—

uzimajući u obzir prvi stavak članka 14. Ugovora o Europskoj uniji (UEU),

—

uzimajući u obzir treći stavak članka 226. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

—

uzimajući u obzir Zakonodavnu rezoluciju Europskog parlamenta od 16. travnja 2014. o prijedlogu Uredbe Europskog parlamenta o detaljnim odredbama o izvršavanju prava Europskog parlamenta na istragu i o stavljanju izvan snage Odluke 95/167/EZ, Euratom, EZUČ Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije (1),

—

uzimajući u obzir odgovarajuće stavke u Preporuci Europskog parlamenta Vijeću i Komisiji od 13. prosinca 2017. nakon istrage o pranju novca, izbjegavanju plaćanja poreza i utaji poreza (rezolucija odbora PANA; stavci 190.–200.) (2) i u Preporuci Europskog parlamenta Vijeću i Komisiji od 4. travnja 2017. nakon istrage mjerenja emisija u automobilskom sektoru (rezolucija odbora EMIS, stavci 76.–94.) (3),

—

uzimajući u obzir odluku svoje Konferencije predsjednika od 18. rujna 2014., u skladu s člankom 229. Poslovnika, da se tijekom novog parlamentarnog saziva nastavi razmatrati navedeni zakonodavni prijedlog uredbe o pravu Europskog parlamenta na istragu,

—

uzimajući u obzir tri radna dokumenta (4) Odbora za ustavna pitanja o tom zakonodavnom prijedlogu,

—

uzimajući u obzir pitanja koja u vezi s tim zakonodavnim prijedlogom zabrinjavaju Vijeće i Komisiju, koja su izražena u pismu od 4. travnja 2014. koje su glavni tajnici Vijeća i Komisije uputili glavnom tajniku Europskog parlamenta i u pismima koja su predsjedniku Odbora za ustavna pitanja uputili prvi predsjednik Komisije 28. travnja 2015., luksemburško predsjedništvo Vijeća 3. rujna 2015., slovačko predsjedništvo Vijeća 13. listopada 2016. i austrijsko predsjedništvo Vijeća 25. listopada 2018.,

—

uzimajući u obzir raspravu održanu na plenarnoj sjednici 13. prosinca 2017., a posebno odgovore estonskog predsjedništva Vijeća i Komisije na pitanja za usmeni odgovor (članak 128. Poslovnika) koja je Danuta Maria Hübner 29. studenog 2017. u ime Odbora za ustavna pitanja uputila Vijeću i Komisiji u vezi s pravom Europskog parlamenta na istragu,

—

uzimajući u obzir raspravu održanu na plenarnoj sjednici 17. travnja 2019. u vezi s pitanjima za usmeni odgovor (članak 128. Poslovnika) koja je Danuta Maria Hübner 22. siječnja 2019. u ime Odbora za ustavna pitanja uputila Vijeću i Komisiji u vezi sa zakonodavnim prijedlogom uredbe o pravu Europskog parlamenta na istragu (5),

—

uzimajući u obzir prijedlog rezolucije Odbora za ustavna pitanja (B8-0238/2019),

—

uzimajući u obzir članak 128. stavak 5. i članak 123. stavak 2. Poslovnika,

A.

budući da se već u prvom radnom dokumentu koji je Odbor za ustavna pitanja (AFCO) usvojio 20. siječnja 2015. navodi da „pitanja” koja zabrinjavaju Vijeće i Komisiju „sama po sebi ne bi trebala biti nepremostiva prepreka”, i da je odbor AFCO prepoznao „da postoje alternativna rješenja i fleksibilnije formulacije, kojima bi se okončao zastoj u kojem se nalazi uredba”, predloživši predsjedništvu Vijeća i Komisiji daljnje mjere, prvo s pregovorima na političkoj razini, nakon kojih bi uslijedili tehnički sastanci;

B.

budući da je Vijeće na tu ponudu odgovorilo pokazavši spremnost i predanost suradnji s Parlamentom, ali pod uvjetom da Parlament prvo riješi problematična i temeljna pitanja pravne i institucionalne prirode;

C.

budući da je odbor AFCO usvojio drugi radni dokument kojim se izvjestitelju omogućuje da poduzme daljnje korake u angažmanu s Vijećem i Komisijom kako bi se dogovorio način rješavanja navedenih pitanja; budući da je u skladu s time donesena nova pregovaračka strategija te je 30. lipnja 2016. Vijeću i Komisiji poslan neslužbeni dokument u kojem se, uz političke argumente, iznose moguća rješenja;

D.

budući da su 10. listopada 2016. tri institucije odlučile nastaviti s neformalnom razmjenom mišljenja na razini svojih pravnih službi kako bi se sva pravna i institucionalna pitanja dodatno razjasnila; budući da je time Parlamentu pružena mogućnost da predloži novi tekst uredbe, pri čemu su glavne točke političkog neslaganja ostale otvorene;

E.

budući da, unatoč tome što su dogovoreni pravni aspekti, pravni savjetnici Komisije i Vijeća nisu mogli formalno podržati dokument koji je bio rezultat iznimnog napora pravnih službi triju institucija, što je dovelo do zastoja u pogledu tog važnog predmeta; budući da je, posljedično tomu, 13. prosinca 2017. pod vodstvom odbora AFCO održana rasprava na plenarnoj sjednici u vezi s dvama pitanjima za usmeni odgovor, nakon čega je odbor AFCO 3. svibnja 2018. poslao novi tekst prijedloga uredbe u obliku neslužbenog dokumenta, slijedom sporazuma koji je Ramón Jáuregui Atondo, predsjednik odbora AFCO i izvjestitelj, 10. listopada 2016. postigao sa slovačkim predsjedništvom Vijeća i Komisijom, a u kojem se navodi da je, „kako bi se mogli pokrenuti službeni pregovori, potrebno predstaviti novi tekst prijedloga EP-a”;

F.

budući da je Vijeće 25. listopada 2018. odgovorilo na novi tekst koji se temelji na radu pravnih službi na pravnim aspektima, iskustvu dvaju istražnih odbora (EMIS i PANA) osnovanih tijekom osmog saziva i prijedlogu koji je Parlament usvojio 2014.; budući da je u Vijeće u svojem odgovoru formaliziralo novi popis problematičnih pitanja, zaobilazeći mišljenje vlastite pravne službe, dovelo u pitanje dosadašnji rad i navelo glavne institucionalne probleme za Parlament, koje je teško prevladati; smatra da Vijeće svojim postupcima ne ostavlja nikakav manevarski prostor za pregovore, premda je ideja neslužbenog dokumenta bila da se novim tekstom potaknu pregovori i političke rasprave;

G.

budući da je inherentna karakteristika svih zakonodavnih tijela i temeljni uvjet diobe vlasti u demokratskom društvu dostojnom tog naziva da parlament ima mogućnost pozvati izvršnu vlast na odgovornost osnivanjem istražnih odbora sa stvarnim ovlastima pozivanja svjedoka i zahtijevanja dokumenata;

H.

budući da se sve institucije Europske unije redovito obvezuju na lojalnu suradnju, što nije tako očito u slučaju dotične uredbe;

1.

2.

3.

4.

5.

6.

7.

8.