52013DC0791

IZVJEŠĆE KOMISIJE EUROPSKOM PARLAMENTU I VIJEĆU

o provedbi Europskog energetskog programa za oporavak

I. NAPREDAK U PROVEDBI PROGRAMA

U okviru Europskog energetskog programa za oporavak (EEPR)[1] omogućena je financijska potpora odabranim projektima od velike strateške važnosti iz tri područja energetskog sektora: povezivanja električne energije i plina, energije vjetra na moru te hvatanja i skladištenja ugljika. Sufinanciranjem tih projekata, program pomaže Europskoj Uniji u približavanju ciljevima njezine energetske i klimatske politike, a oni su: sigurnost i diversifikacija opskrbe energijom; dovršetak i nesmetano funkcioniranje unutarnjeg energetskog tržišta; te smanjenje emisija stakleničkih plinova.

Većina dostupnih proračunskih sredstava dodijeljena je 59 nositelja projekata i 61 projektu u okviru sljedećih potprograma: plinska infrastruktura (1 363 milijuna EUR); elektroenergetska infrastruktura (904 milijuna EUR); energija vjetra na moru (565 milijuna EUR); te hvatanje i skladištenje ugljika (1 000 milijuna EUR). Do kraja 2010. donesene su odluke o bespovratnim sredstvima i sklopljeni su sporazumi o dodjeli bespovratnih sredstava u iznosu od 3 833 milijuna EUR, tj. 96.3 % ukupnog proračuna EEPR-a. Iznos od 146,3 milijuna EUR koji se nije mogao dodijeliti projektima u tim sektorima do isteka roka 31. prosinca 2010. preraspodijeljen je novom financijskom instrumentu, Europskom fondu za energetsku učinkovitost [2](fond EEE), koji se bavi energetskom učinkovitošću i ulaganjima u obnovljivu energiju.

Vidljiv je napredak u provedbi EEPR-a u odnosu na prošlogodišnje izvješće (COM (2012) 445 završna verzija). Velik broj projekata je završen; ostali projekti napreduju dobro i uskoro će početi s radom. U ovom izvješću sadržane su informacije o postojećem stanju od prošlog izvješća (kolovoz 2012.), a odnose se na kvalitetu te podatke o plaćanjima i opozivima izdvojenih sredstava od početka projekta do lipnja 2013. U njemu je dat i pregled sadašnjeg stanja te srednjoročna ocjena fonda EEE (vidi radni dokument službi Komisije).

(1) Priče o uspjehu

Infrastrukture za plin i električnu energiju

Iz perspektive energetske politike programom se pridonijelo poboljšanju načina funkcioniranja unutarnjih tržišta električne energije i plina: pridonosi se povećanju kapaciteta interkonekcija te osiguravanju bolje integracije između zapadnih i istočnih dijelova Unije. Programom se pomaže dijelu država članica, naročito baltičkim državama i državama na Iberskom poluotoku, u ostvarenju cilja od 10 % interkonekcije električne energije. Izgrađeni su dodatni skladišni kapaciteti u rubnim državama članicama te u središnjoj i istočnoj Europi. Programom se pridonijelo dovršetku dvosmjerne mreže plinovoda u Europi te ispunjenju pravila N-1 infrastrukturnog standarda, kako je određeno Uredbom o sigurnosti opskrbe[3].

Projekti za protok plina u suprotnom smjeru u središnjoj i istočnoj Europi pokrenuti su i provode se te je zahvaljujući njima izbjegnuta kriza opskrbe plinom za vrijeme velikih hladnoća u veljači 2012.

Nadogradnjom interkonekcija za plin i električnu energiju pridonijelo se integraciji unutarnjeg tržišta. Najistaknutiji primjeri su sljedeći: interkonekcije plinskog sustava na koridoru Afrika–Španjolska–Francuska; interkonekcije elektroenergetskog sustava između Portugala i Španjolske koje pridonose razvoju tržišta električne energije na području Iberskog poluotoka; interkonekcije elektroenergetskog sustava između Ujedinjene Kraljevine (Deeside) i Republike Irske (Meath) s ciljem uspostavljanja regionalnog tržišta između Ujedinjene Kraljevine i Irske; i interkonekcije elektroenergetskog sustava u baltičkoj regiji te njihova integracija na tržište Nordpool.

Energija vjetra na moru

Potporom u okviru EEPR-a opskrbi i postavljanju inovativnih temeljnih konstrukcija i turbogeneratora na vjetar omogućena je realizacija prvih velikih vjetroelektrana na moru (400 MW), smještenih daleko od obale (više od 100 km) i u dubokim vodama (više od 40 m). Uistinu, novac iz EEPR-a pridonio je tome da određeni projekti u njemačkom i belgijanskom Sjevernom moru dobiju zajmove bankarskih konzorcija potrebne kako bi se zatvorila njihova financijska konstrukcija. Djelovanje u okviru EEPR-a u korist projekta Thornton Bank u Belgiji završeno je u rujnu 2011. i prvi oblik električne energije iz vjetra proizvedene na moru te pomoću infrastrukture sufinancirane u okviru EEPR-a uključen je u njemačku mrežu već u jesen 2010.

U području integracije mreže električne energije vjetra na moru, sufinanciranje u okviru EEPR-a bilo je ključno za donošenje konačne odluke o ulaganju koja se odnosi na projekt „Kriegers Flak-Rješenje kombinirane mreže” na Baltiku. Ovaj vodeći projekt prva je veza na moru koja se koristi kao konektor za vjetroelektrane na moru te kao prekogranični interkonektor. U okviru njega koristit će se inovativna HVDC VSC (Visokonaponska istosmjerna struja - pretvarači s utisnutim naponom) oprema te će projekt sačinjavati prvi važni sastavni element u modularnom razvoju mreže na moru.

Dubinska analiza učinaka EEPR-a bila je omogućena u okviru neovisne srednjoročne ocjene[4] provedene u 2011. Čini se da program, zahvaljujući pokretanju građevinskih radova i nabavi opreme i poluproizvoda koji se koriste za daljinu proizvodnju, već ostavlja značajan utjecaj na realno gospodarstvo.

Nekoliko je projekata sada u završnoj fazi i mnogi drugi dobro napreduju, dok u nekim slučajevima provedba projekta ostaje izazov te napreduje sporije nego što je prvotno planirano, kao što je prikazano u sljedećim poglavljima. Gospodarski kontekst pokazao se iznimno teškim za potprogram Hvatanje i skladištenje ugljika.

(2) Pouke

EEPR je prvi primjer velike potpore energetskom sektoru iz proračuna EU-a kojom se upravlja u obliku izravnih subvencija poduzećima.

Ipak, unatoč postignutom napretku, sektor se za vrijeme provedbe susreo s određenim strukturnim preprekama.

Integracija energije vjetra na moru u mrežu bila je djelomično uspješna unatoč nekim tehničkim poteškoćama koje energetske kompanije još nisu riješile. Općenito, države članice nisu bile dovoljno proaktivne u uspješnoj provedbi EEPR-a. Nedovoljna suradnja među nacionalnim regulatornim tijelima može u nekim slučajevima dovesti do velike nesigurnosti u poslovnom modelu za nositelje projekta. Ovaj aspekt osobito je važan za neke nove projekte energije vjetra na moru.

Zajednički problem u okviru triju potprograma jest složen i dugotrajan postupak izdavanja dozvola. Ove poteškoće kao i pouke izvučene iz provedbe EEPR-a Komisija je uzela u obzir pri izradi nove Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o smjernicama za transeuropsku energetsku infrastrukturu (EU) br. 347 od 17. travnja 2013.[5]. Ova Uredba sadržava odredbe kojima će se omogućiti ubrzanje postupaka izdavanja dozvola, utvrđujući rok od 3 i pol godine za odluku o izdavanju dozvole te povećavajući transparentnost i sudjelovanje javnosti. Njome se također predviđaju mjere za razvoj regulatornih poticajnih mjera i za odobravanje financijske pomoći ako to bude potrebno.

Osim toga, infrastrukturni projekti suočili su se s poteškoćama pri pristupu dugoročnom financiranju pod konkurentnim uvjetima. Ovo ostaje važno pitanje. Prijedlog Komisije o Instrumentu za povezivanje Europe[6], međusektorskom infrastrukturnom fondu, osmišljen je kako bi se projektima pružila pomoć pri izradi potrebnog paketa financiranja te potakla njihova realizacija. Nedostatak komercijalne održivosti projekata od europske važnosti nadoknadit će se subvencijama u okviru Instrumenta za povezivanje Europe. Nadalje, financijskim instrumentima u okviru Instrumenta za povezivanje Europe trebalo bi se pomoći nositeljima projekata pri pristupu potrebnom dugoročnom financiranju za njihove projekte dovodeći nove vrste ulagača (mirovinske i osiguravateljske fondove) te ublažavajući određene rizike. Inicijativa za projektne obveznice koja je jedan od financijskih instrumenata predloženih u okviru Instrumenta za povezivanje Europe već je dostupna nositeljima projekata u okviru „pilot-faze” uz korištenje proračunskih sredstava dostupnih u okviru proračuna za 2007. – 2013. Prva projektna obveznica izdana je u srpnju 2013, uz potporu Europske investicijske banke, koja je partner Komisiji u okviru ove inicijative, a daljnje operacije očekuju se kasnije u 2013.

Kako je predviđeno, financiranjem u okviru EEPR-a osigurao se brzi početak projekata hvatanja i skladištenja ugljika. Ipak, kao što je već bilo poznato na početku programa, financiranje iz EEPR-a nikada nije bilo namijenjeno pokrivanju svih vrlo visokih investicijskih i operativnih troškova projekata hvatanja i skladištenja ugljika. Zbog niske cijene ugljika u okviru Sustava za trgovanje emisijama stakleničkih plinova kratkoročno i srednjoročno poslovanje u području hvatanja i skladištenja ugljika nije privlačno. Osim toga, trenutačni gospodarski kontekst otežava projektima pristup potrebnom dodatnom financiranju. Stoga, potprogram Hvatanje i skladištenje ugljika suočava se s velikim nesigurnostima koje potencijalno mogu ugroziti njegovu uspješnu provedbu.

Razmjena znanja o hvatanju i skladištenju ugljika od ključne je važnosti za uspjeh tehnologije. U okviru programa EEPR hvatanja i skladištenja ugljika uspostavljena je mreža za projekte hvatanja i skladištenja ugljika kako bi se razmijenila iskustva i najbolje prakse. To je prva takva mreža razmjene znanja u svijetu i njezini članovi (projekti hvatanja i skladištenja ugljika u okviru EEPR-a i projekt Sleipner u Norveškoj) rade zajedno te stvaraju zajedničke smjernice za „dobru praksu”. Nadalje, u okviru mreže objavljena su izvješća o poukama izvučenim iz projekata o skladištenju CO2, javnom djelovanju i izdavanju dozvola.

Što se tiče budućnosti hvatanja i skladištenja ugljika, Komisija je 27. ožujka 2013. (COM (2013) 180 završna verzija) donijela komunikaciju i ponovno potvrdila da „se zahtijeva hitan politički odgovor na glavni izazov, a to je poticanje ulaganja u demonstraciju hvatanja i skladištenja ugljika kako bi se provjerilo jesu li naknadno uspostavljanje i gradnja infrastrukture za CO2 izvedivi”. Prvi korak na ovom putu je stoga osigurati uspješnu komercijalnu demonstraciju hvatanja i skladištenja ugljika u Europi kojim bi se potvrdila tehnička i ekonomska održivost programa kao isplative mjere za smanjenje stakleničkih plinova u energetskom i industrijskom sektoru.”

Zajedno s donošenjem komunikacije o hvatanju i skladištenju ugljika otvorena je i javna rasprava do 2. srpnja, u kojoj je bilo više od 150 odgovora.[7] Komisija će kasnije ove jeseni objaviti sažetak odgovora zajedno s individualnim doprinosima na web-mjestu javne rasprave[8].

(3) sljedeći koraci projekta

Izuzev projekata koji su u potpunosti završeni, ostali projekti mogu se razvrstati u dvije kategorije: projekti koji dobro napreduju i koji bi se trebali nastaviti financirati; i projekti koji ne napreduju na odgovarajući način i za koje će Komisija donijeti odluku u ukidanju potpore.

Za osam važnih infrastrukturnih projekata korisnici nisu bili u poziciji donijeti konačnu odluku o ulaganju (FID) ili provesti projekt prema početnom rasporedu. Za jedan od njih, projekt HVDC čvorišta, nositelj projekta se složio da se projekt obustavi. Za druga dva (Vjetroelekrana Aberdeen i Gravitacijski temelji) konačna odluka o ulaganju očekuje se unutar sljedećih 6 mjeseci. Za projekt Cobra Cable Komisija trenutačno traži jamstva da će se konačna odluka o ulaganju donijeti do sredine 2016., ali ako se jamstva uskoro ne nađu, može se dogoditi da Komisija prekine sporazum o dodjeli bespovratnih sredstava.

Komisija može stoga donijeti odluke u pogledu ukidanja financijske pomoći za četiri projekta u sektoru plina (ITGI Poseidon, Nabucco, Galsi i projekt protoka u suprotnom smjeru u Rumunjskoj). Ipak, obustava financijske potpore ne prejudicira da bi ovi projekti u sektoru plina mogli biti kvalificirani kao projekti od zajedničkog interesa[9] za Europu u kontekstu provedbe smjernica za TEN-E infrastrukture.

Što se tiče šest demonstracijskih projekata hvatanja i skladištenja ugljika, djelovanje u okviru EEPR-a za jedan od projekata bit će završeno u listopadu 2013. (Compostilla). Tri projekta su obustavljena, a preostala 2 vrlo vjerojatno neće biti završena bez značajnih dodatnih financijskih napora država članica i/ili industrije.

Komisija je pismenim putem službeno obavijestila poduzeća na koja se postupak obustave odnosi.

U radnom dokumentu službi priloženom ovom izvješću prikazano je postojeće stanje svakog projekta.

Europski fond za energetsku učinkovitost djeluje od srpnja 2011. Kao dodatak ovom izvješću predstavljen je poseban radni dokument službi Komisije o srednjoročnoj ocjeni.

II. OPĆE STANJE

Na kraju 2012. 20 projekata od ukupno 61 bilo je već u potpunosti tehnički završeno, a ukupan iznos od 1 416 970 178,64 EUR isplaćen je korisnicima (lipanj 2013.).

Stopa plaćanja ostaje niska, ali time se potvrđuju poteškoće u planiranju tako velikih i složenih projekata. Uistinu, složenost tehnologija koje se upotrebljavaju, posebno za integraciju energije vjetra na moru u mrežu i hvatanje i skladištenje ugljika, poteškoće za javna tijela na razini vlade ili regulatornoj razini u davanju odgovarajućeg regulatornog okvira, izostanak odobravanja javnosti, kao i poteškoće povezane s pitanjima zaštite okoliša te javna nabava stvaraju dodatne izazove za nositelje projekata. Štoviše, postupak izdavanja dozvola predstavlja osnovu mnogih kašnjenja.

Trenutačno, 42 milijuna EUR nepotrošenih sredstava povučeno je iz njemačkog projekta hvatanja i skladištenja ugljika. Za obustavljene projekte infrastrukture za električnu energiju i plin opozvano je 12 milijuna EUR. Ovo je djelomično objašnjeno činjenicom da su konačni troškovi niži od prvotno procijenjenih troškova.

1.         Infrastruktura za plin i električnu energiju

Infrastrukturnim potprogramom u okviru EEPR-a podupiru se 44 projekta u 3 glavna područja djelovanja.

Projekte provode operatori prijenosnog sustava u svakoj državi članici ili nositelji projekta. Dodijeljen je iznos od 2 268 milijuna EUR od kojeg je oko 777 milijuna EUR, tj. 34,25 % isplaćeno korisnicima do lipnja 2013. Plaćanja su podložna čvrstoj obvezi nositelja projekta da provedu projekt putem konačne odluke o ulaganju.

Projekti obuhvaćaju tri područja:

- projekte skladištenja i infrastrukture za plin: infrastrukturu za prijevoz i prodaju plina u Europi potrebno je dalje integrirati izgradnjom veza koje nedostaju između država članica. Daljnja diversifikacija energetskih izvora i pravaca u EU-u trebala bi se nastaviti, uključujući i ukapljeni prirodni plin (LNG).

- projekte za protok plina u suprotnom smjeru: Tijekom krize opskrbe plinom između Rusije i Ukrajine u 2009., većina država članica iz središnje i istočne Europe ostala je bez plina, ne zbog nedostatka plina u Europi već zbog  toga što je postojećoj infrastrukturi nedostajalo tehničke opreme i sposobnosti da promijeni tokove plina iz smjera Istok-Zapad u smjer Zapad-Istok. Financiranjem u okviru EEPR-a omogućena je potpora rješavanju ovog problema te sada u središnjoj i istočnoj Europi postoji infrastruktura za prijevoz plina u suprotnom smjeru.

- projekte infrastrukture za električnu energiju:  integracija povećane količine električne energije iz obnovljivih izvora energije zahtijeva ogromna ulaganja u novu infrastrukturu. Štoviše, određene države članice još uvijek su „energetski otoci“ zbog toga što su loše povezane sa susjednim državama i unutarnjim energetskim tržištem.

1.1       Dosadašnji napredak

Do sada je završeno 19 projekata od 44, u usporedbi s 13 na početku 2012. U sektoru električne energije završena su 4 projekta. Preostalih 8 projekata napreduju dobro, a za neke od njih se očekuje da će biti završeni do 2014. U sektoru plina završeno je 15 projekata; 13 projekata napreduje prema planu. Većina (10 od 15 projekata) projekata protoka u suprotnom smjeru i projekata interkonekcija u središnjoj i istočnoj Europi je završena. Sredstva iz EEPR-a pomogla su projektima da osiguraju vlastito financiranje te stoga postanu operabilni bez odgađanja. Time su poboljšani i sigurnost i pouzdanost plinske mreže, povećane su opskrba i diversifikacija te su uklonjena kritična uska grla.

Mogu se istaknuti sljedeći primjeri: sredstvima u okviru EEPR-a osiguran je razvoj projekta razvoja Larrau odvojka plinovoda poboljšavajući španjolske (kompresijska stanica Vilar de Arnedo, plinovod između Yele i Vilar de Arneda) i francuske mreže (Bearn Artery). Time će se povećati sigurnost opskrbe u regiji i tržišno natjecanje te će se ibersko tržište plina bolje integrirati u europsko tržište.

Dovršetak dvije interkonekcije električne energije u 2011. između Portugala i Španjolske, u regijama Douro i Algarve, pomogao je povezivanju obnovljivih izvora energije. Sredstvima iz EEPR-a značajno se pridonijelo poboljšanju i proširenju portugalske mreže, a time i povećanju kapaciteta razmjene sa Španjolskom.

Sredstvima iz EEPR-a potpomognuta je i uspostava prve elektroenergetske interkonekcije između Irske i Velike Britanije. Pridonoseći povećanju kapaciteta interkonekcije električne energije te dopuštajući moguću integraciju energije vjetra na moru, ova interkonekcija povećala je sigurnost opskrbe i diversifikaciju izvora energije za Irsku.

Tri projekta u okviru EEPR-a u baltičkoj regiji imaju za cilj poboljšanje funkcioniranja unutarnjeg energetskog tržišta i osiguranje jednakosti tržišnih uvjeta. Kada budu gotovi, tim će se projektima značajno pridonijeti povećanju sigurnosti opskrbe, omogućavanju trgovanja električnom energijom i smanjenju potreba regije za uvozom.

Međutim, unatoč postignutom dobrom napretku, četiri projekta u plinskom sektoru suočavaju se s ozbiljnim kašnjenjima, što bi moglo rezultirati njihovom obustavom:

- Natjecanje za izvore Shah Deniz koje se odnosi na završni pravac završeno je između projekata Nabucco i TAP (nije obuhvaćen EERP-om) u korist projekta TAP. Odluka Konzorcija Shah Deniz imat će utjecaj na subvencije u okviru EERP-a. Odlukom od 18. svibnja 2013. alžirska plinska kompanija odlučila je odgoditi, po treći put, odluku o gradnji plinovoda između Alžira i Italije (projekt Galsi). Stoga ovaj projekt uz potporu EERP-s značajno kasni. Odobrenja za izgradnju projekta nakon 5 godina postupaka još uvijek nisu izdana te komercijalni sporazumi za opskrbu plinom još nisu zaključeni.

- Projekt ITGI Poseidon suočava se s poteškoćama u osiguravanju izvora plina potrebnih za podupiranje njegove izgradnje.

- Konačno, projekt za protok plina u suprotnom smjeru u Rumunjskoj, koji uključuje i povezivanje „tranzitnih“ sustava plina s nacionalnim sustavom plina značajno je odgođen.  Međutim, projekt je ključan za daljnji razvoj tržišta plina u Rumunjskoj te široj regiji jugoistočne Europe.

Za sve ove projekte koji se suočavaju s velikim odgodama i gdje nema dovoljnog napretka, Komisija je nositeljima projekta poslala pisma u kojima najavljuje obustavu.

1.2       Zaključci

Postignut je značajan napredak u projektima infrastrukture za električnu energiju i plin. Velika većina projekata (40 od 44) su ili završeni ili se bliže završetku. Za neke projekte produžen je krajnji rok za provedbu (vidi radni dokument službi Komisije).

EEPR-om se konkretno poboljšava način na koji funkcionira unutarnje tržište, omogućavajući interkonekcije između zapadnih i istočnih dijelova EU-a te povećavajući sigurnost opskrbe dotične zemlje i regija. Poduzimaju se neki značajni koraci: projekti za protok plina u suprotnom smjeru pokrenuti su i provode se te je zahvaljujući njima izbjegnuta kriza opskrbe plinom za vrijeme velikih hladnoća u veljači 2012. Projektima uz potporu koji se odnose na električnu energiju daje se snažan poticaj uspostavi unutarnjeg tržišta. Projektima mreže električne energije pridonijet će se apsorpciji električne energije proizvedene iz obnovljivih izvora. Dovršetak europskog energetskog infrastrukturnog sustava napreduje zahvaljujući uklanjanju uskih grla i progresivnoj integraciji „energetskih otoka” poput tri baltičke države, Iberskog poluotoka, Irske, Sicilije i Malte.

Predviđeno je da bi većina od 25 projekata koji su u tijeku trebala biti završena u 2013./2014., dok će se samo nekoliko projekata izvoditi do 2017. Preostali projekti, koji se suočavaju s ozbiljnim poteškoćama, mogu biti obustavljeni do kraja 2013.

Mnoga kašnjenja i poteškoće s kojima se suočavaju neki projekti mogli su biti izbjegnuti da se predvidjelo rano uključivanje nacionalnih regulatornih tijela i Agencije za suradnju energetskih regulatora. Ovo je pouka koju je Komisija uzela u obzir u postupku procjene i identifikacije projekata od zajedničkog interesa u okviru Instrumenta za povezivanje Europe.

2.         Projekti energije vjetra na moru

Potprogram energije vjetra na moru u okviru EEPR-a sastoji se od 9 projekata u dva glavna područja djelovanja:

- potpora opsežnim ispitivanjima, proizvodnji i uvođenju inovativnih turbina i temeljnih konstrukcija na moru;

- potpora razvoju modularnih rješenja za mrežnu integraciju velikih količina električne energije proizvedene vjetrom.

Korisnici subvencija su poduzeća koja se bave razvojem projekta, inženjerska poduzeća, proizvođači obnovljive energije i operatori prijenosnog sustava. Dodijeljen je u potpunosti dostupan paket sredstava EEPR-a u iznosu od 565 milijuna EUR, a plaćanja za svih 9 projekata iznosila su 204 milijuna EUR na kraju lipnja 2013.

2.1       Dosadašnji napredak

Od 9 projekata 1 je uspješno završen (Thornton Bank). Još 3 projekta napreduju dobro i njihov završetak očekuje se u razdoblju 2013. – 2014. Neki projekti mogli bi trajati do 2016./2017. (Gravitacijski temelji), 2017./2018. (Aberdeen, Krieger Flak), 2019.(Cobra Cable) te će za njih biti potrebno strogo praćenje Komisije.

Projekt Cobra Cable (veza između Danske i Nizozemske) ozbiljno kasni te partneri, danski i nizozemski operatori prijenosnog sustava, moraju još dobiti odobrenje od njihovih regulatora za potrebna ulaganja ili dozvole za pravac kabela. Nakon primitka pisma Komisije u kojem se najavljuje obustava, partneri su obnovili svoje napore i sklopili s regulatorima sporazum o postupku koji bi trebao voditi k pravnom odobrenju u travnju 2014. Komisija trenutačno traži jamstva od partnera o ciljevima koji se moraju ispuniti prije dopuštenja da se konačna odluka o ulaganju donese nakon 2013.

Jedan od projekata, HVDC čvorište, bit će obustavljen u dogovoru s korisnikom zbog nagomilanih i stalnih kašnjenja te značajno izmijenjenog i smanjenog opsega.

2.2       Dosadašnji napredak po sektorima

2.2.1    Turbine i konstrukcije na moru (šest projekata)

Subvencijama u okviru EEPR-a osigurano je postavljanje prvih velikih vjetroelektrana na moru (400 MW), smještenih daleko od obale (više od 100 km) i u dubokim vodama (više od 40 m). Uistinu, sredstvima u okviru EEPR-a pridonijelo se tome da odabrani projekti dobiju potrebne zajmove od bankarskih konzorcija kako bi zatvorili financijsku konstrukciju.

Djelovanje u okviru EEPR-a koje se odnosi na Thornton Bank u Belgiji završeno je u rujnu 2011. Tri njemačka projekta vjetroelekrana već su u fazi postavljanja na moru. Predviđa se da će dva projekta biti završena do kraja 2013., a treći do kraja 2014. Prvi oblik električne energije iz vjetra proizvedene na moru te pomoću infrastrukture sufinancirane u okviru EEPR-a uključen je u njemačku mrežu već u jesen 2010. Iako ovi projekti napreduju jako dobro, oni pokazuju određena kašnjenja u usporedbi s prvotnim planiranjem, uglavnom zbog kašnjenja zajamčenog povezivanja na mrežu. Četvrti njemački projekt vjetroelektrane na moru čiji je cilj proizvesti i postaviti temelje na osnovi gravitacije, odgođen je nakon značajnih kašnjenja u procesu izdavanja dozvola. Njegova realizacija u cijelosti očekuje se do 2017.

Projekt s ciljem postavljanja centra za testiranje tehnologije za proizvodnju energije vjetra na moru uz obalu Aberdeena (UK) dobio je odobrenje. Međutim, to odobrenje se trenutačno pravno osporava. Konačna odluka o ulaganju za ovaj projekt donijet će se početkom 2014.

2.2.2.   Mreža energije vjetra na moru (tri projekta)

U 2012. donesena je konačna odluka o ulaganju za projekt „Kriegers Flak - Rješenje kombinirane mreže” na Baltiku. Ovaj vodeći projekt prva je veza na moru koja se koristi kao konektor za vjetroelektrane na moru te kao prekogranični interkonektor. Kao takav, on sačinjava prvi važni sastavni element u modularnom razvoju mreže na moru. Tehnička rješenja za područje Kriegers Flaka, koja uključuju važne tehnološke komponente HVDC VSC, definirana su te su razvijeni tržišni i poslovni model za kombinaciju raspodjele električne energije iz obnovljivih izvora i prekogranične trgovine električnom energijom. Može se očekivati važan utjecaj na budući dizajn kombiniranih inkterkonekcija i integraciju energije vjetra na moru.

Međutim, opća situacija za projekte mreže energije vjetra na moru ostaje veliki izazov. Posebno uvođenje inovativne HVDC tehnologije na moru u okviru rješenja s više terminala suočava se s složenom kombinacijom tehnoloških, regulatornih i komercijalnih barijera.

Kašnjenjem nacionalnih regulatornih tijela u odlukama o sufinanciranju sprječava se pravovremena provedba projekata mreže na moru. Uloga nacionalnih regulatornih tijela ključna je za ove projekte kako je prikazano u slučaju infrastrukture za plin i električnu energiju gdje su ekonomski modeli i iskustvo u suradnji između nacionalnih regulatornih tijela na puno većoj razini. Komisija smatra da bi nacionalna regulatorna tijela trebala djelovati na više koordiniran način, kako je zatraženo u trećem unutarnjem energetskom paketu[10].

2.3       Zaključci

Potporom projektima „turbine i konstrukcije ” u okviru EEPR-a izravno se pridonosi proizvodnji električne energije bez ugljika s dodatnih 1500 MW. Projektima u okviru EEPR-a generiraju se važni učinci na učenje, na primjer skraćivanje vremena proizvodnje i postavljanja temelja na moru.

Za projekte integracije mreže energije vjetra, zrelost i trošak HVDC tehnologije, licenciranje vjetroelektrana koje moraju biti povezane te sufinanciranje koje se mora dobiti uz pomoć regulatornih tijela ključne su prepreke koje se moraju riješiti prije donošenja konačne odluke o ulaganju.

3.         Hvatanje i skladištenje ugljika (CCS)

3.1       Uvod

Kako bi se postigla dekarbonizacija energetskog sustava do 2050., s fosilnim gorivima kao dijelom energetske mješavine, potrebno je upotrijebiti hvatanje i skladištenja ugljika (CCS). Cilj u okviru EEPR-a je demonstracija integriranih projekata za hvatanje i skladištenja ugljika kako bi ova tehnologija postala komercijalno održiva do kraja desetljeća. U okviru programa dodijeljena je financijska potpora u iznosu od 1 milijarde EUR projektima u sektoru proizvodnje električne energije, od čega je 399,5 milijuna EUR već isplaćeno korisnicima do lipnja 2013. Integrirani projekti hvatanja i skladištenja ugljika novi su tehnološki izazov i u okviru njihove demonstracije mora se obratiti pozornost na niz tehničkih, ekonomskih i regulatornih izazova. Koordinatori projekata su komunalna poduzeća ili energetske kompanije. Ostali korisnici su poduzeća zadužena za prijenos energije, dobavljači opreme i istraživački instituti.

3.2       Dosadašnji napredak

U okviru EEPR-a prvotno je osigurana potpora za šest projekata hvatanja i skladištenja ugljika (iz Ujedinjene Kraljevine, Italije, Nizozemske, Poljske i Španjolske).

Projekt Jänschwalde (Njemačka) obustavljen je na zahtjev nositelja projekta s učinkom od 5. veljače 2012., zbog nedostatka regulatornog okvira za skladištenje CO2 kao i problema povezanih s odobravanjem javnosti. Nositelj projekta je tada zaključio da zbog neuspjeha u prenošenju Direktive o hvatanju i skladištenju ugljika u njemačko zakonodavstvo ne bi bilo moguće dobiti potrebne dozvole za skladištenje CO2 unutar vremenskog okvira projekta.

Poljski projekt (Belchatow) obustavljen je 6. svibnja 2013. na zahtjev nositelja projekta zbog nedostatka realnog plana za premošćivanje jaza u financijskoj konstrukciji projekta, zbog tehničkih rizika i neuspjeha države članice da pravovremeno prenese Direktivu o hvatanju i skladištenju ugljika što je rezultiralo nedostatkom odgovarajućeg pravnog okvira za skladištenje CO2 i problemima povezanim s odobravanjem javnosti u pogledu skladištenja CO2.

Talijanski projekt (Porto Tolle) obustavljen je 11. kolovoza 2013. na zahtjev nositelja projekta zbog prevelikih kašnjenja u izvođenju projekta koja su nastala zbog odluke Talijanskog državnog vijeća da poništi ekološku dozvolu za elektranu Porto Tolle. Osim toga, nositelj projekta nije vidio mogućnosti za postizanje zatvaranja financijske konstrukcije projekta. Međutim, nositelj projekta neće prekinuti sve aktivnosti koje se tiču hvatanja i skladištenja, nastavit će raditi na različitim aspektima hvatanja i skladištenja ugljika u pilot-postrojenju u Brindisiju.

Za niti jedan od preostala tri projekta još nije donesena konačna odluka o ulaganju. Komisija se snažno zalaže za potporu uspješnoj provedbi svi preostalih projekata.

Njihovo postojeće stanje je sljedeće:

Što se tiče projekta Ujedinjene Kraljevine (Don Valley), nositelji projekta zalažu se za nastavak projekta i njihov cilj je osiguravanje operativne potpore putem instrumenta „Ugovor za razliku” (Contract for Difference) koji se trenutačno priprema u Ujedinjenoj Kraljevini. Provedbom projekta stvorile bi se mogućnosti za sinergije s jednim od projekata koje je vlada Ujedinjene Kraljevine uvrstila na popis za potporu u okviru natječaja Ujedinjene Kraljevine za komercijalizaciju hvatanja i skladištenja ugljika.

Nizozemski projekt (ROAD) pokazao je najveći napredak i spreman je za donošenje konačne odluke o ulaganju ako se povećanje troškova projekta, osobito zbog niske cijene ugljika, može nadoknaditi dodatnim financiranjem. Traju rasprave s dodatnim ulagačima kako bi se postiglo zatvaranje financijske konstrukcije projekta u 2013.

Što se tiče španjolskog projekta (Compostilla), djelovanja u okviru EEPR-a bit će završena u listopadu 2013, kako je planirano. Do tada će početi raditi 3 pilot-postrojenja za hvatanje, transport i skladištenje CO2, i bit će to vrlo korisni objekti za ispitivanje cijelog lanca vrijednosti hvatanja i skladištenja ugljika. Potencijalni sljedeći korak projekta, izvan djelovanja u okviru EEPR-a, trebalo bi biti integrirano industrijsko demonstracijsko postrojenje za hvatanje i skladištenje ugljika, što bi zahtijevalo pronalazak dodatnih sredstva financiranja.

3.3       Zaključci

Unatoč dobrom dosadašnjem napretku u pogledu pripremnog rada za provedbu rješenja hvatanja, transporta i skladištenja CO2, stvarna provedba većine projekta hvatanja i skladištenja ugljika ostaje neizvjesna. Odobravanje javnosti glede skladištenja CO2 na kopnu ostaje velika prepreka. Troškovi ulaganja i rada vrlo su visoki i, kao što je poznato od početka programa, financiranje u okviru EEPR-a dostatno je samo za pokretanje projekata, ali nije dovoljno za pokrivanje svih dodatnih troškova povezanih s primjenom hvatanja i skladištenja ugljika u postrojenjima. Kombinaciju s programom NER 300 i regionalnim fondom tek treba u potpunosti iskoristiti. Osim toga, kompanije još uvijek nisu svladale sve tehničke izazove i u mnogim slučajevima dozvole nisu osigurane na vrijeme. S obzirom na sadašnje vrlo niske cijene ugljika, i bez drugih zakonskih ograničenja ili poticaja, nema razloga da gospodarski subjekti ulažu u hvatanje i skladištenje ugljika.

Komunikacijom od 27. ožujka 2013. o budućnosti hvatanja i skladištenja ugljika u Europi[11] želi se ponovno pokrenuti program hvatanja i skladištenja ugljika te započeti rasprava o tome kako na najbolji način potaknuti demonstraciju i uvođenje te stimulirati ulaganja. Na temelju doprinosa iz savjetovanja u tijeku, cjelovite analize prenošenja Direktive o hvatanju i skladištenju ugljika i njezine provedbe u državama članicama te u kontekstu rada na okviru za klimu i energiju za razdoblje do 2030., Komisija će razmotriti potrebu za pripremom, ako je potrebno, kratkoročnih, srednjoročnih i dugoročnih prijedloga.

Direktivom o hvatanju i skladištenju ugljika omogućuje se pravni okvir za hvatanje, transport i skladištenje CO2. Do isteka roka za prenošenje u lipnju 2011. samo je nekoliko država članica izvijestilo o potpunom ili djelomičnom prenošenju. Situacija se u međuvremenu značajno poboljšala i trenutačno samo jedna država članica nije obavijestila Komisiju o nikakvim mjerama za prenošenje Direktive. Dok je većina država članica predloženim projektima demonstracije hvatanja i skladištenja ugljika zaključila prenošenje Direktive, nekoliko država članica zabranjuje ili ograničava skladištenje CO2 na svojem državnom području. Ovo će se detaljno proučiti u cjelovitoj analizi prenošenja Direktive o hvatanju i skladištenju ugljika te njezine provedbe u državama članicama.

U bliskoj budućnosti, drugi poziv za podnošenje prijedloga, objavljen 3. travnja, u okviru programa NER300, druga je prilika da se poboljšaju sadašnji izgledi za demonstraciju hvatanja i skladištenja ugljika u Europi.

Komisija će, također u kontekstu EEPR-a, ocijeniti rezultate savjetovanja u tijeku i drugog poziva u okviru programa NER 300 (u kojem se samo jedan projekt hvatanja i skladištenja ugljika prijavio za financiranje) i donijeti odgovarajuće zaključke u pogledu budućnosti preostalih projekata demonstracije hvatanja i skladištenja ugljika u okviru EEPR-a.

III.       EUROPSKI FOND ZA ENERGETSKU UČINKOVITOST (EEE F)

1.         Uvod

Sukladno Uredbi o izmjeni EEPR-a, srednjoročna ocjena kojom se omogućavaju informacije o statusu „financijskog instrumenta” (Europski fond za energetsku učinkovitost, tehnička pomoć i djelovanja u svrhu podizanja svijesti) dio je radnog dokumenta službi Komisije povezanog s ovim izvješćem.

Iz ocjene su vidljivi dobri prvi rezultati i relativno obećavajući izgledi za fond.

Do sada je odobreno i potpisano 6 projekata, što dovodi do ukupno oko 79,2 milijuna EUR dodijeljenih sredstava.

Osim toga, plan provedbe projekata, u najbolje pripremljenoj kategoriji, sadržava potencijalna ulaganja vrijedna 114 milijuna EUR.

Stoga se očekuje, iako će to biti izazov, da se cijeli doprinos EU-a dodijeli za ulaganja.

Što se tiče Tehničke pomoći (TA), odobreno je 8 zahtjeva u ukupnom iznosu od 6,3 milijuna EUR.

2.         Glavni rezultati srednjoročne ocjene

Ostvarenje ciljeva Uredbe

Prvi cilj Uredbe o izmjene bio je uspostaviti specijalizirani investicijski fond za preraspodjelu neiskorištenih sredstava iz EEPR-a, kako bi se omogućilo stjecanje dodatnih doprinosa. To se postiglo uz potporu Europske investicijske banke kojoj je povjereno osnivanje Fonda i upravljanje doprinosima EU-a.

Drugi cilj Europskog fonda za energetsku učinkovitost bio je olakšati financiranje ulaganja u energetsku učinkovitost (cilj portfelja od 70 %), obnovljivu energiju (20 %) i čisti gradski prijevoz (10 %). Stoga se u okviru fonda najviše pažnje pridaje ublažavanju posebnih financijskih i ne-financijskih prepreka energetskoj učinkovitosti kao što su visoki troškovi transakcija, rascjepkana i mala ulaganja, ograničen pristup kreditima, složeno strukturiranje poslova, niska razina povjerenja ulagača i nedostatak kapaciteta nositelja projekata.

U skladu s tim fondom se podupire razvoj vjerodostojnog tržišta energetske učinkovitosti kroz omogućavanje nestandardnog financiranja projekata[12] i namjenskih financijskih proizvoda (duga i kapitala)[13] , osobito podupirući razvoj ugovora o energetskom učinku.

Za rješavanje problema nedovoljnog financiranja i nesklonosti ulagača da ulažu, osnovan je Europski fond za energetsku učinkovitost kao složeni investicijski fond, s tri roda dionica. EU je uložio u podređene C dionice, apsorbirajući prve gubitke i preuzimajući većinu rizika kako bi privukao dodatne ulagače, uključujući i one privatne.

Europski fond za energetsku učinkovitost služi i kao uzor za inovativne financijske instrumente kojima se ulaže u isplative i razrađene projekte održive energije (s razdobljima otplate do 20 godina) i koji privlače privatni kapital dok demonstriraju poslovni model iza ovih ulaganja i postižu vjerodostojne rezultate.

Isplativost

U okvirnom proračunu za 2013. predviđeno je 1,48 milijuna EUR za administrativne troškove te 160 milijuna EUR za dodjele sredstava za ulaganja. Konkretno, ako se postigne, to će značiti da 1 EUR potrošen na administrativne troškove dovodi do otprilike 108 EUR namijenjenih ulaganjima. U ovo se ne ubraja dohodak ostvaren u obliku kamatne stope i povrata preplaćene glavnice (21,804 EUR za 2012.), koji se najprije dodjeljuje za pokrivanje administrativnih troškova Europskog fonda za energetsku učinkovitost.

Aditivnost

Aditivnost Europskog fonda za energetsku učinkovitost prikazana je u obliku njegove sposobnosti da omogući dugoročno financiranje, promicanje tržišno-temeljenih i kvalitetnih ulaganja s učincima replikacije, zadržavajući pritom geografsku ravnotežu plana provedbe projekta.

Tehnička pomoć Fonda može se učinkovito baviti nedostatkom kapaciteta nositelja projekta i administrativnim preprekama koje onemogućuju povezivanje većih projekata kako bi se postigla kritična masa.

Osnivanje Fonda i njegove prve operacije podigle su svijest o poslovnim mogućnostima u području energetske učinkovitosti i inovativnom ulaganju u projekte, privlačeći interes privatnog sektora te financijskih institucija.

Učinak financijske poluge

Na programskoj razini, doprinos EU-a (125 milijuna EUR) više se nego udvostručio dodatnim ulaganjem ulagača (140 milijuna EUR). Za svakih 100 EUR koje uloži EU u financiranje projekta, više od 110 EUR dolazi od drugih ulagača te se na taj način stvara učinak financijske poluge veći od 2. U budućnosti je, naravno, poželjno da više ulagača odluči uložiti, međutim to se neće dogoditi dok Europski fond za energetsku učinkovitost ne postigne uvjerljive rezultate.

Dobro financijsko upravljanje

Financijsko upravljanje Europskim fondom za energetsku učinkovitost temelji se na investicijskim smjernicama i načelima koje su utvrdili Europska komisija i Europska investicijska banka te slijedi visoke bankovne standarde koji se prate i vrednuju u različitim fazama ulaganja.

Upravitelj ulaganja (Deutsche Bank) izrađuje mjesečna izvješća o investicijskim portfeljima, tromjesečna izvješća i godišnje poslovne planove u kojima postavlja godišnje ciljeve i predviđa utjecaj na bilancu stanja Europskog fonda za energetsku učinkovitost.

Komisija osigurava trajno praćenje Europskog fonda za energetsku učinkovitost na poslovnoj razini te putem svojih predstavnika u Nadzornom i Upravnom odboru Europskog fonda za energetsku učinkovitost. Ujedno je odgovorna i za odobravanje zahtjeva Tehničke pomoći koje priprema upravitelj ulaganja.

3.         Glavni zaključci

Iskustvo s Europskim fondom za energetsku učinkovitost pomoglo je u razumijevanju dinamika tržišta energetske učinkovitosti te se došlo do sljedećih zaključaka:

· financijski instrumenti za održivu energiju trebaju biti fleksibilni i reflektirati potrebe lokalnog tržišta;

· razlike u sposobnosti razvoja i financiranja ulaganja u energetsku učinkovitost mogu se učinkovito riješiti putem pomoći pri izradi projekta, što bi omogućilo postizanje provjerenih rezultata o utjecajima ulaganja u energetsku učinkovitost, stvarajući vjerodostojnost sektora i povjerenje ulagača;

· instrumenti na razini EU-a bi se trebali baviti zajedničkim preprekama, neuspjesima na tržištu i utjecajima na financijsku krizu istovremeno nadopunjujući nacionalne ili regionalne programe, izbjegavajući dupliciranje i istiskivanje privatnih investicija;

· kako bi se svladala fragmentacija tržišta, potrebna je agregacija potražnje povezivanjem pojedinačnih projekata u veće kao i djelovanje preko financijskih posrednika te izdavanje jamstava;

Općenito, iz ocjene su vidljivi dobri prvi rezultati i relativno obećavajući izgledi za Fond.

Trenutačno, porast financijskog doprinosa EU-a ne izgleda opravdan, među ostalim, zbog iznosa koji je još potrebno dodijeliti. Međutim, nakon što se ovaj iznos potroši i fond dostigne svoju razinu zrelosti te dokaže svoju aktivnost na tržištu, dodatni doprinosi se mogu uzeti u obzir ako postoji veliki porast financijske poluge.

IV.       JAVNA NABAVA

Nakon primjedbi Revizorskog suda o pogreškama nastalima u postupcima javne nabave projekta u okviru EEPR-a, Komisija je odlučila provesti sistematske aktivnosti i poslati detaljni upitnik 59 promotora (61 projekt) krajem 2012. koji ima za cilj sakupiti informacije o postupcima koje su upotrebljavali prilikom sklapanja ugovora u okviru provedbe aktivnosti.

Izvedena analiza jasno je pokazala da su korisnici projekta u okviru EEPR-a općenito pokazali zrelo poznavanje svoje situacije u okviru javne nabave i pravila prilikom sklapanja ugovora. Očekuje se da će sistematske aktivnosti u svrhu podizanja svijesti koje je poduzela Komisija u odnosu na korisnike iz EEPR-a pomoći izbjegavanju budućih nedostataka u postupcima javne nabave (nedostaci utvrđeni do sada nisu utjecali na provedbu EEPR programa).

[1]               Uredba (EZ) br. 663/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o uspostavljanju programa za potporu gospodarskom oporavku dodjelom financijske pomoći Zajednice projektima u području energetike. SL L 200             31.7.2009., str. 39.

[2]               Uredba (EZ) br. 1233/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. prosinca 2010. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 663/2009. SL L 346, 30.12.2010., str. 5.

[3]               Uredba (EZ) br.°994/2010 od 20.10.2010. SL EU br. 295 od 12.11.2010.

[4]               http://ec.europa.eu/energy/evaluations/doc/2011_eepr_mid_term_evaluation.pdf

[5]               SL L 115, 25.4.2013., str. 39.

[6]               Prijedlog Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavljanju Instrumenta  za povezivanje Europe, COM(2011)665

[7]               http://ec.europa.eu/energy/coal/ccs_en.htm

[8]               http://ec.europa.eu/energy/coal/ccs_en.htm

[9]               Komisija je 14. listopada 2013. Delegiranom uredbom donijela prvi popis projekata od zajedničkog interesa.

[10]             Direktive 2009/72/EZ i 2009/73/EZ o uspostavi zajednički pravila za unutarnje tržište plina i električne energije

[11]             COM(2013) 180 završna verzija

[12]             Financiranje projekta temelji se na novčanom toku projekta radije nego na bilanci stanja njegovih sponzora, stvarajući vrijednost i mjerila za procjenu rizika za same projekte energetske učinkovitosti.

[13]             Poput nadređenog i podređenog duga, mezzanine instrumenta, jamstava, kapitala, leasing struktura i fortfeiting zajmova. Europski fond za energetsku učinkovitost ne omogućava subvencije ili subvencionirane kamatne stope (zajmovi pod povoljnim uvjetima), jer se ovi financijski poticaji ne smatraju odgovarajućima za projekte koji ostvaruju dostatan prihod.

Ukupni iznos plaćanja za projekte u okviru EEPR-a (EUR) 30. lipnja 2013.

BL || Godina || Ukupno

Interkonektori || 2010. || 360 855 255,05

|| 2011. || 224 169 430,99

|| 2012. || 129 624 008,68

|| 2013. || 67 763 843,57

Ukupno || || 782 412 537,72

CCS || 2010. || 193 746 614,74

|| 2011. || 192 027 188,76

|| 2012. || 37 119 607,39

|| 2013. || 19 405 061,13 -42 735 826

Ukupno || || 399 562 646,02

ENERGIJA VJETRA NA MORU || 2010. || 146 307 027,84

|| 2011. || 41 300 324,67

|| 2012. || 15 648 927,94

|| 2013. || 804 463,30

Ukupno || || 204 060 743,75

|| 2011. || 30 000 000,00

|| 2012. || 934 251,15

Fond za energetsku učinkovitost || || 30 934 251,15

Sveukupno: || || 1 416 970 178,64