This document is an excerpt from the EUR-Lex website
Document 02006L0126-20201101
Directive 2006/126/EC of the European Parliament and of the Council of 20 December 2006 on driving licences (Recast) (Text with EEA relevance)Text with EEA relevance
Consolidated text: Direktiva 2006/126/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 20. prosinca 2006. o vozačkim dozvolama (preinačena) (Tekst značajan za EGP)Tekst značajan za EGP
Direktiva 2006/126/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 20. prosinca 2006. o vozačkim dozvolama (preinačena) (Tekst značajan za EGP)Tekst značajan za EGP
02006L0126 — HR — 01.11.2020 — 011.001
Ovaj je tekst namijenjen isključivo dokumentiranju i nema pravni učinak. Institucije Unije nisu odgovorne za njegov sadržaj. Vjerodostojne inačice relevantnih akata, uključujući njihove preambule, one su koje su objavljene u Službenom listu Europske unije i dostupne u EUR-Lexu. Tim službenim tekstovima može se izravno pristupiti putem poveznica sadržanih u ovom dokumentu.
|
DIREKTIVA 2006/126/EZ EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 20. prosinca 2006. o vozačkim dozvolama (preinačena) ( L 403 30.12.2006, 18) |
Koju je izmijenila:
|
|
|
|||
|
br. |
stranica |
datum |
||
|
L 223 |
31 |
26.8.2009 |
||
|
L 314 |
31 |
29.11.2011 |
||
|
DIREKTIVA KOMISIJE 2012/36/EU Tekst značajan za EGP od 19. studenoga 2012. |
L 321 |
54 |
20.11.2012 |
|
|
L 158 |
356 |
10.6.2013 |
||
|
L 261 |
29 |
3.10.2013 |
||
|
DIREKTIVA KOMISIJE 2014/85/EU Tekst značajan za EGP оd 1. srpnja 2014. |
L 194 |
10 |
2.7.2014 |
|
|
DIREKTIVA KOMISIJE (EU) 2015/653 Tekst značajan za EGP оd 24. travnja 2015. |
L 107 |
68 |
25.4.2015 |
|
|
DIREKTIVA KOMISIJE (EU) 2016/1106 Tekst značajan za EGP оd 7. srpnja 2016. |
L 183 |
59 |
8.7.2016 |
|
|
DIREKTIVA (EU) 2018/645 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA Tekst značajan za EGP od 18. travnja 2018. |
L 112 |
29 |
2.5.2018 |
|
|
DIREKTIVA KOMISIJE (EU) 2018/933 Tekst značajan za EGP оd 29. lipnja 2018. |
L 165 |
35 |
2.7.2018 |
|
|
DIREKTIVA KOMISIJE (EU) 2020/612 Tekst značajan za EGP оd 4. svibnja 2020. |
L 141 |
9 |
5.5.2020 |
|
Koju je ispravio:
DIREKTIVA 2006/126/EZ EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA
od 20. prosinca 2006.
o vozačkim dozvolama (preinačena)
(Tekst značajan za EGP)
Članak 1.
Obrazac dozvole
Nakon savjetovanja s Komisijom, države članice mogu pohraniti dodatne podatke ako to ni na koji način ne dovodi u pitanje provedbu ove Direktive.
U skladu s postupkom iz članka 9. stavka 2., Komisija može izmijeniti Prilog I. kao jamstvo buduće interoperabilnosti.
Članak 2.
Uzajamno priznavanje
Članak 3.
Mjere protiv krivotvorenja
Članak 4.
Kategorije, definicije i najniža dob
Mopedi:
Motocikli s bočnom prikolicom ili bez nje i motorni tricikli:
Kategorija A1:
Kategorija A2:
Kategorija A:
motocikli
motorni tricikli čija je snaga veća od 15 kW
Motorna vozila:
Kategorija B1:
Kategorija B:
motorna vozila čija najveća dopuštena masa nije veća od 3 500 kg, projektirana i izrađena za prijevoz najviše osam putnika uz vozača; motorna vozila u ovoj kategoriji mogu se kombinirati s priključnim vozilom čija najveća dopuštena masa nije veća od 750 kg.
Ne dovodeći u pitanje odredbe propisa o predmetnoj homologaciji vozila, motorna vozila u ovoj kategoriji mogu se kombinirati s priključnim vozilom čija je najveća dopuštena masa veća od 750 kg, pod uvjetom da najveća dopuštena masa ove kombinacije nije veća od 4 250 kg. U slučaju da je masa takve kombinacije veća od 3 500 kg, države članice, u skladu s odredbama Priloga V., zahtijevat će da se ovakvom kombinacijom može upravljati samo nakon:
Države članice mogu zahtijevati ispunjenje oba uvjeta, tj. završeno osposobljavanje i položen ispit vještina i ponašanja.
Države članice naznačuju pravo na upravljanje takvom kombinacijom na vozačkoj dozvoli pomoću odgovarajućeg koda Zajednice.
Najniža starosna dob za kategoriju B je 18 godina;
Kategorija BE:
Kategorija C1:
motorna vozila, osim onih iz kategorija D1 ili D, čija je najveća dopuštena masa veća od 3 500 kg, ali nije veća od 7 500 kg, i koja su projektirana i izrađena za prijevoz najviše osam putnika uz vozača; motorna vozila u ovoj kategoriji mogu se kombinirati s priključnim vozilom čija najveća dopuštena masa nije veća od 750 kg;
Kategorija C1E:
Kategorija C:
motorna vozila, osim onih kategorije D1 ili D, čija je najveća dopuštena masa veća od 3 500 kg, projektirana i izrađena za prijevoz najviše osam putnika uz vozača; motorna vozila u ovoj kategoriji mogu se kombinirati s priključnim vozilom čija najveća dopuštena masa nije veća od 750 kg;
Kategorija D1:
motorna vozila projektirana i izrađena za prijevoz najviše 16 putnika uz vozača i čija najveća dužina nije veća od 8 m; motorna vozila ove kategorije mogu se kombinirati s priključnim vozilom čija najveća dopuštena masa nije veća od 750 kg;
Kategorija D:
motorna vozila projektirana i izrađena za prijevoz najviše osam putnika uz vozača; motorna vozila kojima se može upravljati s dozvolom kategorije D mogu se kombinirati s priključnim vozilom čija najveća dopuštena masa nije veća od 750 kg;
Države članice iz primjene ove Direktive mogu izuzeti vozila koja koriste oružane snage ili civilna zaštita ili koja su pod njihovim nadzorom.
Države članice mogu povisiti ili sniziti najnižu starosnu dob za izdavanje vozačkih dozvola:
za kategoriju AM sniziti na 14 godina ili povisiti na 18 godina;
za kategoriju B1 povisiti na 18 godina;
za kategoriju A1 povisiti na 17 ili 18 godina,
za kategorije B i BE na niže do 17 godina.
Države članice mogu sniziti najnižu dob za kategoriju C na 18 godina i za kategoriju D na 21 godinu, za:
vozila koja koristi vatrogasna služba i vozila koja se koriste za održavanje javnog reda i mira;
vozila koja provode ispitivanja na cesti u svrhu popravka ili održavanja.
Vozačke dozvole koje se izdaju osobama niže starosne dobi od one navedene u stavcima 2. do 4., u skladu s ovim stavkom, vrijede samo na području države članice koja dozvolu izdaje, sve dok vlasnik dozvole ne dosegne granicu najniže starosne dobi navedenu u stavcima 2. do 4.
Države članice mogu na svom području priznati valjanost vozačkih dozvola izdanih vozačima mlađim od najniže starosne dobi navedene u stavcima 2. do 4.
Ako u skladu s člankom 5. stavkom 3. točkom (a) podtočkom i. drugim stavkom ili člankom 5. stavkom 3. točkom (a) podtočkom ii. drugim stavkom Direktive 2003/59/EZ država članica odobri upravljanje vozilom na svojem državnom području za nižu starosnu dob, valjanost vozačke dozvole ograničena je na državno područje države članice koja izdaje vozačku dozvolu, sve dok imatelj dozvole ne dosegne relevantnu najnižu starosnu dob iz prvog podstavka ovog stavka i dobije SSO.
Članak 5.
Uvjeti i ograničenja
Članak 6.
Stupnjevanje i jednakovrijednost kategorija
Izdavanje vozačkih dozvola podliježe sljedećim uvjetima:
dozvole za kategorije C1, C, D1 i D izdaju se vozačima koji već imaju pravo upravljati vozilima kategorije B;
dozvole za kategorije BE, C1E, CE, D1E i DE izdaju se samo vozačima koji već imaju pravo upravljati vozilima kategorija B, C1, C, D1 i D.
Valjanost vozačkih dozvola određuje se kako slijedi:
dozvole dodijeljene za kategorije C1E, CE, D1E ili DE vrijede samo za kombinacije vozila kategorije BE;
dozvole dodijeljene za kategoriju CE vrijede za kategoriju DE sve dok njihovi imatelji imaju pravo upravljati vozilima kategorije D;
dozvole koje su dodijeljene za kategoriju CE i DE vrijede za kombinacije vozila u kategorijama C1E i D1E;
dozvole dodijeljene za bilo koju kategoriju valjane su za vozila kategorije AM. Međutim, za vozačke dozvole izdane na svom području, država članica može ograničiti jednakovrijednost za kategoriju AM na kategorije A1, A2 i A ako ta država članica uvede praktično ispitivanje uvjeta za dobivanje kategorije AM;
dozvole izdane za kategoriju A2 vrijede i za kategoriju A1;
dozvole izdane za kategorije A, B, C ili D vrijede i za kategorije A1, A2, B1, C1 ili D1.
Za vožnju na svom području, države članice mogu odobriti sljedeće jednakovrijednosti:
motorni tricikli s dozvolom za kategoriju B; za motorne tricikle snage veće od 15 kW uvjet je da imatelj dozvole kategorije B ima najmanje 21 godinu;
motocikli kategorije A1 s dozvolom za kategoriju B.
S obzirom na to da ovaj stavak vrijedi samo na njihovu državnom području, države članice na vozačkoj dozvoli ne naznačuju da njezin imatelj ima pravo upravljati ovim vozilima.
Države članice mogu, nakon savjetovanja s Komisijom, na svojem državnom području dopustiti:
upravljanje vozilima kategorije D1 (najveće dopuštene mase 3 500 kg, bez ikakve posebne opreme namijenjene za prijevoz osoba s invaliditetom) osobama starijim od 21 godinu, koje posjeduju vozačku dozvolu kategorije B, pribavljenu najmanje dvije godine ranije, pod uvjetom da vozila koriste neprofitna tijela za socijalne svrhe i da vozač pruža svoje usluge dobrovoljno;
upravljanje vozilima čija je najveća dopuštena masa veća od 3 500 kg, osobama starijim od 21 godinu, koje imaju vozačku dozvolu kategorije B, pribavljenu najmanje dvije godine ranije, pod uvjetom da je glavna namjena vozila takva da služe samo kao prostor za učenje ili rekreaciju i da ih koriste neprofitna tijela za socijalne svrhe i da su vozila prenamijenjena tako da se ne mogu koristiti niti za prijevoz više od devet osoba niti za prijevoz bilo kakve robe, osim onog što je nužno potrebno za njihovu namjenu;
upravljanje vozilima s pogonom na alternativna goriva iz članka 2. Direktive Vijeća 96/53/EZ ( 3 ) najveće dopuštene mase veće od 3 500 kg, ali ne veće od 4 250 kg, za prijevoz robe, bez prikolice, kojima upravljaju osobe koje su imatelji vozačke dozvole kategorije B najmanje dvije godine, pod uvjetom da masa koja premašuje 3 500 kg proizlazi isključivo iz prekoračenja mase pogonskog sustava u odnosu na pogonski sustav vozila istih dimenzija koje je opremljeno konvencionalnim motorom s unutarnjim izgaranjem s vanjskim izvorom paljenja ili s kompresijskim paljenjem, i pod uvjetom da kapacitet nosivosti vozila nije povećan u odnosu na isto vozilo.
Članak 7.
Izdavanje, valjanost i produljenje
Vozačke dozvole izdaju se samo sljedećim kandidatima:
koji su položili ispit vještina i ponašanja i teorijski ispit te koji su zadovoljili zdravstvene standarde, u skladu s odredbama priloga II. i III.;
koji su položili teorijski ispit samo za kategoriju AM; države članice mogu zatražiti od kandidata polaganje ispita vještina i ponašanja te zdravstveni pregled za ovu kategoriju.
Za motorne tricikle i za četverocikle u ovoj kategoriji, države članice mogu uvesti poseban ispit vještina i ponašanja. Za razlikovanje vozila unutar kategorije AM, na vozačku dozvolu se može umetnuti nacionalna oznaka;
koji su, što se tiče kategorije A2 ili kategorije A, pod uvjetom da su stekli najmanje 2 godine iskustva na motociklu kategorije A1 odnosno A2, položili samo ispit vještina i ponašanja ili prošli osposobljavanje sukladno Prilogu VI.;
koji su, sukladno Prilogu V., prošli osposobljavanje ili položili ispit vještina i ponašanja ili prošli osposobljavanje i položili ispit vještina i ponašanja za kategoriju B, o upravljanju kombinacijom vozila, kako je utvrđeno u drugom podstavku članka 4. stavka 4. točke (b);
koji imaju uobičajeno boravište na području države članice koja izdaje dozvolu ili mogu dokazati da tamo studiraju najmanje šest mjeseci.
razdoblje valjanosti dozvola koje od 19. siječnja 2013. izdaju države članice za kategorije AM, A1, A2, A, B, B1 i BE iznosi 10 godina.
Država članica može se odlučiti na izdavanje takvih dozvola s razdobljem valjanosti do 15 godina;
razdoblje valjanosti dozvola koje od 19. siječnja 2013. izdaju države članice za kategorije C, CE, C1, C1E, D, DE, D1, D1E iznosi 5 godina;
produljenje vozačke dozvole može dovesti do novog razdoblja valjanosti za drugu kategoriju ili kategorije vozila kojima vlasnik dozvole ima pravo upravljati u mjeri u kojoj je to u skladu s uvjetima propisanima u ovoj Direktivi;
prisutnost mikročipa sukladno članku 1. nije preduvjet za valjanost vozačke dozvole. Gubitak ili nečitkost mikročipa ili bilo koje drugo oštećenje ne utječe na valjanost isprave.
Uvjeti za produljenje vozačkih dozvola po isteku razdoblja njihove valjanosti su:
daljnje ispunjavanje minimalnih standarda psihofizičke sposobnosti za upravljanje vozilom iz Priloga III. za vozačke dozvole kategorija C, CE, C1, C1E, D, DE, D1, D1E; i
uobičajeno boravište na području države članice koja izdaje dozvolu ili dokaz da podnositelj zahtjeva tamo studira najmanje šest mjeseci.
Države članice mogu, prilikom produljenja vozačkih dozvola u kategorijama AM, A, A1, A2, B, B1 i BE, zahtijevati pregled u kojem se primjenjuju minimalni standardi psihofizičke sposobnosti za upravljanje vozilom navedeni u Prilogu III.
Države članice mogu ograničiti razdoblje valjanosti, utvrđeno u stavku 2., vozačkih dozvola izdanih novim vozačima za bilo koju kategoriju kako bi se na takve vozače primijenile posebne mjere namijenjene poboljšanju sigurnosti prometa na cestama.
Države članice mogu ograničiti razdoblje valjanosti prve vozačke dozvole izdane novim vozačima za kategorije C i D na tri godine kako bi se na te vozače mogle primijeniti posebne mjere namijenjene poboljšanju njihove sigurnosti na cestama.
Države članice mogu ograničiti razdoblje valjanosti pojedinačnih vozačkih dozvola, utvrđeno u stavku 2., za bilo koju kategoriju ako se pokaže nužnim učestalije provoditi zdravstvene preglede ili druge posebne mjere, kao što su ograničenja za počinitelje prometnih prekršaja.
Države članice mogu ograničiti razdoblje valjanosti vozačkih dozvola, utvrđeno u stavku 2., za imatelje s boravištem na njihovom državnom području i navršenih 50 godina kako bi povećale učestalost zdravstvenih pregleda ili drugih posebnih mjera, kao što su tečajevi za obnovu znanja. Ovo ograničeno razdoblje valjanosti može se primijeniti samo prilikom produljenja vozačke dozvole.
Nitko ne može imati više od jedne vozačke dozvole.
Država članica odbit će izdati dozvolu ako ustanovi da podnositelj zahtjeva već ima vozačku dozvolu.
Države članice poduzet će potrebne mjere sukladno točki (b). Potrebne mjere u vezi s izdavanjem, nadomještanjem, produljenjem ili zamjenom vozačke dozvole sastojat će se od tog da se, u slučaju osnovane sumnje, kod ostalih država članica provjeri ima li podnositelj zahtjeva već vozačku dozvolu.
Kako bi se olakšale provjere sukladno točki (b), države članice koristit će mrežu EU-a za vozačke dozvole nakon njezine uspostave.
Ne dovodeći u pitanje odredbe članka 2., država članica koja izdaje dozvolu postupit će s dužnom pažnjom kako bi osigurala da osoba ispunjava zahtjeve navedene u stavku 1. ovog članka te će, ako utvrdi da je dozvola bila izdana iako zahtjevi nisu bili ispunjeni, primijeniti nacionalne propise o ukidanju ili oduzimanju prava na upravljanje vozilom.
Članak 8.
Prilagodba znanstvenom i tehničkom napretku
Izmjene potrebne za prilagodbu priloga I. do VI. znanstvenom i tehničkom napretku donose se u skladu s postupkom iz članka 9. stavka 2.
Članak 9.
Odbor
Članak 10.
Ovlašteni ispitivači
Od stupanja na snagu ove Direktive, ispitivači moraju ispunjavati minimalne standarde, utvrđene Prilogom IV.
Na ovlaštene ispitivače koji su i prije 19. siječnja 2013. obavljali tu funkciju primjenjuju se samo zahtjevi u vezi s osiguranjem kakvoće i mjerama redovitog periodičnog osposobljavanja.
Članak 11.
Razne odredbe u vezi sa zamjenom, oduzimanjem, nadomještanjem i priznavanjem vozačkih dozvola
Država članica odbit će priznati valjanost svake vozačke dozvole koju je izdala druga država članica osobi čija je vozačka dozvola na području ove prve države članice ograničena, privremeno oduzeta ili oduzeta.
Država članica može također odbiti izdati vozačku dozvolu podnositelju zahtjeva čija je vozačka dozvola u drugoj državi članici ukinuta.
Takva se zamjene može izvršiti samo ako je dozvola koju je izdala treća zemlja predana nadležnim tijelima države članice koja obavlja zamjenu. Ako imatelj te dozvole stekne uobičajeno boravište u drugoj državi članici, ta država ne treba primijeniti načelo uzajamnog priznavanja iz članka 2.
Članak 12.
Uobičajeno boravište
U smislu ove Direktive, „uobičajeno boravište” znači mjesto gdje osoba obično živi, to jest najmanje 185 dana u kalendarskoj godini, radi osobnih i poslovnih veza ili, u slučaju osobe bez poslovnih veza, radi osobnih veza koje pokazuju čvrstu povezanost između te osobe i mjesta gdje živi.
Međutim, uobičajenim boravištem osobe čije se poslovne veze nalaze u mjestu različitom od mjesta njezinih osobnih veza i koja stoga naizmjence živi u različitim mjestima u dvije države članice ili više njih smatra se mjestom njezinih osobnih veza, pod uvjetom da se ta osoba ondje redovito vraća. Ovaj drugi uvjet ne mora biti zadovoljen ako osoba živi u državi članici radi izvršenja zadatka određenog trajanja. Pohađanje sveučilišta ili škole ne podrazumijeva promjenu uobičajenog boravišta.
Članak 13.
Istovjetnosti obrazaca dozvola izvan Zajednice
Nakon savjetovanja s Komisijom, države članice mogu svoje nacionalne pravne propise prilagoditi do mjere koja je potrebna radi provedbe odredaba članka 11. stavaka 4., 5. i 6.
Članak 14.
Ponovni pregled
Komisija će najranije 19. siječnja 2018. izvijestiti o provedbi ove Direktive, uključujući njezine učinke na sigurnost prometa na cestama.
Članak 15.
Uzajamna pomoć
Članak 16.
Prenošenje
Članak 17.
Stavljanje izvan snage
Direktiva 91/439/EEZ stavlja se izvan snage od 19. siječnja 2013., ne dovodeći u pitanje obveze država članica u vezi s rokovima naznačenim u Prilogu VII. dijelu B za prijenos te Direktive u nacionalno zakonodavstvo.
Članak 2. stavak 4. Direktive 91/439/EEZ stavlja se izvan snage 19. siječnja 2007.
Upućivanja na Direktivu stavljenu izvan snage smatraju se upućivanjima na ovu Direktivu i čitaju se u skladu s korelacijskom tablicom u Prilogu VIII.
Članak 18.
Stupanje na snagu
Ova Direktiva stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.
Članak 2. stavak 1., članak 5., članak 6. stavak 2. točka (b), članak 7. stavak 1. točka (a), članak 9., članak 11. stavci 1., 3., 4., 5. i 6., članak 12. i prilozi I., II. i III. primjenjuju se od 19. siječnja 2009.
Članak 19.
Adresati
Ova je Direktiva upućena državama članicama.
PRILOG I.
ODREDBE U VEZI S OBRASCEM VOZAČKE DOZVOLE EUROPSKE UNIJE
1. Fizičke značajke kartice ►M2 obrasca vozačke dozvole Europske unije ◄ trebaju biti u skladu s normama ISO 7810 i ISO 7816-1.
Kartica se izrađuje od polikarbonata.
Metode za ispitivanje značajki vozačkih dozvola u svrhu potvrđivanja njihove usklađenosti s međunarodnim normama, trebaju biti u skladu s normom ISO 10373.
2. Fizička sigurnost vozačkih dozvola
Fizičku sigurnost vozačkih dozvola ugrožavaju:
Ukupna sigurnost leži u sustavu kao cjelini, sastoji se od postupka podnošenja prijave, prijenosa podataka, materijala od kojeg je kartica izrađena, tehnike tiskanja, minimalnog seta različitih sigurnosnih svojstava i postupka personalizacije.
Materijal koji se koristi za izradu vozačkih dozvola zaštićuje se od krivotvorenja uporabom sljedećih tehnika (obavezna sigurnosna svojstva):
Dodatno, materijal koji se koristi za izradu vozačkih dozvola treba zaštititi od krivotvorenja koristeći najmanje tri sljedeće tehnike (dodatna sigurnosna svojstva):
Države članice imaju pravo uvesti dodatna sigurnosna svojstva. Načelno, prednost imaju tehnike obilježene zvjezdicom jer omogućavaju službenicima tijela za provođenje zakona da provjere valjanost kartice bez posebnih sredstava.
3. Dozvola mora imati dvije strane.
Strana 1. sadrži:
riječi „vozačka dozvola” tiskane velikim slovima na jeziku ili jezicima države članice koja izdaje dozvolu;
ime države članice koja izdaje dozvolu (nije obvezno);
razlikovnu oznaku države članice koja izdaje dozvolu, tiskanu u negativu u plavom pravokutniku i okruženu s 12 žutih zvjezdica; razlikovne oznake su sljedeće:
B : Belgija
BG : Bugarska
CZ : Češka
DK : Danska
D : Njemačka
EST : Estonija
GR : Grčka
E : Španjolska
F : Francuska
HR : Hrvatska
IRL : Irska
I : Italija
CY : Cipar
LV : Latvija
LT : Litva
L : Luksemburg
H : Mađarska
M : Malta
NL : Nizozemska
A : Austrija
PL : Poljska
P : Portugal
RO : Rumunjska
SLO : Slovenija
SK : Slovačka
FIN : Finska
S : Švedska
UK : Ujedinjena Kraljevina
podaci specifični za izdanu dozvolu, numerirani kako slijedi:
prezime imatelja;
ime(na) imatelja;
datum i mjesto rođenja;
datum izdavanja dozvole;
datum isteka dozvole ili crtica, ako dozvola vrijedi neodređeno, sukladno odredbi članka 7. stavka 2. točke (c);
ime tijela koje izdaje dozvolu (može se ispisati na strani 2.);
broj različit od onog pod 5., za administrativne svrhe (nije obvezno);
broj dozvole;
fotografija imatelja;
potpis imatelja;
stalno boravište ili poštanska adresa (neobvezno);
kategorija vozila kojim imatelj ima pravo upravljati (nacionalne kategorije tiskaju se na drukčiji način od zajednički usklađenih kategorija);
riječi „obrazac Europske unije” na jeziku (jezicima) države članice koja je izdala dozvolu i riječi „vozačka dozvola” na drugim jezicima Europske unije, tiskane u ružičastoj boji tako da čini pozadinu dozvole:
referentne boje:
Strana 2. sadrži:
kategorija vozila kojima imatelj ima pravo upravljati (nacionalne kategorije tiskaju se na drukčiji način od zajednički usklađenih kategorija);
datum prvog izdavanja za svaku kategoriju (ovaj se datum mora ponoviti na novoj dozvoli u slučaju kasnijeg nadomještanja ili zamjene); svako polje datuma piše se u obliku dviju znamenaka i to sljedećim redoslijedom: dan.mjesec.godina (DD.MM.GG);
datum isteka valjanosti za svaku kategoriju; svako polje datuma piše se u obliku dviju znamenaka i to sljedećim redoslijedom: dan.mjesec.godina (DD.MM.GG);
dodatne podatke/ograničenja, u kodiranom obliku, za dotičnu kategoriju.
Kodovi su sljedeći:
|
— |
kodovi 01 do 99 : usklađeni kodovi Europske unije VOZAČ (zdravstveni razlozi)
PRILAGODBE VOZILA
Slova koja se upotrebljavaju u kombinaciji s kodovima od 01 do 44 radi daljnjeg specificiranja:
KODOVI OGRANIČENE UPORABE
PODACI ZA UPRAVNE SVRHE
|
|
— |
kodovi 100 i više : nacionalni kodovi koji vrijede samo za vožnju na području države članice koja je izdala dozvolu. |
Kada se kôd primjenjuje na sve kategorije za koje se izdaje dozvola, on se može otisnuti pod poglavljima 9., 10. i 11.;
u okviru primjene točke 4.(a) ovog Priloga, prostor namijenjen eventualnom upisu, od strane države članice domaćina, podataka potrebnih za upravne poslove vezane uz dozvolu;
prostor namijenjen eventualnom upisu, od strane države članice koja izdaje dozvolu, informacija potrebnih za upravljanje dozvolom ili informacija u vezi sa sigurnošću prometa na cestama (neobvezno). Ako se informacije odnose na jedno od poglavlja definiranih u ovom Prilogu, prethoditi im mora broj dotičnog poglavlja.
Uz posebnu pisanu suglasnost imatelja, ta rubrika može se dopuniti i informacijama koje nisu u vezi s upravnim poslovima vezanim uz vozačku dozvolu ili sigurnosti prometa na cestama; takva dopuna ni na koji način ne mijenja korištenje obrasca kao vozačke dozvole.
objašnjenje sljedećih numeriranih stavki na stranicama 1. i 2. dozvole: 1., 2., 3., 4.(a), 4.(b), 4.(c), 5., 10., 11. i 12.;
Ako država članica želi stavke upisati na nacionalnom jeziku koji nije jedan od sljedećih jezika: bugarski, češki, danski, engleski, estonski, finski, francuski, grčki, hrvatski, latvijski, litavski, mađarski, malteški, nizozemski, njemački, poljski, portugalski, rumunjski, slovački, slovenski, španjolski, švedski, i talijanski, izrađuje dvojezičnu inačicu dozvole upotrebom jednog od gore navedenih jezika, ne dovodeći u pitanje druge odredbe ovog Priloga.
na ►M2 obrascu vozačke dozvole Europske unije ◄ treba namijeniti prostor koji omogućuje eventualno uvođenje mikročipa ili sličnog računalnog uređaja.
4. Posebne odredbe
Ako imatelj vozačke dozvole koju je izdala država članica u skladu s ovim Prilogom ima uobičajeno boravište u drugoj državi članici, ta država članica može u dozvolu unijeti informacije koje su potrebne za upravne poslove vezane uz dozvolu ako takvu vrstu informacija unosi i u dozvole koje sâma izdaje i ako za tu svrhu ostane dovoljno prostora.
Nakon savjetovanja s Komisijom te ne dovodeći u pitanje druge odredbe ovog Priloga, države članice mogu dodati boje ili oznake, kao što su crtični kodovi ili nacionalni simboli.
U okviru međusobnog priznavanja dozvola, crtični kôd ne smije sadržavati druge informacije osim onih koje se već mogu pročitati na vozačkoj dozvoli ili koje su nužne za postupak izdavanja dozvole.
podaci sadržani na prednjoj i stražnjoj strani kartice moraju biti čitljivi prostim okom, s tim da se za stavke 9. do 12. na stražnjoj strani upotrebljava najmanja visina slova od 5 točaka.
OBRAZAC VOZAČKE DOZVOLE EUROPSKE UNIJE
1. strana
2. strana
▼M2 —————
PRILOG II.
I. MINIMALNI ZAHTJEVI ZA VOZAČKE ISPITE
Države članice poduzet će potrebne mjere kako bi osigurale da kandidati za vozačku dozvolu posjeduju znanja i vještine i pokazuju ponašanje potrebno za upravljanje motornim vozilom. U tu svrhu uvedeni ispiti sastojat će se od:
Uvjeti pod kojima se ovi ispiti provode utvrđeni su u nastavku.
A. TEST ZNANJA
1. Oblik
Odabranim oblikom ispita mora se pokazati da kandidat ima potrebna znanja iz predmeta pod točkama 2., 3. i 4.
Svaki kandidat za vozačku dozvolu za jednu kategoriju koji je položio ispit znanja za dozvolu za drugu kategoriju može se izuzeti od zajedničkih odredaba iz točaka 2., 3. i 4. ovog Priloga.
2. Sadržaj ispita znanja za sve kategorije vozila
2.1. O svakoj od niže navedenih točaka postavlja se pitanje, pri čemu o sadržaju i obliku pitanja odlučuje svaka država članica:
Prometni propisi:
Vozač:
Cesta:
Drugi sudionici u prometu na cestama:
Opća pravila i propisi te druga pitanja:
Potrebne mjere opreza pri izlasku iz vozila;
Mehanički aspekti u vezi sa sigurnošću u prometu; kandidati moraju biti sposobni prepoznati najčešće kvarove, posebno na sustavu upravljanja, ovjesu i sustavu kočenja, gumama, svjetlima i pokazivačima smjera, reflektorima, vozačkim zrcalima (retrovizorima), vjetrobranu i brisačima, ispušnom sustavu, sigurnosnim pojasevima i uređaju za davanje zvučnih znakova upozorenja;
Sigurnosna oprema vozila, posebno korištenje sigurnosnih pojaseva, naslona za glavu i sigurnosne opreme za djecu.
Propisi o korištenju vozila s obzirom na zaštitu okoliša (odgovarajuće korištenje uređaja za davanje zvučnih znakova upozorenja, umjerena potrošnja goriva, ograničena emisija onečišćivača itd.).
3. Posebne odredbe za kategorije A1, A2 i A
3.1. Obvezna provjera općeg znanja o:
korištenju zaštitne opreme, kao što su rukavice, čizme, odjeća i zaštitna kaciga;
vidljivosti vozača motocikala od strane drugih sudionika u prometu na cestama;
čimbenicima rizika povezanim s različitim prethodno navedenim uvjetima na cesti, posvećujući posebnu pažnju klizavim dijelovima, kao što su poklopci odvoda, oznake na cesti poput linija i strelica, tramvajske tračnice;
mehaničkim aspektima u vezi sa sigurnošću u prometu, kako je prethodno utvrđeno, posvećujući posebnu pažnju na prekidač za zaustavljanje u slučaju nužde, razinu ulja i lanac.
4. Posebne odredbe za kategorije C, CE, C1, C1E, D, DE, D1 i D1E
4.1. Obvezne provjere općeg znanja o:
Pravila o vremenima vožnje i razdobljima odmora, kako su utvrđena Uredbom (EZ) br. 561/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. ožujka 2006. o usklađivanju određenog socijalnog zakonodavstva u vezi s cestovnim prometom ( 12 ); korištenje tahografa u skladu s odredbama Uredbe (EEZ) br. 3821/85 o tahografu u cestovnom prometu.
pravilima o vrsti dotičnog prijevoza: roba ili putnici;
ispravama o vozilu i prijevoznim dokumentima potrebnima za domaći i međunarodni prijevoz roba i putnika;
ponašanju u slučaju nesreće; znanje o mjerama koje je potrebno poduzeti nakon nesreće ili sličnog događanja, uključujući postupanje u slučaju nužde, kao što su evakuacija putnika, te osnovna znanja o pružanju prve pomoći;
mjerama opreza tijekom skidanja i zamjene kotača;
propisima o težini i dimenzijama vozila; propisima o uređajima za ograničavanje brzine;
ograničenjima vidnog polja zbog značajki njihovih vozila;
čitanju autokarte, planiranju itinerera, uključujući korištenje elektroničkih sustava navođenja (nije obvezno);
sigurnosnim čimbenicima u vezi s utovarom vozila: nadzor tereta (utovar i učvršćivanje), teškoće s različitim vrstama tereta (npr. tekući tereti, viseći tereti, …), utovar i istovar roba i upotreba opreme za utovar (samo kategorije C, CE, C1, C1E);
odgovornost vozača za prijevoz putnika; udobnosti i sigurnosti putnika; prijevozu djece; potrebnim pregledima prije polaska; ispit znanja treba obuhvatiti sve vrste autobusa (autobusi za javni prijevoz i putnički autobusi, autobusi posebnih dimenzija itd.) (samo kategorije D, DE, D1, D1E).
4.1.a Države članice mogu kandidate za dozvolu za vozila kategorija C1 ili C1E izuzeti iz područja primjene Uredbe (EEZ) br. 3821/85 koje se odnosi na poznavanje tema navedenih u točkama od 4.1.1 do 4.1.3.
4.2. Obvezna provjera općeg znanja o sljedećim dodatnim odredbama u vezi s kategorijama C, CE, D i DE:
načela konstrukcije i rada: motora s unutarnjim izgaranjem, tekućina (npr. motornog ulja, tekućine za hlađenje, tekućine za pranje vjetrobranskog stakla), sustava goriva, električnog sustava, sustava paljenja, sustava prijenosa (spojka, mjenjač itd.);
podmazivanje i zaštita od smrzavanja;
načela konstrukcije, montaže, pravilne uporabe i održavanja guma;
načela vrsta, djelovanja, glavnih dijelova, povezivanja, uporabe i svakodnevnog održavanja opreme za ograničenje brzine kretanja i regulatora brzine te upotrebe sustava protiv blokiranja kotača;
načela vrste, rada, glavnih dijelova, povezivanja, upotrebe i svakodnevnog održavanja sustava spojki (samo kategorije CE, DE);
metode utvrđivanja uzroka kvarova;
preventivno održavanje vozila i potrebni tekući popravci;
odgovornost vozača u pogledu preuzimanja, prijevoza i dostave robe u skladu s dogovorenim uvjetima (samo kategorije C, CE).
B. ISPIT VJEŠTINA I PONAŠANJA
5. Vozilo i njegova oprema
5.1. Sustav prijenosa kod vozila (mjenjač)
|
5.1.1. |
Za vožnju vozila s ručnim mjenjačem potrebno je položiti ispit vještina i postupanja na vozilima s ručnim mjenjačem. „Vozilo s ručnim mjenjačem” znači vozilo koje je opremljeno s papučicom spojke (ili ručicom mjenjača kojom se upravlja ručno za kategorije A, A2 i A1) kojom upravlja vozač pri pokretanju, zaustavljanju ili mijenjanju brzina vozila. |
|
5.1.2. |
Vozila koja ne ispunjavaju kriterije utvrđene u točki 5.1.1 smatraju se kao vozila s automatskim prijenosom (mjenjačem). Ako kandidat polaže ispit vještina i ponašanja na vozilu s automatskim mjenjačem to se, ne dovodeći u pitanje točku 5.1.3, bilježi u dozvolu koja se izdaje na temelju takva ispita. Dozvole s tim navodom upotrebljavaju se za vožnju vozila s automatskim mjenjačem. |
|
5.1.3. |
Posebne odredbe za vozila kategorije BE, C, CE, C1, C1E, D, DE, D1 i D1E Države članice mogu odlučiti da se na vozačku dozvolu za vozila kategorije BE, C, CE, C1, C1E, D, DE, D1 ili D1E iz točke 5.1.2. ne bilježe nikakva ograničenja za vozila s automatskim mjenjačem ako kandidat već ima vozačku dozvolu stečenu na vozilu s ručnim mjenjačem u najmanje jednoj od sljedećih kategorija: B, BE, C, CE, C1, C1E, D, DE, D1 ili D1E te je izvršio radnje opisane u točki 8.4. tijekom ispita vještina i ponašanja. |
5.2. Vozila koja se upotrebljavaju na ispitima vještine i ponašanja ispunjavaju minimalne kriterije navedene dalje u tekstu. Države članice mogu predvidjeti strože kriterije ili dodati druge. Države članice mogu za vozila kategorija A1, A2 i A, koja se upotrebljavaju na ispitima vještine i ponašanja, dopustiti odstupanje od 5 cm3 ispod zahtijevanog minimalnog obujma cilindra.
Kategorija A1
Motocikl kategorije A1 bez bočne prikolice sa snagom od najviše 11 kW i odnosom snage i težine koji ne prelazi 0,1 kW/kg i koji postiže brzinu od najmanje 90 km/h.
Ako motocikl pokreće motor s unutarnjim izgaranjem, obujam cilindra motora mora biti najmanje 120 cm3.
Ako motocikl pokreće električni motor, omjer snage i težine vozila mora biti najmanje 0,08 kW/kg;
Kategorija A2
Motocikl bez bočne prikolice, sa snagom od najmanje 20 kW, ali koja ne prelazi 35 kW i omjerom snage i težine koji ne prelazi 0,2 kW/kg.
Ako motocikl pokreće motor s unutarnjim izgaranjem, radni obujam motora mora biti najmanje 250 cm3.
Ako motocikl pokreće električni motor, omjer snage i težine vozila mora biti najmanje 0,15 kW/kg;
Kategorija A
Motocikl bez bočne prikolice, čija je masa bez tereta veća od 180 kg, snage najmanje 50 kW. Države članice mogu prihvatiti odstupanje od 5 kg ispod zahtijevanog minimuma mase.
Ako motocikl pokreće motor s unutarnjim izgaranjem, radni obujam motora mora biti najmanje 600 cm3.
Ako motocikl pokreće električni motor, omjer snage i težine vozila mora biti najmanje 0,25 kW/kg.
Države članice mogu do 31. prosinca 2018. dopustiti upotrebu motocikala kategorije A čija je masa bez tereta manja od 180 kg, a snaga najmanje 40 kW i manja od 50 kW.
Kategorija B:
Vozilo na četiri kotača kategorije B koje može postići brzinu od najmanje 100 km/h.
Kategorija BE:
Skup vozila sastavljen od ispitnog vozila kategorije B i priključnog vozila najveće dopuštene mase najmanje 1 000 kg, koji može postići brzinu od najmanje 100 km/h i koji ne spada u kategoriju B. Prostor priključnog vozila namijenjen prijevozu tereta sastoji se od zatvorenog dijela koji je širok i visok najmanje onoliko koliko i motorno vozilo. Zatvoreni dio može biti i nešto uži od motornog vozila ako je pogled vozača unazad moguć samo korištenjem vanjskih vozačkih zrcala (retrovizora) motornog vozila. Stvarna ukupna masa priključnog vozila mora iznositi najmanje 800 kg.
Kategorija B1:
Četverocikl koji može postići brzinu od najmanje 60 km/h.
Kategorija C
Vozilo k kategorije C s najvećom dopuštenom masom od najmanje 12 000 kg, duljine od najmanje 8 m, širine od najmanje 2,40 m koje može postići brzinu najmanje 80 km/h; opremljeno sustavom protiv blokiranja kočnica, mjenjačem kojim vozač mora ručno mijenjati brzine te tahografom kako je predviđeno Uredbom (EEZ) br. 3821/85; odjeljak za teret sastoji se od zatvorenog dijela koji je širok i visok najmanje kao kabina; vozilo ima najmanje 10 000 kg stvarne ukupne mase;
Kategorija CE
Zglobno vozilo ili kombinacija ispitnog vozila kategorije C i priključnog vozila duljine najmanje 7,5 m; zglobno vozilo i kombinacija imaju najveću dopuštenu masu od najmanje 20 000 kg, duljinu najmanje 14 m i širinu najmanje 2,4 m te mogu postići brzinu od najmanje 80 km/h; opremljeni su sustavom protiv blokiranja kotača, mjenjačem kojim vozač mora mijenjati brzine i tahografom kako je određeno Uredbom (EEZ) br. 3821/85; odjeljak za teret sastoji se od zatvorenog dijela koji je širok i visok najmanje kao kabina; zglobno vozilo i kombinacija ispitnog vozila imaju najmanje 15 000 kg stvarne ukupne mase;
Kategorija C1:
Vozilo potkategorije C1, najveće dopuštene mase najmanje 4 000 kg, duljine najmanje 5 m, koje može postići brzinu od najmanje 80 km/h. Opremljeno sustavom protiv blokiranja kotača i tahografom, kako je utvrđeno Uredbom (EEZ) br. 3821/85. Teretni dio sastoji se od zatvorenog dijela koji je širok i visok najmanje onoliko koliko i kabina.
Kategorija C1E:
Kombinacija sastavljena od ispitnog vozila potkategorije C1 i priključnog vozila najveće dopuštene mase najmanje 1 250 kg. Ta kombinacija mora biti dugačka najmanje 8 m i mora moći postići brzinu od najmanje 80 km/h. Teretni dio priključnog vozila sastoji se od zatvorenog dijela koji je širok i visok najmanje onoliko koliko i kabina. Zatvoreni dio može biti i nešto uži od kabine ako je pogled vozača unatrag moguć samo korištenjem vanjskih vozačkih zrcala (retrovizora) motornog vozila. Stvarna ukupna masa priključnog vozila iznosi najmanje 800 kg.
Kategorija D:
Vozilo kategorije D, duljine najmanje 10 m, širine najmanje 2,40 m, koje može postići brzinu od najmanje 80 km/h. Opremljeno je sustavom protiv blokiranja kotača i tahografom, kako je utvrđeno Uredbom (EEZ) br. 3821/85.
Kategorija DE:
Kombinacija sastavljena od ispitnog vozila kategorije D i priključnog vozila najveće dopuštene mase najmanje 1 250 kg, širine najmanje 2,40 m, koja može postići brzinu od najmanje 80 km/h. Teretni dio priključnog vozila sastoji se od zatvorenog dijela koji je najmanje 2 m širok i 2 m visok. Stvarna ukupna masa priključnog vozila iznosi najmanje 800 kg.
Kategorija D1:
Vozilo potkategorije D1, najveće dopuštene mase najmanje 4 000 kg, duljine najmanje 5 m, koje može postići brzinu od najmanje 80 km/h. Opremljeno je sustavom protiv blokiranja kotača i tahografom, kako je utvrđeno Uredbom (EEZ) br. 3821/85.
Kategorija D1E:
Kombinacija sastavljena od ispitnog vozila potkategorije D1 i priključnog vozila najveće dopuštene mase najmanje 1 250 kg, koja može postići brzinu od najmanje 80 km/h. Teretni dio priključnog vozila sastoji se od zatvorenog dijela koji je najmanje 2 m širok i 2 m visok. Stvarna ukupna masa priključnog vozila iznosi najmanje 800 kg.
Ispitna vozila za kategorije BE, C, CE, C1, C1E, D, DE, D1 i D1E, koja nisu u skladu s gore navedenim minimalnim kriterijima, ali su se koristila na dan ili prije stupanja na snagu ove Direktive mogu se nastaviti koristiti tijekom razdoblja od najviše deset godina od tog datuma. Države članice mogu provoditi zahtjeve u pogledu tereta koji ta vozila prevoze u roku deset godina od dana stupanja na snagu Direktive Komisije 2000/56/EZ ( 13 ).
6. Vještine i ponašanja koji se provjeravaju za vozila kategorija A1, A2 i A
6.1. Priprema i tehnički pregled vozila u pogledu sigurnosti prometa na cestama
Kandidati moraju pokazati da su sposobni pripremiti se za sigurno upravljanje vozilom ispunjenjem sljedećih zahtjeva:
pravilno namještanje zaštitne opreme, kao što su rukavice, čizme, odjeća i zaštitna kaciga;
nasumična provjera stanja guma, kočnica, upravljača, prekidača za zaustavljanje u slučaju nužde (prema potrebi), lanca, razine ulja, svjetala, reflektora, pokazivača smjera i uređaja za davanje zvučnih znakova upozorenja.
6.2. Ispitivanje posebnih radnji koje se odnose na sigurnost prometa na cesti
6.2.1. postavljanje motocikla na oslonac, skidanje motocikla s oslonca, i njegovo pomicanje bez pomoći motora, hodanjem uz vozilo;
6.2.2. parkiranje motocikla na oslonac;
6.2.3. izvođenje najmanje dviju radnji pri maloj brzini, uključujući vožnju zavojima; to bi trebalo omogućiti ocjenu sposobnosti upravljanja spojkom u kombinaciji s kočnicom, održavanja ravnoteže, smjera gledanja i pravilnog položaja tijela na motociklu, kao i pravilnog položaja nogu na stalcima za noge;
6.2.4. izvođenje najmanje dviju radnji pri većoj brzini, od kojih se jedna izvodi u drugoj ili trećoj brzini pri brzini od najmanje 30 km/h, a druga izbjegavanjem zapreke pri brzini od najmanje 50 km/h; to bi trebalo omogućiti ocjenu položaja tijela na motociklu, smjera gledanja, održavanja ravnoteže, tehnike upravljanja i tehnike mijenjanja brzina;
6.2.5. kočenje: izvode se barem dvije vježbe kočenja, uključujući kočenje kočnicom za slučaj nužde pri minimalnoj brzini od 50 km/h; to bi trebalo omogućiti ocjenu sposobnosti rukovanja prednjom i stražnjom kočnicom, smjera pogleda i položaja tijela na motociklu.
Posebne radnje navedene u točkama 6.2.3. do 6.2.5. moraju se provesti najkasnije pet godina od stupanja na snagu Direktive 2000/56/EZ.
6.3. Ponašanje u prometu
Sljedeće vježbe, u uobičajenim uvjetima u prometu, kandidati moraju izvršiti posve sigurno, poduzimajući potrebne mjere opreza:
odlazak s mjesta parkiranja, nastavak vožnje nakon zaustavljanja u prometu; izlazak s kolnog ulaza;
vožnja na ravnim cestama; mimoilaženje vozila koja prilaze iz suprotnog smjera, uključujući vožnju u ograničenom prostoru;
vožnja zavojima;
raskrižja: prilaženje raskrižjima i čvorištima te njihov prijelaz;
promjena smjera vožnje: skretanje ulijevo i udesno; prestrojavanje u drugu prometnu traku;
približavanje autocesti ili sličnim cestama (ako postoje) te izlazak s njih: uključivanje u promet s trake za ubrzanje, isključivanje iz prometnog toka trakom za usporavanje;
pretjecanje/obilaženje: pretjecanje drugih vozila (ako je moguće); obilaženje zapreka, npr. parkiranih vozila; pretjecanje od strane drugih vozila (prema potrebi);
Posebne karakteristike ceste (ako postoje): kružni tokovi; prijelazi preko željezničkih pruga u istoj razini; tramvajske/autobusne postaje; pješački prijelazi; vožnja uzbrdo/nizbrdo po dugačkim padinama; tuneli;
poduzimanje potrebnih mjera opreza pri izlasku iz vozila.
7. Vještine i ponašanja koji se provjeravaju za vozila kategorije B, B1 i BE
7.1. Priprema i tehnički pregled vozila u pogledu sigurnosti prometa na cestama
Kandidati moraju pokazati da su sposobni pripremiti se za sigurnu vožnju ispunjavanjem sljedećih zahtjeva:
prilagođavanje sjedala prema potrebi kako bi se postigao pravilan sjedeći položaj;
prilagođavanje vozačkih zrcala (retrovizora), sigurnosnih pojasa i naslona za glavu, ako postoje;
provjera jesu li vrata zatvorena;
nasumična provjera stanja guma, upravljača, kočnica, tekućina (npr. motorno ulje, tekućina za hlađenje, tekućina za pranje vjetrobranskog stakla), svjetala, reflektora, pokazivača smjera i uređaja za davanje zvučnih znakova upozorenja;
provjera sigurnosnih čimbenika u vezi s utovarom tereta u vozilo: karoserija, oplate, vrata za utovar tereta, zaključavanje kabine, način utovara, osiguranje tereta (samo kategorija BE);
provjera mehanizma spajanja vučnog i priključnog vozila, kočnih i elektroničkih spojeva (samo kategorija BE).
7.2. Kategorija B i B1: ispitivanje posebnih radnji u pogledu sigurnosti prometa na cestama
Ispituju se sljedeće odabrane radnje (najmanje dvije radnje za četiri točke, uključujući jednu u vožnji unatrag):
vožnja unatrag po ravnom pravcu ili vožnja unatrag ulijevo ili udesno iza ugla držeći se ispravne prometne trake;
polukružno okretanje vozila korištenjem brzina za kretanje naprijed ili nazad;
parkiranje vozila i napuštanje parkirnog prostora (paralelno, ukoso ili pod pravim kutom, vožnjom naprijed ili natrag na ravnom, uzbrdici ili nizbrdici);
precizno kočenje do zaustavljanja, no izvođenje zaustavljanja u slučaju nužde nije obvezno.
7.3. Kategorija BE: ispitivanje posebnih radnji u pogledu sigurnosti prometa na cestama
7.3.1. Spajanje i odvajanje ili odvajanje i ponovno spajanje priključnog vozila na motorno vozilo; radnja mora uključivati i vučno vozilo koje je parkirano uz priključno vozilo (tj. ne u nizu);
7.3.2. vožnja unatrag duž zavoja u pravcu o kojem odlučuje država članica;
7.3.3. sigurno parkiranje radi utovara/istovara.
7.4. Ponašanje u prometu
Sljedeće vježbe, u uobičajenim uvjetima u prometu, kandidati moraju izvršiti posve sigurno, poduzimajući potrebne mjere opreza:
napuštanje mjesta parkiranja, nastavak vožnje nakon zaustavljanja u prometu; izlazak s kolnog ulaza;
vožnja na ravnim cestama; mimoilaženje s vozilima iz suprotnog smjera, uključujući vožnju u ograničenom prostoru;
vožnja zavojima;
raskrižja: prilaženje raskrižjima i čvorištima te njihov prijelaz;
promjena smjera vožnje: skretanje ulijevo i udesno; prestrojavanje u drugu prometnu traku;
približavanje autocesti ili sličnim cestama (ako postoje) te izlazak s istih: uključivanje u promet s trake za ubrzanje, isključivanje iz prometnog toka trakom za usporavanje;
pretjecanje/obilaženje: pretjecanje drugih vozila (ako je moguće); obilaženje zapreka, npr. parkiranih vozila, pretjecanje od strane drugih vozila (prema potrebi);
Posebne karakteristike ceste (ako postoje): kružni tokovi; prijelazi preko željezničkih pruga u istoj razini; tramvajske/autobusne postaje; pješački prijelazi; vožnja uzbrdo/nizbrdo po dugačkim padinama; tuneli;
poduzimanje potrebnih mjera opreza pri izlasku iz vozila.
8. Vještine i ponašanja koji se provjeravaju za vozila kategorija C, CE, C1, C1E, D, DE, D1 i D1E
8.1. Priprema za vožnju i tehnički pregled vozila u pogledu sigurnosti prometa na cestama
Kandidati moraju pokazati da su sposobni pripremiti se za sigurnu vožnju ispunjavanjem sljedećih zahtjeva:
prilagođavanje sjedala prema potrebi kako bi se postigao pravilan sjedeći položaj;
podešavanje vozačkih zrcala (retrovizora), sigurnosnih pojasa i naslona za glavu, ako postoje;
nasumična provjera stanja guma, upravljača, kočnica, svjetala, reflektora, pokazivača smjera i uređaja za davanje zvučnih znakova upozorenja;
Provjera servo sustava kočenja i upravljanja; provjera stanja kotača, matica kotača, blatobrana, vjetrobranskog stakla, prozora i brisača, tekućina (npr. motorno ulje, tekućina za hlađenje, tekućina za pranje stakla); provjera i korištenje ploče s instrumentima, uključujući tahograf, kako je utvrđeno Uredbom (EEZ) br. 3821/85. Ovaj se zadnji zahtjev ne primjenjuje na kandidate za vozačku dozvolu za vozila kategorija C1 ili C1E koja nisu u području primjene ove Uredbe;
provjera zračnog pritiska, posude za zrak i ovjesa;
provjera sigurnosnih čimbenika u vezi s utovarom tereta u vozilo: karoserija, oplate, vrata za utovar tereta, mehanizam utovara (ako postoji), zaključavanje kabine (ako postoji), način utovara, osiguravanje tereta (samo kategorije C, CE, C1, C1E);
provjera mehanizma spajanja vučnog i priključnog vozila, kočnih i elektroničkih spojeva (samo kategorije CE, C1E, DE, D1E);
sposobnost poduzimanja posebnih mjera za sigurnost vozila; pregled karoserije, servisnih vrata, izlaza u slučaju nužde, opreme za prvu pomoć, aparata za gašenje požara i druge sigurnosne opreme (samo kategorije D, DE, D1, D1E);
čitanje autokarte, planiranje itinerera, uključujući korištenje elektroničkih sustava navođenja (nije obvezno).
8.2. Ispitivanje posebnih radnji u pogledu sigurnosti prometa na cestama
8.2.1. spajanje i odvajanje ili odvajanje i ponovno spajanje priključnog vozila na motorno vozilo; radnja mora uključivati i vučno vozilo koje je parkirano uz priključno vozilo (tj. ne u nizu) (samo kategorije CE, C1E, DE, D1E);
8.2.2. vožnja unatrag duž zavoja u pravcu o kojem odlučuju države članice;
8.2.3. sigurno parkiranje radi utovara/istovara na utovarnoj rampi/platformi ili sličnoj strukturi (samo kategorije C, CE, C1, C1E);
8.2.4. parkiranje kako bi se putnicima omogućio siguran ukrcaj u autobus ili iskrcaj iz autobusa (samo kategorije D, DE, D1, D1E).
8.3. Ponašanje u prometu
Sljedeće vježbe, u uobičajenim uvjetima u prometu, kandidati moraju izvršiti posve sigurno, poduzimajući potrebne mjere opreza:
napuštanje mjesta parkiranja, nastavak vožnje nakon zaustavljanja u prometu; izlazak s kolnog ulaza;
vožnja na ravnim cestama; mimoilaženje s vozilima iz suprotnog smjera, uključujući vožnju u ograničenom prostoru;
vožnja zavojima;
raskrižja: prilaženje raskrižjima i čvorištima te njihov prijelaz;
promjena smjera vožnje: skretanje ulijevo i udesno, prestrojavanje u drugu prometnu traku;
približavanje autocesti ili sličnim cestama (ako postoje) te izlazak s njih: uključivanje u promet s trake za ubrzanje, isključivanje iz prometnog toka trakom za usporavanje;
pretjecanje/obilaženje: pretjecanje drugih vozila (ako je moguće); obilaženje zapreka, npr. parkiranih vozila, pretjecanje od strane drugih vozila (prema potrebi);
Posebne karakteristike ceste (ako postoje): kružni tokovi; prijelazi preko željezničkih pruga u istoj razini; tramvajske/autobusne postaje; pješački prijelazi; vožnja uzbrdo/nizbrdo po dugačkim padinama; tuneli;
poduzimanje potrebnih mjera opreza pri izlasku iz vozila.
8.4. Sigurna i energetski učinkovita vožnja
8.4.1. Vožnja na način koji osigurava sigurnost te smanjuje potrošnju goriva i emisije tijekom ubrzavanja, usporavanja, vožnje uzbrdo i nizbrdo, kad je to potrebno mijenjanjem brzina ručno.
9. Ocjenjivanje ispita vještina i ponašanja
9.1. Ocjena svake od gore navedenih situacija u vožnji mora odražavati stupanj spretnosti kojom kandidat upravlja vozilom kao i pokazanu sposobnost za potpuno sigurnu vožnju u prometu. Tijekom čitavog ispita ovlašteni ispitivač mora se osjećati sigurno. Pogreške u vožnji ili opasno ponašanje koje neposredno ugrožava sigurnost ispitnog vozila, njegovih putnika ili drugih sudionika u cestovnom prometu kažnjava se neprolaskom na ispitu bez obzira na to jesu li ovlašteni ispitivač ili osoba u pratnji intervenirali. Ipak, ovlašteni ispitivač ima pravo odlučiti treba li ispit vještine i ponašanja održati do kraja.
Ovlašteni ispitivači moraju biti osposobljeni za ispravno ocjenjivanje kandidatove sposobnosti sigurnog upravljanja vozilom. Rad ovlaštenih ispitivača prati i nadzire tijelo koje ovlasti država članica kako bi se osiguralo ispravno i dosljedno ocjenjivanje pogrešaka u skladu sa standardima utvrđenima u ovome Prilogu.
9.2. Tijekom ocjenjivanja ovlašteni ispitivači trebaju posvetiti posebnu pažnju činjenici vozi li kandidat defenzivno i obzirno. Ta ocjena treba odražavati cjelokupni stil vožnje, a ovlašteni ispitivač u obzir treba uzeti sveobuhvatan profil kandidata. Kriteriji uključuju prilagođenu i odlučnu (sigurnu) vožnju uz istodobno vođenje računa o uvjetima na cesti i vremenskim prilikama, drugom prometu, interesima drugih sudionika u cestovnom prometu (posebno onih ranjivijih) te sposobnosti predviđanja.
9.3. Ovlašteni ispitivač nadalje ocjenjuje sljedeće:
kontrolira li kandidat vozilo vodeći pritom računa o sljedećem: ispravno korištenje sigurnosnih pojaseva, vozačkih zrcala (retrovizora), naslona za glavu; sjedala; ispravno korištenje svjetala i druge opreme; ispravno korištenje spojke, mjenjača, papučice za gas, sustava kočenja (uključujući treći sustav kočenja, ako postoji), ispravno upravljanje; kontrola vozila u različitim uvjetima, pri različitim brzinama; stabilnost na cesti, težina i dimenzije te karakteristike vozila; težina i vrsta tereta (samo kategorije BE, C, CE, C1, C1E, DE, D1E); udobnost putnika (samo kategorije D, DE, D1, D1E) (bez naglog ubrzanja, glatka vožnja bez naglog kočenja);
Vožnja koja osigurava ekonomičnost i sigurnost te energetsku učinkovitost, uzimajući pritom u obzir broj okretaja u minuti, mijenjanje brzina, kočenje i ubrzavanje (samo kategorije B, BE, C, CE, C1, C1E, D, DE, D1, D1E);
opažanje: panoramsko opažanje; ispravno korištenje vozačkih zrcala (retrovizora); gledanje na daljinu, na srednju i bližu razdaljinu;
prednost/propuštanje: prednost na raskrižjima, sjecištima i čvorištima; davanje prednosti u drugim okolnostima (npr. mijenjanje smjera, mijenjanje prometne trake, posebne radnje);
ispravan položaj na cesti: ispravan položaj na cesti, u prometnim trakama, na kružnim tokovima, krivinama, ovisno o vrsti i karakteristikama vozila; prethodno pozicioniranje;
držanje razmaka: držanje odgovarajućeg razmaka ispred i sa strane vozila; držanje odgovarajućeg razmaka u odnosu na druge sudionike u prometu na cestama;
brzina: ne prekoračuje najveću dopuštenu brzinu; prilagođava brzinu vremenskim prilikama i uvjetima na cesti te, prema potrebi, nacionalnim ograničenjima brzine; vozi takvom brzinom koja omogućuje zaustavljanje unutar vidljive i slobodne udaljenosti; prilagođava brzinu općoj brzini iste vrste sudionika u prometu na cestama;
prometna svjetla, prometni znakovi i druge oznake: poštivanje svjetlosne signalizacije; poštivanje uputa osoba ovlaštenih za upravljanje prometom; poštivanje prometnih znakova (zabrana ili zapovjedi); odgovarajuće poštivanje oznaka na cesti;
signaliziranje: prema potrebi, odgovarajuće i pravodobno davanje signala; pravilno pokazivanje smjera; odgovarajuće postupanje u pogledu svih signala drugih sudionika u prometu na cestama;
kočenje i zaustavljanje: pravodobno smanjenje brzine, kočenje ili zaustavljanje ovisno o okolnostima; predviđanje; korištenje različitih sustava kočenja (samo za kategorije C, CE, D, DE); korištenje drugih sustava za smanjenje brzine osim kočenja (samo za kategorije C, CE, D, DE).
10. Trajanje ispita
Trajanje ispita i prijeđena udaljenost moraju biti dostatni za ocjenjivanje vještina i ponašanja kandidata propisanih u stavku B ovog Priloga. Vožnja ni u kojem slučaju ne smije trajati kraće od 25 minuta za kategorije A, A1, A2, B, B1 i BE, odnosno 45 minuta za druge kategorije. To ne uključuje vrijeme za prijam kandidata, pripremu vozila, tehnički pregled vozila u pogledu sigurnosti prometa na cestama, izvođenje posebnih radnji i objavu rezultata praktičnog ispita.
11. Mjesto održavanja ispita
Dio ispita u kojem se ocjenjuju posebne radnje može se održati na posebnom ispitnom poligonu. Dio ispita u kojem se ocjenjuje ponašanje u prometu održava se, ako je to moguće, na cestama izvan naselja, na brzim cestama i autocestama (ili sličnim cestama), kao i na svim vrstama gradskih cesta (naseljena područja, područja s ograničenjem brzine na 30 km/h i 50 km/h, gradske brze ceste), koje predstavljaju različite vrste poteškoća s kojima se vozači obično susreću. Poželjno je i da se ispiti održavaju u različitim uvjetima gustoće prometa. Vrijeme provedeno na cesti treba optimalno iskoristiti kako bi se kandidat ocijenio u svim različitim zonama prometa u kojima se može naći, stavljajući poseban naglasak na prijelaze iz jedne u drugu zonu.
II. ZNANJE, VJEŠTINE I PONAŠANJE PRI UPRAVLJANJU MOTORNIM VOZILOM
Vozači svih motornih vozila moraju u svakom trenutku imati znanje i vještine te se ponašati kako je opisano u točkama od 1. do 9. kako bi bili sposobni:
Države članice mogu donijeti odgovarajuće mjere kako bi osigurale da vozači koji su izgubili znanja i vještine i koji se ne znaju ponašati kako je opisano u točkama od 1. do 9. mogu obnoviti ta znanja i vještine te se nastaviti ponašati onako kako je to potrebno za upravljanje motornim vozilom.
PRILOG III.
MINIMALNI STANDARDI PSIHOFIZIČKE SPOSOBNOSTI POTREBNE ZA UPRAVLJANJE MOTORNIM VOZILOM
DEFINICIJE
1. U svrhu ovog Priloga vozači su razvrstani u dvije skupine:
Prva skupina:
vozači vozila kategorija A, A1, A2, AM, B, B1 i BE.
Druga skupina:
vozači vozila kategorija C, CE, C1, C1E, D, DE, D1 i D1E.
Nacionalni propisi mogu predvidjeti da se odredbe iz ovog Priloga koje se odnose na vozače druge skupine primjenjuju na vozače vozila kategorije B koji koriste svoje vozačke dozvole u službene svrhe (taksi vozila, vozila hitne pomoći, i dr.).
2. Slično, kandidati za prvu vozačku dozvolu ili za produljenje vozačke dozvole razvrstavaju se u skupinu u koju će spadati nakon što im se dozvola izda ili produlji.
ZDRAVSTVENI PREGLEDI
3. Prva skupina:
Od kandidata se zahtijeva da obavi zdravstveni pregled ako pri ispunjavanju potrebnih formalnosti ili tijekom ispita koji mora položiti prije dobivanja vozačke dozvole postane jasno da kandidat ima jedan ili više zdravstvenih nedostataka navedenih u ovome Prilogu.
4. Druga skupina:
Kandidati obavljaju zdravstvene preglede prije nego što im se prvi put izda vozačka dozvola, a potom u skladu s nacionalnim propisima na snazi u državi članici uobičajenog boravišta prilikom svakog produljenja vozačke dozvole.
5. Standardi koje država članica utvrdi za izdavanje ili svako naknadno produljenje vozačke dozvole mogu biti stroži od onih utvrđenih u ovom Prilogu.
VID
6. Svi kandidati za vozačku dozvolu moraju obaviti odgovarajući pregled kako bi se osiguralo da imaju odgovarajuću oštrinu vida za upravljanje motornim vozilima. Ako postoji razlog za sumnju u kandidatov vid, pregledat će ga/nju nadležno zdravstveno tijelo. Tijekom tog pregleda posebna pozornost posvećuje se sljedećem: oštrini vida, vidnom polju, vidu pri slabijoj svjetlosti, osjetljivosti na bliještanje i kontrast, diplopiji i drugim vidnim funkcijama koje mogu ugroziti sigurno upravljanje vozilom.
Za vozače skupine I., može se uzeti u obzir izdavanje dozvole u „iznimnim slučajevima” ako nije moguće zadovoljiti norme za vidno polje ili oštrinu vida; u tim slučajevima vozač mora obaviti pregled kod nadležnog zdravstvenog tijela kako bi se dokazalo da nema drugog nedostatka vidnih funkcija, uključujući bliještanje, osjetljivost na kontrast i vid u sumrak. Vozač ili kandidat također treba pristupiti pozitivnom praktičnom ispitu koje provodi nadležno tijelo.
Skupina 1.:
6.1. Kandidati za vozačku dozvolu ili za obnovu takve dozvole moraju imati binokularnu oštrinu vida, prema potrebi s korektivnim lećama, od najmanje 0.5 kada se gleda s oba oka istovremeno.
Nadalje, vodoravno vidno polje mora biti najmanje 120 stupnjeva, proširenje treba biti najmanje 50 stupnjeva lijevo i desno te 20 stupnjeva gore i dolje. Unutar radijusa središnjih 20 stupnjeva ne smije biti poremećaja.
Kad se otkrije ili potvrdi progresivna bolest oka, vozačke dozvole se mogu izdati ili obnoviti pod uvjetom da kandidat obavlja redovite preglede pri nadležnom zdravstvenom tijelu.
6.2. Kandidati za vozačku dozvolu ili produljenje vozačke dozvole, koji imaju potpuni funkcionalni gubitak vida na jednom oku ili koji koriste samo jedno oko (npr. u slučaju diplopije) moraju imati oštrinu vida od najmanje 0,5, prema potrebi s korektivnim lećama. Nadležno zdravstveno tijelo mora potvrditi da to stanje monokularnog vida postoji dovoljno dugo da omogući prilagodbu i da vidno polje na tom oku udovoljava zahtjevu propisanom u točki 6.1.
6.3. Nakon svakog nedavnog razvoja diplopije ili nakon gubitka vida na jedno oko, treba proći odgovarajuće razdoblje prilagodbe (npr. šest mjeseci) tijekom kojeg upravljanje vozilom nije dozvoljeno. Nakon tog razdoblja, upravljanje vozilom je dozvoljeno samo nakon pozitivnog mišljenja stručnjaka za vid i upravljanje vozilom.
Skupina 2.:
6.4. Kandidati za vozačku dozvolu ili produljenje vozačke dozvole moraju imati oštrinu vida, prema potrebi s korektivnim lećama, najmanje 0,8 na boljem oku i najmanje 0,1 na slabijem oku. Ako se za postizanje vrijednosti 0,8 i 0,1 koriste korektivne leće, minimalna oštrina vida (0,8 i 0,1) mora se postići bilo s korekcijom pomoću naočala s jačinom koja ne prelazi dioptriju plus osam, ili pomoću kontaktnih leća. Korekcija se mora dobro podnositi.
Nadalje, vodoravno vidno polje s oba oka mora biti najmanje 160 stupnjeva, proširenja trebaju biti najmanje 70 stupnjeva lijevo i desno i 30 stupnjeva gore i dolje. U radijusu središnjih 30 stupnjeva ne smije biti poremećaja.
Vozačke dozvole se ne izdaju niti produljuju kandidatima ili vozačima koji pate od smanjene osjetljivosti na kontraste ili od diplopije.
Nakon znatnoga gubitka vida na jednom oku, treba postojati odgovarajuće razdoblje prilagodbe (npr. šest mjeseci) tijekom kojeg osobi nije dozvoljeno upravljanje vozilom. Nakon tog razdoblja, upravljanje vozilom je dozvoljeno samo nakon pozitivnog mišljenja stručnjaka za vid i upravljanje vozilom
SLUH
7. Kandidatu ili vozaču druge skupine smije se izdati ili produljiti vozačka dozvola u skladu s mišljenjem nadležnog zdravstvenog tijela. Tijekom zdravstvenog pregleda posebna pozornost posvetit će se opsegu za kompenzaciju.
OSOBE S LOKOMOTORNIM OŠTEĆENJEM
8. Kandidatu ili vozaču koji pati od kronične bolesti ili abnormalnosti lokomotornog sustava zbog koje je upravljanje motornim vozilom opasno ne smije se izdati ili produljiti vozačka dozvola.
Prva skupina:
8.1. Osobama ili vozačima s tjelesnim invaliditetom može se izdati vozačka dozvola, prema potrebi s određenim ograničenjima, nakon što nadležno zdravstveno tijelo izda mišljenje. To mišljenje mora se temeljiti na zdravstvenoj procjeni predmetne kronične bolesti ili abnormalnosti te, prema potrebi, na praktičnom ispitu. U njemu se mora naznačiti i koju vrstu prilagodbe je potrebno učiniti na vozilu te treba li vozaču ugraditi ortopedski uređaj ako ispit vještina i ponašanja pokaže da s takvim uređajem upravljanje vozilom ne bi bilo opasno.
8.2. Svakom kandidatu koji pati od progresivne kronične bolesti može se izdati ili produljiti vozačka dozvola pod uvjetom da se redovito podvrgava pregledima kako bi se utvrdilo je li i dalje sposoban posve sigurno upravljati vozilom.
Ako je riječ o stabilnom invaliditetu, vozačka dozvola može se izdati ili produljiti bez da kandidat obavlja redovite zdravstvene preglede.
Druga skupina:
8.3. Nadležno zdravstveno tijelo vodi računa o dodatnim rizicima i opasnostima povezanim s upravljanjem vozilima obuhvaćenim definicijom ove skupine.
KARDIOVASKULARNE BOLESTI
9. Kardiovaskularna zdravstvena stanja ili bolesti mogu prouzročiti iznenadno oštećenje moždanih funkcija koje je opasnost za sigurnost prometa na cestama. Ta zdravstvena stanja razlog su za uvođenje privremenih ili trajnih ograničenja prava na vožnju.
9.1. U slučaju sljedećih kardiovaskularnih stanja vozačke se dozvole mogu izdati ili produljiti kandidatima ili vozačima iz navedenih skupina samo ako je stanje već djelotvorno liječeno te podložno stručnom medicinskom odobrenju i prema potrebi redovitom zdravstvenom nadzoru:
bradiaritmija (bolest sinusnog čvora i poremećaji provodnog sustava srca) i tahiaritmija (supraventrikulske i ventrikulske aritmije) s anamnezom sinkope ili sinkopalnih epizoda zbog slučajeva aritmije (odnosi se na skupine 1. i 2.);
bradiaritmija: bolest sinusnog čvora i poremećaji provodnog sustava srca s atrioventrikulskim (AV) blokom drugog stupnja tipa Mobitz II, atrioventrikulskim blokom trećeg stupnja ili izmjeničnim blokom lijeve i desne grane (odnosi se na skupinu 2.);
tahiaritmija (supraventrikulske i ventrikulske aritmije) sa
simptomatska angina pektoris (odnosi se na skupine 1. i 2.);
ugradnja ili zamjena trajnog srčanog elektrostimulatora (odnosi se isključivo na skupinu 2.);
ugradnja ili zamjena defibrilatora ili primjeren ili neprimjeren defibrilatorski šok (odnosi se isključivo na skupinu 1.);
sinkopa (prolazan gubitak svijesti i uspravnog stava, karakteriziran iznenadnim nastupom, kratkim trajanjem i spontanim vraćanjem svijesti, zbog slabe opće cerebralne prokrvljenosti, pretpostavljeno refleksno izazvan, nepoznatog uzroka, bez dokaza za uzročnu bolest srca) (odnosi se na skupine 1. i 2.);
akutni koronarni sindrom (odnosi se na skupine 1. i 2.);
stabilna angina pektoris ako se simptomi ne pojavljuju tijekom manjih fizičkih napora (odnosi se na skupine 1. i 2.);
perkutana koronarna intervencija (PCI) (odnosi se na skupine 1. i 2.);
kirurška ugradnja aortokoronarne premosnice (CABG) (odnosi se na skupine 1. i 2.);
srčani udar/prolazni ishemijski napad (TIA) (odnosi se na skupine 1. i 2.);
izražena stenoza karotidne arterije (odnosi se isključivo na skupinu 2.);
najveći promjer aorte veći od 5,5 cm (odnosi se isključivo na skupinu 2.);
zatajenje srca:
transplantacija srca (odnosi se na skupine 1. i 2.);
ugradnja uređaja za mehaničku potporu srcu (odnosi se isključivo na skupinu 1.);
kirurški zahvat na srčanom zalisku (odnosi se na skupine 1. i 2.);
maligna hipertenzija (povišeni sistolički krvni tlak ≥ 180 mmHg ili dijastolički krvni tlak ≥ 110 mmHg povezani s predviđenim ili progresivnim oštećenjima organa) (odnosi se na skupine 1. i 2.);
povišeni krvni tlak trećeg stupnja (dijastolički krvni tlak ≥ 110 mmHg i/ili sistolički krvni tlak ≥ 180 mmHg) (odnosi se isključivo na skupinu 2.);
prirođena bolest srca (odnosi se na skupine 1. i 2.);
hipertrofička kardiomiopatija ako nema sinkope (odnosi se isključivo na skupinu 1.);
sindrom dugoga QT intervala sa sinkopom, torsade des pointes ili QTc interval > 500 ms (odnosi se isključivo na skupinu 1.).
9.2. U slučaju sljedećih kardiovaskularnih stanja vozačke se dozvole ne izdaju niti produljuju kandidatima ili vozačima iz navedenih skupina:
ugradnja defibrilatora (odnosi se na skupinu 2.);
periferna vaskularna bolest – aneurizma prsne i trbušne aorte ako je najveći promjer aorte takav da se predviđa znatan rizik od nagle rupture i iznenadnog događaja koji osobu onesposobi za vožnju (odnosi se na skupine 1. i 2.);
zatajenje srca:
ugradnja uređaja za mehaničku potporu srcu (odnosi se isključivo na skupinu 2.);
bolest srčanog zaliska s aortnom insuficijencijom, aortna stenoza, mitralna insuficijencija ili mitralna stenoza ako je procijenjeni stupanj funkcionalne sposobnosti NYHA IV. ili u slučaju epizoda sinkope (odnosi se isključivo na skupinu 1.);
bolest srčanog zaliska pri NYHA III. ili IV. ili s frakcijom izbacivanja (EF) manjom od 35 %, mitralnom stenozom i teškom plućnom hipertenzijom ili s teškom ehokardiografskom aortnom stenozom ili aortnom stenozom koja uzrokuje sinkopu; osim u slučaju potpune asimptomatske teške aortne stenoze ako su ispunjeni zahtjevi ispitivanja sposobnosti za fizički napor (odnosi se isključivo na skupinu 2.);
strukturne i električne kardiomiopatije – hipertrofička kardiomiopatija s anamnezom sinkope ili ako su prisutna najmanje dva sljedeća zdravstvena stanja: debljina stijenke lijeve klijetke (LV) > 3 cm, prolazna ventrikulska tahikardija, obiteljska anamneza iznenadne smrti (srodstvo u prvom koljenu), izostanak porasta krvnog tlaka pri fizičkom naporu (odnosi se isključivo na skupinu 2.);
sindrom dugoga QT intervala sa sinkopom, torsade des pointes i QTc interval > 500 ms (odnosi se isključivo na skupinu 2.);
Brugada sindrom sa sinkopom ili prekinuta iznenadna srčana smrt (odnosi se na skupine 1. i 2.).
Vozačke dozvole mogu se izdati ili produljiti u iznimnim slučajevima uz uvjet da je to propisno opravdano stručnim medicinskim mišljenjem i podložno redovitom zdravstvenom nadzoru, čime se osigurava da je osoba i dalje sposobna za sigurnu vožnju unatoč učincima zdravstvenog stanja.
9.3. Ostale kardiomiopatije
Rizik od iznenadnih događaja koji osobu onesposobe za vožnju procjenjuje se za kandidate i vozače s dobro opisanim kardiomiopatijama (npr. aritmogena kardiomiopatija desne klijetke, spužvasta kardiomiopatija, kateholaminergična polimorfna ventrikulska tahikardija i sindrom kratkog QT intervala) ili novim kardiomiopatijama koje bi mogle biti otkrivene. Nužna je temeljita specijalistička procjena. Razmatraju se prognostički čimbenici svake kardiomiopatije.
9.4. Države članice mogu ograničiti izdavanje ili produljenje vozačkih dozvola kandidatima ili vozačima s drugim kardiovaskularnim bolestima.
DIABETES MELLITUS
10. U sljedećim stavcima teška hipoglikemija znači da je potrebna pomoć druge osobe, a ponavljajuća hipoglikemija definira se kao druga ozbiljna hipoglikemija u razdoblju od 12 mjeseci.
Skupina 1.:
10.1. Vozačke dozvole se mogu izdavati ili produljivati kandidatima ili vozačima koji imaju diabetes mellitus. Ako je osoba pod terapijom lijekovima, dozvole trebaju biti uvjetovane ovlaštenim liječničkim mišljenjem i redovitim zdravstvenim pregledima, primjerenima za svaki slučaj, no razmak između pregleda ne smije biti dulji od pet godina.
10.2. Kandidat ili vozač s dijabetesom koji uzima terapiju lijekovima koja može prouzročiti hipoglikemiju mora dokazati da razumije rizik hipoglikemije i da može primjereno kontrolirati svoje stanje.
Vozačke se dozvole ne izdaju ili ne produljuju kandidatima ili vozačima koji ne pokazuju primjerenu osviještenost o hipoglikemiji.
Vozačke se dozvole ne izdaju niti produljuju kandidatima ili vozačima koji imaju ponavljajuću tešku hipoglikemiju, osim ako je to potkrijepljeno stručnim medicinskim mišljenjem i pod redovitim je zdravstvenim nadzorom. U slučajevima s ponavljajućom teškom hipoglikemijom u budnom stanju dozvola se ne izdaje ili ne produljuje prije isteka tri mjeseca od posljednje hipoglikemijske epizode.
Vozačke dozvole mogu se izdati ili produljiti u iznimnim slučajevima uz uvjet da je to propisno opravdano stručnim medicinskim mišljenjem i podložno redovitom zdravstvenom nadzoru, čime se osigurava da je osoba i dalje sposobna za sigurnu vožnju unatoč učincima zdravstvenog stanja.
Skupina 2.:
10.3. Izdavanje i produljenje dozvola skupine 2 može se razmotriti za vozače s diabetesom mellitusom. Kad je osoba pod terapijom lijekovima koja nosi rizik od izazivanja hipoglikemije (tj. prima inzulin i neke tablete), trebaju se primjenjivati sljedeći kriteriji:
Nadalje, u ovim slučajevima treba takve dozvole izdati na temelju mišljenja nadležnog zdravstvenog tijela i redovitog zdravstvenog pregleda, koji treba obaviti svake tri godine.
10.4. Teška hipoglikemijska kriza u vrijeme budnosti, čak i ako nije vezana uz upravljanje vozilom, treba se prijaviti te treba dovesti do ponovne procjene statusa dozvole.
NEUROLOŠKE BOLESTI I OPSTRUKTIVNI APNEJIČKI SINDROM
NEUROLOŠKE BOLESTI
11.1. Vozačka dozvola ne smije se izdati ili produljiti kandidatu ili vozaču koji pati od teške neurološke bolesti, osim ako je uz zahtjev priloženo ovlašteno medicinsko mišljenje.
Neurološke smetnje povezane s bolestima ili kirurškim zahvatima na središnjem ili perifernom živčanom sustavu koje imaju za posljedicu senzorna ili motorna oštećenja te utječu na ravnotežu i koordinaciju trebaju se na odgovarajući način uzeti u obzir, imajući u vidu njihove funkcionalne učinke i rizik napredovanja. U takvim slučajevima, te ako postoji rizik pogoršanja, vozačka dozvola izdaje se ili produljuje na temelju redovitih pregleda.
OPSTRUKTIVNI APNEJIČKI SINDROM
11.2. U sljedećim stavcima, umjerenim opstruktivnim apnejičkim sindromom smatra se slučaj u kojemu je broj apneja i hipopneja po satu (indeks apneja-hipopneja) između 15 i 29, dok se ozbiljnim opstruktivnim apnejičkim sindromom smatra slučaj u kojem indeks apneja-hipopneja iznosi 30 ili više. Oba slučaja povezuju se s pretjeranom dnevnom pospanošću.
11.3. Kandidati ili vozači za koje se sumnja da pate od umjerenog ili ozbiljnog opstruktivnog apnejičkog sindroma bit će upućeni da traže dodatni ovlašteni medicinski savjet prije nego im se izda ili produlji vozačka dozvola. Može ih se savjetovati da ne upravljaju vozilom do potvrde dijagnoze.
11.4. Kandidatima ili vozačima koji imaju umjeren ili ozbiljan opstruktivni apnejički sindrom mogu se izdati vozačke dozvole ako dokažu odgovarajuću kontrolu nad vlastitim stanjem te pridržavanje odgovarajućeg liječenja i poboljšanje stanja, ako ono postoji, koje je potvrđeno ovlaštenim medicinskim mišljenjem.
11.5. Povremeni zdravstveni pregledi u vremenskim razmacima od najviše tri godine za vozače koji pripadaju grupi 1 i jedne godine za vozače koji pripadaju grupi 2 obvezni su za kandidate ili vozače koji se liječe od umjerenog ili ozbiljnog opstruktivnog apnejičkog sindroma, u svrhu utvrđivanja razine pridržavanja liječenja, potrebe za nastavkom liječenja i daljnjim pomnim praćenjem.
EPILEPSIJA
12. Epileptički napadi ili druge iznenadne smetnje stanja svijesti, ako do njih dođe kod osobe koja upravlja motornim vozilom, predstavljaju ozbiljnu opasnost za sigurnost prometa na cestama.
Epilepsija se definira kao pojava dva ili više epileptička napada, u razdoblju kraćem od pet godina. Izazvani epileptički napad se definira kao napad s prepoznatljivim uzročnim faktorom koji se može izbjeći.
Osobi koja ima prvi ili izolirani napad ili gubitak svijesti, treba savjetovati da ne upravlja vozilom. Zahtijeva se izvješće specijalista, u kojem se navodi razdoblje zabrane upravljanja vozilom te zahtijevano praćenje bolesnika.
Iznimno je važno utvrditi specifični epileptički sindrom osobe i vrstu napada, tako da se može valjano ocijeniti sposobnost osobe za sigurno upravljanje vozilom (uključujući i rizik daljnjih napada) i započeti odgovarajuće liječenje. To treba učiniti neurolog.
Skupina 1.:
12.1. Vozači s epilepsijom iz skupine 1. moraju obavljati redovite preglede za ocjenu sposobnosti upravljanja vozilom, sve do isteka pet godina bez napada.
Ako osoba ima epilepsiju, kriteriji za bezuvjetnu dozvolu nisu ispunjeni. O tome treba obavijestiti tijelo koje izdaje dozvolu.
12.2. Izazvani epileptički napad: kandidat koji je imao izazvani epileptički napad prepoznatljivog uzročnog faktora, a nije vjerojatno da će se uzrok napada ponoviti za volanom, može se proglasiti sposobnim za upravljanje vozilom na temelju mišljenja neurologa (procjena treba biti, ako je prikladno, u skladu s drugim odgovarajućim odjeljcima Priloga III. (npr. u slučaju alkohola ili druge komorbidnosti).
12.3. Prvi ili jedan neizazvani napad: kandidat koji je imao prvi neizazvani epileptički napad može se proglasiti sposobnim za upravljanje vozilom nakon isteka razdoblja od šest mjeseci bez napada, ako je obavljena odgovarajuća zdravstvena procjena. Nacionalna tijela mogu dozvoliti vozačima s priznatim dobrim prognostičkim pokazateljima upravljanje vozilom prije tog roka.
12.4. Drugi primjeri gubitka svijesti: gubitak svijesti se ocjenjuje prema riziku njegovog ponavljanja za vrijeme upravljanja vozilom.
12.5. Epilepsija: vozači ili kandidati se mogu proglasiti sposobnim za upravljanje vozilom nakon isteka razdoblja od jedne godine bez napada.
12.6. Napadi koji se pojavljuju isključivo u snu: kandidat ili vozač koji nije nikad imao napade osim napada u snu, može se proglasiti sposobnim za upravljanje vozilom, ako je uzorak napada ustanovljen za razdoblje koje ne smije biti kraće od razdoblja bez napada koje se zahtijeva za epilepsiju. Ako se napad javi i u budnom stanju, prije izdavanja dozvole zahtijeva se godina dana bez ponovnog napada (vidi „Epilepsija”).
12.7. Napadi koji ne utječu na stanje svijesti ili sposobnost reagiranja: kandidat ili vozač koji nikad nije imao napade, osim napada za koje je izričito dokazano da ne utječu na svijest niti izazivaju bilo kakvo funkcionalno oštećenje mogu se proglasiti sposobnima za upravljanje vozilom ako je uzorak napada ustanovljen za razdoblje koje ne smije biti kraće od razdoblja bez napada koje se zahtijeva za epilepsiju. Ako se javi napad bilo kakve druge vrste, prije izdavanja dozvole zahtijeva se godina dana bez ponovnog napada (vidi „Epilepsija”).
12.8. Napadi nastali zbog promjene koju je odredio liječnik ili zbog smanjenja antiepileptičke terapije: pacijenta se može savjetovati da ne upravlja vozilom od početka razdoblja prestanka uzimanja lijekova i nakon toga u razdoblju od šest mjeseci nakon prestanka liječenja. Napadi koji se pojave tijekom promjene koju je savjetovao liječnik ili prestanka uzimanja lijekova zahtijevaju tromjesečnu zabranu upravljanja vozilom ako osoba ponovno počne uzimati lijekove koji su prije bili učinkoviti.
12.9. Nakon kirurške terapije epilepsije: vidi „Epilepsija”.
Skupina 2.:
12.10. Kandidat ne smije uzimati antiepileptičke lijekove toliko dugo, koliko se propisuje za razdoblje bez napada. Obavljeno je odgovarajuće praćenje bolesnika. Pri opsežnom neurološkom ispitivanju, nije ustanovljena odgovarajuća cerebralna patologija i nema epileptiformnih aktivnosti na elektroencefalogramu (EEG). Nakon akutne epizode treba obaviti EEG i odgovarajuću neurološku procjenu.
12.11. Izazvani epileptički napad: kandidat za vozača koji je imao izazvani epileptički napad prepoznatljivog uzročnog faktora, a nije vjerojatno da će se uzrok napada ponoviti za volanom, može se proglasiti sposobnim za upravljanje vozilom na temelju mišljenja neurologa. Nakon akutne epizode treba obaviti EEG i odgovarajuću neurološku procjenu.
Osoba sa strukturalnim intracerebralnim lezijama koja ima povećan rizik od napada, ne smije upravljati vozilima skupine 2. dok rizik od epilepsije ne padne na najmanje 2 % na godinu. Procjena treba biti, ako je primjereno, u skladu s drugim odgovarajućim odjeljcima Priloga III. (npr. u slučaju alkohola).
12.12. Prvi ili jedan neizazvani napad: kandidat koji je imao prvi neizazvani epileptički napad može se proglasiti sposobnim za upravljanje vozilom nakon isteka razdoblja od pet godina bez napada, bez pomoći antiepileptičkih lijekova, ako je obavljena odgovarajuća neurološka procjena. Nacionalna tijela mogu dozvoliti vozačima s priznatim dobrim prognostičkim pokazateljima upravljanje vozilom prije tog roka.
12.13. Drugi gubici svijesti: gubitak svijesti ocjenjuje se prema riziku ponovnog pojavljivanja za vrijeme upravljanja vozilom. Rizik ponovnog pojavljivanja treba biti 2 % godišnje ili manji.
12.14. Epilepsija: osoba 10 godina nije imala daljnjih napada bez uzimanja antiepileptičkih lijekova. Nacionalna tijela mogu dozvoliti vozačima s priznatim dobrim prognostičkim pokazateljima upravljanje vozilom prije tog roka. To se također primjenjuje u slučaju „juvenilne epilepsije”.
Određeni poremećaji (npr. arterio-venozne malformacije ili intracerebralno krvarenje) uključuju povećan rizik napada, čak ako napada ranije nije bilo. U tim situacijama procjenu stanja treba provesti nadležno zdravstveno tijelo; rizik od napada treba biti 2 % godišnje ili manji da bi se dopustilo izdavanje dozvole.
DUŠEVNE SMETNJE
Prva skupina:
13.1. Vozačke dozvole ne smiju se izdati ili produljiti kandidatima ili vozačima koji boluju od:
osim ako njihovim zahtjevima nije priloženo ovlašteno medicinsko mišljenje i, prema potrebi, na temelju redovitih zdravstvenih pregleda.
Druga skupina:
13.2. Nadležno zdravstveno tijelo vodi računa o dodatnim rizicima i opasnostima povezanim s upravljanjem vozilima obuhvaćenim definicijom ove skupine.
ALKOHOL
14. Konzumiranje alkohola predstavlja veliku opasnost za sigurnost prometa na cestama. S obzirom na razmjere tog problema, zdravstvena struka mora biti vrlo oprezna.
Prva skupina:
14.1. Vozačka se dozvola ne smije izdati ili produljiti kandidatu ili vozaču koji je ovisan o alkoholu ili koji se ne može suzdržati od vožnje u alkoholiziranom stanju.
Kandidatu ili vozaču koji je u prošlosti bio ovisan o alkoholu može se izdati ili produljiti vozačka dozvola nakon dokazanog razdoblja apstinencije te na temelju ovlaštenog medicinskog mišljenja i redovitih zdravstvenih pregleda.
Druga skupina:
14.2. Nadležno zdravstveno tijelo vodi računa o dodatnim rizicima i opasnostima povezanima s upravljanjem vozilima obuhvaćenima definicijom ove skupine.
DROGE I LIJEKOVI
15. Zloporaba:
Vozačka se dozvola ne izdaje ili produljuje kandidatu ili vozaču koji je ovisan o psihotropnim tvarima ili koji nije ovisan o takvim tvarima, ali ih redovito zloupotrebljava, bez obzira na kategoriju dozvole koja se traži.
Redovito korištenje:
Prva skupina:
15.1. Kandidatu ili vozaču koji u bilo kojem obliku redovito koristi psihotropne tvari koje mogu narušiti sposobnost sigurnog upravljanja vozilom ne smije se izdati ili produljiti vozačka dozvola ako su konzumirane količine takve da nepovoljno utječu na sposobnost upravljanja vozilom. To vrijedi i za sve druge medicinske proizvode ili kombinacije medicinskih proizvoda koji utječu na sposobnost upravljanja vozilom.
Druga skupina:
15.2. Nadležno zdravstveno tijelo vodi računa o dodatnim rizicima i opasnostima povezanim s upravljanjem vozilima obuhvaćenim definicijama ove skupine.
BUBREŽNE SMETNJE
Prva skupina:
16.1. Kandidatu ili vozaču koji pati od ozbiljnih bubrežnih smetnji izdaje se ili produljuje vozačka dozvola na temelju ovlaštenog medicinskog mišljenja i redovitih zdravstvenih pregleda.
Druga skupina:
16.2. Osim u iznimnim slučajevima koji su opravdano utemeljeni na ovlaštenom medicinskom mišljenju te na temelju redovitih liječničkih pregleda, vozačka se dozvola ne smije izdati ili produljiti kandidatu ili vozaču koji boluje od teških i nepovratnih bubrežnih smetnji.
RAZNE ODREDBE
Prva skupina:
17.1. Kandidatu ili vozaču s presađenim organom ili umjetnim implantatom koji utječe na sposobnost upravljanja vozilom može se izdati ili produljiti vozačka dozvola na temelju ovlaštenog medicinskog mišljenja i, prema potrebi, redovitih zdravstvenih pregleda.
Druga skupina:
17.2. Nadležno zdravstveno tijelo vodi računa o dodatnim rizicima i opasnostima povezanim s upravljanjem vozilima obuhvaćenim definicijom ove skupine.
18. U pravilu, vozačka se dozvola ne smije izdati ili produljiti kandidatu ili vozaču koji pati od bilo kakve smetnje koja nije spomenuta u prethodnom stavku, ali koja bi mogla predstavljati ili izazvati funkcionalnu nesposobnost koja utječe na sigurnost za volanom, osim ako njegov zahtjev nije popraćen ovlaštenim medicinskim mišljenjem te, prema potrebi, na temelju redovitih liječničkih pregleda.
PRILOG IV.
MINIMALNI STANDARDI ZA OSOBE KOJE PROVODE PRAKTIČNI DIO VOZAČKOG ISPITA
1. Tražene sposobnosti ovlaštenog ispitivača
1.1. Osoba ovlaštena obavljati praktičnu procjenu kandidatova upravljanja motornim vozilom mora imati znanja, vještine i razumijevanje povezane s temama iz točaka 1.2. do 1.6.
1.2. Sposobnosti ovlaštenog ispitivača moraju biti relevantne za ocjenu kandidatova upravljanja vozilom za kategoriju vozačke dozvole za koju se obavlja vozački ispit.
1.3. Znanje o vožnji i razumijevanje vožnje te ocjenjivanje:
1.4. Vještine ocjenjivanja:
1.5. Osobne vozačke vještine:
1.6. Kvaliteta usluge:
1.7. Poznavanje tehničkih i fizičkih značajki vozila:
1.8. Vožnja uz nisku potrošnju goriva te na način koji nije štetan za okoliš.
2. Opći uvjeti
2.1. Ovlašteni ispitivač za kategoriju B:
mora imati vozačku dozvolu kategorije B najmanje 3 godine;
mora imati najmanje 23 godine;
mora uspješno položiti stručni ispit iz točke 3. ovog Priloga te nakon tog održavati razinu kvalitete i prolaziti periodičko stručno usavršavanje iz točke 4. ovog Priloga;
mora proći stručnu izobrazbu nakon koje se stječe najmanje razina 3, kako je određeno Odlukom Vijeća 85/368/EEZ od 16. srpnja 1985. o usporedivosti kvalifikacija stručne izobrazbe među državama članicama Europske zajednice ( 14 );
ne smije istodobno obavljati zanimanje instruktora vožnje u autoškoli.
2.2. Ovlašteni ispitivač za ostale kategorije:
mora imati vozačku dozvolu dotične kategorije ili jednakovrijedno znanje stečeno odgovarajućom profesionalnom kvalifikacijom;
mora uspješno položiti stručni ispit iz točke 3. ovog Priloga te nakon tog održavati razinu kvalitete i prolaziti periodičko stručno usavršavanje poštovati iz točke 4. ovog Priloga;
prije toga je najmanje tri godine bio kvalificirani ovlašteni ispitivač za kategoriju B; ispunjenje uvjeta navedenog trogodišnjeg iskustva neće se tražiti ako ovlašteni ispitivač dokaže sljedeće:
mora obaviti stručnu izobrazbu nakon koje se stječe najmanje razina 3, kako je određeno Odlukom 85/368/EEZ;
ne smije istodobno obavljati zanimanje instruktora vožnje u autoškoli.
2.3. Jednakovrijednosti
2.3.1. Države članice mogu ovlastiti ovlaštenog ispitivača da provodi vozačke ispite za kategorije AM, A1, A2 i A nakon položenog stručnog ispita iz točke 3. za jednu od tih kategorija.
2.3.2. Države članice mogu ovlastiti ovlaštenog ispitivača da provodi vozačke ispite za kategorije C1, C, D1 i D nakon položenog stručnog ispita iz točke 3. za jednu od tih kategorija.
2.3.3. Države članice mogu ovlastiti ovlaštenog ispitivača da provodi vozačke ispite za kategorije BE, C1E, CE, D1E i DE nakon položenog stručnog ispita iz točke 3. za jednu od tih kategorija.
3. Stručni ispit
3.1. Temeljno osposobljavanje
3.1.1. Prije no što se osoba može ovlastiti za provođenje vozačkih ispita, ona mora na zadovoljavajući način obaviti program obuke koji odredi država članica kako bi stekla sposobnosti navedene u točki 1.
3.1.2. Države članice određuju odgovara li sadržaj bilo kojeg posebnog programa obuke ovlaštenju za provođenje vozačkih ispita za jednu ili više kategorija vozačkih dozvola.
3.2. Ispiti
3.2.1. Prije no što se osoba može ovlastiti za provođenje vozačkih ispita, ona mora pokazati zadovoljavajuću razinu znanja, razumijevanja, vještina i sposobnosti u vezi s temama navedenima u točki 1.
3.2.2. Države članice provode postupak provjere kojim se, na pedagoški primjeren način, ocjenjuju sposobnosti osobe definirane pod točkom 1., posebno točkom 1.4. Postupak ispitivanja mora uključivati i teorijski i praktični dio. Prema potrebi, može se koristiti ocjenjivanje temeljeno na računalu. O pojedinostima u vezi s vrstom i trajanjem ispita i ocjenjivanja u okviru postupka provjere odlučuje svaka država članica.
3.2.3. Države članice moraju odrediti odgovara li sadržaj određene provjere ovlaštenju za provođenje praktičnog dijela vozačkog ispita za jednu ili više kategorija vozačkih dozvola.
4. Održavanje razine kvalitete i periodičko stručno usavršavanje
4.1. Održavanje razine kvalitete
4.1.1. Države članice moraju postaviti uvjete za održavanje razine kvalitete namijenjene održavanju razine standarda koje moraju ispunjavati ovlašteni ispitivači.
4.1.2. Uvjeti za održavanje razine kvalitete uključuju nadzor nad ovlaštenim ispitivačima tijekom njihova rada, njihovo daljnje osposobljavanje i ponovnu akreditaciju, njihovo trajno profesionalno usavršavanje i redoviti pregled rezultata vozačkih ispita koje su provodili.
4.1.3. Države članice moraju osigurati da se na svakog ovlaštenog ispitivača na temelju uvjeta za održavanje razine kvalitete iz točke 4.1.2. primjenjuje godišnji nadzor. Osim toga, države članice moraju osigurati da se svakih pet godina svaki ovlašteni ispitivač nadgleda dok provodi ispit, i to tijekom kumulativnog razdoblja od najmanje pola dana, što omogućuje nadgledanje nekoliko ispita. Ako se otkriju problemi, treba poduzeti mjere namijenjene otklanjanju tih problema. Osoba koja obavlja nadzor mora za to imati ovlasti države članice.
4.1.4. Države članice mogu odrediti da se, ako je ovlašteni ispitivač ovlašten za provođenje vozačkih ispita za više od jedne kategorije, ispunjenjem zahtjeva o nadzoru ispita za jednu kategoriju ispunjava i zahtjev za više od jedne kategorije.
4.1.5. Obavljanje vozačkih provjera mora pratiti i nadgledati tijelo koje je ovlastila država članica kako bi se osigurala ispravna i dosljedna primjena ocjenjivanja.
4.2. Periodičko stručno usavršavanje
4.2.1. Države članice moraju osigurati da ovlašteni ispitivači, kako bi ostali ovlašteni, bez obzira na broj kategorija za koje su akreditirani, obavljaju:
4.2.2. Države članice poduzimaju odgovarajuće mjere kako bi osigurale posebno osposobljavanje za one ovlaštene ispitivače za koje se postojećim sustavom održavanja razine kvalitete utvrdilo da u svome radu čine ozbiljne pogreške.
4.2.3. Vrsta periodičkog stručnog usavršavanja može biti u obliku sastanka, osposobljavanja u razredu, klasičnog ili elektroničkog učenja te se može obavljati pojedinačno ili u skupinama. Može uključivati takvu ponovnu akreditaciju standarda kakvu država članica smatra primjerenom.
4.2.4. Države članice mogu propisati da, kada je ovlašteni ispitivač ovlašten za provođenje vozačkih ispita za više kategorija, ispunjenjem zahtjeva za redovito osposobljavanje u vezi s ispitima za jednu kategoriju ispunjava i zahtjev za više od jedne kategorije ako je uvjet iz točke 4.2.5. ispunjen.
4.2.5. Ako ovlašteni ispitivač od 24 mjeseca nije provodio vozačke ispite za određenu kategoriju, on mora prije no što mu se dopusti provođenje vozačkih ispita za tu kategoriju ponovno biti odgovarajuće ocijenjen. To ponovno ocjenjivanje obavlja se kao dio zahtjeva iz točke 4.2.1.
5. Stečena prava
5.1. Države članice mogu neposredno prije stupanja na snagu ovih odredaba, osobama koje su bile ovlaštene za provođenje vozačkih ispita dopustiti da nastave provoditi vozačke ispite bez obzira na to što nisu bile ovlaštene u skladu s općim uvjetima iz točke 2. ili polaganjem stručnog ispita iz točke 3.
5.2. Takvi ovlašteni ispitivači svejedno podliježu redovitom nadzoru i uvjetima za održavanje razine kvalitete iz točke 4.
PRILOG V.
MINIMALNI ZAHTJEVI ZA OSPOSOBLJAVANJA I ISPITIVANJA VOZAČA ZA KOMBINACIJE IZ DRUGOG PODSTAVKA ČLANKA 4. STAVKA 4. TOČKE (B)
1. Države članice poduzimaju potrebne mjere za:
2.1. Trajanje osposobljavanja vozača:
3. Sadržaj osposobljavanja vozača:
Osposobljavanje vozača obuhvaća znanja, vještine i ponašanja opisane u točkama 2. i 7. Priloga II. Posebnu pažnju treba posvetiti:
Praktični dio uključuje sljedeće vježbe: ubrzavanje, usporavanje, vožnja unatrag, kočenje, zaustavni put, mijenjanje prometne trake, kočenje/izmicanje, zanošenje priključnog vozila, odvajanje i ponovno spajanje priključnog vozila na motorno vozilo, parkiranje;
4. Trajanje i sadržaj ispita vještina i ponašanja
Trajanje ispita i prijeđena udaljenost moraju biti dostatni za ocjenu vještina i ponašanja iz točke 3.
PRILOG VI.
MINIMALNI ZAHTJEVI ZA OSPOSOBLJAVANJA I ISPITIVANJA VOZAČA ZA MOTOCIKLE IZ KATEGORIJE A (NAPREDNI PRISTUP)
1. Države članice poduzimaju potrebne mjere za:
2. Trajanje osposobljavanja vozača:
3. Sadržaj osposobljavanja vozača:
4. Trajanje i sadržaj ispita vještina i ponašanja
Trajanje ispita i prijeđena udaljenost moraju biti dostatni za ocjenu vještina i ponašanja iz točke 3. ovog Priloga.
PRILOG VII.
Dio A
DIREKTIVA STAVLJENA IZVAN SNAGE I NJEZINE IZMJENE
(iz članka 17.)
|
Direktiva Vijeća 91/439/EEZ (1) |
(SL L 237, 24.8.1991., str. 1.) |
|
Direktiva Vijeća 94/72/EZ |
(SL L 337, 24.12.1994., str. 86.) |
|
Direktiva Vijeća 96/47/EZ |
(SL L 235, 17.9.1996., str. 1.) |
|
Direktiva Vijeća 97/26/EZ |
(SL L 150, 7.6.1997., str. 41.) |
|
Direktiva Komisije 2000/56/EZ |
(SL L 237, 21.9.2000., str. 45.) |
|
Direktiva 2003/59/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, samo članak 10. stavak 2. |
(SL L 226, 10.9.2003., str. 4.) |
|
Uredba (EZ) br. 1882/2003 Europskog parlamenta i Vijeća, samo točka 24. Priloga II. |
(SL L 284, 31.10.2003., str. 1.) |
|
(1)
Direktiva 91/439/EEZ bila je izmijenjena sljedećim aktom koji nije stavljen izvan snage: Akt o pristupanju iz 1994. |
|
Dio B
ROKOVI ZA PRIJENOS U NACIONALNO ZAKONODAVSTVO I ZA POČETAK PRIMJENE
(iz članka 17.)
|
Direktiva |
Rok za prijenos |
Datum početka primjene |
|
Direktiva 91/439/EEZ |
1. srpnja 1994. |
1. srpnja 1996. |
|
Direktiva 94/72/EZ |
– |
1. siječnja 1995. |
|
Odluka 96/427/EZ |
– |
16. srpnja 1996. |
|
Direktiva 96/47/EZ |
1. srpnja 1996. |
1. srpnja 1996. |
|
Direktiva 97/26/EZ |
1. siječnja 1998. |
1. siječnja 1998. |
|
Direktiva 2000/56/EZ |
30. rujna 2003. |
30. rujna 2003., 30. rujna 2008. (Prilog II., točka 6.2.5.) i 30. rujna 2013. (Prilog II., točka 5.2.) |
|
Direktiva 2003/59/EZ |
10. rujna 2006. |
10. rujna 2008. (prijevoz putnika) i 10. rujna 2009. (prijevoz robe) |
PRILOG VIII.
KORELACIJSKA TABLICA
|
Direktiva 91/439/EEZ |
Ova Direktiva |
|
Članak 1. stavak 1. prva rečenica |
Članak 1. stavak 1. prva rečenica |
|
Članak 1. stavak 1. druga rečenica |
– |
|
– |
Članak 1. stavak 2. |
|
Članak 1. stavak 2. |
Članak 2. stavak 1. |
|
– |
Članak 2. stavak 2. |
|
Članak 1. stavak 3. |
– |
|
Članak 2. stavak 1. |
Članak 1. stavak 1. druga rečenica |
|
Članak 2. stavak 2. |
Članak 3. stavak 1. |
|
|
Članak 3. stavak 2. |
|
|
Članak 3. stavak 2. |
|
Članak 2. stavak 3. |
– |
|
Članak 2. stavak 4. |
– |
|
Članak 3. stavak 1. prvi podstavak uvod |
Članak 4. stavak 1. prva rečenica |
|
– |
Članak 4. stavak 2. prva alineja |
|
– |
Članak 4. stavak 2. druga alineja |
|
Članak 3. stavak 1. prvi podstavak prva alineja |
Članak 4. stavak 3. prva alineja |
|
Članak 3. stavak 1. prvi podstavak druga alineja |
Članak 4. stavak 4. točka (b) prvi podstavak |
|
Članak 3. stavak 1. prvi podstavak treća alineja |
Članak 4. stavak 4. točka (b) drugi podstavak |
|
Članak 3. stavak 1. prvi podstavak četvrta alineja |
Članak 4. stavak 4. točka (c) |
|
Članak 3. stavak 1. prvi podstavak peta alineja |
Članak 4. stavak 4. točka (f) |
|
Članak 3. stavak 1. prvi podstavak šesta alineja |
Članak 4. stavak 4. točka (g) |
|
Članak 3. stavak 1. prvi podstavak sedma alineja |
Članak 4. stavak 4. točka (j) |
|
Članak 3. stavak 1. prvi podstavak osma alineja |
Članak 4. stavak 4. točka (k) |
|
Članak 3. stavak 2., prvi podstavak uvodne riječi |
– |
|
Članak 3. stavak 2. prvi podstavak prva alineja |
Članak 4. stavak 3. točka (a) |
|
Članak 3. stavak 2. prvi podstavak druga alineja |
Članak 4. stavak 4. točka (a) |
|
Članak 3. stavak 2. prvi podstavak treća alineja |
Članak 4. stavak 4. točka (d) |
|
Članak 3. stavak 2. prvi podstavak četvrta alineja |
Članak 4. stavak 4. točka (e) |
|
Članak 3. stavak 2. prvi podstavak peta alineja |
Članak 4. stavak 4. točka (h) |
|
Članak 3. stavak 2. prvi podstavak šesta alineja uvodne riječi |
Članak 4. stavak 3. točka (i) |
|
Članak 3. stavak 2. prvi podstavak šesta alineja prva podalineja |
– |
|
Članak 3. stavak 2. prvi podstavak šesta alineja druga podalineja |
– |
|
Članak 3. stavak 3. uvod |
– |
|
Članak 3. stavak 3. prva alineja |
Članak 4. stavak 1. treća rečenica |
|
Članak 3. stavak 3. druga alineja prvi podstavak |
Članak 4. stavak 3. druga alineja |
|
Članak 3. stavak 3. druga alineja drugi podstavak |
– |
|
Članak 3. stavak 3. treća alineja |
Članak 4. stavak 3. prva alineja |
|
Članak 3. stavak 3. četvrta alineja |
Članak 4. stavak 4. prva alineja |
|
Članak 3. stavak 3. peta alineja |
Članak 4. stavak 4. druga alineja |
|
– |
Članak 4. stavak 3. |
|
Članak 3. stavak 4. |
– |
|
Članak 3. stavak 5. |
– |
|
Članak 3. stavak 6. |
Članak 4. stavak 5. prva rečenica |
|
– |
Članak 4. stavak 5. druga rečenica |
|
Članak 4. |
Članak 5. |
|
Članak 5. stavak 1. |
Članak 6. stavak 1. |
|
Članak 5. stavak 1. točka (a) |
Članak 6. stavak 1. točka (a) |
|
Članak 5. stavak 1. točka (b) |
Članak 6. stavak 1. točka (b) |
|
Članak 5. stavak 2. uvod |
Članak 6. stavak 2. uvod |
|
Članak 5. stavak 2. točka (a) |
Članak 6. stavak 2. točka (a) |
|
Članak 5. stavak 2. točka (b) |
Članak 6. stavak 2. točka (b) |
|
– |
Članak 6. stavak 2. točka (c) |
|
– |
Članak 6. stavak 2. točka (d) |
|
– |
Članak 6. stavak 2. točka (e) |
|
– |
Članak 6. stavak 2. točka (f) |
|
Članak 5. stavak 3. |
– |
|
Članak 5. stavak 4. |
Članak 6. stavak 4. |
|
Članak 6. stavak 1. uvod |
Članak 4. stavak 1. druga rečenica |
|
Članak 6. stavak 1. točka (a) prva alineja |
Članak 4. stavak 3. točka (a) treća alineja |
|
Članak 6. stavak 1. točka (a) druga alineja |
Članak 4. stavak 4. točka (a) druga alineja |
|
Članak 6. stavak 1. točka (b) prva alineja |
Članak 4. stavak 3. točka (b) druga alineja |
|
|
Članak 4. stavak 3. točka (c) druga alineja |
|
Članak 6. stavak 1. točka (b) druga alineja prva alternativa |
Članak 4. stavak 4. točka (b) peti podstavak |
|
Članak 6. stavak 1. točka (b) druga alineja druga alternativa |
Članak 4. stavak 4. točka (c) druga alineja |
|
Članak 6. stavak 1. točka (b) treća alineja prva i druga alternativa |
Članak 4. stavak 4. točka (g) druga alineja |
|
Članak 6. stavak 1. točka (b) treća alineja treća i četvrta alternativa |
Članak 4. stavak 4. točka (e) treća alineja |
|
Članak 6. stavak 1. točka (c) prva alineja prva i druga alternativa |
Članak 4. stavak 4. točka (k) druga alineja |
|
Članak 6. stavak 1. točka (c) prva alineja treća i četvrta alternativa |
Članak 4. stavak 4. točka (i) druga alineja |
|
Članak 6. stavak 2. |
Članak 4. stavak 6. prvi podstavak |
|
– |
Članak 4. stavak 6. drugi podstavak |
|
Članak 6. stavak 3. |
Članak 4. stavak 6. treći i četvrti podstavak |
|
Članak 7. stavak 1. uvod |
Članak 7. stavak 1. uvod |
|
Članak 7. stavak 1. točka (a) |
Članak 7. stavak 1. točka (a) |
|
– |
Članak 7. stavak 1. točka (b) |
|
– |
Članak 7. stavak 1. točka (c) |
|
– |
Članak 7. stavak 1. točka (d) |
|
Članak 7. stavak 1. točka (b) |
Članak 7. stavak 1. točka (e) |
|
Članak 7. stavak 2. |
– |
|
Članak 7. stavak 3. |
– |
|
– |
Članak 7. stavak 2. |
|
– |
Članak 7. stavak 3. |
|
Članak 7. stavak 4. |
Članak 7. stavak 4. |
|
Članak 7. stavak 5. |
Članak 7. stavak 5. točka (a) |
|
– |
Članak 7. stavak 5. točka (b) |
|
– |
Članak 7. stavak 5. točka (c) |
|
– |
Članak 7. stavak 5. točka (d) |
|
Članak 7. točka (a) (1) |
– |
|
Članak 7. točka (a) (2) |
Članak 8. |
|
Članak 7. točka (b) |
Članak 9. |
|
– |
Članak 10. |
|
Članak 8. |
Članak 11. |
|
Članak 9. |
Članak 12. |
|
Članak 10. |
Članak 13. stavak 1. |
|
– |
Članak 13. stavak 2. |
|
Članak 11. |
Članak 14. |
|
Članak 12. stavak (1) |
– |
|
Članak 12. stavak (2) |
– |
|
Članak 12. stavak (3) |
Članak 15. |
|
– |
Članak 16. |
|
Članak 13. |
Članak 17. prvi podstavak |
|
– |
Članak 17. drugi podstavak |
|
– |
Članak 18. |
|
Članak 14. |
Članak 19. |
|
Prilog I. |
– |
|
Prilog I.a |
Prilog I. |
|
Prilog II. |
Prilog II. |
|
Prilog III. |
Prilog III. |
|
– |
Prilog IV. |
|
– |
Prilog V. |
|
– |
Prilog VI. |
( 1 ) SL L 124, 9.5.2002., str. 1. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom Komisije 2005/30/EZ (SL L 106, 27.4.2005., str. 17.).
( 2 ) Direktiva 2003/59/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 15. srpnja 2003. o početnim kvalifikacijama i periodičnom osposobljavanju vozača određenih cestovnih vozila za prijevoz robe ili putnika, o izmjeni Uredbe Vijeća (EEZ) br. 3820/85 i Direktive Vijeća 91/439/EEZ te stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 76/914/EEZ (SL L 226, 10.9.2003., str. 4.).
( 3 ) Direktiva Vijeća 96/53/EZ od 25. srpnja 1996. o utvrđivanju najvećih dopuštenih dimenzija u unutarnjem i međunarodnom prometu te najveće dopuštene mase u međunarodnom prometu za određena cestovna vozila koja prometuju unutar Zajednice (SL L 235, 17.9.1996., str. 59.).
( 4 ) Direktiva (EU) 2015/413 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2015. o olakšavanju prekogranične razmjene informacija o prometnim prekršajima protiv sigurnosti prometa na cestama (SL L 68, 13.3.2015., str. 9.).;
( 5 ) Uredba (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka) (SL L 119, 4.5.2016., str. 1.).;
( 6 ) Uredba (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2000. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama i tijelima Zajednice i o slobodnom kretanju takvih podataka (SL L 8, 12.1.2001., str. 1.).
( 7 ) Ovom se silom ukazuje na vozačevu sposobnost upravljanja sustavom.
( 8 ) Ovom se silom ukazuje na vozačevu sposobnost upravljanja sustavom.
( 9 ) Ovom se silom ukazuje na vozačevu sposobnost upravljanja sustavom.
( 10 ) Ovom se silom ukazuje na vozačevu sposobnost upravljanja sustavom.
( 11 ) Uredba Vijeća (EEZ) br. 3821/85 od 20. prosinca 1985. o tahografu u cestovnom prometu (SL L 370, 31.12.1985., str. 8.)
( 12 ) SL L 102, 11.4.2006., str. 1.
( 13 ) Direktiva Komisije 2000/56/EZ od 14. rujna 2000. o izmjeni Direktive Vijeća 91/439/EEZ o vozačkim dozvolama (SL L 237, 21.9.2999., str. 45.).
( 14 ) SL L 199, 31.7.1985., str. 56.