Završno izvješće službenika za usmene rasprave (1)

(Predmet M.8900 – Wieland/Aurubis Rolled Products/Schwermetall)

(Tekst značajan za EGP)

(2020/C 325/11)

Uvod

1.

Komisija je 13. lipnja 2018. zaprimila prijavu predložene koncentracije kojom bi poduzetnik Wieland Werke AG („Wieland”) stekao, u smislu članka 3. stavka 1. točke (b) Uredbe Vijeća (EZ) br. 139/2004 (2), isključivu kontrolu nad cijelim poduzetnikom Aurubis Flat Rolled Products („ARP”) i cijelim poduzetnikom Schwermetall Halbzeugwerk GmbH & Co. KG („Schwermetall”) („predložena transakcija”).

2.

Na temelju prve faze istraživanja Komisija je izrazila ozbiljnu sumnju u spojivost predložene transakcije s unutarnjim tržištem i Sporazumom o EGP-u. Stoga je Komisija 1. kolovoza 2018. donijela Odluku o pokretanju postupka u skladu s člankom 6. stavkom 1. točkom (c) Uredbe o koncentracijama („Odluka u skladu s člankom 6. stavkom 1. točkom (c)”).

3.

Poduzetnik Wieland je 3. kolovoza 2018. zatražio produljenje od 10 radnih dana u skladu s člankom 10. stavkom 3. drugim podstavkom prvom rečenicom Uredbe o koncentracijama.

4.

Poduzetnici Wieland i ARP su 23. kolovoza 2018. podnijeli pisane primjedbe o odluci donesenoj u skladu s člankom 6. stavkom 1. točkom (c).

5.

Tijekom službenog sastanka o činjeničnom stanju 4. listopada 2018. Komisija je obavijestila poduzetnike Wieland i ARP da u tom trenutku druge faze istraživanja njezina preliminarna ocjena da bi transakcija vjerojatno prouzročila bitno ograničavanje učinkovitog tržišnog natjecanja i dalje vrijedi.

6.

Komisija je 8. listopada 2018. donijela odluku o produljenju postupka za 10 dana u skladu s člankom 10. stavkom 3. drugim podstavkom trećom rečenicom Uredbe o koncentracijama.

7.

Istog je dana poduzetnik Wieland dostavio drugi nacrt prijedloga o korektivnim mjerama, koji je službeno dostavljen 17. listopada 2018. Komisija taj predloženi skup obveza nije ispitala na tržištu.

8.

Komisija je 24. listopada 2018. donijela obavijest o utvrđenim činjenicama („obavijest o činjenicama”), koja je 25. listopada 2018. dostavljena poduzetniku Wieland. Poduzetnicima ARP i Schwermetall su 8. studenoga 2018. dostavljeni i primjerci obavijesti o činjenicama koji nisu povjerljivi u skladu s člankom 13. stavkom 2. Uredbe Vijeća (EZ) br. 802/2004 (3).

9.

Poduzetnik Wieland dostavio je novi paket obveza 3. prosinca 2018. Te su obveze ispitane na tržištu 7. prosinca 2018.

10.

Komisija je poduzetniku Wieland dostavila tri dopisa o činjenicama, i to 30. studenoga 2018., 11. prosinca 2018. i 14. prosinca 2018. Poduzetnik Wieland je svoja očitovanja o tim dopisima o činjenicama dostavio 7. prosinca 2018., 17. prosinca 2018., odnosno 19. prosinca 2018.

Uvid u spis

11.

Poduzetniku Wieland je 25. listopada 2018. omogućen uvid u Komisijin spis. Naknadni uvidi u spis omogućeni su 13. prosinca 2018., 17. prosinca 2018., 21. prosinca 2018., 16. siječnja 2019. i 23. siječnja 2019. Pristup povjerljivim podacima i informacijama na koje se Komisija oslonila pri izradi obavijesti o činjenicama omogućen je gospodarskim savjetnicima poduzetnika Wieland u skladu s pravilima o sobi s podacima 30.–31. listopada 2018., 6. studenoga 2018. i 4. prosinca 2018.

12.

Službenik za usmene rasprave nije zaprimio pritužbe niti daljnje zahtjeve u pogledu uvida u spis.

Odgovor na obavijest o činjenicama i službena usmena rasprava

13.

Prvobitni rok za dostavu očitovanja o obavijesti o činjenicama za poduzetnika Wieland bio je 9. studenoga 2018. Taj je rok produljen do 12. studenoga 2018. i poduzetnik Wieland se očitovao do tog datuma.

14.

U odgovoru na obavijest o činjenicama poduzetnik Wieland zatražio je usmenu raspravu. Službena usmena rasprava održana je 19. studenoga 2018.

Zainteresirane treće strane

15.

Tri poduzetnika prihvaćena su kao zainteresirane treće strane u tom postupku. Svim zainteresiranim trećim stranama dostavljen je primjerak obavijesti o utvrđenim činjenicama koji nije povjerljiv te im je utvrđen rok u kojem moraju dostaviti svoje odgovore. Poduzetniku Wieland omogućen je pristup primjercima pisanih primjedbi zainteresiranih trećih strana koji nisu povjerljivi. Nijedna zainteresirana treća strana nije zatražila sudjelovanje na usmenoj raspravi.

Pritužbe na postupak

Tvrdnja o nepotpunom istraživanju tržišta

16.

U odgovoru na obavijest o činjenicama i tijekom usmene rasprave poduzetnik Wieland tvrdio je da Komisija nije prikupila dostatne kvantitativne podatke te da se previše oslanjala na interne dokumente kao izvor dokaza. Konkretnije, poduzetnik Wieland smatrao je da je Komisija trebala prikupiti još kvantitativnih podataka o kapacitetima i obujmu proizvodnje trećih strana. Poduzetnik Wieland izrazio je i sumnju u pouzdanost kvalitativnih dokaza koje je Komisija upotrijebila za izradu obavijesti o činjenicama, konkretno u pogledu internih dokumenata, tvrdeći da su oni subjektivni i podložni pogrešnom tumačenju te da nisu nužno reprezentativni za službeno stajalište poduzetnikâ Wieland ili ARP.

17.

Kao prvo, potrebno je podsjetiti se da se kritika poduzetnika Wieland u pogledu Komisijina oslanjanja na interne dokumente ne čini sukladnom sudskoj praksi, u kojoj je utvrđeno da ne postoji hijerarhija vrsti dokaza koje Komisija upotrebljava u predmetima o koncentracijama, s obzirom na to da je zadatak Komisije donijeti ukupnu ocjenu onoga na što ukazuje skup indikativnih čimbenika upotrijebljenih za ocjenu konkurentske situacije (4).

18.

Nadalje, Opći sud dosljedno potvrđuje da Komisija nema obvezu provođenja daljnjih istraživanja kada smatra da je preliminarna istraga predmeta bila dostatna. (5) U tom pogledu ipak napominjem da je pitanje sadržava li istražni spis dovoljno dokaza za potkrepljivanje Komisijine teorije štete u konačnici meritorno, a ne postupovno pitanje.

Kritika činjenice da Komisija nije provela tržišno ispitivanje korektivnih mjera koje su ponuđene 17. listopada 2018.

19.

U svom odgovoru na obavijest o činjenicama poduzetnik Wieland kritizirao je Komisiju jer (opet) nije provela tržišno ispitivanje paketa korektivnih mjera koje je dostavio 17. listopada 2018. (tj. nekoliko dana prije donošenja obavijesti o činjenicama) (6). Poduzetnik Wieland izrazio je sumnju u primjerenost Komisijina stajališta tvrdeći da izostanak tržišnog ispitivanja predloženog preuzimanja obveza čini povredu „propisanog postupka”.

20.

Prema Komisijinoj obavijesti o korektivnim mjerama koje su prihvatljive u skladu s Uredbom Vijeća (EZ) br. 139/2004 i Uredbom Komisije (EZ) br. 802/2004 („obavijest o korektivnim mjerama”), da bi preuzimanje obveza moglo biti prihvaćeno od strane Komisije u fazi prije obavijesti o činjenicama, te obveze moraju biti takve da uklanjaju ozbiljne sumnje” koje je Komisija izrazila u odluci donesenoj u skladu s člankom 6. stavkom 1. točkom (c) (7). U obavijesti o korektivnim mjerama potvrđuje se i Komisijino diskrecijsko pravo savjetovanja s trećim stranama o bilo kojim predloženim korektivnim mjerama, navodeći da Komisija provodi tržišno ispitivanje dostavljenih obveza „ako to smatra primjerenim”. (8) U ovom predmetu Komisija nije smatrala primjerenim na provesti tržišno ispitivanje korektivnih mjera ponuđenih 17. listopada 2018. jer one nisu uklonile „ozbiljne sumnje”. To je zapravo bila ocjena merituma predmeta koja je bila u okvirima Komisijina diskrecijskog prava i, suprotno stajalištu poduzetnika Wieland, ne čini povredu „propisanog postupka”.

21.

U svakom slučaju, treba napomenuti da Komisija jest provela tržišno ispitivanje obveza koje je poduzetnik Wieland ponudio 3. prosinca 2018., nakon obavijesti o činjenicama.

Dopisi o činjenicama i zahtjev za drugom usmenom raspravom

22.

Kao što je prethodno navedeno, 30. studenoga 2018. Komisija je uputila prvi dopis o činjenicama poduzetniku Wieland. Prvi je dopis o činjenicama upućivao i na (a) postojeće dokaze na kojima se obavijest o činjenicama nije izričito temeljila, ali koje je Komisija, nakon dodatne analize spisa, smatrala važnima za potkrepljivanje argumenata iznesenih u obavijesti o činjenicama, i (b) dodatne dokaze s kojima je Komisija upoznata nakon donošenja obavijesti o utvrđenim činjenicama.

23.

U svojim očitovanjima o prvom dopisu o činjenicama poduzetnik Wieland tvrdio je da se dopis o činjenicama može upotrijebiti samo za upoznavanje stranaka s novim dokazima koji su prikupljeni nakon donošenja obavijesti o utvrđenim činjenicama, ali ne i za iznošenje dodatnih dokaza koji su već bili dostupni u vrijeme dostave te obavijesti. Poduzetnik Wieland smatrao je da je, zbog činjenice da se prvi dopis o činjenicama uglavnom temeljio na „postojećim dokazima”, usmena rasprava djelomično izgubila smisao, jer je time znatan dio rasprave i obrane odgođen do nekog trenutka nakon usmene rasprave, koja je (prema poduzetniku Wieland) ) jedina prilika da se dokazi na koje se Komisija oslonila ospore pred širom publikom. Poduzetnik Wieland zatražio je dodatnu usmenu raspravu kako bi se riješio taj navodni problem. GU za tržišno natjecanje je 19. prosinca 2018. odbio taj zahtjev poduzetnika Wieland, pa je poduzetnik Wieland 20. prosinca 2018. taj predmet uputio službeniku za usmene rasprave.

24.

Službenik za usmene rasprave je 21. prosinca 2018. odbio zahtjev poduzetnika Wieland za dodatnu usmenu raspravu. Polazište za tu ocjenu jest činjenica da je u Uredbi (EZ) br. 802/2004 pravo da se zatraži službena usmena rasprava predviđeno samo kada Komisija pošalje obavijest o utvrđenim činjenicama. Nakon što je pregledao prvi dopis o činjenicama i usporedio ga s obavješću o utvrđenim činjenicama, službenik za usmene rasprave zaključio je da prvi dopis o činjenicama ne sadržava nikakve nove činjenice u odnosu na one koje su već navedene u obavijesti o utvrđenim činjenicama, već se u njemu samo utvrđuju daljnji dokazi u potporu istim činjenicama (9). Činjenica da su se neki od tih dodatnih dokaza već nalazili u spisu u trenutku izdavanja obavijesti o činjenicama nevažna je jer je relevantni kriterij za razlikovanje dodatne obavijesti o utvrđenim činjenicama i dopisa o činjenicama to jesu li iznesene nove činjenice. Naposljetku, budući da nije bilo naznaka da je tim zadužen za predmet namjerno uskratio dokaze do završetka usmene rasprave kako bi ona izgubila smisao, službenik za usmene rasprave nije pronašao nijedno pravno pravilo ni načelo koje bi Komisiji onemogućilo uključenje u dopis o činjenicama dokaza koji su već bili u spisu u vrijeme dostave obavijesti o utvrđenim činjenicama.

Nacrt odluke

25.

U Nacrtu odluke Komisija zaključuje da bi predložena transakcija vjerojatno dovela do bitnog ograničavanja učinkovitog tržišnog natjecanja na tržištu valjanih proizvoda u EGP-u isključivanjem važnog konkurenta i stvaranjem vladajućeg položaja poduzetnika Wieland. U Nacrtu odluke zaključeno je i da preuzimanje obveza ponuđeno 3. prosinca 2018. ne bi uklonilo bitno ograničavanje učinkovitog tržišnog natjecanja koje bi bilo posljedica predložene transakcije. Nacrtom odluke, dakle, predložena transakcija ocjenjuje se nespojivom s unutarnjim tržištem i Sporazumom o Europskom gospodarskom prostoru.

26.

U skladu s člankom 16. stavkom 1. Odluke 2011/695/EU razmotrio sam nacrt odluke i zaključio da se on odnosi samo na činjenice o kojima se poduzetnik Wieland imao priliku očitovati.

27.

S obzirom na prethodno navedeno smatram da je u ovom predmetu omogućeno djelotvorno ostvarenje postupovnih prava.

---

(1)  U skladu s člancima 16. i 17. Odluke 2011/695/EU predsjednika Europske komisije od 13. listopada 2011. o funkciji i opisu posla službenika za usmene rasprave u određenim postupcima tržišnog natjecanja (SL L 275, 20.10.2011., str. 29.) („Odluka 2011/695/EU”).

(2)  Uredba Vijeća (EZ) br. 139/2004 od 20. siječnja 2004. o kontroli koncentracija između poduzetnika („Uredba o koncentracijama”) (SL L 24, 29.1.2004., str. 1.).

(3)  Uredba Komisije (EZ) br. 802/2004 od 21. travnja 2004. o provedbi Uredbe Vijeća (EZ) br. 139/2004 o kontroli koncentracija između poduzetnika (SL L 133, 30.4.2004., str. 1.).

(4)  Vidjeti T-342/07, Ryanair Holdings/Komisija, EU:T:2010:280, točka 136. i T-175/12, Deutsche Börse AG/Komisija, EU:T:2015:148, točka 133.

(5)  Vidjeti, na primjer, T-141/94, Thyssen Stahl/Komisija, EU:T:1999:48, točka 110.; T-758/14 Infineon Technologies/Komisija EU:T:2016:737, točka 110.

(6)  Poduzetnik Wieland ponudio je i korektivne mjere u prvoj fazi istrage, koje Komisija nije tržišno ispitala jer nisu bile takve da mogu dostatno i jasno ukloniti njezine ozbiljne sumnje.

(7)  Vidjeti obavijest o korektivnim mjerama, stavak 18.

(8)  Vidjeti obavijest o korektivnim mjerama, stavke 80. i 92.

(9)  Vidjeti po analogiji presudu od 20. ožujka 2002. u predmetu T-23/99 LR af 1998 A/S protiv Komisije, EU:T:2002:75, točke 186.–195.