27.6.2014   

HR

Službeni list Europske unije

L 189/33

(1)

1997. godine Uredbom Vijeća (EZ) br. 820/97 (3) osnažena su pravila Unije o označivanju i sljedivosti goveda u svjetlu epidemije goveđe spongiformne encefalopatije (BSE) i povećane potrebe za praćenjem podrijetla i kretanja životinja uz pomoć konvencionalnih ušnih markica.

(2)

Uredbom (EZ) br. 1760/2000 Europskog parlamenta i Vijeća (4) predviđa se da svaka država članica treba uvesti sustav označivanja i registracije goveda u skladu s tom uredbom.

(3)

Uredbom (EZ) br. 1760/2000 uvodi se sustav označivanja i registracije goveda koji uključuje ušne markice na oba uha svake životinje, računalne baze podataka, putne listove za životinje i pojedinačne registre koji se vode na svakom gospodarstvu.

(4)

Utvrđivanje sljedivosti goveđeg mesa unatrag do njezina izvora označivanjem i registracijom preduvjet je za označivanje podrijetla kroz prehrambeni lanac. Tim se mjerama osigurava zaštita potrošača i javno zdravlje te promiče povjerenje potrošača.

(5)

Uredba (EZ) br. 1760/2000 te posebno sustavi označivanja goveda i dobrovoljnog označivanja goveđeg mesa bili su navedeni kao obveze informiranja od osobite važnosti u pogledu opterećenja koja predstavljaju poduzećima u Komunikaciji Komisije od 22. listopada 2009. pod naslovom „Program djelovanja za smanjivanje administrativnog opterećenja u EU-u – Sektorski planovi za smanjivanje i Aktivnosti za 2009.”.

(6)

Korištenjem sustavâ elektroničkog označivanja („EID”) potencijalno bi se moglo urediti postupke sljedivosti automatiziranim i točnijim očitavanjem i upisivanjem u registar gospodarstva. Nadalje, njime bi se omogućilo automatsko unošenje podataka o kretanjima životinja u računalnu bazu podataka te na taj način unaprijedilo brzinu, pouzdanost i točnost sustava sljedivosti. Korištenjem EID sustavâ također bi se poboljšalo upravljanje određenim izravnim plaćanjima poljoprivrednicima.

(7)

EID sustavi na temelju radiofrekvencijske identifikacije znatno su se poboljšali u posljednjih deset godina. Tom se tehnologijom omogućuje brže i točnije izravno učitavanje pojedinačnih identifikacijskih oznaka životinja u sustave obrade podataka. To rezultira skraćivanjem vremena potrebnog za utvrđivanje sljedivosti potencijalno zaraženih životinja ili hrane i dovodi do povećanja pouzdanosti baza podataka te povećanja kapaciteta za brzo reagiranje u slučaju izbijanja bolesti te štedi troškove rada, čak i ako uključuje povećanje troškova opremanja.

(8)

Ova Uredba u skladu je s činjenicom da su EID sustavi već uvedeni u Uniju za druge vrste životinja koje nisu goveda, primjerice obvezni sustav koji se koristi za ovce i koze.

(9)

Zbog tehnološkog napretka u EID sustavima nekoliko je država članica odlučilo da na dobrovoljnoj osnovi počne provoditi EID za goveda. Te će inicijative, po svemu sudeći, dovesti do razvoja različitih sustava u pojedinim državama članicama i od strane različitih zainteresiranih strana. Razvoj sustava koji se razlikuju omeo bi kasnije usklađivanje tehničkih normi unutar Unije. Trebalo bi osigurati interoperabilnost EID sustavâ u državama članicama, kao i njihovu usklađenost s odgovarajućim normama ISO ili drugim međunarodnim tehničkim normama koje su usvojile priznate međunarodne organizacije za utvrđivanje normi, pod uvjetom da se tim međunarodnim normama mogu zajamčiti barem bolji rezultati nego normama ISO.

(10)

U izvješću Komisije od 25. siječnja 2005. o mogućnosti uvođenja EID-a za goveda zaključeno je da se pokazalo kako se radiofrekvencijska identifikacija razvila do mjere u kojoj bi se već mogla primjenjivati u praksi. U tom se izvješću također zaključilo da je vrlo poželjno prijeći na EID za goveda unutar Unije jer bi se njime, uz druge pogodnosti, pridonijelo smanjenju administrativnog opterećenja.

(11)

U skladu s Komunikacijom Komisije od 10. rujna 2008. pod nazivom „Plan djelovanja za provedbu strategije EU-a za zdravlje životinja” Komisija treba pojednostaviti obveze obavješćivanja, kao što su registri gospodarstava i putni listovi za životinje tijekom uvođenja EID sustava.

(12)

U Komunikaciji Komisije od 19. rujna 2007. pod nazivom „Nova strategija Europske unije za zdravlje životinja (2007. – 2013.), prema kojoj je ‚Bolje spriječiti nego liječiti’ ”, predlaže se razmatranje EID-a za goveda kao moguće poboljšanje postojećeg sustava Unije za označivanje i registraciju radi pojednostavljivanja obveza obavješćivanja kao što su registri gospodarstava i putni listovi za životinje te predlaže provedbu razmjene elektroničkih putnih listova za goveda. Ta bi razmjena uključivala uvođenje EID-a uz unošenje podataka u stvarnom vremenu. Takva bi razmjena dovela do znatnih ušteda u pogledu troškova i napora nadležnih tijela država članica i ostalih zainteresiranih strana te bi smanjila obujam posla pri prijenosu podataka iz putnih listova za životinje u računalne baze podataka. Ova je Uredba u skladu s tom inicijativom.

(13)

Očekuje se stoga da ova Uredba pridonese nekim ključnim ciljevima glavnih strategija Unije, uključujući strategiju Europa 2020. za pametan, održiv i uključiv rast, unapređenjem gospodarskog rasta, kohezije i konkurentnosti.

(14)

Neke treće zemlje već su uvele pravila kojima omogućuju primjenu naprednih tehnologija EID-a. Unija bi trebala uvesti slična pravila za olakšavanje trgovine i povećanje konkurentnosti sektora.

(15)

U svjetlu tehnološkog razvoja novih vrsta elektroničkih oznaka primjereno je proširiti opseg sredstava označivanja predviđen Uredbom (EZ) br. 1760/2000 kako bi se omogućila upotreba elektroničkih oznaka kao službenog sredstva označivanja. Budući da uvođenje odgovarajućih odredaba znači znatno ulaganje, potrebno je omogućiti prijelazno razdoblje od pet godina kako bi se državama članicama dalo potrebno vrijeme za pripremu. Tijekom tog prijelaznog razdoblja konvencionalne ušne markice i dalje će predstavljati jedino službeno sredstvo označivanja goveda.

(16)

Određivanje EID-a obveznim širom Unije moglo bi imati negativne gospodarske učinke na određene subjekte. Stoga je primjereno da bi se EID-om, kada on postane službeno sredstvo označivanja, posjednici trebali koristiti na dobrovoljnoj osnovi. U takvom dobrovoljnom sustavu EID bi odabrali posjednici koji bi vjerojatno imali ekonomske koristi od njega, dok bi ostalim posjednicima trebalo biti omogućeno da i dalje označuju svoje životinje dvjema konvencionalnim ušnim markicama.

(17)

Države članice imaju vrlo različite sustave gospodarstava, poljoprivredne prakse i sektorske organizacije. Državama članicama bi stoga trebalo omogućiti da EID učine obveznim na svojem državnom području samo kada to smatraju primjerenim, nakon razmatranja svih tih čimbenika, uključujući utjecaje na male poljoprivrednike, te nakon savjetovanja s organizacijama koje zastupaju stočarsku industriju. Tijekom trgovinskih kretanja životinja unutar Unije obvezu elektroničkog označivanja goveda trebala bi imati ona država članica koja je upotrebu EID-a učinila obveznom na svojem državnom području. To ne bi trebalo podrazumijevati da je ta država članica obvezna ponovno označivati životinje koje su već elektronički označene u državi članici otpreme.

(18)

Životinje i meso koji ulaze u Uniju iz trećih zemalja trebali bi podlijegati zahtjevima označivanja i sljedivosti koji pružaju jednaku razinu zaštite.

(19)

Kada se žive životinje uvozi u Uniju iz trećih zemalja, trebale bi, po svom ulasku, podlijegati istim zahtjevima označivanja kakvi se primjenjuju na životinje rođene u Uniji.

(20)

Dva službena sredstva označivanja primijenjena na jednu životinju trebala bi imati isti identifikacijski broj. Međutim, tijekom početne faze prilagodbe korištenju elektroničkih oznaka kao službenog sredstva označivanja ne bi se moglo isključiti da bi u određenim slučajevima tehnička ograničenja povezana s konfiguracijom izvornog identifikacijskog broja neke životinje mogla spriječiti reprodukciju tog broja na elektroničkoj oznaci. To bi se moglo dogoditi kada znakovi od kojih se sastoji postojeći identifikacijski broj neke životinje sprječavaju pretvaranje tog broja u elektronički oblik. Stoga bi trebalo predvidjeti posebna prijelazna odstupanja kako bi se omogućila primjena elektroničke oznake također na te životinje, pod uvjetom da je osigurana potpuna sljedivost i da je moguća pojedinačna identifikacija životinja, uključujući identifikaciju gospodarstva na kojem su rođene.

(21)

Uredbom (EZ) br. 1760/2000 predviđa se da nadležno tijelo treba izdati putni list za svaku životinju koju se mora označiti u skladu s tom uredbom. To stvara velik administrativni teret za države članice. Nadležna tijela država članica imaju obvezu uspostaviti računalnu bazu podataka u skladu s člancima 14. i 18. Direktive Vijeća 64/432/EEZ (5). Budući da su te baze podataka morale biti potpuno operativne od 31. prosinca 1999., trebale bi u dostatnoj mjeri osigurati sljedivost domaćih kretanja goveda. Putne listove bi stoga trebalo izdavati samo za životinje namijenjene trgovini unutar Unije. Međutim, ovom Uredbom ne bi se trebalo spriječiti donošenje nacionalnih odredbi o izdavanju putnih listova za životinje koje nisu namijenjene trgovini unutar Unije.

(22)

BOVEX, pilot-projekt za razmjenu putnih listova za goveda između država članica, uspostavila je Komisija kako bi olakšala razmjenu podataka među državama članicama i istodobno osigurala sljedivost životinja tijekom njihovih kretanja unutar Unije. Kada razmjena podataka između nacionalnih računalnih baza podataka postane potpuno operativna, zahtjev za izdavanje putnih listova za životinje u papirnatom obliku ne bi se više trebao primjenjivati na životinje koje su namijenjene kretanjima unutar Unije. To bi trebalo pridonijeti smanjenju administrativnog opterećenja država članica i gospodarskih subjekata.

(23)

Glavom II. odjeljkom II. Uredbe (EZ) br. 1760/2000 utvrđuju se pravila o sustavu dobrovoljnog označivanja goveđeg mesa kojima se predviđa odobravanje određenih specifikacija za označivanje koje provodi nadležno tijelo dotične države članice. Kod primjene tog sustava administrativno opterećenje i troškovi koje stvore države članice i gospodarski subjekti nisu proporcionalni koristima sustava. S obzirom na to da je nakon donošenja te Uredbe na snagu stupilo novo zakonodavstvo, određena pravila o sustavu dobrovoljnog označivanja postala su suvišna te bi ih stoga trebalo izbrisati. Međutim, pritom se ne bi smjelo kompromitirati pravo subjekata na to da potrošače dobrovoljnim označivanjem obavješćuju o značajkama mesa, kao ni pravo potrošača na primanje provjerljivih informacija. Stoga bi, kao i za bilo koju drugu vrstu mesa, informacije o hrani za goveđe meso koje nadilaze obvezno označivanje trebale biti u skladu sa sadašnjim horizontalnim zakonodavstvom, uključujući Uredbu (EU) br. 1169/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (6).

(24)

Kako bi se spriječio rizik od prijevare u području označivanja mesnih proizvoda i radi zaštite europskih potrošača, primjenjive kontrole i sankcije trebale bi imati dovoljan učinak odvraćanja.

(25)

U skladu s Uredbom (EU) br. 1169/2011, Komisija je podnijela izvješće Europskom parlamentu i Vijeću o obveznom navođenju zemlje podrijetla ili mjesta podrijetla mesa koje se koristi kao sastojak. Uz to je izvješće prema potrebi trebalo priložiti zakonodavni prijedlog radi osiguravanja veće transparentnosti u cijelom lancu proizvodnje mesa i boljeg informiranja europskih potrošača. Uzimajući u obzir nedavne probleme u vezi s označivanjem mesnih proizvoda, koji su utjecali na funkcioniranje prehrambenog lanca, Europski parlament i Vijeće očekivali su da će se izvješće usvojiti što je prije moguće tijekom drugog semestra 2013. te je ono konačno usvojeno 17. prosinca 2013.

(26)

Kao posljedica stupanja na snagu Ugovora iz Lisabona, ovlasti dodijeljene Komisiji na temelju Uredbe (EZ) br. 1760/2000 potrebno je uskladiti s člancima 290. i 291. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU).

(27)

Kako bi se osigurala primjena potrebnih pravila za pravilno funkcioniranje označivanja, registracije i sljedivosti životinja vrste goveda i goveđeg mesa, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u vezi sa zahtjevima za alternativna sredstva označivanja goveda; posebnim okolnostima u kojima je državama članicama dopušteno produljiti najdulja moguća razdoblja za primjenu sredstava označivanja; podacima koji se razmjenjuju među računalnim bazama podataka država članica; najduljim mogućim razdobljem za određene obveze izvješćivanja; zahtjevima za sredstva označivanja; dodavanjem sredstava označivanja popisu navedenom u Prilogu I.; pravilima u vezi s informacijama iz računalne baze podataka koje se uključuju u putne listove za životinje i pojedinačne registre koji se vode na svakom gospodarstvu; označivanjem i registracijom kretanja goveda tijekom sezonske ispaše uključujući njihovo sezonsko premještanje; pravilima za označivanje određenih proizvoda koja bi trebala biti istovjetna pravilima utvrđenima u Uredbi (EZ) br. 1760/2000; odredbama o označivanju koje se odnose na pojednostavljen prikaz navoda o podrijetlu u slučajevima vrlo kratkog boravka životinje u državi članici ili trećoj zemlji rođenja ili klanja; te u vezi s definicijama i zahtjevima koji se primjenjuju na pojmove ili kategorije pojmova koji se mogu staviti na oznake zapakiranog svježeg i zamrznutog goveđeg i telećeg mesa. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući i ona na razini stručnjaka. Prilikom pripreme i izrade takvih delegiranih akata, Komisija bi trebala osigurati da se relevantni dokumenti Europskom parlamentu i Vijeću šalju istodobno, na vrijeme i na primjeren način.

(28)

Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu Uredbe (EZ) br. 1760/2000 u pogledu registracije gospodarstava koja se koriste alternativnim sredstvima označivanja; tehničkih karakteristika i detaljnog uređenja razmjene podataka među računalnim bazama podataka država članica; priznavanja potpunog funkcioniranja sustavâ za razmjenu podataka; formata i dizajna sredstava označivanja; tehničkih postupaka i normi za provedbu EID-a; pravila za konfiguraciju identifikacijskog broja, najveće dopuštene veličine i sastava određenih skupina životinja, provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji. Te bi se ovlasti trebale izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (7).

(29)

Provedba ove Uredbe trebala bi se pratiti. Sukladno tome, najkasnije pet godina od stupanja na snagu ove Uredbe u pogledu odredbi koje se odnose na dobrovoljno označivanje goveđeg mesa i devet godina u pogledu odredbi koje se odnose na EID, Komisija bi Europskom parlamentu i Vijeću trebala podnijeti dva izvješća, kako o provedbi ove Uredbe, tako i o tehničkoj i ekonomskoj izvedivosti uvođenja obveznog EID-a u cijeloj Uniji. Tim bi se izvješćima prema potrebi trebali priložiti odgovarajući zakonodavni prijedlozi.

(30)

Uredbu (EZ) br. 1760/2000 stoga bi trebalo na odgovarajući način izmijeniti,

(1)

U članku 1. stavku 2. druga rečenica briše se;

(2)

U članku 2. prva alineja zamjenjuje se sljedećim:

(3)

u članku 3. prvom stavku točka (a) zamjenjuje se sljedećim:

(4)

članak 4. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 4.

Obveza označivanja životinja

1.   Sve životinje na gospodarstvu označuju se uz pomoć najmanje dva sredstva označivanja navedena u Prilogu I. i u skladu s pravilima donesenima u skladu sa stavkom 3. koje je odobrilo nadležno tijelo. Najmanje jedno sredstvo označivanja mora biti vidljivo i imati istaknut identifikacijski broj.

Prvi podstavak ne primjenjuje se na životinje rođene prije 1. siječnja 1998. koje nisu namijenjene trgovini unutar Unije. Te životinje označuju se barem jednim sredstvom označivanja.

Kako bi se osigurala prilagodba tehničkom napretku, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 22.b u vezi s dodavanjem sredstava označivanja popisu navedenom u Prilogu I., istodobno osiguravajući da su oni interoperabilni.

Sredstvo označivanja dodjeljuje se gospodarstvu, raspoređuje se i primjenjuje na životinje na način koji utvrdi nadležno tijelo.

Dva sredstva označivanja koja su odobrena u skladu s delegiranim i provedbenim aktima donesenima u skladu sa stavkom 3. i ovim stavkom i koja se promjenjuju na jednu životinju imaju jednaki jedinstveni identifikacijski broj koji, uz registraciju životinja, omogućuje pojedinačnu identifikaciju životinje i gospodarstva na kojem je rođena.

2.   Odstupajući od stavka 1., kada znakovi od kojih se sastoji identifikacijski broj životinje ne dopuštaju primjenu elektroničke oznake s jednakim jedinstvenim identifikacijskim brojem, dotična država članica može dopustiti da, uz nadzor njezina nadležnog tijela, drugo sredstvo označivanja ima drukčiji broj, pod uvjetom da je ispunjen svaki od sljedećih uvjeta:

3.   Kako bi se osigurala odgovarajuća sljedivost, prilagodba tehničkom napretku i optimalno funkcioniranje sustava označivanja, Komisija donosi delegirane akte u skladu s člankom 22.b u pogledu zahtjeva za sredstva označivanja navedena u Prilogu I. i prijelazne mjere potrebne za uvođenje posebnih sredstava označivanja.

Na temelju odgovarajućih normi ISO ili drugih međunarodnih tehničkih normi koje su donijele priznate međunarodne organizacije za utvrđivanje normi, pod uvjetom da se tim međunarodnim normama mogu zajamčiti barem bolji rezultati i viša razina pouzdanosti od normi ISO, Komisija provedbenim aktima utvrđuje potrebna pravila u vezi s:

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 23. stavka 2.

4.   Države članice od 18. srpnja 2019. osiguravaju postojanje potrebne infrastrukture za omogućavanje označivanja životinja na temelju elektroničke oznake kao službenog sredstva označivanja u skladu s ovom Uredbom.

Države članice od 18. srpnja 2019. mogu uvesti nacionalne odredbe kojima se uvodi obveza uporabe elektroničke oznake kao jednog od dva sredstva označivanja predviđena u stavku 1.

Države članice koje koriste mogućnost iz drugog podstavka Komisiji dostavljaju tekst takvih nacionalnih odredbi i objavljuju te informacije na internetu. Komisija pomaže državama članicama pri objavljivanju tih informacija tako što na svoje internetske stranice stavlja poveznice na odgovarajuće internetske stranice država članica.

5.   Odstupajući od stavka 1., goveda namijenjena kulturnim ili sportskim događajima, uz iznimku sajmova i izložbi, mogu biti označena alternativnim sredstvima označivanja koja pružaju jednake norme označivanja kao i ona predviđene u stavku 1.

Gospodarstva koja se koriste alternativnim sredstvima označivanja iz prvog podstavka registriraju se u računalnoj bazi podataka predviđenoj u članku 5.

Komisija provedbenim aktima utvrđuje potrebna pravila za takvu registraciju. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 23. stavka 2.

Kako bi osigurala sljedivost na temelju normi označivanja istovjetnih onima predviđenima u stavku 1., Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 22.b u vezi sa zahtjevima za alternativna sredstva označivanja iz prvog podstavka, uključujući prijelazne mjere potrebne za njihovo uvođenje.

Komisija može provedbenim aktima utvrditi pravila u vezi s formatom i dizajnom alternativnih sredstava označivanja iz prvog podstavka, uključujući prijelazne mjere potrebne za njihovo uvođenje. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 23. stavka 2.

6.   Svaka država članica obavješćuje ostale države članice i Komisiju o modelu sredstva označivanja koje se upotrebljava na njezinom državnom području. Te informacije objavljuje na internetu. Komisija pomaže državama članicama pri objavljivanju tih informacija tako što na svoje internetske stranice stavlja poveznice na odgovarajuće internetske stranice država članica.”;

(5)

Umeću se sljedeći članci:

„Članak 4.a

Razdoblje za primjenu sredstava označivanja

1.   Sredstva označivanja predviđena u članku 4. stavku 1. primjenjuju se na životinju prije isteka najduljeg mogućeg razdoblja, koje određuje država članica u kojoj se životinja rodila. Najdulje moguće razdoblje računa se od datuma rođenja životinje i ne može biti dulje od 20 dana.

Odstupajući od prvog podstavka, zbog razloga povezanih s fiziološkim razvojem životinja, to se razdoblje, za drugo sredstvo označivanja, može produljiti do 60 dana nakon rođenja životinje.

Niti jedna životinja ne smije napustiti gospodarstvo na kojem je rođena dok se ne primijene dva sredstva označivanja na tu životinju.

2.   Kako bi se omogućila primjena sredstava označivanja u posebnim okolnostima u kojima postoje praktične poteškoće, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 22.b radi određivanja posebnih okolnosti u kojima države članice mogu produljiti najdulja moguća razdoblja za primjenu sredstava označivanja predviđena u stavku 1. prvom i drugom podstavku. Države članice obavješćuju Komisiju o svakom korištenju te mogućnosti.

Članak 4.b

Označivanje životinja iz trećih zemalja

1.   Sve životinje koje u skladu s Direktivom 91/496/EEZ podliježu veterinarskim pregledima, a koje se unose u Uniju iz treće zemlje te su namijenjene odredišnom gospodarstvu na području Unije označuju se na odredišnom gospodarstvu sredstvom označivanja iz članka 4. stavka 1.

Izvorno označivanje životinje koje je provela treća zemlja koja je zemlja podrijetla upisuje se u računalnu bazu podataka predviđenu u članku 5. zajedno s jedinstvenim identifikacijskim brojem sredstva označivanja koji je životinji dodijelila odredišna država članica.

Prvi podstavak ne primjenjuje se na životinje koje su izravno namijenjene za klaonicu smještenu u nekoj državi članici, pod uvjetom da se one zakolju u razdoblju od 20 dana od tih veterinarskih pregleda u skladu s Direktivom 91/496/EEZ.

2.   Sredstva označivanja životinja iz članka 4. stavka 1. primjenjuju se u najduljem mogućem razdoblju koje određuje država članica u kojoj se nalazi odredišno gospodarstvo. To razdoblje ne može biti dulje od 20 dana od veterinarskih pregleda iz stavka 1.

Odstupajući od prvog podstavka, zbog razloga povezanih s fiziološkim razvojem životinja, to se razdoblje, za drugo sredstvo označivanja, može produljiti do 60 dana od rođenja životinje.

U svim slučajevima dva sredstva označivanja iz članka 4. stavka 1. prvog podstavka primjenjuju se na životinje prije nego što napuste odredišno gospodarstvo.

3.   Kada se odredišno gospodarstvo nalazi u državi članici koja je uvela nacionalne odredbe u skladu s člankom 4. stavkom 4. drugim podstavkom kako bi učinila obveznom upotrebu elektroničke oznake, životinje se označuju tom elektroničkom oznakom na odredišnom gospodarstvu u Uniji u razdoblju koji utvrđuje odredišna država članica. To razdoblje ne može biti dulje od 20 dana od veterinarskih pregleda iz stavka 1.

Odstupajući od prvog podstavka, zbog razloga povezanih s fiziološkim razvojem životinja, to se razdoblje, za drugo sredstvo označivanja, može produljiti do 60 dana od rođenja životinje.

U svim slučajevima životinje se označuju elektroničkom oznakom prije nego što napuste odredišno gospodarstvo.

Članak 4.c

Označivanje životinja koje se premještaju iz jedne države članice u drugu

1.   Životinje premještene iz jedne države članice u drugu zadržavaju izvorno sredstvo označivanja primijenjeno na njih u skladu s člankom 4. stavkom 1.

Međutim, odstupajući od prvog podstavka, počevši od 18. srpnja 2019., nadležno tijelo odredišne države članice može dopustiti:

2.   Kada se odredišno gospodarstvo nalazi u državi članici koja je uvela nacionalne odredbe kako bi učinila obveznom upotrebu elektroničke oznake, životinje se označuju tom elektroničkom oznakom najkasnije na odredišnom gospodarstvu u najduljem mogućem razdoblju koje određuje država članica u kojoj se to odredišno gospodarstvo nalazi. To najdulje moguće razdoblje ne premašuje 20 dana od datuma dolaska životinja na odredišno gospodarstvo.

Odstupajući od prvog podstavka, zbog razloga povezanih s fiziološkim razvojem životinja, to se razdoblje može, za drugo sredstvo označivanja, produljiti do 60 dana od rođenja životinje.

U svim slučajevima životinje se označuju elektroničkom oznakom prije nego što napuste odredišno gospodarstvo.

Međutim, prvi podstavak ne primjenjuje se za životinje koje su izravno namijenjene za klaonicu koja se nalazi na državnom području države članice koja je uvela nacionalne odredbe kako bi učinila obveznom upotrebu elektroničke oznake.

Članak 4.d

Uklanjanje, mijenjanje ili zamjena sredstava označivanja

Ni jedno sredstvo označivanja ne smije se uklanjati, mijenjati ili zamjenjivati bez dozvole nadležnog tijela. Takva se dozvola može izdati samo ako se uklanjanjem, mijenjanjem ili zamjenom ne dovodi u pitanje sljedivost životinje te ako je moguća njezina pojedinačna identifikacija, uključujući identifikaciju gospodarstva na kojem je rođena.

Svaka zamjena identifikacijskog broja unosi se u računalnu bazu podataka predviđenu u članku 5. zajedno s jedinstvenim identifikacijskim brojem izvornog sredstva označivanja životinje.”;

(6)

Članak 5. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 5.

Nadležna tijela država članica uspostavljaju računalnu bazu podataka u skladu s člancima 14. i 18. Direktive 64/432/EEZ.

Države članice mogu razmjenjivati elektroničke podatke između svojih računalnih baza podataka od datuma na koji Komisija potvrdi potpuno funkcioniranje sustava razmjene podataka. Ta se razmjena obavlja uz jamčenje zaštite podataka i sprečavanje svake vrste zlouporabe kako bi se zaštitili interesi posjednika.

Kako bi se osigurala elektronička razmjena informacija među državama članicama, Komisija donosi delegirane akte u skladu s člankom 22.b radi utvrđivanja pravila koja se odnose na podatke koji će se razmjenjivati između računalnih baza podataka država članica.

Komisija provedbenim aktima utvrđuje tehničke uvjete i načine takve razmjene te potvrđuje potpuno funkcioniranje sustava razmjene podataka. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 23. stavka 2.”;

(7)

Članak 6. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 6.

1.   Kada neka država članica ne razmjenjuje elektroničke podatke s drugim državama članicama u okviru elektroničkog sustava razmjene iz članka 5., primjenjuje se sljedeće:

2.   Kako bi se omogućilo slijeđenje kretanja životinje od gospodarstva podrijetla koje se nalazi u državi članici, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 22.b radi utvrđivanja pravila koja se odnose na informacije iz računalne baze podataka koje će se unijeti u putni list, uključujući prijelazne mjere potrebne za njihovo uvođenje.”;

(8)

Umeće se sljedeći članak:

„Članak 6.a

Ovom se Uredbom ne sprečava državu članicu u tome da donese nacionalne odredbe o izdavanju putnih listova za životinje koje nisu namijenjene trgovini unutar Unije.”;

(9)

Članak 7. mijenja se kako slijedi:

(10)

Članak 8. briše se;

(11)

Umeće se sljedeći članak:

„Članak 9.a

Osposobljavanje

Države članice osiguravaju da svaka osoba zadužena za označivanje i registraciju životinja dobije upute i smjernice o relevantnim odredbama ove Uredbe i svim delegiranim i provedbenim aktima koje donese Komisija u skladu s ovom Uredbom.

Kad god se relevantne odredbe izmijene, osobi iz prvog podstavka stavljaju se na raspolaganje odgovarajuće informacije.

Države članice osiguravaju dostupnost odgovarajućih tečajeva osposobljavanja.

Komisija olakšava razmjenu najboljih praksi kako bi se poboljšala kvaliteta informiranja i osposobljavanja širom Unije.”;

(12)

Članak 10. briše se;

(13)

Članak 12. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 12.

Za potrebe ove glave primjenjuju se sljedeće definicije:

(14)

Članak 13. mijenja se kako slijedi:

(15)

U članku 14. četvrti stavak zamjenjuje se sljedećim:

„Kako bi se osigurala usklađenost s horizontalnim pravilima o označivanju u ovom odjeljku, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 22.b kako bi, na temelju iskustva u vezi s mljevenim mesom, utvrdila pravila jednakovrijedna onima iz prva tri stavka ovog članka za odreske goveđeg mesa ili rasječeno goveđe meso.”;

(16)

Članak 15. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 15.

Obvezno označivanje goveđeg mesa iz trećih zemalja

Odstupajući od članka 13., goveđe meso uvezeno na područje Unije za koje nisu dostupne sve informacije predviđene u članku 13. označuje se naznakom:

‚Podrijetlo: nije iz EU-a’ i ‚Zaklano u: (ime treće zemlje)’.”;

(17)

Od 13. prosinca 2014.:

(18)

Članci 19., 20. i 21. brišu se;

(19)

Članak 22. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 22.

1.   Države članice poduzimaju sve potrebne mjere kako bi osigurale usklađenost s odredbama ove Uredbe.

Predviđenim kontrolama ne dovode se u pitanje kontrole koje Komisija može provoditi u skladu s člankom 9. Uredbe (EZ, Euratom) br. 2988/95.

Sve sankcije koje država članica izriče posjedniku, subjektu ili organizaciji koji stavljaju goveđe meso na tržište učinkovite su, odvraćajuće i proporcionalne.

Nadležno tijelo svake godine provodi najmanji broj službenih provjera u vezi s označivanjem i registracijom životinja koje obuhvaćaju najmanje 3 % gospodarstava.

Nadležno tijelo odmah povećava najmanju stopu službenih provjera iz drugog podstavka kada se utvrdi nepridržavanje odredbi o označivanju i registraciji životinja.

Odabir gospodarstava koje nadležno tijelo treba provjeriti provodi se na temelju analize rizika.

Svaka država članica Komisiji do 31. kolovoza podnosi godišnje izvješće o provedbi službenih provjera tijekom prethodne godine.

2.   Neovisno o stavku 1., nadležno tijelo posjedniku izriče sljedeće administrativne sankcije:

3.   Neovisno o stavku 1., kada su subjekti i organizacije koji stavljaju goveđe meso na tržište označili goveđe meso ne pridržavajući se svojih obveza utvrđenih u glavi II., države članice prema potrebi i u skladu načelom proporcionalnosti traže povlačenje goveđeg mesa s tržišta. Pored sankcija iz stavka 1., države članice mogu:

4.   Stručnjaci Komisije zajedno s nadležnim tijelima:

5.   Država članica na čijem se državnom području provode provjere na terenu osigurava stručnjacima Komisije svaku pomoć koju bi mogli zatrebati prilikom izvođenja svojih zadaća. O rezultatu pregleda raspravlja se s nadležnim tijelom dotične države članice prije nego što se sastavi i objavi konačni nalaz. Taj nalaz prema potrebi sadrži preporuke za države članice o poboljšanju usklađenosti s ovom Uredbom.”;

(20)

Umeću se sljedeći članci:

„Članak 22.a

Nadležna tijela

Države članice određuju nadležno tijelo ili tijela odgovorna za osiguravanje usklađenosti s ovom Uredbom i svim aktima koje Komisija na temelju nje donese.

One obavješćuju Komisiju i druge države članice o tome koja su to tijela.

Članak 22.b

Izvršavanje ovlasti

1.   Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima u ovom članku.

2.   Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 4. stavka 1., članka 4. stavka 3., članka 4. stavka 5., članka 4.a stavka 2., članka 5., članka 6. stavka 2., članka 7. stavka 1., članka 7. stavka 2., članka 7. stavka 6., članka 13. stavka 6., članka 14. stavka 4. i članka 15.a dodjeljuje se Komisiji na razdoblje od pet godina počevši od 17. srpnja 2014. Komisija izrađuje izvješće o delegiranju ovlasti najkasnije devet mjeseci prije kraja razdoblja od pet godina. Delegiranje ovlasti automatski se produljuje za razdoblja jednakog trajanja, osim ako se Europski parlament ili Vijeće tom produljenju usprotive najkasnije tri mjeseca prije kraja svakog razdoblja.

3.   Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati delegiranje ovlasti iz članka 4. stavka 1., članka 4. stavka 3., članka 4. stavka 5., članka 4.a stavka 2., članka 5, članka 6. stavka 2., članka 7. stavka 1., članka 7. stavka 2., članka 7. stavka 6., članka 13. stavka 6., članka 14. stavka 4. i članka 15.a. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv proizvodi učinke dan nakon objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u spomenutoj odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4.   Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

5.   Delegirani akt donesen na temelju članka 4. stavka 1., članka 4. stavka 3., članka 4. stavka 5., članka 4.a stavka 2., članka 5., članka 6. stavka 2., članka 7. stavka 1., članka 7. stavka 2., članka 7. stavka 6., članka 13. stavka 6., članka 14. stavka 4. i članka 15.a stupa na snagu samo ako Europski parlament ili Vijeće u roku od dva mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne ulože nikakav prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće uložiti prigovore. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.”;

(21)

Članak 23. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 23.

Postupak odbora

1.   Komisiji pomaže za provedbene akte donesene na temelju članka 4. stavka 3., članka 4. stavka 5., članka 5. i članka 13. stavka 6. Stalni odbor za prehrambeni lanac i zdravlje životinja osnovan člankom 58. Uredbe (EZ) br. 178/2002 Europskog parlamenta i Vijeća (9).

Navedeni odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (10).

2.   Kod upućivanja na ovaj stavak, primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.

Ako se mišljenje Odbora mora dobiti na temelju pisanog postupka, navedeni postupak završava bez rezultata kada to u roku za davanje mišljenja odluči predsjednik odbora ili to zahtijeva obična većina članova odbora.

(9)  Uredba (EZ) br. 178/2002 Europskog parlamenta i Vijeća od 28. siječnja 2002. o utvrđivanju općih načela i uvjeta zakona o hrani, osnivanju Europske agencije za sigurnost hrane te utvrđivanju postupaka u područjima sigurnosti hrane (SL L 31, 1.2.2002., str. 1.)."

(10)  Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).”;"

(22)

Umeće se sljedeći članak:

„Članak 23.a

Izvješće i razvoj zakonodavstva

Komisija najkasnije:

Europskom parlamentu i Vijeću podnosi odgovarajuća izvješća o provedbi i utjecaju ove Uredbe koja obuhvaćaju, u prvom slučaju, mogućnost preispitivanja odredbi o dobrovoljnom označivanju, a u drugom slučaju tehničku i ekonomsku izvedivost uvođenja obveznog elektroničkog označivanja u cijeloj Uniji.

Tim se izvješćima prema potrebi prilažu odgovarajući zakonodavni prijedlozi.”;

(23)

Umeće se sljedeći Prilog: