Back to EUR-Lex homepage

EUR-Lex Access to European Union law

Back to EUR-Lex homepage

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

Use quotation marks to search for an "exact phrase". Append an asterisk (*) to a search term to find variations of it (transp*, 32019R*). Use a question mark (?) instead of a single character in your search term to find variations of it (ca?e finds case, cane, care).
Search tips
Need more search options? Use the Advanced search
You are here

Document 62022CN0691

Predmet C-691/22: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 9. studenoga 2022. uputio Conseil d’État (Belgija) – RTL Belgium SA i RTL BELUX SA & Cie SECS/Conseil supérieur de l’audiovisuel (CSA)

SL C 83, 6.3.2023, p. 8–9 (BG, ES, CS, DA, DE, ET, EL, EN, FR, GA, HR, IT, LV, LT, HU, MT, NL, PL, PT, RO, SK, SL, FI, SV)

6.3.2023   

HR

Službeni list Europske unije

C 83/8

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 9. studenoga 2022. uputio Conseil d’État (Belgija) – RTL Belgium SA i RTL BELUX SA & Cie SECS/Conseil supérieur de l’audiovisuel (CSA)

(Predmet C-691/22)

(2023/C 83/10)

Jezik postupka: francuski

Sud koji je uputio zahtjev

Conseil d’État

Stranke glavnog postupka

Žalitelj: RTL Belgium SA, RTL BELUX SA & Cie SECS

Druga stranka u postupku: Conseil supérieur de l’audiovisuel (CSA)

Prethodna pitanja

1.

Treba li članak 1. stavak 1. točke (c) do (f) te članke 2., 3. i 4. Direktive 2010/13/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 10. ožujka 2010. o koordinaciji određenih odredaba utvrđenih zakonima i drugim propisima u državama članicama o pružanju audiovizualnih medijskih usluga, u vezi s ciljem izbjegavanja slučajeva dvostruke nadležnosti iznesenim u uvodnim izjavama 34. i 35. te direktive, kao i članak 4. stavak 3. UEU-a i članak 49. UFEU-a, tumačiti na način da im se protivi to da regulatorno tijelo koje smatra da je u nadležnosti države članice u kojoj osoba koju treba smatrati pružateljem medijske usluge ima poslovni nastan, izrekne sankciju toj osobi, iako se prva država članica već smatrala nadležnom za tu audiovizualnu medijsku uslugu za koju je dodijelila koncesiju?

2.

Treba li načelo lojalne suradnje, zajamčeno člankom 4. stavkom 3. UEU-a (bivši članak 10. UEZ-a), tumačiti na način da se njime nalaže obveza državi članici koja želi izvršavati nadležnost u pogledu te usluge, iako je prva država članica već izvršava, da zatraži od prve države članice da povuče koncesiju koju je dodijelila za tu audiovizualnu medijsku uslugu i, u slučaju da ona to odbije, da uputi predmet Sudu Europske unije te pritom zatraži od Europske komisije da podnese tužbu zbog povrede obveze protiv prve države članice (članak 258. UFEU-a) ili da sama podnese tužbu zbog povrede obveze (članak 259. UFEU-a) te da se suzdrži od bilo kakvog materijalnog ili pravnog djelovanja kojima traži da joj se prizna nadležnost u pogledu te usluge, osim ako i sve dok Sud Europske unije ne odluči da ima pravo na to?

3.

Podrazumijeva li to načelo nužno da država članica koja želi izvršavati nadležnost u pogledu audiovizualne medijske usluge, iako je prva država članica već izvršava, prije bilo kakvog materijalnog ili pravnog djelovanja kojim traži da joj se prizna nadležnost u pogledu te usluge i, neovisno o pokretanju postupaka iz drugog pitanja, treba

(a)

savjetovati se s prvom državom članicom kako bi se, ako je moguće, došlo do zajedničkog rješenja; i/ili

(b)

zatražiti da se pitanje uputi odboru za kontakt uvedenom člankom 29. spomenute Direktive 2010/13/UE; i/ili

(c)

zatražiti mišljenje Europske komisije; i/ili

(d)

pozvati prvu državu članicu koja je dodijelila koncesiju za tu audiovizualnu medijsku uslugu, da je povuče, a u slučaju da to odbije, pokrenuti sudske postupke koji su dostupni i na snazi u toj prvoj državi članici radi osporavanja tog odbijanja da se povuče koncesija?

4.

Utječe li na odgovor na drugo i treće pitanje činjenica da tijelo nadležno za regulaciju audiovizualnih usluga ima zasebnu pravnu osobnost i raspolaže pravnim lijekovima koji se razlikuju od države članice u čijoj je nadležnosti?

5.

U slučaju da je audiovizualna medijska usluga predmet koncesije koju je dodijelila prva država članica, zabranjuje li se člankom 344. UFEU-a, u vezi s člankom 4. stavkom 3. UEU-a i spomenutom Direktivom 2010/13/EU, nacionalnom sudu druge države članice da presudi da se regulatorno tijelo te druge države članice pravilno smatralo nadležnim za kontrolu te usluge, uzimajući u obzir da bi time taj sud implicitno utvrdio da je prva država članica pogrešno tumačila svoju nadležnost i neizravno odlučio o sporu između dviju država članica koji se odnosi na tumačenje i/ili primjenu europskog prava? Treba li u takvoj situaciji nacionalni sud te druge države članice samo poništiti odluku tog regulatornog tijela jer je za dotičnu audiovizualnu medijsku uslugu prva država članica već dodijelila koncesiju?
Top