This document is an excerpt from the EUR-Lex website
Document 02013R1307-20201229
Regulation (EU) No 1307/2013 of the European Parliament and of the Council of 17 December 2013 establishing rules for direct payments to farmers under support schemes within the framework of the common agricultural policy and repealing Council Regulation (EC) No 637/2008 and Council Regulation (EC) No 73/2009
Consolidated text: Uredba (EU) br. 1307/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o utvrđivanju pravila za izravna plaćanja poljoprivrednicima u programima potpore u okviru zajedničke poljoprivredne politike i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 637/2008 i Uredbe Vijeća (EZ) br. 73/2009
Uredba (EU) br. 1307/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o utvrđivanju pravila za izravna plaćanja poljoprivrednicima u programima potpore u okviru zajedničke poljoprivredne politike i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 637/2008 i Uredbe Vijeća (EZ) br. 73/2009
02013R1307 — HR — 29.12.2020 — 008.001
Ovaj je tekst namijenjen isključivo dokumentiranju i nema pravni učinak. Institucije Unije nisu odgovorne za njegov sadržaj. Vjerodostojne inačice relevantnih akata, uključujući njihove preambule, one su koje su objavljene u Službenom listu Europske unije i dostupne u EUR-Lexu. Tim službenim tekstovima može se izravno pristupiti putem poveznica sadržanih u ovom dokumentu.
UREDBA (EU) br. 1307/2013 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 17. prosinca 2013. ( L 347 20.12.2013, 608) |
Koju je izmijenila:
Koju je ispravio:
UREDBA (EU) br. 1307/2013 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA
od 17. prosinca 2013.
o utvrđivanju pravila za izravna plaćanja poljoprivrednicima u programima potpore u okviru zajedničke poljoprivredne politike i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 637/2008 i Uredbe Vijeća (EZ) br. 73/2009
GLAVA I.
PODRUČJE PRIMJENE I DEFINICIJE
Članak 1.
Područje primjene
Ovom se Uredbom utvrđuju:
zajednička pravila o plaćanjima koja se izravno dodjeljuju poljoprivrednicima u okviru programa potpore navedenih u Prilogu I. („izravna plaćanja”);
posebna pravila vezana uz:
osnovna plaćanja za poljoprivrednike („program osnovnih plaćanja” i prijelazni pojednostavljeni program, „program jedinstvenih plaćanja po površini”);
dobrovoljnu prijelaznu nacionalnu potporu za poljoprivrednike;
dobrovoljnu preraspodjelu plaćanja;
plaćanja za poljoprivrednike koji se pridržavaju poljoprivrednih praksi korisnih za klimu i okoliš;
dobrovoljna plaćanja za poljoprivrednike na područjima s prirodnim ograničenjima;
plaćanja za mlade poljoprivrednike koji tek počinju obavljati svoju poljoprivrednu djelatnost;
program dobrovoljnih proizvodno vezanih potpora;
posebno plaćanje za pamuk;
dobrovoljni pojednostavljeni program za male poljoprivrednike;
okvir unutar kojeg se Bugarskoj, Hrvatskoj i Rumunjskoj omogućuje nadopuna izravnih plaćanja.
Članak 2.
Izmjena Priloga I.
Kako bi se osigurala pravna sigurnost, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 70. kojima se mijenja popis programa potpore utvrđen u Prilogu I., u mjeri potrebnoj za uzimanje u obzir novih zakonodavnih akata o programima potpore koji bi se mogli donijeti nakon donošenja ove Uredbe.
Članak 3.
Primjena na najudaljenije regije i manje Egejske otoke
Članak 11. ne odnosi se na regije Unije iz članka 349. UFEU-a („najudaljenije regije”) i na izravna plaćanja koja se dodjeljuju na manjim Egejskim otocima sukladno Uredbi (EU) br. 229/2013.
Glave III., IV. i V. ove Uredbe ne primjenjuju se na najudaljenije regije.
Članak 4.
Definicije i povezane odredbe
Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se sljedeće definicije:
„poljoprivrednik” znači fizička ili pravna osoba ili skupina fizičkih ili pravnih osoba, bez obzira na pravni status dodijeljen takvoj skupini i njezinim članovima na temelju nacionalnog prava, čije se poljoprivredno gospodarstvo nalazi na prostornom području primjene Ugovorâ kako je utvrđeno u članku 52. UEU-a u vezi s člancima 349. i 355. UFEU-a i koja obavlja poljoprivrednu djelatnost;
„poljoprivredno gospodarstvo” znači sve jedinice koje se upotrebljavaju za poljoprivredne djelatnosti i kojima upravlja poljoprivrednik, a koje se nalaze na državnom području iste države članice;
„poljoprivredna djelatnost” znači:
proizvodnja, uzgoj ili sadnja poljoprivrednih proizvoda, uključujući žetvu, mužnju, životinje za rasplod i držanje stoke za potrebe uzgoja, ili
održavanje poljoprivrednog zemljišta u stanju pogodnom za ispašu ili uzgoj bez pripremnih radnji koje izlaze iz okvira uobičajenih poljoprivrednih metoda i strojeva, utemeljenih na kriterijima koje određuju države članice na temelju okvira koji je utvrdila Komisija, ili
provođenje minimalne aktivnosti, definirane od strane država članica, na poljoprivrednim površinama koje se prirodno održavaju u stanju pogodnom za pašu ili uzgoj;
„poljoprivredni proizvodi” znači proizvodi, uz iznimku proizvoda ribarstva, navedeni u Prilogu I. Ugovorima, i pamuk;
„poljoprivredna površina” znači bilo koja površina koja se koristi kao obradivo zemljište, trajni travnjak i trajni pašnjak ili trajni nasad;
„obradivo zemljište” znači zemljište zasijano za proizvodnju usjeva ili površine pogodne za proizvodnju usjeva, ali neobrađene, uključujući površine ostavljene na ugaru u skladu s člancima 22., 23. i 24. Uredbe (EZ) br. 1257/1999, člankom 39. Uredbe (EZ) br. 1698/2005 i člankom 28. Uredbe (EU) br. 1305/2013, neovisno o tome je li to zemljište ispod staklenika ili fiksnog ili pomičnog krova;
„trajni nasadi” znači nasadi koji se ne izmjenjuju, osim trajnih travnjaka i trajnih pašnjaka koji su na zemljištu pet ili više godina i prinose višestruke žetve, uključujući rasadnike i kulture kratkih ophodnji;
„trajni travnjak i trajni pašnjak” (zajedno „trajni travnjak”) znači zemljište koje se koristi za uzgoj trava ili druge travolike paše na prirodan način (samoniklo) ili putem uzgoja (zasijano) i koje nije bilo uključeno u izmjenu nasada poljoprivrednog gospodarstva tijekom pet ili više godina, kao i, ako države članice tako odluče, koje nije preorano tijekom pet ili više godina; ono može uključivati druge vrste poput grmlja i/ili drveća koje se mogu upotrebljavati za ispašu te, ako države članice tako odluče, druge vrste poput grmlja i/ili drveća od kojih nastaje hrana za životinje, pod uvjetom da trave i druge travolike paše i dalje prevladavaju. Države članice također mogu odlučiti da se trajnim travnjakom smatra:
zemljište koje se može upotrebljavati za ispašu i koje čini dio uspostavljene lokalne prakse na kojem trave i druge travolike paše tradicionalno ne prevladavaju na površinama za ispašu i/ili
zemljište koje se može upotrebljavati za ispašu na kojem trave i druge travolike paše ne prevladavaju ili nisu prisutne na površinama za ispašu;
„trave ili ostala travolika paša” znači sve travolike biljke koje se obično nalaze na prirodnim pašnjacima ili su obično sastavni dio mješavine sjemena za pašnjake ili livade u državama članicama, bez obzira na to koriste li se za ispašu životinja;
„rasadnici” znači sljedeća područja mladih drvenastih (šumovitih) biljaka koje rastu na otvorenom za kasnije presađivanje:
„kultura kratkih ophodnji” znači područja zasađena s vrstama drveća oznake KN 0602 90 41 koje određuju države članice i koja se sastoje od drvenastih, trajnih usjeva, podanaka ili panjeva koji su ostali u zemlji nakon žetve, s novim mladicama koje se pojavljuju u sljedećoj sezoni i s maksimalnim ciklusom žetve koji određuju države članice;
„prodaja” znači prodaja ili bilo koji drugi definitivni prijenos vlasništva nad zemljištem ili prava na plaćanje; to ne uključuje prodaju zemljišta ako je zemljište preneseno državnim tijelimaili dano na korištenje za opće dobro, a u oba slučaja prijenos je izvršen radi namjena koje ne uključuje poljoprivredu;
„najam” znači ugovor o najmu ili slična privremena transakcija;
„prijenos” znači najam ili prodaja ili stvarno nasljeđivanje ili očekivano nasljeđivanje zemlje ili prava na plaćanje ili bilo kakvog drugog definitivnog prijenosa; ne obuhvaća povrat prava na plaćanje po isteku najma.
Neovisno o prvom podstavku točkama (f) i (h), države članice koje su prije 1. siječnja 2018. kao obradivo zemljište prihvaćale zemljišne parcele na ugaru mogu ih i nakon tog datuma prihvaćati kao takve. Od 1. siječnja 2018. zemljišne parcele na ugaru koje su u 2018. prihvaćene kao obradivo zemljište u skladu s ovim podstavkom postaju u 2023. ili kasnije trajni travnjaci ako su ispunjeni uvjeti utvrđeni u točki (h).
Države članice:
određuju kriterije koje poljoprivrednici moraju ispuniti kako bi se smatralo da ispunjavaju obvezu održavanja poljoprivredne površine u stanju pogodnom za pašu ili uzgoj, kako je navedeno u stavku 1. točki (c) podtočki ii.;
kad je to primjenjivo u državi članici, određuju minimalne aktivnosti koje treba provesti na poljoprivrednim površinama koje se prirodno održavaju u stanju pogodnom za ispašu ili uzgoj, kako je navedeno u stavku 1. točki (c) podtočki iii.;
određuju vrste drveća prikladne za kulturu kratkih ophodnji i odrediti maksimalan ciklus žetve u odnosu na te vrste drveća, kako je navedeno u stavku 1. točki (k).
Države članice mogu odlučiti hoće li se zemljište koje se može upotrebljavati za ispašu i koje čini dio uspostavljene lokalne prakse koja podrazumijeva da trave i druge travolike paše tradicionalno ne prevladavaju na područjima za ispašu smatrati trajnim pašnjakom, kako je navedeno u stavku 1. točki (h).
Države članice mogu odlučiti da:
zemljište koje nije preorano tijekom pet ili više godina smatra se trajnim travnjakom iz stavka 1. prvog podstavka točke (h), pod uvjetom da se to zemljište koristi za uzgoj trava ili druge travolike paše na prirodan način (samoniklo) ili putem uzgoja (zasijano) i da nije bilo uključeno u izmjenu nasada poljoprivrednog gospodarstva tijekom pet ili više godina;
trajni travnjak može uključivati druge vrste poput grmlja i/ili drveća od kojih nastaje hrana za životinje, na površinama na kojima prevladavaju trave i druge travolike paše; i/ili
zemljište koje se može upotrebljavati za ispašu na kojem trave i druge travolike paše ne prevladavaju ili nisu prisutne na površinama za ispašu može se smatrati trajnim travnjakom iz stavka 1. prvog podstavka točke (h).
Države članice na temelju objektivnih i nediskriminirajućih kriterija mogu odlučiti da se njihova odluka u skladu s trećim podstavkom točkom (b) i/ili točkom (c) iii. ovog stavka primjenjuje na cijelom njihovu državnom području ili na dijelu njihova državnog područja.
Države članice do 31. ožujka 2018. obavješćuju Komisiju o svakoj odluci koja je donesena u skladu s trećim i četvrtim podstavkom ovog stavka.
Kako bi se osigurala pravna sigurnost, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 70. kojima se utvrđuje:
okvir unutar kojeg države članice moraju utvrditi kriterije koje poljoprivrednici trebaju zadovoljavati kako bi ispunili obvezu održavanja poljoprivredne površine u stanju pogodnom za ispašu ili uzgoj iz stavka 1. točke (c) podtočke ii.;
okvir unutar kojeg države članice definiraju minimalnu aktivnost koju treba provesti na poljoprivrednim površinama koje se prirodno održavaju u stanju pogodnom za ispašu ili uzgoj, kako je navedeno u stavku 1. točki (c) podtočki iii.;
kriteriji za određivanje prevladavanja trava i ostale travolike paše te kriterija za određivanje uspostavljene lokalne prakse iz stavka 1. točke (h).
GLAVA II.
OPĆE ODREDBE O IZRAVNIM PLAĆANJIMA
POGLAVLJE 1.
Opća pravila o izravnim plaćanjima
Članak 5.
Opće odredbe o zajedničkoj poljoprivrednoj politici
Uredba (EU) br. 1306/2013 i odredbe donesene u skladu s tom Uredbom primjenjuju se na programe predviđene ovom Uredbom.
Članak 6.
Nacionalne gornje granice
Ako država članica koristi mogućnost predviđenu člankom 22. stavkom 2., može se, za iznos izračunat u skladu tim stavkom, prekoračiti nacionalna gornja granica utvrđena u Prilogu II.za tu državu članicu za određenu godinu.
Ako država članica koristi mogućnost predviđenu u članku 36. stavku 4. drugom podstavku, nacionalna gornja granica utvrđena u Prilogu II. za tu državu članicu za odgovarajuću godinu može se premašiti za iznos izračunan u skladu tim podstavkom.
Članak 7.
Neto gornje granice
Ako bi ukupan iznos izravnih plaćanja koji se treba dodijeliti u državi članici bio viši od gornjih granica navedenih u Prilogu III., ta država članica provodi linearno smanjenje iznosa svih izravnih plaćanja, osim izravnih plaćanja dodijeljenih na temelju Uredbe (EU) br. 228/2013 i Uredbe (EU) br. 229/2013.
Članak 8.
Financijska disciplina
Kao rezultat postupnog uvođenja izravnih plaćanja iz članka 17., stavak 1. ovog članka primjenjuje se na Hrvatsku od 1. siječnja 2022.
Članak 9.
Aktivni poljoprivrednik
Prema potrebi, države članice mogu na popis naveden u prvom podstavku, na temelju objektivnih i nediskriminirajućih kriterija, dodati slične nepoljoprivredne djelatnosti ili aktivnosti te ih kasnije mogu odlučiti povući s popisa.
Osoba ili skupina koje spadaju u područje primjene prvog ili drugog podstavka smatra se međutim aktivnim poljoprivrednikom ako u obliku koji zahtijevaju države članice pruži provjerljive dokaze koji pokazuju da:
godišnji iznos izravnog plaćanja iznosi barem 5 % ukupnih primitaka koje su primili od nepoljoprivrednih aktivnosti u posljednjoj fiskalnoj godini za koju su takvi dokazi dostupni;
njihove poljoprivredne aktivnosti nisu beznačajne;
se njihova glavna djelatnost ili predmet poslovanja sastoji od obavljanja poljoprivredne djelatnosti.
Pored stavaka 1. i 2., države članice mogu na temelju objektivnih i nediskriminirajućih kriterija odlučiti da neće dodijeliti izravna plaćanja fizičkim ili pravnim osobama ili skupinama fizičkih ili pravnih osoba:
čije poljoprivredne aktivnosti čine samo neznatan dio njihove ukupne gospodarske djelatnosti; i/ili
čija se glavna djelatnost ili predmet poslovanja ne sastoji od obavljanja poljoprivredne djelatnosti.
Kako bi se zajamčila zaštita prava poljoprivrednika, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 70. kojima se utvrđuju:
kriteriji za određivanje slučajeva u kojima se poljoprivredna površina poljoprivrednika smatra površinom koja se pretežito prirodno održava u stanju pogodnom za ispašu ili uzgajanje;
kriteriji za određivanje razlike između primitaka proizašlih iz poljoprivrednih i nepoljoprivrednih djelatnosti;
kriteriji za određivanje iznosa izravnih plaćanja iz stavaka 2. i 4., osobito u pogledu izravnih plaćanja u prvoj godini dodjele prava na plaćanje ako vrijednost prava na plaćanje još nije konačno utvrđena, te u pogledu izravnih plaćanja za nove poljoprivrednike;
kriteriji koje moraju zadovoljiti poljoprivrednici kako bi za potrebe stavaka 2. i 3. dokazali da njihove poljoprivredne djelatnosti nisu beznačajne i da se njihova glavna djelatnost ili predmet poslovanja sastoji od obavljanja poljoprivredne djelatnosti.
Članak 10.
Minimalni zahtjevi za primanje izravnih plaćanja
Države članice odlučuju u kojem od sljedećih slučajeva neće dodijeliti izravna plaćanja poljoprivredniku:
ako je ukupan iznos izravnih plaćanja koji je zatražen ili ga treba dodijeliti prije primjene članka 65. Uredbe (EU) br. 1306/2013 u određenoj kalendarskoj godini manji od 100 EUR;
ako je prihvatljiva površina poljoprivrednog gospodarstva za koje su izravna plaćanja zatražena ili se trebaju dodijeliti prije primjene članka 65. Uredbe (EU) br. 1306/2013 manja od jednog hektara.
U Hrvatskoj se za razdoblje 2015. – 2021. iznos koji je zatražen ili ga treba dodijeliti, kako je navedeno u stavku 1. točki (a), izračunava na temelju iznosa navedenog u Prilogu VI. točki A.
Članak 11.
Smanjenje izravnih plaćanja
Ako država članica odluči dodijeliti preraspodjelu plaćanja poljoprivrednicima sukladno glavi III. poglavlju 2. i ako jeprimjena maksimalnih ograničenja određenih u članku 41. stavku 4. sprečava od korištenja više od 5 % godišnje nacionalne gornje granice određene u Prilogu II. u tu svrhu, ta država članica može odlučiti da neće primjenjivati ovaj članak.
Države članice obavješćuju Komisiju o odlukama donesenima u skladu s ovim člankom i o svakom procijenjenom rezultatu smanjenjâ za godine do 2019., i to do 1. kolovoza godine koja prethodi primjeni takvih oduka, pri čemu je krajnji rok za takvu obavijest 1. kolovoza 2018.
Za 2020. države članice obavješćuju Komisiju o odlukama donesenima u skladu s ovim člankom i o svim predviđenim rezultatima smanjenja do 31. prosinca 2019.
Države članice obavješćuju Komisiju o odlukama donesenima u skladu s ovim člankom i o svakom procijenjenom rezultatu smanjenjâ za godinu 2021. do 19. veljače 2021. te za godinu 2022. do 1. kolovoza 2021.
Članak 12.
Višestruka potraživanja
Za površinu koja odgovara broju prihvatljivih hektara, a za koju je poljoprivrednik podnio zahtjev za osnovno plaćanje u skladu s glavom III. poglavljem 1., može se podnijeti zahtjev za bilo koje drugo izravno plaćanje, kao i za bilo koju drugu potporu koja nije obuhvaćena ovom Uredbom, osim ako je u ovoj Uredbi izričito navedeno drukčije.
Članak 13.
Državna potpora
Odstupajući od članka 146. stavka 1. Uredbe (EU) br. 1308/2013 Europskog parlamenta i Vijeća ( 1 ), članci 107., 108. i 109. UFEU-a ne primjenjuju se na plaćanja država članica koja su u skladu s ovom Uredbom.
Članak 14.
Fleksibilnost među stupovima
Uredbi (EZ) br. 73/2009 i njihovih godišnjih nacionalnih gornjih granica za kalendarske godine od 2015. do 2019. kako su navedene u Prilogu II. ovoj Uredbi. Posljedično, odgovarajući iznos više nije dostupan za dodjelu izravnih plaćanja.
Odluka iz prvog podstavka priopćuje se Komisiji do 31. prosinca 2013. Tom se odlukom utvrđuje postotak iz tog podstavka koji može varirati ovisno o kalendarskoj godini.
Države članice koje ne donesu odluku iz prvog podstavka u pogledu kalendarske godine 2014. mogu do 1. kolovoza 2014. donijeti tu odluku u pogledu kalendarskih godina od 2015. do 2019. One o svakoj takvoj odluci obavještavaju Komisiju do tog datuma. Države članice mogu odlučiti preispitati odluku iz ovog stavka s učinkom od kalendarske godine 2018. Ni jedna odluka utemeljna na takvom preispitivanju ne dovodi do smanjenja postotka o kojem je Komisija obaviještena u skladu s prvim, drugim i trećim podstavkom. Države članice obaviještavaju Komisiju o svim odlukama utemeljenima na takvom preispitivanju do 1. kolovoza 2017.
Države članice mogu odlučiti preispitati odluke iz ovog stavka s učinkom od kalendarske godine 2019. i obavješćuju Komisiju o svakoj odluci koja se temelji na takvom preispitivanju do 1. kolovoza 2018. Ni jedna odluka koja se temelji na takvom preispitivanju ne smije dovesti do smanjenja postotka o kojem je Komisija obaviještena u skladu s prvim, drugim, trećim i četvrtim podstavkom.
Do 31. prosinca 2019. države članice mogu odlučiti staviti na raspolaganje, kao dodatnu potporu koja se financira u okviru EPFRR-a u financijskoj godini 2021., do 15 % svojih godišnjih nacionalnih gornjih granica za kalendarsku godinu 2020. navedenih u Prilogu II. ovoj Uredbi. Posljedično, odgovarajući iznos više nije dostupan za dodjelu izravnih plaćanja. Ta se odluka priopćuje Komisiji do 31. prosinca 2019. i u njoj se navodi odabrani postotak.
Države članice mogu odlučiti staviti na raspolaganje, kao dodatnu potporu koja se financira u okviru EPFRR-a u financijskim godinama 2022. i 2023., do 15 % svojih godišnjih nacionalnih gornjih granica za kalendarske godine 2021. i 2022. navedenih u Prilogu II. ovoj Uredbi. Posljedično, odgovarajući iznos više nije dostupan za dodjelu izravnih plaćanja. Ta se odluka Komisiji priopćuje do 19. veljače 2021. za kalendarsku godinu 2021. i do 1. kolovoza 2021. za kalendarsku godinu 2022., te se u njoj navodi odabrani postotak.
Odluka iz prvog podstavka priopćuje se Komisiji do 31. prosinca 2013. Tom se odlukom utvrđuje postotak iz tog podstavku koji može varirati ovisno o kalendarskoj godini.
Države članice koje ne ne donesu odluku iz prvog podstavka u pogledu financijske godine 2015. mogu do 1. kolovoza 2014. donijeti tu odluku u pogledu financijskih godina 2016. – 2020. One o svakoj takvoj odluci obavještavaju Komisiju do tog datuma.
Države članice mogu odlučiti preispitati odluke iz ovog stavka s učinkom za financijske godine 2019. i 2020. Ni jedna odluka utemeljena na takvom preispitivanju ne dovodi do povećanja postotka o kojem je Komisija obaviještena u skladu s prvim, drugim i trećim podstavkom. Države članice obavještavaju Komisiju o svakojodluci utemeljenoj na preispitivanju do 1. kolovoza 2017.
Države članice mogu odlučiti preispitati odluke iz ovog stavka s učinkom od kalendarske godine 2019. i obavješćuju Komisiju o svakoj odluci koja se temelji na takvom preispitivanju do 1. kolovoza 2018. Ni jedna odluka koja se temelji na takvom preispitivanju ne smije dovesti do povećanja postotka o kojem je Komisija obaviještena u skladu s prvim, drugim, trećim i četvrtim podstavkom.
Do 8. veljače 2020. države članice mogu odlučiti staviti na raspolaganje iznos za izravna plaćanja za kalendarsku godinu 2020. koji ne premašuje iznos utvrđen u Prilogu VI.a. Kao rezultat toga, odgovarajući iznos više nije raspoloživ za potporu koja se financira iz EPFRR-a za financijsku godinu 2021. Ta se odluka priopćuje Komisiji do 8. veljače 2020. i u njoj se utvrđuje iznos koji se prenosi.
Države članice koje za financijske godine 2022. i 2023. ne donesu odluku iz stavka 1. sedmog podstavka mogu odlučiti staviti na raspolaganje za izravna plaćanja do 15 %, ili u slučaju Bugarske, Estonije, Španjolske, Latvije, Litve, Poljske, Portugala, Rumunjske, Slovačke, Finske i Švedske do 25 %, iznosa dodijeljenog potpori koja se u financira u okviru EPFRR-a u financijskoj godini 2022. na temelju Uredbe (EU) br. 1305/2013, a u financijskoj godini 2023. na temelju zakonodavstva Unije donesenog nakon donošenja Uredbe Vijeća (EU) 2020/2093 ( 2 ) (Uredba o VFO-u). Posljedično, odgovarajući iznos više nije dostupan za potporu koja se financira u okviru EPFRR-a. Ta se odluka Komisiji priopćuje do 19. veljače 2021. za financijsku godinu 2021. i do 1. kolovoza 2021. za financijsku godinu 2022., te se u njoj navodi odabrani postotak.
Članak 15.
Preispitivanje
Programi potpore navedeni u Prilogu I. primjenjuju se ne dovodeći u pitanje moguće preispitivanje u bilo kojem trenutku s obzirom na gospodarska kretanja i stanje proračuna. To preispitivanje može dovesti do donošenja zakonodavnih akata, delegiranih akata na temelju članka 290. UFEU-a ili provedbenih akata na temelju članka 291. UFEU-a.
POGLAVLJE 2.
Odredbe koje se primjenjuju na Bugarsku, Hrvatsku i Rumunjsku
Članak 16.
Postupno uvođenje izravnih plaćanja u Bugarskoj i Rumunjskoj
Gornje granice za Bugarsku i Rumunjsku utvrđene u skladu s člancima 42., 47., 49., 51., 53. i 65. utvrđuju se, za 2015., na temelju iznosa utvrđenog u Prilogu V. točki A.
Članak 17.
Postupno uvođenje izravnih plaćanja u Hrvatskoj
Izravna plaćanja uvode se u Hrvatsku u skladu sa sljedećim rasporedom povećanjâ izraženim u postocima odgovarajuće razine izravnih plaćanja koja se primjenjuje od 2022. godine:
Članak 18.
Dopunska nacionalna izravna plaćanja i izravna plaćanja u Bugarskoj i Rumunjskoj
Članak 19.
Dopunska nacionalna izravna plaćanja za Hrvatsku
Iznos dopunskih nacionalnih izravnih plaćanjakoji je moguće dodijeliti u određenoj godini i za određeni program potpore ograničen je posebnom financijskom omotnicom. Ta je omotnica jednaka razlici između:
iznosa izravne potpore raspoložive po dotičnom programu potpore nakon potpunog uvođenja izravnih plaćanja u skladu s člankom 17. za kalendarsku godinu 2022. i
iznosa izravne potpore raspoložive po dotičnom programu potpore nakon provedbe rasporeda povećanja u skladu s člankom 17. za kalendarsku godinu u pitanju.
Što se tiče dopunskih nacionalnih izravnih plaćanja namijenjenih nadopuni dobrovoljnih proizvodno vezanih potpora iz glave IV. poglavlja 1., provedbenim aktima se također pobliže određuju posebne vrste poljoprivrednih djelatnosti ili posebni poljoprivredni sektori iz članka 52. stavka 3. na koje se mogu odnositi dodatna nacionalna izravna plaćanja.
Ti se provedbeni akti donose bez primjene postupka iz članka 71. stavka 2. ili 3.
Hrvatska mora predati izvješće s podacima o mjerama za provedbu dopunskih nacionalnih izravnih plaćanja do 30. lipnja godine nakon njihove provedbe. Izvješće mora sadržavati barem sljedeće elemente:
sve promjene u situaciji koje utječu na dopunska nacionalna izravna plaćanja;
za svako dopunsko nacionalno izravno plaćanje broj korisnika i ukupni iznos odobrenog dopunskog nacionalnog izravnog plaćanja, kao i hektare i broj životinja ili drugih jedinica za koje je dodijeljeno to dopunsko nacionalno izravno plaćanje;
izvješće o mjerama nadzora koje se primjenjuju u odnosu na dodijeljena dopunska nacionalna izravna plaćanja.
Članak 20.
Posebna nacionalna rezerva za razminirano područje za Hrvatsku
Hrvatska također obavješćuje Komisiju o broju prava na plaćanje koja su poljoprivrednicima dostupna 31. prosinca prethodne kalendarske godine, kao i o preostalom nepotrošenom iznosu u posebnoj rezervi za razminirano područje na taj datum.
Kada je to primjenjivo, obavijesti iz prvog i drugog podstavka izrađuju se po regiji, kako je određeno u skladu s člankom 23. stavkom 1. ove Uredbe.
Najviši iznos koji se može dodati u skladu s prvim podstavkom, na temelju svih površina o kojima Hrvatska dostavlja obavijesti u skladu sa stavkom 1. ovog članka do 2022., iznosi 9 600 000 EUR i podliježe rasporedu uvođenja izravnih plaćanja u skladu s člankom 17. Preostali najviši iznosi određeni su u Prilogu VII..
Za razdoblje 2015. – 2022. Hrvatska koristi posebnu nacionalnu rezervu za razminirano područje radi dodjele prava na plaćanje poljoprivrednicima na temelju razminiranog zemljišta koje su poljoprivrednici prijavili u godini u pitanju, ako:
se takvo zemljište sastoji od prihvatljivih hektara u smislu članka 32. stavaka od 2. do stavka 5.;
je dotično zemljište ponovno stavljeno u poljoprivrednu funkciju tijekom prethodne kalendarske godine; i
je Komisija obaviještena o zemljištu u skladu ovim sa stavkom 1. ovog članka.
GLAVA III.
PROGRAM OSNOVNIH PLAĆANJA, PROGRAM JEDINSTVENIH PLAĆANJA PO POVRŠINI I POVEZANA PLAĆANJA
POGLAVLJE 1.
Program osnovnih plaćanja i program jedinstvenih plaćanja po površini
Članak 21.
Prava na plaćanje
Potpora u okviru programa osnovnih plaćanja dostupna je poljoprivrednicima:
koji ostvare prava na plaćanje na temelju ove Uredbe putem dodjele u skladu s člankom 20.b stavkom 4., putem prve dodjele u skladu s člankom 24. ili člankom 39., putem dodjele iz nacionalne rezerve ili regionalnih rezervi u skladu s člankom 30. ili putem prijenosa u skladu s člankom 34.; ili
koji su usklađeni s člankom 9. i koji u vlasništvu ili zakupu posjeduju prava na plaćanje u državi članici koja je odlučila, u skladu sa stavkom 3., zadržati postojeća prava na plaćanje.
Članak 22.
Gornja granica programa osnovnih plaćanja
Ako se za kalendarske godine 2021. i 2022. gornja granica koju je Komisija odredila za državu članicu u skladu sa stavkom 1. ovog članka razlikuje od gornje granice za prethodnu godinu zbog promjene iznosa navedenog u Prilogu II. ili zbog bilo koje odluke koju je ta država članica donijela u skladu s ovim člankom, člankom 14. stavcima 1. ili 2., člankom 42. stavkom 1., člankom 49. stavkom 1., člankom 51. stavkom 1. ili člankom 53., ta država članica linearno smanjuje ili povećava vrijednost svih prava na plaćanje i/ili smanjuje ili povećava nacionalnu rezervu ili regionalne rezerve kako bi se osigurala usklađenost sa stavkom 4. ovog članka.
Članak 23.
Regionalne dodjele nacionalnih gornjih granica
Države članice koje primjenjuju članak 36. odluku iz prvog podstavka mogu donijeti do 1. kolovoza godine koja prethodi prvoj godini provedbe programa osnovnih plaćanja.
Države članice koje ne primjenjuju članak 30. stavak 2. to raspoređivanje provode nakon primjene linearnog smanjenja iz članka 30. stavka 1.
Države članice koje primjenjuju stavak 1. drugi podstavak obavješćuju Komisiju o svakoj odluci iz tog podstavka i o mjerama koje su poduzete za primjenu stavaka 2. i 3. do 1. kolovoza relevantne godine.
Države članice koje primjenjuju stavak 1. obavješćuju Komisiju o svakoj odluci iz stavka 5. do 1. kolovoza godine koja prethodi prvoj godini provedbe te odluke.
Države članice koje primjenjuju stavak 1. prvi podstavak obavješćuju Komisiju o odlukama iz stavaka 2. i 3., i to do 19. veljače 2021. za kalendarsku godinu 2021. i do 1. kolovoza 2021. za kalendarsku godinu 2022.
Članak 24.
Prva dodjela prava na plaćanje
Prava na plaćanje dodjeljuju se poljoprivrednicima koji imaju pravo na kizravna plaćanja u skladu s člankom 9. ove Uredbe pod uvjetom da:
podnesu zahtjev za dodjelu prava na plaćanje u okviru programa osnovnih plaćanja do krajnjeg datuma za podnošenje prijava u 2015. koji treba odrediti u skladu s člankom 78. točkom (b) Uredbe (EU) br. 1306/2013,osim u slučaju više sile ili izvanrednih okolnosti; i
su imali pravo na primanje plaćanja, prije smanjenja ili izuzeća propisanog glavom II. poglavljem 4.Uredbe (EZ) br. 73/2009, s obzirom na zahtjev za dodjelu izravnih plaćanja, za prijelaznu nacionalnu potporu ili za dopunska nacionalna izravna plaćanja za 2013. u skladu s Uredbom (EZ) br. 73/2009.
Prvi podstavak se ne primjenjujeu državama članicama koje primjenjuju članak 21. stavak 3. ove Uredbe.
Države članice mogu dodijeliti prava na plaćanje poljoprivrednicima koji imaju pravo na izravna plaćanja u skladu s člankom 9. ove Uredbe, koji ispunjavaju uvjete propisane u prvom podstavku točci (a) i koji:
nisu primili plaćanja za 2013. u vezi sa zahtjevom za dodjelu potpore iz prvog podstavka ovog stavka i koji su do datuma utvrđenog od stane dotične države članice, u skladu s člankom 11. stavkom 2. Uredbe Komisije (EZ) br. 1122/2009 ( 3 ), za godinu potraživanja 2013.:
u državama članicama koje primjenjuju program jedinstvenih plaćanja:
u državama članicama koje primjenjuju program jedinstvenih plaćanja po površini posjedovali samo poljoprivredno zemljište koje nije bilo u dobrom poljoprivrednom stanju 30. lipnja 2003., kako je propisano člankom 124. stavkom 1. Uredbe (EZ) br. 73/2009;
kojima su u 2014. dodijeljena prava na plaćanje iz nacionalne rezerve u okviru programa jedinstvenih plaćanja sukladno članku 41. ili 57. Uredbe (EZ) br. 73/2009; ili
koji nikada nisu kao vlasnici ili zakupniciposjedovali prava na plaćanje utvrđena na temelju Uredbe (EZ) br. 73/2009 ili Uredbe 1782/2003 te koji podnesu provjerljive dokaze da su na datum koji je utvrdila država članica u skladu s člankom 11. stavkom 2. Uredbe (EZ) br. 1122/2009 za godinu potraživanja 2013. proizvodli, uzgajili ili sadili poljoprivredne proizvode, što uključuje žetvu, mužnju, životinje za rasplod i posjedovanje stoke za potrebe uzgoja. Države članice mogu odrediti vlastite dodatne objektivne i nediskriminirajuće kriterije prihvatljivosti za tu kategoriju poljoprivrednika s obzirom na prikladne vještine, iskustvo ili izobrazbu.
Prilikom korištenja ove opcije, države članice dodjeljuju smanjeni broj prava na plaćanje poljoprivrednicima. Taj se broj izračunava primjenom razmjernog smanjenja na dodatni broj prihvatljivih hektara koje svaki poljoprivrednik prijavi u 2015., u usporedbi s brojem prihvatljivih hektara u smislu članka 34. stavka 2. Uredbe (EZ) br. 73/2009 koje je taj poljoprivrednik prijavio u zahtjevu za dodjelu potpore u 2011., ili u slučaju Hrvatske, u 2013., ne dovodeći u pitanje razminirane hektare za koje će se dodijeliti prava na plaćanje u skladu s člankom 20. stavkom 4. ove Uredbe.
Članak 25.
Vrijednost prava na plaćanje i konvergencija
Utvrđeni postotak iz prethodnog podstavka izračunava se dijeljenjem nacionalne ili regionalne gornje granice utvrđene za program osnovnih plaćanja koju je potrebno utvrditi u skladu s, ovisno o slučaju, člankom 22. stavkom 1. ili člankom 23. stavkom 2. za 2015., nakon primjene linearnog smanjenja propisanog stavkom 1. ili, kada je to primjenjivo, člankom 30. stavkom 2., s nacionalnom gornjom granicom za 2015. utvrđenom u Prilogu II. Prava na plaćanje izražavaju se u broju koji odgovara broju hektara.
Države članice mogu odlučiti postaviti postotak iz prvog podstavka na razinu višu od 90 %, ali ne višu od 100 %.
Osim toga, države članice dužne su osigurati da, najkasnije za godinu potraživanja 2019., nijedno pravo na plaćanje nema jediničnu vrijednost nižu od 60 % nacionalne ili regionalne jedinične vrijednosti u 2019., osim akobi to u državama članicama koje primjenjuju prag naveden u stavku 7., dovelo do najvišeg smanjenjakoje premašuje taj prag. U takvim slučajevima minimalna jedinična vrijednost određuje se na razini potrebnoj kako bi se poštovao taj prag.
Kako bi se osigurala sukladnost s fiksnim postotkom iz stavka 1. ovog članka za svaku godinu, prilagođava se vrijednost prava na plaćanje početnoj jediničnoj vrijednosti koja je veća od nacionalne ili regionalne jedinične vrijednosti u 2019.
Kako bi se osigurala sukladnost s fiksnim postotkom iz stavka 1. ovog članka za svaku godinu, vrijednost svih prava na plaćanje prilagođava se linearno.
Nakon primjene prilagodbe iz članka 22. stavka 5. države članice koje su iskoristile odstupanje predviđeno u stavku 4. ovog članka mogu odlučiti da se jedinična vrijednost prava na plaćanje koja poljoprivrednici posjeduju na dan 31. prosinca 2019., a čija je vrijednost manja od vrijednosti nacionalne ili regionalne jedinične vrijednosti u 2020. izračunane u skladu s drugim podstavkom ovog stavka, poveća kako bi se uskladila s nacionalnom ili regionalnom jediničnom vrijednošću u 2020. Povećanje se izračunava u skladu sa sljedećim uvjetima:
metoda izračuna za povećanje koje je dotična država članica odlučila izvršiti temelji se na objektivnim i nediskriminirajućim kriterijima;
u svrhu financiranja povećanja smanjuju se sva prava na plaćanje ili dio tih prava koja poljoprivrednici imaju u vlasništvu ili zakupu na dan 31. prosinca 2019., a čija je vrijednost veća od vrijednosti nacionalne ili regionalne jedinične vrijednosti u 2020. izračunane u skladu s drugim podstavkom ovog stavka; to smanjenje primjenjuje se na razliku između vrijednosti tih prava i nacionalne ili regionalne jedinične vrijednosti u 2020.; primjena tog smanjenja temelji se na objektivnim i nediskriminirajućim kriterijima koji mogu uključivati utvrđivanje najvećeg mogućeg smanjenja.
Nacionalna ili regionalna jedinična vrijednost u 2020. iz prvog podstavka ovog stavka izračunava se dijeljenjem nacionalne ili regionalne gornje granice za program osnovnog plaćanja određene u skladu s člankom 22. stavkom 1. ili člankom 23. stavkom 2. za 2020., pri čemu treba isključiti iznos nacionalne rezerve ili regionalnih rezervi, s brojem prava na plaćanje koja poljoprivrednici imaju u vlasništvu ili zakupu na dan 31. prosinca 2019.
Odstupajući od prvog podstavka ovog stavka, države članice koje su iskoristile odstupanje predviđeno u stavku 4. ovog članka mogu odlučiti zadržati vrijednost pravâ na plaćanje izračunanu u skladu s tim stavkom podložno prilagodbi iz članka 22. stavka 5.
Države članice pravodobno obavješćuju poljoprivrednike o vrijednosti njihovih prava na plaćanje izračunanoj u skladu s ovim stavkom.
Članak 26.
Izračun početne jedinične vrijednosti
Taj se fiksni postotak izračunava dijeljenjem nacionalne ili regionalne gornje granice za program osnovnih plaćanja, koja se određuje u skladu s, ovisno o slučaju, člankom 22. stavkom 1. ili člankom 23. stavkom 2. ove Uredbe za 2015., nakon primjene linearnog smanjenja predviđenog stavkom 1. ili, kada je to primjenjivo,člankom 30. stavkom 2. ove Uredbe, s iznosom plaćanja za 2014. u okviru programa jedinstvenih plaćanja, u dotičnoj državi članici ili regiji, prije smanjenjâ i isključenjâ propisanih u glavi II. poglavlju 4. Uredbe (EZ) br. 73/2009.
Taj se fiksni postotak izračunava dijeljenjem nacionalne ili regionalne gornje granice za program osnovnih plaćanja, koja se određuje u skladu s, ovisno o slučaju, člankom 19. stavkom 1. ili člankom 20. stavkom 2. ove Uredbe za 2015. godinu, nakon primjene linearnog smanjenja propisanog stavkom 1. ili, kada je to primjenjivo, člankom 23. stavkom 2. ove Uredbe, s ukupnom vrijednošću svih prava, uključujući posebna prava, u dotičnoj državi članici ili regiji za 2014. u okviru programa jedinstvenih plaćanja.
Za potrebe ovog stavka, smatra se da poljoprivrednik posjeduje prava na plaćanje na datum podnošenja zahtjeva za 2014. ako su mu prava na plaćanje dodijeljena ili su mu definitivno prenesena do tog datuma.
Taj fiksni postotak izračunava se dijeljenjem nacionalne ili regionalne gornje granice programa osnovnih plaćanja koja se određuje u skladu s, ovisno o slučaju, člankom 22. stavkom 1. ili člankom 23. stavkom 2. ove Uredbe za 2015. godinu, nakon primjene linearnog smanjenja propisanog stavkom 1. ili, kada je to primjenjivo, člankom 30. stavkom 2. ove Uredbe, s ukupnom vrijednošću potpore dodijeljene u okviru programa jedinstvenih plaćanja po površini u skladu s Uredbom (EZ) br. 73/2009 te na temelju članaka 132. i 133.a te Uredbe za 2014. u dotičnoj državi članici ili regiji, prije smanjenjâ i isključenjâ propisanih u glavi II. poglavlju 4. te Uredbe.
Države članice koje odluče primjenjivati dobrovoljnu proizvodno vezanu potporu sukladno glavi IV. ove Uredbe mogu uzeti u obzir razlike između razine potpore dodijeljene u kalendarskoj godini 2014. i razine potpore koja se treba dodijeliti u skladu s glavom IV. ove Uredbe pri primjeni metode izračuna propisane u ovom članku, pod uvjetom da:
je dobrovoljna proizvodno vezana potpora sukladno glavi IV. ove Uredbe odobrena sektoru kojemu je potpora dodijeljena u kalendarskoj godini 2014. sukladno članku 52., članku 53. stavku 1. i članku 68. stavku 1. točkama (a) i (b) i, u slučaju država članica koje su primjenjivale program jedinstvenih plaćanja po površini, sukladno članku 68. stavku 1. točki (c), članku 126., članku 127. i članku 129. Uredbe (EZ) br. 73/2009; i
je iznos po jedinici dobrovoljne proizvodno vezane potpore manji od iznosa po jedinici potpore u 2014.
Za potrebe metoda izračuna predviđenih u ovom članku, pod uvjetom da se preraspodjela plaćanja na temelju članka 41. ne primjenjuje, države članice u potpunosti uzimaju u obzir potporu dodijeljenu za kalendarsku godinu 2014. prema člancima 72.a i 125.a Uredbe (EC) br. 73/2009.
Članak 27.
Uključenje posebne nacionalne rezerve za razminirano područje
Za Hrvatsku, svako upućivanje iz članaka 25. i 26. na nacionalnu rezervu tumači se kao da uključuje posebnu nacionalnu rezervu za razminirano područje iz članka 20.
Osim toga, iznos raspoloživ u posebnoj nacionalnoj rezervi za razminirano područje oduzima se od gornje granice programa osnovnih plaćanja iz članka 25. stavka 1. drugog podstavka, članka 25. stavaka 5. i 6. te članka 26.
Članak 28.
Neočekivani profit
Za potrebe članka 25. stavaka od 4 do 7 i članka 26. država članica može na temelju objektivnih kriterija propisati da se u slučajevima prodaje ili dodjele ili isteka svih ili dijela zakupa poljoprivrednih površina nakon datuma utvrđenog na temelju članka 35. ili članka 124. stavka 2. Uredbe (EZ) br. 73/2009 i prije datuma utvrđenog člankom 30. stavkom 1. ove Uredbe, povećanje ili dio povećanja u vrijednosti prava na plaćanje koja bi bila dodijeljena dotičnom poljoprivredniku treba vratiti u nacionalnu rezervu ili regionalne rezerve ako bi povećanje vodilo do neočekivanog profita za dotičnog poljoprivrednika.
Ti se objektivni kriteriji utvrđuju na način koji osigurava jednako postupanje prema poljoprivrednicima i izbjegava narušavanje tržišta i tržišnog natjecanja i uključuje barem sljedeće:
minimalno trajanje zakupa; i
udio primljenog plaćanja koje će se vratiti u nacionalnu rezervu ili regionalne rezerve.
Članak 29.
Obavijesti koje se tiču vrijednosti prava na plaćanje i konvergencije
Države članice obavješćuju Komisiju o svakoj odluci iz članaka 25., 26. i 28. do 1. kolovoza 2014.
Za kalendarske godine 2020. i 2021. države članice obavješćuju Komisiju o svojim odlukama iz članka 25. stavaka 11. i 12. do 19. veljače 2021.
Za kalendarsku godinu 2022. države članice obavješćuju Komisiju o svojoj odluci iz članka 25. stavka 12. do 1. kolovoza 2021.
Članak 30.
Uspostava i korištenje nacionalne rezerve ili regionalnih rezervi
Države članice mogu koristiti svoje nacionalne ili regionalne rezerve za:
dodjelu prava na plaćanje poljoprivrednicima kako bi se spriječilo napuštanje zemljišta, uključujući u područjima koja podliježu programima restrukturiranja ili razvoja povezanima s oblikom javne intervencije;
dodjelu prava na plaćanje poljoprivrednicima kako bi se nadoknadio njihov posebno nepovoljan položaj;
dodjelu prava na plaćanje poljoprivrednicima kojima nisu dodijeljena prava na plaćanje na temelju ovog poglavlja zbog više sile ili iznimnih okolnosti;
u slučajevima kada primjenjuju članak 21. stavak 3. ove Uredbe, dodjelu prava na plaćanje poljoprivrednicima čiji je broj prihvatljivih hektara koje su prijavili u 2015. u skladu s člankom 73. stavkom 1. prvim podstavkom točkom (a) Uredbe (EU) br. 1306/2013 i koji su im na raspolaganju na datum koji utvrđuje država članica, a koji nije kasniji od roka za izmjenu takvog zahtjeva za potporu utvrđenog u toj državi članici, veći od broja prava na plaćanje koja su u vlasništvu ili zakupu i koja su uspostavljena u skladu s Uredbom (EZ) br. 1782/2003 i Uredbom (EZ) br. 73/2009 koje ti poljoprivrednici posjeduju na krajnji datum za podnošenje zahtjeva, a koji je potrebno odrediti u skladu s člankom 78. točkom (b) Uredbe (EU) br. 1306/2013;
trajno linearno povećanje vrijednosti svih prava na plaćanje u okviru programa osnovnih plaćanja na nacionalnoj ili regionalnoj razini ako relevantna nacionalna ili regionalna rezerva premašuje 0,5 % godišnje nacionalne ili regionalne gornje granice za program osnovnih plaćanja, pod uvjetom da na raspolaganju ostanu dostatna sredstva za dodjele na temelju stavka 4., ovog stavka točaka (a) i (aa) i stavka 7. ovog članka;
pokrivanje godišnjih potreba za plaćanja koja treba odobriti u skladu s člankom 51. stavkom 2., člankom 65. stavcima 1, 2. i 3. ove Uredbe.
Za potrebe ovog stavka države članice odlučuju o tome kojoj će vrsti navedene uporabe dati prednost.
Nacionalna ili regionalna prosječna vrijednost izračunava se dijeljenjem nacionalne ili regionalne gornje granice za program osnovnog plaćanja određene u skladu s, ovisno o slučaju, člankom 22. stavkom 1. ili člankom 23. stavkom 2. za godinu dodjele, izuzevši iznos nacionalne rezerve ili regionalnih rezervi te, u slučaju Hrvatske, posebne rezerve za razminirana područja, s brojem dodijeljenih prava na plaćanje.
Države članice dužne su utvrditi korake za godišnje postupne izmjene vrijednosti prava na plaćanje dodijeljenih iz nacionalne rezerve ili regionalnih rezervi, uzimajući u obzir izmjene nacionalne ili regionalne gornje granice za program osnovnih plaćanja kako je određena u skladu s, ovisno o slučaju, člankom 22. stavkom 1. i člankom 23. stavkom 2. koje proizlaze iz promjena u razini nacionalnih gornjih granica utvrđenih u Prilogu II.
Za dodjele iz nacionalne rezerve ili regionalnih rezervi u 2021. i 2022. iznos nacionalne rezerve ili regionalnih rezervi koji treba isključiti u skladu s drugim podstavkom ovog stavka prilagođava se u skladu s člankom 22. stavkom 5. drugim podstavkom. Treći podstavak ovog stavka ne primjenjuje se za dodjele iz nacionalne rezerve ili regionalnih rezervi u 2021. i 2022.
Za potrebe ovog članka primjenjuju se sljedeće definicije:
„mladi poljoprivrednici” znači poljoprivrednici koji udovoljavaju uvjetima utvrđenima u članku 50. stavku 2. i, prema potrebi, uvjetima iz članka 50. stavaka 3. i 11.
„poljoprivrednici koji tek počinju obavljati poljoprivrednu djelatnost” znači fizičku ili pravnu osobu koja u svoje ime i o svom riziku nije obavljala nikakvu poljoprivrednu djelatnost ili nije imala kontrolu nad pravnom osobom koja obavlja poljoprivrednu djelatnost u razdoblju od pet godina prije početka poljoprivredne djelatnosti. Ako se radi o pravnoj osobi, fizička osoba ili osobe koje imaju kontrolu nad pravnom osobom ne smiju se baviti nikakvom poljoprivrednom djelatnošću u svoje ime i o svom riziku niti smiju imati kontrolu nad pravnom osobom koja je obavljala poljoprivrednu djelatnost u razdoblju od pet godina prije nego je pravna osoba započela poljoprivrednu djelatnost; Države članice mogu utvrditi vlastite dodatne objektivne i nediskriminirajuće kriterije prihvatljivosti za ovu kategoriju poljoprivrednika s obzirom na prikladne vještine, iskustvo ili izobrazbu.
Članak 31.
Nadopuna nacionalne rezerve ili regionalnih rezerva
Nacionalna rezerva ili regionalne rezerve nadopunjuju se iznosima koji proizlaze iz:
prava na plaćanje u okviru kojih se plaćanje ne vrši tijekom dvije uzastopne godine primjenom:
članka 9.,
članka 10. stavka 1. ili
članka 11. stavka 4. ove Uredbe;
broja prava na plaćanje jednakog ukupnom broju prava na plaćanje koja poljoprivrednici u skladu s člankom 32. ove Uredbe nisu aktivirali u razdoblju od dvije uzastopne godine, osim ako su njihovu aktivaciju spriječili viša sile ili izvanredne okolnosti; kada se utvrđuju prava na plaćanje koja su u vlasništvu ili u zakupu i koja posjeduje poljoprivrednik, a koja se preusmjeravaju u nacionalnu rezervu ili regionalne rezerve, prednost imaju ona prava koja imaju najnižu vrijednost;
prava na plaćanje koja poljoprivrednici dobrovoljno vrate;
primjene članka 28.c ove Uredbe;
nepropisno dodijeljenih prava na plaćanje u skladu s člankom 63. Uredbe (EZ) br. 1306/2013;
linearnog smanjenja vrijednosti prava na plaćanje u okviru programa osnovnih plaćanja na nacionalnoj ili regionalnoj razini ako nacionalna rezerva ili regionalne rezerve nisu dostatne da pokriju slučajeve iz članka 30. stavka 9. ove Uredbe;
ako države članice to smatraju potrebnim, linearnog smanjenja vrijednosti pravâ na plaćanje u okviru programa osnovnog plaćanja na nacionalnoj ili regionalnoj razini kako bi se obuhvatili slučajevi iz članka 30. stavka 6. ove Uredbe. Osim toga, države članice koje se već koriste tim linearnim smanjenjem mogu u istoj godini također provesti linearno smanjenje vrijednosti pravâ na plaćanje u okviru programa osnovnog plaćanja na nacionalnoj ili regionalnoj razini kako bi se obuhvatili slučajevi iz članka 30. stavka 7. prvog podstavka točaka (a) i (b) ove Uredbe;
primjene članka 34. stavka 4. ove Uredbe.
Članak 32.
Aktiviranje prava na plaćanje
Za potrebe ove glave „prihvatljivi hektar” znači:
bilo koja poljoprivredna površina na poljoprivrednom gospodarstvu, uključujući područja koja nisu bila u dobrom poljoprivrednom stanju na dan 30. lipnja 2003. u državama članicama koje su pristupile Uniji 1. svibnja 2004., a koje su prilikom pristupanja odlučile primjenjivati program jedinstvenih plaćanja po površini, koja se koristi za obavljanje poljoprivredne djelatnosti ili, ako se površina koristi i za nepoljoprivredne djelatnosti, površina koja se pretežno koristi za obavljanje poljoprivrednih djelatnosti; ili
bilo koja površina temeljem koje je poljoprivrednik u 2008. imao pravo na plaćanje, ovisno o slučaju, u okviru programa jedinstvenih plaćanja ili programa jedinstvenih plaćanja po površini iz glave III. i glave IV.A Uredbe br. (EZ) 1782/2003, a koja:
više ne odgovara definiciji „prihvatljivog hektara” iz točke (a), što je posljedica provedbe Direktive 92/43/EEZ, Direktive 2000/60/EZ i Direktive 2009/147/EZ;
je tijekom trajanja relevantne obveze pojedinog poljoprivrednika pošumljena u skladu s člankom 31. Uredbe (EZ) br. 1257/1999 ili člankom 43. Uredbe (EZ) br. 1698/2005 ili člankom 22. Uredbe (EU) br. 1305/2013 ili na temelju nacionalnog programa čiji su uvjeti u skladu s člankom 43. stavcima 1., 2. i 3. Uredbe (EZ) br. 1698/2005 ili člankom 22. Uredbe (EU) br. 1305/2013; ili
je tijekom trajanja relevantne obveze pojedinačnog poljoprivrednika ostavljena na ugaru u skladu s člancima 22., 23. i 24. Uredbe (EZ) br. 1257/1999, člankom 39. Uredbe (EZ) br. 1698/2005 ili člankom 29. Uredbe (EU) br. 1305/2013
Za potrebe podstavka 2. točke (a):
ako se poljoprivredna površina poljoprivrednog gospodarstva koristi i za nepoljoprivredne djelatnosti, smatra se da se ta površina koristi pretežito za poljoprivredne djelatnosti, pod uvjetom da se te poljoprivredne djelatnosti mogu obavljati, a da ih intenzitet, priroda, trajanje i vrijeme obavljanja nepoljoprivrednih djelatnosti ne ometaju u znatnoj mjeri;
Države članice mogu sastaviti popis područja koja se pretežito koriste za nepoljoprivredne djelatnosti.
Države članice utvrđuju kriterije za provedbu ovog stavka na svojem državnom području.
Članak 33.
Prijavljivanje prihvatljivih hektara
Članak 34.
Prijenos prava na plaćanje
Prava na plaćanje, uključujući u slučajevima stvarnog ili očekivanog nasljeđivanja, moguće je aktivirati samo u državi članici u kojoj su ona i dodijeljena.
Prava na plaćanje, uključujući u slučajevima stvarnog ili očekivanog nasljeđivanja, moguće je aktivirati samo u regiji u kojoj su ona i dodijeljena.
Takve se regije definiraju na odgovarajućoj teritorijalnoj razini u skladu s objektivnim kriterijima i na način kojim se osigurava jednako postupanje prema poljoprivrednicima i izbjegava narušavanje tržišta i tržišnog natjecanja.
Članak 35.
Delegirane ovlasti
Kako bi se osigurala pravna sigurnost i razjasnile posebne situacije do kojih može doći prilikom provedbe programa osnovnih plaćanja, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 70. s obzirom na:
pravila o prihvatljivosti i pristupu u odnosu na program osnovnih plaćanja za poljoprivrednike u slučaju nasljeđivanja i očekivanog nasljeđivanja, nasljeđivanja na temelju zakupa, promjene pravnog statusa ili naziva, prijenosa prava na plaćanje, spajanje ili cijepanje poljoprivrednog gospodarstva te primjene ugovorne klauzule iz članka 24. stavka 8.;
pravila o izračunu vrijednosti i broja ili o povećanju ili smanjenju vrijednosti prava na plaćanje u odnosu na dodjelu prava na plaćanje na temelju bilo koje odredbe ove glave, uključujući pravila o:
mogućnosti privremene vrijednosti i broja ili privremenom povećanju prava na plaćanje dodijeljenih na temelju zahtjeva poljoprivrednika,
uvjetima za utvrđivanje privremene i konačne vrijednosti i broja prava na plaćanje,
slučajevima u kojima bi ugovor o prodaji ili zakupu mogao utjecati na dodjelu prava na plaćanje.
pravila o utvrđivanju i izračunu vrijednosti i broja prava na plaćanje primljenih iz nacionalne ili regionalnih rezervi;
pravila o izmjeni jedinične vrijednosti prava na plaćanje u slučaju dijelova prava na plaćanje i u slučaju prijenosa prava na plaćanje iz članka 34. stavka 4.;
kriterijima za primjenu mogućnosti iz članka 24. stavka 1. trećeg podstavka točaka (a), (b) i (c);
kriterijima za primjenu ograničenja broja prava na plaćanje koja je potrebno dodijeliti, u skladu s člankom 24. stavcima 4. do 7.;
kriterijima za dodjelu prava na plaćanje na temelju članka 30. stavaka 6. i 7.;
kriterijima za određivanje koeficijenta smanjenja iz članka 32. stavka 5.;
Članak 36.
Program jedinstvenih plaćanja po površini
U razdoblju primjene programa jedinstvenih plaćanja po površini odjeljci 1., 2. i 3. ovog poglavlja ne primjenjuju se na te države članice, uz iznimku članka 23. stavka 1. drugog podstavka, članka 23. stavka 6. te članka 32. stavaka 2. do 6.
Države članice koje primjenjuju program jedinstvenih plaćanja po površini u 2020. nastavljaju ga primjenjivati nakon 31. prosinca 2020.
Ako to učine, dužne su uzeti u obzir potporu dodijeljenu za kalendarsku godinu 2014. u okviru jednog ili više programa u skladu s člankom 68. stavkom 1. točkama (a), (b) i (c) i člankom 126., člankom 127. i člankom 129. Uredbe (EZ) br. 73/2009.
Cipar može diferencirati potporu uzimajući u obzir financijske omotnice specifične za pojedini sektor, određene u Prilogu XVII.a Uredbi (EZ) br. 73/2009, umanjenu za svaku potporu dodijeljenu istom sektoru u skladu s člankom 37. ove Uredbe.
U svrhu diferencijacije programa jedinstvenog plaćanja po površini i pod uvjetom da se preraspodjela plaćanja na temelju članka 41. ne primjenjuje, države članice u potpunosti uzimaju u obzir potporu dodijeljenu za kalendarsku godinu 2014. prema članku 125.a Uredbe (EC) br. 73/2009.
Za svaku državu članicu, iznos izračunan u skladu s prvim podstavkom ovog stavka može se povećati za najviše 3 % relevantne godišnje nacionalne gornje granice određene u Prilogu II., nakon što se oduzme iznos nastao primjenom članka 47. stavka 1. za relevantnu godinu. Ako pojedina država članica primijeni takvo povećanje, Komisija uzima u obzir to povećanje prilikom određivanja godišnje nacionalne gornje granice za program jedinstvenih plaćanja po površini na temelju prvog podstavka ovog stavka. U tu svrhu države članice obavješćuju Komisiju do 31. siječnja 2018. o godišnjim postotcima za koje treba povećati iznos izračunan na temelju stavka 1. ovog članka u svakoj kalendarskoj godini od 2018. Države članice do 19. veljače 2021. obavješćuju Komisiju o godišnjem postotku za koji se iznos izračunan na temelju stavka 1. ovog članka povećava za kalendarske godine 2021. i 2022.
Države članice jednom godišnje mogu preispitati svoju odluku iz drugog podstavka ovog stavka i dužne su obavijestiti Komisiju o svakoj odluci utemeljenoj na takvom preispitivanju do 1. kolovoza godine koja prethodi njezinoj primjeni.
Članak 37.
Prijelazna nacionalna potpora
Države članice koje dodjeljuju prijelaznu nacionalnu potporu u razdoblju 2015.–2020. mogu odlučiti dodijeliti prijelaznu nacionalnu potporu u 2021. i 2022.
Ukupan iznos prijelazne nacionalne potpore koja se može dodijeliti poljoprivrednicima u bilo kojem sektoru iz stavka 2. ograničava se na sljedeće postotke financijskih omotnica specifičnih za pojedini sektor, kako je odobrila Komisija u skladu s člankom 132. stavkom 7. ili člankom 133.a stavkom 5. Uredbe (EZ) br. 73/2009 u 2013.:
Za Cipar se postotak izračunava na temelju financijske omotnice specifične za pojedini sektor određene u Prilogu XVII.a Uredbi (EZ) br. 73/2009.
Države članice dužne su obavijestiti Komisiju o svakoj odluci iz stavka 1. najkasnije do 31. ožujka svake godine. U obavijesti je potrebno navesti sljedeće:
financijsku omotnicu specifičnu za pojedini sektor;
prema potrebi, maksimalnu stopu prijelazne nacionalne potpore.
Članak 38.
Uvođenje programa osnovnih plaćanja u državama članicama koje su primijenile program jedinstvenih plaćanja po površini
Osim ako je drukčije predviđeno u ovom odjeljku, ova glava primjenjuje se na države članice koje su primijenile program jedinstvenih plaćanja po površini iz ovog poglavlja odjeljka 4.
Članci od 24. do 29. ne primjenjuju se na te države članice.
Članak 39.
Prva dodjela prava na plaćanje
Prava na plaćanje dodjeljuju se poljoprivrednicima koji imaju pravo na iizravna plaćanja u skladu s člankom 9. ove Uredbe pod uvjetom da:
podnesu zahtjev za dodjelu prava na plaćanje u okviru programa osnovnih plaćanja do krajnjeg datuma za podnošenje zahtjeva koji se određuje u skladu s člankom 78. točkom (b) Uredbe (EU) br. 1306/2013 u prvoj godini provedbe programa osnovnih plaćanja, osim u slučaju više sile ili izvanrednih okolnosti; i
su imali pravo na primanje plaćanja prije bilo kojeg od smanjenja ili ukidanja propisanih u glavi II. poglavlju 4. Uredbe (EZ) br. 73/2009 s obzirom na zahtjev za dodjelu izravnih plaćanja, prijelazne nacionalne potpore ili dopunskih nacionalnih izravnih plaćanja u skladu s Uredbom (EZ) br. 73/2009 za 2013.
Države članice također mogu dodijeliti prava na plaćanje poljoprivrednicima koji imaju pravo na izravna plaćanja u skladu s člankom 9. ove Uredbe koji ispunjavaju uvjete propisane u prvom podstavku točki (a) koji za 2013. nisu primali plaćanja u vezi sa zahtjevom za dodjelu potporeiz prvog podstavka točke (b) ovog stavka i koji su na datum utvrđen od strane dotične države članice u skladu s člankom 11. stavkom 2. Uredbe (EZ) br. 1122/2009 za godinu potraživanja 2013. posjedovali samo poljoprivredno zemljište koje nije bilo u dobrom poljoprivrednom stanju 30. lipnja 2003. kako je propisano člankom 124. stavkom 1. Uredbe (EZ) br. 73/2009.
Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 71. stavka 2.
Članak 40.
Vrijednost prava na plaćanje
Fiksni postotak iz prvog podstavka izračunava se dijeljenjem nacionalne ili regionalne gornje granice program osnovnih plaćanja koju je potrebno odrediti u skladu s, ovisno o slučaju, s člankom 22. ili člankom 23. ove Uredbe, za prvu godinu provedbe programa osnovnih plaćanja, nakon primjene linearnog smanjenja iz stavka 1. ili, kada je to primjenjivo, iz članka 30. stavka 2., s nacionalnom gornjom granicom određenom u Prilogu II. za prvu godinu provedbe programa osnovnih plaćanja. Prava na plaćanje izražavaju se u broju koji odgovara broju hektara.
Taj fiksni postotak izračunava se dijeljenjem nacionalne ili regionalne gornje granice za programe osnovnih plaćanja koju je potrebno odrediti u skladu s, ovisno o slučaju, člankom 22. stavkom 1. ili člankom 23. stavkom 2. ove Uredbe za prvu godinu provedbe programa osnovnih plaćanja, nakon primjene linearnog smanjenja iz stavka 1. ili, kad je to primjenjivo, članka 30. stavka 2., s ukupnom vrijednošću potpore, isključujući potpore na temelju članaka 41., 43., 48. i 50. i glave IV. ove Uredbe, dodijeljene za kalendarsku godinu koja prethodi provedbi programa osnovnih plaćanja u dotičnoj državi članici ili regiji, prije primjene članka 63. Uredbe (EU) br. 1306/2013.
U prvoj godini provedbe programa osnovnih plaćanja države članice moraju obavijestiti poljoprivrednike o vrijednosti njihovih prava izračunatoj u skladu s ovim člankom za svaku godinu u razdoblju koje obuhvaća ova Uredba.
Ti se objektivni kriteriji utvrđuju na način kojim se jamči jednako postupanje prema poljoprivrednicima i izbjegava narušavanje tržišta i tržišnog natjecanja i uključuje barem sljedeće:
minimalno trajanje zakupa;
udio primljenog plaćanja koje treba vratiti u nacionalnu rezervu ili regionalne rezerve.
POGLAVLJE 2.
Preraspodjela plaćanja
Članak 41.
Opća pravila
Države članice obavješćuju Komisiju o svakoj takvoj odluci do odgovarajućeg datuma iz prvog podstavka.
Regionalno prosječno plaćanje po hektaru iz stavka 4. ovog članka utvrđuju države članice korištenjem udjela nacionalne gornje granice određene u Prilogu II. za kalendarsku godinu 2019. i broja prihvatljivih hektara prijavljenih u dotičnoj regiji u skladu s člankom 33. stavkom 1. u 2015. Za svaku se regiju taj udio izračunava dijeljenjem odgovarajuće regionalne gornje granice, određene u skladu s člankom 23. stavkom 2., s nacionalnom gornjom granicom određenom u skladu s člankom 22. stavkom 1., nakon primjene linearnog smanjenja propisanog člankom 30. stavkom 1.ako se ne primjenjuje stavak 2. tog članka.
Članak 42.
Financijske odredbe
Države članice obavješćuju Komisiju o postotku iz prvog podstavka do 19. veljače 2021. za kalendarsku godinu 2021. i do 1. kolovoza 2021. za kalendarsku godinu 2022.
POGLAVLJE 3.
Plaćanje za poljoprivredne prakse korisne za klimu i okoliš
Članak 43.
Opća pravila
Poljoprivredne prakse korisne za klimu i okoliš jesu sljedeće:
raznolikost usjeva;
održavanje postojećeg trajnog travnjaka i
postojanje ekološki značajne površine na poljoprivrednoj površini.
Jednake prakse su one koje uključuju slične prakse koje su u istoj ili većoj mjeri korisne za klimu i okoliš u usporedbi s jednom ili više praksi iz stavka 2. Te jednake prakse i praksa ili prakse iz stavka 2. kojima su one jednake navedene su u Prilogu IX. i obuhvaća ih bilo što od sljedećeg:
obveze preuzete u skladu s člankom 39. stavkom 2. Uredbe (EZ) br. 1698/2005 ili člankom 29. stavkom 2. Uredbe (EU) 1305/2013.
nacionalni ili regionalni programi okolišnog certificiranja, uključujući one za certificiranje sukladnosti s nacionalnim zakonodavstvom o okolišu koji nadilaze relevantne obvezne standarde uspostavljene na temelju glave VI. poglavlja I. Uredbe (EU) br. 1306/2013, čiji je cilj ispuniti ciljeve koji se odnose na kakvoću tla i vode, biološku raznolikost, očuvanje krajolika te ublažavanje i prilagodbu klimatskim promjenama. Ti programi certificiranja mogu obuhvaćati prakse navedene u Prilogu IX. ove Uredbe, prakse iz stavka 1.a ovog članka ili njihovu kombinaciju.
Komisija procjenjuje jesu li prakse uključene u posebne obveze ili programe certificiranja obuvaćene popisom iz Priloga IX. i, ako ustanovi da nisu, o tome obavješćuje države članice putem provedbenih akata donesenih bez primjene postupka iz članka 71. stavaka 2. ili 3. Ako Komisija obavijesti državu članicu da te prakse nisu obuhvaćene popisom iz Priloga IX., ta država članica ne smije priznati kao jednake prakse u smislu stavka 3. ovog članka posebne obveze ili programe certificiranja obuhvaćene u obavijesti Komisije.
To se plaćanje dodjeljuje u obliku godišnjeg plaćanja po prihvatljivom hektaru prijavljenom u skladu s člankom 33. stavkom.1 ili člankom 36. stavkom 2., a njegov se iznos izračunava na godišnjoj osnovi dijeljenjem iznosa koji proizlazi iz primjene članka 47. s ukupnim brojem prijavljenih prihvatljivih hektara, u skladu s člankom 33. stavkom 1. ili člankom 36. stavkom 2., u dotičnoj državi članici ili regiji.
Odstupajući od drugog podstavka, države članice koje odluče primijeniti članak 25.stavak 2. mogu odlučiti dodijeliti plaćanje iz ovog stavka kao postotak od ukupne vrijednosti prava na plaćanje koja je poljoprivrednik aktivirao u skladu s člankom 33. stavkom 1. za svaku relevantnu godinu.
Za svaku godinu i svaku državu članicu ili regiju, taj postotak izračunava se dijeljenjem iznosa koji proizlazi iz primjene članka 47. s ukupnom vrijednošću svih prava na plaćanje aktiviranih u skladu s člankom 33. stavkom 1. u toj državi članici ili regiji.
Prvi podstavak primjenjuje se samo na jedinice poljoprivrednog gospodarstva koje se koriste za ekološku proizvodnju u skladu s člankom 11. Uredbe (EZ) br. 834/2007.
Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 70. kojima se:
dodaju jednake prakse na popis naveden u Prilogu IX.;
utvrđuju prikladni zahtjevi primjenjivi na nacionalne ili regionalne programe certificiranja iz ovog članka stavka 3. točke (b), uključujući razinu osiguranja koju ti programi moraju pružiti;
utvrđuju detaljna pravila za izračunavanje iznosa iz članka 28. stavka 6. Uredbe (EU) 1305/2013 za prakse iz odjeljka I. točaka 3. i 4. i odjeljka III. točke 7. Priloga IX. ovoj Uredbi te bilo koje druge jednake prakse dodane tom Prilogu na temelju ovog stavka točke (a) za koje je potreban poseban izračun kako bi se izbjeglo dvostruko financiranje.
Članak 44.
Raznolikost usjeva
Ako je obradivo zemljište poljoprivrednika veličine veće od 30 hektara i nije u potpunosti zasijano usjevima koji su pod vodom znatni dio godine ili u većem dijelu ciklusa usjeva, na tom obradivom zemljištu moraju biti barem tri različita usjeva. Glavni usjev ne smije zauzimati više od 75 % tog obradivog zemljišta, a dva glavna usjeva zajedno ne smiju zauzimati više od 95 % tog obradivog zemljišta.
Stavci 1. i 2. ne primjenjuje se na poljoprivredna gospodarstva:
na kojima se više od 75 % obradivog zemljišta koristi za proizvodnju trava ili druge travolike paše, za uzgoj mahunastih usjeva, kao zemljište ostavljeno na ugaru ili služi za kombinaciju tih upotreba;
na kojima više od 75 % prihvatljive poljoprivredne površine zauzimaju trajni travnjaci ili se koristi za proizvodnju trava ili druge travolike paše ili za uzgoj usjeva pod vodom tijekom znatna dijela godine ili tijekom znatna dijela ciklusa usjeva ili služi za kombinaciju tih upotreba;
na kojima više od 50 % površina obradivog zemljišta poljoprivrednik nije prijavio u zahtjevu za potporu prethodne godine i ako je, na temelju usporedbe zahtjeva za geoprostornu potporu, čitavo obradivo zemljište zasijano različitim usjevima u usporedbi s prethodnom kalendarskom godinom;
koja se nalaze na područjima sjeverno od 62. paralele ili pojedinih susjednih područja. Ako obradivo zemljište takvih poljoprivrednih gospodarstava zauzima više od 10 hektara, na obradivom zemljištu moraju biti barem dva usjeva od kojih nijedan ne smije zauzimati više od 75 % obradivog zemljišta, osim ako je glavni usjev trava ili druga travolika paša ili ako se radi o zemljištu ostavljenom na ugaru.
Za potrebe ovog članka, „usjev” znači bilo koje od sljedećeg:
kultura bilo koje od različitih vrsta definiranih u botaničkoj klasifikaciji usjeva;
kultura bilo koje vrste kad se radi o vrstama Brassicaceae, Solanaceae i Cucurbitaceae;
zemljište na ugaru;
trave ili druga travolika paša.
Zimski i proljetni usjevi smatraju se različitim usjevima, čak i ako pripadaju istom rodu. Triticum spelta smatra se usjevom koji se razlikuje od usjeva koji pripadaju istom rodu.
Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 70.:
kojima se priznaju drugi rodovi i vrste osim onih iz ovog članka stavka 4.; i
kojima se utvrđuju pravila u vezi s primjenom točnog izračuna udjela različitih usjeva.
Članak 45.
Trajni travnjak
Kako bi se zajamčila zaštita trajnih travnjaka vrijednih za okoliš, države članice mogu odlučiti odrediti dodatna osjetljiva područja smještena izvan područja obuhvaćenih direktivama 92/43/EEZ ili 2009/147/EZ, uključujući trajne travnjake na tlu bogatom ugljikom.
Poljoprivrednici ne smiju prenamijeniti ni obraditi trajni travnjak smješten na područjima koja su odredile države članice na temelju prvog podstavka i, kada je to primjenjivo, drugog podstavka.
Za potrebe uspostavljanja referentnog omjera iz prvog podstavka:
„površine trajnog travnjaka” znače zemljište pod trajnim pašnjakom prijavljeno u 2012. ili, u slučaju Hrvatske, u 2013., sukladno Uredbi (EZ) br. 73/2009 od strane poljoprivrednika koji su podložni obvezama iz ovog poglavlja, kao i površine trajnog travnjaka prijavljene u 2015. godini u skladu s člankom 72. stavkom 1. prvim podstavkom točkom (a) Uredbe (EU) br. 1306/2013 od strane poljoprivrednika koji su podložni obvezama na temelju ovog poglavlja koje nisu prijavljene kao zemlište pod trajnim pašnjakom u 2012. ili, u slučaju Hrvatske, u 2013.;
„ukupna poljoprivredna površina” znači poljoprivredna površina prijavljena u 2015. sukladno članku 72. stavku 1. prvom podstavku točki (a) Uredbe (EU) br. 1306/2013 od strane poljoprivrednika koji su podložni obvezama iz ovog poglavlja.
Referentni omjer površine pod trajnim travnjakom ponovno se izračunava u slučajevima u kojima su se poljoprivrednici podložni obvezama iz ovog poglavlja obvezali da će u 2015. ili 2016. prenamijeniti površine u trajni travnjak u skladu s člankom 93. Uredbe (EU) br. 1306/2013. U tim slučajevima, te se površine dodaju površinama trajnog travnjaka kako je navedeno u ovom stavku drugom podstavku točki (a).
Omjer površina trajnog travnjaka određuje se svake godine na temelju površina koje su prijavili poljoprivrednici podložni obvezama iz ovog poglavlja za tu godinu u skladu s člankom 72. stavkom 1. podstavkom 1. točkom (a) Uredbe (EU) br. 1306/2013.
Obveza na temelju ovog stavka primjenjuje se na nacionalnoj, regionalnoj ili odgovarajućoj subregionalnoj razini. Države članice mogu odlučiti primijeniti obvezu održavanja trajnog travnjaka na razini poljoprivrednog gospodarstva kako bi se osiguralo da se omjer trajnih travnjaka ne smanji za više od 5 %. Države članice obavješćuju Komisiju o svakoj takvoj odluci do 1. kolovoza 2014.
Države članice obavješćuju Komisiju o referentnom omjeru i omjeru iz ovog stavka.
Međutim, ako se količina površina trajnog travnjaka u apsolutnom smislu, utvrđena u skladu sa stavkom 2. drugim podstavkom točkom (a), održava u određenim granicama, smatra se da je ispunjena obveza utvrđena stavkom 2. prvim podstavkom. u s tom podstavku.
Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 70.:
kojima se utvrđuje okvir za određivanje dodatnih osjetljivih područja iz ovog članka stavka 1. drugog podstavka;
kojima se utvrđuju detaljne metode za određivanje omjera trajnog travnjaka i ukupne poljoprivredne površine koju je potrebno zadržati u skladu sa ovim člankom stavkom 2.;
kojima se utvrđuju razdoblja u prošlosti iz ovog članka stavka 3. prvog podstavka.
Članak 46.
Ekološki značajna površina
Postotak iz prvog podstavka ovog stavka povećava se s 5 % na 7 % podložno zakonodavnom aktu Europskog parlamenta i Vijeća u skladu s člankom 43. stavkom 2. UFEU-a.
Komisija je do 31. ožujka 2017. dužna podnijeti izvješće o ocjeni provedbe prvog podstavka ovog stavka uz, prema potrebi, prijedlog zakonodavnog akta kako je navedeno u drugom podstavku.
Države članice dužne su do 1. kolovoza 2014. odlučiti da se jedno ili više od sljedećeg treba smatrati ekološki značajnom površinom:
zemljište na ugaru;
terase;
obilježja krajolika, uključujući ona obilježja na površini uz obradivo zemljište poljoprivrednog gospodarstva koja, odstupajući od članka 43. stavka 1. ove Uredbe, mogu biti obilježja krajolika koja nisu uključena u prihvatljivu površinu sukladno članku 76. stavku 2. točki (c) Uredbe (EU) br. 1306/2013;
granični pojasevi, uključujući granične pojaseve pod trajnim travnjakom, pod uvjetom da se razlikuju od susjednog prihvatljivog poljoprivrednog zemljišta;
hektari poljoprivredno-šumske površine za koje se prima, ili se primala, potpora na temelju članka 44. Uredbe (EZ) br. 1698/2005 i/ili članka 23. Uredbe (EU) br. 1305/2013;
pojasevi prihvatljivih hektara uz rubove šume;
površine s kulturom kratkih ophodnji na kojima se ne koriste mineralna gnojiva i/ili sredstva za zaštitu bilja;
pošumljene površine iz članka 32. stavka 2. točke (b) podtočke ii. ove Uredbe;
površine s postrnim usjevima ili travnjakom uzgojenim sadnjom i klijanjem sjemenki koje podliježu primjeni faktora ponderiranja iz stavka 3. ovog članka;
površine s usjevima s fiksacijom dušika;
površine s vrstom Miscanthus;
površine s vrstom Silphium perfoliatum;
površine zemljišta ostavljenog na ugaru za medonosne biljke (vrste bogate peludi i nektarom).
Uz iznimku površina poljoprivrednog gospodarstva iz prvog podstavka točaka (g), (h), (k) i (l) ovog stavka, ekološki značajna površina nalazi se na obradivom zemljištu poljoprivrednog gospodarstva. U slučaju površina iz prvog podstavka točaka (c) i (d) ovog stavka, ekološki značajna površina također se može nalaziti uz obradivo zemljište poljoprivrednog gospodarstva koje je poljoprivrednik prijavio u skladu s člankom 72. stavkom 1. prvim podstavkom točkom (a) Uredbe (EU) br. 1306/2013.
Stavak 1. ne primjenjuje se na poljoprivredna gospodarstva:
na kojima se više od 75 % obradivog zemljišta koristi za proizvodnju trava ili druge travolike paše, za uzgoj mahunastih usjeva, kao zemljište ostavljeno na ugaru ili služi za kombinaciju tih upotreba;
na kojima više od 75 % prihvatljive poljoprivredne površine zauzimaju trajni travnjaci ili se koristi za proizvodnju trava ili druge travolike paše ili za uzgoj usjeva pod vodom tijekom znatna dijela godine ili tijekom znatna dijela ciklusa usjeva ili služi za kombinaciju tih upotreba.
Svaki poljoprivrednik koji sudjeluje u kolektivnoj provedbi dužan je osigurati da se najmanje 50 % površine koja podliježe obvezi iz stavka 1. nalazi na zemljištu njegova poljoprivrednog gospodarstva te da je u skladu sa stavkom 2. drugim podstavkom. Broj poljoprivrednika koji sudjeluje u takvoj kolektivnoj provedbi ne smije biti veći od deset.
Površina prekrivena šumom i omjer zemljišta pod šumom i poljoprivrednog zemljišta procjenjuju se na razini površine jednake razini LUP2 ili na razini druge jasno određene jedinice koja obuhvaća jedinstveno i granicama jasno određeno zemljopisno područje sa sličnim poljoprivrednim uvjetima.
Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 70.:
kojima se utvrđuju dodatni kriteriji za vrste površina iz ovog članka stavka 2. prema kojima se one imaju smatrati ekološki značajnim površinama;
kojima se dodaju druge vrste površina osim onih koje su navedene u stavku 2. koje se mogu uzeti u obzir za potrebe poštovanja postotka iz stavka 1.;
kojima se prilagođavaa Prilog X. kako bi se utvrdili faktori prenamjene i faktori ponderiranja iz stavka 3. te kako bi se u obzir uzeli kriteriji i/ili vrste površina koje Komisija treba utvrditi na temelju ovog stavka točaka (a) i (b);
kojima se određuju pravila za provedbu iz stavaka 5. i 6., uključujući minimalne zahtjeve za takvu provedbe;
kojima se uspostavlja okvir unutar kojeg države članice trebaju odreditikriterije koje poljoprivredna gospodarstva moraju zadovoljiti kako bi se smatralo da se nalaze u neposrednoj blizini za potrebe stavka 6.;
kojima se utvrđuje metoda za određivanje postotka ukupne površine zemljišta prekrivenog šumom i omjera šumskog zemljišta u odnosu na poljoprivredno zemljište iz stavka 7.
Članak 47.
Financijske odredbe
Države članice koje primjenjuju članak 23. mogu odlučiti primijeniti plaćanje na regionalnoj razini. U tim slučajevima one u svakoj regiji koriste udio gornje granice utvrđen u skladu sa stavkom 3 ovog članka. Za svaku se regiju taj udio izračunava dijeljenjem dotične regionalne gornje granice određene u skladu s člankom 23. stavkom 2. s nacionalnom gornjom granicom određenom u skladu s člankom 22. stavkom 1., nakon primjene linearnog smanjenja predviđenog u članku 30. stavku 1. ako se članak 2. tog članka ne primjenjuje.
POGLAVLJE 4.
Plaćanje za područja s prirodnim ograničenjima
Članak 48.
Opća pravila
Države članice mogu, na temelju objektivnih i nediskriminirajućih kriterija, odrediti i maksimalan broj hektara po poljoprivrednom gospodarstvu za koje se može dodijeliti potpora iz ovog poglavlja.
Države članice raspoređuju nacionalnu gornju granicu iz članka 49. stavka 1. među regijama u skladu s objektivnim i nediskriminirajućim kriterijima.
Plaćanje za površine s prirodnim ograničenjima na regionalnoj razini izračunava se tako da se regionalna gornja granica, izračunata u skladu s drugim podstavkom ovog stavka, podijeli s brojem prihvatljivih hektara prijavljenih u određenoj regiji u skladu s člankom 33. stavkom 1. ili člankom 36. stavkom 2., koji se nalaze na površinama za koje je država članica odlučila dodijeliti plaćanje u skladu s ovim člankom stavkom 2.
Članak 49.
Financijske odredbe
Države članice mogu do 1. kolovoza 2016. preispitati i izmijeniti svoju odluku s učinkom od 1. siječnja 2017. O svakoj izmjeni postotka dužne su obavijestiti Komisiju do 1. kolovoza 2016.
Države članice koje dodjeljuju plaćanja u skladu s člankom 48. u kalendarskoj godini 2020. obavješćuju Komisiju o postotku iz prvog podstavka do 19. veljače 2021. za kalendarsku godinu 2021. i do 1. kolovoza 2021. za kalendarsku godinu 2022.
POGLAVLJE 5.
Plaćanje za mlade poljoprivrednike
Članak 50.
Opća pravila
Za potrebe ovog poglavlja, „mladi poljoprivrednici” znači fizičke osobe:
koje prvi put osnivaju poljoprivredno gospodarstvo kao upravitelji poljoprivrednog gospodarstva ili koje su već bile osnovale takvo poljoprivredno gospodarstvo u razdoblju od pet godina prije podnošenja prvog zahtjeva u okviru programa osnovnih plaćanja ili programa jedinstvenih plaćanja po površini iz članka 72. stavka 1. Uredbe (EU) br. 1306/2013; te
koje nisu starije od 40 godina u godini podnošenja zahtjeva iz točke (a).
Odstupajući od druge rečenice prvog podstavka, države članice mogu odlučiti da se za te mlade poljoprivrednike, koji su poljoprivredno gospodarstvo u skladu sa stavkom 2. točkom (a) osnovali u razdoblju 2010. – 2013, rok od pet godina treba smanjiti za broj godina koje su protekle od trenutka osnivanja iz stavka 2. točke (a) i prvog podnošenja zahtjeva za plaćanje za mlade poljoprivrednike.
Svake godine države članice koje ne primjenjuju članak 36. izračunavaju iznos plaćanja za mlade poljoprivrednike množenjem broja prava koja je poljoprivrednik aktivirao u skladu s člankom 32. stavkom 1. s brojem koji odgovara:
između 25 % i 50 % prosječne vrijednosti prava na plaćanje koja su u vlasništvu ili zakupu, a posjeduje ih poljoprivrednik; ili
između 25 % i 50 % iznosa izračunanog dijeljenjem fiksnog postotka nacionalne gornje granice za kalendarsku godinu 2019., određene u Prilogu II., s brojem svih prihvatljivih hektara prijavljenih u 2015. u skladu s člankom 33. stavkom 1. Taj fiksni postotak jednak je udjelu nacionalne gornje granice koja je preostala za program osnovnog plaćanja u skladu s člankom 22. stavkom 1. za 2015.
Nacionalno prosječno plaćanje po hektaru izračunava se dijeljenjem nacionalne gornje granice za kalendarsku godinu 2019., određene u Prilogu II., s brojem prihvatljivih hektara prijavljenih u 2015. u skladu s člankom 33. stavkom 1. ili člankom 36. stavkom 2.
Fiksni broj hektara iz ovog stavka prvog podstavka izračunava se dijeljenjem ukupnog broja prihvatljivih hektara prijavljenih u skladu s člankom 33. stavkom 1. ili člankom 36. stavkom 2. od strane mladih poljoprivrednika koji su predali zahtjev za dodjelu plaćanja za mlade poljoprivrednike u 2015. s ukupnim brojem mladih poljoprivrednika koji se prijavljuju za to plaćanje u 2015.
Država članica može ponovno izračunati fiksni broj hektara u bilo kojoj godini nakon 2015. u slučaju značajnih promjena u broju mladih poljoprivrednika koji se prijavljuju za dodjelu plaćanja ili u veličini poljoprivrednih gospodarstava mladih poljoprivrednika ili oboje.
Godišnji paušalni iznos koji se može dodijeliti poljoprivredniku ne smije biti veći od ukupnog iznosa njegovog osnovnog plaćanja prije primjene članka 63. Uredbe (EU) br. 1306/2013 u određenoj godini.
Članak 51.
Financijske odredbe
Države članice mogu do 1. kolovoza svake godine revidirati svoju procjenu postotka, s učinkom od sljedeće godine. One su dužne obavijestiti Komisiju o revidiranom postotku do 1. kolovoza godine koja prethodi njegovoj primjeni.
Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 71. stavka 2.
GLAVA IV.
PROIZVODNO VEZANA POTPORA
POGLAVLJE 1.
Dobrovoljno proizvodno vezana potpora
Članak 52.
Opća pravila
Odstupajući od stavka 3., proizvodno vezana potpora može se dodijeliti i poljoprivrednicima koji:
31. prosinca 2014. imaju prava na plaćanje dodijeljena u skladu s glavom III. poglavljem 3. odjeljkom 2. i člankom 71.m Uredbe (EZ) br. 1782/2003 i u skladu s člankom 60. i člankom 65. četvrtim stavkom Uredbe (EZ) br. 73/2009; i
koji ne raspolažu prihvatljivim hektarima za aktiviranje prava na plaćanje u okviru programa osnovnih plaćanja kako je navedeno u glavi III. poglavlju 1. ove Uredbe.
▼M9 —————
Kako bi se osiguralo učinkovito i usmjereno korištenje sredstava Unije i izbjeglo dvostruko financiranje u okviru drugih sličnih instrumenata potpore, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 70. kojima se utvrđuju:
uvjeti za dodjelu proizvodno vezane potpore;
pravila o sukladnosti s drugim mjerama Unije i o kumulaciji potpora.
Članak 53.
Financijske odredbe
Države članice koje nisu dodijelile dobrovoljnu proizvodno vezanu potporu do godine potraživanja 2020. mogu donijeti odluku u skladu s prvim podstavkom za kalendarsku godinu 2021. do 19. veljače 2021.
Odstupajući od stavka 1., države članice mogu odlučiti iskoristiti do 13 % godišnje nacionalne gornje granice određene u Prilogu II., pod uvjetom da:
do 31. prosinca 2014.
provedu program jedinstvenih plaćanja po površini, utvrđen u glavi V. Uredbe (EZ) br. 73/2009,
financiraju mjere na temelju članka 111. te Uredbe ili
su obuhvaćene odstupanjem iz članka 69. stavka 5. ili, u slučaju Malte, iz članka 69. stavka 1. te Uredbe; i/ili
dodijele, tijekom barem jedne godine u razdoblju od 2010. do 2014. ukupno više od 5 % iznosa kojim raspolažu za dodjelu izravnih plaćanja propisanih u glavi III., glavi IV. s izuzetkom njezina poglavlja 1. odljeljka 6. i glavi V. Uredbe (EZ) br. 73/2009 za financiranje:
mjera utvrđenih u glavi III. poglavlju 2. odjeljku 2. Uredbe (EZ) br. 73/2009,
potpore preopisane u članku 68. stavku 1. točki (a) podtočkama od i. do iv. i točkama (b) i (e) te Uredbe ili
mjera na temelju poglavlja 1., uz izuzetak glave IV. odjeljka 6. te Uredbe.
Odstupajući od stavaka 1. i 2., države članice koje tijekom barem jedne godine u razdoblju od 2010. do 2014. ukupno dodijele više od 10 % iznosa kojim raspolažu za dodjelu izravnih plaćanja propisanih u glavi III., glavi IV., s izuzetkom glave IV. poglavlja 1. odjeljka 6., i glavi V. Uredbe (EZ) br. 73/2009 za financiranje:
mjera utvrđenih u glavi III. poglavlju 2. odjeljku 2. Uredbe (EZ) br. 73/2009;
potpore predviđene u članku 68. stavku 1. točki (a) podtočkama od i. do iv. i točkama (b) i (e) te Uredbe; ili
mjera iz poglavlja 1., uz izuzetak glave IV. odjeljka 6. te Uredbe
mogu odlučiti iskoristiti više od 13 % godišnje nacionalne gornje granice određene u Prilogu II. ovoj Uredbi po odobrenju Komisije u skladu s člankom 55. ove Uredbe.
Do 8. veljače 2020. države članice mogu također preispitati svoju odluku u skladu s ovim poglavljem u mjeri u kojoj je to potrebno za prilagodbu odluci o fleksibilnosti među stupovima za kalendarsku godinu 2020. donesenoj u skladu s člankom 14.
Države članice do 19. veljače 2021. za kalendarsku godinu 2021 i do 1. kolovoza 2021. za kalendarsku godinu 2022. moraju odlučiti hoće li nastaviti dodjeljivati dobrovoljnu proizvodno vezanu potporu za odgovarajuću godinu potraživanja ili će prestati dodjeljivati tu potporu.
Preispitivanjem u skladu s prvim i drugim podstavkom ovog stavka ili priopćenjem u skladu s trećim podstavkom ovog stavka države članice mogu odlučiti, s učinkom od sljedeće godine, a za kalendarske godine 2020. i 2021. s učinkom od iste kalendarske godine:
ostaviti nepromijenjenim, povećati ili smanjiti postotak utvrđen u skladu sa stavcima 1., 2. i 3., u okviru u njima utvrđenih ograničenja, kada je to primjenjivo, ili ostaviti nepromijenjenim ili smanjiti postotak utvrđen u skladu sa stavkom 4.;
izmijeniti uvjete za dodjelu potpore;
prestati dodjeljivati potporu na temelju ovog poglavlja.
Države članice priopćuju Komisiji svaku odluku koja se odnosi na prvi, drugi i treći podstavak ovog stavka do datumâ iz tih podstavaka. U priopćenju odluke koja se odnosi na preispitivanje u skladu s drugim podstavkom ovog stavka pojašnjava se veza između preispitivanja i odluke o fleksibilnosti među stupovima za kalendarsku godinu 2020. donesene u skladu s člankom 14.
Članak 54.
Obavješćivanje
Članak 55.
Odobrenje od strane Komisije
Komisija donosi provedbene akte bez primjene postupka iz članka 71. stavaka 2. ili 3. kojima se odobrava odluka iz članka 53. stavka 4. ili prema potrebi iz članka 53. stavka 6. točke (a) ako se u dotičnom sektoru ili regiji ukazala neka od sljedećih potreba:
potreba za održavanjem određene razine posebne proizvodnje zbog pomanjkanja drugih mogućnosti te kako bi se smanjili rizici napuštanja proizvodnje s posljedičnim socijalnim i/ili okolišnim problemima;
potreba za osiguravanjem stabilne opskrbe za lokalnu prerađivačku industriju, čime bi se izbjegle negativne socijalne i gospodarske posljedice možebitnog restrukturiranja koje bi uslijedilo;
potreba za nadoknadom nepovoljnijeg položaja poljoprivrednikâ u određenom sektoru koji je posljedica kontinuiranih poremećaja na povezanom tržištu;
potreba za intervencijom u slučajevima u kojima se smatra kako je postojanje bilo koje druge potpore raspoložive na temelju ove Uredbe, Uredbe (EU) br. 1305/2013 ili bilo kojeg odobrenog programa državne potpore nedovoljno da bi se zadovoljile potrebe iz točaka (a), (b) i (c) ovog stavka.
POGLAVLJE 2.
Posebno plaćanje za pamuk
Članak 56.
Područje primjene
Potpora se dodjeljuje poljoprivrednicima koji proizvode pamuk tarifne oznake KN 5201 00 u skladu s uvjetima utvrđenima u ovom poglavlju („posebno plaćanje za pamuk”).
Članak 57.
Prihvatljivost
Posebno plaćanje za pamuk isplaćuje se za pamuk dobre, primjerene i tržišne kakvoće.
Članak 58.
Osnovne površine, fiksni prinosi i referentni iznosi
Utvrđuju se sljedeće nacionalne osnovne površine:
Utvrđuju se sljedeći fiksni prinosi u referentnom razdoblju:
Iznos posebnog plaćanja za pamuk po hektaru prihvatljive površine izračunava se za 2020. tako da se prinosi utvrđeni u stavku 2. pomnože sa sljedećim referentnim iznosima:
Iznos posebnog plaćanja za pamuk po hektaru prihvatljive površine izračunava se za 2021. i 2022. tako da se prinosi utvrđeni u stavku 2. pomnože sa sljedećim referentnim iznosima:
Članak 59.
Odobrene međusektorske organizacije
Za potrebe ovog poglavlja, „odobrena međusektorska organizacija” znači pravni subjekt koji čine poljoprivrednici koji proizvode pamuk i barem jedno poduzeće za čišćenje pamuka, a koji obavlja aktivnosti kao što su:
pomoć radi bolje koordinacije načina plasiranja pamuka na tržište, posebno putem istraživačkih studija i istraživanja tržišta;
izrada standardnih obrazaca ugovora usklađenih s pravilima Unije;
usmjeravanje proizvodnje prema proizvodima koji su bolje prilagođeni potrebama tržišta i zahtjevima potrošača, osobito u pogledu kakvoće i zaštite potrošača;
ažuriranje metoda i načina za unapređenje kakvoće proizvoda;
razvijanje marketinških strategija za promicanje pamuka putem programa za certifikaciju kakvoće.
Kako bi se osigurala učinkovita provedba posebnog plaćanja za pamuk, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 70. kojima se utvrđuju:
kriteriji za odobrenje međusektorskih organizacija;
obveze za proizvođače;
pravila za postupanje u slučajevima u kojima odobrena međusektorska organizacija ne zadovoljava kriterije iz točke (a).
Članak 60.
Dodjela plaćanja
GLAVA V.
PROGRAM ZA MALE POLJOPRIVREDNIKE
Članak 61.
Opća pravila
Poljoprivrednici koji u 2015.posjeduju prava na plaćanje koja su u vlasništvu ili zakupu ili, u državama članicama koje primjenjuju članak 36., zatraže plaćanja iz programa jedinstvenih plaćanja po površini i ispunjavaju minimalne zahtjeve predviđene člankom 10. stavkom 1. mogu se odlučiti za sudjelovanje u programu za male poljoprivrednike.
Prvi podstavak ne primjenjuje se ako se država članica odluči za metodu plaćanja utvrđenu u članku 63. stavku 2. prvom podstavku točki (a). U tom slučaju dodjela plaćanja podložna je odgovarajućim uvjetima utvrđenim u glavama III. i IV., ne dovodeći u pitanje stavak 3. ovog članka.
Članak 62.
Sudjelovanje
Poljoprivrednici koji na datum koji odredi država članica nisu podnijeli zahtjev za sudjelovanje u programu za male poljoprivrednike ili koji se nakon tog datuma odluče povući iz njega ili su bili odabrani za potporu na temelju članka 20. stavka 1. točke (c) Uredbe (EU) br. 1305/2013 više nisu ovlašteni sudjelovati u tom programu.
Članak 63.
Iznos plaćanja
Države članice utvrđuju iznos godišnjeg plaćanja za svakog poljoprivrednika koji sudjeluje u programu za male poljoprivrednike na jednoj od sljedećih razina:
iznos koji ne premašuje 25 % prosječnog nacionalnog plaćanja po korisniku, koji utvrđuju države članice na temelju nacionalne gornje granice određene u Prilogu II. za kalendarsku godinu 2019., i broja poljoprivrednika koji su prijavili prihvatljive hektare u skladu s člankom 33. stavkom 1.ili člankom 36. stavkom 2. u 2015.;
iznos koji odgovara nacionalnom prosječnom plaćanju po hektaru pomnoženom s brojem koji odgovara broju hektara, a koji nije veći od pet i koji trebaju utvrditi države članice. Nacionalno prosječno plaćanje po hektaru utvrđuju države članice na temelju nacionalne gornje granice utvrđene u Prilogu II. za kalendarsku godinu 2019. i broja prihvatljivih hektara prijavljenih u skladu s člankom 33. stavkom 1. ili člankom 36. stavkom 2. u 2015.
Iznosi iz prvog podstavka točaka (a) ili (b) ne smiju biti manji od 500 EUR niti smiju biti veći od 1 250 EUR.
Ako zbog primjene prvog podstavka točaka (a) i (b) iznos bude manji od 500 EUR ili veći od 1 250 EUR, iznos se zaokružuje naviše ili naniže na taj, ovisno o slučaju, najmanji ili najveći iznos.
Odstupajući od stavka 1., država članica može odlučiti dodijeliti poljoprivrednicima koji sudjeluju:
iznos jednak ukupnoj vrijednosti izravnih plaćanja koja će se svake godine dodijeliti ◄ poljoprivredniku u skladu s glavama III. i IV.; ili
iznos jednak ukupnoj vrijednosti izravnih plaćanja koja će se u 2015. dodijeliti ◄ poljoprivredniku na temelju glava III. i IV. koji država članica može prilagoditi u sljedećim godinama kako bi se uzele u obzir promjene nacionalne gornje granice određene u Prilogu II.
Iznos iz prvog podstavka točke (a) ili (b) ne smije biti viši od iznosa koji je ta država članica odredila, a koji je između 500 EUR i 1 250 EUR.
Ako zbog primjene prvog podstavka točaka (a) ili (b) iznos bude manji od 500 EUR, dotične države članice mogu odlučiti zaokružiti taj iznos na 500 EUR.
Članak 64.
Posebni uvjeti
Tijekom sudjelovanja u programu za male poljoprivrednike, poljoprivrednici su dužni:
zadržati barem broj prihvatljivih hektara koji odgovara broju prava na plaćanje u vlasništvu ili zakupu koja posjeduju ili broju prihvatljivih hektara prijavljenih u 2015. u skladu s člankom 36. stavkom 2.;
zadovoljiti minimalne zahtjeve predviđene člankom 10. stavkom 1. točkom (b).
Prava na plaćanje u vlasništvu ili zakupu koja poljoprivrednik posjeduje tijekom sudjelovanja u tom programu ne smatraju se neiskorištenim pravima na plaćanje koja treba vratiti u nacionalnu rezervu ili regionalne rezerve u skladu s člankom 31. stavkom 1. točkom (b).
U državama članicama koje primjenjuju članak 36. prihvatljivi hektari prijavljeni u 2015. u skladu s člankom 36. stavkom 2. od strane poljoprivrednika koji sudjeluje u programu za male poljoprivrednike smatraju se prijavljenima za vrijeme sudjelovanja poljoprivrednika u tom programu.
Poljoprivrednici koji nasljeđivanjem ili očekivanim nasljeđivanjem prime prava na plaćanje od poljoprivrednika koji sudjeluje u programu za male poljoprivrednike imaju pravo na sudjelovanje u tom programu, pod uvjetom da ispunjavaju uvjete za ostvarivanje koristi od programa osnovnih plaćanja i da naslijede sva prava na plaćanje u posjedu poljoprivrednika od kojeg su primili prava na plaćanje.
Članak 65.
Financijske odredbe
Kako bi se financiralo plaćanje iz ove glave, države članice oduzimaju od ukupnog iznosa raspoloživog za dotična plaćanja iznose k na koje bi mali poljoprivrednici imali pravo:
u okviru programa osnovnih plaćanja ili programa jedinstvenih plaćanja po površini iz glave III. poglavlja 1.;
kao preraspodjele plaćanja iz glave III. poglavlja 2.;
kao plaćanja za poljoprivredne prakse korisne za klimu i okoliš iz glave III. poglavlja 3.;
kao plaćanja za područja s prirodnim ograničenjima iz glave III. poglavlja 4.;
kao plaćanja za mlade poljoprivrednike iz glave III. poglavlja 5.; i
kao proizvodno vezane potpore iz glave IV.
U slučaju država članica koje su se odlučile za izračunavanje iznosa plaćanja u skladu s člankom 63. stavkom 2. prvim podstavkom točkom (a), ako zbroj tih iznosa za pojedinog poljoprivrednika premašuje maksimalan iznos koji su one odredile, svaki se iznos razmjerno smanjuje.
Razlika između zbroja svih dospjelih plaćanja u okviru programa za male poljoprivrednike i ukupnog iznosa financiranog u skladu sa stavkom 1. financira se na jedan ili više sljedećih načina:
primjenom članka 30. stavka 7. u relevantnoj godini;
korištenjem sredstava za financiranje plaćanja za mlade poljoprivrednike utvrđeno u glavi III. poglavlju 5. koja su ostala neiskorištena u relevantnoj godini;
primjenom linearnog smanjenja na sva plaćanja koja se dodjeljuju u skladu s člankom 32. ili 36.
Isto se izuzeće primjenjuje na države članice koje su odredile iznos plaćanja u skladu s člankom 63. stavkom 2. prvim podstavkom točkom (b) bez primjene članka 63. stavka 2. trećeg podstavka čija je nacionalna gornja granica određena u Prilogu II. za 2019. viša od one za 2015. i koje primjenjuju metodu izračuna određenu u članku 25. stavku 1., odnosno u članku 36. stavku 2.
GLAVA VI.
NACIONALNI PROGRAMI RESTRUKTURIRANJA ZA SEKTOR PAMUKA
Članak 66.
Korištenje godišnjeg proračuna za programe restrukturiranja
GLAVA VII.
ZAVRŠNE ODREDBE
POGLAVLJE 1.
Obavješćivanje i hitni slučajevi
Članak 67.
Zahtjevi u vezi s obavješćivanjem
Prema potrebi pribavljene se informacije mogu prosljeđivati ili staviti na raspolaganje međunarodnim organizacijama i nadležnim tijelima trećih zemalja te se mogu objaviti, podložno zaštiti osobnih podataka i zakonitom interesu poduzeća u pogledu zaštite njihovih poslovnih tajni.
Kako bi obavješćivanje iz stavka 1. bilo brzo, učinkovito, točno i isplativo, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 70. utvrđujući daljnja pravila o:
prirodi i vrsti informacija o kojima se obavješćuje;
kategorijama podataka za obradu i najduljim razdobljima zadržavanja;
pravu pristupa informacijama ili informacijskim sustavima koji su stavljeni na raspolaganje;
uvjetima objave informacija.
Komisija donosi provedbene akte kojima se utvrđuju:
načini obavješćivanja;
pravila o pružanju informacija potrebnih za primjenu ovog članka;
postupci za upravljanje informacijama o kojima se obavješćuje, kao i pravila o sadržaju, obliku, vremenu, učestalosti i rokovima za obavješćivanje;
postupci za prijenos ili stavljanje informacija i dokumenata na raspolaganje državama članicama, međunarodnim organizacijama, nadležnim tijelima trećih zemalja ili javnosti, podložno zaštiti osobnih podataka i zakonitom interesu poljoprivrednika i poduzeća u pogledu zaštite njihovih poslovnih tajni.
Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 71. stavka 2.
Članak 68.
Obrada i zaštita osobnih podataka
Članak 69.
Mjere za rješavanje posebnih problema
POGLAVLJE 2.
Delegiranje ovlasti i provedbene odredbe
Članak 70.
Izvršavanje ovlasti
Članak 71.
Odborski postupak
U slučaju akata iz članka 24. stavka 11., članka 31. stavka 2. i članka 67. stavka 3., ako odbor ne dostavi nikakvo mišljenje, Komisija ne donosi nacrt provedbenog akta i primjenjuje se članak 5. stavak 4. treći podstavak Uredbe (EU) br. 182/2011.
POGLAVLJE 3.
Prijelazne i završne odredbe
Članak 72.
Stavljanje izvan snage
Međutim, do 31. prosinca 2017. nastavlja se primjenjivati za države članice koje su iskoristile mogućnost utvrđenu u članku 4. stavku 1. drugom podstavku te Uredbe.
Međutim, i dalje se primjenjuje na zahtjeve za potporu koji se odnose na godine potraživanja prije 1. siječnja 2015.
Ne dovodeći u pitanje stavak 3., upućivanja na Uredbu stavljenu izvan snage smatraju se upućivanjima na ovu Uredbu ili Uredbu (EU) br. 1306/2013 i tumače se u skladu s korelacijskom tablicom u Prilogu XI. ove Uredbe.
Članak 73.
Prijelazna pravila
Kako bi se osigurao neometan prijelaz s postupaka predviđenih Uredbom (EZ) br. 73/2009 na one koji su utvrđeni u ovoj Uredbi, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 70. o mjerama potrebnim za zaštitu bilo kojih stečenih prava i zakonitih očekivanja poljoprivrednika.
Članak 74.
Stupanje na snagu i primjena
Ova Uredba stupa na snagu na dan objave u Službenom listu Europske unije.
Primjenjuje se od 1. siječnja 2015.
Međutim, članak 8., članak 9. staak 6., članak 11. stavak 6., članak 14., članak 16., članak 21. stavci 2. i 3., članak 22. stavak 2., članak 23. stavak 1. prvi podstavak, članak 23. stavak 6., članak 24. stavak 10., članak 29., članak 36. stavak 1. prvi podstavak, članak 41. stavak 1., članak 42. stavak 1., članak 43. stavci 8. i 13., članak 45. stavak 2. peti podstavak, članak 46. stavci 2. i 8., članak 49. stavak 1., članak 51. stavak 1., članak 53., članak 54., članak 66. stavak 1, članci 67. i 70. i članak 72. stavak 1. primjenjuju se od dana stupanja na snagu ove Uredbe.
Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.
PRILOG I.
Popis programa potpore
Sektor |
Pravna osnova |
Napomene |
Program osnovnih plaćanja |
Glava III. poglavlje 1. odjeljci od 1., 2., 3. i 5. ove Uredbe |
Proizvodno nevezano plaćanje |
Program jedinstvenih plaćanja po površini |
Članak 36. ove Uredbe |
Proizvodno nevezano plaćanje |
Preraspodjela plaćanja |
Glava III. poglavlje 2. ove Uredbe |
Proizvodno nevezano plaćanje |
Plaćanje za poljoprivredne prakse korisne za klimu i okoliš |
Glava III. poglavlje 3. ove Uredbe |
Proizvodno nevezano plaćanje |
Plaćanje za područja s prirodnim ograničenjima |
Glava III. poglavlje 4. ove Uredbe |
Proizvodno nevezano plaćanje |
Plaćanje za mlade poljoprivrednike |
Glava III. poglavlje 5. ove Uredbe |
Proizvodno nevezano plaćanje |
Dobrovoljna proizvodno vezana potpora |
Glava IV. poglavlje 1. ove Uredbe |
|
Posebno plaćanje za pamuk |
Glava IV. poglavlje 2. ove Uredbe |
Plaćanje po površini |
Program za male poljoprivrednike |
Glava V. ove Uredbe |
Proizvodno nevezano plaćanje |
Posei |
Poglavlje IV. Uredbe (EU) br. 228/2013 |
Izravna plaćanja u okviru mjera utvrđenih programima |
Egejski otoci |
Poglavlje IV. Uredbe (EU) br. 229/2013 |
Izravna plaćanja u okviru mjera utvrđenih programima |
PRILOG II.
Nacionalne gornje granice iz članka 6.
(u tisućama EUR) |
||||||||
Kalendarska godina |
2015. |
2016. |
2017. |
2018. |
2019. |
2020. |
►M16 2021. |
2022. ◄ |
Belgija |
523 658 |
509 773 |
502 095 |
488 964 |
481 857 |
►M15 505 266 ◄ |
►M16 494 926 |
494 926 ◄ |
Bugarska |
721 251 |
792 449 |
793 226 |
794 759 |
796 292 |
►M15 866 720 ◄ |
►M16 788 626 |
797 255 ◄ |
Češka |
844 854 |
844 041 |
843 200 |
861 708 |
861 698 |
►M14 872 809 ◄ |
►M16 854 947 |
854 947 ◄ |
Danska |
870 751 |
852 682 |
834 791 |
826 774 |
818 757 |
►M14 818 757 ◄ |
►M16 862 367 |
862 367 ◄ |
Njemačka |
4 912 772 |
4 880 476 |
4 848 079 |
4 820 322 |
4 792 567 |
►M14 4 717 291 ◄ |
►M16 4 915 695 |
4 915 695 ◄ |
Estonija |
114 378 |
114 562 |
123 704 |
133 935 |
143 966 |
►M14 169 366 ◄ |
►M16 190 715 |
193 576 ◄ |
Irska |
1 215 003 |
1 213 470 |
1 211 899 |
1 211 482 |
1 211 066 |
►M14 1 211 066 ◄ |
►M16 1 186 282 |
1 186 282 ◄ |
Grčka |
1 921 966 |
1 899 160 |
1 876 329 |
1 855 473 |
1 834 618 |
►M14 1 834 618 ◄ |
►M16 1 891 660 |
1 890 730 ◄ |
Španjolska |
4 842 658 |
4 851 682 |
4 866 665 |
4 880 049 |
4 893 433 |
►M14 4 893 433 ◄ |
►M16 4 800 590 |
4 797 439 ◄ |
Francuska |
7 302 140 |
7 270 670 |
7 239 017 |
6 900 842 |
6 877 179 |
►M14 6 877 179 ◄ |
►M16 7 285 001 |
7 274 171 ◄ |
Hrvatska (*1) |
183 735 |
202 865 |
241 125 |
279 385 |
317 645 |
►M15 348 281 ◄ |
►M16 344 340 |
374 770 ◄ |
Italija |
3 902 039 |
3 850 805 |
3 799 540 |
3 751 937 |
3 704 337 |
►M14 3 704 337 ◄ |
►M16 3 628 529 |
3 628 529 ◄ |
Cipar |
50 784 |
50 225 |
49 666 |
49 155 |
48 643 |
►M14 48 643 ◄ |
►M16 47 648 |
47 648 ◄ |
Latvija |
181 044 |
205 764 |
230 431 |
255 292 |
280 154 |
►M14 302 754 ◄ |
►M16 339 055 |
344 140 ◄ |
Litva |
417 890 |
442 510 |
467 070 |
475 319 |
483 680 |
►M14 517 028 ◄ |
►M16 569 965 |
578 515 ◄ |
Luksemburg |
33 604 |
33 546 |
33 487 |
33 460 |
33 432 |
►M15 35 276 ◄ |
►M16 32 748 |
32 748 ◄ |
Mađarska |
1 345 746 |
1 344 461 |
1 343 134 |
1 343 010 |
1 342 867 |
►M14 1 331 588 ◄ |
►M16 1 243 185 |
1 243 185 ◄ |
Malta |
5 241 |
5 241 |
5 242 |
5 243 |
5 244 |
►M14 5 244 ◄ |
►M16 4 594 |
4 594 ◄ |
Nizozemska |
749 315 |
736 840 |
724 362 |
682 616 |
670 870 |
►M14 660 870 ◄ |
►M16 717 382 |
717 382 ◄ |
Austrija |
693 065 |
692 421 |
691 754 |
691 746 |
691 738 |
►M14 691 738 ◄ |
►M16 677 582 |
677 582 ◄ |
Poljska |
3 378 604 |
3 395 300 |
3 411 854 |
3 431 236 |
3 450 512 |
►M14 3 390 991 ◄ |
►M16 3 030 049 |
3 061 233 ◄ |
Portugal |
565 816 |
573 954 |
582 057 |
590 706 |
599 355 |
►M15 684 355 ◄ |
►M16 595 873 |
600 528 ◄ |
Rumunjska |
1 599 993 |
1 772 469 |
1 801 335 |
1 872 821 |
1 903 195 |
►M14 1 903 195 ◄ |
►M16 1 891 805 |
1 919 363 ◄ |
Slovenija |
137 987 |
136 997 |
136 003 |
135 141 |
134 278 |
►M14 134 278 ◄ |
►M16 131 530 |
131 530 ◄ |
Slovačka |
438 299 |
441 478 |
444 636 |
448 155 |
451 659 |
►M14 394 385 ◄ |
►M16 391 174 |
396 034 ◄ |
Finska |
523 333 |
523 422 |
523 493 |
524 062 |
524 631 |
►M14 524 631 ◄ |
►M16 515 713 |
517 532 ◄ |
Švedska |
696 890 |
697 295 |
697 678 |
698 723 |
699 768 |
►M14 699 768 ◄ |
►M16 685 676 |
685 904 ◄ |
Ujedinjena Kraljevina |
3 173 324 |
3 179 880 |
3 186 319 |
3 195 781 |
3 205 243 |
►M14 — ◄ |
|
|
(*1)
Nacionalna gornja granica za Hrvatsku iznosi 344 340 000 EUR za kalendarsku godinu 2021. i 382 600 000 EUR za kalendarsku godinu 2022. |
PRILOG III.
Neto gornje granice iz članka 7.
(u milijunima EUR) |
||||||||
Kalendarska godina |
2015. |
2016. |
2017. |
2018. |
2019. |
2020. |
►M16 2021. |
2022. ◄ |
Belgija |
523,7 |
509,8 |
502,1 |
489,0 |
481,9 |
►M15 505,3 ◄ |
►M16 494,9 |
494,9 ◄ |
Bugarska |
720,9 |
788,8 |
789,6 |
791,0 |
792,5 |
►M15 867,1 ◄ |
►M16 791,2 |
799,8 ◄ |
Češka |
840,1 |
839,3 |
838,5 |
856,7 |
856,7 |
►M14 871,8 ◄ |
►M16 854,9 |
854,9 ◄ |
Danska |
870,2 |
852,2 |
834,3 |
826,3 |
818,3 |
►M14 818,1 ◄ |
►M16 862,4 |
862,4 ◄ |
Njemačka |
4 912,8 |
4 880,5 |
4 848,1 |
4 820,3 |
4 792,6 |
►M14 4 717,3 ◄ |
►M16 4 915,7 |
4 915,7 ◄ |
Estonija |
114,4 |
114,5 |
123,7 |
133,9 |
143,9 |
►M14 169,4 ◄ |
►M16 190,7 |
193,6 ◄ |
Irska |
1 214,8 |
1 213,3 |
1 211,8 |
1 211,4 |
1 211,0 |
►M14 1 211,1 ◄ |
►M16 1 186,3 |
1 186,3 ◄ |
Grčka |
2 109,8 |
2 087,0 |
2 064,1 |
2 043,3 |
2 022,4 |
►M14 2 022,5 ◄ |
►M16 2 075,7 |
2 074,7 ◄ |
Španjolska |
4 902,3 |
4 911,3 |
4 926,3 |
4 939,7 |
4 953,1 |
►M14 4 953,8 ◄ |
►M16 4 860,3 |
4 857,1 ◄ |
Francuska |
7 302,1 |
7 270,7 |
7 239,0 |
6 900,8 |
6 877,2 |
►M14 6 877,2 ◄ |
►M16 7 285,0 |
7 274,2 ◄ |
Hrvatska (*1) |
183,7 |
202,9 |
241,1 |
279,4 |
317,6 |
►M15 348,3 ◄ |
►M16 344,3 |
374,8 ◄ |
Italija |
3 897,1 |
3 847,3 |
3 797,2 |
3 750,0 |
3 702,4 |
►M14 3 698,3 ◄ |
►M16 3 628,5 |
3 628,5 ◄ |
Cipar |
50,8 |
50,2 |
49,7 |
49,1 |
48,6 |
►M14 48,6 ◄ |
►M16 47,6 |
47,6 ◄ |
Latvija |
181,0 |
205,7 |
230,3 |
255,0 |
279,8 |
►M14 302,5 ◄ |
►M16 339,1 |
344,1 ◄ |
Litva |
417,9 |
442,5 |
467,1 |
475,3 |
483,3 |
►M14 517,0 ◄ |
►M16 570,0 |
578,5 ◄ |
Luksemburg |
33,6 |
33,5 |
33,5 |
33,5 |
33,4 |
►M15 35,3 ◄ |
►M16 32,7 |
32,7 ◄ |
Mađarska |
1 276,7 |
1 275,5 |
1 274,1 |
1 274,0 |
1 273,9 |
►M14 1 301,4 ◄ |
►M16 1 243,2 |
1 243,2 ◄ |
Malta |
5,2 |
5,2 |
5,2 |
5,2 |
5,2 |
►M14 5,2 ◄ |
►M16 4,6 |
4,6 ◄ |
Nizozemska |
749,2 |
736,8 |
724,3 |
682,5 |
670,8 |
►M14 660,8 ◄ |
►M16 717,4 |
717,4 ◄ |
Austrija |
693,1 |
692,4 |
691,8 |
691,7 |
691,7 |
►M14 691,7 ◄ |
►M16 677,6 |
677,6 ◄ |
Poljska |
3 359,2 |
3 375,7 |
3 392,0 |
3 411,2 |
3 430,2 |
►M14 3 375,7 ◄ |
►M16 3 030,0 |
3 061,2 ◄ |
Portugal |
565,9 |
574,0 |
582,1 |
590,8 |
599,4 |
►M15 684,5 ◄ |
►M16 596,1 |
600,7 ◄ |
Rumunjska |
1 600,0 |
1 772,5 |
1 801,3 |
1 872,8 |
1 903,2 |
►M14 1 903,2 ◄ |
►M16 1 891,8 |
1 919,4 ◄ |
Slovenija |
138,0 |
137,0 |
136,0 |
135,1 |
134,3 |
►M14 134,3 ◄ |
►M16 131,5 |
131,5 ◄ |
Slovačka |
435,5 |
438,6 |
441,8 |
445,2 |
448,7 |
►M14 392,6 ◄ |
►M16 391,2 |
396,0 ◄ |
Finska |
523,3 |
523,4 |
523,5 |
524,1 |
524,6 |
►M14 524,6 ◄ |
►M16 515,7 |
517,5 ◄ |
Švedska |
696,8 |
697,2 |
697,6 |
698,7 |
699,7 |
►M14 699,8 ◄ |
►M16 685,7 |
685,9 ◄ |
Ujedinjena Kraljevina |
3 170,7 |
3 177,3 |
3 183,6 |
3 192,2 |
3 201,4 |
►M14 — ◄ |
|
|
(*1)
Neto gornja granica za Hrvatsku iznosi 344 340 000 EUR za kalendarsku godinu 2021. i 382 600 000 EUR za kalendarsku godinu 2022. |
PRILOG IV.
Granice za prilagodbu pragova iz članka 10. stavka 2.
Država članica |
Ograničenje za prag u eurima (članak 10. stavak 1. točka (a)) |
Ograničenje za prag u hektarima (članak 10. stavak 1. točka (b)) |
Belgija |
400 |
2 |
Bugarska |
200 |
0,5 |
Češka |
200 |
5 |
Danska |
300 |
5 |
Njemačka |
300 |
4 |
Estonija |
100 |
3 |
Irska |
200 |
3 |
Grčka |
400 |
0,4 |
Španjolska |
300 |
2 |
Francuska |
300 |
4 |
Hrvatska |
100 |
1 |
Italija |
400 |
0,5 |
Cipar |
300 |
0,3 |
Latvija |
100 |
1 |
Litva |
100 |
1 |
Luksemburg |
300 |
4 |
Mađarska |
200 |
0,3 |
Malta |
500 |
0,1 |
Nizozemska |
500 |
2 |
Austrija |
200 |
2 |
Poljska |
200 |
0,5 |
Portugal |
200 |
0,3 |
Rumunjska |
200 |
0,3 |
Slovenija |
300 |
0,3 |
Slovačka |
200 |
2 |
Finska |
200 |
3 |
Švedska |
200 |
4 |
Ujedinjena Kraljevina |
200 |
5 |
PRILOG V.
Financijske odredbe koje se odnose na Bugarsku i Rumunjsku iz članaka 10., 16. i 18.
A. Iznosi za primjenu članka 10. stavka 1. točke (a) i za izračun nacionalnih gornjih granica za plaćanja iz članka 16. u 2015.:
Bugarska |
: |
790 909 000 EUR |
Rumunjska |
: |
1 783 426 000 EUR |
B. Ukupni iznos dopunskih nacionalnih izravnih plaćanja za program osnovnih plaćanja iz članka 18. stavka 1. u 2015.:
Bugarska |
: |
69 657 000 EUR |
Rumunjska |
: |
153 536 000 EUR |
C. Ukupni iznos dopunskih nacionalnih izravnih plaćanja za posebno plaćanje za pamuk iz članka 18. stavka 2. u 2015.:
Bugarska |
: |
258 952 EUR |
PRILOG VI.
Financijske odredbe iz članaka 10. i 19. koje se primjenjuju na Hrvatsku
Iznos za primjenu članka 10. stavka 1. točke (a):
382 600 000 EUR
Ukupni iznosi dopunskih nacionalnih izravnih plaćanja iz članka 19. stavka 3.:
(u tisućama EUR) |
||||||
2015. |
2016. |
2017. |
2018. |
2019. |
2020. |
2021. |
248 690 |
229 560 |
191 300 |
153 040 |
114 780 |
76 520 |
38 260 |
PRILOG VI.a
Najviši iznosi iz članka 14. stavka 2.
(EUR) |
|
Belgija |
10 076 707 |
Bugarska |
70 427 849 |
Češka |
38 815 980 |
Danska |
11 371 893 |
Njemačka |
148 488 749 |
Estonija |
21 968 972 |
Irska |
39 700 643 |
Grčka |
76 438 741 |
Španjolska |
250 300 720 |
Francuska |
181 388 880 |
Hrvatska |
42 201 225 |
Italija |
190 546 556 |
Cipar |
2 398 093 |
Latvija |
29 326 817 |
Litva |
48 795 629 |
Luksemburg |
1 843 643 |
Mađarska |
62 430 371 |
Malta |
1 831 098 |
Nizozemska |
10 972 679 |
Austrija |
72 070 055 |
Poljska |
329 472 633 |
Portugal |
123 303 715 |
Rumunjska |
241 375 835 |
Slovenija |
15 337 318 |
Slovačka |
56 920 680 |
Finska |
73 005 307 |
Švedska |
52 887 719 |
PRILOG VII.
Najviši iznosi koji se dodaju iznosima određenima u Prilogu II. u skladu s člankom 20. stavkom 2.
(u tisućama eura) |
|||||||
2015. |
2016. |
2017. |
2018. |
2019. |
2020. |
2021. |
2022. |
3 360 |
3 840 |
4 800 |
5 760 |
6 720 |
7 680 |
8 640 |
9 600 |
PRILOG VIII.
Prosječna veličina poljoprivrednog gospodarstva iz članka 41. stavka 4.
Država članica |
Prosječna veličina poljoprivrednog gospodarstva (u hektarima) |
Belgija |
29 |
Bugarska |
6 |
Češka |
89 |
Danska |
60 |
Njemačka |
46 |
Estonija |
39 |
Irska |
32 |
Grčka |
5 |
Španjolska |
24 |
Francuska |
52 |
Hrvatska |
5,9 |
Italija |
8 |
Cipar |
4 |
Latvija |
16 |
Litva |
12 |
Luksemburg |
57 |
Mađarska |
7 |
Malta |
1 |
Nizozemska |
25 |
Austrija |
19 |
Poljska |
6 |
Portugal |
13 |
Rumunjska |
3 |
Slovenija |
6 |
Slovačka |
28 |
Finska |
34 |
Švedska |
43 |
Ujedinjena Kraljevina |
54 |
PRILOG IX.
Popis jednakih praksi iz članka 43. stavka 3.
Prakse jednake raznolikosti usjeva:
Raznolikost usjeva
Uvjet: najmanje tri usjeva, glavni usjev pokriva najviše 75 % i primjenjuje se bilo koje od sljedećeg:
Raznolikost usjeva
Uvjet: najmanje tri usjeva, glavni usjev poktiva najviše 75 % i primjenjuje se bilo koje ili oboje od sljedećeg:
Zimski pokrov tla ( *1 )
Postrni usjevi (*1)
Prakse jednake održavanju trajnog travnjaka:
Upravljanje livadama ili pašnjacima
Uvjet: održavanje trajnog travnjaka i bilo koje od sljedećeg:
Sustavi ekstenzivne ispaše
Uvjet: održavanje trajnog travnjaka i bilo koje od sljedećeg:
Prakse jednake ekološki značajnim površinama:
Uvjet: primjena bilo koje od sljedećih praksi barem na postotak obradivog zemljišta određen na temelju članka 46. stavka 1.:
Ostavljanje tla na ugaru iz ekoloških razloga
Stvaranje „tampon zona” za područja visoke prirodne vrijednosti, mrežu „Natura 2000” ili druga područja za zaštitu biološke raznolikosti, uključujući uz živicu i vodene tokove
Upravljanje neobrađenim tampon zonama i graničnim područjima zemljišta (plan rezanja, lokalne ili posebne sorte trava i/ili plan sadnje, ponovna sadnja s regionalnim sortama, bez upotrebe pesticida, stajskog i/ili mineralnog gnojiva, bez navodnjavanja, bez prekrivanja zemljišta)
Rubovi, pojasevi i dijelovi polja kojima se upravlja za divljač ili određenu faunu (biljna granica, zaštita gnijezda, područja s poljskim cvijećem, mješavina lokalnog sjemena, nepožnjeveni usjevi)
Upravljanje (orezivanje, rezanje, datumi, metode, obnova) obilježjima krajolika (drveće, živica, drvenasta vegetacija uz obalu, kameni zidovi (terase), jarci, bare)
Održavanje obradivih tresetnih područja ili vlažnog tla pod travom (bez korištenja gnojiva i proizvoda za zaštitu bilja)
Proizvodnja na obradivom zemljištu na kojem nije korišteno gnojivo (mineralno i stajsko gnojivo) i/ili proizvoda za zaštitu bilja, koje nije navodnjavano, na kojem nije zasijan isti usjev dvije godine za redom i na stalnom mjestu (*1)
Prenamjena obradivog zemljišta u trajni travnjak koji se intenzivno koristi
PRILOG X.
Faktori prenamjene i ponderiranja iz članka 46. stavka 3.
Obilježja |
Faktor prenamjene (m/stablo u m2) |
Faktor ponderiranja |
Ekološki značajna površina (ako se primjenjuju oba faktora) |
||
Zemljište na ugaru (po 1 m2) |
ne primjenjuje se |
1. |
1 m2 |
||
Terase (po 1 m) |
2. |
1. |
2 m2 |
||
Obilježja krajobraza: |
|
|
|
||
|
Živica/šumski pojasevi (po 1 m) |
5 |
2 |
10 m2 |
|
|
Izolirano stablo (po stablu) |
20 |
1,5 |
30 m2 |
|
|
Poljsko grmlje (po 1 m2) |
ne primjenjuje se |
1,5 |
1,5 m2 |
|
|
Bare (po 1 m2) |
ne primjenjuje se |
1,5 |
1,5 m2 |
|
|
Jarci (po 1 m) |
5 |
2 |
10 m2 |
|
|
Tradicionalni kameni zidovi (po 1 m) |
1 |
1 |
1 m2 |
|
|
Ostala obilježja koja nisu prethodno navedena, ali su zaštićena na temelju GAEC7, SMR 2 ili 3 (po 1 m2) |
ne primjenjuje se |
1 |
1 m2 |
|
Granični pojasevi i granična područja zemljišta (po 1 m) |
6 |
1,5 |
9 m2 |
||
Hektari agrošumarstva (po 1 m2) |
ne primjenjuje se |
1 |
1 m2 |
||
Pojasevi prihvatljivih hektara duž rubova šume (po 1 m) |
|
|
|
||
|
Bez proizvodnje |
6 |
1,5 |
9 m2 |
|
S proizvodnjom |
6 |
0,3 |
1,8 m2 |
||
Površine s kulturama kratkih ophodnji (po 1 m2) |
nije dostupno |
0,5 |
0,5 m2 |
||
Pošumljene površine iz članka 32. stavka 2. točke (b) podtočke ii. (po 1 m2) |
ne primjenjuje se |
1 |
1 m2 |
||
Površine s brzorastućim usjevima ili zelenim pokrovom (po 1 m2) |
ne primjenjuje se |
0,3 |
0,3 m2 |
||
Površine s usjevima koji vežu dušik (po 1 m2) |
nije dostupno |
1 |
1 m2 |
||
Površine s vrstom Miscanthus |
nije dostupno |
0,7 |
0,7 m2 |
||
Površine s vrstom Silphium perfoliatum |
nije dostupno |
0,7 |
0,7 m2 |
||
Površine zemljišta ostavljenog na ugaru za medonosne biljke (vrste bogate peludi i nektarom) |
nije dostupno |
1,5 |
1,5 m2 |
||
Faktori prenamjene i ponderiranja iz članka 46. stavka 3. koji se primjenjuju na obilježja uključena u jednake prakse kako je navedeno u odjeljku III. Priloga IX.
Jednaka ekološki značajna površina |
Slična standardna ekološki značajna površina |
Faktor prenamjene |
Faktor ponderiranja |
Ekološki značajna površina (ako se primjenjuju oba faktora) |
1) Ostavljanje tla na ugaru iz ekoloških razloga (po 1 m2) |
Zemljište na ugaru |
ne primjenjuje se |
1 |
1 m2 |
2) Stvaranje „tampon zona” (po 1 m) |
Granični pojasevi i granična područja zemljišta |
6 |
1,5 |
9 m2 |
3) Upravljanje neobrađenim graničnim pojasevima i graničnim područjima zemljišta (po 1 m) |
Granični pojasevi i granična područja zemljišta |
6 |
1,5 |
9 m2 |
4) Rubovi, pojasevi i dijelovi polja: |
|
|
|
|
Rubovi, pojasevi (po 1 m) |
Granični pojasevi i granična područja zemljišta |
6 |
1,5 |
9 m2 |
Dijelovi polja (po 1 m2) |
Poljsko grmlje |
ne primjenjuje se |
1,5 |
1,5 m2 |
5) Upravljanje obilježjima krajolika: |
|
|
|
|
Izolirano stablo (po stablu) |
Izolirano stablo |
20 |
1,5 |
30 m2 |
Drvored (po 1 m) |
Živica/šumski pojasevi/drvoredi |
5 |
2 |
10 m2 |
Skupina stabala/poljsko grmlje (po 1 m2) |
Poljsko grmlje |
ne primjenjuje se |
1,5 |
1,5 m2 |
Živica (po 1 m) |
Živica/šumski pojasevi/drvoredi |
5 |
2 |
10 m2 |
Drvenasta vegetacija uz obalu (po 1 m) |
Živica/šumski pojasevi/drvoredi |
5 |
2 |
10 m2 |
Terase (po 1 m) |
Terase |
2 |
1 |
2 m2 |
Kameni zidovi (po 1 m) |
Tradicionalni kameni zidovi |
1 |
1 |
1 m2 |
Jarci (po 1 m) |
Jarci |
5 |
2 |
10 m2 |
Bare (po 1 m2) |
Bare |
ne primjenjuje se |
1,5 |
1,5 m2 |
6) Održavanje obradivih tresetnih područja ili vlažnog tla pod travom (bez korištenja gnojiva i proizvoda za zaštitu bilja) (po 1 m2) |
Zemljište na ugaru |
ne primjenjuje se |
1 |
1 m2 |
7) Proizvodnja na obradivom zemljištu na kojem se nije upotrebljavalo gnojivo i/ili proizvodi za zaštitu bilja, koje nije navodnjavano, na kojem nije zasijan isti usjev dvije godine za redom (po 1 m2) |
Površine s kulturama kratkih ophodnji; pojasevi uz rubove šume s proizvodnjom; površine s usjevima koji vežu dušik |
ne primjenjuje se |
0,3 0,7 za površine s usjevima koji vežu dušik |
0,3 m2 0,7 m2 |
8) Prenamjena obradivog zemljišta u trajni travnjak (po 1 m2) |
Zemljište na ugaru |
nije dostupno |
1 |
1 m2 |
PRILOG XI.
Korelacijska tablica
navedena u članku 72. stavku 2.
Uredba (EZ) br. 73/2009 |
Ova Uredba |
Uredba (EU) br. 1306/2013 |
Članak 1 |
Članak 1 |
— |
Članak 2 |
Članak 4 |
— |
Članak 3 |
Članak 5 |
— |
Članak 4(1) |
— |
Članak 91 |
Članak 4(2) |
— |
Članak 95 |
Članak 5 |
— |
Članak 93 |
Članak 6(1) |
— |
Članak 94 |
Članak 6(2) |
— |
— |
Članak 7 |
— |
— |
Članak 8 |
Članak 7 |
— |
Članak 9 |
— |
— |
Članak 10 |
— |
— |
Članak 10a |
— |
— |
Članak 10b |
— |
— |
Članak 10c |
— |
— |
Članak 10d |
— |
— |
Članak 11 |
Članak 8 |
Članak 26(1) i (2) |
Članak 11(3) |
Članak 8(2) |
— |
Članak 11a |
Članak 8(3) |
— |
Članak 12(1) i (2) |
— |
Članak 12 |
Članak 12(3) |
— |
Članak 14 |
Članak 12(4) |
— |
— |
Članak 13 |
— |
Članak 13(2) |
Članak 14 |
— |
Članak 67 |
Članak 15 |
— |
Članak 68(1) i (2) |
Članak 16 |
— |
Članak 69 |
Članak 17 |
— |
Članak 70 |
Članak 18 |
— |
Članak 71 |
Članak 19 |
— |
Članak 72 |
Članak 20 |
— |
Članak 74(1), (2) i (3) |
Članak 21 |
— |
Članak 74(4) |
Članak 22 |
— |
Članak 96 |
Članak 23 |
— |
Članak 97 |
Članak 24 |
— |
Članak 99 |
Članak 25 |
— |
Članak 100 |
Članak 26 |
— |
Članak 61 |
Članak 27(1) |
— |
Članak 102(3) |
Članak 27(2) |
— |
Članak 47 |
Članak 27(3) |
— |
Članak 68(3) |
Članak 28(1) |
Članak 10 |
— |
Članak 28(2) |
Članak 9(3) |
— |
Članak 28(3) |
Članak 31(1)(a) (i) i (ii) |
— |
Članak 29 |
— |
Članak 75 |
Članak 30 |
— |
Članak 60 |
Članak 31 |
— |
Članak 2(2) |
Članak 32 |
Članak 15 |
— |
Članak 33 |
— |
— |
Članak 34 (2) |
Članak 32(2) i (4) |
— |
Članak 35 |
Članak 33 |
— |
Članak 36 |
— |
— |
Članak 37 |
Članak 12 |
— |
Članak 38 |
— |
— |
Članak 39(1) |
Članak 32(6) |
— |
Članak 39(2) |
Članak 35(3) |
— |
Članak 40(1) |
Članak 6(1) |
— |
Članak 41(1) |
Članak 30(1) |
— |
Članak 41(2) |
Članak 30(3) i (6) |
— |
Članak 41(3) |
Članak 30(3) i (7)(a) |
— |
Članak 41(4) |
— |
— |
Članak 41(5) |
Članak 30(10) |
— |
Članak 41(6) |
— |
— |
Članak 42 |
Članak 31(1)(b) |
— |
Članak 43(1) |
Članak 34(1), (2) i (3) |
— |
Članak 43(2) |
— |
|
Članak 43(3) |
Članak 34(4) |
— |
Članak 44 |
— |
— |
Članak 45 |
— |
— |
Članak 46 |
— |
— |
Članak 47 |
— |
— |
Članak 48 |
— |
— |
Članak 49 |
— |
— |
Članak 50 |
— |
— |
Članak 51 |
— |
— |
Članak 52 |
— |
— |
Članak 53 |
— |
— |
Članak 54 |
— |
— |
Članak 55 |
— |
— |
Članak 56 |
— |
— |
Članak 57 |
— |
— |
Članak 57a |
Članak 20 i Prilog VII |
— |
Članak 58 |
— |
— |
Članak 59 |
— |
— |
Članak 60 |
— |
— |
Članak 61 |
— |
— |
Članak 62 |
— |
— |
Članak 63 |
— |
— |
Članak 64 |
— |
— |
Članak 65 |
— |
— |
Članak 66 |
— |
— |
Članak 67 |
— |
— |
Članak 68 |
— |
— |
Članak 69 |
— |
— |
Članak 70 |
— |
— |
Članak 71 |
— |
— |
Članak 72 |
— |
— |
Članak 73 |
— |
— |
Članak 74 |
— |
— |
Članak 75 |
— |
— |
Članak 76 |
— |
— |
Članak 77 |
— |
— |
Članak 78 |
— |
— |
Članak 79 |
— |
— |
Članak 80 |
— |
— |
Članak 81 |
— |
— |
Članak 82 |
— |
— |
Članak 83 |
— |
— |
Članak 84 |
— |
— |
Članak 85 |
— |
— |
Članak 86 |
— |
— |
Članak 87 |
— |
— |
Članak 88 |
Članak 56 |
— |
Članak 89 |
Članak 57 |
— |
Članak 90 |
Članak 58 |
— |
Članak 91 |
Članak 59 |
— |
Članak 92 |
Članak 60 |
— |
Članak 93 |
— |
— |
Članak 94 |
— |
— |
Članak 95 |
— |
— |
Članak 96 |
— |
— |
Članak 97 |
— |
— |
Članak 98 |
— |
— |
Članak 99 |
— |
— |
Članak 100 |
— |
— |
Članak 101 |
— |
— |
Članak 102 |
— |
— |
Članak 103 |
— |
— |
Članak 104 |
— |
— |
Članak 105 |
— |
— |
Članak 106 |
— |
— |
Članak 107 |
— |
— |
Članak 108 |
— |
— |
Članak 109 |
— |
— |
Članak 110 |
— |
— |
Članak 111 |
— |
— |
Članak 112 |
— |
— |
Članak 113 |
— |
— |
Članak 114 |
— |
— |
Članak 115 |
— |
— |
Članak 116 |
— |
— |
Članak 117 |
— |
— |
Članak 118 |
— |
— |
Članak 119 |
— |
— |
Članak 120 |
— |
— |
Članak 121 |
Članci 16 i 17 |
— |
Članak 121a |
— |
Članak 98, drugi podstavak |
Članak 122 |
— |
— |
Članak 123 |
— |
— |
Članak 124 od (1) do (5), (7) i (8) |
— |
— |
Članak 124(6) |
— |
Članak 98, prvi podstavak |
Članak 125 |
— |
— |
Članak 126 |
— |
— |
Članak 127 |
— |
— |
Članak 128 |
— |
— |
Članak 129 |
— |
— |
Članak 130 |
— |
— |
Članak 131 |
— |
— |
Članak 132 |
Članci 18 i 19 |
— |
Članak 133 |
— |
— |
Članak 133a |
Članak 37 |
— |
Članak 134 (brisano) |
— |
— |
Članak 135 (brisano) |
— |
— |
Članak 136 |
— |
— |
Članak 137 |
— |
— |
Članak 138 |
Članak 3 |
— |
Članak 139 |
Članak 13 |
— |
Članak 140 |
Članak 67 |
— |
Članak 141 |
Članak 71 |
— |
Članak 142 od (a) do (q) i (s) |
Članak 70 |
— |
Članak 142 (r) |
Članak 69 |
— |
Članak 143 |
— |
— |
Članak 144 |
— |
— |
Članak 145 |
— |
— |
Članak 146 |
Članak 72 |
— |
Članak 146a |
— |
— |
Članak 147 |
Članak 73 |
— |
Članak 148 |
— |
— |
Članak 149 |
Članak 74 |
— |
Prilog I |
Prilog I |
— |
Prilog II |
— |
Prilog II |
Prilog III |
— |
Prilog II |
Prilog IV |
Prilog III |
— |
Prilog V |
— |
— |
Prilog VI |
— |
— |
Prilog VII |
Prilog IV |
— |
Prilog VIII |
Prilog II |
— |
Prilog IX |
— |
— |
Prilog X |
— |
— |
Prilog XI |
— |
— |
Prilog XII |
— |
— |
Prilog XIII |
— |
— |
Prilog XIV |
— |
— |
Prilog XV |
— |
— |
Prilog XVI |
— |
— |
Prilog XVII |
— |
— |
Prilog XVIIa |
— |
— |
( 1 ) Uredba (EU) br. 1308/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o uspostavljanju zajedničke organizacije tržišta poljoprivrednih proizvoda i stavljanju izvan snage uredaba Vijeća (EEZ) br. 922/72, (EEZ) br. 234/79, (EZ) br. 1601/96, (EZ) br. 1037/2001 i (EZ) br. 1234/2007 (Vidi stranicu 671 ovog Službenog lista).
( 2 ) Uredba Vijeća (EU) 2020/2093 od 17. prosinca 2020. o utvrđivanju višegodišnjeg financijskog okvira za razdoblje 2021.–2027. (SL L 433, 22.12.2020., str. 11.).
( 3 ) Uredba Komisije (EZ) br. 1122/2009 od 30. studenoga 2009. o utvrđivanju detaljnih pravila za provedbu Uredbe Vijeća (EZ) br. 73/2009 u pogledu višestruke sukladnosti, modulacije i integriranog administrativnog i kontrolnog sustava, u okviru programa izravne potpore za poljoprivrednike predviđenih u navedenoj Uredbi, kao i za provedbu Uredbe Vijeća (EZ) br. 1234/2007 u pogledu višestruke sukladnosti u okviru programa potpore predviđenog za sektor vina (SL L 316, 2.12.2009., str. 65).
( *1 ) Prakse podložne izračunu iz članka 43. stavka 12. točke (c).