(1)

Zbog različitih nacionalnih propisa o vrijednosnim papirima i nesolventnosti, koji nisu usklađeni na razini Unije, razlikuje se razina zaštite od rizika nesolventnosti koja se primjenjuje na financijske instrumente klijenata koji su alternativni investicijski fondovi („AIF”) pohranjene na skrbništvo kod trećih osoba. Kako bi se zajamčila snažna zaštita imovine klijenata kako je predviđeno Direktivom 2011/61/EU, i istodobno dopustili stroži nacionalni propisi koji se odnose na ta neusklađena područja, potrebno je pojasniti obveze koje se odnose na pohranu imovine utvrđene Direktivom 2011/61/EU.

(2)

Nadležna tijela i sektor trenutačno različito primjenjuju zahtjeve za odvajanje imovine utvrđene u Delegiranoj uredbi Komisije (EU) br. 231/2013 (2). Budući da su depozitari, koji predstavljaju prvu razinu u lancu skrbništva, obvezni za svakog klijenta koji je AIF voditi pojedinačni račun na kojem se drže financijski instrumenti, potrebno je pojasniti da bi, u slučaju delegiranja poslova skrbništva trećoj osobi, ta treća osoba trebala moći imovinu klijenata istog depozitara držati na zbirnom računu, uključujući imovinu AIF-ova i subjekata za zajednička ulaganja u prenosive vrijednosne papire („UCITS”). Iz tog zbirnog računa uvijek bi trebala biti isključena vlasnička imovina depozitara i vlasnička imovina te treće osobe te imovina drugih klijenata te treće osobe. U skladu s time, u slučajevima daljnjeg delegiranja poslova skrbništva podskrbnik bi trebao moći imovinu klijenata skrbnika koji je delegirao skrbništvo držati na zbirnom računu. Iz tog zbirnog računa uvijek bi trebala biti isključena vlasnička imovina podskrbnika i vlasnička imovina skrbnika koji je delegirao skrbništvo te imovina drugih klijenata tog podskrbnika. To je potrebno radi uspostave zdrave ravnoteže između tržišne učinkovitosti i zaštite ulagatelja.

(3)

Kako bi se rizik od gubitka imovine koja se drži na zbirnim računima financijskih instrumenata koje vode treće osobe kojima su delegirani poslovi skrbništva sveo na najmanju moguću razinu, učestalost izravnanja između računa financijskih vrijednosnih papira i evidencija depozitara klijenta koji je AIF i treće osobe ili između trećih osoba u slučaju kad se poslovi skrbništva dalje delegiraju u lancu skrbništva trebala bi biti takva da se njome omogući pravodobno prosljeđivanje relevantnih informacija depozitaru. Nadalje, učestalost tih izravnanja trebala bi ovisiti o svakom kretanju na tom zbirnom računu, uključujući transakcije koje se odnose na imovinu koja pripada drugim klijentima depozitara a koja se drži na istom zbirnom računu kao imovina AIF-a.

(4)

Depozitar bi trebao moći nastaviti djelotvorno izvršavati svoje dužnosti u slučajevima kad se skrbništvo nad imovinom koja pripada njegovim klijentima koji su AIF-ovi delegira trećoj osobi. Stoga je potrebno propisati da depozitar vodi evidenciju računa financijskih instrumenata koje je otvorio na ime svojeg klijenta koji je AIF ili na ime UAIF-a koji djeluje u ime AIF-a, koja pokazuje da imovina pohranjena na skrbništvo kod treće osobe pripada tom AIF-u.

(5)

Kako bi se položaj depozitara ojačao u odnosu na treće osobe kojima je delegirano skrbništvo nad imovinom, taj bi se odnos trebao pismeno dokumentirati u obliku ugovora o delegiranju. Taj bi ugovor depozitaru trebao omogućiti da poduzme sve potrebne korake kojima se jamči pravilna zaštita imovine pohranjene na skrbništvo te da treća osoba u svakom trenutku poštuje odredbe ugovora o delegiranju i zahtjeve iz Direktive 2011/61/EU i Delegirane uredbe (EU) br. 231/2013. Nadalje, depozitar i treća osoba trebali bi se službeno dogovoriti o tome je li trećoj osobi dopušteno daljnje delegirati poslove skrbništva. U tom slučaju aranžman ili ugovor između treće osobe koja delegira poslove skrbništva i treće osobe kojoj se ti poslovi dalje delegiraju trebao bi podlijegati pravima i obvezama koji su istovrijedni pravima i obvezama utvrđenima između depozitara i treće osobe koja delegira poslove skrbništva.

(6)

Kako bi se depozitaru omogućilo da obavlja svoje poslove, potrebno je ojačati nadzor depozitara nad trećim osobama, neovisno o tome nalaze li se u Uniji ili izvan nje. Trebalo bi propisati da depozitari moraju provjeriti jesu li financijski instrumenti AIF-ova ispravno evidentirani u poslovnim knjigama treće osobe te je li ta evidencija dovoljno detaljna da bi se na temelju nje mogla utvrditi vrsta, lokacija i vlasništvo nad imovinom pohranjenom na skrbništvo. Kako bi se olakšalo djelotvorno izvršavanje dužnosti depozitara, treće osobe trebale bi im dostaviti izvješće o svakoj promjeni koja utječe na imovinu klijenata depozitara koji su AIF-ovi pohranjenu na skrbništvo.

(7)

U okviru obveza depozitara o postupanju pažnjom dobrog stručnjaka u slučajevima delegiranja poslova skrbništva, depozitar bi trebao, prije delegiranja tog posla trećoj osobi koja se nalazi izvan Unije, zaprimiti neovisno pravno mišljenje u kojem se ocjenjuju propisi o nesolventnosti te treće zemlje u kojoj se treća osoba nalazi te koje sadržava procjenu razine zaštite koja se za odvojene račune financijskih instrumenata jamči u okviru te nadležnosti. Trebalo bi biti prihvatljivo mišljenje o svakoj nadležnosti koje je za nekoliko depozitara pripremilo relevantno strukovno udruženje ili odvjetnički uredi. Nadalje, depozitar bi trebao osigurati da ga treća osoba koja se nalazi izvan Unije izvješćuje o svim promjenama okolnosti ili promjenama propisa o nesolventnosti u toj trećoj zemlji koje bi mogle utjecati na status imovine klijenata depozitara koji su AIF-ovi.

(8)

Kako bi se depozitarima osiguralo dovoljno vremena za prilagodbu novim zahtjevima iz ove Uredbe, datum početka primjene ove Uredbe trebalo bi odgoditi za osamnaest mjeseci nakon njezine objave u Službenom listu Europske unije.

(9)

Mjere uvedene ovom Uredbom u skladu su s mišljenjem Europskog nadzornog tijela za vrijednosne papire i tržišta kapitala (3).

(10)

Mjere uvedene ovom Uredbom u skladu su s mišljenjem stručne skupine Europskog odbora za vrijednosne papire.

(11)

Delegiranu uredbu (EU) br. 231/2013 trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti,