Mišljenje Europskog odbora regija – Provedba i budućnost prekogranične zdravstvene zaštite

(2020/C 440/03)

Izvjestitelj: Karsten Uno PETERSEN (DK/PES), član Regionalnog vijeća Regije Južna Danska Referentni dokument/i: Mišljenje o perspektivama

PREPORUKE O POLITIKAMA

EUROPSKI ODBOR REGIJA

Uvodne napomene

1.

napominje da je prekogranična mobilnost pacijenata važno političko pitanje. 34 % građana EU-a smatra da je najvažnija politička tema u njihovoj regiji zdravlje, što je povećanje od 8 postotnih bodova u odnosu na 2015. i od 10 postotnih bodova u odnosu na 2012.;

2.

naglašava da je lokalna i regionalna dimenzija od presudne važnosti za prekograničnu zdravstvenu zaštitu. Iz niza razloga mnogi ljudi koji žive blizu granice na liječenje odlaze u susjednu zemlju. Pogranične regije čine 40 % teritorija EU-a, a više od trećine Europljana živi u tim regijama. Lokalne i regionalne vlasti povezuju sve uključene dionike (nacionalne, regionalne i lokalne aktere, bolnice, liječnike opće prakse, ljekarne, građane itd.);

3.

smatra da u kontekstu prekogranične mobilnosti pacijenata postoji niz pitanja (pristup informacijama o liječenju u inozemstvu, kontinuitet skrbi, razmjena informacija između medicinskog osoblja s obje strane granice, razlike u pogledu ponude skrbi te vrsti skrbi i liječenja ovisno o medicinskoj indikaciji, mogućnosti zdravstvenih sustava da određuju prioritete i pružaju skrb pod jednakim uvjetima, logistički i administrativni izazovi itd.) koja utječu na broj građana koji žele iskoristiti mogućnosti liječenja u drugoj državi članici predviđene Direktivom o prekograničnoj zdravstvenoj zaštiti;

4.

izražava zadovoljstvo proračunom za novi program EU4Health, kojim će se poboljšati zdravstvena sigurnost i pripravnost u slučaju budućih zdravstvenih kriza. To će biti snažan samostalni program s povećanim financijskim sredstvima u sljedećem višegodišnjem financijskom okviru (VFO 2021. – 2027.), s ciljem da se na odgovarajući način odgovori na izazove utvrđene u programu Komisije za sadašnje mandatno razdoblje, posebno u pogledu borbe protiv raka, prevencije, ranog otkrivanja i liječenja kroničnih i rijetkih bolesti, antimikrobne otpornosti, pristupa cjenovno prihvatljivoj zdravstvenoj zaštiti i ozbiljnih prijetnji zdravlju (kao što je epidemija koronavirusa) te da se osigura ambiciozna zdravstvena politika usmjerena na prekograničnu suradnju;

5.

pozdravlja činjenicu da su sve države članice dovršile prenošenje Direktive; međutim, i dalje je zabrinut zbog provjere usklađenosti i velikog broja problema koje je Komisija dosad otkrila; svjestan je da Direktiva zadire u velik broj zakona koji se odnose na organizaciju zdravstvene zaštite i upravljanje njome, mehanizme nadoknade troškova, informacijske kanale, prava i povlastice pacijenata te profesionalnu odgovornost;

6.

u svjetlu navedenog pozdravlja činjenicu da je potpredsjednik Komisije Frans Timmermans u dopisu upućenom predsjedniku OR-a od Odbora zatražio izradu mišljenja o perspektivama o primjeni Direktive o prekograničnoj zdravstvenoj zaštiti, koje bi moglo pridonijeti poboljšanju primjene i jačanju prava pacijenata;

7.

želi naglasiti da se pritom mora osigurati da zdravstvene usluge u pogledu organizacije, upravljanja, financiranja i pružanja ostanu prerogativ država članica EU-a. Osim toga, provedba Direktive trebala bi se odvijati u kontekstu ukupnih dužnosti koje moraju obavljati nadležna zdravstvena tijela u najboljem interesu građana;

8.

izražava zahvalnost svim podružnicama mreže RegHub (1) i dionicima s kojima su provele savjetovanje na temeljitoj analizi ankete i na njihovim korisnim odgovorima koji su poslužili kao temelj za ovo mišljenje;

COVID-19

9.

smatra da je kriza izazvana COVID-om 19 dala jasno do znanja da je Europi potrebna pojačana suradnja u području zdravlja;

10.

ponavlja poziv predsjednika OR-a da se uspostavi krizni mehanizam Europske unije za zdravstvenu zaštitu u izvanrednim okolnostima, koji bi bio usko povezan s postojećim strukturama EU-a za upravljanje kriznim situacijama (tj. Fond solidarnosti EU-a i Europski centar za kontrolu i prevenciju bolesti) ili u njih integriran, kako bi se Unija bolje pripremila za buduće pandemije i kako bi se „pomoglo regionalnim i lokalnim čelnicima u pružanju zdravstvenih usluga i materijala bolnicama i školama, zapošljavanju medicinskog osoblja, kupnji medicinskih uređaja i pružanju potpore službama za intenzivnu skrb”;

11.

također skreće pozornost na članak 10. Direktive o uzajamnoj pomoći i suradnji kojim se državama članicama omogućuje da „pružaju uzajamnu pomoć” i „olakšaju suradnju u osiguravanju prekogranične zdravstvene zaštite na regionalnoj i lokalnoj razini u pograničnim regijama” te je uvjeren da bi države članice trebale kreativnije razmotriti tu mogućnost također pri svladavanju pandemijskih situacija;

12.

podsjeća na to da prema članku 222. UFEU-a Unija i države članice zajednički djeluju u duhu solidarnosti;

13.

izražava zadovoljstvo zbog solidarnosti iskazane u kriznim trenucima kada su države članice preuzele pacijente od svojih preopterećenih susjeda radi smanjenja pritiska na njihove kapacitete za intenzivnu skrb; uvjeren je da bi se to u budućnosti moglo formalizirati u obliku zahtjeva za pomoć u okviru Direktive;

14.

preporučuje uspostavu „zdravstvenih koridora” (2) između pograničnih regija kako bi se pacijentima i zdravstvenim djelatnicima omogućilo kretanje preko granice tijekom blokade i tako zajamčio pristup i pružanje skrbi;

15.

ukazuje na digitalna prekogranična rješenja koja omogućuju, primjerice, slikovnu i daljinsku analizu uzoraka (kao što su rendgenske snimke pluća poslane na analizu u inozemstvo) kao primjer troškovno učinkovitog i praktičnog načina suradnje kod naglog porasta slučajeva;

Povećana mobilnost pacijenata nije cilj sama po sebi

16.

slaže se s Europskim parlamentom da samo malen broj građana EU-a koristi mogućnosti koje pruža Direktiva te da se mobilnost pacijenata ostvaruje uglavnom preko susjednih granica;

17.

s tim u vezi upućuje na Komisijino izvješće u kojemu se iznosi zaključak da se prekogranični tokovi pacijenata odvijaju prema stabilnom obrascu, prema kojem se građani odlučuju za prekograničnu zdravstvenu zaštitu u prvom redu zbog zemljopisne ili kulturološke blizine;

18.

skreće pozornost na zaključke Komisije da su mobilnost pacijenata unutar EU-a u cjelini i njezine financijske implikacije i dalje relativno male te da Direktiva o prekograničnoj zdravstvenoj zaštiti nije imala znatnije proračunske posljedice po održivost zdravstvenih sustava;

19.

naglašava da prekogranična zdravstvena zaštita može biti primjerena za određene skupine pacijenata koji pate od rijetkih bolesti odnosno zbog zemljopisne blizine, posebno u pograničnim regijama;

20.

pozdravlja pozitivne učinke koje Direktiva po svemu sudeći ima na prekograničnu mobilnost pacijenata, pri čemu brojčani podaci ukazuju na lagano povećanje od 2015. I broj prethodnih odobrenja u zadnjih se nekoliko godina neprestano povećavao, pri čemu je 2017. u odnosu na 2015. podneseno i odobreno preko 50 % više zahtjeva diljem država članica;

21.

ističe da uredbe i Direktiva nisu jedini instrumenti koji omogućuju pružanje zaštite u drugoj državi članici jer je nekoliko njih usvojilo usporedne bilateralne i multilateralne procedure za zadovoljavanje posebnih potreba u pogledu skrbi u pograničnim regijama (BE, DK, SE, DE, CZ, EE, LU, HU, NL, PT, RO, FI i LT). Ti sporazumi, često stariji od Direktive, omogućuju znatne tokove pacijenata koji nisu obuhvaćeni europskom statistikom;

22.

napominje da svrha Direktive o prekograničnoj zdravstvenoj zaštiti nije maksimalno povećati broj pacijenata koji se koriste uslugama skrbi u inozemstvu; odredbe Direktive osmišljene su kako bi se dopunila košarica zdravstvenih usluga i proizvoda dostupnih na regionalnoj ili nacionalnoj razini te kako bi se pojasnila prava europskih pacijenata koji žele pristupiti medicinskoj skrbi ili liječenju u drugoj državi članici EU-a/EGP-a; stoga se broj korisnika ne može tumačiti ni kao uspjeh ni kao propust zakonodavstva;

23.

s tim u vezi ističe da se intenziviranje prekogranične mobilnosti pacijenata mora zasnivati na okolnostima u kojima se nalaze pojedinačni pacijenti te da ne smije biti samom sebi cilj;

Lako dostupne informacije o zdravstvenoj zaštiti u skladu s odredbama Direktive

24.

kao i Europski parlament, smatra da je za uspješnu provedbu Direktive od presudne važnosti da pacijenti, zdravstveni djelatnici i drugi dionici budu dobro informirani o mogućnostima prekograničnog liječenja koje iz nje proizlaze;

25.

stoga ističe da građani moraju imati jednostavan pristup informacijama o uvjetima za liječenje u drugim državama članicama u skladu s Direktivom kako bi na temelju tih informacija mogli donijeti odluku ako razmišljaju o liječenju u inozemstvu;

26.

napominje da bi zbog znatnih razlika u organizaciji zdravstvenih sustava u raznim državama, uključujući i razlike na regionalnoj i lokalnoj razini u nekim zemljama, zdravstvena tijela morala osigurati adekvatne uvjete kako bi javnost imala pristup odgovarajućim informacijama;

27.

skreće pozornost na činjenicu da nacionalne kontaktne točke mogu imati regionalne podružnice ili biti prisutne na internetskim stranicama regionalnih zdravstvenih sustava ili regionalnih zdravstvenih osiguravatelja; tim se rješenjima nužno ne povećava ukupna vidljivost nacionalnih kontaktnih točaka, ali ona svejedno pridonose uspješnijem pružanju informacija građanima;

28.

preporučuje Komisiji da iznosi primjere dobre prakse iz raznih zemalja i jedinica regionalne i lokalne samouprave u vezi s najboljim mogućim načinom širenja informacija, kako bi zdravstvena tijela u državama članicama mogla izvlačiti pouke iz iskustava zdravstvenih sustava koji su slični njihovom;

29.

naglašava da će i dalje postojati velike razlike u mobilnosti pacijenata u ovisnosti o organizaciji pojedinačnih zdravstvenih sustava i njihovim uslugama, čak i ako države članice povećaju napore usmjerene na pružanje informacija. To jasno proizlazi iz Komisijina izvješća. Među glavne razloge iz kojih pacijenti traže prekograničnu zdravstvenu zaštitu spadaju brži pristup kvalitetnoj skrbi i kulturološke sklonosti, ali i mogućnost uštede kod zahvata za koje je djelomično potrebno izdvojiti znatna vlastita sredstva, kao što su stomatološki zahvati;

Dodatni administrativni troškovi za liječenje u inozemstvu

30.

napominje da se daleko najveći dio proračunskih sredstava država članica za zdravstvo troši na domaćem tržištu. Komisija je izračunala da se za prekograničnu zdravstvenu zaštitu u skladu Direktivom u cijelom EU-u izdvaja 0,004 % ukupnog godišnjeg proračuna zemalja EU-a za zdravstvo;

31.

ponavlja da samo malen broj pacijenata koristi mogućnosti liječenja u drugoj državi EU-a koje pruža Direktiva. Prema najnovijoj procjeni Europskog revizorskog suda, broj zahtjeva za naknadu troškova iznosi oko 214 000 godišnje, što odgovara udjelu od otprilike 0,04 % stanovništva EU-a. Ogromna većina zahtjeva (preko 210 000) odnosi se na naknadu za zahvate za koje nije potrebno prethodno odobrenje;

32.

napominje da su naknade za izvanbolničke usluge, za koje nije potrebno prethodno odobrenje (npr. stomatološki zahvati), financijski gledano relativno male u usporedbi s dodatnim troškovima informiranja i administrativnim troškovima koji zdravstvenim tijelima nastaju zbog provedbe Direktive;

33.

napominje da zdravstvena tijela država članica pri nastojanjima da ispoštuju sve aspekte Direktive i građanima ponude najizravniji mogući način da zatraže liječenje u drugoj državi EU-a moraju voditi računa i o činjenici da ogromna većina građana EU-a odabire liječenje u relativnoj blizini svog doma ili obitelji. Organizacija, kvaliteta i kapaciteti zdravstvenih službi država članica stoga su u načelu postavljeni tako da građanima omoguće liječenje što bliže mjestu boravka ili obitelji;

34.

napominje da izdaci država članica za liječenje u drugim državama EU-a nisu ograničeni samo povrat naknada. Liječenje je povezano i s administrativnim izdacima i izdacima za informiranje, koji bi se inače mogli izdvajati za poboljšanje liječenja unutar vlastitih zdravstvenih sustava država članica. Stoga bi nacionalna zdravstvena tijela prilikom provedbe Direktive trebala nastojati osigurati da izrazito malen broj pacijenata koji želi otići na liječenje u drugu državu EU-a ne predstavlja nerazmjeran pritisak na resurse njihovih vlastitih zdravstvenih sustava;

Pravilna primjena prethodnih odobrenja

35.

prima na znanje činjenicu da je utvrđeno kako primjena prethodnih odobrenja od strane država članica za hospitalizaciju ili visokospecijalizirane medicinske zahvate u drugoj zemlji predstavlja prepreku prekograničnoj mobilnosti pacijenata;

36.

s tim u vezi napominje da prema izvješću Komisije pristup pacijenata prekograničnoj zdravstvenoj zaštiti ima neznatan utjecaj na nacionalne zdravstvene proračune, i to u svim zemljama, bez obzira na to jesu li one pravno uredile mogućnost prethodnog odobrenja;

37.

napominje da većina podružnica mreže RegHub (63 %) smatra da je primjena prethodnog odobrenja nužna za osiguravanje pristupa kvalitetnoj zdravstvenoj zaštiti te ključna za izbjegavanje rasipanja sredstava (48 %) i kontroliranje troškova na regionalnoj razini (44 %);

38.

ističe da primjena pravila o prethodnom odobrenju iz Direktive pruža i financijsku sigurnost pacijentima jer im prije liječenja u drugoj zemlji njihova država osiguranja jamči pokrivanje troškova liječenja u skladu s Direktivom;

39.

poziva države članice da prethodno odobrenje izdaju u što ranijoj fazi kako se liječenje ne bi nepotrebno odgađalo te da iznose realističnu procjenu troškova planiranog zahvata;

40.

ističe da podružnice mreže RegHub smatraju da je mehanizam prethodnog obavješćivanja (članak 9. stavak 5. Direktive), koji se koristi mnogo rjeđe, koristan alat za pružanje jasnoće pacijentima i pružanje potpore tijelima pri ispunjavanju njihovih obveza te poziva države članice da bolje iskoriste taj dobrovoljni mehanizam;

41.

skreće pozornost na to da mehanizam financijske naknade koji države članice mogu primijeniti u vezi s prethodnim odobrenjem radi uvođenja izravnog fakturiranja među nadležnim ustanovama koje bi zamijenilo plaćanje unaprijed i povrat troškova pacijentima (članak 9. stavak 5.) može poslužiti kao sredstvo za smanjenje opterećenja pacijenata i otvaranje mogućnosti liječenja u inozemstvu za manje imućne društvene skupine;

42.

s obzirom na navedeno, u vezi s daljnjom provedbom Direktive preporučuje da se mogućnost korištenja sustava prethodnog odobrenja zadrži ako ga države članice smatraju nužnim;

Daljnja suradnja u provedbi Direktive

43.

poziva GU SANTE da u suradnji s drugim nadležnim glavnim upravama poduzme daljnje mjere u vezi s evaluacijom primjene Direktive o mobilnosti pacijenata i da prikuplja, analizira i objavljuje primjere aktivnosti povezanih s prekograničnom zdravstvenom zaštitom i problema s kojima se susreću uključena tijela;

44.

traži odgovarajuće i dugoročno financiranje EU-a u sljedećem programskom razdoblju, posebno, ali ne isključivo u okviru Interrega, uključujući za provedbu prekograničnih studija/projekata usmjerenih na uklanjanje konkretnih prepreka i neometanu suradnju;

45.

napominje da, iako se u njemu izričito ne upućuje na Direktivu, Memorandum o razumijevanju između OR-a i WHO-a ipak obvezuje Odbor regija na promicanje pristupa zdravstvenoj zaštiti, promicanje zdravlja i razmjenu znanja o zdravlju, što su sve ključni elementi Direktive;

46.

poziva Komisiju da s Europskim odborom regija (uključujući povjerenstvo NAT i Međuregionalnu skupinu za zdravlje) pokrene redovit dijalog o izazovima i rješenjima kako bi poboljšala provedbu Direktive o prekograničnoj zdravstvenoj zaštiti;

47.

izražava stalnu potporu toj prijeko potrebnoj europskoj suradnji i spreman je i dalje pružati savjete i informacije o najboljim praksama koje se koriste u regijama;

48.

ponavlja da bolesti ne poznaju granice i da administrativne ili zakonske granice nikad ne bi smjele spriječiti europsku solidarnost u slučaju izvanrednog stanja u području zdravlja;

49.

očekuje da će predstojeće treće izvješće Europske komisije o provedbi u potpunosti odražavati stavove Europskog odbora regija iznesene u ovom mišljenju.

---

(1)  U studenome 2019. Europski odbor regija putem svoje Mreže regionalnih središta pokrenuo je savjetovanje kako bi ocijenio provedbu Direktive na teritorijalnoj razini. U anketi je sudjelovalo 27 regionalnih središta iz 18 europskih zemalja.

(2)  Francuska je uspostavila takav „zdravstveni koridor” na svojoj granici sa Španjolskom kako bi se omogućio kontinuitet skrbi u bolnici u Cerdanyi, dok je Luksemburg razmatrao mogućnost posebnog odstupanja za francuske zdravstvene djelatnike kako bi im se dodijelio poseban status „trajnog boravka” i omogućilo da i dalje dolaze na posao u Luksemburg.