Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o općoj sigurnosti proizvoda, izmjeni Uredbe (EU) br. 1025/2012 Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 87/357/EEZ i Direktive 2001/95/EZ Europskog parlamenta i Vijeća

(COM(2021) 346 final – 2021/0170 (COD))

(2022/C 105/15)

Izvjestitelj:

Mordechaj Martin SALAMON

Zahtjev za savjetovanje:	Europski parlament, 13.9.2021. Vijeće, 23.8.2021.
Pravna osnova:	članak 114. stavak 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za jedinstveno tržište, proizvodnju i potrošnju
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	30.9.2021.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	20.10.2021.
Plenarno zasjedanje br.:	564
Rezultat glasanja (za/protiv/suzdržani):	231/0/6

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO) pozdravlja Prijedlog uredbe o sigurnosti potrošačkih proizvoda (Uredba o općoj sigurnosti proizvoda) kojim se ažurira i može poboljšati postojeća Direktiva 2001/95/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (1) o općoj sigurnosti proizvoda (Direktiva o općoj sigurnosti proizvoda), posebno s obzirom na izazove i nova kretanja na tržištima i u tehnologiji.

1.2.

EGSO napominje da su mnoge lekcije naučene iz 20 godina primjene Direktive o općoj sigurnosti proizvoda integrirane u predloženi okvir, pružajući nadu da će potrošači imati bolju zaštitu, posebno u slučajevima kada se pokaže da proizvodi nisu sigurni. Istodobno, jasnija i usklađena pravila najvjerojatnije će biti od koristi gospodarskim subjektima i internetskim tržištima.

1.3.

EGSO podržava Prijedlog uredbe o općoj sigurnosti proizvoda jer se njime priznaje potreba za usklađivanjem jednakih uvjeta među različitim gospodarskim subjektima, posebno između europskih proizvođača i MSP-ova te stranih poduzeća u pogledu prodaje na internetu.

1.4.

EGSO napominje da su definicije pojmova „sigurnost” i „proizvod” ažurirane kako bi odrazile razvojnu prirodu tržišta i tehnologije, tako da se sada mogu ublažiti prijetnje sigurnosti koje proizlaze iz povezane robe koja se može hakirati, nedostatka ažuriranja softvera i štetnih kemikalija. Kako bi se povećala pravna sigurnost, EGSO predlaže jačanje definicije sigurnih proizvoda i nekih kriterija koji se upotrebljavaju za ocjenu sigurnosti.

1.5.

EGSO podržava nove obveze nametnute internetskim tržištima, međutim sumnja da će zaštita biti dovoljna za potrošače ako se u pogledu napora provedbe i dalje bude oslanjalo prvenstveno na nacionalne izvršitelje, a ne na platforme.

1.6.

EGSO naglašava potrebu za osiguranjem nesmetanog međudjelovanja s drugim glavnim zakonodavnim aktima kojima su obuhvaćene iste ili slične teme, kao što su Akt o digitalnim uslugama i Akt o digitalnim tržištima, kao i s nadolazećom revizijom Direktive o odgovornosti za proizvode, posebno u pogledu pitanja odgovornosti različitih vrsta internetskih tržnica.

1.7.

EGSO žali što se u Uredbi o općoj sigurnosti proizvoda ne navodi da su internetska tržišta uvoznici ili distributeri proizvoda ovisno o njihovom djelovanju i ulozi u (digitalnom) lancu opskrbe te se za njih ne postavljaju slične dužnosti i odgovornosti kao za tradicionalne trgovce na malo. EGSO bi pozdravio veću jasnoću u pogledu granica odgovornosti.

1.8.

EGSO smatra da se napori u pogledu nadzora tržišta moraju proširiti kako bi obuhvatili svu potrošačku robu te da bi napori trebali biti zajednički, koordinirani, dobro financirani i racionalizirani u cijeloj Europi.

1.9.

EGSO žali što države članice nemaju obveze prikupljanja i pružanja boljih podataka o nesrećama i ozljedama. Bez baze podataka o ozljedama na razini EU-a bit će teško osigurati troškovno učinkovitu provedbu i naknadno provesti točne procjene Uredbe o općoj sigurnosti proizvoda. Direktivom o općoj sigurnosti proizvoda stoga bi se od država članica trebalo zahtijevati da, na temelju zajedničke metodologije, prikupljaju i razmjenjuju podatke o ozljedama koje uključuju potrošačke proizvode.

1.10.

EGSO bi podržao usvajanje mjera za potporu MSP-ovima, a posebno mikropoduzećima, u izvršavanju njihovih obveza, uključujući razdoblje financijske potpore, i pružanje jasnih i korisnih smjernica, savjeta i relevantnog osposobljavanja kako bi se osiguralo da mala i srednja poduzeća u svojem nastojanju da postignu usklađenost ne budu u nepovoljnom položaju u usporedbi s većim poduzećima koja raspolažu boljim resursima.

2.   Prijedlog Komisije

2.1.

Uredba o općoj sigurnosti proizvoda (2) u skladu je s Novom strategijom za potrošače iz 2020. (3), kojoj je cilj: — ažurirati i modernizirati opći okvir za sigurnost neprehrambenih potrošačkih proizvoda; — očuvati svoju ulogu sigurnosne mreže za potrošače; — prilagoditi odredbe izazovima povezanima s novim tehnologijama i internetskom prodajom; te — osigurati ravnopravne uvjete tržišnog natjecanja za poduzeća.

2.2.

Iako se prijedlogom zamjenjuje (4) Direktiva o općoj sigurnosti proizvoda, ona će se nastaviti primjenjivati na proizvedene neprehrambene potrošačke proizvode. Predloženom uredbom osigurat će se kontinuitet s Direktivom o općoj sigurnosti proizvoda na sljedeći način: — njome se zahtijeva da potrošački proizvodi budu „sigurni”; — utvrđuju se određene obveze za gospodarske subjekte; te — sadržava odredbe za razvoj normi kojima se podupire opći sigurnosni zahtjev.

2.3.

Predloženom uredbom žele se ažurirati postojeća pravila iz Direktive 2001/95/EZ kako bi se osigurala sigurnosna mreža za sve proizvode i istodobno osiguralo da se sustavom postiže veća dosljednost usklađivanjem pravila o nadzoru tržišta za proizvode koji nisu obuhvaćeni područjem primjene zakonodavstva EU-a o usklađivanju („neusklađeni proizvodi”) s pravilima koja se primjenjuju na proizvode obuhvaćene područjem primjene zakonodavstva EU-a o usklađivanju („usklađeni proizvodi”) kako je utvrđeno u Uredbi (EU) 2019/1020 Europskog parlamenta i Vijeća (5).

3.   Opće napomene

3.1.

EGSO pozdravlja inicijativu Komisije da se revidira i modernizira Direktiva o općoj sigurnosti proizvoda u okviru Nove strategije za potrošače za razdoblje 2020.–2025. Direktiva o općoj sigurnosti proizvoda bila je značajan zakonodavni akt o zaštiti potrošača na jedinstvenom tržištu u kojem se zahtijevalo da se na tržište stavljaju samo sigurni proizvodi i koji je bio sigurnosna mreža za potrošače koji nisu imali koristi od užeg sektorskog zakonodavstva. Uredba o općoj sigurnosti proizvoda zadržava tu ključnu ulogu.

3.2.

S obzirom na iskustva stečena provedbom Direktive i temeljne promjene koje su se dogodile u pogledu proizvoda i tržišta od njezinog donošenja 2001., bilo je i vrijeme da se provede revizija. EGSO podržava reviziju jer, iako je Direktiva poslužila kao važan alat za postizanje jednakih uvjeta između europskih proizvođača i MSP-ova te stranih poduzeća, potrebno je uložiti napore u usklađivanje jednakih uvjeta, posebno u vezi s prodajom na internetu (potreba koja je prepoznata u Uredbi o općoj sigurnosti proizvoda).

3.3.

Priroda proizvoda koji se prodaju potrošačima donekle se razvila, što znači da stare definicije pojmova „sigurnost” i „proizvod” više nisu primjenjive. Definicija sigurnosti kojom su obuhvaćeni samo „zdravlje” i „tjelesni integritet” više ne odgovara stvarnim rizicima kojima potrošači mogu biti izloženi. EGSO pozdravlja uključivanje niza aspekata za procjenu sigurnosti proizvoda u članak 7. Međutim, izražava žaljenje zbog toga što se u članku 3. stavku 2. ne ističe dovoljno jasno povezanost s člankom 7., čime bi se poboljšala pravna sigurnost.

3.4.

EGSO pozdravlja usredotočenost na koncept „sigurnosti” i uključivanje „kibersigurnosti” kao uvjeta da bi se proizvod smatrao „sigurnim”. Međutim, kako bi se povećala pravna sigurnost, predlaže da se kibersigurnost ocjenjuje u svim okolnostima i tijekom životnog vijeka proizvoda. Štoviše, ako su u svakodnevnim proizvodima prisutne štetne kemikalije, postojećom Direktivom o općoj sigurnosti proizvoda ne osigurava se zaštita potrošača. EGSO smatra da je očito i neizbježno da svaki budući regulatorni okvir mora zaštititi potrošače i od prijetnji njihovoj sigurnosti koje proizlaze iz povezane robe koja se može hakirati, nedostatka ažuriranja softvera i štetnih kemikalija, te pozdravlja promjene u tom pogledu.

3.5.

Unatoč postojanju samoregulatornih inicijativa za poboljšanje zaštite od nesigurnih proizvoda koji se prodaju putem interneta, nedavna je studija (2020.) (6) pokazala da dvije trećine od 250 testiranih kupljenih proizvoda ne zadovoljava sigurnosne zakone i tehničke standarde EU-a, ugrožavajući time potrošače. To ukazuje na potrebu za učinkovitom regulacijom, a ne samoregulacijom. EGSO podržava donošenje propisa u tom području i pozdravlja nove obveze nametnute internetskim tržištima, iako upozorava da one možda neće biti u potpunosti primjerene za zaštitu potrošača jer je otkrivanje i provedba i dalje uglavnom odgovornost izvršitelja, a ne platformi. EGSO žali i zbog toga što se u Uredbi o općoj sigurnosti proizvoda ne navodi da su internetska tržišta uvoznici (ili, ovisno o slučaju, distributeri) proizvoda ovisno o njihovom djelovanju i ulozi u (digitalnom) lancu opskrbe te se za njih ne postavljaju slične dužnosti i odgovornosti kao za tradicionalne trgovine. EGSO poziva na pojašnjenje odgovornosti platformi u slučajevima kada nijedan drugi akter u lancu opskrbe ne poduzima ništa u pogledu nesigurnog proizvoda.

3.6.

Potrošači više trguju putem interneta, preko granica te putem dužih i složenijih lanaca opskrbe. Trenutni režim kontrole tržišta ima samo slabe međunarodne i prekogranične ovlasti te je slabo financiran i nepovezan skup kojim su obuhvaćene samo određene vrste robe, što ukazuje na jasnu potrebu za djelovanjem. EGSO smatra da se napori u pogledu nadzora tržišta moraju proširiti kako bi obuhvatili svu potrošačku robu te da bi napori trebali biti zajednički, koordinirani, dobro financirani i racionalizirani u cijeloj Europi. EGSO pozdravlja stvaranje mehanizma arbitraže, i ulogu Komisije u njemu, namijenjenog uklanjanju kontinuiranih razlika među zemljama u tumačenju i/ili primjeni. EGSO podržava i razvoj snažnih veza suradnje u cijelom svijetu i potiče sudjelovanje u međunarodnim inicijativama.

3.7.

Direktiva o općoj sigurnosti proizvoda ispunit će svoju svrhu zaštite potrošača samo uz nesmetano međudjelovanje s drugim glavnim zakonodavnim aktima kojima su obuhvaćene iste ili slične teme. Posebno s obzirom na pitanje odgovornosti različitih vrsta internetskih tržnica, svaka uspješna verzija Uredbe o općoj sigurnosti proizvoda morat će biti usklađena s Aktom o digitalnim uslugama i Direktivom o odgovornosti za proizvode te će zahtijevati odgovarajuće prilagodbe tih akata. Trebalo bi osigurati dosljednost i u pogledu zakonodavnog prijedloga o umjetnoj inteligenciji, kemijske strategije i akcijskog plana za kružno gospodarstvo. Iako su poveznice jasno potvrđene u Uredbi o općoj sigurnosti proizvoda, EGSO bi pozdravio konkretnije pojedinosti o interoperabilnosti različitih zakonodavnih akata kako bi se osigurala učinkovita zaštita u praksi. Ostavljanje praznina bilo bi neprihvatljivo. EGSO također poziva da se pozornost posveti međunarodnim inicijativama kao što su OECD, UNCTAD i WTO u pogledu međunarodne suradnje te potiče EU da preuzme vodstvo u tom području.

3.8.

Direktiva o općoj sigurnosti proizvoda izgrađena je na načelu predostrožnosti, a EGSO pozdravlja činjenicu da ono ostaje stup strukture Uredbe o općoj sigurnosti proizvoda. To načelo omogućuje usvajanje najviših razina zaštite potrošača. EGSO smatra da je učvršćivanje načela predostrožnosti ključno za osiguranje zaštite potrošača, čime se istodobno pruža fleksibilan koncept koji Uredbi o općoj sigurnosti proizvoda omogućuje da se prilagodi novim izazovima. Stoga je potrebno poduzeti mjere predostrožnosti uvijek kada su znanstveni dokazi o opasnosti za okoliš ili za zdravlje ljudi neizvjesni, a ulozi veliki. Time i funkcija Direktive o općoj sigurnosti proizvoda kao sigurnosne mreže, da pruža rješenja kada su potrošači u opasnosti, a u sektorskom zakonodavstvu postoje rupe, postaje učinkovitija. Primjenom načela predostrožnosti i nadzor tržišta postaje potpuniji.

4.   Posebne napomene

EGSO:

4.1.

podržava transformaciju Direktive o općoj sigurnosti proizvoda u uredbu jer je to izbor koji omogućuje bržu i dosljedniju provedbu u cijelom EU-u. Iako bi uporaba direktive omogućila prilagođavanje pravila lokalnom zakonodavstvu, povisili bi se troškovi usklađivanja i povećala nesigurnost za poduzeća koja trguju preko granica ili proizvode za više tržišta. Prema dosadašnjem iskustvu, dva od pet poduzeća prijavljuju dodatne troškove povezane s neujednačenom provedbom Direktive o općoj sigurnosti proizvoda (7);

4.2.

pozdravlja jasnije i šire područje primjene zakonodavstva, posebno pojašnjenje i uvođenje sekundarnih tržišta (uvodna izjava 16.), pojašnjenje da bi rizik za okoliš trebao biti uključen u procjenu sigurnog proizvoda (uvodna izjava 11.) i uključivanje pružatelja usluge provođenja narudžbi u područje primjene Uredbe, omogućujući učinkovitiji nadzor tržišta;

4.3.

pozdravlja posebne obveze za internetska tržišta u Uredbi o općoj sigurnosti proizvoda. Međutim, upozorava da se rupe moraju zatvoriti. Obveze je potrebno dodatno definirati, a posebno treba razmotriti primjenu članka 5. na tržišta i povećanje njihove odgovornosti na razinu odgovornosti uvoznika (ili, ovisno o slučaju, distributera) kako bi se platformama onemogućilo zaobilaženje Uredbe o općoj sigurnosti proizvoda i postojećeg prijedloga Akta o digitalnim uslugama. Preporučuje da internetska tržišta trebaju imati i obvezu nadzora (prijavljivanja i trajnog uklanjanja) proizvoda prodanih putem njihovih posrednika, kao što je navedeno u Aktu o digitalnim uslugama, kako bi se nacionalni izvršitelji oslobodili opterećenja u pogledu prijavljivanja i uklanjanja. Pozdravilo bi se i pojašnjenje o tome kako će se obveze iz Akta o digitalnim uslugama primjenjivatiuz Uredbu o općoj sigurnosti proizvoda ili kao njezina nadopuna;

4.4.

podržava strože zahtjeve za sljedivost i naglašava da države članice moraju imati na raspolaganju odgovarajuće alate za ostvarivanje učinkovite sljedivosti. U tom slučaju i nove ovlasti Komisije za donošenje provedbenih mjera i postavljanje posebnih zahtjeva sljedivosti mogu potencijalno ojačati zaštitu potrošača;

4.5.

podržava jačanje postupka povlačenja, ali smatra da bi objavljivanje obavijesti o povlačenju uvijek trebalo biti obvezno. U slučajevima kada su potrošači kupili proizvod i dali ga na dar ili su ga kupili na tržištu rabljenom robom, sustav izravne obavijesti kupca o povlačenju, koji inače dobro funkcionira, mogao bi se raspasti jer stvarni korisnik proizvoda ne prima izravnu obavijest o povlačenju;

4.6.

žali zbog toga što države članice nemaju obveze prikupljanja i pružanja boljih podataka o nesrećama i ozljedama, s obzirom na to da bi baza podataka o ozljedama na razini EU-a olakšala troškovno učinkovitu provedbu i naknadne točne procjene Uredbe o općoj sigurnosti proizvoda. Problematična je upotreba podataka iz RAPEX-a za praćenje količine ozljeda koje su potrošači doživjeli jer skupine proizvoda koje se odnose na najveći broj ozljeda ne pokazuju veliku korelaciju s obavijestima u RAPEX-u. Taj je problem dodatno istaknut u popratnoj studiji za procjenu učinka, u kojoj se navodi da se „RAPEX podaci ne mogu koristiti za procjenu trendova sigurnosti potrošačkih proizvoda (8) Direktivom o općoj sigurnosti proizvoda stoga bi se od država članica trebalo zahtijevati da, na temelju zajedničke metodologije prikupljaju i razmjenjuju podatke o ozljedama koje su povezane s potrošačkim proizvodima kako bi se stvorila reprezentativna baza podataka koja obuhvaća jedinstveno tržište. Program jedinstvenog tržišta mogao bi osigurati čvrstu financijsku osnovu za paneuropski nadzor nad ozljedama povezanima s proizvodima. Prebacivanje tog tereta na gospodarske subjekte, kao što je to slučaj u prijedlogu, bez jasne paneuropske provedbene strategije, vjerojatno će dovesti do nezadovoljstva;

4.7.

smatra da bi se Direktivom o općoj sigurnosti proizvoda trebalo omogućiti postavljanje kriterija kemijske sigurnosti za proizvode obuhvaćene zakonom. U postojećoj Direktivi o općoj sigurnosti proizvoda nije utvrđeno što je „siguran” proizvod kada su u pitanju kemikalije. Nije poznato hoće li Uredba donijeti više jasnoće u tom pogledu. Na primjer, EU zabranjuje kancerogene tvari u igračkama, ali ne i u proizvodima za njegu djece, iako je rizik od izloženosti često sličan. Potrebno je ispuniti cilj Komisije o prelasku na netoksični okoliš, koji je izražen u Strategiji za održivost kemikalija i kojeg EGSO podržava (9), u okviru provedbe Uredbe o općoj sigurnosti proizvoda (10);

4.8.

podržava činjenicu da će kibersigurnosni rizici koji utječu na sigurnost potrošača sada biti obuhvaćeni konceptom sigurnosti. To uključuje pravovremeno uvođenje koncepta „sukladnosti u uporabi” – budući da ažuriranja softvera mijenjaju proizvod, on se mora s vremenom pregledavati. To postaje sve važnije jer postoji sve više povezanih potrošačkih proizvoda, što povećava rizik od hakiranja i zlouporabe te dovodi do potencijalnih rizika za sigurnost. Međutim, u definicijama sigurnog proizvoda trebalo bi jasno upućivati na takve zahtjeve i kriterije;

4.9.

smatra da bi nadzor tržišta trebao biti što je više moguće na istoj razini u svim sektorima. U tom slučaju potrebno je pomno ispitati promjene kako bi se osiguralo da izvršna tijela (u svim obuhvaćenim sektorima) imaju na raspolaganju odgovarajući paket instrumenata i da postoji čvrsta veza s carinskom unijom. Iako je naglasak na nadzoru tržišta utemeljenom na riziku dobrodošao, bit će od presudne važnosti da nadležna tijela provode i odgovarajuće nasumične provjere radi optimizacije zaštite i sprečavanja štete za potrošače. U protivnom, opasni proizvodi za koje se ne zna da su nesigurni bit će otkriveni tek nakon što nanesu štetu potrošačima;

4.10.

smatra da se definicije, pojmovi i sustavi moraju uskladiti u različitim instrumentima sigurnosti proizvoda, a da se pri tome omoguće potrebne varijacije ovisno o pojedinačnoj kategoriji proizvoda (igračke, kozmetika, elektronika itd.);

4.11.

pozdravlja činjenicu da su definicije sigurnosnih standarda poboljšane tijekom postupka standardizacije tako da se standardi izrađuju pravodobno i s mogućnošću da se države članice usprotive standardima koji ne jamče sigurnost za potrošače i stoga ne ispunjavaju dodijeljeni mandat. Kako bi se osiguralo da standardizacija zadovoljava potrebe potrošača i da se ne upotrebljava za istiskivanje malih aktera s tržišta, od velike je važnosti stalno podupirati stvarnu zastupljenost sektora potrošača i MSP-ova u europskoj standardizaciji (11);

4.12.

pozdravlja činjenicu da će se obveze iz Uredbe o općoj sigurnosti proizvoda primjenjivati na sva poduzeća bez obzira na njihovu veličinu, učvršćujući načelo da sigurnost ne može podlijegati „lakšim” režimima i da svaki potrošački proizvod mora biti siguran. Međutim, izražava žaljenje zbog toga što su stajališta MSP-ova bila nedovoljno zastupljena u fazi savjetovanja, što je dovelo do pogoršavanja postojećih poremećaja na tržištu. Nadalje napominje da su iznosi u poglavlju 3. „Financijski učinak” koji se odnose na procjenu učinka bili približni. Kako bi se izbjegli bilo kakvi budući poremećaji, EGSO preporučuje da se ključnim pokazateljima uspješnosti za godišnje izvješćivanje država članica (u skladu s člankom 22. stavkom 1.) količinski prikažu učinci na MSP-ove i mikropoduzeća;

4.13.

priznaje da te mjere mogu imati nerazmjeran učinak na MSP-ove, a posebno na mikropoduzeća, zbog manjeg prometa i manje ljudskog kapitala za provedbu obveza (12). Pozdravlja činjenicu da postojeći zakonodavni okvir rješava neke njihove posebne potrebe, posebno putem režima sankcija kojim se uzima u obzir veličina poduzeća pri izricanju sankcija (članak 40. stavak 2. točka (h)) i kojim se zagovaraju razmjerne sankcije te putem sustava nadzora tržišta utemeljenog na riziku kojim se manja poduzeća ne dovode u nepovoljniji položaj (13). Međutim, EGSO bi podržao usvajanje mjera za potporu MSP-ovima, a posebno mikropoduzećima, u izvršavanju njihovih obveza, uključujući razdoblje financijske potpore, i pružanje jasnih i korisnih smjernica, savjeta i relevantnog osposobljavanja kako bi se osiguralo da mala i srednja poduzeća u svojem nastojanju da postignu usklađenost ne budu u nepovoljnom položaju u usporedbi s većim poduzećima koja raspolažu boljim resursima.

4.14.

pozdravlja činjenicu da će svi potrošači moći pristupiti informacijama o identifikaciji proizvoda, prirodi rizika i poduzetim mjerama (14), posebno pregledavanjem portala Safety Gate (15), ali upozorava da to ne bi trebalo dovesti do toga da se od potrošača zahtijeva da smanje rizike stjecanjem tog znanja prije kupnje (u kontekstu onoga što se može protumačiti kao „razumna očekivanja potrošača u pogledu sigurnosti” (članak 7. stavak 3. točka i. Osim toga, baze podataka i obavijesti trebale bi biti lako dostupne osjetljivim potrošačima i potrošačima s invaliditetom;

4.15.

napominje da se u članku 8. stavku 11. od proizvođača zahtijeva da upotrebljavaju portal Safety Business Gateway kako bi odmah upozorili potrošače na rizik za njihovo zdravlje i sigurnost te obavijestili tijela za nadzor tržišta. Ponavlja da bi Uredbom trebalo posebno osigurati da dostupnost tih informacija ne nameće izravno ili neizravno obvezu potrošačima da pregledaju bazu podataka koja može utjecati na to je li neki proizvod proglašen nesigurnim. Osim toga, obavijesti bi trebale biti lako dostupne osjetljivim potrošačima i potrošačima s invaliditetom;

4.16.

pozdravio bi jasnije razgraničenje i pojedinosti u pogledu razlike između portala Safety Gate (članak 24., gdje države članice izdaju obavijesti) i portala Safety Business Gateway (članak 25., gdje gospodarski subjekti pružaju provedbenim tijelima i potrošačima informacije o sigurnosti svojih proizvoda) te načina na koji ti portali mogu međusobno djelovati;

4.17.

pozdravlja mogućnost koja se daje potrošačima da podnose pritužbe nacionalnim tijelima (16), kao i da obavijeste portal Safety Gate o rizicima (17), na koje je potrebno odgovoriti. Poziva na osiguravanje odgovarajućih financijskih sredstava kako bi se sve te pritužbe mogle propisno istražiti radi učinkovite zaštite potrošača. Pozdravlja povezivanje tog mehanizma za pritužbe s potrebom da proizvođači istraže zaprimljene pritužbe (članak 8. stavak 2.) i poduzmu korektivne mjere ako smatraju ili imaju razloga smatrati da proizvod koji su stavili na tržište možda nije siguran (članak 8. stavak 10.).

---

(1)  Direktiva 2001/95/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 3. prosinca 2001. o općoj sigurnosti proizvoda (SL L 11, 15.1.2002., str. 4.).

(2)  Prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o općoj sigurnosti proizvoda, izmjeni Uredbe (EU) br. 1025/2012 Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 87/357/EEZ i Direktive 2001/95/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (2021/0170 (COD)).

(3)  Komunikacija Komisije Europskom parlamentu i Vijeću, Nova strategija za potrošače – Jačanje otpornosti potrošača radi održivog oporavka (COM(2020) 696 final).

(4)  Uvodna izjava 2., Uredba o općoj sigurnosti proizvoda.

(5)  Uredba (EU) 2019/1020 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2019. o nadzoru tržišta i sukladnosti proizvoda i o izmjeni Direktive 2004/42/EZ i uredbi (EZ) br. 765/2008 i (EU) br. 305/2011 (SL L 169, 25.6.2019., str. 1.).

(6)  https://www.beuc.eu/publications/beuc-x-2021-004_is_it_safe_to_shop_on_online_marketplaces.pdf, str. 15.

(7)  Uredba o općoj sigurnosti proizvoda, str. 13.

(8)  https://ec.europa.eu/info/files/study-support-preparation-evaluation-gpsd-well-impact-assessment-its-revision-part-1-evaluation_en, str. 40.

(9)  SL C 286, 16.7.2021., str. 181.

(10)  https://webapi2016.eesc.europa.eu/v1/documents/eesc-2020-05343-00-00-ac-tra-hr.docx/content

(11)  SL L 316, 14.11.2012., str. 12., Prilog III.

(12)  Studija za potporu pripreme evaluacije Direktive o općoj sigurnosti proizvoda, kao i procjene učinka njezine moguće revizije, str. 11. i str. 320. Vidjeti i Prijedlog uredbe (COM(2021) 346 final), str. 13.

(13)  SL L 316, 14.11.2012., str. 12., Prilog III.

(14)  Članak 31.

(15)  Članak 32. stavak 1.

(16)  Članak 31. stavak 4.

(17)  Članak 32. stavak 2.