračni prijevoznik ne može dokazati, na način koji zadovoljava koordinatora, da je te slotove koje mu je koordinator slotova odobrio, koristio najmanje 80 % vremena tijekom razdoblja reda letenja, za koje su mu isti bili dodijeljeni.

3.   Slotovi dodijeljeni nekom zračnom prijevozniku prije 31. siječnja za sljedeću ljetnu sezonu ili prije 31. kolovoza za sljedeću zimsku sezonu, a koji budu prije tih datuma vraćeni koordinatoru radi preraspodjele, ne uzimaju se u obzir u svrhu izračuna iskorištenja.

4.   Ako se ne može dokazati 80 % iskorištenja serije slotova, svi slotovi iz dotične serije vraćaju se u bazu slotova, osim ako se činjenica da nisu iskorišteni može opravdati na temelju bilo kojeg od sljedećih razloga:

5.   Na zahtjev države članice ili na njezinu vlastitu inicijativu Komisija će provjeriti primjenu stavka 4. od strane koordinatora zračne luke koja je predmet ove Uredbe.

Donosi odluku u roku dva mjeseca od primitka zahtjeva u skladu s postupkom iz članka 13. stavka 2.

6.   Ne dovodeći u pitanje članak 8. stavak 2. ove Uredbe te članak 8. stavak 1. Uredbe (EEZ) br. 2408/92, slotovi uključeni u bazu slotova distribuiraju se među zračnim prijevoznicima koji su podnijeli zahtjeve za dodjelu slotova. 50 % tih slotova treba najprije dodijeliti novim sudionicima, osim ako zahtjevi od strane novih sudionika predstavljaju manje od 50 %. Koordinator postupa pravično sa zahtjevima novih sudionika i ostalih zračnih prijevoznika, u skladu s koordinacijskim razdobljima svakog dana reda letenja.

Među zahtjevima koje podnesu novi sudionici, prednost treba dati zračnim prijevoznicima koji ispunjavaju uvjete za stjecanje statusa novog sudionika prema članku 2. točki (b) podtočkama i. i ii. ili članku 2. točki (b) podtočkama i. i iii.

7.   Novi sudionik, kojem je ponuđena serija slotova unutar razdoblja od jedan sat prije ili sat poslije vremena koje je on tražio, i koji nije prihvatio tu ponudu, za predmetno razdoblje reda letenja ne može zadržati status novog sudionika.

8.   U slučaju letova koje obavlja neka grupa zračnih prijevoznika, samo jedan zračni prijevoznik iz te grupe može podnijeti zahtjev za dodjelu potrebnih slotova. Zračni prijevoznik koji obavlja takve letove, preuzima odgovornost za ispunjavanje operativnih kriterija, koji su potrebni da bi zadržao prije stečenu prednost opisanu u članku 8. stavku 2.

Slotove dodijeljene jednom zračnom prijevozniku može koristiti neki drugi zračni prijevoznik/zračni prijevoznici iz iste grupe, pod uvjetom da se za dotični let u svrhu koordinacije i praćenja zadrži identifikacijski kôd zračnog prijevoznika kojem su slotovi dodijeljeni. Nakon prestanka takvih operacija, tako korišteni slotovi ostaju zračnom prijevozniku kojem su na početku bili dodijeljeni. Zračni prijevoznici uključeni u zajedničke operacije dužni su koordinatora slotova detaljno obavijestiti o tim operacijama prije početka takvih operacija.

9.   Ako i dalje postoje ozbiljni problemi za nove sudionike, država članica će se pobrinuti za održavanje sastanka koordinacijskog odbora te zračne luke. Svrha sastanka bit će analiza mogućnosti za popravak nastale situacije. Na sastanak se poziva Komisija.”

7.

Članak 11. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 11.

Tužbe i pravo na žalbu

1.   Ne dovodeći u pitanje pravo podnošenja prigovora u skladu s nacionalnim zakonodavstvom, tužbe vezane za primjenu članka 7. stavka 2., članaka 8., 8.a, 10. i 14. stavaka od 1. do 4. i 6. dostavljaju se koordinacijskom odboru. Povjerenstvo razmatra predmet unutar razdoblja od mjesec dana nakon podnošenja tužbe i ako je moguće daje prijedloge koordinatoru s ciljem rješavanja problema. Ako se tužba ne može riješiti, odgovorna država članica može, tijekom narednog razdoblja od dva mjeseca, organizirati posredovanje od strane predstavničke organizacije zračnih prijevoznika ili zračnih luka ili od strane treće osobe.

2.   Države članice poduzimaju odgovarajuće mjere, u skladu s nacionalnim zakonom, za zaštitu koordinatora što se tiče odštetnih zahtjeva vezanih za njihovu funkciju iz ove Uredbe, osim u slučajevima svjesnog nehaja ili zlonamjernog ponašanja.”

8.

U članku 12., naslov iz stavka 1. zamjenjuje se sljedećim:

„Odnosi s trećim zemljama

1.   Ako ima spoznaje da, u pogledu dodjele i korištenja slotova u svojim zračnim lukama, treća zemlja:

Komisija može u skladu s postupkom iz članka 13. stavka 2. odlučiti da država članica ili države članice moraju poduzeti mjere uključujući mogućnost potpune ili djelomične obustave primjene ove Uredbe prema određenom zračnom prijevozniku ili zračnim prijevoznicima dotične treće zemlje kako bi se ispravilo diskriminacijsko ponašanje te zemlje.”

9.

Članci 13. i 14. zamjenjuju se sljedećim:

„Članak 13.

Postupak odbora

1.   Komisiji pomaže Odbor.

2.   Pri upućivanju na ovaj stavak, primjenjuju se članci 5. i 7. Odluke Vijeća 1999/468/EZ od 28. lipnja 1999. o utvrđivanju postupaka za izvršavanje provedbenih ovlasti dodijeljenih Komisiji (8), uzimajući u obzir odredbe članka 8. ove Uredbe.

Razdoblje utvrđeno u članku 5. stavku 6. Odluke 1999/468/EZ određuje se na tri mjeseca.

3.   Komisija može savjetovati odbor o bilo kojem drugom pitanju vezano za primjenu ove Uredbe.

4.   Odbor donosi svoj poslovnik.

Članak 14.

Izvršavanje

1.   Nadležna kontrola zračne plovidbe može odbiti plan letenja zračnog prijevoznika ako taj zračni prijevoznik namjerava sletjeti ili uzletjeti u nekoj koordiniranoj zračnoj luci tijekom razdoblja u kojima je ta zračna luka koordinirana, a da mu koordinator slotova nije dodijelio slot.

2.   Koordinator slotova dužan je povući seriju slotova koja je bila privremeno dodijeljena nekom zračnom prijevozniku koji je bio u postupku osnivanja, i vratiti ih u bazu slotova 31. siječnja za sljedeću ljetnu sezonu odnosno 31. kolovoza za sljedeću zimsku sezonu, ako taj zračni prijevoznik na taj dan ne posjeduje operativnu licenciju ili drugi odgovarajući dokument ili ako mjerodavno nadležno tijelo za izdavanje dozvola ne izjavi da će operativna licencija ili drugi odgovarajući dokument biti izdani prije početka odgovarajućeg razdoblja reda letenja.

3.   Koordinator slotova dužan je povući i vratiti u bazu seriju slotova nekog zračnog prijevoznika koju je isti dobio na temelju razmjene u skladu s člankom 8.a stavkom 1. točkom (c), ako se ti slotovi ne koriste na predviđeni način.

4.   Zračni prijevoznici koji višekratno i namjerno obavljaju promet u vrijeme koje se značajno razlikuje od dodijeljenog slota kao dijela serije slotova, ili slotove koriste na način koji se značajno razlikuje od načina na koji im je ukazano prilikom dodjele istih i time nanose štetu zračnoj luci ili zračnom prometu, gube svoj status iz članka 8. stavka 2. Koordinator može donijeti odluku da tom zračnom prijevozniku oduzme dotičnu seriju slotova za preostali dio razdoblja reda letenja i da te slotove vrati u bazu, nakon što sasluša obrazloženje tog zračnog prijevoznika i nakon izdavanja jednokratne opomene.

5.   Države članice osiguravaju učinkovite, proporcionalne ili odvraćajuće sankcije ili odgovarajuće mjere za suzbijanje učestalog i namjernog obavljanja prometa u vrijeme koje se značajno razlikuje od dodijeljenog slota ili korištenja slotova na način koji se značajno razlikuje od načina na koji je ukazano prilikom dodjele istih i time nanose štetu toj zračnoj luci ili zračnom prometu.

(8)  SL L 184, 17.7.1999., str. 23.”"

10.

Umeće se sljedeći članak:

„Članak 14.a

Izvješćivanje i suradnja

1.   Komisija podnosi izvješće Europskome parlamentu i Vijeću o funkcioniranju ove Uredbe najkasnije tri godine nakon njezinog stupanja na snagu. Izvješće se dostavlja s posebnim naglaskom na djelovanje članaka 8., 8.a i 10.

2.   Države članice i Komisija surađuju u primjeni ove Uredbe, posebno vezano za prikupljanje informacija za izvješće iz stavka 1.”

07/Sv. 17

HR

Službeni list Europske unije

27

L 157/8

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

(1)

Otklanjanje narušavanja tržišnog natjecanja između prijevoznika u državama članicama, ispravno funkcioniranje unutarnjeg tržišta i poboljšana konkurentnost u potpunosti ovise o uspostavljanju pravičnih mehanizama za naplatu naknada prijevoznicima za korištenje infrastrukture. Određen stupanj usklađenosti već je postignut Direktivom 1999/62/EZ.

(2)

Pravičniji sustav naknada za korištenje cestovne infrastrukture temeljen na načelu „plaća korisnik” i mogućnosti primjene načela „plaća zagađivač”, na primjer primjenom različitih cestarina koje uzimaju u obzir utjecaj vozila na okoliš, bitan je za poticanje održivog prometa u Zajednici. Cilj postizanja optimalnog korištenja postojeće cestovne mreže te postizanja značajnog smanjenja njezinog negativnog utjecaja trebao bi se u interesu zdravoga gospodarskog razvoja i ispravnog funkcioniranja unutarnjeg tržišta, uključujući rubna područja, postići na takav način da se izbjegne dvostruko oporezivanje i bez nametanja dodatnih opterećenja za prijevoznike.

(3)

Komisija je u Bijeloj knjizi „Europska prometna politika za 2010.: vrijeme za odluku” najavila svoju namjeru podnošenja prijedloga direktive o naknadama za korištenje cestovne infrastrukture. Europski parlament je potvrdio potrebu naplaćivanja naknada za infrastrukturu kad je donio svoju rezoluciju (5) o zaključcima Bijele knjige 12. veljače 2003. Nakon Europskog vijeća u Göteborgu 15. i 16. lipnja 2001. koje je posvetilo posebnu pozornost problemu održivog prometa, Europsko vijeće u Kopenhagenu 12. i 13. prosinca 2002. i Europsko vijeće u Bruxellesu 20. i 21. ožujka 2003. također su pozdravili namjeru Komisije da predloži novu Direktivu o „eurovinjeti”.

(4)

U stavku 29. zaključaka predsjedništva s njegove sjednice u Göteborgu, Europsko vijeće navodi da politika održivog prometa treba riješiti probleme porasta opsega prometa i razina zastoja, buke i zagađenja te poticati korištenje onih vrsta prijevoza koje ne ugrožavaju okoliš, kao i potpunu internalizaciju društvenih i okolišnih troškova.

(5)

Pri određivanju cestarina, u Direktivi 1999/62/EZ uzimaju se u obzir troškovi izgradnje, rada, održavanja i razvoja infrastrukture. Potrebna je posebna odredba kako bi se osigurala jasnoća u odnosu na troškove izgradnje koji se mogu uzeti u obzir.

(6)

Odvijanje međunarodnog cestovnog prijevoza usredotočeno je na transeuropsku cestovnu prometnu mrežu. Osim toga, za komercijalan prijevoz je bitno ispravno funkcioniranje unutarnjeg tržišta. Dakle, okvir Zajednice bi se trebao odnositi na komercijalan prijevoz transeuropskom cestovnom mrežom kako je utvrđeno u Odluci br. 1692/96/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. srpnja 1996. o smjernicama Zajednice za razvoj transeuropske prometne mreže (6). Države članice bi trebale imati pravo da, u skladu s načelom supsidijarnosti sukladno Ugovoru, slobodno zaračunavaju cestarine ili korisničke naknade na cestama koje nisu u sklopu transeuropske cestovne mreže. Ako države članice odluče zadržati ili uvesti cestarine i/ili korisničke naknade na nekim dijelovima transeuropske cestovne mreže na svojem državnom području zbog razloga poput njihove izoliranosti ili niske razine zagušenja ili zagađenja, ili tamo gdje je to bitno za uvođenje novih režima cestarina, izbor dijelova mreže na kojima će se primjenjivati cestarina ili naknada ne bi trebao biti diskriminirajući u odnosu na međunarodni promet i ne bi trebao rezultirati narušavanjem tržišnog natjecanja među prijevoznicima. Isti se zahtjevi trebaju primjenjivati na slučajeve kada država članica zadržava ili uvodi cestarine i/ili korisničke naknade na cestama koje nisu dio transeuropske cestovne mreže, kao na primjer na paralelnim cestama, radi upravljanja tokovima prometa.

(7)

Kada država članica odluči proširiti cestarine i/ili korisničke naknade izvan transeuropske cestovne mreže, na primjer da bi uključila paralelne ceste na koje se može preusmjeravati promet s transeuropske cestovne mreže i/ili koje su u izravnom tržišnom natjecanju s određenim dijelovima te mreže, ona treba osigurati koordinaciju s tijelima odgovornim za te ceste.

(8)

Zbog isplativosti pri provedbi sustava cestarina, ne mora nužno cijela infrastruktura na koju se cestarina odnosi biti predmet ograničenja pristupa pomoću kojeg se nadziru zaračunate cestarine. Država članica može odlučiti provoditi ovu Direktivu kroz upotrebu cestarina samo na određenim točkama u infrastrukturi na koju se cestarina odnosi. Time se ne smije diskriminirati promet koji nije lokalne prirode.

(9)

Cestarine bi se trebale temeljiti na načelu povrata infrastrukturnih troškova. U slučajevima kad su takve infrastrukture sufinancirane kroz opći proračun Europske unije, doprinos iz proračuna Zajednice se ne bi trebao vraćati kroz cestarine, osim ako ne postoje posebne odredbe u relevantnim instrumentima Zajednice koji pri utvrđivanju iznosa sufinanciranja Zajednice uzimaju u obzir buduće prihode iz cestarine.

(10)

Činjenica da korisnik može donositi odluke koje će utjecati na opterećenje koje za njega predstavljaju cestarine izborom vozila koja najmanje zagađuju okoliš i izborom manje zagušenih razdoblja ili putova, važna je komponenta sustava cestovnih naknada. Države članice bi stoga trebale imati mogućnost predvidjeti različite cestarine u skladu s kategorijom emisije vozila, („EURO” klasifikacija), i razinom oštećenja koje vozilo uzrokuje na cestama, te u skladu s mjestom, vremenom i gustoćom prometa. Ovakve razlike u visini cestarina trebale bi biti proporcionalne ciljevima koji se žele postići.

(11)

Aspekti komercijalnog utvrđivanja cijena za korištenje cestovne infrastrukture koji nisu pokriveni ovom Direktivom trebaju biti u skladu s pravilima Ugovora.

(12)

Ova Direktiva ne utječe na slobodu država članica koje uvode sustav cestarina i/ili korisničkih naknada za infrastrukturu da, ne dovodeći u pitanje članke 87. i 88. Ugovora, predvide odgovarajuću nadoknadu za te naknade. Ovakva nadoknada ne bi trebala dovesti do narušavanja tržišnog natjecanja na unutarnjem tržištu i trebala bi podlijegati relevantnim odredbama prava Zajednice, posebno što se tiče najmanjih stopa poreza na vozila koje su navedene u Prilogu I. Direktivi 1999/62/EZ i odredbama Direktive Vijeća 2003/96/EZ od 27. listopada 2003. o restrukturiranju sustava Zajednice za oporezivanje energenata i električne energije (7).

(13)

Kada države članice ubiru cestarinu ili korisničku naknadu za korištenje cesta u transeuropskoj cestovnoj mreži, one bi u svojim planovima održavanja trebale davati odgovarajuću prednost tim cestama. U interesu uravnoteženog i održivog razvoja prometnih mreža, prihodi od cestarina ili korisničkih naknada trebali bi se koristiti za održavanje odgovarajuće infrastrukture i prometnog sektora u cjelini.

(14)

Posebnu pozornost treba posvetiti gorskim područjima kao što su Alpe ili Pireneji. Pokretanje velikih novih infrastrukturnih projekata često je propadalo zbog nedostatka znatnih financijskih sredstava koji bi za njih bili potrebni. Stoga se u takvim područjima od korisnika može tražiti plaćanje dodatka za financiranje bitnih projekata koji su od vrlo visoke vrijednosti za Europu, uključujući one koji se odnose na druge vrste prometa na istom koridoru. Ovaj bi iznos trebao biti povezan s financijskim potrebama projekta. Također bi trebao biti povezan s osnovnom razinom cestarina kako bi se izbjegle umjetno visoke naknade u bilo kojem koridoru koje bi mogle dovesti do preusmjeravanja prometa na druge koridore čime bi se uzrokovali problemi lokalnog zagušenja prometa i nedovoljnog korištenja mreža.

(15)

Pristojbe bi trebale biti nediskriminirajuće i njihovo ubiranje ne bi trebalo biti povezano s pretjeranim formalnostima niti bi trebalo stvarati prepreke na unutarnjim granicama. Stoga treba poduzeti odgovarajuće mjere kako bi se povremenim korisnicima olakšalo plaćanje, posebno kad se cestarine i/ili korisničke naknade ubiru isključivo pomoću sustava koji zahtijevaju upotrebu uređaja za elektroničko plaćanje (ugrađene u vozilo).

(16)

Kako bi se spriječilo preusmjeravanje prometa zbog različitih režima između država članica i trećih zemalja, Komisija bi kod pregovora o međunarodnim sporazumima trebala nastojati osigurati da treće zemlje ne poduzimaju nikakve mjere, kao što je na primjer trgovinski sustav s pravom tranzita, koje bi mogle imati diskriminirajući učinak na tranzitni promet.

(17)

Da bi se osigurala dosljedna i usklađena primjena sustava infrastrukturnih naknada troškovi bi se, pri određivanju novih cestarina, trebali izračunavati u skladu s temeljnim načelima navedenim u Prilogu II. ili bi morali biti na razini koja nije veća od razine koja proizlazi iz primjene tih načela. Ti se zahtjevi ne bi trebali odnositi na postojeća rješenja cestarina, osim u slučaju njihove bitne promjene u budućnosti. Takve bitne promjene uključuju sve značajne promjene prvobitnih odredaba i uvjeta sheme cestarina kroz izmjenu ugovora s operatorom sustava naplaćivanja cestarina, ali isključuju promjene predviđene u izvornoj shemi. U slučaju ugovora o koncesiji, značajne bi se promjene mogle provoditi u skladu s postupkom javne nabave. Da bi se postigla transparentnost bez stvaranja prepreka funkcioniranju tržišnoga gospodarstva i javno-privatnih partnerstava, države članice moraju također obavijestiti Komisiju o jediničnim vrijednostima i drugim parametrima koje namjeravaju primijeniti u izračunavanju različitih elemenata troškova naknada, ili, u slučaju ugovora o koncesiji, o odgovarajućem ugovoru i njegovim osnovnim postavkama, kako bi Komisija mogla dati svoje mišljenje. Mišljenja koja Komisija daje prije uvođenja novih aranžmana cestarina u državama članicama, ni u čemu ne dovode u pitanje obvezu Komisije da u skladu s Ugovorom osigurava primjenu prava Zajednice.

(18)

Kako bi se u budućnosti omogućilo informirano i objektivno odlučivanje o mogućoj primjeni načela „plaća zagađivač” pomoću internalizacije vanjskih troškova za sve vrste prijevoza, trebala bi se razviti jednoobrazna načela izračunavanja na temelju znanstveno priznatih podataka. Pri bilo kakvoj budućoj odluci o ovom pitanju trebalo bi se u potpunosti uzeti u obzir porezno opterećenje kojim su već opterećeni cestovni prijevoznici, uključujući poreze na vozila i trošarine na gorivo.

(19)

Komisija bi trebala početi raditi na razvoju opće prihvatljivog, transparentnog i razumljivog modela za procjenu vanjskih troškova za sve vrste prijevoza koji bi služio kao osnova za buduća izračunavanja infrastrukturnih naknada. Pri izvođenju ovog posla, Komisija bi trebala ispitati sve moguće opcije u odnosu na sastav vanjskih troškova koji se uzimaju u obzir poštujući elemente navedene u svojoj Bijeloj knjizi „Europska prometna politika za 2010.” iz 2001. godine, i pažljivo procjenjujući utjecaj koji bi mogla imati internalizacija različitih opcija troškova. Europski parlament i Vijeće će pažljivo proučiti svaki takav prijedlog Komisije za daljnju reviziju Direktive 1999/62/EZ.

(20)

Za razvoj sustava zaračunavanja naknada za korištenje cestovne infrastrukture još je uvijek potreban daljnji tehnički razvoj. Trebao bi postojati postupak koji bi Komisiji omogućio da nakon savjetovanja s državama članicama zahtjeve Direktive 1999/62/EZ prilagodi tehničkom napretku.

(21)

Mjere potrebne za provedbu ove Direktive donose se u skladu s Odlukom Vijeća 1999/468/EZ od 28. lipnja 1999. o utvrđivanju postupaka za izvršavanje provedbenih ovlasti dodijeljenih Komisiji (8).

(22)

S obzirom na to da cilj ove Direktive, a to je usklađivanje uvjeta koji se primjenjuju na cestarine i korisničke naknade za korištenje cestovne infrastrukture, države članice ne mogu ostvariti samostalnim djelovanjem na zadovoljavajući način, nego ga se zbog njegove europske dimenzije i radi zaštite unutarnjeg tržišta prijevoza može na bolji način ostvariti na razini Zajednice, Zajednica može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti zajamčenim u članku 5. Ugovora. U skladu s načelom proporcionalnosti navedenim u tom članku, ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja.

(23)

Direktivu 1999/62/EZ treba izmijeniti na odgovarajući način,

1.

Članak 2. Direktive 1999/62/EZ mijenja se kako slijedi:

2.

Članak 7. mijenja se kako slijedi:

3.

Umeće se sljedeći članak:

„Članak 7.a

1.   Pri utvrđivanju razine izmjerljivih prosječnih cestarina koje se zaračunavaju na određenoj infrastrukturnoj mreži ili na jasno određenom dijelu te mreže, države članice uzimaju u obzir različite troškove navedene u članku 7. stavku 9. Troškovi koji se uzimaju u obzir odnose se na mrežu ili dio mreže na kojima se cestarine ubiru te na vozila kojima se te cestarine naplaćuju. Države članice mogu odlučiti da te troškove ne vraćaju kroz prihod od cestarine, ili da vraćaju samo određeni postotak tih troškova.

2.   Cestarine se utvrđuju u skladu s člankom 7. i stavkom 1. ovog članka.

3.   Za nove režime cestarina, osim onih koje se odnose na koncesijske cestarine koje države članice uvedu nakon 10. lipnja 2008., države članice izračunavaju troškove upotrebom metodologije koja se zasniva na temeljnim načelima izračuna navedenim u Prilogu III.

Za nove koncesijske cestarine koje se uvedu nakon 10. lipnja 2008., najviša razina cestarina bit će jednaka ili manja od razine koja bi se dobila upotrebom metodologije koja se zasniva na temeljnim načelima izračuna navedenim u Prilogu III. Ova se jednakost procjenjuje na temelju razumno dugog referentnog razdoblja primjerenog prirodi ugovora o koncesiji.

Režimi cestarina koji su 10. lipnja 2008. na snazi, ili za koje su prije 10. lipnja 2008. na temelju postupka javne nabave primljene ponude ili odgovori na poziv za pregovore u okviru postupka za pregovaranje, ne podliježu obvezama iz ovog stavka tako dugo dok ostanu na snazi i uz uvjet da ih se značajno ne promijeni.

4.   Najmanje četiri mjeseca prije provedbe novog režima cestarina države članice dostavljaju Komisiji:

5.   Države članice također, najmanje četiri mjeseca prije njihove provedbe, obavješćuju Komisiju o novim režimima cestarina koji se primjenjuju na paralelnim cestama na koje se može preusmjeriti promet s transeuropske cestovne mreže i/ili koje su u izravnom tržišnom natjecanju s nekim dijelovima te mreže na kojima se ubiru cestarine. Ova obavijest uključuje barem podatke o geografskom rasponu mreže na kojoj se naplaćuje cestarina, o vozilima od kojih se cestarina naplaćuje i o visinama predviđenih cestarina, zajedno s objašnjenjem načina na koji je utvrđena visina cestarine.

6.   Za slučajeve koji podliježu obvezama iz stavka 3., Komisija u roku četiri mjeseca od primitka obavijesti u skladu sa stavkom 4. daje svoje mišljenje o tome jesu li te obveze ispunjene.

Komisija može također dati svoje mišljenje za režime cestarina iz stavka 5., posebno što se tiče proporcionalnosti i transparentnosti predloženih režima i njihovog vjerojatnog utjecaja na tržišno natjecanje na unutarnjem tržištu i na slobodno kretanje robe.

Mišljenja Komisije se stavljaju na raspolaganje Odboru iz članka 9.c stavka 1.

7.   Ako država članica želi primijeniti odredbe iz članka 7. stavka 11. u vezi s režimima cestarina koji su 10. lipnja 2008. već na snazi, ona pruža podatke koji pokazuju da je izmjerljiva prosječna cestarina koja se primjenjuje na navedenu infrastrukturu u skladu s člankom 2.aa, člankom 7. stavkom 9. i člankom 7. stavkom 10.”

4.

Umeće se sljedeći članak:

„Članak 7.b

Ova Direktiva ne utječe na slobodu država članica koje uvode sustav cestarina i/ili korisničkih naknada za infrastrukturu kako bi, ne dovodeći u pitanje članke 87. i 88. Ugovora, odredile odgovarajuću nadoknadu za ove naknade.”

5.

Članak 8. stavak 2. točka (b) mijenja se i glasi:

6.

Umeće se sljedeći članak:

„Članak 8.a

Svaka država članica nadzire sustav cestarina i/ili korisničkih naknada kako bi osigurala njegovo funkcioniranje na transparentan i nediskriminirajući način.”

7.

Članak 9. mijenja se kako slijedi:

8.

Umeću se sljedeći članci:

„Članak 9.a

Države članice uspostavljaju odgovarajuće kontrole, te utvrđuju sustav sankcija koje se primjenjuju u slučaju kršenja nacionalnih propisa donesenih na temelju ove Direktive. One poduzimaju sve potrebne mjere kako bi osigurale njihovu primjenu. Ove sankcije su učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće.

Članak 9.b

Komisija pomaže pri uspostavljanju dijaloga i pri razmjeni tehničkog znanja između država članica što se tiče provedbe ove Direktive, a posebno njezinog Priloga III. Komisija u skladu s postupkom iz članka 9.c stavka 3. ažurira i pojašnjava priloge 0., III. i IV. u odnosu na tehnički razvoj, te priloge I. i II. u odnosu na inflaciju.

Članak 9.c

1.   Komisiji pomaže Odbor.

2.   Pri pozivanju na ovaj stavak, primjenjuju se članci 3. i 7. Odluke 1999/468/EZ uzimajući u obzir odredbe njezinog članka 8.

3.   Pri pozivanju na ovaj stavak, primjenjuju se članci 5. i 7. Odluke 1999/468/EZ uzimajući u obzir odredbe njezinog članka 8.

Razdoblje utvrđeno u članku 5. stavku 6. Odluke 1999/468/EZ iznosi tri mjeseca.

4.   Odbor donosi svoj poslovnik.”

9.

Članak 11. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 11.

Najkasnije 10. lipnja 2011. Komisija podnosi Europskom parlamentu i Vijeću izvješće o provedbi i učincima ove Direktive, uzimajući u obzir tehnološki razvoj i trend gustoće prometa u odnosu na vozila težine između 3,5 i 12 tona, procjenjujući njezin utjecaj na unutarnje tržište, uključujući otočna područja, područja bez izlaza na more i rubna područja Zajednice, razinu investiranja u ovaj sektor, te njezin doprinos postizanju ciljeva održive prometne politike.

Države članice najkasnije 10. prosinca 2010. dostavljaju Komisiji podatke potrebne za ovo izvješće.

Nakon ispitivanja svih opcija, uključujući troškove povezane s okolišem, bukom, zagušenjem prometa i zdravljem, Komisija najkasnije 10. lipnja 2008. predstavlja opće prihvatljiv, transparentan i sveobuhvatan model za procjenu svih vanjskih troškova koji će poslužiti kao osnova za buduća izračunavanja infrastrukturnih naknada. Ovaj je model popraćen analizom utjecaja internalizacije vanjskih troškova za sve načine prijevoza te strategijom za postupnu provedbu tog modela za sve vrste prijevoza.

Ovo izvješće i model prema potrebi su popraćeni odgovarajućim prijedlozima Europskog parlamenta i Vijeća za daljnju reviziju ove Direktive.”

10.

Tablica iz Priloga II. u kojoj su navedeni iznosi godišnjih naknada zamjenjuje se sljedećom tablicom:

11.

Posljednja rečenica Priloga II. zamjenjuje se sljedećim:

„Dnevna korisnička naknada jednaka je za sve kategorije vozila i iznosi 11 eura.”

12.

Umeće se Prilog 0., čiji se tekst nalazi u Prilogu I. ovoj Direktivi.

13.

Dodaje se Prilog III., čiji se tekst nalazi u Prilogu II. ovoj Direktivi.

14.

Dodaje se Prilog IV., čiji se tekst nalazi u Prilogu III. ovoj Direktivi.

07/Sv. 17

HR

Službeni list Europske unije

43

L 134/4

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

1.

„Sporazum” znači ovaj Sporazum, njegove priloge i dodatke i sve njihove izmjene;

2.

„zračni prijevoz” znači poseban ili kombinirani prijevoz putnika, prtljage, tereta ili pošte zrakoplovom, koji je na raspolaganju javnosti za naknadu ili najam;

3.

„Konvencija” znači Konvencija o međunarodnom civilnom zrakoplovstvu, koja je bila otvorena za potpisivanje 7. prosinca 1944. u Čikagu, i uključuje:

4.

„ukupni trošak” znači trošak pružanja usluge uvećan za razumnu naknadu za administrativne troškove;

5.

„međunarodni zračni prijevoz” znači zračni prijevoz koji prolazi kroz zračni prostor iznad državnog područja više od jedne države;

6.

„ugovorna stranka” znači ili Sjedinjene Države ili Europska zajednica i njezine države članice;

7.

„cijena” znači svaka vozarina, tarifa ili naknada za putnike, prtljagu i/ili teret (osim pošte) u zračnom prijevozu, uključujući, ako je primjereno, površinski prijevoz povezan s međunarodnim zračnim prijevozom, koju zaračunava zračni prijevoznik, uključujući njegove zastupnike, te uvjete koji uređuju raspoloživost takve vozarine, tarife ili naknade;

8.

„zaustavljanje radi razloga koji nisu povezani s prijevozom” znači slijetanje u bilo koju svrhu osim ukrcaja i iskrcaja putnika, prtljage, tereta i/ili pošte u zračnom prijevozu;

9.

„područje” za Sjedinjene Države znači kopnene površine (uključujući otoke), unutarnje vode i teritorijalno more pod njihovim suverenitetom ili jurisdikcijom, a za Europsku zajednicu i njezine države članice znači kopnene površine (uključujući otoke), unutarnje vode i teritorijalno more u kojima se primjenjuje Ugovor o osnivanju Europske zajednice i pod uvjetima utvrđenim u tom Ugovoru i bilo kojem instrumentu koji iz njega proizlazi; podrazumijeva se da primjena ovog Sporazuma na zračnu luku Gibraltar ne dovodi u pitanje odgovarajuće pravne pozicije Kraljevine Španjolske i Ujedinjene Kraljevine u vezi sa sporom o suverenitetu nad područjem na kojem se nalazi zračna luka, te ne dovodi u pitanje daljnje izuzeće zračne luke Gibraltar od zrakoplovnih mjera Europske zajednice koje vrijede među državama članicama od 18. rujna 2006., u skladu s Izjavom ministara o zračnoj luci Gibraltar, dogovorenom u Cordobi u rujnu 2006.;

i

10.

„korisnička naknada” znači naknada koja se zaračunava zračnim prijevoznicima za korištenje objekata, opreme i sustava zračne luke, za zaštitu okoliša zračne luke, objekata, opreme i sustava za zračnu plovidbu ili objekata, opreme i sustava u službi zaštite zračnog prometa, uključujući povezane usluge, objekte, opremu i sustave.

(a)

pravo letenja preko njezinog područja bez slijetanja;

(b)

pravo zaustavljanja na njezinom području u neprometne svrhe; i

(c)

pravo obavljanja međunarodnog zračnog prijevoza između točaka na sljedećim rutama:

i

(d)

druga prava navedena u ovom Sporazumu.

(a)

obavljati letove u jednom ili u oba smjera;

(b)

kombinirati različite brojeve letova u okviru jedne operacije zrakoplova;

(c)

obavljati prijevoz između točaka iza, između i izvan područja i točaka unutar područja ugovornih stranaka, u bilo kojoj kombinaciji i bilo kojim redoslijedom;

(d)

izostaviti zaustavljanja na bilo kojoj točki ili točkama;

(e)

prenijeti promet iz bilo kojeg od svojih zrakoplova na bilo koji drugi od svojih zrakoplova na bilo kojoj točki;

(f)

obavljati prijevoz do točaka, iza bilo koje točke na svom području s promjenom ili bez promjene zrakoplova ili broja leta, te nuditi i oglašavati takve usluge javnosti kao izravan prijevoz;

(g)

slijetati na bilo kojim točkama bilo unutar ili izvan područja bilo koje ugovorne stranke;

(h)

obavljati tranzitni promet preko područja druge ugovorne stranke;

i

(i)

kombinirati promet na istom zrakoplovu bez obzira na to gdje je taj promet započeo;

(a)

za zračne prijevoznike SAD-a, s izuzetkom usluga prijevoza samo tereta, da je prijevoz dio usluge koju koriste Sjedinjene Države;

i

(b)

za zračne prijevoznike Zajednice, s izuzetkom: i. usluga prijevoza samo tereta; i ii. kombiniranih usluga između Sjedinjenih Država i bilo koje članice ECAA-e od datuma potpisa ovog Sporazuma, da je prijevoz dio usluge koju koristi država članica.

(a)

zračnim prijevoznicima SAD-a da uz naplatu na području bilo koje države članice ukrcavaju putnike, prtljagu, teret ili poštu za prijevoz do druge točke na području te države članice;

(b)

zračnim prijevoznicima Zajednice da uz naplatu na području Sjedinjenih Država ukrcavaju putnike, prtljagu, teret ili poštu za prijevoz do druge točke na području Sjedinjenih Država.

(a)

za zračnog prijevoznika SAD-a, da značajni udio u vlasništvu i stvarnu kontrolu nad tim zračnim prijevoznikom imaju Sjedinjene Države, državljani SAD-a, ili oboje, i da je zračni prijevoznik licenciran kao zračni prijevoznik SAD-a i ima svoje glavno mjesto poslovanja na području SAD-a;

(b)

za zračnog prijevoznika Zajednice, da značajni udio u vlasništvu i stvarnu kontrolu nad tim zračnim prijevoznikom ima država članica ili države članice, državljani te države ili tih država, ili oboje, i da je zračni prijevoznik licenciran kao zračni prijevoznik Zajednice i ima svoje glavno mjesto poslovanja na području Europske zajednice;

(c)

da zračni prijevoznik može ispuniti uvjete propisane zakonima i drugim propisima koje ugovorna stranka koja razmatra zahtjev ili zahtjeve uobičajeno primjenjuje na obavljanje međunarodnog zračnog prijevoza;

i

(d)

da se održavaju i primjenjuju odredbe iz članka 8. (Sigurnost) i članka 9. (Zaštita).

(a)

za zračnog prijevoznika SAD-a, značajni udio u vlasništvu i stvarnu kontrolu nad tim zračnim prijevoznikom nemaju Sjedinjene Države, državljani SAD-a, ili oboje, ili ako zračni prijevoznik nije licenciran kao zračni prijevoznik SAD-a ili nema svoje glavno mjesto poslovanja na području SAD-a;

(b)

za zračnog prijevoznika Zajednice, značajni udio u vlasništvu i stvarnu kontrolu nad tim zračnim prijevoznikom nema država članica ili države članice, državljani te države ili tih država, ili oboje, ili ako zračni prijevoznik nije licenciran kao zračni prijevoznik Zajednice ili nema svoje glavno mjesto poslovanja na području Europske zajednice;

ili

(c)

zračni prijevoznik nije u skladu sa zakonima i propisima iz članka 7. (Primjena zakona) ovog Sporazuma.

3.

(a)

bilo kojim zračnim prijevoznikom ili zračnim prijevoznicima ugovornih stranaka;

(b)

bilo kojim zračnim prijevoznikom ili zračnim prijevoznicima treće zemlje;

i

(c)

pružateljem usluga površinskog prijevoza (kopnenog ili pomorskog) bilo koje države;

(a)

bilo kojim zračnim prijevoznicima ili zračnim prijevoznicima ugovornih stranaka;

i

(b)

bilo kojim zračnim prijevoznicima ili zračnim prijevoznicima treće zemlje;

(a)

zalihe zrakoplova unesene ili isporučene na području ugovorne stranke i ukrcane u zrakoplov u razumnim količinama, za upotrebu u zrakoplovu zračnog prijevoznika druge ugovorne stranke koji je u odlasku i koji se koristi u međunarodnom zračnom prijevozu, čak i kada se te zalihe koriste na dijelu putovanja koje se odvija preko područja ugovorne stranke na kojem su ukrcane;

(b)

zemaljsku opremu i rezervne dijelove (uključujući motore) unesene na području ugovorne stranke radi servisiranja, održavanja ili popravka zrakoplova zračnog prijevoznika druge ugovorne stranke koji se koristi u međunarodnom zračnom prijevozu;

(c)

gorivo, maziva i zalihe potrošne tehničke robe unesene ili isporučene na područje ugovorne stranke za korištenje u zrakoplovu zračnog prijevoznika druge ugovorne stranke koji se koristi u međunarodnom zračnom prijevozu, čak i kada se te zalihe koriste na dijelu putovanja koje se odvija preko područja ugovorne stranke na kojem su ukrcane;

i

(d)

tiskane materijale, kako je predviđeno carinskim zakonodavstvom svake ugovorne stranke, unesene ili isporučene na području jedne ugovorne stranke i ukrcane u zrakoplov za upotrebu u zrakoplovu zračnog prijevoznika druge ugovorne stranke koji je u odlasku i koji se koristi u međunarodnom zračnom prijevozu, čak i kada se te zalihe koriste na dijelu putovanja koje se odvija preko područja ugovorne stranke na kojem su ukrcane.

(a)

uvođenje ili nastavak upotrebe cijene koju predlaže ili zaračunava zračni prijevoznik SAD-a za međunarodni zračni prijevoz između točke u jednoj državi članici i točke u drugoj državi članici u skladu je s člankom1. stavkom 3. Uredbe Vijeća (EEZ) 2409/92 od 23. srpnja 1992. ili kasnije donesenom uredbom koja nije restriktivnija;

(b)

u skladu s ovim stavkom, zračni prijevoznici ugovornih stranaka omogućavaju, na zahtjev, odgovornim nadležnim tijelima ugovornih stranaka trenutan pristup informacijama o prijašnjim, sadašnjim i predloženim cijenama, na način i u obliku koji su tim tijelima prihvatljivi.

(a)

poticanjem razmjene na stručnoj razini u pogledu novih zakonodavnih ili regulatornih inicijativa i razvoja, uključujući one u područjima sigurnosti, zaštite, okoliša, infrastrukture u zračnom prometu (uključujući slotove) i zaštite potrošača;

(b)

razmatranjem socijalnih učinaka Sporazuma pri njegovoj provedbi i razvijanjem primjerenih odgovora na legitimnu zabrinutost;

(c)

razmatranjem potencijalnih područja za daljnji razvoj Sporazuma, uključujući preporuke za njegove izmjene;

(d)

vođenjem evidencije o pitanjima u pogledu državnih subvencija ili pomoći, koja na Zajedničkom odboru postavi bilo koja ugovorna stranka;

(e)

donošenjem odluka konsenzusom o bilo kojim pitanjima koja se odnose na primjenu stavka 6. članka 11.;

(f)

razvijanjem pristupa, unutar jednogodišnje privremene primjene, regulatornim odredbama u vezi podobnosti i državljanstva zračnih prijevoznika, s ciljem postizanja uzajamnog priznavanja takvih odredaba;

(g)

razvijanjem zajedničkog razumijevanja mjerila koje ugovorne stranke upotrebljavaju pri donošenju svojih odluka u slučajevima koji se odnose na nadzor zračnog prijevoznika, u stupnju koji je sukladan zahtjevima povjerljivosti;

(h)

poticanjem savjetovanja, kada je primjereno, o pitanjima zračnog prijevoza koja se rješavaju u međunarodnim organizacijama i u odnosima s trećim zemljama, uključujući razmatranje pitanja usvajanja zajedničkog pristupa;

(i)

donošenjem odluka konsenzusom koje se odnose 3. članak 1. Priloga 4. i stavak 3. članak 2. Priloga 4.

(a)

U roku od 20 dana nakon primitka zahtjeva za arbitražu, svaka ugovorna stranka imenuje jednog arbitražnog suca. U roku od 45 dana nakon imenovanja tih dvaju arbitražnih sudaca, oni sporazumno imenuju trećeg arbitražnog suca, koji djeluje kao predsjednik arbitražnog suda.

(b)

Ako bilo koja od ugovornih stranaka ne imenuje arbitražnog suca, ili ako treći arbitražni sudac nije imenovan u skladu s podstavkom (a) ovog stavka, bilo koja ugovorna stranka može zatražiti od predsjednika Vijeća Međunarodne organizacije civilnog zrakoplovstva da u roku od 30 dana od primitka tog zahtjeva imenuje potrebnog arbitražnog suca ili suce. Ako je predsjednik Vijeća Međunarodne organizacije civilnog zrakoplovstva državljanin SAD-a ili države članice, imenovanje obavlja najviše rangirani potpredsjednik tog Vijeća, koji nije isključen na toj osnovi.

(a)

Tužba se podnosi u roku od 30 dana od dana od kada je arbitražni sud u potpunosti formiran, a odgovor na tužbu se podnosi u roku od 40 dana nakon toga. Bilo kakav odgovor tužitelja podnosi se u roku od 15 dana od dana podnošenja odgovora na tužbu. Bilo kakav odgovor tuženika podnosi se u roku od 15 dana nakon toga.

(b)

Arbitražni sud održava saslušanje na zahtjev bilo koje ugovorne stranke ili na vlastitu inicijativu, u roku od 15 dana od dana ulaganja posljednjeg odgovora.

(a)

daljnju liberalizaciju prometnih prava;

(b)

dodatne mogućnosti za strana ulaganja;

(c)

utjecaj mjera za zaštitu okoliša i ograničenja infrastrukture na ostvarivanje prometnih prava;

(d)

daljnju mogućnost pristupa zračnom prijevozu koji financira država;

i

(e)

davanje zrakoplova s posadom.

1.

Ugovorne stranke se slažu da ovaj Sporazum primjenjuju od 30. ožujka 2008.

2.

Svaka ugovorna stranka može u bilo koje vrijeme, pismenom obaviješću diplomatskim putem, obavijestiti dugu ugovornu stranku o svojoj odluci da više ne primjenjuje ovaj Sporazum. U tom slučaju, primjena ovog Sporazuma prestaje u ponoć po srednjem vremenu po Greenwichu na kraju prometne sezone Međunarodnog udruženja zračnih prijevoznika (IATA), jednu godinu nakon datuma pisane obavijesti, osim ako se dogovorom ugovornih stranaka ta obavijest ne povuče prije isteka ovog roka.

(a)

Republika Austrija: Sporazum o zračnom prijevozu, potpisan u Beču 16. ožujka 1989.; izmijenjen 14. lipnja 1995.

(b)

Kraljevina Belgija, Sporazum o zračnom prijevozu, koji je stupio na snagu razmjenom nota u Washingtonu 23. listopada 1980.; izmijenjen 22. rujna i 12. studenoga 1986.; izmijenjen 5. studenoga 1993. i 12. siječnja 1994.

(izmjene završene 5. rujna 1995. (primjenjuje se privremeno).)

(c)

Republika Bugarska: Sporazum o zaštiti civilnog zračnog prometa, potpisan u Sofiji 24. travnja 1991.

(d)

Češka Republika: Sporazum o zračnom prijevozu, potpisan u Pragu 10. rujna 1996.; izmijenjen 4. lipnja 2001. i 14. veljače 2002.

(e)

Kraljevina Danska: Sporazum o zračnom prijevozu, koji je stupio na snagu razmjenom nota u Washingtonu 16. prosinca 1944.; izmijenjen 6. kolovoza 1954.; izmijenjen i 16. lipnja 1995.

(f)

Republika Finska: Sporazum o zračnom prijevozu, potpisan u Helsinkiju 29. ožujka 1949.; povezani protokol potpisan 12. svibnja 1980.; sporazum kojim se izmjenjuje i sporazum iz 1949. i protokol iz 1980. zaključen 9. lipnja 1995.

(g)

Francuska Republika: Sporazum o zračnom prijevozu, potpisan u Washingtonu 18. lipnja 1998.; izmijenjen 10. listopada 2000.; izmijenjen 22. siječnja 2002.

(h)

Savezna Republika Njemačka: Sporazum o zračnom prijevozu i razmjena nota, potpisan u Washingtonu 7. srpnja 1955.; izmijenjen 25. travnja 1989.

(povezani protokol zaključen 1. studenoga 1978.; povezani sporazum zaključen 24. svibnja 1994.; protokol kojim se izmjenjuje sporazum iz 1955. zaključen 23. svibnja 1996.; sporazum kojim se izmjenjuje protokol iz 1996. zaključen 10. listopada 2000. (svi se primjenjuju privremeno).)

(i)

Helenska Republika: Sporazum o zračnom prijevozu, potpisan u Ateni 31. srpnja 1991.; produžen do 31. srpnja 2007. razmjenom nota 22. i 28. lipnja 2006.

(j)

Republika Mađarska: Sporazum o zračnom prijevozu i memorandum o razumijevanju, potpisan u Budimpešti 12. srpnja 1989.; produžen do 12. srpnja 2007. razmjenom nota 11. i 20. srpnja 2006.

(k)

Irska: Sporazum o zračnom prijevozu, koji je stupio na snagu razmjenom nota u Washingtonu 3. veljače 1945.; izmijenjen 25. siječnja 1988. i 29. rujna 1989.; izmijenjen 25. srpnja i 6. rujna 1990.

(Memorandum o savjetovanju potpisan u Washingtonu 28. listopada 1993. (primjenjuje se privremeno).)

(l)

Talijanska Republika, Sporazum o zračnom prijevozu, s memorandumom i razmjenom nota, potpisan u Rimu 22. lipnja 1970.; izmijenjen 25. listopada 1988.; povezani memorandum o razumijevanju potpisan 27. rujna 1990.; izmjene sporazuma iz 1970. i memoranduma o razumijevanju iz 1990. zaključene 22. studenoga i 23. prosinca 1991.; izmjene sporazuma iz 1970. i memoranduma o razumijevanju iz 1990. zaključene 30. svibnja i 21. listopada 1997.; sporazum kojim se dopunjava sporazum iz 1970. zaključen 30. prosinca 1998. i 2. veljače 1999.

(Protokol kojim se izmjenjuje sporazum iz 1970. zaključen 6. prosinca 1999. (primjenjuje se privremeno).)

(m)

Veliko Vojvodstvo Luksemburg: Sporazum o zračnom prijevozu, potpisan u Luksemburgu 19. kolovoza 1986.; izmijenjen 6. lipnja 1995.; izmijenjen 13. i 21. srpnja 1998.

(n)

Malta: Sporazum o zračnom prijevozu, potpisan u Washingtonu 12. listopada 2000.

(o)

Kraljevina Nizozemska: Sporazum o zračnom prijevozu, potpisan u Washingtonu 3. travnja 1957.; protokol kojim se izmjenjuje sporazum iz 1957., zaključen 31. ožujka 1978.; izmjene protokola iz 1978. zaključene 11. lipnja 1986.; izmjene sporazuma iz 1957. zaključene 13. listopada i 22. prosinca 1987.; izmjene sporazuma iz 1957. zaključene 29. siječnja i 13. ožujka 1992.; izmjene sporazuma iz 1957. i protokola iz 1978. zaključene 14. listopada 1992.

(p)

Republika Poljska: Sporazum o zračnom prijevozu, potpisan u Varšavi 16. lipnja 2001.

(q)

Portugalska Republika: Sporazum o zračnom prijevozu, potpisan u Lisabonu 30. svibnja 2000.

(r)

Rumunjska: Sporazum o zračnom prijevozu, potpisan u Washingtonu 15. srpnja 1998.

(s)

Slovačka Republika: Sporazum o zračnom prijevozu, potpisan u Bratislavi 22. siječnja 2001.

(t)

Kraljevina Španjolska: Sporazum o zračnom prijevozu, potpisan u Madridu 20. veljače 1973.; povezani sporazum od 20. veljače, 31. ožujka i 7. travnja 1987.; izmjene sporazuma iz 1973. zaključene 31. svibnja 1989.; izmjene sporazuma iz 1973. zaključene 27. studenoga 1991.

(u)

Kraljevina Švedska: Sporazum o zračnom prijevozu, koji je stupio na snagu razmjenom nota u Washingtonu 16. prosinca 1944.; izmijenjen 6. kolovoza 1954.; izmijenjen 16. lipnja 1995.

(v)

Ujedinjena Kraljevina Velike Britanije i Sjeverne Irske: Sporazum o zračnom prijevozu i razmjena pisama, potpisan na Bermudima 23. srpnja 1977.; sporazum koji se odnosi na sjevernoatlantske cijene zračnog prijevoza sklopljen 17. ožujka 1978.; sporazum kojim se izmjenjuje sporazum iz 1977. zaključen 25. travnja 1978.; sporazum kojim se mijenja i proširuje sporazum iz 1978. o sjevernoatlantskim cijenama zračnog prijevoza, zaključen 2. i 9. studenoga 1978.; sporazum kojim se izmjenjuje sporazum iz 1977, sklopljen 4. prosinca 1980.; sporazum kojim se izmjenjuje sporazum iz 1977., sklopljen 20. veljače 1985.; sporazum kojim se izmjenjuju članak 7., Prilog 2. i Prilog 5. sporazuma iz 1977., sklopljen 25. svibnja 1989.; sporazum o izmjeni sporazuma iz 1977., o završetku arbitraže između SAD-a i Ujedinjene Kraljevine o korisničkim naknadama u zračnoj luci Heathrow te zahtjevu za arbitražu koji je Ujedinjena Kraljevina dala u noti svog veleposlanstva br. 87 od 13. listopada 1993. i rješavanju pitanja radi kojih su nastali navedeni postupci, sklopljen 11. ožujka 1994.; sporazum kojim se izmjenjuje sporazum iz 1977., zaključen 27. ožujka 1997.

(Sporazumi koji se privremeno primjenjuju, sadržani u memorandumu o savjetovanju od 11. rujna 1986.; sporazumi sadržani u razmjeni pisama od 27. srpnja 1990.; sporazumi sadržani u memorandumu o savjetovanju od 11. ožujka 1991.; sporazumi sadržani u razmjeni pisama od 6. listopada 1994.; sporazumi sadržani u memorandumu o savjetovanju od 5. lipnja 1995.; sporazumi sadržani u razmjeni pisama od 31. ožujka i 3. travnja 2000. (svi se primjenjuju privremeno)).

(a)

(b)

Za letove između Sjedinjenih Država i Irske, zračni prijevoznici Zajednice mogu obavljati letove samo do Bostona, New Yorka, Chicaga, Los Angelesa i još tri dodatne točke u Sjedinjenim Državama, o čijem izboru ili promjeni obavješćuju Sjedinjene Države. Ovi se letovi mogu obavljati preko međutočaka u drugim državama članicama ili u trećim zemljama.

(c)

Letovi sa skupnom oznakom između Irske i Sjedinjenih država odobreni su samo preko drugih točaka u Europskoj zajednici. Drugi aranžmani o skupnoj oznaci razmatraju se na temelju prijateljskih odnosa i uzajamnosti.

1.

unaprjeđenje uzajamnog razumijevanja o tome kako sudionici primjenjuju zakone, postupke i prakse u okviru svojih režima tržišnog natjecanja za poticanje tržišnog natjecanja u industriji zračnog prijevoza;

2.

olakšavanje razumijevanja između sudionika o utjecaju razvoja u području industrije zračnog prijevoza na tržišno natjecanje na međunarodnom tržištu zračnog prometa;

3.

smanjivanje mogućnosti sporova u pogledu toga kako sudionici primjenjuju svoje režime tržišnog natjecanja na sporazume i druge sporazume o suradnji koji imaju utjecaj na transatlantsko tržište;

i

4.

poticanje usklađenih regulatornih pristupa sporazumima i drugim sporazumima o suradnji kroz bolje razumijevanje metodologija, analitičkih metoda uključujući definiciju relevantnog tržišta (relevantnih tržišta) i analizu učinaka tržišnog natjecanja, te mjera za otklanjanje problema, koje sudionici primjenjuju u svojim neovisnim preispitivanjima tržišnog natjecanja.

1.

Sastanci između predstavnika sudionika koji uključuju stručnjake na području tržišnog natjecanja, u načelu dva puta godišnje, radi rasprave o razvojima u industriji zračnog prijevoza, o pitanjima politike tržišnog natjecanja koja su od zajedničkog interesa te o analitičkim pristupima primjeni zakona o tržišnom natjecanju na međunarodni zračni promet, posebno na transatlantskom tržištu. Navedene rasprave mogu dovesti do razvoja boljeg razumijevanja pristupa sudionika pitanjima tržišnog natjecanja, uključujući postojeće istovjetnosti te do veće usklađenosti tih pristupa, posebno u pogledu sporazuma između prijevoznika.

2.

Savjetovanje između sudionika u bilo koje doba, na temelju međusobnog sporazuma ili na zahtjev bilo kojeg sudionika, radi rasprave o bilo kojem pitanju povezanom s ovim Prilogom, uključujući određene slučajeve.

3.

Svaki sudionik, po svom nahođenju, može pozvati predstavnike drugih državnih tijela da, kada je primjereno, sudjeluju na bilo kojim sastancima ili savjetovanjima koji se održavaju sukladno gornjim stavcima 1. ili 2.

4.

Pravovremeno obavješćivanje o sljedećim postupcima ili pitanjima, koji po ocjeni sudionika koji prosljeđuje obavijest mogu imati značajne utjecaje na interese drugog sudionika u pogledu tržišnog natjecanja:

5.

Obavješćivanje o dostupnosti i o uvjetima koji uređuju dostupnost informacija i podataka pohranjenih kod sudionika u elektroničkom ili nekom drugom obliku, koji prema ocjeni tog sudionika mogu imati značajne utjecaje na interese drugog sudionika u pogledu tržišnog natjecanja;

i

6.

Obavješćivanje o onim drugim djelatnostima povezanim s politikom tržišnog natjecanja u području zračnog prijevoza koje sudionik koji daje obavijest smatra primjerenim za obavješćivanje.

(a)

zabranjeno zakonima, drugim propisima i praksama sudionika koji posjeduje informacije;

ili

(b)

ne bi bilo u skladu s važnim interesima sudionika koji posjeduje informacije.

(a)

namijenjeni su za provedbu samo u mjeri u kojoj je u skladu sa zakonima, drugim propisima i praksama koji se primjenjuju na tog sudionika;

i

(b)

namijenjeni su za provedbu ne dovodeći u pitanje sporazum između Europskih zajednica i Vlade Sjedinjenih Američkih Država u pogledu primjene njihovih zakona o tržišnom natjecanju.

(a)

držanje udjela od strane državljana države članice ili država članica:

zračnog prijevoznika SAD-a, ne smatra se samo po sebi da predstavlja stvarnu kontrolu nad tim zračnim prijevoznikom;

i

(b)

ne pretpostavlja se da držanje 50 % ili više ukupnog kapitala prijevoznika SAD-a od strane državljana države članice ili država članica predstavlja kontrolu nad tim zračnim prijevoznikom. Ovakvo se držanje razmatra pojedinačno.

1.

U Sjedinjenim Državama je za sve zračne prijevoznike SAD-a koji podnose zahtjev za certifikat, izuzeće ili licencu za lokalni redoviti prijevoz potrebno utvrđivanje državljanstva. Prvi zahtjev za licencu se pohranjuje u službenu javnu evidenciju i obrađuje se službeno zajedno sa zahtjevima podnositelja i drugih zainteresiranih strana. Ministarstvo prometa (DOT) izdaje konačnu odluku u obliku rješenja koje se temelji na službenoj javnoj evidenciji slučaja, uključujući dokumente za koje se jamči povjerljivo postupanje. Slučaj „trajne podobnosti” Ministarstvo prometa može rješavati neformalno, ili ga može uputiti u službeni postupak sličan onom koji se primjenjuje pri prvom zahtjevu.

2.

Odluke DOT-a se oblikuju kroz različite presedane koji odražavaju, između ostalog, promjenljivu prirodu financijskih tržišta i investicijskih struktura te spremnost DOT-a da uvažava nove pristupe stranim ulaganjima koji su u skladu sa zakonom SAD-a. DOT surađuje s podnositeljima zahtjeva u razmatranju predloženih oblika ulaganja i kako bi im pomogao pri oblikovanju transakcija koje su u potpunosti u skladu sa zakonodavstvom SAD-a o državljanstvu, a podnositelji zahtjeva se redovito savjetuju sa službenicima DOT-a prije konačnog oblikovanja svojih zahtjeva. U bilo koje doba prije nego što započne službeni postupak, službenici DOT-a mogu raspravljati o pitanjima koja se odnose na državljanstvo ili druge aspekte predložene transakcije te, ako je primjereno, mogu ponuditi prijedloge alternativnih rješenja koja omogućavaju da predložena transakcija bude u skladu sa zahtjevima SAD-a u pogledu državljanstva.

3.

Pri donošenju svojih prvih i daljnjih odluka u pogledu državljanstva i podobnosti, DOT razmatra sveukupne okolnosti koje utječu na zračnog prijevoznika SAD-a, a presedani Ministarstva omogućavaju razmatranje prirode odnosa u području zrakoplovstva između Sjedinjenih Država i matične države (matičnih država) stranih ulagača. U smislu ovog Sporazuma, DOT postupa s ulaganjima državljana EU-a barem jednako povoljno kao što bi postupao s ulaganjima državljana onih država koje su partneri u dvostranim ili višestranim sporazumima o otvorenom nebu.

4.

U Europskoj uniji, stavkom 5. člankom 4. Uredbe 2407/92 predviđa se da Europska komisija, djelujući na zahtjev države članice, provjerava sukladnost sa zahtjevima iz članka 4. i, ako je potrebno, donosi odluku. Pri donošenju takvih odluka, Komisija mora osigurati sukladnost s postupovnim odredbama koje Europski sud priznaje kao opća načela prava Zajednice, uključujući pravo zainteresiranih strana da ih se pravovremeno sasluša.

5.

Pri primjeni svojih zakona i propisa, svaka ugovorna stranka jamči da se bilo koja transakcija koja uključuje ulaganje državljana druge ugovorne stranke u jednog od njezinih zračnih prijevoznika razmatra pošteno i brzo.

1.

Zračnom prijevozniku svake ugovorne stranke ne sprečava se sklapanje sporazuma o franšizi ili brandiranju, uključujući uvjete koji se odnose na zaštitu branda i na operativna pitanja, pod uvjetom: da su sukladni, posebno, s važećim zakonima i propisima u pogledu kontrole; da se ne ugrožava sposobnost zračnog prijevoznika da opstane izvan franšize; da ovakvi sporazumi nemaju za posljedicu uključivanje stranih zračnih prijevoznika u kabotažu; i da se poštuju važeći propisi, kao što su odredbe o zaštiti potrošača, uključujući one koje se odnose na otkrivanje identiteta stvarnog prijevoznika. Tako dugo dok su ovi zahtjevi ispunjeni, dopuštaju se bliski poslovni odnosi i sporazumi o suradnji između zračnih prijevoznika svake ugovorne stranke i stranih poslovnih subjekata, a svaki od sljedećih pojedinačnih aspekata, između ostalog, ugovora o franšizi i brandiranju, sam po sebi ne otvara pitanja kontrole, osim u iznimnim okolnostima:

2.

Sporazumi o franšizi i brandiranju su neovisni o sporazumu o skupnoj oznaci koji zahtijevaju da oba zračna prijevoznika imaju odgovarajuće odobrenje ugovornih stranaka, kako je previđeno stavkom 7. člankom 10. ovog Sporazuma, ali mogu postojati istodobno s njim.

1.

Izaslanstva koja zastupaju Europsku zajednicu i njezine države članice i Sjedinjene Američke Države, sastala su se u Bruxellesu od 27. veljače do 2. ožujka 2007. kako bi završila pregovore o cjelovitom sporazumu o zračnom prijevozu. Popisi izaslanstava nalaze se u Dodatku A.

2.

Izaslanstva su o Sporazumu (Sporazum, priložen kao Dodatak B) postigla dogovor ad referendum i parafirala njegov tekst. Izaslanstva namjeravaju dostaviti nacrt Sporazuma svojim nadležnim tijelima na odobrenje, s ciljem njegovog stupanja na snagu u bliskoj budućnosti.

3.

U odnosu na stavak 2. članka 1., izaslanstva su potvrdila da definicija „zračnog prijevoza” uključuje sve oblike čarter zračnog prijevoza. Osim toga, napomenuli su da navođenje prijevoza „koji je na raspolaganju javnosti” ne utječe na ishod rasprava o pitanjima djelomičnog vlasništva koje su u tijeku.

4.

U odnosu na stavak 5. članka 1., izaslanstvo EU-a je napomenulo da se letovi između država članica, prema pravu Zajednice, smatraju letovima unutar Zajednice.

5.

U odnosu na stavak 6. članka 1., izaslanstvo EU-a je napomenulo da ništa u ovom Sporazumu ne utječe na raspodjelu nadležnosti između Europske zajednice i njezinih država članica koja proizlazi iz Ugovora o osnivanju Europske zajednice.

6.

Izaslanstvo EU-a je potvrdilo da su prekomorska područja na koja se primjenjuje Ugovor o osnivanju Europske zajednice: Francuski prekomorski departmani (Guadaloupe, Martinique, Réunion, Gvajana), Azori, Madeira i Kanarski otoci.

7.

Kao odgovor na pitanje koje je postavilo izaslanstvo SAD-a, izaslanstvo EU-a je potvrdilo da, prema zakonodavstvu Europske zajednice, zračnom prijevozniku Zajednice svjedodžbu zračnog prijevoznika (AOC) i operativnu licencu izdaje država u kojoj on ima svoje glavno mjesto poslovanja. Osim toga, niti jedan zračni prijevoznik ne može imati AOC ili operativnu licencu iz više od jedne države.

8.

U odnosu na stavke 1., 3. i 5. članka 3., stavak 3. članka 1. Priloga 4. i stavak 2. članka 2. Priloga 4., i kao odgovor na pitanje izaslanstva SAD-a, izaslanstvo EU-a je objasnilo da na dan potpisa Sporazuma, članice Europskog zajedničkog zračnog prostora, osim država članica Europske unije, uključuju također Republiku Albaniju, Bosnu i Hercegovinu, Republiku Hrvatsku, Republiku Island, bivšu jugoslavensku republiku Makedoniju, Republiku Crnu Goru, Kraljevinu Norvešku, Republiku Srbiju i Misiju privremene uprave Ujedinjenih naroda na Kosovu.

9.

Kao odgovor na upit izaslanstva EU-a, izaslanstvo SAD-a je objasnilo da na dan potpisa Sporazuma sljedeće države provode sporazume o otvorenom nebu sa Sjedinjenim Državama: Burkina Faso, Zelenortska Republika, Republika Kamerun, Republika Čad, Gabonska Republika, Republika Gambija, Republika Gana, Savezna Demokratska Republika Etiopija, Republika Liberija, Republika Madagaskar, Republika Mali, Kraljevina Maroko, Republika Namibija, Savezna Republika Nigerija, Republika Senegal, Ujedinjena Republika Tanzanija i Republika Uganda. Izaslanstvo SAD-a je također navelo da prema zračnim prijevoznicima Republike Kenije namjerava, u smislu stavka 2. članka 2. Priloga 4., postupati na isti način kao prema zračnim prijevoznicima iz država koje provode Sporazum o otvorenom nebu.

10.

U odnosu na članak 4., izaslanstvo SAD-a je napomenulo da će Ministarstvo prometa (DOT) od svakog stranog zračnog prijevoznika koji obavlja usluge u skladu s ovim Sporazumom, zahtijevati da navede odgovorno nadležno tijelo koje mu je izdalo AOC i operativnu licencu, čime postaje jasno koje je tijelo odgovorno za sigurnost, zaštitu i drugi regulatorni nadzor prijevoznika.

11.

U smislu članka 8., „odgovorno nadležno tijelo” je, s jedne strane, Savezna uprava za zrakoplovstvo SAD-a i, s druge strane, nadležna tijela Europske zajednice i/ili država članica koja su odgovorna za izdavanje ili vrjednovanje certifikata i licenca iz stavka 1. ili za održavanje ili upravljanje sigurnosnim standardima i zahtjevima iz stavka 2., kako je primjereno u pogledu predmetnog pitanja. Nadalje, kada se sukladno stavku 2. zahtijevaju savjetovanja, odgovorna nadležna tijela bi trebala osigurati da se u ta savjetovanja uključe bilo koja područna ili regionalna nadležna tijela, koja su u skladu sa zakonima ili propisima ili u praksi odgovorna za provođenje nadzora sigurnosti u odnosu na predmetno pitanje.

12.

U odnosu na članak 9., izaslanstva su potvrdila da ugovorne stranke, koliko je izvedivo, namjeravaju osigurati najviši mogući stupanj usklađivanja u pogledu predlaganih mjera zaštite kako bi se prijetnje što više smanjile i kako bi se ublažile moguće negativne posljedice bilo kojih novih mjera. Izaslanstva su nadalje napomenula da su kanali iz stavka 7. članka 9. na raspolaganju za razmatranje alternativnih mjera za postojeće i predložene zahtjeve u pogledu zaštite, što se posebno odnosi na politički dijalog o zaštiti na granicama i u prometu te na Skupinu za suradnju EU-a i SAD-a u području zaštite prijevoza. Osim toga, izaslanstvo SAD-a je navelo da zakonodavni postupak donošenja propisa u SAD-u rutinski daje mogućnost zainteresiranim strankama da daju primjedbe na predložene propise i predlažu alternativna rješenja, te da se takve primjedbe razmatraju u postupku donošenja propisa.

13.

Tijekom rasprave o stavku 6. članka 9., izaslanstvo SAD-a je objasnilo da Uprava za zaštitu prijevoza (TSA) mora odmah izdati direktivu o zaštiti, kada utvrdi da su za čuvanje zaštite prijevoza potrebne hitne mjere. Takve su mjere namijenjene za rješavanje predmetne prijetnje zaštiti te su u svom rasponu i trajanju ograničene. Hitne mjere koje imaju dugotrajniju prirodu ugrađuju se u zahtjeve TSA-e u postupku koji uključuje obavješćivanje javnosti i primanje primjedaba.

14.

U odnosu na postupak koji se mora uspostaviti u skladu sa stavkom 11. članka 9., izaslanstva su potvrdila potrebu uspostavljanja protokola za pripremu, provedbu i zaključke ocjenjivanja koja se provode na temelju ovog stavka.

15.

U odnosu na stavak 2. članka 10., izaslanstva su potvrdila svoju spremnost da omoguće da odgovarajuća nadležna tijela promptno razmatraju zahtjeve za dozvole, vize i dokumente za osoblje iz tog stavka, uključujući okolnosti u kojima se ulaz ili boravak osoblja traži na hitnoj i privremenoj osnovi.

16.

Izaslanstva su napomenula da upućivanje na „opće primjenjivo pravo ili propis” u stavku 5. članka 10. uključuje ekonomske sankcije kojima se ograničavaju transakcije s određenim državama i osobama.

17.

Oba su izaslanstva potvrdila da u skladu sa stavkom 7. članka 10. zračni prijevoznici svake ugovorne stranke koji imaju odgovarajuće odobrenje mogu pružati usluge skupne oznake, podložno uvjetima koji se na sve zračne prijevoznike primjenjuju na nediskriminirajućoj osnovi, u i iz svih točaka na području druge ugovorne stranke na kojima bilo koji drugi zračni prijevoznik obavlja međunarodni zračni prijevoz na izravnim, neizravnim, linijskim ili međulinijskim letovima, pod uvjetom da su takve usluge skupne oznake:

18.

Izaslanstva su raspravljala o važnosti obavješćivanja putnika o tome, koji zračni ili površinski prijevoznik stvarno obavlja pojedini dio prijevoza, ako je uključen bilo kakav sporazum o skupnoj oznaci. Napomenuli su da svaka strana ima propise kojima se zahtijeva takvo informiranje.

19.

U odnosu na stavak 7. točku (c) članka 10., izaslanstva su izrazila svoje poimanje da površinski prijevoznici ne podliježu zakonima i drugim propisima kojima se uređuje zračni prijevoz, samo radi činjenice što takav površinski prijevoz obavlja zračni prijevoznik pod svojim imenom. Osim toga, površinski prijevoznici, baš kao i zračni prijevoznici, imaju pravo po vlastitom nahođenju odlučiti hoće li sklapati sporazume o suradnji. Pri odlučivanju o bilo kojem pojedinačnom sporazumu, površinski prijevoznici mogu uzeti u obzir, između ostalog, interese korisnika te tehnička, ekonomska, prostorna ograničenja i ograničenja kapaciteta.

20.

Kao odgovor na pitanje izaslanstva EU-a, izaslanstvo SAD-a je potvrdilo da prema sadašnjem tumačenju zakona SAD-a, zračni prijevoz koji financira Vlada SAD-a (Fly America) i koji obavlja zračni prijevoznik SAD-a, uključuje također prijevoz koji se prodaje pod oznakom prijevoznika SAD-a u skladu sa sporazumom o skupnoj oznaci, a obavlja se zrakoplovom kojim operira strani zračni prijevoznik.

21.

Izaslanstvo SAD-a je objasnilo da u skladu s Prilogom 3. Sporazumu, i ako ne postoji ugovor između para gradova koji dodjeljuje Uprava za opće poslove SAD-a, zaposlenici Vlade SAD-a i druge osobe čiji prijevoz plaća Vlada SAD-a (osim zaposlenika, pripadnika vojske ili drugih osoba čiji prijevoz plaća Ministarstvo obrane SAD-a ili vojni odsjek), mogu rezervirati let, uključujući i kod zračnih prijevoznika Zajednice, između SAD-a i Europske zajednice, ili između dviju točaka izvan Sjedinjenih Država, koji uz najmanje troškove za Vladu zadovoljava potrebe putnika. Izaslanstvo SAD-a je nadalje napomenulo da se parovi gradova za koje se dodjeljuju ugovori mijenjaju svake fiskalne godine. Ministarstvo, agencija ili pomoćno tijelo Vlade SAD-a, osim Ministarstva obrane i vojnog odsjeka, mogu slati teret zračnim prijevozom, uključujući i prijevoznika Zajednice, između SAD-a i Europske zajednice, ili između dviju točaka izvan Sjedinjenih Država, koji uz najmanje troškove za Vladu zadovoljava potrebe agencije.

22.

Izaslanstvo EU-a je izjavilo da EU nema program poput Fly America.

23.

Oba su izaslanstva izrazila svoje namjere da istražuju daljnje mogućnosti poboljšanja pristupa zračnom prijevozu koji naručuje vlada.

24.

Kao odgovor na pitanje izaslanstva EU-a o odobrenju za obavljanje gospodarske djelatnosti koje zračni prijevoznik Zajednice mora pribaviti od Ministarstva prometa SAD-a, izaslanstvo SAD-a je započelo napominjući da su se posljednjih godina postupci DOT-a za izdavanje odobrenja za obavljanje gospodarske djelatnosti pojednostavnili. Kada strani zračni prijevoznici traže odobrenje predviđeno sporazumom o zračnom prometu, njihovi se zahtjevi obično rješavaju brzo. Izaslanstvo SAD-a je nastavilo objašnjavati da zračni prijevoznik Zajednice ima mogućnost predavanja jedinstvenog zahtjeva za odobrenje za sve rute predviđene u stavku 1. članka 3., što uključuje pravo obavljanja redovitih i čarter letova. DOT je 23. kolovoza 2005. najavio daljnje ubrzanje postupaka, na temelju kojeg će strani zračni prijevoznici koji traže odobrenje za novu rutu predavati istodobno zahtjev za dozvolu i zahtjev za izuzeće. Uz pretpostavku da DOT može, na temelju evidencije i uvažavajući javni interes povezan s njegovom odlukom, donijeti povoljno rješenje, on može izdati jedinstveni nalog (1) kojim se odobrava zahtjev za izuzeće, za bilo koje razdoblje za koje se uobičajeno izdaje, ili dok ne počne vrijediti odobrenje, ovisno što je kraće; i (2) kojim se uvjetno odlučuje (tj. postupkom prikaza uzroka) da se dodijeli odgovarajuća dozvola, i u ovom slučaju u standardnom trajanju na koje bi se i inače izdala (npr. na neodređeno vrijeme za režime iz sporazuma). Ako su zračni prijevoznici već uložili zahtjev i za izuzeće i za dozvolu, i ako je evidencija o tim zahtjevima ostala važeća, DOT je počeo obrađivati takve zahtjeve u skladu s pristupom od 23. kolovoza.

25.

Ako zračni prijevoznik Zajednice želi ostvariti bilo koje odobrenje za skupnu oznaku u skladu sa stavkom 7. člankom 10., zračni prijevoznici koji su partneri sporazuma o skupnoj oznaci mogu uložiti zajednički zahtjev za potrebno odobrenje. Zračni prijevoznik koji na tržištu nudi javne usluge mora imati odobrenje DOT-a za obavljanje gospodarske djelatnosti za bilo koju vrstu usluga (redovitih ili čarter) koje se na tržištu prodaju pod njegovom oznakom. Slično tome, stvarni prijevoznik treba odgovarajuće odobrenje DOT-a za obavljanje gospodarske djelatnosti, i to: odobrenje za čarter letove koji omogućava drugim zračnim prijevoznicima da stavljaju njegove usluge na tržište; i odobrenje za čarter ili redovite letove za usluge koje namjerava stavljati na tržište u vlastito ime. Stvarni prijevoznik također treba izjavu o odobrenju za stavljanje oznake partnera za te letove. Stvarni prijevoznik može u pogledu odnosa skupne oznake zatražiti općenitu izjavu o odobrenju na neograničeno vrijeme, u kojoj se identificiraju tržišta na kojima se zahtijeva odobrenje za skupnu oznaku. Mogu se dodati dodatna tržišta, s tim da se o tome 30 dana unaprijed obavijesti DOT. Izjava o odobrenju za skupnu oznaku odnosi se na određenog zračnog prijevoznika, i svaki strani partner u odnosu skupne oznake treba svoju vlastitu izjavu i odobrenje i, ako je primjenjivo, nadzor sigurnosti leta sa skupnom oznakom od strane zračnog prijevoznika SAD-a u skladu s objavljenim smjernicama DOT-a.

26.

Ako u skladu sa stavkom 9. člankom 10. zračni prijevoznik Zajednice želi dati cjelokupan zrakoplov s posadom zračnom prijevozniku SAD-a za letove pod oznakom zračnog prijevoznika SAD-a, zračni prijevoznik Zajednice mora imati odobrenje DOT-a za čarter letove, kao i izjavu o odobrenju. Izaslanstvo SAD-a je izrazilo svoje vjerovanje da praktički svi zračni prijevoznici Zajednice koji sada obavljaju redovite letove u Sjedinjene Države imaju također odobrenje DOT-a za čarter letove koje vrijedi za cijeli svijet. Prema tome, što se tiče licence za obavljanje gospodarske djelatnosti, oni trebaju samo izjavu o odobrenju koja im omogućava da zračnim prijevoznicima SAD-a daju cjelokupni zrakoplov s posadom. Izaslanstvo SAD-a je nadalje izjavilo da ne predviđa da će zahtjevi drugih zračnih prijevoznika Zajednice za odobrenje za čarter letove naići na poteškoće.

27.

Izdavanje izjave o odobrenju, bilo za skupnu oznaku ili za davanje cjelokupnog zrakoplova s posadom, zahtijeva da DOT utvrdi jesu li predložene operacije u interesu javnosti. Ovo utvrđivanje u velikoj mjeri olakšava spoznaja da su predložene usluge obuhvaćene valjanim sporazumima o zračnom prometu. Uključivanje prava u sporazum također potvrđuje da postoji uzajamnost.

28.

U odnosu na skupnu oznaku i davanje cjelokupnog zrakoplova s posadom u skladu sa stavcima 7. i 9. članka 10., analize javnog interesa trebale bi se prvenstveno usredotočiti na sljedeće:

29.

U odnosu na davanje zrakoplova s posadom, analiza javnog interesa bi se trebala dodatno usredotočiti na sljedeće:

30.

Izjave o odobrenju za davanje cjelokupnog zrakoplova s posadom izdaju se, barem prvobitno, na ograničeno vrijeme (npr. šest do devet mjeseci) ili na temelju izuzeća koje je u skladu s pristupom u Europskoj uniji.

31.

Kao odgovor na zabrinutost koju je izrazilo izaslanstvo EU-a u pogledu mogućnosti odlučivanja po vlastitom nahođenju koju ima DOT što se tiče standarda „javnog interesa”, izaslanstvo SAD-a je izjavilo da je u području odnosa u okviru otvorenog neba DOT utvrdio da su sporazumi o skupnoj oznaci od javnog interesa te je u najkraćem mogućem postupku dosljedno izdavao izjave o odobrenju. Izaslanstvo SAD-a je navelo da u odnosu i sporazume o skupnoj oznaci i na davanje zrakoplova s posadom, kada su uključeni samo zračni prijevoznici ugovornih stranaka, DOT usredotočuje svoju analizu javnog interesa na gore opisane elemente, osim u slučaju kada se radi o neuobičajenim okolnostima kao što su one koje se odnose na nacionalnu sigurnost, zaštitu ili kriminalitet. Nadalje, u slučaju postojanja takvih neuobičajenih okolnosti, Sjedinjene Države bi o tome hitno obavijestile drugu ugovornu stranku.

32.

U odnosu na pitanje izaslanstva SAD-a, izaslanstvo EU-a je potvrdilo da se prema sadašnjem valjanom zakonodavstvu EU-a (Uredba Vijeća (EEZ) br. 2407/92 od 23. srpnja 1992.), za zrakoplov koji koristi zračni prijevoznik Zajednice zahtijeva da bude registriran u Zajednici. Međutim, država članica može odobriti odstupanje od ovog zahtjeva u slučaju kratkoročnog sporazuma o zakupu kako bi se zadovoljile privremene potrebe ili ako se radi o izuzetnim okolnostima. Zračni prijevoznik Zajednice koji je stranka u takvom sporazumu mora dobiti prethodno odobrenje od nadležnog tijela koje izdaje licence, a država članica ne može odobriti dogovor o davanju zrakoplova s posadom zračnom prijevozniku kojem je dala operativnu licencu, ako nisu ispunjeni standardi sigurnosti koji su jednakovrijedni onima koji se zahtijevaju pravom Zajednice ili nacionalnim zakonodavstvom.

33.

Oba su izaslanstva potvrdila da bi neizdavanje odobrenja zračnim prijevoznicima za ostvarivanja prava koja su im dana ovim Sporazumom ili neutemeljeno kašnjenje pri izdavanju takvog odobrenja moglo utjecati na poštene i jednake mogućnosti zračnog prijevoznika u tržišnom natjecanju. Ako bila koja ugovorna stranka vjeruje da njezini zračni prijevoznici ne dobivaju odobrenja za obavljanje gospodarske djelatnosti na koju imaju pravo na temelju ovog Sporazuma, ona se po tom pitanju može obratiti Zajedničkom odboru.

34.