15.10.2015   

HR

Službeni list Europske unije

L 269/71

(1)

Komisija je 13. listopada 2011. elektroničkom poštom zaprimila pritužbu (2) u kojoj se navodi da je Slovačka dodijelila nezakonitu potporu trgovačkom društvu pod nazivom Novácké chemické závody, a.s. v konkurze (dalje u tekstu „NCHZ”).

(2)

Komisija je Slovačkoj 17. listopada 2011. proslijedila pritužbu i zahtjev za dostavu informacija. Slovačka nadležna tijela zatražila su verziju dokumenata na slovačkom jeziku, koja im je 16. siječnja 2012. poslana elektroničkom poštom.

(3)

Slovačka nadležna tijela dostavila su zatražene informacije dopisom od 17. veljače 2012. Komisija je 22. ožujka i 21. lipnja 2012. poslala dodatne zahtjeve za dostavu informacija. Slovačka je odgovorila 23. travnja i 11. rujna 2012.

(4)

Podnositelj pritužbe poslao je dodatne informacije u pogledu svoje pritužbe 14. lipnja 2012. Na zahtjev podnositelja pritužbe 24. siječnja 2013. održan je sastanak između Komisije i podnositelja pritužbe. Podnositelj pritužbe dostavio je dodatne informacije elektroničkom poštom 8. i 22. ožujka 2013.

(5)

Komisija je dopisom od 2. srpnja 2013. obavijestila Slovačku da je u vezi s potporom odlučila pokrenuti postupak utvrđen člankom 108. stavkom 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije.

(6)

Odluka Komisije o pokretanju postupka objavljena je u Službenom listu Europske unije  (3). Komisija je pozvala zainteresirane strane da dostave svoje primjedbe u pogledu navodne mjere potpore.

(7)

Slovačka je 3. rujna 2013. te 2. i 30. prosinca 2013. dostavila primjedbe u pogledu odluke o pokretanju postupka. Na zahtjev slovačkih nadležnih tijela 7. listopada 2013. i 17. veljače 2014. održan je sastanak između Slovačke i Komisije.

(8)

Komisija je 12. studenoga 2013. primila dvije primjedbe zainteresiranih strana. Proslijedila ih je Slovačkoj 2. prosinca 2014. uz niz dodatnih pitanja. Slovačka je dobila priliku za odgovor, a njezine su primjedbe primljene dopisom od 14. siječnja 2014.

(9)

Komisija je Slovačkoj 2. svibnja 2014. uputila dodatna pitanja na koja je Slovačka odgovorila 14. i 30. svibnja 2014. Komisija je elektroničkom poštom 20. ožujka 2014. poslala i zahtjev za dodatno pojašnjenje jednoj od zainteresiranih trećih strana, na koji je treća strana naposljetku odgovorila 6. svibnja 2014.

(10)

NCHZ (čiju djelatnost sad obavlja trgovačko društvo Fortischem, a.s.) bio je proizvođač kemikalija podijeljen u tri odjela. Osnovne djelatnosti društva bile su proizvodnja kalcijeva karbida i tehničkih plinova, proizvodnja polivinil-klorida (PVC) i njegovih prerađenih proizvoda te, u sve većoj mjeri, proizvodnja osnovnih i posebnih kemikalija koje se proizvode u malim količinama.

(11)

NCHZ je upravljao kemijskim postrojenjem (osnovanim 1940.) koje se nalazi u pokrajini Trenčín u zapadnoj Slovačkoj. Ta je pokrajina prihvatljiva za primanje potpore u skladu s člankom 107. stavkom 3. točkom (a) UFEU-a. Društvo je bilo u privatnom vlasništvu (4).

(12)

NCHZ je 8. listopada 2009. pokrenuo stečajni postupak tvrdeći da ne može održati svoje poslovanje zbog kazne od 19,6 milijuna EUR koju mu je izrekla Komisija zbog sudjelovanja u kartelu na tržištu kalcijeva karbida (5). Komisija, međutim, napominje da kazna nije bila jedina velika obveza NCHZ-a i da je NCHZ proglasio stečaj prije dospijeća kazne za sudjelovanje u kartelu.

(13)

Jedan mjesec nakon što je NCHZ pokrenuo stečajni postupak Slovačka je donijela Zakon br. 493 od 5. studenoga 2009. o određenim mjerama u pogledu trgovačkih društava od strateškog značenja kojim se državi osigurava pravo prvokupa u slučaju prodaje trgovačkih društava od strateškog značenja koja se nalaze u stečaju te se zahtijeva da stečajni upravitelj osigura nastavak poslovanja takvog trgovačkog društva tijekom stečajnog postupka. Vlada je u skladu s tim zakonom proglasila NCHZ trgovačkim društvom od strateškog značenja 2. prosinca 2009., tj. jedan dan nakon što je Zakon stupio na snagu. Zakon je prestao važiti 31. prosinca 2010. NCHZ je bio jedino trgovačko društvo na koje je Zakon primijenjen.

(14)

U siječnju 2011. na temelju odluke odbora vjerovnika i osiguranih vjerovnika, stečajni upravitelj društva dobio je uputu da nastavi poslovanje NCHZ-a u stečaju čak i nakon prestanka važenja Zakona. Ta je odluka temeljena na gospodarskom izvješću u kojem se analizira stanje društva i u kojem je zaključeno da bi ishod stečajnog postupka bio povoljniji za vjerovnike kad bi društvo nastavilo poslovati. Odluku o nastavku poslovanja odobrio je i Sud pokrajine Trenčín u veljači 2011.

(15)

U odluku o nastavku poslovanja NCHZ-a bila su uključena sljedeća dva mjerodavna tijela vjerovnika: odbor vjerovnika od pet subjekata (6), od kojih su četiri u privatnom vlasništvu. Jedan javni subjekt u odboru bio je slovački Fond za upravljanje državnom imovinom (Fond národného majetku Slovenskej Republiky). Usto je NCHZ imao šest osiguranih vjerovnika. Od tih šest osiguranih vjerovnika četiri su bili javni subjekti – Fond za upravljanje državnom imovinom, Fond za zaštitu okoliša (Environmentálny fond), Slovačka banka za jamstva i razvoj (Slovenská záručná a rozvojová banka, a. s.) i Grad Nováky.

(16)

Za vrijeme stečajnog postupka upravitelj je organizirao dva javna natječaja za prodaju poslovanja NCHZ-a. Prvo je bilo neuspješno jer je u posljednjoj fazi sudjelovao samo jedan ponuditelj, koji je nudio 2 milijuna EUR. Upravitelj je tu ponudu odbio i natječaj je poništen odlukom Suda pokrajine Trenčín. Poslovanje je prodano nakon drugog natječaja organiziranog 2011. Na tom su se natječaju dvije ponude kvalificirale u posljednju fazu, jedna od 2 046 000 EUR i druga od 2 200 000 EUR. Odabran je ponuditelj s najvišom ponudom. Odabrani ponuditelj bilo je češko društvo Via Chem Slovakia. Kupoprodajni ugovor s društvom Via Chem Slovakia sklopljen je 16. siječnja 2012., a prodaja je zaključena 31. srpnja 2012. NCHZ je primio […] (7), što je bilo uključeno u prihode od prodaje. Nadalje, Via Chem Slovakia pristao je preuzeti privatne obveze iz poslovanja NCHZ-a nastale tijekom stečajnog postupka u ukupnom iznosu od [10 – 13] milijuna EUR.

(17)

Na temelju uvjeta drugog natječaja potencijalni su ponuditelji imali sljedeće dvije mogućnosti: mogli su dostaviti ponudu kojom preuzimaju „Obveze prenositelja” utvrđene člankom 1.7. uvjeta natječaja ili ponudu kojom ne preuzimaju te obveze. Preuzete obveze sadržavale su sljedeće uvjete:

(18)

U pravilima natječaja utvrđeno je da, ako najvišu ponudu dostavi ponuditelj koji ne namjerava preuzeti obveze, najviša ponuda ponuditelja koji ih namjerava preuzeti mogla bi se izjednačiti s najvišom ponudom. U skladu s informacijama koje je dostavila Slovačka nijedan od sudionika u drugom natječaju nije dostavio ponudu kojom preuzima obveze. Stoga je poslovanje NCHZ-a prodano ponuditelju koji nije preuzeo obveze.

(19)

Via Chem Slovakia prodao je osnovnu djelatnost NCHZ-a, odjel za kemikalije, društvu Fortischem za […] EUR 1. kolovoza 2012., jedan dan nakon sklapanja transakcije između društva NCHZ u stečaju i društva Via Chem Slovakia. Fortischem je preuzeo i sve obveze i ugovore povezane s odjelom za kemikalije. Fortischem je preuzeo i većinu od 1 412 zaposlenika NCHZ-a. Slovačka tvrdi da je preneseno manje od 60 % izvorne imovine NCHZ-a jer prijenosom nisu bile obuhvaćene nekretnine. Međutim, na temelju ugovora društvu Fortischem dopušteno je korištenje nekretninama koje su izvorno bile dio prenesenog poslovanja, ali su ostale u vlasništvu društva Via Chem Slovakia.

(20)

Iako je sva imovina NCHZ-a prodana tijekom stečajnog postupka, postupak još nije završen (jedan su razlog tekući sudski predmeti u pogledu određenih tražbina). Dio tražbina javnih vjerovnika koji iznosi oko 4,0 milijuna EUR otplaćen je 2012. iz prihoda od prodaje poslovanja NCHZ-a. Međutim, neki prihodi od prodaje imovine još nisu raspodijeljeni.

(21)

Mjere koje se procjenjuju jesu neplaćanje obveza raznim državnim subjektima tijekom stečajnog postupka NCHZ-a.

(22)

Nepodmirene obveze NCHZ-a prema javnim subjektima ili društvima u državnom vlasništvu nastale tijekom stečajnog postupka iznosile su ukupno 13 353 877,46 EUR 1. kolovoza 2012., što je datum prodaje poslovanja NCHZ-a. Te obveze predstavljaju samo obveze nastale tijekom stečajnog postupka (to nisu ukupne obveze prema državi). Te obveze utvrđene su člankom 87. slovačkog Stečajnog zakona (8) kao „tražbine iz stečajne mase”. Tražbine iz stečajne mase sadržavaju tražbine nastale nakon proglašenja stečaja u pogledu upravljanja imovinom u stečaju i njezine likvidacije te tražbine nastale nakon proglašenja stečaja u pogledu poreza, naknada, obveza, premija za zdravstveno osiguranje, premija za socijalno osiguranje te plaća ili nadnica zaposlenika društva u stečaju. Sve obveze nastale iz nastavka poslovanja društva tijekom stečajnog postupka koje se ne mogu platiti iz prihoda od nastavka poslovanja isto se tako smatraju tražbinama iz stečajne mase.

(23)

Javne obveze NCHZ-a nastale tijekom stečajnog postupka navedene su u tablici 1. u nastavku.

Tablica 1.

Obveze društva NCHZ prema državi ili društvima u državnom vlasništvu nastale tijekom stečajnog postupka (stanje na dan 1. kolovoza 2012.)

(24)

Na temelju članka 88. stavka 5. slovačkog Stečajnog zakona obveze nastale kao rezultat poslovanja podmiruje upravitelj iz prihoda od tog poslovanja redoslijedom njihova dospijeća.

(25)

Na temelju informacija dostupnih Komisiji čini se da su barem neke državne ustanove (npr. Društvo za socijalno osiguranje) pokušale naplatiti potraživanja u stečajnom postupku. Međutim, nastavkom poslovanja NCHZ-a nisu nastali dovoljni prihodi kojima bi se pokrili svi operativni troškovi, uključujući doprinose za socijalno osiguranje i druga potraživanja države nastala tijekom stečajnog postupka. Prihodi NCHZ-a upotrijebljeni su u prvom redu za pokrivanje troškova izravno povezanih s poslovanjem (isporuka sirovina, energije itd.) kako bi se održala njegova komercijalna djelatnost, dok obveze prema državi nisu plaćene i nastavile su rasti tijekom nastavka poslovanja društva NCHZ u stečaju.

(26)

Nastavak poslovanja NCHZ-a, koji je bio glavni uzrok tih nagomilanih obveza, temeljio se na dvjema različitim mjerama provedenima tijekom stečajnog postupka, između prosinca 2009. i prosinca 2010. na Zakonu te na odluci vjerovnika iz siječnja 2011.

(27)

Od stupanja Zakona na snagu 1. prosinca 2009. i Odluke Vlade od 2. prosinca 2009. do prestanka važenja Zakona 31. prosinca 2010. NCHZ je ostvarivao korist od statusa „društva od strateškog značenja”. Na temelju Zakona stečajni upravitelj bio je obvezan sljedeće: i. osigurati nastavak poslovanja društva od strateškog značenja, čak i ako se njegovim prihodima ne pokrivaju operativni troškovi u potpunosti, uključujući poreze i doprinose za socijalno osiguranje; i ii. spriječiti neopravdano kolektivno otpuštanje zaposlenika.

(28)

Zakon se trebao primijeniti na trgovačka društva od strateškog značenja u stečajnom postupku. Svrha Zakona bila je održati poslovanje poduzeća u stečaju koja je slovačka vlada proglasila strateški važnima. Nadalje, Zakonom je slovačka vlada dobila pravo prvokupa društava od strateškog značenja koja su proglasila stečaj.

(29)

Kako bi društvo bilo obuhvaćeno područjem primjene Zakona, moralo je ispunjivati sve sljedeće uvjete:

(30)

NCHZ je bio jedino društvo koje je ostvarilo korist od Zakona. Zakon je donesen 5. studenoga 2009., a stupio je na snagu 1. prosinca 2009. Slovačka vlada proglasila je 2. prosinca 2009. Odlukom br. 534/2009 NCHZ trgovačkim društvom od strateškog značenja.

(31)

Pri donošenju odluke o strateškom značenju NCHZ-a slovačka vlada ukazala je na činjenicu da bi stečaj društva mogao dovesti do gubitka više od 1 700 izravnih radnih mjesta i ugroziti daljnjih 5 000 radnih mjesta kod dobavljača NCHZ-a u Slovačkoj. Navela je i da bi prekid proizvodnje u NCHZ-u negativno utjecao na rezultate i konkurentnost kemijske industrije u Slovačkoj, čime bi se znatno pogoršao položaj cijelog slovačkog gospodarstva (9).

(32)

Nakon što je Zakon prestao važiti 31. prosinca 2010. stečajni upravitelj, koji je bio obvezan uputama odbora vjerovnika, odlučio je nastaviti poslovanje NCHZ-a u skladu s odredbama slovačkog Stečajnog zakona.

(33)

Na temelju slovačkog Stečajnog zakona vjerovnici svih neosiguranih potraživanja registriranih u stečajnom postupku moraju izabrati odbor vjerovnika kako bi ostvarili svoja prava tijekom stečaja. Odbor je ovlašten davati upute stečajnom upravitelju u okolnostima koje su izričito predviđene slovačkim Stečajnim zakonom, uključujući slučaj u kojem operativni troškovi poduzeća u stečaju premašuju prihode od poslovanja, čime nastavak njegova poslovanja vodi do daljnjeg gomilanja obveza. U takvoj situaciji upravitelj mora zatražiti upute u pogledu opsega u kojem je potrebno nastaviti poslovanje društva (članak 88. slovačkog Stečajnog zakona). O tim uputama mora glasati odbor vjerovnika i osigurani vjerovnici, a zatim ih stečajni sud mora odobriti i učiniti obvezujućima.

(34)

U slučaju stečajnog postupka NCHZ-a odbor se sastojao od pet subjekata, od kojih su četiri bila u privatnom vlasništvu (10). Javni član odbora bio je Fond za upravljanje državnom imovinom (Fond národného majetku). Usto, na temelju informacija dostupnih Komisiji, NCHZ je imao šest osiguranih vjerovnika. Četiri od tih osiguranih vjerovnika bila su sljedeća poduzeća u državnom vlasništvu/javna poduzeća: Fond za upravljanje državnom imovinom, Fond za zaštitu okoliša (Environmentálny fond), Slovačka banka za jamstva i razvoj (Slovenská záručná a rozvojová banka, a. s.) i Grad Nováky.

(35)

Kako se zahtijeva na temelju slovačkog Stečajnog zakona, upravitelj je obavijestio i neosigurane i osigurane vjerovnike (na zajedničkom sastanku 26. siječnja 2011.) da troškovi poslovanja NCHZ-a premašuju prihode od poslovanja. Upravitelj je vjerovnicima dostavio i ekonomsku analizu od 23. prosinca 2010. u kojoj je utvrđeno nekoliko mogućih scenarija i u kojoj su uspoređeni troškovi i prihodi sa stajališta vjerovnika NCHZ-a. U analizi je zaključeno da je u interesu vjerovnika bilo nastaviti poslovanje NCHZ-a i prodati ga kao poduzeće s vremenskom neograničenošću poslovanja. Analiza upravitelja dopunjena je prezentacijom uprave NCHZ-a pod nazivom „NCHZ Nováky – studija izvedivosti restrukturiranja”, u kojoj se isto tako tvrdi da bi najbolje rješenje za vjerovnike bila prodaja NCHZ-a kao društva koje posluje. S obzirom na te studije svi vjerovnici u odboru vjerovnika i svi osigurani vjerovnici odlučili su 26. siječnja 2011. nastaviti poslovanje društva. Tu je odluku Sud pokrajine Trenčín odobrio i učinio obvezujućom za upravitelja presudom od 23. veljače 2011.

(36)

Nakon odobrenja vjerovnika i Suda pokrajine Trenčín poslovanje NCHZ-a nastavljeno je bez prekida dok društvo nije prodano kao poduzeće s vremenskom neograničenošću poslovanja društvu Via Chem Slovakia u srpnju 2012.

(37)

U odluci o pokretanju postupka od 2. srpnja 2013. utvrđeno je da NCHZ tijekom stečajnog postupka nije u potpunosti plaćao doprinose za socijalno osiguranje svojih zaposlenika ni ostale obveze prema različitim državnim subjektima. Javni dug za razdoblje od 2009. do 2011. ukupno je iznosio 12,1 milijun EUR. U pogledu financijskih poteškoća NCHZ-a prije pokretanja stečajnog postupka, dopuštanjem nastavka poslovanja NCHZ-a država je preuzela stvarni rizik da će NCHZ nagomilati javne obveze koje kasnije neće moći ispuniti. Neplaćeni se dug stoga mogao izbjeći ili barem znatno smanjiti prekidom poslovanja NCHZ-a tijekom stečajnog postupka.

(38)

Postojali su i jasni pokazatelji za to da se odluka vjerovnika o nastavku poslovanja NCHZ-a nakon prestanka važenja Zakona mogla pripisati državi i da je zbog nje za društvo nastala neopravdana i selektivna ekonomska prednost.

(39)

Komisija je stoga u toj fazi zaključila da je društvu NCHZ, time što mu se dopustio nastavak poslovanja i djelatnost na tržištu, a da nije moralo plaćati doprinose za socijalno osiguranje i ostale javne obveze tijekom duljeg razdoblja, dodijeljena prednost pred konkurentima koju ne bi ostvarilo u uobičajenim tržišnim uvjetima.

(40)

Komisija je izrazila dvojbe i u pogledu toga je li natječaj kojim je NCHZ prodan bio bezuvjetan jer su neki ponuditelji mogli povećati svoje ponude u kasnijoj fazi kad su sve ponude već bile dostavljene. Komisija je stoga izrazila dvojbe u pogledu toga je li cijena koju je uspješni ponuditelj platio za imovinu društva predstavljala tržišnu cijenu kojom se osiguralo povećanje prihoda u najvećoj mogućoj mjeri kako bi se namirili vjerovnici, uključujući državu. Nadalje, postojale su jasne naznake za to da ekonomski kontinuitet između NCHZ-a i novog subjekta nije bio prekinut. To bi značilo da bi svaku nespojivu državnu potporu dodijeljenu NCHZ-u novi vlasnik poslovanja društva mogao vratiti.

(41)

Komisija je stoga odlučila pokrenuti postupak utvrđen člankom 108. stavkom 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije.

(42)

Dvije treće strane dostavile su primjedbe u pogledu odluke o pokretanju postupka, odnosno podnositelj pritužbe i još jedna zainteresirana treća strana koja je željela ostati anonimna. Obje zainteresirane strane potvrdile su činjenice i obrazloženje Komisije navedene u odluci o pokretanju službenog istražnog postupka.

(43)

Treće su strane naglasile očitu vremensku poveznicu između ekonomskih poteškoća NCHZ-a i uvođenja Zakona o trgovačkim društvima od strateškog značenja koji je donesen u ubrzanom zakonodavnom postupku. Usto, samo jedan dan nakon stupanja Zakona na snagu, slovačka vlada donijela je odluku kojom NCHZ proglašava društvom od strateškog značenja u smislu Zakona. Obje zainteresirane strane tvrdile su da je država mogla spriječiti predvidivi rizik gomilanja neplaćenih javnih obveza da NCHZ-u nije dodijelila status društva od strateškog značenja.

(44)

Usto, NCHZ je vjerojatno ostvario korist od prednosti statusa društva kojemu je zakonom onemogućeno da se povuče s tržišta i stoga je ostao pouzdani poslovni partner, dok bi se druga društva u istoj situaciji kao NCHZ, tj. u stečajnom postupku, najvjerojatnije suočila sa sve lošijim poslovnim odnosima s dobavljačima i klijentima zbog mogućnosti njihova povlačenja s tržišta.

(45)

U pogledu poslovanja NCHZ-a nakon odluke odbora vjerovnika jedna od zainteresiranih strana navodi da je član odbora vjerovnika u državnom vlasništvu mogao i trebao pokušati ostvariti drukčiji ishod, i to uvjeravanjem ostalih članova odbora ili barem glasovanjem protiv nastavka poslovanja NCHZ-a. Isti je zaključak primjenjiv na državu kao jednu od osiguranih vjerovnika, koja je, kako navode zainteresirane strane, imala pravo veta na odluku kojom se odobrio nastavak poslovanja NCHZ-a. Zainteresirane strane smatraju da je taj propust značio da se odluka odbora vjerovnika i osiguranih vjerovnika mogla pripisati državi.

(46)

U svakom slučaju, zainteresirane strane tvrdile su i da se odluka Suda pokrajine Trenčín kojom se dopušta održavanje poslovanja NCHZ-a isto tako mogla pripisati državi.

(47)

Obje zainteresirane strane iznijele su tvrdnju da je nastavkom poslovanja NCHZ-a narušeno tržišno natjecanje, posebno na tržištu kalcijeva karbida, i da je NCHZ u tom razdoblju provodio vrlo agresivnu politiku određivanja cijena.

(48)

U pogledu prodaje NCHZ-a jedna od zainteresiranih strana tvrdila je da je zbog obveza iz natječaja ishod natječaja bio neizvjestan i da zbog toga nije sudjelovala u natječaju iako je preuzimanje poslovanja NCHZ-a moglo biti zanimljivo.

(49)

Naposljetku, zainteresirane strane navele su da su ukupno poslovanje društva Fortischem i njegova prisutnost na tržištu u osnovi bili jednaki poslovanju bivšeg NCHZ-a. Jedina je vidljiva promjena bila promjena naziva i vlasnika.

(50)

Slovačka je tvrdila da je upravitelj stečajnog postupka NCHZ-a bio obvezan nastaviti poslovanje društva na temelju Zakona do 31. prosinca 2010. U pogledu prirode Zakona Slovačka je tvrdila da je on predstavljao općenitu mjeru primjenjivu na sva društva koja ispunjuju uvjete.

(51)

Slovačka je tvrdila da je bilo vjerojatno da bi bez Zakona vjerovnici u svakom slučaju odlučili nastaviti poslovanje NCHZ-a, iako vjerovnici ili sud tijekom prvog razdoblja nisu donijeli odluku. Slovačka je uputila na preliminarnu analizu i javne izjave upravitelja iz listopada 2009. (tj. prije stupanja Zakona na snagu) u kojima se ukazuje na sklonost nastavku poslovanja NCHZ-a. Zakon stoga nije imao znatan učinak jer bi NCHZ nastavio poslovati samo na temelju standardnih pravila o stečaju, čak i da Zakon nije donesen.

(52)

Zatim, nakon što je Zakon prestao važiti u prosincu 2010., upravitelj je od odbora vjerovnika zatražio upute u pogledu nastavka poslovanja društva. Odbor se složio i Sud pokrajine Trenčín potvrdio je tu odluku (11). Slovačka je dostavila ekonomsku analizu pripremljenu kao temelj za donošenje odluke odbora vjerovnika. Društvo je nastavilo poslovati dok nije prodano 2012.

(53)

Slovačka je dostavila i hipotetsku analizu upravitelja temeljenu na metodologiji upotrijebljenoj za analizu u drugom razdoblju (nastavak poslovanja na temelju odluke vjerovnika i suda), iz koje proizlazi da bi, da se likvidacija razmatrala na početku prvog razdoblja (nastavak poslovanja na temelju Zakona), ishod analize bio isti. Unatoč nižoj razini kratkoročnih obveza koje ukupno iznose 8,5 milijuna EUR, prihodi od likvidacije ne bi bili veći od troškova i kratkoročnih obveza.

(54)

S obzirom na navedeno Slovačka je tvrdila da je postupanje države tijekom stečajnog postupka bilo u skladu s načelom vjerovnika u tržišnom gospodarstvu. Stoga društvu NCHZ nije dala ekonomsku prednost i to nije predstavljalo državnu potporu.

(55)

Slovačka je navela da je pri upravljanju tražbinama i njihovu povratu od NCHZ-a glavni vjerovnik, Društvo za socijalno osiguranje (Sociálna poisťovňa), postupio u skladu sa Zakonom o socijalnom osiguranju br. 461/2003, kako je izmijenjen, i u skladu sa slovačkim Stečajnim zakonom. Društvo Sociálna poisťovňa iscrpilo je sva moguća sredstva na temelju zakona. Nije prihvatilo neplaćanje premija i propisno je prijavilo svoje tražbine upravitelju.

(56)

Društvo za socijalno osiguranje nije vodilo evidenciju tražbina prema NCHZ-u koje su nastale prije proglašenja stečaja i koje bi bilo potrebno unijeti u stečajni postupak u skladu s člankom 28. slovačkog Stečajnog zakona (12). Stoga nije moglo postati članom tijela vjerovnika koja odlučuju o nastavku poslovanja NCHZ-a.

(57)

Stoga je jedini dostupan način za osiguranje plaćanja tražbina bilo njihovo unošenje u stečajni postupak u tijeku kao tražbine iz stečajne mase. To je Društvo za socijalno osiguranje (preko svoje podružnice u Prievidzi) neprekidno činilo, u skladu s člancima 87. i 88. slovačkog Stečajnog zakona (vidjeti tablicu 2. za više detalja).

(58)

Na temelju članka 87. stavka 3. slovačkog Stečajnog zakona, tražbine iz stečajne mase podmiruje upravitelj iz sredstava od postupka likvidacije imovine predmetne stečajne mase do dospijeća plaćanja. Upravitelj je odgovoran vjerovnicima koji imaju tražbinu iz stečajne mase za gubitke koji im nastanu ako njihova tražbina iz stečajne mase nije na ispravan način i na vrijeme podmirena u skladu s tom odredbom, osim ako može dokazati da je postupio u skladu s profesionalnom pažnjom. Sastanak predstavnika Društva za socijalno osiguranje i NCHZ-a održan je 24. kolovoza 2011. u podružnici u Prievidzi. Na sastanku je upravitelj obavijestio predstavnike Društva za socijalno osiguranje da ne može podmiriti tražbine iz stečajne mase jer mu prioritet mora biti nastavak poslovanja društva kako bi se društvo moglo prodati po najboljoj mogućoj cijeni.

(59)

Na temelju članka 47. stavka 1. slovačkog Stečajnog zakona proglašenjem stečaja obustavljaju se svi sudski i ostali postupci povezani s imovinom koja podliježe stečajnom postupku i pripada strani u stečaju. Vremenska ograničenja utvrđena ili navedena u tom postupku ne istječu tijekom te obustave.

(60)

Na temelju članka 47. slovačkog Stečajnog zakona Društvo za socijalno osiguranje ne smije ostvariti pravo na povrat tražbine odlukom na temelju Zakona o socijalnom osiguranju niti naknadno dobiti povrat tražbine pokretanjem ovršnog postupka (vidjeti članak 48. slovačkog Stečajnog zakona). U tablici 2. u nastavku nalazi se pregled tražbina koje je prijavilo Društvo za socijalno osiguranje u razdoblju od rujna 2009. do siječnja 2012.

(61)

Međutim, 15. studenoga 2011. podružnica Društva za socijalno osiguranje u Prievidzi podnijela je tužbu protiv osoba ovlaštenih da djeluju u ime NCHZ-a okružnom javnom tužitelju u Prievidzi, navodeći da su te osobe u razdoblju od lipnja 2011. do rujna 2011. počinile kazneno djelo neispunjivanja obveze i plaćanja doprinosa za osiguranje u skladu s člancima 277. i 278. Zakona br. 300/2005 („Kazneni zakon”), kako je izmijenjen. Okružni istražitelj Policijske uprave u Prievidzi obustavio je 7. veljače 2012. kazneni postupak jer nije bilo moguće utvrditi činjenice kojima bi se dopustio kazneni progon tih osoba.

Tablica 2.

Tražbine koje je u stečajnom postupku (u tisućama EUR)  (13) zabilježilo Društvo za socijalno osiguranje od rujna 2009. do siječnja 2012.

(62)

U pogledu prodaje društva NCHZ Slovačka je tvrdila da je ona provedena otvoreno, transparentno i bezuvjetno te da je natječajem propisno izabran ponuditelj s najvišom ponudom. S obzirom na vrstu prodaje Slovačka je tvrdila da bi se taj slučaj trebao smatrati posebnim slučajem trgovine imovinom u kojem se sva imovina prenosi s pravima i određenim obvezama povezanima s njima.

(63)

Slovačka je nadalje tvrdila da u tom slučaju nije bilo vjerojatno da će uvjeti povezani s drugim natječajem utjecati na mogućnost ostvarivanja najviše moguće cijene jer nijedan od dvaju ponuditelja koji su sudjelovali u drugom natječaju nije namjeravao preuzeti obveze. Usto, cijena koja je naposljetku ostvarena (2,2 milijuna EUR) bila je vrlo blizu cijene ostvarene u prvom natječaju, koji je poništen (2 milijuna EUR). Prvi natječaj nije sadržavao preuzete obveze.

(64)

Budući da je, prema stajalištu Slovačke, NCHZ prodan u dovoljno otvorenom, transparentnom i bezuvjetnom natječaju, za imovinu NCHZ-a ostvarena je tržišna cijena. Prema mišljenju Slovačke ne postoji ekonomski kontinuitet između društava NCHZ, Via Chem Slovakia i, sada, društva Fortischem. Slovačka je tvrdila da je u okviru transakcije između društava Via Chem Slovakia i Fortischem preneseno manje od 60 % poslovanja, posebno zato što prodajom nisu bile obuhvaćene nekretnine. Naposljetku, Slovačka je tvrdila da Komisija nije imala dokaza za to da je NCHZ prodan kao poduzeće s vremenskom neograničenošću poslovanja u svrhu izbjegavanja povrata državne potpore.

(65)

Slovačka je potvrdila i da su sve nenovčane preuzete obveze u pogledu ugovora sa zaposlenicima prenesene na novog kupca, društvo Via Chem Slovakia. Slovačka je pojasnila i da nije sastavljeno izvješće o ocjeni ukupne imovine ili društva s vremenskom neograničenošću poslovanja. Nadalje, Slovačka je potvrdila da su sve obveze prema državi nastale tijekom stečajnog postupka ostale u društvu NCHZ i da će se podmiriti prihodima od prodaje.

(66)

Na temelju članka 107. stavka 1. UFEU-a svaka potpora koju dodijeli država članica ili koja se dodjeljuje putem državnih sredstava u bilo kojem obliku kojim se narušava ili prijeti da će narušiti tržišno natjecanje stavljanjem određenih poduzetnika ili proizvodnje određene robe u povoljniji položaj, nespojiva je s unutarnjim tržištem u mjeri u kojoj utječe na trgovinu među državama članicama.

(67)

Kako bi se utvrdilo postojanje državne potpore, potrebno je procijeniti jesu li u predmetnom slučaju ispunjeni kumulativni kriteriji navedeni u članku 107. stavku 1. UFEU-a (tj. prijenos državnih sredstava, pripisivost državi, selektivna prednost, mogućnost narušavanja tržišnog natjecanja i utjecaj na trgovinu u EU-u). Procjenu je potrebno izvršiti posebno s obzirom na neplaćanje doprinosa za socijalno osiguranje i drugih obveza prema državi tijekom nastavka poslovanja društva NCHZ u stečaju na sljedeći način: i. na temelju primjene Zakona nakon odluke Vlade o proglašavanju NCHZ-a društvom od strateškog značenja u smislu Zakona (vidjeti točku 5.2.) i ii. nastavkom poslovanja na temelju odluke odbora vjerovnika uz suglasnost javnih vjerovnika (vidjeti točku 5.3.).

(68)

Procjenu će biti potrebno izvršiti uzimajući u obzir da je, u pogledu financijskih poteškoća NCHZ-a prije pokretanja stečajnog postupka, proglašavanjem NCHZ-a društvom od strateškog značenja Vlada preuzela stvaran rizik da će NCHZ nagomilati javne obveze koje kasnije neće moći podmiriti. Postojao je znatan rizik da se nastavkom poslovanja NCHZ-a tijekom stečajnog postupka neće ostvariti dovoljni prihodi za pokrivanje svih operativnih troškova, uključujući doprinose za socijalno osiguranje i druga potraživanja države, te da se sve veće obveze prema državi neće pravodobno platiti. Budući da se taj scenarij doista ostvario tijekom 2010., rizik od daljnjeg rasta neplaćenih obveza prema državi bio je još jasniji početkom 2011. kad je, nakon prestanka važenja Zakona, odbor vjerovnika odlučio nastaviti poslovanje NCHZ-a. Zapravo je upravitelj izričito upozorio vjerovnike NCHZ-a na taj problem.

(69)

Nastavak poslovanja društva u stečaju doveo je do porasta duga prema državi. Iznos neplaćenog duga koji se nagomilao tijekom stečajnog postupka (od 2009. do 2012.) iznosi više od 13,3 milijuna EUR.

(70)

Potrebno je napomenuti i da nije vjerojatno da će se nagomilane javne obveze u potpunosti vratiti iz prihoda od prodaje poslovanja društva NCHZ (prodajna cijena od 2,2 milijuna EUR i […] povrata od […]). Doista, dosad je samo oko 4,0 milijuna EUR tražbina javnih tijela vraćeno prihodima od prodaje.

(71)

Primjena Zakona na NCHZ u trajanju od 13 mjeseci (od stupanja Zakona na snagu 1. prosinca 2009. do njegova prestanka važenja 31. prosinca 2010.) bila je temelj za nastavak poslovanja NCHZ-a unatoč činjenici da su troškovi poslovanja stalno premašivali prihode od poslovanja, što je rezultiralo rastom duga.

(72)

U skladu s člankom 5. točkom (a) Zakona, stečajni upravitelj bio je obvezan osigurati poslovanje društva koje je Vlada proglasila trgovačkim društvom od strateškog značenja. U svojem odgovoru na zahtjev za dostavu informacija upravitelj je naveo da je nastavak poslovanja društva u stečaju bio nužna posljedica poštivanja njegovih obveza koje proizlaze izravno iz Zakona. Stoga je NCHZ mogao nastaviti poslovati i održavati poslovne odnose unatoč tome što se nalazio u situaciji u kojoj bi upravitelj bio obvezan razmotriti mogućnost prekida poslovanja i likvidacije poduzeća (jer nije bilo u mogućnosti platiti sve dugove).

(73)

Kako je prethodno navedeno, Slovačka je donijela Zakon i proglasila NCHZ društvom od strateškog značenja na temelju tog Zakona. Stoga je upravitelj primjenom Zakona bio obvezan nastaviti poslovanje NCHZ-a tijekom stečajnog postupka.

(74)

Na temelju tog proglašenja poslovanje društva održano je iako je postojao jasan rizik (koji se doista ostvario) da prihodi neće biti dovoljni za pokrivanje troškova poslovanja tijekom stečaja, uključujući doprinose za socijalno osiguranje i druge obveze prema državi.

(75)

Posljedično, država je mogla spriječiti taj predvidivi rizik gomilanja neplaćenih obveza prema državi ostvarivanjem svojeg diskrecijskog prava na temelju Zakona time što ne bi dodijelila društvu NCHZ status društva od strateškog značenja, što je upravitelja obvezalo na nastavak poslovanja NCHZ-a tijekom stečajnog postupka.

(76)

Nadalje, zbog nastavka poslovanja i gomilanja dodatnih obveza kao posljedice primjene Zakona postojećim javnim vjerovnicima NCHZ-a otežan je povrat postojećih tražbina.

(77)

Stoga Komisija zaključuje da se proglašenjem NCHZ-a društvom od strateškog značenja dovelo do prijenosa državnih sredstava u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a. Taj je prijenos nastao u obliku izgubljenog prihoda od doprinosa za socijalno osiguranje i drugih javnih tražbina koje NCHZ nije podmirio u razdoblju u kojem se Zakon primjenjivao na njega. Komisija napominje i da je odluku o proglašenju NCHZ-a društvom od strateškog značenja donijela Vlada i da je ona stoga jasno pripisiva Slovačkoj.

(78)

Primjenom Zakona na NCHZ to je društvo dobilo ekonomsku prednost jer je njime društvo zaštićeno od uobičajenog tijeka stečajnog postupka na temelju standardnog stečajnog zakonodavstva. Gotovo 13 mjeseci NCHZ nastavio je poslovati isključivo na temelju primjene Zakona. Stečajni upravitelj morao je osigurati poslovanje poduzeća čak i ako se njegovim prihodima nisu u potpunosti pokrivali operativni troškovi, uključujući poreze ili doprinose za socijalno osiguranje. Primjenom Zakona upravitelj i vjerovnici tako su ostali bez diskrecijskog prava na odlučivanje o tome je li nastavak poslovanja društva ekonomski povoljan.

(79)

Budući da su nastavkom poslovanja stvoreni gubitci, NCHZ nije mogao u potpunosti platiti svoje obveze, uključujući doprinose za socijalno i zdravstveno osiguranje za svoje zaposlenike i ostale obveze prema različitim državnim subjektima tijekom stečajnog postupka.

(80)

Zbog primjene Zakona na NCHZ upravitelj je morao i. osigurati poslovanje NCHZ-a i ii. spriječiti neopravdano kolektivno otpuštanje zaposlenika. Na temelju toga upravitelj je sam izjavio da je zbog primjene Zakona bio obvezan u potpunosti nastaviti poslovanje NCHZ-a, bez mogućnosti za analizu drugih alternativa i odabir one koja je najpovoljnija za vjerovnike društva u stečaju.

(81)

Dok je Zakon bio na snazi nije se mogao održati sastanak vjerovnika na kojem bi se odlučivalo o ekonomskoj budućnosti društva NCHZ i nije provedena analiza u pogledu toga je li nastavak poslovanja NCHZ-a u toj fazi u interesu vjerovnika. Tek netom prije nego što je Zakon trebao prestati važiti upravitelj je naručio opsežnu ekonomsku analizu i sazvao sastanak vjerovnika društva kako bi se odlučilo o nastavku poslovanja NCHZ-a.

(82)

Usto, primjena Zakona na NCHZ nije temeljena na razmatranjima koja bi vjerovnici društva uzeli u obzir, nego na drugim razmatranjima povezanima s javnom politikom. U obrazloženju Odluke Vlade od 2. prosinca 2009. kojom se NCHZ proglašava društvom od strateškog značenja na temelju zakona navodi se opasnost od izravnog gubitka 1 700 radnih mjesta u NCHZ-u i dodatnih 5 000 radnih mjesta kod dobavljača NCHZ-a u slučaju zatvaranja društva. U njemu se navodi i da bi se zaustavljanjem proizvodnje u NCHZ-u negativno utjecalo na rezultate i konkurentnost cijele kemijske industrije u Slovačkoj, čime bi se znatno pogoršao položaj cijelog slovačkog gospodarstva. Vladina primjena Zakona na NCHZ stoga očito nije bila opravdana na temelju načela vjerovnika u tržišnom gospodarstvu. Iako ni vjerovnici ni sud u prvom razdoblju nisu donijeli odluku, Slovačka smatra da je vjerojatno da bi vjerovnici odlučili nastaviti poslovanje NCHZ-a čak i da se Zakon nije primjenjivao na njega. Slovačka upućuje na preliminarnu analizu od 26. listopada 2009. i javne izjave upravitelja iz listopada 2009. (tj. prije stupanja Zakona na snagu) u kojima je vidljiva njegova sklonost nastavku poslovanja NCHZ-a.

(83)

Međutim, preliminarna analiza upravitelja prilično je površna, ne sadržava analizu alternativnih opcija (prodaja imovine ili likvidacija) i stoga se ne može smatrati čvrstim temeljem za odluku vjerovnika o nastavku poslovanja NCHZ-a. Nadalje, u prosincu 2009. sud je zamijenio izvornog upravitelja NCHZ-a novim upraviteljem koji je mogao doći do drukčijeg zaključka na temelju detaljnije procjene. Međutim, sve su daljnje procjene obustavljene stupanjem Zakona na snagu i stoga vjerovnici i sud nisu dobili priliku za raspravu i odluku o tom pitanju sa stajališta svojih ekonomskih interesa.

(84)

Iako su vjerovnici i sud odlučili nastaviti poslovanje NCHZ-a nakon prestanka važenja Zakona, ta je odluka donesena u drukčijim gospodarskim okolnostima i temeljena je na znatno složenijoj i čvršćoj ekonomskoj procjeni sastavljenoj u prosincu 2010. uoči prestanka važenja Zakona. U toj je analizi najprije bilo potrebno uzeti u obzir da je nakon prvog razdoblja NCHZ imao nepodmirene obveze (javne i privatne) iz prethodno nastavljenog poslovanja koje su iznosile ukupno 16 milijuna EUR i koje su imale prioritet pred obvezama nastalima prije stečaja. Stoga okolnosti za vjerovnike nisu bile iste kao na početku stečajnog postupka kad velik dio tih obveza još nije nastao.

(85)

Usto, nesigurnost koja je automatski sadržana u donošenju odluke na temelju standardnih pravila o stečaju uklonjena je primjenom Zakona na NCHZ, čime se zajamčilo da će, barem do prestanka važenja Zakona krajem 2010., NCHZ poslovati u potpunosti. Time je poslan jasan signal dobavljačima i klijentima društva koji su bili uvjereni da će moći nastaviti trgovati s NCHZ-om jer će društvo, zahvaljujući statusu društva od strateškog značenja na temelju Zakona, u potpunosti nastaviti s poslovanjem. Budući da je sigurnost opskrbe važan element za klijente u kemijskom sektoru, primjenom Zakona ostvarena je znatna prednost za NCHZ u odnosu na standardni stečajni postupak. To je klijentima NCHZ-a zajamčilo da će, unatoč daljnjim gubitcima i bez obzira na mišljenja i interese vjerovnika, NCHZ nastaviti poslovati barem do prestanka važenja Zakona. NCHZ je stoga dobio povlašteni tretman pred svojim konkurentima u sličnoj situaciji.

(86)

Rizik da će klijenti prijeći drugim dobavljačima kao posljedica stečaja nije samo hipotetski. Točnije, čak i uz zaštitu osiguranu primjenom Zakona, neke se klijente izgubilo 2009. i 2010., kako je navedeno u ekonomskoj analizi upravitelja sastavljenoj nakon prestanka važenja Zakona. Bez primjene Zakona rizik od još većeg smanjenja prodaje zbog nesigurnosti nastalih stečajnim postupkom bio bi znatno veći. Time bi se povećao i rizik da će vjerovnici smatrati da nastavak poslovanja NCHZ-a nije razborit u gospodarskom smislu.

(87)

Slovačka je dostavila upraviteljevu hipotetsku analizu temeljenu na metodologiji upotrijebljenoj za analizu u drugom razdoblju koja pokazuje da ishod analize ne bi bio različit od ishoda analize u drugom razdoblju da se likvidacija razmatrala na početku prvog razdoblja. Bez obzira na nižu razinu kratkoročnih obveza koje ukupno iznose 8,5 milijuna EUR, prihodi od likvidacije ne bi bili veći od troškova i kratkoročnih obveza. Međutim, ta je analiza vrlo sažeta i hipotetska te ju je upravitelj sastavio tek nakon događaja (14), izrađena i dostavljena je tek u ožujku 2014.

(88)

Slovačka nije dokazala da bi nastavak poslovanja društva NCHZ stvarno bio odobren na početku stečajnog razdoblja na temelju ispravne detaljne analize i rasprave svih dionika, čak i da Zakon nije bio primijenjen na NCHZ. Točnije, da Zakon nije bio primijenjen na NCHZ, društvo bi se suočilo s dodatnim negativnim posljedicama (kao što je prelazak klijenata na sigurnije dobavljače), čime bi se znatno povećao rizik da vjerovnici u toj fazi odluče prekinuti poslovanje.

(89)

Primjenom Zakona na NCHZ to je društvo stoga dobilo selektivnu ekonomsku prednost jer je njime društvo bilo zaštićeno od uobičajenog tijeka stečajnog postupka na temelju standardnog stečajnog zakonodavstva. Zbog njega su upravitelj, vjerovnici i sud ostali bez mogućnosti prekidanja poslovanja NCHZ-a ili provođenja znatnijih smanjenja broja zaposlenika (vidjeti uvodnu izjavu 27.), na početku stečajnog postupka ili kasnije (tj. tijekom 2010.), s obzirom na kretanja u gospodarskim okolnostima NCHZ-a. Na temelju njega NCHZ i treće strane (kao što su klijenti i dobavljači) mogli su biti sigurni u nastavak poslovanja, koji nikad nije zajamčen na temelju standardnih pravila o stečaju.

(90)

S obzirom na navedeno, Komisija zauzima stajalište da je zbog primjene Zakona NCHZ dobio neopravdanu ekonomsku prednost.

(91)

Odluka o primjeni Zakona na NCHZ, čime se jamči nastavak njegova poslovanja, pojedinačna je mjera koju je donijela Vlada i koja se posebno odnosi na NCHZ te je stoga, prema definiciji, selektivna.

(92)

Slovačka nadležna tijela tvrde da je Zakon bio općenita mjera primjenjiva na sva društva koja ispunjuju kriterije navedene u njemu. Neovisno o činjenici da relevantna mjera nije sam Zakon, nego njegova primjena na društvo NCHZ odlukom Vlade, Komisija napominje da se, u skladu s ustaljenom sudskom praksom sudova u EU-u, činjenicom da je Zakon bio općenita mjera ne isključuje mogućnost da je njime određenom subjektu dodijeljena selektivna prednost.

(93)

Kao prvo, iako je Zakon bio opća zakonodavna mjera, okolnosti predmeta daju naslutiti da je on doista bio usmjeren posebno na NCHZ (u nekim novinskim člancima Zakon je čak nazvan „lex NCHZ”). Zakon je donesen jedan mjesec nakon proglašenja stečaja društva i NCHZ je bio jedino društvo na koje je Zakon primijenjen.

(94)

Kao drugo, za primjenu Zakona na određeno društvo bila je potrebna odluka Vlade kojom se društvo proglašava „društvom od strateškog značenja” jer se Zakon nije automatski primjenjivao na svako društvo koje ispunjuje uvjete navedene u članku 1. stavku 2. Zakona. Usto, zbog općenitog teksta tih uvjeta, Vlada je imala znatnu slobodu odlučiti koja društva smatra društvima od strateškog značenja (15).

(95)

Stoga Komisija smatra da mjera kojom se dopušta gomilanje neplaćenih dugova društva NCHZ prema državi predstavlja selektivnu mjeru u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a.

(96)

Nastavak poslovanja društva NCHZ primjenom Zakona imao je učinak smanjenja troškova koje bi NCHZ u suprotnom morao snositi. Poslovanjem NCHZ-a nisu ostvareni dovoljni prihodi za pokrivanje svih operativnih troškova, uključujući doprinose za socijalno osiguranje i druga potraživanja države nastala tijekom stečajnog postupka. Unatoč nemogućnosti da pokrije sve svoje obveze, a posebno one prema državi (koje nisu plaćene tijekom 13 mjeseci koliko je Zakon bio na snazi), NCHZ je ostao aktivan na tržištu i nudio svoje proizvode u konkurenciji s drugim europskim proizvođačima kemikalija.

(97)

Nadalje, kako je prethodno opisano, zbog primjene Zakona NCHZ je dobio ekonomsku prednost koju nisu imala druga društva u sličnim okolnostima. Točnije, zbog nje je bilo vjerojatno da će se znatno smanjiti rizik gubitka klijenata i dobavljača tijekom stečajnog postupka. Činjenica da je društvo na temelju Zakona bilo obvezno nastaviti s poslovanjem potakla je poslovne partnere NCHZ-a da održe svoj odnos s njim. Sigurnost opskrbe klijenata NCHZ-a, koja je posebno važna u kemijskoj industriji, osigurana je nastavkom poslovanja na temelju Zakona. Da Zakon nije bio primijenjen, vjerojatno bi klijenti NCHZ-a potražili alternativne izvore opskrbe iz straha od naglog prekida poslovanja zbog sve lošije financijske i gospodarske situacije društva u stečaju.

(98)

Smanjenje troškova jednog društva smatra se operativnom potporom i stoga se time narušava tržišno natjecanje jer su konkurenti NCHZ-a morali snositi te troškove ili posljedice nemogućnosti plaćanja. Nadalje, mjerama se moglo narušiti tržišno natjecanje održavanjem NCHZ-a na umjetan način na tržištu kalcijeva karbida i drugim tržištima na kojima je djelovao.

(99)

Budući da u EU-u postoji samo ograničen broj proizvođača kalcijeva karbida i da se proizvodima trguje diljem Europe, predmetnom se mjerom očito utječe i na trgovinu među državama članicama.

(100)

S obzirom na navedeno Komisija zaključuje da je proglašenje NCHZ-a trgovačkim društvom od strateškog značenja na temelju Zakona predstavljalo selektivnu prednost u korist tog društva, da je pripisivo državi i da je obuhvaćalo upotrebu državnih sredstava kako bi se narušilo tržišno natjecanje na tržištu otvorenom za trgovinu među državama članicama. Mjera stoga predstavlja državnu potporu u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a.

(101)

Iznos potpore odgovara neplaćenim obvezama prema državi i državnim subjektima nagomilanima u razdoblju tijekom kojeg se Zakon primjenjivao na NCHZ. Na temelju informacija koje je dostavila Slovačka neplaćeni dug na početku razdoblja iznosio je 735 817,44 EUR (16). Kad je Zakon prestao važiti, nepodmirene obveze iznosile su 5 519 241,54 EUR (17). Stoga potpora iznosi 4 783 424,10 EUR.

(102)

Nakon prestanka važenja Zakona upravitelj više nije bio zakonom obvezan na nastavak poslovanja društva. Obavijestio je vjerovnike (osigurane i neosigurane) da su gubitci NCHZ-a neprestano rasli od proglašenja njegova stečaja i da su troškovi poslovanja bili veći od prihoda od poslovanja. Unatoč tomu što su bili svjesni lošeg stanja društva, svi su vjerovnici u odboru vjerovnika i osigurani vjerovnici u siječnju 2011. odlučili da bi NCHZ trebao nastaviti poslovati. Tu je odluku naknadno potvrdio stečajni sud u skladu sa slovačkim Stečajnim zakonom zbog čega je ona postala obvezujuća za upravitelja.

(103)

Nastavak poslovanja NCHZ-a nakon prestanka važenja Zakona temeljen je na odluci odbora vjerovnika (zastupničko tijelo neosiguranih vjerovnika) čiji su članovi bili većinom privatna društva. Službenim istražnim postupkom otkriveno je da nijedan član odbora vjerovnika ni osigurani vjerovnici nisu imali pravo veta na temelju slovačkog Stečajnog zakona. Točnije, u tim se tijelima glasovalo većinom. Stoga nijedno državno tijelo nije moglo provesti svoje interese u pogledu zaustavljanja daljnjeg gomilanja dugova.

(104)

Stoga se može zaključiti da je nastavak poslovanja NCHZ-a temeljen na odluci privatnih vjerovnika jer javni vjerovnici nisu imali pravo veta na nastavak poslovanja NCHZ-a. Zbog toga se odluka o nastavku poslovanja NCHZ-a nakon prestanka važenja Zakona ne može smatrati pripisivom državi.

(105)

To pokazuje i da je odluka različitih javnih vjerovnika o aktivnoj potpori nastavku poslovanja NCHZ-a u drugom razdoblju donesena istodobno i pod istim uvjetima (pari passu) kao odluke usporedivih privatnih vjerovnika, što znači da su javni vjerovnici djelovali u skladu s načelom vjerovnika u tržišnom gospodarstvu.

(106)

Usto, radi cjelovitosti Komisija je provjerila ekonomsku analizu upravitelja koja je u odgovarajućem trenutku bila dostupna vjerovnicima i sudu. U analizi je utvrđeno nekoliko mogućih scenarija i uspoređeni su troškovi i prihodi sa stajališta vjerovnika NCHZ-a. Točnije, u analizi se navodi da bi prekidom poslovanja NCHZ-a nastali znatni troškovi koji bi ukupno iznosili više od 48 milijuna EUR. Glavnina troškova bila je povezana sa zatvaranjem i čišćenjem okoliša lokacija na kojima se proizvode kemikalije (oko 37,3 milijuna EUR) te troškovima zaposlenika (10,5 milijuna EUR ako su ispunjene sve zakonske obveze). Istodobno su očekivani prihodi od prodaje pojedinačne imovine iznosili od 47 do 52 milijuna EUR (neovisno o dodatnim troškovima rastavljanja i uklanjanja opreme).

(107)

Budući da su nepodmirene (javne i privatne) obveze nastale iz poslovanja tijekom stečajnog postupka (16 milijuna EUR u tom trenutku) imale povlašten tretman, nijedna od tražbina iz razdoblja prije stečaja ne bi se podmirila. Međutim, u analizi se uzima u obzir činjenica da se očekivalo da će prodaja poduzeća s nastavljenim poslovanjem donijeti veće prihode jer bi neki dijelovi tehničke opreme bili nepovratno oštećeni u slučaju prekida poslovanja. U analizi se navodi i da je unatoč neuspjehu prvog natječaja bilo nekoliko zainteresiranih kupaca. Ukupno gledajući, u analizi je zaključeno da je u interesu vjerovnika bio nastavak rada NCHZ-a i prodaja NCHZ-a kao poduzeća s vremenskom neograničenošću poslovanja.

(108)

Ekonomska analiza upravitelja popraćena je i analizom koju je sastavila uprava NCHZ-a. U toj se analizi smatralo da očekivana stvarna vrijednost imovine društva u slučaju prekida poslovanja iznosi samo 15,5 milijuna EUR, zbog čega bi prekid poslovanja NCHZ-a vjerovnicima bio još manje privlačan. Nadalje, u studiji se tvrdilo da bi se društvo moglo uspješno prodati nakon donošenja određenih mjera restrukturiranja. Budući da je otpuštanje zaposlenika na temelju Zakona prilično otežano, NCHZ je proveo smanjenje broja zaposlenika tek nakon što se Zakon prestao primjenjivati na početku drugog razdoblja. Ukupno gledajući, u studiji je zaključeno i da bi za vjerovnike bilo najbolje da se NCHZ proda kao poduzeće s vremenskom neograničenošću poslovanja.

(109)

Prijedlog nastavka poslovanja na temelju tih dokumenata kasnije su prihvatili svi vjerovnici, javni i privatni. Komisija napominje da su dugovi prema barem nekim privatnim vjerovnicima isto tako rasli tijekom stečajnog razdoblja i da su na kraju iznosili 11,5 milijuna EUR.

(110)

Osim toga, detaljnim ispitivanjem pokazalo se da su samo dva od četiri javna vjerovnika zastupljena u tijelima vjerovnika (Fond za upravljanje državnom imovinom, Fond za zaštitu okoliša, Slovačka banka za jamstva i razvoj i Grad Nováky) bila pod izravnom prijetnjom daljnjeg gomilanja dugova NCHZ-a prema njima tijekom nastavka poslovanja. To su bili Fond za zaštitu okoliša, čije su dodatne tražbine tijekom drugog razdoblja iznosile samo [100 – 500] tisuća EUR, i Grad Nováky, čije su dodatne nepodmirene tražbine tijekom drugog razdoblja iznosile [300 – 800] tisuća EUR. Glavni javni vjerovnici kojima su se iznosi koji su im dugovani povećavali tijekom stečajnog postupka, posebno osiguravajuća društva za javno zdravstvo i socijalno osiguranje, nisu bili zastupljeni u tijelima vjerovnika koja su odlučivala o nastavku poslovanja NCHZ-a. Stoga nisu imali mogućnost izravnog utjecaja na donošenje odluke i nisu mogli spriječiti nastavak poslovanja NCHZ-a. Ti javni vjerovnici učinili su sve što su mogli u pogledu povrata dugova prijavom svojih tražbina stečajnom upravitelju i upotrebom svih mehanizama provedbe dostupnih na temelju Stečajnog zakona.

(111)

S obzirom na navedeno Komisija smatra da je ponašanje različitih državnih subjekata bilo u skladu s testom privatnog vjerovnika.

(112)

Stoga Komisija zaključuje da NCHZ nije imao prednost pred konkurentima koju ne bi ostvario u uobičajenim tržišnim uvjetima u drugom razdoblju kad Zakon više nije bio primjenjiv i kad je NCHZ nastavio svoje poslovanje na temelju odluke odbora vjerovnika.

(113)

Budući da najmanje dva kumulativna uvjeta za utvrđivanje državne potpore (pripisivost državi i postojanje ekonomske prednosti) nisu ispunjena, Komisija zaključuje da nastavak poslovanja NCHZ-a na temelju odluke odbora vjerovnika ne predstavlja državnu potporu u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a.

(114)

Budući da primjena Zakona na NCHZ predstavlja državnu potporu, Komisija napominje da je ona dodijeljena protivno obvezama obavješćivanja i mirovanja koje su utvrđene člankom 108. stavkom 3. UFEU-a. Stoga Komisija napominje da potpora dodijeljena NCHZ-u predstavlja nezakonitu državnu potporu.

(115)

Budući da prethodno utvrđena mjera predstavlja državnu potporu u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a, njezina spojivost mora se ocijeniti u svjetlu iznimaka navedenih u stavcima 2. i 3. tog članka.

(116)

U skladu sa sudskom praksom Europskog suda, državi članici prepušta se da navede moguće temelje za spojivost i dokaže da su uvjeti za takvu spojivost ispunjeni (18). Slovačka nadležna tijela smatraju da mjere ne predstavljaju državnu potporu i nisu navela moguće temelje za procjenu spojivosti.

(117)

Komisija je ipak procijenila bi li temelji navedeni u UFEU-u bili primjenjivi prima facie na mjere koje se procjenjuju.

(118)

Budući da je NCHZ bio predmet stečajnog postupka u trenutku dodjeljivanja mjera, on je očito bio poduzeće u teškoćama u smislu Smjernica Zajednice o državnim potporama za sanaciju i restrukturiranje poduzeća u teškoćama („Smjernice za sanaciju i restrukturiranje”) (19).

(119)

Stoga bi svaku procjenu spojivosti državne potpore s unutarnjim tržištem načelno trebalo provesti na temelju kriterija navedenih u tim smjernicama.

(120)

Komisija napominje da se čini da nisu ispunjeni uvjeti za potporu za sanaciju navedeni u odjeljku 3.1. Smjernica za sanaciju i restrukturiranje, točnije, mjere se ne sastoje od potpore za likvidnost u obliku jamstva za zajam ili zajmova i Slovačka se nije obvezala Komisiji priopćiti plan restrukturiranja ili likvidacije i tako dalje.

(121)

U pogledu potpore za restrukturiranje kako je utvrđena odjeljkom 3.2. Smjernica za sanaciju i restrukturiranje Komisija primjećuje da Slovačka nije prijavila nijednu od prethodno utvrđenih mjera kao potporu za restrukturiranje i nije uspjela dokazati da je prisutan bilo koji element potreban kako bi je se smatralo takvom (plan restrukturiranja, vlastiti doprinos, kompenzacijske mjere i tako dalje).

(122)

Točkom 34. Smjernica za restrukturiranje i sanaciju zahtijeva se da dodjela potpore ovisi o provedbi plana restrukturiranja koji u slučaju pojedinačnih potpora mora prihvatiti Komisija. Potpora u predmetnom slučaju dodijeljena je bez vjerodostojnog plana restrukturiranja kojim bi se ispunili uvjeti navedeni u Smjernicama za sanaciju i restrukturiranje. Ta bi okolnost sama po sebi bila dovoljna za isključenje spojivosti mjera s unutarnjim tržištem.

(123)

Usto, Komisija primjećuje da Slovačka nije obavijestila Komisiju o činjenicama kojima bi se osiguralo ispunjivanje potrebnih zahtjeva za proglašavanje potpore za restrukturiranje spojivom, kao što je sanacija dugoročne održivosti NCHZ-a, prihvatljive razine vlastitog doprinosa, odgovarajuće kompenzacijske mjere i tako dalje.

(124)

Komisija zaključuje da prethodno utvrđena mjera nije spojiva na temelju Smjernica za sanaciju i restrukturiranje i stoga predstavlja državnu potporu koja nije spojiva s unutarnjim tržištem.

(125)

U skladu s Ugovorom i ustaljenom sudskom praksom Suda Komisija bi u pravilu trebala odlučiti da predmetna država članica mora ukinuti nezakonito dodijeljenu potporu ako se utvrdi da ta potpora nije spojiva s unutarnjim tržištem (20). Sud isto tako dosljedno tvrdi da obveza države članice o ukidanju potpore proglašene nespojivom s unutarnjim tržištem služi ponovnoj uspostavi prethodno postojećeg stanja (21).

(126)

U tom kontekstu Sud je utvrdio da će taj cilj biti ostvaren kada primatelj vrati iznose koji su mu dodijeljeni u okviru nezakonite potpore, čime će izgubiti prednost koju je imao pred konkurentima na tržištu te će se uspostaviti situacija koja je postojala prije isplate potpore (22).

(127)

U skladu sa sudskom praksom u članku 14. stavku 1. Uredbe Vijeća (EZ) br. 659/1999 navodi se da, „u slučaju kada se u slučajevima nezakonite potpore donesu negativne odluke, Komisija donosi odluku kojom se od dotične države članice zahtijeva da poduzme sve potrebne mjere kako bi od korisnika povukla sredstva potpore […]” (23).

(128)

Stoga, s obzirom na to da nijedna od predmetnih mjera nije bila prijavljena Komisiji, što predstavlja kršenje članka 108. Ugovora, a potrebno ih je smatrati nezakonitim i nespojivim potporama, dodijeljeni iznosi moraju se vratiti kako bi se ponovno uspostavilo stanje koje je postojalo na tržištu prije njihove dodjele. Povratom bi se trebalo obuhvatiti razdoblje od trenutka kada je nastala prednost za korisnika, odnosno kada je potpora stavljena na raspolaganje korisniku, do njezina stvarnog povrata, a na iznose koje je potrebno vratiti obračunava se kamata sve do stvarnog povrata. Povratom će se uzeti u obzir iznosi nepodmirenih dugova koji čine državnu potporu i za koje je dokazano da su već plaćeni iz prihoda od prodaje imovine društva NCHZ.

(129)

U pogledu prodaje poslovanja NCHZ-a društvima Via Chem Slovakia i Fortischem Komisija će istražiti mogući ekonomski kontinuitet između tih društava kako bi analizirala je li potrebno i na njih proširiti povrat potpore.

(130)

Kako je navedeno, u slučaju negativne odluke Komisije o povratu nespojive potpore poduzetniku u smislu članaka 107. i 108. UFEU-a od predmetne države članice zahtijeva se da vrati nespojivu potporu. Obveza povrata može se proširiti na novo društvo kojemu je predmetno društvo prenijelo ili prodalo dio svoje imovine ako se može zaključiti da zbog strukture tog prijenosa ili prodaje postoji ekonomski kontinuitet između dvaju društava (24).

(131)

U pogledu svrhe transakcije, iako nema izravne dokaze za to da su se transakcijom namjeravali izbjeći učinci potencijalne odluke o povratu, Komisija napominje da je slovačkim nadležnim tijelima bilo jasno da je Komisija preliminarno istraživala pritužbu protiv NCHZ-a od 17. listopada 2011. (vidjeti uvodnu izjavu 2.) i da je postojala tražbina za plaćanje kazne za sudjelovanje u kartelu u iznosu od 19,6 milijuna EUR izrečena NCHZ-u odlukom od 22. srpnja 2009. (vidjeti uvodnu izjavu 12.).

(132)

U skladu s odlukom Suda u predmetu Italija i SIM 2 protiv Komisije  (25), na kojoj je Komisija temeljila svoje odluke povezane s društvima Olympic Airlines, Alitalia i SERNAM (26), procjena ekonomskog kontinuiteta između korisnika potpore i poduzetnika na koje je njegova imovina prenesena uspostavljena je na temelju niza pokazatelja. Sljedeći čimbenici mogu se uzeti u obzir: prodajna cijena koja odgovara ili ne odgovara tržišnoj cijeni, opseg prodane imovine (imovina i obveze, održavanje broja zaposlenika, imovina u cjelini), identitet kupca (kupaca), vrijeme prodaje (prije pokretanja preliminarne procjene, službenog istražnog postupka ili konačne odluke) i gospodarska logika poslovanja. Sud je potvrdio taj niz pokazatelja odlukom od 28. ožujka 2012. u predmetu Ryanair protiv Komisije kojom je potvrđena odluka o društvu Alitalia (27).

(133)

U pogledu prodaje poslovanja NCHZ-a društvu Via Chem Slovakia i nakon toga društvu Fortischem Komisija će stoga na temelju navedenih kriterija analizirati postoji li ekonomski kontinuitet između NCHZ-a i poslovanja koje je naposljetku preuzeo Fortischem i kojim trenutačno upravlja.

(134)

Komisija ne smatra primjerenom odvojenu analizu ekonomskog kontinuiteta između dviju transakcija koje su dovele do toga da je Fortischem preuzeo poslovnu djelatnost NCHZ-a, tj. najprije prodaja društvu Via Chem Slovakia, a zatim prodaja društvu Fortischem. Via Chem Slovakia prodao je poslovanje društvu Fortischem drugom transakcijom 1. kolovoza 2012., tj. samo jedan dan poslije zatvaranja prve transakcije. Stoga Via Chem Slovakia nikad nije doista rukovodio i upravljao poslovnom djelatnošću NCHZ-a koju je preuzeo.

(135)

Komisija priznaje da opseg dviju transakcija nije potpuno jednak jer je društvo Via Chem Slovakia zadržalo vlasništvo nad određenim nekretninama (zgrade i zemljište). Međutim, iz dostavljenih informacija očito je da je sva gospodarska djelatnost NCHZ-a koju je preuzeo Via Chem Slovakia odmah prenesena na Fortischem. Fortischem je od društva Via Chem Slovakia preuzeo svu imovinu i prava povezane s proizvodnjom kemikalija (strojevi i oprema za proizvodnju, ugovori itd.) te obveze povezane s proizvodnjom kemikalija (uključujući sve ugovore o radu), pri čemu su jedina iznimka nekretnine. Nekretnine koje nisu prodane društvu Fortischem, ali bile su nužne za nastavak gospodarske djelatnosti NCHZ-a, stavljene su na raspolaganje društvu Fortischem na temelju ugovora o najmu. Stoga će Komisija izravno analizirati postoji li ekonomski kontinuitet između NCHZ-a i njegovih poslovnih djelatnosti koje je Fortischem preuzeo. Posebne značajke dviju transakcija uzet će se u obzir u omjeru u kojem su relevantne za tu procjenu.

(136)

U svojoj odluci o pokretanju službenog istražnog postupka Komisija je izrazila sumnju u to predstavlja li cijena od 2,2 milijuna EUR koju je društvo Via Chem Slovakia, uspješni ponuditelj, platilo za imovinu društva tržišnu cijenu.

(137)

Uz natječaj priloženi su uvjeti za koje se čini da su smanjili vrijednost imovine. Na temelju uvjeta natječaja potencijalni ponuditelji mogli su odabrati žele li da njihova ponuda uključuje preuzimanje „Obveza prenositelja” ili ne (za detalje vidjeti uvodne izjave 17. i 18.).

(138)

Pravilima natječaja utvrđeno je da bi se, ako je najvišu ponudu dao ponuditelj koji je odabrao da neće preuzeti obveze, najviša ponuda ponuditelja koji preuzme te obveze mogla izjednačiti s najvišom ponudom. Komisija smatra da bi ta mogućnost da jedan ponuditelj poveća svoju ponudu nakon što su sve ponude podnesene vjerojatno obeshrabrila potencijalne ponuditelje i/ili negativno utjecala na dostavljene ponude.

(139)

U stvari, jedan od elemenata kojim se osigurava da se na natječaju postigne najviša cijena jest nesigurnost u pogledu cijena koje nude ostali ponuditelji. Ako ponuditelj koji dostavi ponudu s preuzetim obvezama zna da njegova ponuda mora biti najviša samo među ponudama s preuzetim obvezama i da će moći izjednačiti svoju ponudu s ponudom ponuditelja koji ima najvišu ponudu, a nije preuzeo obveze, tada može dati i nižu ponudu ako u uvjetima natječaja ne postoji mogućnost za usklađivanje.

(140)

Nadalje, taj bi uvjet mogao obeshrabriti ponuditelje koji ne žele podnositi ponude s preuzimanjem obveza jer znaju da bi, čak i u slučaju da je njihova ponuda najviša, ona mogla biti odbijena jer drugi kupac koji je spreman preuzeti obveze može povećati svoju ponudu. Ako do toga dođe, ponuditelj koji ne preuzima obveze ne može ponovno podnijeti ponudu i ponuditi višu kupovnu cijenu.

(141)

Uzimajući u obzir prethodno navedeno, čini se da se u uvjetima natječaja daje prednost ponuditeljima koji preuzimaju obveze jer u slučaju da dva ponuditelja nude istu cijenu, jedan s preuzimanjem obveza, a drugi bez njih, ponuda s preuzimanjem obveza ima prednost nad ponudom bez obveza. To bi moglo ukazivati na činjenicu da bi cijena koja bi se postigla u slučaju kada obveze nisu preuzete mogla biti viša od cijene koju nudi odabrani ponuditelj. Razumno se može pretpostaviti da obveza u pogledu ispunjivanja preuzetih obveza ima financijske implikacije za kupca koje uzima u obzir pri podnošenju svoje ponude. Da nema preuzetih obveza cijena koju je taj kupac ponudio tako bi vjerojatno bila viša.

(142)

Slovačka tvrdi da čak i ponuditelj koji se ponudio prihvatiti preuzete obveze nije mogao biti siguran da ne bi bilo drugih ponuditelja koji nude preuzimanje obveza s potencijalno višom ponudom. Međutim, to ne umanjuje činjenicu da su ponuditelji koji nisu preuzeli obveze općenito bili u nepovoljnijem položaju nego ponuditelji s obvezama, i da bi potencijalni ponuditelji koji ne žele preuzeti obveze na taj način bili obeshrabreni u pogledu sudjelovanja.

(143)

Slovačka isto tako tvrdi da je, s obzirom na ukupnu količinu preuzetih obveza koje premašuju 11 milijuna EUR, bilo malo vjerojatno da bi bilo koji ponuditelj dostavio ponudu kojom se preuzimaju te obveze. Slovačka tvrdi da, posebno u pogledu cijene od samo 2 milijuna EUR ponuđenih tijekom prvog natječaja, niti jedan razborit sudionik u natječaju ne bi preuzeo obveze s takvim financijskim implikacijama. Činjenica je da obveze uključuju ulaganja od najmanje 11 milijuna EUR. Međutim, ulaganje je namijenjeno financiranju mjera kojima se osigurava sukladnost s primjenjivim pravilima zaštite okoliša potrebnima za nastavak proizvodnje kemikalija. Svi ponuditelji koji žele nastaviti s proizvodnjom kemikalija trebali bi provesti takvo ulaganje te bi stoga i ponuditelji koji ne preuzimaju obveze trebali uzeti u obzir taj iznos. Dok za druge dvije preuzete obveze (iz uvodne izjave 17.) postoji mogućnost da su utjecale na cijenu, kupac koji namjerava održavati ili čak proširiti djelatnosti NCHZ-a ne bi te preuzete obveze smatrao pretjeranim opterećenjem s obzirom na prednost koja je u ponudi dana ponuditeljima koji preuzimaju obveze. Stoga se mogućnost za ponude kojima se preuzimaju obveze ne može odbaciti kao „iznimno nevjerojatna” te se zato njome moglo utjecati na cijenu ponuđenu na natječaju.

(144)

Iako u konačnici nije pristigla nijedna ponuda s preuzetim obvezama, uvjetima se nije dopustilo uključivanje najvećeg mogućeg broja ponuditelja koji se nadmeću jedni protiv drugih svojim najboljim ponudama, što je preduvjet za prodaju po najvišoj mogućoj tržišnoj cijeni.

(145)

Osim toga, prodaja je bila organizirana kao prodaja cijelog poduzeća s vremenskom neograničenošću poslovanja, odnosno s imovinskom masom, i nijedan ponuditelj imovinu nije mogao kupiti zasebno. Time je isključena mogućnost povećanja konačne cijene u najvećoj mogućoj mjeri natjecanjem za pojedinačna područja djelatnosti NCHZ-a (istodobno izbjegavajući ili ograničavajući moguće poteškoće koje proizlaze iz mogućeg prekida poslovanja). Komisija primjećuje da se u dokumentima koje su dostavila slovačka nadležna tijela ukazuje na to da je bilo potencijalnih ponuditelja koji su bili zainteresirani za preuzimanje samo nekih dijelova poslovanja NCHZ-a (na primjer, društvo bluO Epsilon Limited bilo je zainteresirano samo za preuzimanje postrojenja za proizvodnju karbida). Stoga se ne može isključiti da prodajom pojedinačnih područja poslovanja NCHZ-a ukupna prodajna cijena ne bi narasla.

(146)

Što se tiče prodaje od društva Via Chem Slovakia društvu Fortischem, ona je predstavljala transakciju između dviju privatnih strana bez organiziranog natečaja. Cijenu su jednostavno dogovorile dvije privatne strane bez mogućnosti da treće strane ponude višu cijenu. Stoga se dvojbe u vezi s tim odgovara li cijena koju je platilo društvo Via Chem Slovakia tržišnoj cijeni isto tako odnose na cijenu koju je platilo društvo Fortischem.

(147)

S obzirom na navedeno čini se vjerojatnim da imovina društva NCHZ nije prodana na način kojim bi se osiguralo povećanje prihoda u najvećoj mogućoj mjeri za preneseno poslovanje.

(148)

S obzirom na navedeno Komisija zaključuje da cijena koju je društvo Via Chem Slovakia platilo za poslovanje NCHZ-a vjerojatno nije bila prava tržišna cijena jer se uvjetima natječaja, kao i činjenicom da su se ponuditelji morali natjecati za ukupnu imovinsku masu, utjecalo na cijenu.

(149)

Kako bi se izbjegao ekonomski kontinuitet, imovina i ostali elementi prenesenog poslovanja trebali bi predstavljati samo dio prethodnog društva ili njegovih djelatnosti. Što je veći dio izvornog poslovanja koji se prenosi na novi subjekt, to je veća vjerojatnost da gospodarska djelatnost povezana s tom imovinom i dalje ostvaruje korist od nespojive potpore.

(150)

Iako Slovačka tvrdi da je prodaja bila „otkup sredstava”, uvjeti prodaje u stvari ukazuju na to da je društvo prodano kao poduzeće s vremenskom neograničenošću poslovanja. Kao što je navedeno u prethodnoj uvodnoj izjavi 19., sva imovina i barem dio prenosivih obveza prodani su novom vlasniku.

(151)

Prodaju NCHZ-a društvu Via Chem Slovakia odobrilo je slovačko tijelo za tržišno natjecanje 19. srpnja 2012. Iz te je odluke jasno da je cijelo poslovanje NCHZ-a, kao poduzeća s vremenskom neograničenošću poslovanja, bilo predmet prijavljene koncentracije te stoga i prodaje (28).

(152)

Opseg djelatnosti poslovanja koje je stekao Fortischem ostaje isto kao i prethodni opseg djelatnosti NCHZ-a. To je pokazano usporedbom proizvodnog programa NCHZ-a na samom početku stečajnog postupka (29) s trenutačnim proizvodnim programom u skladu s web-mjestom društva Fortischem (30). U oba se slučaja glavna područja djelatnosti NCHZ-a, odnosno društva Fortischem, sastoje od anorganskih (elektrolitskih) kemikalija, uključujući kalcijev karbid, organske kemikalije, polimere i proizvode dobivene preradom PVC-a. Svih 14 ključnih proizvoda iz tih područja proizvodnje, što predstavlja 99 % prihoda NCHZ-a u 2008. (31), proizvodi i Fortischem. Prihodi od navedenih proizvoda koje je prodao Fortischem ukupno su iznosili 161,3 milijuna EUR u 2013. (32). Ti se prihodi mogu usporediti s prihodima NCHZ-a od oko 150 – 160 milijuna EUR tijekom stečajnog postupka (33). Stoga su program proizvodnje i prihodi prenesenog poslovanja ostali isti kao i oni društva NCHZ. Više od 95 % od 1 412 zaposlenika društva NCHZ isto je tako prešlo u Fortischem. Zaposlenici nisu postali višak i nakon toga ponovno zaposleni u društvu Fortischem, nego su njihovi ugovori o radu jednostavno preneseni u Fortischem.

(153)

Slovačka tvrdi da je preneseno manje od 60 % poslovanja, posebno jer nekretnine nisu bile uključene. Međutim, kako je prethodno objašnjeno (vidjeti uvodnu izjavu 134.), Fortischem unajmljuje nekretnine (zemljište i zgrade) potrebne za proizvodnju kemikalija od društva Via Chem Slovakia. Osim nekretnina, sva ostala imovina, prava i obveze povezane s prenesenim poslovanjem preuzeo je Fortischem. Fortischem stoga vodi poslovanje NCHZ-a te nastavlja s istim portfeljem proizvoda.

(154)

Osim toga, Fortischem je zadržao i postojeću upravu NCHZ-a. Na primjer, glavni direktor NCHZ-a prije prijenosa poslovanja postao je predsjednik Uprave društva Fortischem.

(155)

U trenutku preuzimanja poslovanja NCHZ-a Fortischem je isto tako javno objavio da ne namjerava provoditi veće promjene u pogledu osoblja ili proizvodnje te da će zadržati postojeću upravu (34).

(156)

Stoga u vezi s opsegom transakcije Fortischem je učinkovito preuzeo sve gospodarske djelatnosti NCHZ-a, zajedno sa svom povezanom imovinom, pravima i obvezama. Činjenica da se dio imovine upotrebljava na temelju ugovora o najmu, a ne izravnog vlasništva ne mijenja činjenicu da je Fortischem samo nastavio s gospodarskim djelatnostima NCHZ-a u istom opsegu kao prije transakcije.

(157)

Osim toga, dvije zainteresirane strane koje su dostavile primjedbe tvrde i da se Fortischem nastavio ponašati na isti način kao i NCHZ, nudeći isti portfelj proizvoda na istim zemljopisnim tržištima i da je promjena naziva jedina vidljiva promjena.

(158)

Stoga Fortischem nastavlja poslovanje NCHZ-a bez većih promjena u trgovinskoj politici i politici u vezi s osobljem ili proizvodnjom.

(159)

Ako su vlasnici društva preuzimatelja isti kao i oni stečenog društva, to snažno upućuje na postojanje ekonomskog kontinuiteta.

(160)

U ovom predmetu Komisija nije mogla prikupiti dokaze kojima bi se potvrdile tvrdnje podnositelja pritužbe o postojanju veze između izvornih i novih konačnih vlasnika poslovanja NCHZ-a. Dok su izvorni vlasnici drukčiji, nije moguće na temelju nezavisnih i pouzdanih izvora provjeriti tko su krajnji vlasnici iza izravnih ili neizravnih matičnih društava sa sjedištem na Cipru.

(161)

Međutim, slovačka su nadležna tijela dostavila izjave pod prisegom društva Energochemica, trenutačnog matičnog društva društva Fortischem, kojima se izjavljuje da vlasnici društva Fortischem ni na koji način nisu povezani s prethodnim vlasnicima NCHZ-a.

(162)

U nedostatku dokaza kojima bi se dokazalo suprotno Komisija pretpostavlja da ne postoji veza između izvornih i novih vlasnika poslovanja NCHZ-a prenesenog u Fortischem.

(163)

Prodaja se odvijala nakon što je Komisija pokrenula prethodni istražni postupak u pogledu pritužbe te pritužbu proslijedila Slovačkoj kako bi od nje dobila primjedbe. Stoga je barem država bila svjesna da je postojala mogućnost da bi predmetne mjere mogle predstavljati nezakonitu i nespojivu potporu koju bi trebalo vratiti.

(164)

Svrha kriterija gospodarske logike jest provjeriti koristi li se preuzimatelj imovinom na isti način kao i prodavatelj ili, suprotno tome, on integrira imovinu u svoju vlastitu komercijalnu strategiju te tako ostvaruje sinergiju opravdavajući svoje zanimanje za preuzimanje te imovine.

(165)

Fortischem je preuzeo cijeli odjel za kemikalije NCHZ-a, odnosno glavni dio poslovanja NCHZ-a kao poduzeća s vremenskom neograničenošću poslovanja, zajedno s više od 95 % zaposlenika te povezanim pravima i obvezama. Kako je prethodno opisano, proizvodni portfelj i opseg djelatnosti društva Fortischem identični su onima NCHZ-a.

(166)

Fortischem je isto tako javno objavio da ne namjerava provesti veće promjene u pogledu načina na koji je NCHZ vodio svoje poslovanje i opseg djelatnosti (35). Iako je Fortischem dio veće grupe društava u grupi Energochemica, ne čini se da među članovima te grupe postoje neki veći sinergijski učinci. Iako su neki od njih isto tako aktivni u kemijskoj industriji, njihovo se područje djelatnosti razlikuje (manji stabilizatori, fenolne smole, deterdženti itd.) te se posljedično čini da ne postoji veća povezanost s djelatnostima društva Fortischem.

(167)

Stoga nije bilo promjena u komercijalnoj strategiji i Fortischem se jednostavno koristi imovinom na isti način kao i prodavatelj.

(168)

Sve u svemu, čini se da se jedine promjene odnose na naziv društva i pravni subjekt kojem pripada. Člankom 1.2 uvjeta natječaja utvrđeno je da se NCHZ namjerava prodati u cijelosti kao materijalna i nematerijalna imovina zajedno s njegovim zaposlenicima. Člankom 3.1 kupoprodajnog ugovora između društava Via Chem Slovakia i NCHZ od 16. siječnja 2012. navodi se da „poduzeće s vremenskom neograničenošću poslovanja koje se prenosi u skladu s ovim Ugovorom uključuje sve nekretnine, pokretnu imovinu, ostala prava i vrijednosti nekretnina koji i. služe radu poduzeća s vremenskom neograničenošću poslovanja ili su, zbog svoje prirode, namijenjeni toj svrsi, te ii. od ključnog datuma pripadaju Prodavatelju”. Nadalje, preuzimatelj nastavlja s istim proizvodnim portfeljem i komercijalnom politikom NCHZ-a. Konačno, cijena plaćena za poslovanje NCHZ-a vjerojatno ne predstavlja tržišnu cijenu.

(169)

Stoga Komisija zaključuje da između društava NCHZ i Fortischem postoji ekonomski kontinuitet.

(170)

Kao posljedica navedenog Komisija smatra da prednost koju je Slovačka dala NCHZ-u predstavlja nezakonitu i nespojivu državnu potporu i da se povrat te nespojive državne potpore dodijeljene NCHZ-u mora proširiti i na novog vlasnika poslovanja. Svojom neprekidnom operativnom prisutnošću na tržištu društvo Fortischem i dalje ostvaruje korist od državne potpore dodijeljene za gospodarske djelatnosti NCHZ-a te nastavlja narušavati tržište.

(171)

Komisija zaključuje da je odluka slovačke Vlade o proglašenju društva NCHZ trgovačkim društvom od strateškog značenja na temelju Zakona, čime ga štiti od uobičajene primjene stečajnog prava, predstavljala državnu potporu u smislu članka 107. stavka 1. Ugovora.

(172)

Komisija isto tako smatra da je takva potpora bila nezakonito dodijeljena protivno obvezama obavješćivanja i mirovanja koje su utvrđene člankom 108. stavkom 3. UFEU-a.

(173)

Konačno, Komisija zaključuje da je takva potpora nespojiva s unutarnjim tržištem jer odgovarajući uvjeti Smjernica za sanaciju i restrukturiranje iz 2004. nisu ispunjeni, a nisu utvrđene druge osnove za spojivost.

(174)

NCHZ mora vratiti tu potporu, a nalog za povrat trebalo bi proširiti i na Fortischem, koji je ekonomskim kontinuitetom povezan s NCHZ-om,

a)

ukupni iznos (glavnica i kamata na iznos povrata) koji korisnici moraju vratiti;

b)

detaljan opis već poduzetih ili planiranih mjera za usklađivanje s ovom Odlukom;

c)

dokumentaciju kojom se dokazuje da je korisniku naložen povrat potpore.