—

poništi Sporazum o financiranju koji su 24. kolovoza 2022. sklopile Komisija i Republika Poljska, u skladu s člankom 23. stavkom 1. Uredbe 2021/241

—

poništi Sporazum o zajmu koji su 24. kolovoza 2022. sklopile Komisija i Republika Poljska, u skladu s člankom 15. stavkom 2. Uredbe 2021/241; i

—

naloži Komisiji snošenje vlastitih troškova i troškova tužiteljâ.

1.

Prvi tužbeni zahtjev, kojim se navodi da Provedbena odluka Vijeća od 17. lipnja 2022. o odobrenju ocjene plana za oporavak i otpornost Poljske (u daljnjem tekstu: Provedbena odluka Vijeća), na temelju koje je Komisija sklopila navedene sporazume o financiranju odnosno zajmu (u daljnjem tekstu: osporavani sporazumi o financiranju i zajmu), nije valjana jer je Vijeće zanemarilo sudsku praksu Suda utvrđenu u presudi od 19. studenoga 2019., A. K. i dr. (Neovisnost Disciplinskog vijeća Vrhovnog suda Poljske) (C-585/18, C-624/18 i C-625/18, EU:C:2019:982), presudi od 15. srpnja 2021., Komisija/Poljska (Sustav stegovnih mjera koji se primjenjuje na suce) (C-791/19, EU:C:2021:596), rješenju od 8. travnja 2020., Komisija/Poljska (C-791/19 R, EU:C:2020:277) i rješenju potpredsjednika Suda od 14. srpnja 2021., Komisija/Poljska (C-204/21 R, EU:C:2021:593), te da je povrijedilo članak 2. i članak 13. stavak 2. UEU-a.

Tužitelj nadalje u okviru ovog tužbenog razloga tvrdi da je Vijeće prekoračilo svoju nadležnost u mjeri u kojoj je namjeravalo odrediti način na koji bi Poljska trebala postupiti u skladu s odlukama Suda koje se odnose na Disciplinsko vijeće Vrhovnog suda Poljske (u daljnjem tekstu: Disciplinsko vijeće).

2.

Drugi tužbeni razlog, kojim se navodi da Provedbena odluka Vijeća nije valjana jer je Vijeće povrijedilo članak 2. i članak 19. stavak 1. UEU-a te članak 47. Povelje o temeljnim pravima i slobodama (u daljnjem tekstu: Povelja), kako ih mjerodavno tumači Sud.

U prilog ovom tužbenom razlogu, tužitelj tvrdi da se ključnim etapama, na kojima se temelji Provedbena odluka Vijeća, povrjeđuju članak 2. i članak 19. stavak 1. UEU-a te članak 47. Povelje, time što se njima:

3.

Treći tužbeni razlog, kojim se navodi da Provedbena odluka Vijeća nije valjana jer su ključne etape F1G, F2G i F3G predviđene u Provedbenoj odluci Vijeća nedostatne kako bi se ponovno uspostavila učinkovita sudska zaštita u Poljskoj, što je preduvjet za funkcioniranje sustava unutarnje kontrole. Tužitelji tvrdie da se pobijanom odlukom stoga povređuju članak 20. stavak 5. točka (e) i članak 22. Uredbe (EU) 2021/241 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. veljače 2021. o uspostavi Mehanizma za oporavak i otpornost (SL 2021., L 57, str. 17.) te članak 325. UFEU-a, kojima se zahtijevaju djelotvorne i učinkovite unutarnje kontrole.

4.

Četvrti tužbeni razlog, kojim se navodi da Provedbena odluka Vijeća nije valjana jer je Vijeće počinilo pogrešku koja se tiče prava i/ili počinilo očitu pogrešku u ocjeni primijenivši članak 19. stavak 3. Uredbe 2021/241 time što je odobrilo ključne etape kao „odgovarajuće mjere” za sprječavanje, otkrivanje i otklanjanje korupcije u Poljskoj.

5.

Peti tužbeni razlog, kojim se navodi da Provedbena odluka Vijeća nije valjana jer ju je Vijeće propustilo na odgovarajući način obrazložiti, čime je povrijedilo članak 296. UFEU-a, članak 41. Povelje i načela prava Unije.

6.

Šesti tužbeni razlog, kojim se navodi da su osporavanim sporazumima o financiranju i zajmu koje je sklopila Komisija prekoračene ovlasti koje ona ima na temelju Provedbene odluke Vijeća i Uredbe (EU) 2021/241 te je stoga povrijeđeno pravo Unije, s obzirom na to je člankom 6. stavkom 5. i člankom 18. stavkom 1. Sporazuma o financiranju te člankom 7. stavkom 5. i člankom 28. stavkom 1. Sporazuma o zajmu omogućena isplata sredstava čak i ako nisu ispunjene ključne etape F1G, F2G i F3G koje se odnose na vladavinu prava i koje su navedene u Provedbenoj odluci Vijeća.