Access to European Union law
<a href="https://eur-lex.europa.eu/content/help/eurlex-content/experimental-features.html" target="_blank">More about the experimental features corner</a>
Choose the experimental features you want to try
EUR-Lex
Access to European Union law

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

You are here
Use quotation marks to search for an "exact phrase". Append an asterisk (*) to a search term to find variations of it (transp*, 32019R*). Use a question mark (?) instead of a single character in your search term to find variations of it (ca?e finds case, cane, care).
Search tips
Need more search options? Use the Advanced search

Document 62022CN0541

    Predmet C-541/22 P: Žalba koju su 11. kolovoza 2022. podnijeli Araceli García Fernández i drugi protiv presude Općeg suda (treće prošireno vijeće) od 1. lipnja 2022. u predmetu T-523/17, Eleveté Invest Group i drugi/Komisija i SRB

    SL C 441, 21.11.2022, p. 5–7 (BG, ES, CS, DA, DE, ET, EL, EN, FR, GA, HR, IT, LV, LT, HU, MT, NL, PL, PT, RO, SK, SL, FI, SV)

    21.11.2022   

    HR

    Službeni list Europske unije

    C 441/5

    Žalba koju su 11. kolovoza 2022. podnijeli Araceli García Fernández i drugi protiv presude Općeg suda (treće prošireno vijeće) od 1. lipnja 2022. u predmetu T-523/17, Eleveté Invest Group i drugi/Komisija i SRB

    (Predmet C-541/22 P)

    (2022/C 441/10)

    Jezik postupka: španjolski

    Stranke

    Žalitelji: Araceli García Fernández, Faustino González Parra, Fernando Luis Treviño de Las Cuevas, Juan Antonio Galán Alcázar, Lucía Palazuelo Vallejo-Nágera, Macon, SA, Marta Espejel García, Memphis Investments Ltd, Pedro Alcántara de la Herrán Matorras, Pedro José de Jesús Benito Trebbau López, Pedro Regalado Cuadrado Martínez, María Rosario Mari Juan Domingo (zastupnici: B. M. Cremades Román, J. López Useros, S. Cajal Martín i P. Marrodán Lázaro, odvjetnici)

    Druge stranke u postupku: Eleveté Invest Group, SL, Antonio Bail Cajal, Carlos Sobrini Marín, Edificios 1326 de l'Hospitalet, SL, Juan José Homs Tapias, Anna María Torras Giro, Marbore 2000, SL, Tristán González del Valle, Europska komisija, Jedinstveni sanacijski odbor (SRB), Kraljevina Španjolska, Banco Santander, SA

    Zahtjevi

    Žalitelji od Suda zahtijevaju da:

    (i)

    utvrdi dopuštenom žalbu i prateće dokumente, kao i da se žalbeni razlozi prihvate kao činjenično utvrđeni;

    (ii)

    u skladu s člankom 256. UFEU-a, člankom 61. Statuta Suda i člankom 170. Poslovnika Suda donese sljedeću presudu:

    (a)

    proglasi ukidanje presude Općeg suda u cijelosti, a podredno njezino djelomično ukidanje, u skladu s navodima sadržanima u točkama III. i IV. žalbe;

    (b)

    donese presudu u skladu s navodima iz točke 219. tužbe;

    (c)

    naloži SRB-u i Europskoj komisiji snošenje troškova pred Općim sudom;

    (d)

    naloži SRB-u i Europskoj komisiji snošenje troškova u ovom postupku;

    (e)

    naloži plaćanje kompenzacijskih kamata na sve iznose dodijeljene žaliteljima, za razdoblje od 23. svibnja 2017. (ili, podredno, od 7. lipnja 2017.) do dana donošenja presude, kao i zatezne kamate od datuma presude na te iznose i na troškove nastale u ovom postupku; i

    (f)

    naloži poduzimanje dodatnih mjera u korist žalitelja koje smatra pravno potrebnim.

    Žalbeni razlozi i glavni argumenti

    Žalitelji osporavaju sve pravne argumente i izreku presude Općeg suda s obzirom na to da oni sadržavaju, među ostalim, višestruke pogreške koje se tiču primjene i tumačenja prava Unije, nedostatke i proturječnosti u obrazloženju, kao i pogreške u kvalifikaciji i pravnim posljedicama činjenica i vrednovanja dokaza.

    U tom smislu žalitelji ističu četiri žalbena razloga na kojima temelje svoj žalbeni zahtjev.

    Prvim žalbenim razlogom žalitelji smatraju da je Opći sud pogriješio u tumačenju i primjeni članka 18. Uredbe (EU) br. 806/2014 (1) Europskog parlamenta i Vijeća od 15. srpnja 2014. o utvrđivanju jedinstvenih pravila i jedinstvenog postupka za sanaciju kreditnih institucija i određenih investicijskih društava u okviru jedinstvenog sanacijskog mehanizma i jedinstvenog fonda za sanaciju (u daljnjem tekstu: Uredba br. 806/2014).

    Prvim dijelom prvog žalbenog razloga ističe se pogreška u tumačenju i primjeni članka 18. stavka 1. točke (a) Uredbe br. 806/2014 u pogledu nužnosti pružanja likvidnosti, neispunjenja obveza povjerljivosti i pogreške u tumačenju načela dobre uprave. Drugim dijelom prvog žalbenog razloga žalitelji ističu nedostatno obrazloženje i pogrešno tumačenje članka 18. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 806/2014. U tom smislu ističe se da Banco Popular Español (u daljnjem tekstu: BPE) nije bila nesolventna i da je SRB uzimao u obzir druge mogućnosti koje su manje štetne. U trećem dijelu prvog žalbenog razloga žalitelji ističu da je Opći sud pogrešno tumačio i primijenio članak 18. stavak 1. točku (c) Uredbe br. 806/2014.

    Drugim žalbenim razlogom žalitelji smatraju da je Opći sud pogrešno tumačio i primijenio članak 20. Uredbe br. 806/2014. U tom smislu žalitelji ističu pogreške u tumačenju i primjeni članka 20. stavaka 1., 5., 7., 9., 10. i 11. Uredbe br. 806/2014. Također, u petom dijelu drugog žalbenog razloga žalitelji tvrde da je Opći sud pogriješio u tumačenju i primjeni prava na pristup predmetu izvlaštenja, s obzirom na to da je pravno shvaćanje Općeg suda protivno Povelji Europske unije o temeljnim pravima i Dodatnom protokolu uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. U šestom dijelu drugog žalbenog razloga žalitelji ističu pogrešku koja se tiče prava u pogledu ocjene obveze obrazlaganja.

    Treći žalbeni razlog temelji se na zahtjevu za naknadu štete koji je povezan s poništenjem pobijane odluke i potvrđivanjem njezinih učinaka.

    Četvrtim žalbenim razlogom žalitelji smatraju da je Opći sud pogriješio u tumačenju i primjeni Uredbe br. 806/2014 u pogledu zahtjeva za izvanugovornu odgovornost, a neovisno o zahtjevu za ništavost. U prvom dijelu četvrtog žalbenog razloga analizira se na koji je način Opći sud počinio očitu pogrešku kada je uvodnu izjavu 116. i članke 88. i 91. Uredbe br. 806/2014 te članak 339. UFEU-a tumačio i primijenio uz puno niži standard zaštite od onog koji je Unija uspostavila u području bankarstva. Također se ističe pogreška koja se tiče tumačenja i primjene Uredbe br. 806/2014 time što je povrijeđena obveza dužne pažnje. Naposljetku, u drugom dijelu četvrtog žalbenog razloga, ističe se pogreška koja se tiče tumačenja i primjene članka 20. stavka 15. i članka 20. stavka 16. Uredbe br. 806/2014, kao i nedostatak obrazloženog odgovora.

    (1)  SL 2014., L 225, str. 1. i ispravak SL 2015., L 101, str. 62.

    Top