(1)

U skladu s člankom 3. stavkom 2. Uredbe (EU, Euratom) 2015/2422 Europskog parlamenta i Vijeća (3), Sud je zajedno s Općim sudom proveo cjelovito preispitivanje nadležnosti koje izvršavaju i razmotrio bi li, s obzirom na reformu strukture sudova Unije provedenu u skladu s tom uredbom, trebalo uvesti određene izmjene u vezi s podjelom nadležnosti između Suda i Općeg suda ili načinom na koji Sud postupa sa žalbama.

(2)

Kao što je navedeno u izvješću koje je podnio Europskom parlamentu, Vijeću i Komisiji 14. prosinca 2017., Sud smatra da u ovom trenutku nije potrebno predložiti izmjene u pogledu postupanja s prethodnim pitanjima koja su mu upućena na temelju članka 267. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU). Naime, prethodna pitanja kamen su temeljac sudskog sustava Unije i s njima se postupa brzo, tako da u ovom trenutku prijenos na Opći sud nadležnosti za provođenje postupka i odlučivanje o prethodnim pitanjima u posebnim područjima utvrđenima Statutom Suda Europske unije nije nužan.

(3)

Međutim, preispitivanje koje su proveli Sud i Opći sud pokazalo je da, kada odlučuje o tužbi za poništenje koju podnosi država članica protiv akta Komisije koji se odnosi na nepostupanje u skladu s presudom koju je Sud donio na temelju članka 260. stavka 2. ili 3. UFEU-a, Opći sud može naići na ozbiljne poteškoće ako se Komisija i dotična država članica ne slažu u pogledu prikladnosti mjera koje je ta država članica donijela kako bi postupila u skladu s presudom Suda. Na temelju toga čini se da je potrebno da isključivo Sud zadrži nadležnost u vezi sa sporovima u pogledu paušalnog iznosa ili novčane kazne čije je plaćanje naloženo državi članici u skladu s člankom 260. stavkom 2. ili 3. UFEU-a.

(4)

Osim toga, iz preispitivanja koje su proveli Sud i Opći sud jasno proizlazi da se brojne žalbe podnose u predmetima koji su već dvaput bili predmetom razmatranja, najprije od strane neovisnog žalbenog vijeća, a potom od strane Općeg suda, te da velik broj tih žalbi Sud odbija odnosno odbacuje zbog njihove očite neosnovanosti ili očite nedopuštenosti. Kako bi se Sudu omogućilo da se usredotoči na predmete koji zahtijevaju njegovu punu pozornost, potrebno je, radi osiguranja dobrog sudovanja, za žalbe u vezi s takvim predmetima uspostaviti postupak kojim Sud dopušta žalbu, u cijelosti ili djelomično, samo ako otvara važno pitanje za jedinstvo, dosljednost ili razvoj prava Unije.

(5)

S obzirom na stalno povećanje broja predmeta koji se iznose pred Sud i u skladu s dopisom predsjednika Suda Europske unije od 13. srpnja 2018., u ovoj fazi prednost treba dati uspostavi gore navedenog postupka kojim Sud odlučuje treba li dopustiti žalbu. Razmatranje dijela zahtjeva Suda od 26. ožujka 2018. u vezi s djelomičnim prijenosom postupaka zbog povrede obveze na Opći sud trebalo bi se provesti u kasnijoj fazi, nakon izrade u prosincu 2020. izvješća o funkcioniranju Općeg suda predviđenog člankom 3. stavkom 1. Uredbe (EU, Euratom) 2015/2422. Podsjeća se na to da bi u tom izvješću posebnu pozornost trebalo pridati učinkovitosti Općeg suda te nužnosti i djelotvornosti povećanja broja sudaca na 56, uzimajući u obzir i cilj osiguravanja ravnopravne zastupljenosti spolova u Općem sudu kako je navedeno u preambuli Uredbe (EU, Euratom) 2015/2422.

(6)

Slijedom navedenog, potrebno je izmijeniti Protokol br. 3 o Statutu Suda Europske unije, pritom osiguravajući punu terminološku usklađenost između odredaba tog protokola i odgovarajućih odredaba UFEU-a, te predvidjeti odgovarajuće prijelazne odredbe o postupanju s predmetima u tijeku na datum stupanja na snagu ove Uredbe,