(1)

Za postizanje pametnog, održivog i uključivog rasta te za poticanje stvaranja radnih mjesta i poštovanje dugoročnih obveza u pogledu dekarbonizacije Unija treba modernu, multimodalnu i učinkovitu infrastrukturu za doprinos povezivanju i integraciji Unije i svih njenih regija, uključujući zabačene, najudaljenije, otočne, periferne, planinske i rijetko naseljene regije u sektorima prometa, energetike i  digitalnom sektoru. Te veze trebale bi pridonijeti poboljšanju slobodnog kretanja osoba, robe, kapitala i usluga. Transeuropske mreže trebale bi pojednostavniti prekogranične veze, potaknuti veću ekonomsku, socijalnu i teritorijalnu koheziju te pridonijeti konkurentnijem i održivom socijalnom tržišnom gospodarstvu i borbi protiv klimatskih promjena.

(2)

Cilj je Instrumenta za povezivanje Europe (dalje u tekstu „Program”) ubrzavanje ulaganja u području transeuropskih mreža i osiguravanje financijskih sredstava, kako iz javnog tako i iz privatnog sektora, služeći se financijskom polugom, uz istodobno povećavanje pravne sigurnosti i poštovanje načela tehnološke neutralnosti. Program bi trebao omogućiti potpuno iskorištavanje sinergija između prometnog, energetskog i digitalnog sektora pa tako poboljšati djelotvornost djelovanja Unije te omogućiti optimaciju troškova provedbe.

(3)

Cilj bi Programa također trebao biti doprinos djelovanju EU-a u borbi protiv klimatskih promjena, potpora ekološki i društveno održivim projektima i, ako je primjenjivo, mjerama za ublažavanje klimatskih promjena i prilagodbu na njih. Konkretno, trebalo bi pojačati doprinos Programa postizanju ciljeva iz Pariškog sporazuma, predloženih klimatskih i energetskih ciljeva za 2030. te dugoročnih dekarbonizacijskih ciljeva.

(3.a)

Programom bi se trebala jamčiti visoka razina transparentnosti i osigurati javno savjetovanje u skladu s primjenjivim zakonodavstvom Unije i nacionalnim zakonodavstvom.

(4)

Odražavajući važnost borbe protiv klimatskih promjena u skladu s obvezama koje je Unija preuzela u pogledu provedbe Pariškog sporazuma i obvezama u pogledu ciljeva održivog razvoja Ujedinjenih naroda, ovom bi se Uredbom stoga trebalo integrirati klimatsku politiku i omogućiti postizanje općeg cilja da se s 25 % proračunskih rashoda EU-a doprinosi podupiranju klimatskih ciljeva (4). Mjerama u okviru ovog Programa trebalo bi doprinijeti ciljevima u području klime sa 60 % ukupne financijske omotnice Programa, među ostalim na temelju sljedećih pokazatelja iz Rija: i. 100 % za rashode koji se odnose na željezničku infrastrukturu, infrastrukturu za napajanje, alternativna i održiva goriva, čisti gradski prijevoz, prijenos električne energije, skladištenje električne energije, pametne mreže, transport CO2 i obnovljivu energiju, te ii. 40 % za unutarnje plovne putove i multimodalni prijevoz te infrastrukturu za plin – ako omogućava povećanu upotrebu obnovljivog vodika ili biometana. Odgovarajuće će mjere biti utvrđene tijekom pripreme i provedbe Programa te će se ponovno ocijeniti u okviru odgovarajućih evaluacija i postupaka preispitivanja. Kako bi se spriječilo da infrastruktura bude ugrožena zbog mogućih dugoročnih utjecaja klimatskih promjena i kako bi se osiguralo da troškovi emisija stakleničkih plinova nastalih u projektu budu uključeni u ekonomsku evaluaciju projekta, projekti koji se podupiru Programom trebali bi dokazati održivost na promjenu klime u skladu sa smjernicama koje bi Komisija trebala sastaviti dosljedno sa smjernicama koje su, gdje je primjenjivo, sastavljene za druge programe Unije.

(5)

Kako bi se ispunile obveze izvješćivanja utvrđene u članku 11. točki (c) Direktive (EU) 2016/2284 o smanjenju nacionalnih emisija određenih atmosferskih onečišćivača, o izmjeni Direktive 2003/35/EZ i stavljanju izvan snage Direktive 2001/81/EZ u pogledu uporabe sredstava Unije za potporu mjerama poduzetima s ciljem usklađivanja s ciljevima te Direktive, prate se rashodi povezani sa smanjenjem emisija ili onečišćujućih tvari u zraku na temelju te Direktive.

(6)

Važan je cilj ovog Programa jačanje sinergija i komplementarnosti između prometnih, energetskih i digitalnih sektora . U tu bi svrhu Program trebao omogućiti donošenje programa rada usmjerenih na konkretna područja za intervenciju, kao što su, na primjer, povezana i automatizirana mobilnost ili održiva alternativna goriva. Omogućavanje digitalne komunikacije moglo bi predstavljati sastavni dio projekta od zajedničkog interesa u području energije i prometa. Uz to, Program bi trebao unutar svakog sektora imati mogućnost smatrati određene sinergetske komponente iz drugog sektora prihvatljivima u slučajevima kad bi taj pristup povećao socioekonomsku korist od ulaganja. Trebalo bi poticati sinergije među sektorima putem kriterija za dodjelu u postupku odabira mjera i  putem povećanog sufinanciranja.

(7)

U smjernicama za transeuropsku prometnu mrežu (TEN-T), utvrđenima Uredbom (EU) br. 1315/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (5), (dalje u tekstu „smjernice za TEN-T”) identificira se infrastruktura TEN-T-a, utvrđuju zahtjevi koje ta infrastruktura mora ispunjavati te navode mjere za njihovu provedbu. U tim se smjernicama posebno predviđa dovršetak osnovne mreže do 2030. stvaranjem nove infrastrukture te znatnom modernizacijom i obnovom postojeće infrastrukture kako bi se osigurao kontinuitet mreže .

(7.a)

Mjere kojima se pridonosi izradi projekata od zajedničkog interesa u prometnom sektoru, koje su financirane Programom, trebale bi se temeljiti na komplementarnosti svih vrsta prijevoza radi omogućavanja učinkovitih, međusobno povezanih i multimodalnih mreža kako bi se zajamčila povezivost diljem Unije. To bi trebalo uključivati ceste u državama članicama koje još uvijek imaju velike investicijske potrebe za dovršenje svoje osnovne cestovne mreže.

(8)

Kako bi se ostvarili ciljevi utvrđeni u smjernicama za TEN-T, nužno je prioritetno poduprijeti trenutačne projekte transeuropske prometne mreže, kao i za prekogranične veze i veze koje nedostaju i osigurati, ako je primjenjivo, da su podržane mjere u skladu s planovima rada za koridore utvrđenima u skladu s člankom 47. Uredbe (EU) br. 1315/2013 te s općim razvojem ukupne mreže s obzirom na radne karakteristike i interoperabilnost.

(8.a)

Osobito, potpuno uvođenje ERTMS-a u osnovnu mrežu do 2030. kako je predviđeno Uredbom (EU) br. 1315/2013 zahtijeva povećanje potpore na razini Europe i uvođenje poticaja za sudjelovanje privatnih ulagača.

(8.b)

Važan preduvjet za uspješan dovršetak osnovne mreže TEN-T i osiguravanje učinkovite intermodalnosti također je povezivanje svih zračnih luka na mrežu TEN-T. Stoga je potrebno prednost dati spajanju zračnih luka na osnovnu mrežu TEN-T, ako još nisu spojene.

(8.c)

Za provedbu prekograničnih mjera potreban je visok stupanj integracije u planiranju i provedbi. Bez prioritetiziranja bilo kojeg od sljedećih primjera, ta bi se integracija mogla pokazati osnivanjem poduzeća za potrebe jednog projekta, uspostavom zajedničke upravljačke strukture, zajedničkog pothvata, bilateralnim pravnim okvirom, provedbenim aktom na temelju članka 47. Uredbe (EU) br. 1315/2013 ili bilo kojim drugim oblikom suradnje. Trebalo bi poticati integrirane strukture upravljanja, uključujući strukture zajedničkog pothvata, uključujući s pomoću više razine sufinanciranja.

(8.d)

Pojednostavnjenjem mjera za promicanje izgradnje mreže TEN-T-a, koja je trenutačno u izradi, trebalo bi podupirati učinkovitiju provedbu projekata od zajedničkog interesa u području prometa.

(9)

Kako bi se uzelo u obzir porast prometnih tokova i razvoj mreže, trebalo bi prilagoditi usklađenost koridora osnovne mreže i njihovih prethodno identificiranih dionica. Te prilagodbe koridora osnovne mreže ne bi trebale utjecati na dovršenje osnovne mreže do 2030. te bi trebale povećati mjeru u kojoj koridori pokrivaju teritorij država članica i biti razmjerne kako bi se zadržalo dosljednost i učinkovitost u razvoju i koordinaciji koridora. Zbog toga se duljina koridora osnovne mreže ne bi smjela povećati za više od 15 %. U dogledno vrijeme u usklađivanju koridora osnovne mreže trebalo bi uzeti u obzir rezultate preispitivanja provedbe osnovne mreže kako je predviđeno u članku 54. Uredbe (EU) br. 1315/2013. Pri preispitivanju trebalo bi uzeti u obzir regionalne prekogranične željezničke veze na transeuropskoj prometnoj mreži koje su obustavljene, kao i promjene u sveobuhvatnoj mreži te učinak istupanja Ujedinjene Kraljevine iz Europske unije.

(10)

Nužno je promicati javna i privatna ulaganja u pametnu, interoperabilnu , održivu, multimodalnu , uključivu, pristupačnu , sigurnu mobilnost širom Unije i  za sve načine prijevoza . Komisija je 2017. predstavila (6)„Europu u pokretu”, sveobuhvatan skup inicijativa za sigurnost prometa, poticanje pametnih cestarina, smanjenje emisija CO2, onečišćenja zraka i zagušenja, promicanje povezane i autonomne mobilnosti te osiguravanje primjerenih uvjeta i trajanja odmora za radnike. Te bi inicijative Unija trebala financijski poduprijeti ovim Programom kad je to primjenjivo.

(11)

Na temelju smjernica za TEN zahtijeva se, u vezi s novim tehnologijama i inovacijama, da TEN-T omogući dekarbonizaciju svih načina prijevoza poticanjem energetske učinkovitosti i upotrebe alternativnih goriva , uz poštivanje načela tehnološke neutralnosti. Direktivom 2014/94/EU Europskog parlamenta i Vijeća (7) utvrđuje se zajednički okvir mjera za uspostavu infrastrukture za alternativna goriva za sve načine prijevoza u Uniji kako bi se što je moguće više smanjila ovisnost o fosilnim gorivima i ublažio utjecaj prometa na okoliš i klimu , a od država članica zahtijeva se da osiguraju dostupnost javnih mjesta za punjenje ili opskrbu od 31. prosinca 2025. Kao što je navedeno u prijedlozima Komisije (8) iz studenoga 2017., nužan je sveobuhvatan skup mjera za promicanje mobilnosti s niskom razinom emisija, uključujući financijsku potporu ako tržišni uvjeti ne stvaraju dovoljne poticaje.

(12)

U kontekstu svoje Komunikacije „Održiva mobilnost za Europu: sigurna, povezana i čista” (9) Komisija je istaknula da će zbog automatiziranih vozila i naprednih sustava za povezivost vozila postati sigurnija, da će ih se lakše dijeliti i da će biti pristupačnija građanima, uključujući one kojima danas usluge mobilnosti nisu dostupne, kao što su starije osobe i osobe sa smanjenom pokretljivošću . U tom je kontekstu Komisija predložila „Strateški akcijski plan EU-a za sigurnost na cestama” i reviziju Direktive 2008/96/EZ o upravljanju infrastrukturom za sigurnost na cestama.

(13)

U svrhu boljeg ostvarivanja projekata u području prometa u slabije razvijenim dijelovima mreže trebalo bi sredstva iz Kohezijskog fonda prenijeti u Program radi financiranja projekata u području prometa u državama članicama koje ispunjavaju uvjete za financiranje iz Kohezijskog fonda. U početnoj bi fazi ▌ u odabiru projekata koji ispunjavaju uvjete za financiranje trebalo poštovati nacionalnu raspodjelu sredstava u okviru Kohezijskog fonda. Na kraju početne faze, sredstva prenesena u Program koja nisu usmjerena u projekt prometne infrastrukture treba na konkurentskoj osnovi dodijeliti projektima u državama članicama koje ispunjavaju uvjete za financiranje iz Kohezijskog fonda uz davanje prioriteta prekograničnim vezama i vezama koje nedostaju. Komisija bi trebala podupirati države članice koje ispunjavaju uvjete za financiranje iz Kohezijskog fonda u njihovim nastojanjima da razviju primjeren projektni proces, osobito jačanjem institucionalnih sposobnosti predmetnih javnih uprava.

(14)

Nastavno na Zajedničku komunikaciju od 10. studenoga 2017. (10), akcijski je plan za vojnu mobilnost, koji su 28. ožujka 2018. donijeli Komisija i Visoka predstavnica Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku (11), istaknuo da je politika za prometnu infrastrukturu očita prilika za povećanje sinergija između obrambenih potreba i TEN-T-a, s ukupnim ciljem poboljšanja vojne mobilnosti u cijeloj Uniji, uzimajući u obzir geografsku ravnotežu i moguće koristi za civilnu zaštitu. U skladu s akcijskim planom Vijeće je 2018. razmotrilo i potvrdilo vojne zahtjeve s obzirom na prometnu infrastrukturu (12), a službe Komisije su 2019. identificirale dijelove transeuropske prometne mreže prikladne za dvojaku namjenu , uključujući potrebna poboljšanja postojeće infrastrukture. Financiranje Unije za provedbu projekata s dvojnom namjenom trebalo bi se provoditi putem Programa na temelju programa rada u kojima se utvrđuju primjenjivi zahtjevi, kako su definirani u kontekstu akcijskog plana i svakog daljnjeg indikativnog popisa prioritetnih projekata koji države članice mogu utvrditi u skladu s Akcijskim planom za vojnu mobilnost .

(15)

Smjernicama za TEN-T priznaje se da se sveobuhvatnom mrežom osiguravaju pristupačnost i povezivost sa svim regijama Unije uključujući udaljene, otočne i najudaljenije regije. Nadalje, Komisija je u svojoj komunikaciji „Jače i obnovljeno strateško partnerstvo s najudaljenijim regijama EU-a” (13) istaknula posebne prometne , energetske i digitalne potrebe najudaljenijih regija te potrebu da se osigura adekvatno financiranje Unije za njihovo ispunjavanje, uključujući putem Programa primjenom stopa sufinanciranja do najviše 70 % .

(16)

S obzirom na velika ulaganja potrebna za dovršetak osnovne mreže TEN-T-a do 2030. (procijenjena na 350 milijardi EUR za razdoblje 2021.–2027.), sveobuhvatne mreže TEN-T-a do 2050. i ulaganja u dekarbonizaciju, digitalizaciju i urbani prijevoz (procijenjena na 700 milijardi EUR za razdoblje 2021.–2027.), primjereno je najučinkovitije upotrebljavati različite EU-ove programe i instrumente financiranja i tako optimirati dodanu vrijednost ulaganja koje podupire Unija. To bi se postiglo racionaliziranim procesom ulaganja kojim bi se omogućila vidljivost prometnih projekata i dosljednost s relevantnim programima Unije, osobito Instrumentom za povezivanje Europe, Europskim fondom za regionalni razvoj, Kohezijskim fondom i InvestEU-om. Konkretno, ako je primjenjivo, trebali bi se uzeti u obzir uvjeti u skladu s kojima bi to bilo moguće, kako je utvrđeno u Prilogu IV. Uredbe (EU) XXX [Uredba Europskog parlamenta i Vijeća o utvrđivanju zajedničkih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu plus, Kohezijskom fondu i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo i financijskih pravila za njih i za Fond za azil i migracije, Fond za unutarnju sigurnost i Instrument za upravljanje granicama i vize].

(17)

Uredbom (EU) br. 347/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (14) utvrđuju se prioriteti transeuropske energetske infrastrukture koje treba provesti kako bi se postigli ciljevi energetske i klimatske politike Unije; identificiraju projekti od zajedničkog interesa potrebni za provedbu tih prioriteta te utvrđuju mjere u području izdavanja dozvola, uključivanja javnosti te propisa za ubrzavanje i/ili olakšavanje provedbe tih projekata, uključujući kriterije za prihvatljivost tih projekata za dobivanje financijske potpore Unije. Utvrđivanjem projekata od zajedničkog interesa u skladu s tom Uredbom nastavit će se primjenjivati načelo „energetska učinkovitost na prvom mjestu” jer će se projekti ocjenjivati u pogledu scenarija potražnje za energijom koji su potpuno u skladu s energetskim i klimatskim ciljevima EU-a.

(18)

U Direktivi se [preinačena Direktiva o obnovljivoj energiji] naglašava potreba za uspostavom poticajnog okvira za napredno iskorištavanje sredstava Unije uz izričito navođenje poticajnih mjera za pružanje potpore prekograničnoj suradnji u području obnovljive energije.

(19)

Iako je dovršetak mrežne infrastrukture i dalje prioritet za razvoj obnovljive energije, integracija prekogranične suradnje u području obnovljive energije i razvoj pametnog i učinkovitog energetskog sustava, uključujući rješenja za skladištenje i upravljanje potrošnjom kojima se pridonosi postizanju ravnoteže elektroenergetske mreže , odražava pristup donesen na temelju inicijative „Čista energije za sve Europljane” koji podrazumijeva kolektivnu odgovornost da se 2030. postigne ambiciozni cilj za obnovljivu energiju i izmijenjeni kontekst politike, pri čemu treba osigurati pravednu i adekvatnu socijalnu tranziciju, s ambicioznim dugoročnim ciljevima dekarbonizacije.

(20)

Inovativne infrastrukturne tehnologije koje omogućavaju prelazak na energiju i sustave mobilnosti s niskim emisijama te unapređuju sigurnost opskrbe i  nastoje ostvariti veću energetsku neovisnost Unije ključne su za Unijin plan za dekarbonizaciju. Konkretno, Komisija je u „Komunikaciji o jačanju europskih energetskih mreža” (15) od 23. studenoga 2017. naglasila da će električna energija, pri čemu će obnovljiva energija do 2030. činiti polovinu izvora električne energije, biti sve veći pokretač dekarbonizacije sektora kojima su dosad dominirala fosilna goriva, kao što su promet, industrija, grijanje i hlađenje, te da stoga fokus transeuropske energetske infrastrukturne politike mora biti na međusobnoj povezanosti elektroenergetskih sustava, skladištenju električne energije, projektima pametnih mreža i ulaganju u plinsku infrastrukturu . Kako bi se pružila potpora Unijinim ciljevima dekarbonizacije, integracije unutarnjeg tržišta i sigurnosti opskrbe, potrebno je razmatrati i prioritetizirati tehnologije i projekte koji pridonose prijelazu na gospodarstvo s niskom razinom emisija . Cilj će Komisije biti povećanje broja projekata prekograničnih pametnih mreža, inovativnog skladištenja i transporta ugljikova dioksida koji će se financirati iz Programa.

(20.a)

Prekograničnim projektima u području obnovljive energije omogućuje se troškovno učinkovito uvođenje obnovljive energije u Uniju, postizanje obvezujućeg cilja Unije od najmanje 32 % obnovljive energije u 2030. kako je navedeno u članku 3. Direktive (EU) 2018/2001 Europskog parlamenta i Vijeća  (16) i doprinosi strateškoj upotrebi inovativnih tehnologija za energiju iz obnovljivih izvora. Ogledni primjeri prihvatljivih tehnologija uključuju proizvodnju obnovljive energije iz energije vjetra na kopnu i na moru, solarne energije, održive biomase, energije oceana, geotermalne energije ili njihovih kombinacija; njihovu priključenost na mrežu i dodatne elemente kao što su objekti za skladištenje ili pretvorbu. Prihvatljiva mjera nije ograničena na sektor električne energije i može obuhvaćati druge nositelje energije i potencijalno povezivanje sektora primjerice grijanjem i hlađenjem, pretvaranjem energije u plin, skladištenjem i prijevozom. Taj popis nije iscrpan kako bi se zadržala fleksibilnost s obzirom na tehnološki napredak i razvoj. Takvi projekti ne podrazumijevaju nužno fizičku vezu između država članica koje surađuju. Ti projekti mogu biti locirani na području samo jedne uključene države članice pod uvjetom da se primjenjuju opći kriteriji iz dijela IV. Priloga.

(20.b)

Kako bi se podržala prekogranična suradnja u području obnovljive energije i tržišna prihvaćenost projekata, Europska komisija trebala bi olakšati razvoj prekograničnih projekata u području obnovljive energije. U nedostatku dostatnog tržišnog prihvaćanja prekograničnih projekata obnovljivih izvora energije, neiskorišteni proračun u energetskom sektoru predviđen za prekogranične projekte obnovljivih izvora energije trebao bi se iskoristiti za postizanje ciljeva transeuropskih energetskih mreža utvrđenih u članku 3. stavku 2.b za djelovanja iz članka 9. stavka 3. prije razmatranja moguće upotrebe mehanizma financiranja obnovljive energije Unije u skladu s člankom 7. stavkom 6.

(20.c)

Potrebna je potpora projektima pametnih mreža, kada ti projekti uključuju proizvodnju, raspodjelu ili potrošnju energije, primjenom upravljanja sustavima u stvarnom vremenu i utjecanjem na prekogranične energetske tokove. Popis energetskih projekata treba bolje odražavati središnju ulogu pametnih mreža u energetskoj tranziciji, a potpora Programa trebala bi pomoći u prevladavanju nedostatka financiranja koji trenutačno sprečava ulaganja u veću upotrebu tehnologije za pametne mreže.

( 20.d)

Posebnu pozornost u potpori EU-a trebalo bi posvetiti prekograničnim energetskim međusobnim povezanostima, uključujući one potrebne za postizanje cilja elektroenergetske međusobne povezanosti od 10 % do 2020. i cilja međusobne povezanosti od 15 % za 2030. kako je utvrđeno Uredbom (EU) 2018/1999  (17) . Uvođenje interkonekcijskih vodova za električnu energiju ključno je za integraciju tržištâ, omogućavanje više obnovljive energije u sustavu i ostvarivanje koristi od njihove različite potražnje i portfelja opskrbe obnovljivim izvorima energije, mrežama vjetroelektrana na moru i pametnim mrežama, integracijom svih zemalja u tekuća i konkurentna energetska tržišta.

(21)

Postizanje jedinstvenog digitalnog tržišta ovisi o osnovnoj infrastrukturi za digitalno povezivanje. Digitalizacija europske industrije i modernizacija sektora poput prometa, energetike, zdravstvene zaštite i javne uprave ovise o općoj dostupnosti pouzdanih i cjenovno pristupačnih mreža velikog i vrlo velikog kapaciteta. Digitalna povezivost postala je jedan od presudnih faktora za uklanjanje ekonomskih, društvenih i teritorijalnih nejednakosti, čineći to pružanjem potpore modernizaciji lokalnih gospodarstava i isticanjem diversifikacije ekonomskih aktivnosti. Opseg intervencije Programa u području infrastrukture za digitalno povezivanje trebalo bi prilagoditi kako bi odražavao njezinu sve veću važnost za gospodarstvo i društvo u cjelini. Stoga je nužno utvrditi projekte infrastrukture za digitalno povezivanje od zajedničkog interesa potrebne za ispunjavanje ciljeva Unije u području jedinstvenog digitalnog tržišta i staviti izvan snage Uredbu (EU) br. 283/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (18).

(22)

U Komunikaciji „Povezivošću do konkurentnog jedinstvenog digitalnog tržišta – Ususret europskom gigabitskom društvu” (19) (strategija za gigabitsko društvo) utvrđuju se strateški ciljevi za 2025. u smislu optimiranja ulaganja u infrastrukturu za digitalno povezivanje. Cilj je Direktive (EU) 2018/1972 Europskog parlamenta i Vijeća  (20), među ostalim, stvaranje regulatornog okruženja koje će biti poticajno za privatna ulaganja u mreže za digitalno povezivanje. Međutim, jasno je da će uvođenje mreža u brojnim područjima EU-a i dalje biti komercijalno neodrživo zbog različitih faktora kao što su udaljenost, teritorijalne ili geografske posebnosti, slaba naseljenost i razni socioekonomski faktori te im je s toga hitno potrebno posvetit veću pozornost . UFEU-a. Stoga bi Program trebalo prilagoditi kako bi pridonosio postizanju strateških ciljeva utvrđenih u strategiji za gigabitsko društvo , kojima se također nastoji postići ravnoteža između gradskih i ruralnih područja, pri čemu bi dopunjavao potporu za uvođenje mreža vrlo velikog kapaciteta iz drugih programa, osobito Europskog fonda za regionalni razvoj, Kohezijskog fonda i fonda InvestEU.

(23)

Iako su sve mreže za digitalno povezivanje koje su spojene na internet suštinski transeuropske, prvenstvenog zbog načina na koji rade aplikacije i usluge koje su njima omogućene, prioritetnu potporu iz Instrumenta za povezivanje Europe trebalo bi dati mjerama s najvećim očekivanim učinkom na jedinstveno digitalno tržište, među ostalim usklađivanjem tih mjera s ciljevima Komunikacije o strategiji za gigabitsko društvo, te na digitalnu transformaciju gospodarstva i društva, uzimajući u obzir uočene nedostatke tržišta i prepreke za provedbu.

(24)

Škole, sveučilišta, knjižnice, lokalne, regionalne ili nacionalne uprave, glavni pružatelji javnih usluga, bolnice i medicinski centri, prometna čvorišta i poduzeća koja se u velikoj mjeri oslanjaju na digitalne tehnologije su subjekti i mjesta koji mogu utjecati na važna socioekonomska kretanja u područjima u kojima se nalaze , uključujući ruralne sredine i slabo naseljena područja . Ti socioekonomski pokretači moraju biti najnapredniji u pogledu gigabitske povezivosti kako bi europskim građanima, poduzećima i zajednicama mogli pružiti pristup najboljim uslugama i aplikacijama. Programom bi se trebao podupirati pristup mrežama vrlo velikog kapaciteta, uključujući 5G i druge najnaprednije sustave mobilne povezivosti , kojima se tim socioekonomskim pokretačima može osigurati gigabitska povezivost radi maksimalizacije njihovih pozitivnih učinaka prelijevanja na šire gospodarstvo i društvo u njihovim područjima , uključujući stvaranje veće potražnje za povezivošću i uslugama.

(24.a)

Nepovezana područja u svim dijelovima Unije uska su grla i neiskorišteni potencijal za digitalno jedinstveno tržište. Visokokvalitetna internetska povezivost može u većini ruralnih i udaljenih područja imati bitnu ulogu u sprečavanju digitalnog jaza, izolacije i raseljavanja smanjivanjem troškova dostave robe i usluga čime se djelomično može kompenzirati za udaljenost. Visokokvalitetna internetska povezivost nužna je za nove gospodarske prilike kao što su precizna poljoprivreda i razvoj biogospodarstva u ruralnim područjima. Program bi trebao pridonijeti da sva europska ruralna i urbana kućanstva imaju pristup fiksnoj ili bežičnoj vezi velikog kapaciteta, s fokusom na uvođenju mreža na područjima na kojima su uočeni određeni nedostaci tržišta, a kojem se može pomoći bespovratnim sredstvima niskog intenziteta. Kako bi se maksimizirale sinergije mjera koje se podupiru u okviru Programa, trebalo bi voditi računa o razini koncentracije socioekonomskih pokretača u određenom području i razini financiranja potrebnog za stvaranje pokrivenosti. Nadalje, cilj Programa trebao bi biti postizanje sveobuhvatne pokrivenosti kućanstava i područja jer je neekonomično kasnije otklanjati nedostatke na već pokrivenim područjima.

(25)

Uz to, na temelju uspjeha inicijative WiFi4EU Program bi trebao nastaviti podupirati pružanje besplatne, sigurne, kvalitetne, lokalne bežične povezivosti u središtima lokalnog javnog života, među kojima su subjekti s javnom misijom kao što su javna tijela i pružatelji javnih usluga te vanjski prostori dostupni javnosti, kako bi se podupirala digitalna vizija EU-a u lokalnim zajednicama.

(25.a)

Digitalna infrastruktura važna je osnova za inovacije. Kako bi Program ostvario najveći mogući učinak, trebao bi se usmjeriti na financiranje te infrastrukture. Pojedinačne digitalne usluge i aplikacije, poput onih koje obuhvaćaju razne tehnologije decentraliziranog vođenja evidencije transakcija ili primjenu umjetne inteligencije, stoga bi trebale biti izvan područja primjene Programa te bi se umjesto toga prema potrebi trebale razmatrati u okviru drugih instrumenata kao što je Digitalna Europa. Također je važno maksimalno povećati sinergije između različitih programa.

(26)

Za održivost očekivanih digitalnih usluga sljedeće generacije, poput aplikacija i usluga interneta stvari, od kojih se očekuju brojne koristi za različite sektore i društvo u cjelini, bit će potrebna neprekinuta prekogranična pokrivenost 5G sustavima , posebno kako bi korisnici i predmeti mogli biti stalno spojeni na internet dok su u pokretu. Međutim, scenariji podjele troškova uvođenja 5G mreža među tim sektorima i dalje su nejasni, a opaženi rizici komercijalnog uvođenja u nekim ključnim područjima vrlo visoki. Očekuje se da će cestovni koridori i željezničke veze biti ključna područja za prvu fazu novih aplikacija u području povezane mobilnosti i zato oni predstavljaju ključne prekogranične projekte za financiranje iz ovog Programa.

▌

(28)

Uvođenje mrežnih okosnica elektroničkih komunikacija, uključujući podmorske kabele kojima se europska područja povezuju s trećim zemljama na ostalim kontinentima ili kojima se povezuju europski otoci, najudaljenije regije ili prekomorske zemlje i područja, uključujući teritorijalno more Unije i isključivi gospodarski pojas država članica , potrebno je kako bi se osigurala zalihost takve vitalne infrastrukture te povećali kapacitet i otpornost digitalnih mreža Unije, čime se također doprinosi teritorijalnoj koheziji . Međutim, ti su projekti često komercijalno neodrživi bez javne potpore. Osim toga, trebala bi biti dostupna potpora za nadopunjavanje europskih resursa računalstva visokih performansi s odgovarajućim vezama terabitnog kapaciteta.

(29)

U okviru mjera kojima se pridonosi projektima od zajedničkog interesa u području infrastrukture za digitalnu povezivost uvodi se tehnologija koja najbolje odgovara za određeni projekt uz istovremeno predlaganje najbolje ravnoteže između vrhunskih tehnologija u smislu kapaciteta protoka podataka, sigurnosti prijenosa, otpornosti mreže i troškovne učinkovitosti te bi se te mjere trebale prioritetizirati u programima rada, uzimajući u obzir kriterije iz ove Uredbe. Uvođenje mreža vrlo velikog kapaciteta može uključivati pasivnu infrastrukturu u cilju postizanja ne samo maksimalnih socioekonomskih koristi nego i koristi za okoliš. U određivanju prioriteta mjera uzimaju se u obzir potencijalna pozitivna prelijevanja u smislu povezivosti, na primjer ako se provedenim projektom može poboljšati ekonomska opravdanost budućih širenja mreže kojima bi se dodatno pokrili područja i populacije u trenutačno nepokrivenim područjima.

(30)

Unija je razvila vlastitu tehnologiju za satelitsko određivanje položaja, navigaciju i određivanje vremena (PNT), EGNOS/Galileo, i svoj vlastiti sustav za promatranje Zemlje, Copernicus. I EGNOS/Galileo i Copernicus nude napredne usluge kojima se stvaraju znatne gospodarske koristi javnim i privatnim korisnicima. Stoga bi svaka prometna, energetska ili digitalna infrastruktura koja se financira iz Programa, a kojoj je potreban PNT ili promatranje Zemlje, trebala biti tehnički kompatibilna s EGNOS-om/Galileom i Copernicusom.

(31)

Pozitivni rezultati prvog poziva na podnošenje ponuda u okviru mješovitog financiranja, pokrenutog 2017. na temelju trenutačnog programa, potvrdili su važnost i dodanu vrijednost upotrebe bespovratnih sredstava EU-a u kombinaciji s financiranjem Europske investicijske banke, nacionalnih razvojnih banaka ili drugih razvojnih i javnih financijskih institucija te financijskih institucija i ulagača iz privatnog sektora, uključujući u obliku javno-privatnih partnerstava. Mješovito financiranje trebalo bi doprinijeti privlačenju privatnih ulaganja i osigurati učinak poluge ukupnog doprinosa javnog sektora u skladu s ciljevima programa InvestEU. U Programu bi stoga trebala i dalje biti pružena potpora mjerama kojima se omogućavaju kombinacije bespovratnih sredstava EU-a i drugih izvora financiranja. U sektoru prometa operacije mješovitog financiranja ne smiju biti veće od 10 % namjenskih financijskih omotnica iz članka 4. stavka 2. podstavka (a) točke (i).

(31.a)

U sektoru prometa mogu se koristiti operacije mješovitog financiranja za aktivnosti koje se odnose na pametnu, interoperabilnu, održivu, uključivu, dostupnu i sigurnu mobilnost kako je navedeno u članku 9. stavku 2. točki (b).

(32)

Ciljevi politike ovog Programa također će se ostvarivati pomoću financijskih instrumenata i proračunskog jamstva u programskim dijelovima politika InvestEU-a. Mjere u okviru Programa trebale bi biti usmjerene na poticanje ulaganja rješavanjem tržišnih nedostataka ili neoptimalnih situacija za ulaganja , osobito u slučajevima ako mjere nisu komercijalno održive, što bi trebalo činiti razmjerno, bez dupliciranja ili istiskivanja privatnog financiranja i imati jasnu europsku dodanu vrijednost.

(33)

Kako bi se poticao integrirani razvoj inovacijskog ciklusa, nužno je osigurati komplementarnost inovativnih rješenja razvijenih u kontekstu okvirnih programa Unije za istraživanje i inovacije te inovativnih rješenja razvijenih uz potporu iz Instrumenta za povezivanje Europe. U tu će svrhu sinergije s programom Obzor Europa osigurati: (a) da se tijekom procesa strateškog planiranja Obzora Europa utvrde i definiraju potrebe za istraživanjem i inovacijama u područjima prometnog, energetskog i digitalnog sektora u EU-u; (b) da Instrument za povezivanje Europe podržava uvođenje velikih razmjera inovativnih tehnologija i rješenja u područjima prometnog, energetskog i digitalnog sektora, posebno ako su te tehnologije i rješenja proizašli iz Obzora Europa; (c) da se olakša razmjena podataka i informacija između Obzora Europa i Instrumenta za povezivanje Europe, na primjer isticanjem tehnologija iz Obzora Europa visokog stupnja spremnosti za tržište, a koje bi se mogle dalje uvoditi putem Instrumenta za povezivanje Europe.

(34)

Ovom se Uredbom utvrđuje financijska omotnica za cijelo razdoblje 2021.–2027., koja treba predstavljati primarni referentni iznos, u smislu [referenca će se po potrebi ažurirati u skladu s novim međuinstitucijskim sporazumom: točke 17. Međuinstitucionalnog sporazuma od 2. prosinca 2013. između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini, o suradnji u vezi s proračunskim pitanjima i o dobrom financijskom upravljanju (21), za Europski parlament i Vijeće tijekom godišnjeg proračunskog postupka].

(35)

Na razini Unije europski semestar za koordinaciju gospodarskih politika je okvir za utvrđivanje nacionalnih prioriteta za reforme i praćenje njihove provedbe. Države članice razvijaju vlastite nacionalne višegodišnje strategije ulaganja kojima se podupiru ti prioriteti reformi. Te bi strategije trebalo predstaviti zajedno s godišnjim nacionalnim programima reformi kako bi se prikazali i koordinirali prioritetni projekti ulaganja koji se trebaju financirati iz nacionalnih sredstava i/ili sredstava Unije. Oni bi trebali služiti i za dosljednu upotrebu financijskih sredstava Unije te za maksimalno iskorištavanje dodane vrijednosti financijske potpore koju će primati prvenstveno iz Europskog fonda za regionalni razvoj (EFRR) i Kohezijskog fonda, europske funkcije stabilizacije ulaganja, InvestEU-a i Instrumenta za povezivanje Europe, ako je primjenjivo. Financijska potpora trebala bi se upotrebljavati i u skladu s Unijinim i nacionalnim energetskim i klimatskim planovima.

(36)

Na ovu se Uredbu primjenjuju horizontalna financijska pravila koja su Europski parlament i Vijeće donijeli na temelju članka 322. Ugovora o funkcioniranju Europske unije. Ta su pravila utvrđena u Financijskoj uredbi, a njima se konkretno utvrđuje postupak donošenja i provedbe proračuna putem bespovratnih sredstava, javne nabave, nagrada i neizravne provedbe te se osiguravaju provjere odgovornosti financijskih izvršitelja. Budući da je poštovanje vladavine prava ključan preduvjet za dobro financijsko upravljanje i učinkovito financiranje EU-a, pravila donesena na temelju članka 322. UFEU-a odnose se također na zaštitu proračuna Unije u slučaju općih nedostataka u pogledu vladavine prava u državama članicama.

(37)

Oblici financiranja i metode provedbe iz ove Uredbe trebali bi se odabrati na temelju toga koliko je njima moguće postići posebne ciljeve djelovanja i ostvariti rezultate, uzimajući u obzir posebno troškove kontrola, administrativno opterećenje i očekivani rizik povezan sa sukobom interesa. Trebalo bi se razmotriti korištenje jednokratnih iznosa, fiksnih stopa i jediničnih troškova te financiranja koja nisu povezana s troškovima iz članka 125. stavka 1. Financijske uredbe.

(38)

Treće zemlje koje su članice Europskoga gospodarskog prostora (EGP) mogu sudjelovati u programima Unije u okviru suradnje uspostavljene na temelju Sporazuma o EGP-u, u kojem je propisana provedba programa odlukom na temelju tog sporazuma. Treće zemlje mogu sudjelovati i na temelju drugih pravnih instrumenata. U ovu bi Uredbu trebalo uvesti posebnu odredbu kako bi se odgovornom dužnosniku za ovjeravanje, Europskom uredu za borbu protiv prijevara (OLAF) i Europskom revizorskom sudu dodijelilo potrebne ovlasti i pristup kako bi mogli sveobuhvatno izvršavati svoje nadležnosti.

(39)

U Financijskoj uredbi uspostavljena su pravila za dodjeljivanje bespovratnih sredstava. Kako bi se uzele u obzir posebnosti mjera koje se podupiru Programom i osigurala dosljedna provedba među sektorima obuhvaćenima Programom, potrebno je pružiti dodatne upute u pogledu prihvatljivosti i kriterija za dodjelu. Pri odabiru operacija i njihovom financiranju trebali bi se poštovati samo uvjeti utvrđeni u ovoj Uredbi i u Financijskoj uredbi. Ne odstupajući od Financijske uredbe, programi rada mogu osigurati pojednostavnjene postupke.

(39.a)

U skladu s Financijskom uredbom, kriteriji odabira i dodjele utvrđeni su u programima rada. U prometnom sektoru potrebno je procijeniti kvalitetu i relevantnost projekta, uzimajući pritom u obzir njegov očekivani učinak na povezivost EU-a, usklađenost sa zahtjevima za pristupačnost i njegovu strategiju u vezi s potrebama održavanja u budućnosti.

(40)

U skladu s Financijskom uredbom, Uredbom (EU, Euratom) br. 883/2013 Europskog parlamenta i Vijeća, Uredbom Vijeća (22) (Euratom, EZ) br. 2988/95 (23), Uredbom Vijeća (Euratom, EZ) br. 2185/96 (24) i Uredbom Vijeća (EU) 2017/193 (25), financijski interesi Unije trebaju se štititi razmjernim mjerama, među ostalim i sprečavanjem, otkrivanjem, ispravljanjem i istragom nepravilnosti i prijevara, povratom izgubljenih, pogrešno plaćenih ili nepravilno upotrijebljenih sredstava te, prema potrebi, izricanjem administrativnih sankcija. Konkretno, u skladu s Uredbom (EU, Euratom) br. 883/2013 i Uredbom (Euratom, EZ) br. 2185/96 Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF) može provoditi administrativne istrage, uključujući provjere i inspekcije na terenu, kako bi se ustanovilo je li došlo do prijevare, korupcije ili bilo koje druge nezakonite aktivnosti kojom se šteti financijskim interesima Unije. U skladu s Uredbom (EU) 2017/1939 Ured europskog javnog tužitelja („EPPO”) može provoditi istrage i kazneni progon za prijevare i druga kaznena djela kojima se šteti financijskim interesima Unije, kako je predviđeno u Direktivi (EU) 2017/1371 Europskog parlamenta i Vijeća (26). U skladu s Financijskom uredbom svaka osoba ili subjekt koji primaju sredstva Unije moraju u potpunosti surađivati u zaštiti financijskih interesa Unije, dodijeliti Komisiji, OLAF-u, Uredu europskog javnog tužitelja (EPPO) i Europskom revizorskom sudu (ERS) nužna prava i pristup te se pobrinuti da sve treće strane koje su uključene u izvršavanje sredstava Unije osiguraju jednakovrijedna prava.

(41)

Ažurirati upućivanje u skladu s novom odlukom o PZP-ovima: člankom 94. Odluke Vijeća 2013/755/EU25 (27) osobe i subjekti s boravištem odnosno poslovnim nastanom u prekomorskim zemljama i područjima (PZP-ovi) ispunjavaju uvjete za financiranje, podložno pravilima i ciljevima Programa i mogućem režimu koji se primjenjuje na državu članicu s kojom su relevantna prekomorska zemlja ili područje povezani.

(42)

Unija bi trebala nastojati postići dosljednost i sinergije s programima Unije za vanjske politike, uključujući pretpristupnu pomoć u skladu s aktivnostima poduzetima u kontekstu Komunikacije „Vjerodostojna perspektiva proširenja i pojačana suradnja EU-a sa zapadnim Balkanom” (28).

(43)

Ako treće zemlje ili subjekti osnovani u trećim zemljama sudjeluju u mjerama kojima se pridonosi projektima od zajedničkog interesa ili prekograničnim projektima u području obnovljive energije, financijska bi pomoć trebala biti dostupna samo ako je neophodna za postizanje ciljeva tih projekata. S obzirom na dio o prekograničnim projektima u području obnovljive energije, u suradnji između jedne ili više država članica s trećom zemljom (uključujući Energetsku zajednicu) trebalo bi poštovati uvjete iz članka 11. Direktive (EU) 2018/XXX Europskog parlamenta i Vijeća [Direktiva o obnovljivoj energiji] o potrebi za postojanjem fizičke veze s EU-om.

(43.a)

U Komunikaciji Komisije od 3. listopada 2017. pod nazivom „Kako unaprijediti funkcioniranje javne nabave u Europi i za nju”  (29) , napominje se da je EU najotvorenije tržište za javnu nabavu na svijetu, ali pristup našim poduzećima u drugim zemljama nije uvijek uzajaman. Korisnici Instrumenta za povezivanje Europe trebali bi stoga u potpunosti iskoristiti mogućnosti strateške javne nabave koje nudi Direktiva 2014/25/EU.

(44)

U skladu s  točkama 22. i 23. Međuinstitucijskog sporazuma o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016. (30) potrebno je evaluirati Program na temelju informacija prikupljenih na temelju posebnih zahtjeva za praćenje, primjerice onih o prilagodbi na promjenu klime, pri čemu se izbjegavaju prekomjerni propisi i administrativna opterećenja, posebno u državama članicama. Komisija bi trebala provoditi evaluacije te o njima obavješćivati Europski parlament, Vijeće, Europski gospodarski i socijalni odbor i Odbor regija da bi se procijenile uspješnost i učinkovitost financiranja te njegov učinak na sveukupne ciljeve Programa i provele izmjene ako je to potrebno .

(45)

Mjere za transparentno, odgovorno i odgovarajuće praćenje i izvješćivanje, uključujući mjerljive pokazatelje, trebalo bi primjenjivati radi procjenjivanja napretka Programa prema postizanju općih i posebnih ciljeva utvrđenih ovom Uredbom i izvješćivanja o njemu, kao i promicanja njegovih postignuća. Tim sustavom za izvješćivanje o uspješnosti trebalo bi osigurati da su podaci za praćenje provedbe Programa i njegovih rezultata prikladni za detaljnu analizu postignutog napretka i teškoća do kojih je došlo te da se ti podaci i rezultati prikupljaju učinkovito, djelotvorno i pravodobno. Kako bi se prikupili podaci relevantni za Program, nužno je za primatelje sredstava Unije utvrditi razmjerne zahtjeve za izvješćivanje.

(45.a)

Program je potrebno provoditi putem programâ rada. Komisija bi do 31. prosinca 2020. trebala donijeti prve višegodišnje programe rada koji će uključivati raspored poziva na podnošenje prijedloga za prve tri godine programa, njihove teme i okvirni proračun, kao i mogući okvir za cjelokupno programsko razdoblje.

(46)

Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu ove Uredbe, provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji u vezi s donošenjem godišnjih programa rada. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (31).

(47)

Kako bi se, prema potrebi, prilagodili pokazatelji koji se upotrebljavaju za praćenje Programa, indikativni postoci proračunskih sredstava dodijeljenih za svaki posebni cilj u prometnom sektoru i definicija koridora osnovne prometne mreže, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije s obzirom na izmjene dijelova I., II. i III. Priloga ovoj Uredbi. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na razini stručnjaka, te da se ta savjetovanja provedu u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016. Osobito, s ciljem osiguravanja ravnopravnog sudjelovanja u pripremi delegiranih akata, Europski parlament i Vijeće primaju sve dokumente istodobno kada i stručnjaci iz država članica te njihovi stručnjaci sustavno imaju pristup sastancima stručnih skupina Komisije koji se odnose na pripremu delegiranih akata.

(48)

Uredbe (EU) br. 1316/2013 i (EU) br. 283/2014 trebalo bi zbog jasnoće staviti izvan snage. Međutim, trebalo bi sačuvati učinke članka 29.. Uredbe (EU) br. 1316/2013, kojim se mijenja Prilog Uredbi (EU) br. 913/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (32) u pogledu popisa teretnih koridora.

(49)

Kako bi se omogućilo pravodobno donošenje provedbenih akata predviđenih ovom Uredbom, nužno je da ona stupi na snagu odmah nakon objave,