P8_TC1-COD(2018)0189

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 16. travnja 2019. radi donošenja Uredbe (EU) 2019/… Europskog parlamenta i Vijeća o djelovanju Unije nakon njezina pristupanja Ženevskom aktu Lisabonskog sporazuma o oznakama izvornosti i oznakama zemljopisnog podrijetla

(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Uredbi (EU) 2019/1753.)

PRILOG ZAKONODAVNOJ REZOLUCIJI

Izjava Komisije o mogućem proširenju zaštite oznake zemljopisnog podrijetla EU-a na nepoljoprivredne proizvode

Komisija prima na znanje Rezoluciju Europskog parlamenta od 6. listopada 2015. o mogućem proširenju zaštite oznake zemljopisnog podrijetla EU-a na nepoljoprivredne proizvode.

Komisija je u studenome 2018. pokrenula studiju čiji je cilj prikupiti dodatne ekonomske i pravne dokaze o zaštiti oznaka zemljopisnog podrijetla za nepoljoprivredne proizvode na jedinstvenom tržištu, kao dopunu studiji iz 2013., te pribaviti dodatne podatke o, među ostalim, konkurentnosti, nepoštenom tržišnom natjecanju, krivotvorenju, percepcijama potrošača, troškovima i koristima te učinkovitosti modela zaštite oznaka zemljopisnog podrijetla za nepoljoprivredne proizvode s obzirom na načelo proporcionalnosti.

U skladu s načelima bolje regulative i obvezama utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016., Komisija će ispitati navedenu studiju i izvješće o sudjelovanju Unije u Ženevskom aktu navedeno u članku o praćenju i preispitivanju Uredbe o djelovanju Unije nakon njezina pristupanja Ženevskom aktu Lisabonskog sporazuma o oznakama izvornosti i oznakama zemljopisnog podrijetla te razmotriti moguće sljedeće korake.

Izjava Komisije o postupku utvrđenom u članku 9.a stavku 3. Uredbe

Komisija napominje da je s obzirom na isključivu nadležnost Unije postupak utvrđen u članku 9.a stavku 3. Uredbe pravno nužan, ali dodaje da je u kontekstu sadašnje pravne stečevine EU-a svaka takva intervencija Komisije iznimna i propisno obrazložena. Tijekom savjetovanja s državom članicom Komisija će uložiti sve napore kako bi u suradnji s tom državom članicom riješila sva pitanja koja izazivaju zabrinutost i izbjegla izdavanje negativnog mišljenja. Komisija napominje da se negativno mišljenje dostavlja predmetnoj državi članici u pisanom obliku te u skladu s člankom 296. UFEU-a sadržava razloge na kojima se temelji. Komisija nadalje napominje da negativno mišljenje ne sprječava podnošenje novog zahtjeva koji se odnosi na istu oznaku izvornosti, ako su razlozi za to negativno mišljenje naknadno na odgovarajući način otklonjeni ili su postali bespredmetni.

Izjava Komisije o prijedlogu odluke Vijeća o pristupanju Europske unije Ženevskom aktu Lisabonskog sporazuma o oznakama izvornosti i oznakama zemljopisnog podrijetla

Komisija napominje da Unija ima isključivu vanjsku nadležnost u pogledu oznaka zemljopisnog podrijetla i da kao samostalna stranka pristupa Ženevskom aktu Lisabonskog sporazuma. To proizlazi iz presude Suda Europske unije od 25.10.2017. (predmet C-389/15 – Komisija protiv Vijeća). S obzirom na isključivu vanjsku nadležnost EU-a, države članice ne mogu postati samostalne stranke Ženevskog akta i više ne bi trebale same štititi oznake zemljopisnog podrijetla koje su nedavno registrirale treće zemlje članice lisabonskog sustava. Imajući na umu osobite okolnosti s obzirom na to da su BG, CZ, SK, FR, HU, IT i PT već dugo potpisnice Lisabonskog sporazuma, da u okviru tog sporazuma imaju registrirano veliko intelektualno vlasništvo i da je potreban neometan prijelaz, Komisija je bila spremna napraviti iznimku i pristati na to da samo u ovom slučaju tih sedam država članica dobije dopuštenje pristupiti Ženevskom aktu u interesu EU-a.

Komisija se snažno protivi ustrajavanju Vijeća na mogućnosti da se svim državama članicama EU-a koje to žele dopusti da, uz Uniju, samostalno ratificiraju Ženevski akt ili mu pristupe, opravdavajući to regularizacijom prava glasa Unije u smislu članka 22. stavka 4. točke (b) podtočke ii. Ženevskog akta, a ne navedenim osobitim okolnostima.

Komisija usto podsjeća da, s obzirom na to da Unija ima internu nadležnost za oznake poljoprivrednog zemljopisnog podrijetla, države članice EU-a ne mogu imati vlastite nacionalne sustave zaštite poljoprivrednog zemljopisnog podrijetla.

Stoga Komisija zadržava svoja prava, uključujući pravo da posegne za pravnim lijekom protiv odluke Vijeća i smatra da taj slučaj nikako ne može biti presedan za bilo koje druge postojeće ili buduće međunarodne sporazume/sporazume Svjetske organizacije za intelektualno vlasništvo, posebno ako je EU već sam ratificirao međunarodne sporazume na temelju svoje isključive nadležnosti, ali ne i samo u tim slučajevima.