Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi „Zabrana proizvoda nastalih prisilnim radom na tržištu Unije”

(COM(2022) 453 final)

(2023/C 140/13)

Glavni izvjestitelj:

Thomas WAGNSONNER

Zahtjev za savjetovanje:	Europski parlament, 6.10.2022. Vijeće, 12.10.2022.
Pravna osnova:	članci 114. i 207. Ugovora o funkcioniranju Europske unije
Odluka Plenarne skupštine:	14.12.2022.
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za vanjske odnose
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	25.1.2023
Plenarno zasjedanje br.:	575
Rezultat glasanja (za/protiv/suzdržani):	196/1/4

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

EGSO pozdravlja Prijedlog uredbe Europske komisije o zabrani proizvoda proizvedenih prisilnim radom na tržištu Unije (COM(2022) 453 final) (1) jer je, kao što je navedeno u točki 1.4. podtočki (j) Akcijskog plana EU-a za ljudska prava i demokraciju za razdoblje 2020. – 2024. (2), promicanje gospodarskih, socijalnih, kulturnih i radničkih prava, a time i iskorjenjivanje svih oblika prisilnog rada i iskorištavanja ključno.

1.2.

EGSO napominje da se aktualnim prijedlogom ne uzima u obzir na odgovarajući način perspektiva radnika koji su prisiljeni na iskorištavanje, kako u Europskoj uniji tako i izvan nje. Kako bi se ojačao položaj radnika koji su prisiljeni na rad, u okviru europskog zakonodavstva trebalo bi razmotriti odgovarajuću naknadu za žrtve. EGSO ističe da je od ključne važnosti da sve države članice EU-a ratificiraju Protokol iz 2014. uz Konvenciju Međunarodne organizacije rada (ILO) o prisilnom radu iz 1930 (3).

1.3.

EGSO podržava definiciju prisilnog rada iz članka 2. točke (a) predmetne uredbe, koja se temelji na definiciji Međunarodne organizacije rada (ILO). Ta definicija obuhvaća „svaki rad ili uslugu”: stoga bi prijedlog Europske komisije trebao obuhvatiti robu pri čijem je prijevozu korišten prisilni rad.

1.4.

EGSO primjećuje da Europska komisija u predloženoj uredbi spominje prisilni dječji rad. Kako bi se ubrzao proces ukidanja najgorih oblika dječjeg rada, u područje primjene predmetne uredbe trebalo bi uključiti Konvenciju ILO-a o najnižoj dobi za zapošljavanje iz 1973. (Konvencija br. 138) (4), Preporuku ILO-a br. 146 (5), Konvenciju ILO-a o najgorim oblicima dječjeg rada iz 1999. (Konvencija br. 182) (6) i Preporuku ILO-a br. 190 (7). EGSO ukazuje na potrebu za odgovarajućom zakonodavnom inicijativom EU-a za borbu protiv svih ostalih oblika dječjeg rada.

1.5.

EGSO pozdravlja uključivanje svih gospodarskih subjekata. Istrage koje provode nadležna nacionalna tijela trebale bi ovisiti o veličini i gospodarskim resursima gospodarskih subjekata. Prioritet bi trebala imati poduzeća s visokim rizikom od korištenja prisilnog rada i veliki gospodarski subjekti.

1.6.

EGSO napominje da prije podnošenja prijedloga nije provedena procjena učinka unatoč činjenici da su provedene procjene učinka drugih inicijativa kao što je Prijedlog direktive o dužnoj pažnji za održivo poslovanje. Predmetna je uredba usmjerena na zabranu, obustavu prometa i zadržavanje uvezenih i izvezenih proizvoda na carini ili u lukama, što će rezultirati novim postupcima. Procjena bi trebala biti uravnotežena i njome bi se trebali uzeti u obzir koristi i troškovi borbe protiv prisilnog rada.

1.7.

Organizacije civilnog društva imaju središnju ulogu u borbi protiv svih oblika prisilnog ili obveznog rada. Socijalni partneri u strateški su dobrom položaju da osiguraju angažman institucija i održivost. Od ključne je važnosti u ovom zakonodavnom aktu pružiti institucijski temelj socijalnim partnerima i nevladinim organizacijama.

1.8.

Budući da je trenutačni prijedlog povezan s predloženom Direktivom o dužnoj pažnji za održivo poslovanje, potrebno je pojasniti na koji će način ta dva zakonodavna akta u praksi surađivati. Europska komisija trebala bi primjenjivati dosljedan pristup i izbjegavati nedosljednosti.

1.9.

EGSO pozdravlja prijedlog iz članka 23. predmetne uredbe da se izdaju smjernice kako bi se poduzećima pomoglo u utvrđivanju, sprečavanju, ublažavanju ili iskorjenjivanju rizika od prisilnog rada u njihovu poslovanju i u njihovim lancima vrijednosti. To je posebno važno za mala i srednja poduzeća (MSP-ove). Vrlo je važno da se smjernice izdaju odmah nakon stupanja Uredbe na snagu.

1.10.

Europska komisija mora imati aktivnu i vodeću ulogu u Mreži Unije za borbu protiv proizvoda nastalih prisilnim radom (UNAFLP), predloženoj u članku 24. predmetne uredbe, kako bi podržala i koordinirala nacionalna tijela u provedbi predmetne uredbe. EGSO naglašava da su dostatna financijska sredstva ključna za stvaranje odgovarajuće i učinkovite infrastrukture na europskoj i nacionalnoj razini za borbu protiv prisilnog rada.

1.11.

EGSO ističe da će baza podataka predložena u članku 11. biti temeljni instrument zabrane. Potrebno je razraditi detaljnu strukturu te baze podataka. EGSO naglašava potrebu za preciznim i transparentnim pokazateljima rizika koji se temelje, među ostalim, na podrijetlu i sastavnim dijelovima proizvoda i ostalim relevantnim informacijama. Za djelotvornu provedbu potrebne su detaljne informacije o proizvodu, proizvođaču, uvozniku, podrijetlu i sastavnim dijelovima te o resursima i mineralima koji su upotrijebljeni za proizvod i njegove sastavne dijelove. Ta se baza podataka mora ažurirati, a nove informacije dodavati dijelom kao rezultat istražnih postupaka.

1.12.

EGSO naglašava važnost transparentnosti i otvorenog pristupa informacijama za poduzeća, nadležna tijela, organizirano civilno društvo i širu javnost. EGSO predlaže da se u bazu podataka uvede sustav ocjenjivanja prema referentnim vrijednostima. Osnova tog sustava jest sustav ocjenjivanja regija i sektora koji seže sve do skupina proizvoda, proizvoda i poduzeća s visokim i niskim rizikom i koji se temelji na informacijama koje su stručnjaci unijeli u bazu podataka, ali nije ograničen na njih. EGSO naglašava da je važno organiziranom civilnom društvu, uključujući socijalne partnere, omogućiti pružanje relevantnih informacija.

1.13.

EGSO smatra da bi nadležna tijela trebala imati pravo zadržati robu na granici EU-a čim uoče potkrijepljenu sumnju u skladu s člankom 2. točkom (n) Uredbe. EGSO predlaže da gospodarski subjekti imaju različite obveze ovisno o tome smatraju li se visokorizičnima ili niskorizičnima. Osim toga, nadležna nacionalna tijela trebala bi svoj rad u preliminarnoj fazi istraga usmjeriti na proizvode povezane s visokorizičnim regijama, poduzećima i/ili sektorima. U svakom slučaju, poslovne tajne moraju se zaštititi, primjerice primjenom odgovarajućih klauzula o povjerljivosti.

1.14.

U preliminarnoj fazi istraga gospodarski subjekt mora dostaviti izjavu o postupanju s dužnom pažnjom ako je proizvod povezan s visokorizičnim regijama, poduzećima i/ili sektorima. Neusklađenost sa zahtjevima u pogledu dužne pažnje koji će biti detaljno navedeni u smjernicama (članak 23.) i nedostavljanje potrebnih izjava o postupanju s dužnom pažnjom moraju se klasificirati kao potkrijepljena sumnja i rezultirati zadržavanjem proizvoda i trenutačnim pokretanjem istrage.

1.15.

EGSO traži od Europske komisije da ispita izvedivost osnivanja javne agencije EU-a za rejting za ekološku i socijalnu održivost, kao i za ljudska prava u poslovnom kontekstu. Ta bi agencija trebala, uz ispunjavanje ostalih zadaća kao što je pružanje tehničke potpore nacionalnim nadležnim tijelima, razviti europske standarde za sustave dužne pažnje. Ti bi standardi u osnovi mogli doprinijeti stvaranju jednakih uvjeta za sva poduzeća, što je posebno u interesu europskih poduzeća.

1.16.

EGSO primjećuje potrebu za jasnim i razumljivim tekstom kako bi se zajamčila pravna sigurnost i jednostavne smjernice za održavanje prihvatljivosti administrativnog opterećenja gospodarskih subjekata, posebno MSP-ova. Nacionalna nadležna tijela moraju poduzećima, posebno MSP-ovima, pružiti tehničku potporu pri izradi sustava dužne pažnje.

1.17.

EGSO naglašava da su potrebne jedinstvene minimalne kazne za kršenja predmetne uredbe koje će se primjenjivati u cijelom EU-u. Time bi se izbjegla „utrka prema dnu” među državama članicama i zajamčili jednaki uvjeti.

1.18

Europska komisija trebala bi pojačati napore za stvaranje međunarodnih struktura namijenjenih rješavanju problema prisilnog rada. EGSO ponovno poziva EU da podupre obvezujući ugovor UN-a o poslovanju i ljudskim pravima i da razmotri donošenje konvencije ILO-a o dostojanstvenom radu u lancima opskrbe. Suradnja i razmjena informacija s trećim zemljama i međunarodnim organizacijama važne su za jamčenje pravilne provedbe.

2.   Kontekst mišljenja

2.1.

ILO u svojoj nedavnoj publikaciji o modernom ropstvu procjenjuje da se svakoga dana oko 27,6 milijuna ljudi nalazi u situacijama prisilnog rada. Nijedna regija svijeta nije pošteđena prisilnog rada, čak ni Europa.

2.2.

U Konvenciji ILO-a o prisilnom radu iz 1930. (Konvencija br. 29) (8) prisilni ili obvezni rad definiran je kao „svaki rad ili usluga koji se od neke osobe zahtijeva pod prijetnjom bilo kakve kazne i za koji se ta osoba nije ponudila dobrovoljno”. Protokol o prisilnom radu (članak 1. stavak 3.) potvrđuje tri aspekta: — „rad ili usluga” odnosi se na sve vrste rada koje se obavljaju u bilo kojoj djelatnosti industriji ili sektoru, uključujući neformalnu ekonomiju; — „prijetnja bilo kakve kazne” odnosi se na širok raspon kazni koje se primjenjuju kako bi se neku osobu prisililo na rad; — „ponudila dobrovoljno” odnosi se na slobodan i informiran pristanak radnika da prihvati posao i slobodu da ga napusti u bilo kojem trenutku (to obuhvaća pitanja kao što je nedobrovoljna predaja osobne isprave).

ILO ubraja Konvenciju ILO-a br. 29, Protokol uz Konvenciju br. 29 iz 2014. (9) i Konvenciju ILO-a br. 105 (10) o ukinuću prisilnog rada u svoje temeljne konvencije.

2.3.

EGSO ističe da se u nekoliko temeljnih međunarodnih i europskih sporazuma zabranjuje prisilni rad, primjerice u članku 5. stavku 2. Povelje EU-a o temeljnim pravima (11) i članku 4. Opće deklaracije o ljudskim pravima (12). U članku 8. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima (13) navodi se: „nikoga se ne smije siliti na prisilan ili obvezni rad”. Djelotvorni instrumenti za borbu protiv prisilnog rada nužni su za postizanje ciljeva održivog razvoja UN-a (14) (posebno cilja br. 8). Europska socijalna povelja (15) pruža okvir za socijalno pravedne radne uvjete i pravedna socijalna prava. EGSO naglašava ključnu važnost provedbe ljudskih prava, uključujući radnička prava, bez obzira na mogući sukob s četirima slobodama unutarnjeg tržišta (slobodno kretanje robe, usluga, kapitala i ljudi).

2.4.

EGSO se tom temom izravno bavio u mišljenju REX/395 „Uloga Europske unije u borbi protiv prisilnog rada u Europi i svijetu – Doprinos EGSO-a konferenciji Međunarodne organizacije rada 2014.” (16), a te se teme dotaknuo i u raznim drugim mišljenjima, uključujući mišljenja SOC/727 (17), INT/911 (18), INT/973 (19), REX/532 (20) i REX/518 (21).

2.5

Broj osoba podvrgnutih prisilnom radu povećao se za 2,7 milijuna između 2016. i 2021. Nedavne krize, posebno pandemija bolesti COVID-19, klimatska kriza i više oružanih sukoba, među kojima je posljednji ruska agresija na Ukrajinu, uzrokovale su poremećaje u prihodima i time pogoršale siromaštvo, što pridonosi problemu prisilnog rada.

2.6

EGSO pozdravlja Prijedloga uredbe Europske komisije o zabrani proizvoda nastalih prisilnim radom na tržištu Unije (COM(2022) 453 final). U okviru predanosti EU-a promicanju dostojanstvenog rada diljem svijeta, borba protiv prisilnog rada mora biti jedan od prioriteta u programu EU-a za ljudska prava.

2.7

Kako je navedeno u točki 1.4. podtočki (j) Akcijskog plana EU-a za ljudska prava i demokraciju za razdoblje 2020. – 2024., promicanje gospodarskih, socijalnih, kulturnih i radničkih prava, a time i iskorjenjivanje svih oblika prisilnog rada i iskorištavanja ključno je za osiguravanje globalnog vodstva EU-a u području ljudskih prava i demokracije. Predmetna je uredba, uz Komunikaciju Komisije o dostojanstvenom radu diljem svijeta (22), jedan u nizu instrumenata potrebnih za postizanje tog cilja i podupiranje konkurentnosti društveno odgovornih europskih proizvođača na zajedničkom tržištu i drugdje.

2.8.

EGSO ističe važnost uspostave usklađenog regulatornog okvira EU-a u tom području. Zajedno s Komisijinim Prijedlogom direktive o dužnoj pažnji za održivo poslovanje (23) koja se bavi korporativnim ponašanjem i postupcima dužne pažnje za poduzeća, predmetna bi uredba trebala biti odgovarajući regulatorni alat za uspostavu dosljednosti između zakonodavstva EU-a (npr. Uredbe (EU) 2019/1020 (24)) i nacionalnog zakonodavstva. Uredba bi također trebala pridonijeti nastojanjima za poticanje iskorjenjivanja prisilnog rada i provedbi međunarodnih standarda o odgovornom poslovnom ponašanju, kao što su Vodeća načela UN-a o poslovanju i ljudskim pravima (25) i Smjernice za multinacionalne kompanije Organizacije za gospodarsku suradnju i razvoj (OECD) (26). Nadalje, Tripartitna deklaracija ILO-a o načelima koja se odnose na multinacionalne kompanije i socijalnu politiku (27) (Deklaracija ILO-a o multinacionalnim poduzećima) i Priručnik ILO-a za poslodavce i poduzeća o borbi protiv prisilnog rada (28) mogu se upotrebljavati za potporu poduzećima i vladama u iskorjenjivanju prisilnog rada.

2.9.

Organizacije civilnog društva imaju središnju ulogu u borbi protiv svih oblika prisilnog ili obveznog rada. Socijalni partneri posebno su u strateški dobrom položaju da osiguraju angažman institucija i održivost. Stoga je od ključne važnosti u ovom zakonodavnom aktu pružiti socijalnim partnerima i nevladinim organizacijama institucijski temelj u budućem postupku provedbe na svim razinama lanca opskrbe.

2.10.

Praksa maksimiziranja dobiti nauštrb poštovanja ljudskih prava jedan je od vodećih uzroka prisilnog rada. EGSO napominje da je uzroke i korijene prisilnog rada potrebno rješavati u širem kontekstu. Bez obzira na to, predmetna uredba može biti važan dodatni korak u uspostavi globalnih temelja za jednake uvjete.

3.   Opće napomene

3.1.

EGSO naglašava da je važno poduzeti djelotvorne mjere kako bi se spriječilo i iskorijenilo korištenje prisilnog rada unutar i izvan EU-a, kako bi se žrtvama pružila zaštita i pristup odgovarajućim i djelotvornim pravnim lijekovima kao što je naknada te kako bi se sankcionirali počinitelji prisilnog ili obveznog rada. EGSO bi želio istaknuti da je ratifikacija Protokola ILO-a iz 2014. uz Konvenciju br. 29 (P029) (29) u svim državama članicama EU-a prvi korak u osiguravanju djelotvorne provedbe. EU mora primijeniti preporuke iz protokola P029 u svojem političkom i zakonodavnom radu te iskoristiti sve raspoložive instrumente kako bi potaknuo međunarodni proces ratifikacije (npr. trgovinske sporazume, razvojnu suradnju, dijalog o ljudskim pravima itd.). Nadalje, globalno promicanje ratifikacije i djelotvorne provedbe Konvencije ILO-a o pravu na organiziranje i kolektivno pregovaranje iz 1949. (Konvencija br. 98) (30) jedan je od ključnih elemenata u borbi protiv uzroka prisilnog rada.

3.2.

Provedba postupaka korporativne dužne pažnje važan je korak u primjeni društveno odgovornog poslovanja u proizvodnom procesu u cijelom lancu opskrbe. U skladu s time, naglasak je na procesu proizvodnje. Za učinkovitu primjenu i održavanje prihvatljivog administrativnog opterećenja, posebno za MSP-ove, potrebne su jasno definirane i realne obveze, dosljedne i usklađene s regulatornim aktima koje je Komisija već predstavila, posebno s inicijativom o dužnoj pažnji za održivo poslovanje. EGSO pozdravlja činjenicu da je zabrana uvoza, kojom se dopunjuje postojeći i planirani regulatorni okvir, usmjerena na proizvodnju.

3.3.

Međutim, stavljanjem naglaska na proizvodnju zanemaruje se činjenica da je prisilni rad često sustavni obrazac koji je prisutan u cijeloj organizaciji proizvođača i uvoznika. Iako je utvrđivanje proizvoda važna polazišna točka, EGSO naglašava da se borba protiv prisilnog rada ne bi trebala odvijati u jednom izoliranom području. Izričiti cilj predmetne uredbe mora biti da se obuhvate svi proizvodi nekog gospodarskog subjekta, s obzirom na to da prisilni rad neće biti ograničen na jednu proizvodnu liniju unutar postrojenja.

3.4.

EGSO napominje da prije podnošenja prijedloga nije provedena procjena učinka unatoč činjenici da su provedene procjene učinka drugih inicijativa kao što je Prijedlog direktive o dužnoj pažnji za održivo poslovanje. Predmetna je uredba usmjerena na zabranu, obustavu kretanja i zadržavanje uvezenih i izvezenih proizvoda na carini ili u lukama, što će rezultirati novim postupcima. Procjena bi, međutim, trebala biti uravnotežena i njome bi se trebali uzeti u obzir koristi i troškovi borbe protiv prisilnog rada.

3.5

S obzirom na to da je Prijedlog direktive o dužnoj pažnji za održivo poslovanje trenutačno u pripremi, a Prijedlog uredbe sadržava i jasne elemente dužne pažnje u lancima opskrbe, postoji potreba za pojašnjenjem načina na koji će se ta dva zakonodavna akta u praksi zajedno primjenjivati. Europska bi komisija stoga trebala slijediti dosljedan pristup i izbjegavati neusklađenosti.

3.6.

EGSO ukazuje na ozbiljna ograničenja Prijedloga kad je riječ o borbi protiv sustavnog prisilnog rada. Kako bi se rješavanju tog pitanja pristupilo na odgovarajući način, snaga predmetne uredbe mogla bi se znatno ojačati jasnim postupkom za uključivanje regija i sektora koji se smatraju visokorizičnima u pogledu prisilnog rada, čiji bi cilj bilo suzbijanje raširenosti prisilnog rada koji je nametnula država, posebno u lancima opskrbe EU-a, te obvezivanje poduzeća da ga uklone.

3.7.

EGSO ističe da će predložena baza podataka iz članka 11. biti temeljni instrument zabrane. Međutim, potrebno je razraditi detaljnu strukturu te baze podataka. EGSO naglašava potrebu za jasno definiranim, preciznim, transparentnim i točnim pokazateljima rizika koji se temelje, među ostalim, na podrijetlu i sastavnim dijelovima proizvoda i ostalim relevantnim informacijama. Ta se baza podataka mora ažurirati, a nove informacije dodavati dijelom kao rezultat istražnih postupaka.

3.8

EGSO naglašava važnost transparentnosti i otvorenog pristupa informacijama za poduzeća, nadležna tijela, organizirano civilno društvo i širu javnost. Stoga predlaže da se u bazu podataka uvede sustav ocjenjivanja prema referentnim vrijednostima sličan onome koji je Europska komisija predložila u Prijedlogu uredbe o stavljanju na raspolaganje na tržištu Unije i izvozu iz Unije određenih roba i proizvoda povezanih s krčenjem i propadanjem šuma (COM(2021) 706 final). Osnova tog sustava jest sustav ocjenjivanja za regije i sektore koji seže sve do skupina proizvoda, proizvoda i poduzeća s visokim i niskim rizikom i koji se temelji na informacijama koje su stručnjaci unijeli u bazu podataka, ali nije ograničen na njih. Osim toga, EGSO naglašava da je važno organiziranom civilnom društvu, uključujući socijalne partnere, omogućiti pružanje relevantnih informacija. Poseban naglasak treba staviti na to da se organizacijama civilnog društva u trećim zemljama omogući jednostavno dostavljanje relevantnih informacija o prisilnom radu. Bliska suradnja sa stalnim predstavništvima i delegacijama EU-a, kao i s uredima UN-a (uključujući urede ILO-a), nedavno pokrenutim Opservatorijem ILO-a za prisilni rad i njegovom bazom podataka te drugim organizacijama civilnog društva kao što je Delta 8.7 u području prisilnog rada ključna je za prikupljanje relevantnih informacija.

3.9

Ključni je element predmetnog prijedloga uredbe taj da su nadležna nacionalna tijela, na vlastitu inicijativu ili na temelju primljenih informacija, dužna pokrenuti istragu ako imaju razlog sumnjati da je neka roba nastala prisilnim radom. EGSO smatra da bi nadležna nacionalna tijela trebala imati pravo zadržati robu na granici EU-a čim utvrde potkrijepljenu sumnju u skladu s člankom 2. točkom (n). Sličnim se pristupom već koriste carinska tijela SAD-a u vidu „naloga za uskraćivanje puštanja” (eng. Withhold Release Orders). EGSO predlaže da gospodarski subjekti imaju različite obveze ovisno o tome smatraju li se visokorizičnima ili niskorizičnima.

3.10.

Kad je riječ o visokom riziku, sustav dužne pažnje mora biti obvezan, uključujući prikupljanje informacija te procjenu i ublažavanje rizika, slično sustavu utvrđenom u Uredbi o proizvodima koji nisu povezani s krčenjem šuma, ali prilagođen Prijedlogu o prisilnom radu. Stoga su potrebne detaljne informacije o proizvodu, proizvođaču, uvozniku, podrijetlu i sastavnim dijelovima, zajedno s podacima o resursima i mineralima korištenima u proizvodu i njegovim sastavnim dijelovima u okviru mapiranja i objavljivanja lanca opskrbe, što je ključan zahtjev za utvrđivanje u kojem dijelu lanca vrijednosti dolazi do prisilnog rada. Uzimajući u obzir situaciju u kojoj se nalaze MSP-ovi trebalo bi primijeniti pojednostavljeni postupak dužne pažnje, ograničen na prikupljanje relevantnih informacija. Usto, nadležna nacionalna tijela trebala bi svoje preliminarne istrage usmjeriti na proizvode povezane s visokorizičnim regijama, poduzećima i/ili sektorima. U svakom slučaju, poslovne tajne moraju se zaštititi, primjerice primjenom odgovarajućih klauzula o povjerljivosti.

3.11.

U preliminarnoj fazi istraga gospodarski subjekt mora dostaviti izjavu o postupanju s dužnom pažnjom ako je proizvod povezan s visokorizičnim regijama, poduzećima i/ili sektorima. Neusklađenost sa zahtjevima u pogledu dužne pažnje koji će biti detaljno navedeni u smjernicama (članak 23.) i nedostavljanje potrebnih izjava o postupanju s dužnom pažnjom moraju se klasificirati kao potkrijepljena sumnja i rezultirati zadržavanjem proizvoda i trenutačnim pokretanjem istrage. Kad je riječ o proizvodima povezanima s regijama, poduzećima i/ili sektorima niskog rizika, gospodarski subjekti oslobođeni su obveze dužne pažnje i postupak se mora provesti u skladu s prijedlogom Europske komisije. Međutim, EGSO naglašava da, kako bi se izbjegao neodgovorni izostanak angažmana, dužna pažnja ne bi smjela štititi od pokretanja istrage.

3.12.

EGSO kao preduvjet za pravilnu provedbu ističe da države članice EU-a moraju svojim nadležnim nacionalnim tijelima dodijeliti dostatna financijska sredstava i dostatne resurse. Europska komisija već je utvrdila da je učinkovita provedba u velikoj mjeri ugrožena kada nacionalna carinska tijela nemaju dovoljno sredstava. Nadležna nacionalna tijela usto bi trebala imati dovoljno vremena za provedbu temeljite i pomne istrage.

3.13.

U nedavnoj publikaciji ILO-a o modernom ropstvu navodi se da je sociodemografska slika žrtava prisilnog rada raznolika. Ranjive društvene skupine, kao što su radnici migranti, posebno su izložene većem riziku od prisilnog rada. EGSO stoga poziva da se uzme u obzir položaj radnika migranata, osoba bez državljanstva i djece. Poseban naglasak mora se staviti na spol.

3.14.

Prema ILO-u, 160 milijuna djece diljem svijeta žrtve su dječjeg rada. Djelotvorno ukidanje dječjeg rada obuhvaćeno je Deklaracijom ILO-a o temeljnim načelima i pravima na radu. Predanost EU-a borbi protiv dječjeg rada utvrđena je u njegovu pristupu nulte tolerancije prema dječjem radu na temelju članka 32. Povelje EU-a o temeljnim pravima, strategije EU-a o pravima djece (31) i točke 1.4. podtočke (c) Akcijskog plana EU-a za ljudska prava i demokraciju za razdoblje 2020. – 2024. EGSO primjećuje da Europska komisija izričito spominje prisilni dječji rad u članku 2. točki (a) predložene uredbe. Međutim, kako bi se ubrzao proces ukidanja dječjeg rada, u područje primjene predmetne uredbe trebalo bi uključiti Konvenciju ILO-a o najnižoj dobi za zapošljavanje iz 1973. (Konvencija br. 138), Preporuku ILO-a br. 146, Konvenciju ILO-a o najgorim oblicima dječjeg rada iz 1999. (Konvencija br. 182) i Preporuku ILO-a br. 190. Nadalje, EGSO primjećuje potrebu za odgovarajućom zakonodavnom inicijativom EU-a za borbu protiv svih ostalih oblika dječjeg rada.

3.15.

EGSO napominje da se aktualnim prijedlogom ne uzima u obzir na odgovarajući način perspektiva radnika koji su prisiljeni na iskorištavanje, kako u Europskoj uniji tako i izvan nje. Kako bi se ojačao položaj radnika koji su prisiljeni na rad, u okviru europskog zakonodavstva trebalo bi razmotriti odgovarajuću naknadu za žrtve. Predstavnici radnika, lokalni sindikati, Međunarodna konfederacija sindikata i sami radnici, kao i organizacije civilnog društva, trebali bi sudjelovati u istražnim postupcima i postupcima donošenja odluka kako bi se stajališta i interesi pogođenih radnika uzeli u obzir u svakoj fazi.

3.16.

Europska komisija trebala bi pojačati napore za stvaranje međunarodnih struktura namijenjenih rješavanju problema prisilnog rada i usklađivanju aktivnosti i mjera kako bi se zajamčila pravna sigurnost na međunarodnoj razini. Nadalje, EGSO poziva na potporu EU-a obvezujućem ugovoru UN-a o poslovanju i ljudskim pravima i na razmatranje donošenja konvencije Međunarodne organizacije rada o dostojnom radu u lancima opskrbe, kao što je već spomenuto u mišljenju EGSO-a SOC/727 (32). Suradnja i razmjena informacija s trećim zemljama i međunarodnim organizacijama važne su kako bi se osigurala pravilna provedba ciljeva Uredbe.

3.17.

EGSO ističe da je snažno i ambiciozno zakonodavstvo ključno za borbu protiv prisilnog rada u EU-u i svim njegovim partnerskim zemljama. Stoga se aktualni prijedlog mora uskladiti s definicijama i kriterijima prvenstveno u SAD-u, Kanadi i na drugim razvijenim zrelim tržištima (npr. Zakon SAD-a o sprečavanju prisilnog rada Ujgura, Carinski zakon SAD-a i Zakon o borbi protiv prisilnog rada i dječjeg rada u lancima opskrbe koji je trenutačno u raspravi) kako bi se izbjegle nedosljednosti i djelotvorno pristupilo rješavanju pitanja prisilnog rada na globalnoj razini. Međutim, važno je imati učinkovit institucionalni sustav EU-a za provjeru slučajeva prisilnog rada diljem svijeta, koji poduzeća moraju poštovati. Predmetnim prijedlogom trebalo bi nastojati razviti zajedničke međunarodne strukture za rješavanje pitanja prisilnog rada s ciljem veće usklađenosti, pravne jasnoće i sigurnosti na međunarodnoj razini, posebno kako bi se izbjeglo da poduzeća iz EU-a budu u sukobu sa stranim zakonodavstvom.

3.18.

Budući da je prisilni rad globalni problem i s obzirom na to da su globalni lanci vrijednosti međusobno duboko povezani, neophodno je promicati međunarodnu suradnju u borbi protiv prisilnog rada. EGSO naglašava da su snažna suradnja i razmjena informacija s tijelima trećih zemalja i međunarodnim organizacijama, posebno ILO-om i UN-om, ključne za osiguravanje pravilne provedbe zabrane.

3.19.

Stalna predstavništva i delegacije EU-a na terenu trebali bi imati ključnu ulogu u komunikaciji sa žrtvama prisilnog rada i organizacijama civilnog društva. Također bi trebali imati ključnu ulogu u suradnji s UN-om i ILO-om na prikupljanju i dostavljanju vrijednih podataka za procjene rizika (npr. pri uspostavi ili podupiranju nacionalnih istraživanja o prisilnom radu) i djelovati kao partneri za suradnju u istragama koje su u tijeku. Oni bi trebali biti i prve kontaktne točke za pritužbe.

3.20.

Proces globalizacije ojačao je položaj poduzeća aktivnih na globalnoj razini i oslabio moć javnih institucija, posebno na globalnom jugu. EGSO ističe da je važno uključiti borbu protiv prisilnog rada u trgovinsku politiku i politiku razvojne suradnje EU-a. U manje razvijenim i najmanje razvijenim zemljama prioritet bi trebala biti aktivna potpora lokalnih tijela nadležnih za rad. EGSO naglašava da bi u predmetnom zakonodavnom aktu sve zemlje trebale imati jednak tretman i upozorava da se manje razvijene i najmanje razvijene zemlje ne smiju staviti u nerazmjerno nepovoljan položaj.

3.21.

EGSO pozdravlja područje primjene predmetnog prijedloga, u koje su uključeni svi gospodarski subjekti bez obzira na veličinu. Međutim, fokus istraga koje provode nadležna tijela trebao bi ovisiti o veličini gospodarskih subjekata i resursima kojima oni raspolažu. Stoga bi prioritet trebala imati poduzeća s visokim rizikom od korištenja prisilnog rada i veliki gospodarski subjekti. EGSO ističe da jedinstvena priroda digitalnih tržišta zahtijeva poseban tretman pri provedbi predloženog zakonodavstva.

3.22.

EGSO bi želio iskoristiti priliku koju nudi objavljivanje predmetnog zakonodavnog akta i zatražiti od Europske komisije da ispita izvedivost osnivanja javne agencije EU-a za rejting za ekološku i socijalnu održivost, kao i za ljudska prava u poslovnom kontekstu, kao što je već navedeno u mišljenju EGSO-a REX/518, točci 3.11. Ta bi agencija trebala osmisliti europske standarde za sustave dužne pažnje. Ti bi standardi u osnovi mogli doprinijeti stvaranju jednakih uvjeta tržišnog natjecanja, što je posebno u interesu europskih poduzeća. Nadalje, agencija mora razviti obvezne standarde kvalitete za društva koja provode revizije i postupke akreditacije za ta revizorska društva u EU-u, kao i sustav praćenja za redovite provjere tih društava.

3.23.

EGSO poziva na imenovanje ili osnivanje nadležnih nacionalnih tijela u državama članicama za provedbu akreditacije društava koja provode revizije u području okolišne i socijalne održivosti, kao i u području ljudskih prava u poslovnom kontekstu. Javna agencija za rejting mora pomagati nadležnim nacionalnim tijelima pružanjem tehničke podrške i osposobljavanja za provedbu nacionalnih sustava kojima se poduzećima pruža potpora u pogledu odgovornosti i dužne pažnje. EGSO napominje da je za provedbu predmetne uredbe potrebno da njezin tekst bude i jasan i razumljiv kako bi se zajamčila pravna sigurnost i jednostavne smjernice te zadržalo prihvatljivo administrativno opterećenje za gospodarske subjekte, posebno MSP-ove, u njihovom svakodnevnom poslovanju. Stoga nadležna nacionalna tijela moraju poduzećima, posebno MSP-ovima, pružiti tehničku potporu pri izradi sustava dužne pažnje (u skladu s vodećim načelima UN-a o poslovanju i ljudskim pravima, OECD-ovim smjernicama za multinacionalne kompanije i Deklaracijom ILO-a o multinacionalnim kompanijama).

4.   Posebne napomene

4.1.

EGSO podržava definiciju prisilnog rada iz članka 2. točke (a), koja se temelji na definiciji ILO-a i obuhvaća „svaki rad ili uslugu”. Stoga bi predmetni prijedlog trebao obuhvatiti i robu pri čijem je prijevozu korišten prisilni rad zbog usklađivanja s definicijom i jer su usluge prijevoza ključan dio lanca opskrbe robom.

4.2.

Europska komisija mora imati snažnu, aktivnu i vodeću ulogu u Mreži Unije za borbu protiv proizvoda nastalih prisilnim radom predloženoj u članku 24. kako bi podržala i koordinirala nacionalna tijela u provedbi predmetne uredbe. EGSO poziva Europsku komisiju da uspostavi jasno definiranu strukturu i osigura dostatna financijska sredstva za tu mrežu kako bi joj omogućila da pruži potporu državama članicama EU-a pri prikupljanju informacija i održavanju njihovog stalnog protoka. Ta bi mreža trebala služiti za koordiniranje mjera kao što je provođenje međunarodnih istraga i za potporu provedbi zabrana uvoza. Nadalje, Komisija bi trebala razmotriti mogućnost da sama provodi istrage, kao što to već čini pri praćenju i istraživanju praksi kojima se narušava tržišno natjecanje. EGSO poziva Komisiju da uključi organizirano civilno društvo, posebno socijalne partnere, u sve aktivnosti spomenute mreže.

4.3.

EGSO pozdravlja prijedlog Europske komisije za izdavanje smjernica iz članka 23. Prijedloga kako bi se poduzećima pružila potpora u utvrđivanju, sprečavanju, ublažavanju ili iskorjenjivanju rizika od prisilnog rada u njihovu poslovanju i u njihovim lancima vrijednosti. Osim toga, Europska komisija ili druga javna tijela trebala bi dati jasne preporuke o načinu razvoja programa dužne pažnje za MSP-ove i na taj im način pružiti posebnu potporu. EGSO poziva Komisiju da uključi organizirano civilno društvo u postupak izrade nacrta i da te smjernice (članci 11. i 23.) objavi na način da budu lako dostupni i to što prije, a u svakom slučaju znatno prije nego što predmetna uredba stupi na snagu. Time će se nadležnim nacionalnim tijelima i carinskim i poslovnim subjektima omogućiti da se pripreme za provedbu pravnog akta i moguće povezane poteškoće.

4.4.

EGSO ističe da je nadležnim nacionalnim tijelima potrebna suglasnost gospodarskih subjekata za provođenje istraga, kako je navedeno u članku 5. stavku 6. Time se oslabljuje istražni postupak i stvara rupa u zakonu u predloženoj uredbi.

4.5.

EGSO naglašava da su potrebne jedinstvene minimalne kazne za kršenja predmetne uredbe koje će se primjenjivati u cijelom EU-u. Time bi se izbjegla „utrka prema dnu” među državama članicama i zajamčili jednaki uvjeti. Osim toga, bilo bi korisno obvezati Komisiju na redovito (npr. dvogodišnje) izvješćivanje o primjeni predmetne uredbe u pojedinačnim državama članicama.

4.6.

EGSO izražava zabrinutost zbog toga što će za provedbu predmetne uredbe biti odgovorna nacionalna carinska tijela (članak 12.). To bi moglo dovesti do neučinkovitosti u provedbi jer bi među različitim nacionalnim carinskim uredima mogle postojati razlike, što bi uzrokovalo nedosljednosti unutar EU-a. Stoga bi trebalo naglasiti i institucionalno zajamčiti pravilnu provedbu u različitim zemljama. Nacionalnim provedbenim tijelima potrebno je pružiti jasne smjernice i resurse kako bi im se omogućilo djelotvorno praćenje i provedba predložene uredbe. Poslovnoj zajednici trebalo bi pružiti tehničku potporu kako bi joj se olakšala provedba predmetnog zakonodavnog akta. U tu svrhu smatramo da je EU-u potreban konceptualni okvir za zajedničku procjenu rizika, kao i jasne smjernice, čime bi se izbjeglo udvostručavanje birokracije i po mogućnosti pojednostavnili postupci.

4.7.

U pogledu rokova za istražni postupak, smatramo da bi rok koji se daje poduzećima za podnošenje dokaza trebao biti dulji od 15 dana u preliminarnoj fazi postupka i dodatnih 15 dana u drugoj fazi istrage. Osim toga, trebalo bi produljiti rok od 30 dana koji se daje poduzećima za opoziv proizvoda kojima se krši predmetna uredba. Nadalje, potrebno je dodatno pojasniti kako će se postupak povlačenja odvijati u praksi, uključujući uništavanje proizvoda prema potrebi.

4.8.

Kako je navedeno u mišljenju EGSO-a INT/973 naslovljenom „Održivo korporativno upravljanje” (33), sindikati i predstavnici radnika dobro znaju gdje bi moglo doći do kršenja. Stoga EGSO naglašava kako je važno da se predstavnici radnika i lokalni sindikati, kao i Međunarodna konfederacija sindikata, uključe u postupak uspostave procesa dužne pažnje (utvrđivanja rizika), kao i praćenja tih procesa (provedbe) i prijavljivanja kršenja (mehanizam upozoravanja). EGSO poziva na izričito spominjanje sindikata i predstavnika radnika u EU-u i trećim zemljama u članku 26. točki (a).

4.9.

EGSO ističe da bi se tijekom pripreme delegiranih akata iz članka 27. predmetne uredbe trebalo savjetovati s organiziranim civilnim društvom.

---

(1)  COM(2022) 453 final.

(2)  Akcijski plan EU-a za ljudska prava i demokraciju za razdoblje 2020. – 2024.

(3)  ILO P029 – Protokol br. 29 iz 2014. uz Konvenciju o prisilnom radu, 1930.

(4)  ILO C138 – Konvencija o najnižoj dobi za zapošljavanje, 1973. (br. 138)

(5)  ILO R146 – Preporuka o najnižoj dobi za zapošljavanje, 1973. (br. 146)

(6)  ILO C182 – Konvencija o najgorim oblicima dječjeg rada, 1999. (br. 182)

(7)  ILO R190 – Preporuka o najgorim oblicima dječjeg rada, 1999. (br. 190)

(8)  ILO C029 – Konvencija o najnižoj dobi za zapošljavanje, 1930. (br. 29)

(9)  ILO P029 – Protokol br. 29 iz 2014. uz Konvenciju o prisilnom radu, 1930.

(10)  ILO C105 – Konvencija o zabrani prisilnog rada, 1957. (br. 105)

(11)  Povelja EU-a o temeljnim pravima

(12)  Opća deklaracija o ljudskim pravima

(13)  Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima

(14)  UN Sustainable Development Goals

(15)  Europska socijalna povelja

(16)  Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Ulozi Europske unije u borbi protiv prisilnog rada u Europi i svijetu – Doprinos ESGO-a konferenciji Međunarodne organizacije rada 2014. (samoinicijativno mišljenje) (SL C 311, 12.9.2014., str. 31.).

(17)  Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi „Dostojanstveni rad u cijelom svijetu” (COM(2022) 66 final) (SL C 486, 21.12.2022., str. 149.).

(18)  Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi „Obveza dužne pažnje” (razmatračko mišljenje) (SL C 429, 11.12.2020., str. 136.).

(19)  Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o dužnoj pažnji za održivo poslovanje i izmjeni Direktive (EU) 2019/1937 (COM(2022) 71 final) (SL C 443, 22.11.2022., str. 81.).

(20)  Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi „Održivi lanci opskrbe i dostojanstven rad u međunarodnoj trgovini” (razmatračko mišljenje) (SL C 429, 11.12.2020., str. 197.).

(21)  Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi: „Obvezujući ugovor UN-a o poslovanju i ljudskim pravima” (samoinicijativno mišljenje) (SL C 97, 24.3.2020., str. 9.).

(22)  COM(2022) 66 final.

(23)  COM(2022) 71 final.

(24)  Uredba (EU) 2019/1020 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2019. o nadzoru tržišta i sukladnosti proizvoda i o izmjeni Direktive 2004/42/EZ i uredbi (EZ) br. 765/2008 i (EU) br. 305/2011 (SL L 169, 25.6.2019., str. 1.).

(25)  Vodeća načela UN-a o poslovanju i ljudskim pravima

(26)  Smjernice OECD-a za multinacionalne kompanije

(27)  ILO MNE Declaration

(28)  Priručnik ILO-a za poslodavce i poduzeća o borbi protiv prisilnog rada

(29)  Ratifikacija protokola ILO-a P029

(30)  Konvencija o pravu na organiziranje i kolektivno pregovaranje, 1949. (br. 98)

(31)  Povelja EU-a o temeljnim pravima (SL C 326, 26.10.2012., str. 391.), Strategija EU-a o pravima djece

(32)  Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi „Dostojanstveni rad u cijelom svijetu” (COM(2022) 66 final) (SL C 486, 21.12.2022., str. 149.).

(33)  Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o dužnoj pažnji za održivo poslovanje i izmjeni Direktive (EU) 2019/1937 (COM(2022) 71 final) (SL C 443, 22.11.2022., str. 81.).