This document is an excerpt from the EUR-Lex website
Document 32018R1620
Commission Delegated Regulation (EU) 2018/1620 of 13 July 2018 amending Delegated Regulation (EU) 2015/61 to supplement Regulation (EU) No 575/2013 of the European Parliament and the Council with regard to liquidity coverage requirement for credit institutions (Text with EEA relevance.)
Delegirana uredba Komisije (EU) 2018/1620 оd 13. srpnja 2018. o izmjeni Delegirane uredbe (EU) 2015/61 o dopuni Uredbe (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu zahtjeva za likvidnosnu pokrivenost kreditnih institucija (Tekst značajan za EGP.)
Delegirana uredba Komisije (EU) 2018/1620 оd 13. srpnja 2018. o izmjeni Delegirane uredbe (EU) 2015/61 o dopuni Uredbe (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu zahtjeva za likvidnosnu pokrivenost kreditnih institucija (Tekst značajan za EGP.)
C/2018/4404
SL L 271, 30.10.2018, p. 10–24
(BG, ES, CS, DA, DE, ET, EL, EN, FR, HR, IT, LV, LT, HU, MT, NL, PL, PT, RO, SK, SL, FI, SV)
In force
30.10.2018 |
HR |
Službeni list Europske unije |
L 271/10 |
DELEGIRANA UREDBA KOMISIJE (EU) 2018/1620
оd 13. srpnja 2018.
o izmjeni Delegirane uredbe (EU) 2015/61 o dopuni Uredbe (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu zahtjeva za likvidnosnu pokrivenost kreditnih institucija
(Tekst značajan za EGP)
EUROPSKA KOMISIJA,
uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije,
uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o bonitetnim zahtjevima za kreditne institucije i investicijska društva i o izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012 (1)., a posebno njezin članak 460.,
budući da:
(1) |
Delegiranu uredbu Komisije (EU) 2015/61 (2) trebalo bi izmijeniti radi bolje usklađenosti s međunarodnim standardima te kako bi se kreditnim institucijama omogućila veća učinkovitost pri upravljanju likvidnošću. |
(2) |
Konkretno, kako bi se na odgovarajući način uzele u obzir djelatnosti koje provode kreditne institucije koje posluju izvan Unije, trebalo bi primijeniti izuzeće na svaki zahtjev za minimalnu veličinu izdanja koji se primjenjuje na likvidnu imovinu koju drži društvo kći u trećoj zemlji tako da se ta imovina može priznati za potrebe konsolidacije. Inače bi se zbog toga mogao stvoriti manjak likvidne imovine za matičnu instituciju na konsolidiranoj razini jer bi likvidnosni zahtjev koji proizlazi od društva kćeri u trećoj zemlji bio uključen u konsolidirani likvidnosni zahtjev, a imovina koju to društvo kći drži za ispunjavanje tog likvidnosnog zahtjeva u toj trećoj zemlji bila bi isključena iz konsolidiranog likvidnosnog zahtjeva. Međutim, imovina koju društvo kći drži u trećoj zemlji trebala bi se priznati samo do razine neto likvidnosnih odljeva u razdoblju stresa u istoj valuti u kojoj je izražena imovina i koji proizlaze iz istog društva kćeri. Nadalje, kao i sva druga imovina treće zemlje, ta imovina trebala bi se priznavati samo ako se smatra likvidnom imovinom na temelju nacionalnog prava predmetne treće zemlje. |
(3) |
Uzima se u obzir da središnje banke mogu osigurati likvidnost u vlastitoj valuti i da je kreditni rejting središnjih banaka manje relevantan za potrebe likvidnosti nego za potrebe solventnosti. Zbog navedenoga te kako bi se pravila iz Delegirane uredbe (EU) 2015/61 bolje uskladila s međunarodnim standardima i kako bi se kreditnim institucijama koje posluju na međunarodnoj razini jamčili jednaki uvjeti, rezerve koje društvo kći ili podružnica kreditne institucije Unije u trećoj zemlji drži u središnjoj banci treće zemlje kojoj odabrana vanjska institucija za procjenu kreditnog rizika nije dodijelila kreditnu procjenu 1. stupnja kreditne kvalitete trebale bi se smatrati likvidnom imovinom prvog stupnja ako su ispunjeni određeni uvjeti. Konkretno, te bi rezerve trebale biti prihvatljive ako kreditna institucija smije povući te rezerve u razdobljima stresa i ako su uvjeti takvog povlačenja određeni ugovorom između nadzornog tijela te treće zemlje i središnje banke u kojoj se drže rezerve ili primjenjivim propisima treće zemlje. Međutim, te bi se rezerve mogle priznati kao imovina prvog stupnja za pokrivanje neto likvidnosnih odljeva u razdoblju stresa u istoj valuti u kojoj su te rezerve izražene. |
(4) |
Primjereno je uzeti u obzir Uredbu (EU) 2017/2402 Europskog parlamenta i Vijeća (3). Ta uredba sadržava kriterije na temelju kojih se određuje može li se za određenu sekuritizaciju upotrijebiti oznaka jednostavna, transparentna i standardizirana (STS) sekuritizacija. Budućim da se tim kriterijima jamči visoka kvaliteta STS sekuritizacija, oni bi se trebali primjenjivati za određivanje sekuritizacija koje se smatraju visokokvalitetnom likvidnom imovinom za izračun zahtjeva za likvidnosnu pokrivenost. Sekuritizacije bi stoga trebale biti prihvatljive kao imovina 2.B stupnja za potrebe Delegirane uredbe (EU) 2015/61 ako ispunjavaju sve zahtjeve utvrđene u Uredbi (EU) 2017/2402, uz one kriterije koji su već utvrđeni u Delegiranoj uredbi (EU) 2015/61 i koji su specifični za njihova obilježja likvidnosti. |
(5) |
Provedba Delegirane uredbe (EU) 2015/61 ne bi trebala ometati učinkovit prijenos monetarne politike na gospodarstvo. Može se očekivati da će se transakcije s ESB-om ili središnjom bankom države članice u uvjetima velikog stresa obnoviti. Stoga bi nadležnim tijelima trebalo omogućiti da primijene izuzeće od mehanizma realizacije transakcije za izračun zaštitnog sloja likvidnosti u slučaju osiguranih transakcija s ESB-om ili središnjom bankom države članice ako transakcije uključuju visokokvalitetnu likvidnu imovinu na najmanje jednom dijelu transakcije i dospijevaju u sljedećih 30 kalendarskih dana. Međutim, prije nego što odobre primjenu izuzeća, nadležna tijela trebala bi imati obvezu savjetovati se sa središnjom bankom koja je druga ugovorna strana u transakciji te sa ESB-om ako je središnja banka članica Eurosustava. Nadalje, primjena izuzeća trebala bi podlijegati odgovarajućim zaštitnim mjerama kako bi se izbjegle eventualne mogućnosti regulatorne arbitraže ili negativni poticaji za kreditne institucije. U konačnici, kako bi se pravila Unije bolje uskladila s međunarodnim standardom koji je utvrdio Bazelski odbor za nadzor banaka, kolateral koji je primljen kroz transakcije izvedenicama trebalo bi ukloniti iz mehanizma realizacije transakcija. |
(6) |
Osim toga, tretman stopa priljeva i odljeva za repo ugovore, obratne repo ugovore i ugovore o razmjeni kolaterala trebalo bi u potpunosti uskladiti s pristupom iz međunarodnog standarda za koeficijent likvidne pokrivenosti koji je utvrdio Bazelski odbor za nadzor banaka („BCBS”). Konkretno, izračun odljeva novca trebao bi biti izravno povezan sa stopom produljenja transakcije (usklađeno s korektivnim faktorom za dani kolateral koji se primjenjuje na obvezu u novcu, kao u standardu BCBS-a), a ne s likvidnosnom vrijednošću odnosnog kolaterala. |
(7) |
Zbog postojanja različitih tumačenja važno je pojasniti različite odredbe Delegirane uredbe (EU) 2015/61, osobito one koje se odnose na ispunjenje zahtjeva za likvidnosnu pokrivenost; prihvatljivost u zaštitnom sloju imovine uključene u skup dostupan za dobivanje financiranja u okviru neobvezujuće kreditne linije kojim upravlja središnja banka, CIU-ova te depozita i drugih izvora financiranja u mrežama zadruga i institucionalnim sustavima zaštite; izračun dodatnih likvidnosnih odljeva za druge proizvode i usluge; odobravanje povlaštenog tretmana kreditnih i likvidnosnih linija unutar grupe; tretman kratke pozicije i priznavanje novčanih potraživanja iz naslova vrijednosnih papira koja dospijevaju u sljedećih 30 kalendarskih dana. |
(8) |
Delegiranu uredbu (EU) 2015/61 trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti, |
DONIJELA JE OVU UREDBU:
Članak 1.
Delegirana uredba (EU) 2015/61 mijenja se kako slijedi:
(1) |
U članku 2. stavku 3. točka (a) zamjenjuje se sljedećim:
|
(2) |
Članak 3. mijenja se kako slijedi:
|
(3) |
Članak 4. mijenja se kako slijedi:
|
(4) |
Članak 7. mijenja se kako slijedi:
|
(5) |
Članak 8. mijenja se kako slijedi:
|
(6) |
Članak 10. mijenja se kako slijedi:
|
(7) |
Članak 11. mijenja se kako slijedi:
|
(8) |
Članak 13. mijenja se kako slijedi:
|
(9) |
Članak 15. mijenja se kako slijedi:
|
(10) |
Članak 16. zamjenjuje se sljedećim: „Članak 16. Depoziti i drugi izvori financiranja u mrežama zadruga i institucionalnim sustavima zaštite 1. Ako kreditna institucija pripada institucionalnom sustavu zaštite vrste iz članka 113. stavka 7. Uredbe (EU) br. 575/2013, mreži koja bi se priznavala za izuzeće predviđeno u članku 10. navedene Uredbe ili mreži zadruga u državi članici, depoziti po viđenju koje kreditna institucija drži kod središnje institucije mogu se smatrati likvidnom imovinom osim ako ih središnja institucija koja prima depozite smatra operativnim depozitima. Ako se depoziti tretiraju kao likvidna imovina, oni se tretiraju u skladu s jednom od sljedećih odredbi:
2. Ako u skladu s pravom države članice ili pravno obvezujućim dokumentima kojima se uređuju mreže ili sustavi opisani u stavku 1. kreditna institucija u roku od 30 kalendarskih dana ima pristup neiskorištenim izvorima likvidnosti iz središnje institucije ili druge institucije u istoj mreži ili sustavu, ti se izvori financiranja tretiraju kao imovina 2.B stupnja u mjeri u kojoj se ne osiguravaju likvidnom imovinom i u kojoj se ne tretiraju u skladu s odredbama članka 34. Minimalni korektivni faktor od 25 % primjenjuje se na neiskorišteni obvezujući iznos glavnice izvora likvidnosti.”; |
(11) |
Članak 17. mijenja se kako slijedi:
|
(12) |
Članak 21. zamjenjuje se sljedećim: „Članak 21. Netiranje transakcija izvedenicama 1. Kreditne institucije izračunavaju likvidnosne odljeve i priljeve predviđene u razdoblju od 30 kalendarskih dana za ugovore navedene u Prilogu II. Uredbi (EU) br. 575/2013 i za kreditne izvedenice na neto osnovi po drugim ugovornim stranama, pod uvjetom da postoje dvostrani sporazumi o netiranju koji ispunjavaju uvjete iz članka 295. navedene Uredbe. 2. Odstupajući od stavka 1., kreditne institucije izračunavaju na neto osnovi novčane odljeve i priljeve koji proizlaze iz transakcija izvedenicama u stranoj valuti i uključuju potpunu razmjenu iznosa glavnice, što se izvodi istodobno (ili na isti dan), čak i ako te transakcije nisu obuhvaćene dvostranim sporazumom o netiranju. 3. Za potrebe ovog članka neto osnova umanjena je za kolateral koji će se dati ili primiti u sljedećih 30 kalendarskih dana. Međutim, u slučaju kolaterala koji će se dati ili primiti u sljedećih 30 kalendarskih dana smatra se da je neto osnova umanjena za taj kolateral samo ako su ispunjena oba sljedeća uvjeta:
|
(13) |
Članak 22. mijenja se kako slijedi:
|
(14) |
U članku 23. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim: „1. Kreditne institucije redovito procjenjuju vjerojatnost i potencijalni obujam likvidnosnih odljeva tijekom 30 kalendarskih dana u vezi s proizvodima i uslugama koji nisu obuhvaćeni člancima od 27. do 31.a te koje one nude ili sponzoriraju ili za koje bi potencijalni kupci smatrali da su povezani s tim institucijama. Navedeni proizvodi ili usluge uključuju, ali nisu ograničeni na:
|
(15) |
U članku 25. stavku 2. točka (b) zamjenjuje se sljedećim:
|
(16) |
Na kraju članka 26. dodaje se sljedeći stavak: „Nadležna tijela izvješćuju EBA-u o institucijama koje mogu primijeniti umanjenje odljeva s međuovisnim priljevima na temelju ovog članka. EBA može zatražiti popratnu dokumentaciju.”; |
(17) |
Članak 28. mijenja se kako slijedi:
|
(18) |
U članku 29. stavak 2. mijenja se kako slijedi:
|
(19) |
Članak 30. mijenja se kako slijedi:
|
(20) |
Članak 31. mijenja se kako slijedi:
|
(21) |
Umeće se sljedeći članak 31.a: „Članak 31.a Odljevi iz obveza koji nisu obuhvaćeni drugim odredbama ovog poglavlja 1. Kreditne institucije obvezne su pomnožiti sa stopom odljeva od 100 % sve obveze koje dospijevaju u roku od 30 kalendarskih dana, osim obveza iz članaka od 24. do 31. 2. Ako ukupni iznos svih ugovornih obveza u vezi s pružanjem financiranja nefinancijskim klijentima u roku od 30 kalendarskih dana, osim obveza iz članaka od 24. do 31., premašuje iznos priljeva od tih nefinancijskih klijenata izračunanih u skladu s člankom 32. stavkom 3. točkom (a), taj višak podliježe stopi odljeva od 100 %. Za potrebe ovog stavka nefinancijski klijenti uključuju, među ostalim, fizičke osobe, mala i srednja poduzeća, trgovačka društva, države, multilateralne razvojne banke i subjekte javnog sektora te ne uključuju financijske klijente i središnje banke.”; |
(22) |
Članak 32. mijenja se kako slijedi:
|
(23) |
Članak 34. stavak 2. mijenja se kako slijedi:
|
(24) |
Prilog I. mijenja se kako slijedi:
|
Članak 2.
Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.
Primjenjuje se od 30. travnja 2020.
Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.
Sastavljeno u Bruxellesu 13. srpnja 2018.
Za Komisiju
Predsjednik
Jean-Claude JUNCKER
(1) SL L 176, 27.6.2013., str. 1.
(2) Delegirana uredba Komisije (EU) 2015/61 оd 10. listopada 2014. o dopuni Uredbe (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu zahtjeva za likvidnosnu pokrivenost kreditnih institucija (SL L 11, 17.1.2015., str. 1.).
(3) Uredba (EU) 2017/2402 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2017. o utvrđivanju općeg okvira za sekuritizaciju i o uspostavi specifičnog okvira za jednostavnu, transparentnu i standardiziranu sekuritizaciju te o izmjeni direktiva 2009/65/EZ, 2009/138/EZ i 2011/61/EU te uredaba (EZ) br. 1060/2009 i (EU) br. 648/2012 (SL L 347, 28.12.2017., str. 35.).