Choose the experimental features you want to try

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

Document 52020XC0609(01)

    Objava zahtjeva za odobrenje izmjene specifikacije proizvoda koja nije manja u skladu s člankom 50. stavkom 2. točkom (a) Uredbe (EU) br. 1151/2012 Europskog parlamenta i Vijeća o sustavima kvalitete za poljoprivredne i prehrambene proizvode 2020/C 193/11

    C/2020/3396

    SL C 193, 9.6.2020, p. 34–48 (BG, ES, CS, DA, DE, ET, EL, EN, FR, HR, IT, LV, LT, HU, MT, NL, PL, PT, RO, SK, SL, FI, SV)

    9.6.2020   

    HR

    Službeni list Europske unije

    C 193/34


    Objava zahtjeva za odobrenje izmjene specifikacije proizvoda koja nije manja u skladu s člankom 50. stavkom 2. točkom (a) Uredbe (EU) br. 1151/2012 Europskog parlamenta i Vijeća o sustavima kvalitete za poljoprivredne i prehrambene proizvode

    (2020/C 193/11)

    Ova je objava temelj za podnošenje prigovora na zahtjev za izmjenu u skladu s člankom 51. Uredbe (EU) br. 1151/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (1) u roku od tri mjeseca od datuma objave.

    ZAHTJEV ZA ODOBRENJE IZMJENE KOJA NIJE MANJA U SPECIFIKACIJI PROIZVODA ZAŠTIĆENE OZNAKE IZVORNOSTI/ZAŠTIĆENE OZNAKE ZEMLJOPISNOG PODRIJETLA

    Zahtjev za odobrenje izmjene u skladu s člankom 53. stavkom 2. prvim podstavkom Uredbe (EU) br. 1151/2012

    „POULIGNY-SAINT-PIERRE”

    EU BR.: PDO-FR-0128-AM03 – 24.12.2018.

    ZOI (X) ZOZP ()

    1.   Skupina koja podnosi zahtjev i legitimni interes

    Syndicat des producteurs de Pouligny-Saint-Pierre (Sindikat proizvođača sira Pouligny-Saint-Pierre)

    Adresa: Maison de l’agriculture, 65 avenue Gambetta, 36300 LE BLANC

    Tel. +33 254375213

    Faks +33 254370421

    E-pošta: syndicataocpouligny@sfr.fr

    Skupina obuhvaća proizvođače i prerađivače sira, stoga ima legitimni interes za podnošenje zahtjeva

    2.   Država članica ili treća zemlja

    Francuska

    3.   Rubrika specifikacije proizvoda na koju se primjenjuje izmjena

    Naziv proizvoda

    Opis proizvoda

    Zemljopisno područje

    Dokaz o podrijetlu

    Metoda proizvodnje

    Povezanost

    Označivanje

    Ostalo: nacionalni zahtjevi, nadzor, podaci za kontakt grupe i nadležne službe države članice.

    4.   Vrsta izmjena

    Izmjena specifikacije proizvoda registriranog ZOI-ja ili ZOZP-a koja se ne može smatrati manjom izmjenom u skladu s člankom 53. stavkom 2. trećim podstavkom Uredbe (EU) br. 1151/2012

    Izmjena specifikacije proizvoda registriranog ZOI-ja ili ZOZP-a za koji nije objavljen jedinstveni dokument (ili istovrijedan dokument), koja se ne može smatrati manjom izmjenom u skladu s člankom 53. stavkom 2. trećim podstavkom Uredbe (EU) br. 1151/2012

    5.   Izmjene

    5.1.   Opis proizvoda

    Rečenica:

    „‚Pouligny-Saint-Pierre’ jest sir proizveden isključivo od kozjeg mlijeka, ima oblik krnje piramide s kvadratnom bazom i kalup sljedećih dimenzija: donja baza 6,5 cm, a gornja baza 2,5 cm.”

    zamjenjuje se sljedećim:

    „‚Pouligny-Saint-Pierre’ jest sir proizveden isključivo od punomasnog i sirovog kozjeg mlijeka. Ima oblik izdužene krnje piramide s pravilnim stranama i kvadratnom bazom.”

    Obvezom upotrebe sirovog i punomasnog mlijeka jača se povezanost sa zemljopisnim područjem očuvanjem izvorne mliječne flore. Značajke piramide dopunjene su kako bi bile u skladu s opisom proizvoda. Podaci koji se odnose na dimenzije kalupa premještene su u poglavlje 5.3.4.

    Rečenica:

    „Dobiva se ponajprije od mliječnog gruša.”

    dopunjena je kako slijedi:

    „Dobiva se od mliječnog gruša sporom koagulacijom i prirodnim cijeđenjem.”

    Budući da se uvijek upotrebljava mliječni gruš, izraz „ponajprije” izbrisan je jer nije prikladan. Upućivanje na sporu koagulaciju premješteno je iz poglavlja „Metoda proizvodnje” jer nije dio opisa proizvoda. Upućivanje na prirodno cijeđenje odgovara trenutačnim praksama, kojima se čuva struktura mliječnog gruša.

    Rečenica:

    „Riječ je o mekanom, blago posoljenom i nekuhanom siru s površinskom plijesni.”

    mijenja se kako slijedi:

    „Riječ je o mekanom i blago posoljenom siru. Izvana je pokriven površinskom plijesni. Ima izbrazdanu koru bijele boje do boje slonovače, koja je prošarana, ali može biti i plavkaste boje.”

    Poboljšan je opis vanjskog izgleda proizvoda kako bi se postigla bolja karakterizacija. Navedeni novi tekst omogućuje jasniji prikaz svojstava sira.

    Umeće se rečenica:

    „Sir je čvrst pri rezanju. Ima jednostavan, ujednačen i gladak izgled i bijele je boje koja može poprimiti nijanse bjelokosti. Okus je uravnotežen i nema prekomjernu slanost ni kiselost.

    Sadržava aromatične note u kojima prevladava fermentirani okus mlijeka, s notama ‚kozjeg mirisa’, ‚gljiva’ i ‚lješnjaka’.

    Tekstura je kremasta i topiva.”

    Opis izgleda i okusa proizvoda poboljšan je kako bi se postigla bolja karakterizacija. Navedeni novi tekst omogućuje jasniji opis svojstava sira.

    Rečenica:

    „Ima najmanji udio masti od 45 posto suhe tvari, pri čemu najmanji udio masti mora iznositi najmanje 90 grama po siru.”

    zamjenjuje se sljedećim:

    „Dostupan je u dva oblika:

    ‚Pouligny-Saint-Pierre’, čija masa na kraju najkraćeg razdoblja zrenja iznosi najmanje 250 grama te čiji ukupni suhi ekstrakt iznosi najmanje 90 grama po siru,

    mali ‚Pouligny-Saint-Pierre’, čija masa na kraju najkraćeg razdoblja zrenja iznosi najmanje 150 grama te čiji ukupni suhi ekstrakt iznosi između 55 i 85 grama po siru.

    Najmanji udio masti iznosi 45 posto suhe tvari.

    Sirevi ‚Pouligny-Saint-Pierre’ stavljaju se na tržište i u prodaju krajnjem potrošaču u komadu.”

    U skladu s nacionalnim tekstom povezanim s Uredbom (EZ) br. 1107/96 i Uredbom (EZ) br. 1019/2009 postoji smanjeni format, odnosno mali „Pouligny-Saint-Pierre”.

    Prema tome, postoje dva moguća formata sira „Pouligny-Saint-Pierre” i dodana je njihova najmanja ukupna masa postignuta na kraju najkraćeg razdoblja zrenja.

    Izražavanje mase sira u suhoj tvari i utvrđivanje najmanjeg suhog ekstrakta sira omogućuje isključivanje premalih sireva (zbog nedostatka u pogledu kalupljenja) ili prekomjerno vlažnih sireva (zbog izostanka sušenja ili/ili upotrebe prevlažnog gruša) iz stavljanja na tržište.

    Dodaje se da se sirevi prodaju pojedinačno, to jest prodaju se kao cijeli sirevi jer grupa ne želi odobriti prodaju sira narezanog na komade; rezanje sira ima negativan učinak na očuvanje organoleptičkih svojstava (među ostalim užeglost i isušivanje), što je osobito naglašeno malom veličinom sira.

    U jedinstvenom dokumentu rečenice:

    „Sir proizveden od punomasnog kozjeg mlijeka, mekan i blago posoljen te i nekuhan s površinskom plijesni i ima oblik krnje piramide s kvadratnom bazom.

    Ima najmanji udio masti od 45 posto suhe tvari, pri čemu najmanji udio masti mora iznositi najmanje 90 grama po siru.”

    zamjenjuju se rečenicama:

    „‚Pouligny-Saint-Pierre’ jest sir proizveden isključivo od punomasnog i sirovog kozjeg mlijeka. Ima oblik izdužene krnje piramide s pravilnim stranama i kvadratnom bazom.

    Dobiva se od mliječnog gruša sporom koagulacijom i prirodnim cijeđenjem.

    Riječ je o mekanom i blago posoljenom siru. Izvana je pokriven površinskom plijesni. Ima izbrazdanu koru bijele boje do boje slonovače, koja je prošarana, ali može biti i plavkaste boje.

    Sir je čvrst pri rezanju. Ima jednostavan, ujednačen i gladak izgled i bijele je boje koja može poprimiti nijanse bjelokosti. Okus je uravnotežen i nema prekomjernu slanost ni kiselost.

    Sadržava aromatične note u kojima prevladava fermentirani okus mlijeka, s notama ‚kozjeg mirisa’, ‚gljiva’ i ‚lješnjaka’.

    Tekstura je kremasta i topiva.

    Dostupan je u dva oblika:

    ‚Pouligny-Saint-Pierre’, čija masa na kraju najkraćeg razdoblja zrenja iznosi najmanje 250 grama te čiji ukupni suhi ekstrakt iznosi najmanje 90 grama po siru,

    mali ‚Pouligny-Saint-Pierre’, čija masa na kraju najkraćeg razdoblja zrenja iznosi najmanje 150 grama te čiji ukupni suhi ekstrakt iznosi između 55 i 85 grama po siru.

    Najmanji udio masti iznosi 45 posto suhe tvari.

    Sirevi ‚Pouligny-Saint-Pierre’ stavljaju se na tržište i u prodaju krajnjem potrošaču u komadu.”

    5.2.   Zemljopisno područje

    Odlomak specifikacije proizvoda:

    „Područje proizvodnje obuhvaća nekoliko općina departmana Indre (arondisman Blanc), usp. popis općina iz članka 1. Uredbe od 29. prosinca 1986.

    Kanton Bélâbre: općine Mauvières i Saint-Hilaire-sur-Benaize

    Kanton Blanc: sve općine

    Kanton Mézières-en-Brenne: općina Azay-le-Ferron

    Kanton Tournon-Saint-Martin: sve općine.”

    zamjenjuje se sljedećim:

    „Proizvodnja mlijeka mora se provoditi na zemljopisnom području koje obuhvaća sljedeće općine departmana Indre (36):

    Azay-le-Ferron, Le Blanc, Ciron, Concremiers, Douadic, Fontgombault, Ingrandes, Lingé, Lurais, Lureuil, Martizay, Mauvières, Mérigny, Néons-sur-Creuse, Pouligny-Saint-Pierre, Preuilly-la-Ville, Rosnay, Ruffec, Saint-Aigny, Saint-Hilaire-sur-Benaize, Sauzelles, Tournon-Saint-Martin.”

    U jedinstvenom dokumentu odlomak:

    „22 općine departmana Indre:

    kantoni Blanc i Tournon-Saint-Martin: sve općine

    kanton Bélâbre: općine Mauvières i Saint-Hilaire-sur-Bénaize

    kanton Mézières-en-Brenne: općina Azay-le-Ferron.”

    zamjenjuje se sljedećim:

    „Proizvodnja mlijeka mora se provoditi na zemljopisnom području koje obuhvaća sljedeće općine departmana Indre (36):

    Azay-le-Ferron, Le Blanc, Ciron, Concremiers, Douadic, Fontgombault, Ingrandes, Lingé, Lurais, Lureuil, Martizay, Mauvières, Mérigny, Néons-sur-Creuse, Pouligny-Saint-Pierre, Preuilly-la-Ville, Rosnay, Ruffec, Saint-Aigny, Saint-Hilaire-sur-Benaize, Sauzelles, Tournon-Saint-Martin.”

    U usporedbi s prethodnom specifikacijom, u kojoj je zemljopisno područje opisano s pomoću popisa kantona, zemljopisno područje opisano je s pomoću popisa općina, čime je omogućen precizniji opis. Ne obuhvaća izmjenu zemljopisnog područja. Isto vrijedi i za jedinstveni dokument.

    5.3.   Podaci koji dokazuju podrijetlo proizvoda iz zemljopisnog područja

    Odlomci:

    „Svaki proizvođač mlijeka, pogon za preradu i pogon za sazrijevanje ispunjavaju ‚deklaraciju o sposobnosti’ registriranu pri službama INAO-a, čime se INAO-u omogućuje identificiranje svih gospodarskih subjekata. Svi gospodarski subjekti moraju INAO-u predočiti svoju cjelokupnu dokumentaciju i isprave potrebne za kontrolu podrijetla, kakvoće i uvjeta proizvodnje mlijeka i sira;

    u okviru kontrola navedenih svojstava proizvoda zaštićene oznake izvornosti provodi se analitički i organoleptički test, čime se osigurava da su proizvodi podvrgnuti ispitivanju visoke kakvoće i da posjeduju tražena tipična svojstva.”

    zamjenjuju se sljedećim:

    „4.1.   Podaci o gospodarskim subjektima

    Svi gospodarski subjekti koji sudjeluju u proizvodnji proizvoda koji nose oznaku izvornosti ‚Pouligny-Saint-Pierre’ moraju ispuniti izjavu o identifikaciji upućenu skupini najkasnije dva mjeseca prije početka obavljanja djelatnosti, u skladu s modelom koji je odobrio ravnatelj Nacionalnog instituta za podrijetlo i kvalitetu (fr. National de l’Origine et de la Qualité (INAO)).

    4.2.   Obveze podnošenja izjave

    Obveze podnošenja izjave potrebne za poznavanje i praćenje proizvoda namijenjenih stavljanju na tržište u okviru oznake izvornosti:

    Svake godine prije 15. veljače i u skladu s modelom koji je potvrdio ravnatelj INAO-a:

    Svaki poljoprivrednik, prerađivač i sirar skupini podnose godišnju detaljnu izjavu o proizvodnji u kojoj predstavljaju sažetak proizvodnje ‚Pouligny-Saint-Pierre’ tijekom prethodne godine na mjesečnoj osnovi.

    U slučaju poljoprivrednih gospodarstava koja upotrebljavaju silažu za dijelove gospodarstva osim dijela posvećenog držanju koza, proizvođači skupini podnose godišnju izjavu o prisutnosti silaže.

    Svi prerađivači i sirari skupini podnose izjavu o svim svojim proizvođačima kozjeg mlijeka i svim poljoprivrednicima, uz navođenje njihova naziva i adrese i prikupljenih količina.

    4.3.   Vodi se evidencija

    4.3.1.   Sljedivost

    U dokumentima za svaki se subjekt bilježe sljedeći podaci:

     

    Proizvođač mlijeka:

    Tjedne količine mlijeka namijenjenog za preradu u sireve s oznakom ‚Pouligny-Saint-Pierre’.

     

    Prerađivač:

    količine mlijeka prikupljene tijekom svakog kruga prikupljanja,

    količine mlijeka prerađenog u sireve ‚Pouligny-Saint-Pierre’ po danu proizvodnje,

    broj proizvedenih sireva koji će nositi oznaku izvornosti ‚Pouligny-Saint-Pierre’ po danu proizvodnje,

    broj odbačenih sireva,

    broj sireva stavljenih na tržište pod oznakom izvornosti ‚Pouligny-Saint-Pierre’.

     

    Sirar:

    količine i podrijetlo sireva kupljenih u svrhu zrenja koji će nositi oznaku izvornosti ‚Pouligny-Saint-Pierre’,

    broj zrelih i pakiranih sireva ‚Pouligny-Saint-Pierre’,

    broj odbačenih sireva,

    broj sireva stavljenih na tržište pod oznakom izvornosti ‚Pouligny-Saint-Pierre’.

    Navedeni podaci popraćeni su serijskim brojevima kojima su omogućeni identificiranje i sljedivost mlijeka i sireva koji će nositi oznaku izvornosti ‚Pouligny-Saint-Pierre’.

    4.3.2.   Praćenje ispunjenosti uvjeta proizvodnje

    Proizvođači mlijeka kontrolnim tijelima stavljaju na raspolaganje, među ostalim, dokumente namijenjene za provjeru:

    zemljopisnog položaja poljoprivrednog gospodarstva i njegovih parcela,

    površine prirodnih ili privremenih travnjaka za hranidbu stada koza krmivom i travnjaka na kojima se beru žitarice, kulture bogate bjelančevinama i uljarice namijenjene za to stado,

    površine prirodnih ili privremenih travnjaka na kojima rastu žitarice, kulture bogate bjelančevinama i uljarice namijenjene krdima prisutnima na gospodarstvu,

    godišnjeg opterećenja dijela poljoprivrednog gospodarstva namijenjenog za koze ili ukupnog opterećenja gospodarstva ako postoji više od jednog stada,

    podrijetla, naravi i količine hrane za životinje namijenjene za stado koza,

    upravljanja kozjim stadom,

    količina hrane za životinje koja se na godišnjoj osnovi distribuira kozjem stadu.

    Prerađivači i/ili sirari na raspolaganju kontrolnim tijelima drže dokumente namijenjene za provjeru:

    poštovanja proizvodnih parametara definiranih u poglavlju 5.,

    vođenja registra sirane.

    Ti se dokumenti moraju ažurirati najmanje jedanput dnevno.

    Poljoprivredna gospodarstva koja provode izravnu prodaju i poljoprivredna gospodarstva koja proizvode isporučuju siraru opisuju svoj raspored prerade i evidentiraju nepravilnosti.

    4.4.   Nadzor proizvoda

    U okviru provedenih kontrola navedenih svojstava proizvoda zaštićene oznake izvornosti, analitičkim i organoleptičkim testom osigurava se da je proizvod podvrgnut ispitivanju, vrlo visoke kakvoće i da posjeduje tražena tipična svojstva.”

    Izjava o sposobnosti zamijenjena je izjavom o identifikaciji kojom se identificiraju proizvođači koji žele sudjelovati u postupku.

    Dodaju se obveze podnošenja izjave za subjekte. Navedene su izmjene povezane s promjenama nacionalnog zakonodavstva i propisa. Među ostalim, predviđena je identifikacija gospodarskih subjekata u svrhu ovlaštenja na temelju njihove sposobnosti da ispunjavaju zahtjeve specifikacije te potrebne izjave u pogledu znanja, praćenja i provjera proizvoda namijenjenih za stavljanje na tržište s oznakom izvornosti.

    5.4.   Opis metode proizvodnje

    Budući da u specifikaciji registriranoj u skladu s Uredbom (EZ) br. 1107/96 i Uredbom (EZ) br. 1019/2009 nisu utvrđena pravila o proizvodnji mlijeka, ona su definirana u skladu s trenutačnom praksom proizvođača.

    Dodaju se odlomci:

    „5.1.   Uzgoj stada

    Stado čine sve koze koje su najmanje jedanput imale mlade.

    Mlijeko koje se upotrebljava u proizvodnji dobiva se od stada koje se sastoji od koza pasmina Alpine, Saanen i Poitevine ili od koza dobivenih križanjem tih pasmina.

    Najveće opterećenje iznosi:

    10 koza po hektaru koji se stvarno upotrebljava za ispašu i/ili proizvodnju krmiva, žitarica, kultura bogatih bjelančevinama i uljarica za hranidbu koza, za poljoprivredna gospodarstva specijalizirana za uzgoj koza,

    1,5 GS po hektaru koji se stvarno upotrebljava za ispašu i/ili proizvodnju krmiva, žitarica, kultura bogatih bjelančevinama i uljarica za hranidbu stada koja se uzimaju u obzir za ostala gospodarstva s više stada preživača.

    Koza mora raspolagati s najmanje 1,5 m2 područja za stelju, a dopušteno je držanje najviše triju koza po linearnom metru jasla.

    Dopušten je sezonski pomak koza.”

    Dodaju se odredbe koje se odnose na pasmine koza koje se upotrebljavaju i na držanje koza (najveće opterećenje, najmanja površina po kozi, mogućnost sezonskog pomaka).

    Dodaju se odlomci:

    „5.2.   Prehrana životinja

    Zabranjen je sustav prehrane životinja koji se sastoji isključivo od slame i koncentrata.

    5.2.1.   Krmiva

    Krmivo je osnova prehrane stada. Ukupni godišnji obrok mora sadržavati najmanje 660 kg suhe tvari krmiva po mliječnoj kozi.

    Krmiva se dobivaju ispašom, a životinjama se daju svježa, u obliku sijena ili u osušenom obliku.

    Odobrena krmiva jesu sljedeća:

    trava, sijeno, balirano sijeno, sijeno s konzervansom, prikupljeno na prirodnim ili privremenim travnjacima,

    godišnje krmne biljke,

    slama od žitarica, mahunarki i uljarica,

    trava prikupljena u svježem obliku, ispravno ubrana, koja se mora brzo podijeliti i utrošiti u roku od 24 sata; sve što ostane neutrošeno nakon 24 sata uklanja se iz korita,

    korijenje i gomolji,

    dehidrirana krmiva, lucerna,

    kukuruz kao cijela biljka.

    Količina dehidrirane lucerne ne smije premašivati 12 % ukupnog godišnjeg obroka, odnosno 132 kg suhe tvari po kozi.

    Slama koja se upotrebljava za stelju nije dio prehrane.

    U ishrani koza upotreba baliranog sijena dopuštena je u količini do najviše 1 kg suhe tvari dnevno po mliječnoj kozi, pod uvjetom da balirano sijeno sadržava najmanje 60 % suhe tvari te da je proizvedeno od prvog otkosa na krmnim površinama.

    U ishrani koza nisu dopušteni silirana trava i silirani kukuruz. U slučaju poljoprivrednih gospodarstava koja upotrebljavaju silažu za dijelove gospodarstva osim dijela posvećenog držanju koza, proizvođači skladište silažu na udaljenosti većoj od one koju koze mogu uobičajeno prijeći te na način da je odvojena od hrane namijenjene kozama.

    5.2.2.   Dopunska prehrana

    Dopunska hrana ne smije činiti više od 40 % prehrane mliječne koze, odnosno najviše 440 kg suhe tvari po mliječnoj kozi godišnje.

    Dopunsku hranu za životinje mogu činiti žitarice, proteinski usjevi, uljarice, komercijalni koncentrati i pogače.

    Dopunsku hranu čini:

    zrnje neprerađenih žitarica, spljošteno ili slomljeno,

    zrnje sirovih uljarica, spljošteno, slomljeno ili izdubljeno,

    zrnje sirovih proteinskih usjeva, spljošteno ili slomljeno,

    zrnje i proizvodi dobiveni preradom žitarica,

    zrnje i proizvodi dobiveni preradom uljarica dobiveni postupkom štavljenja esencijalnim uljima i biljnim ekstraktima: pogače i ulja soje, grašak, stočni bob, lupina, lan, uljana repica, suncokret, grahorice,

    proizvodi koji se dobivaju proizvodnjom šećera: dehidrirana pulpa šećerne repe, tekuća melasa šećerne trske ili šećerne repe,

    voće,

    minerali, dodaci prehrani, vitamini, arome i tvari za poboljšavanje okusa.

    Upotreba sirutke u prehrani stada predstavlja praksu dopuštenu na određenom području, ali nije uzeta u obzir pri izračunu obroka.”

    Popisi dopuštenih krmiva i dopunske krmne smjese utvrđeni su kako bi se regulirala narav hrane koja se daje životinjama te kako bi se olakšao nadzor, ali i zabranila distribucija krmne smjese koja ima negativan utjecaj na organoleptička svojstva sira. Raznolikost hrane koja se daje kozama, zabrana silaže, reguliranje baliranja i dehidrirane hrane pridonose organoleptičkim svojstvima sira „Pouligny-Saint-Pierre”.

    Dodaje se stavak:

    „5.2.3.   Podrijetlo obroka

    Sve krmivo kojim se hrani stado potječe sa zemljopisnog područja, osim dehidrirane lucerne.

    Dopunska krmna smjesa proizvedena na zemljopisnom području predstavlja najmanje 15 % godišnjeg obroka mliječne koze, odnosno najmanje 165 kg suhe tvari ili 195 kg sirove hrane za životinje.

    Hrana za životinje proizvedena na zemljopisnom području (krmiva + dopunska krmna smjesa) predstavlja najmanje 75 % ukupnoga godišnjeg obroka stada.”

    U specifikaciju uvode se pravila o podrijetlu hrane kako bi se ojačala povezanost između proizvoda i zemljopisnog područja. Budući da zemljopisno područje ne raspolaže dostatnim poljoprivrednim resursima kako bi se zajamčila potpuna prehrana stadâ koza, hrana za životinje proizvedena na zemljopisnom području (krmiva + koncentrati) predstavlja najmanje 75 % suhe tvari u ukupnom godišnjem obroku stada.

    Dodaje se stavak:

    „5.2.4.   Ostale odredbe koje se odnose na prehranu

    U ishrani životinja dopušteni su jedino bilje, suproizvodi i dopunska hrana koja potječe od genetski nemodificiranih proizvoda. Zabranjene su sadnja i sijanje genetski modificiranih kultura na svim površinama gospodarstava koja proizvode mlijeko namijenjeno proizvodnji sira zaštićene oznake izvornosti Pouligny-Saint-Pierre. Ta se zabrana odnosi na sve biljne vrste koje bi mogle poslužiti za ishranu životinja na gospodarstvu i svaki uzgoj vrste koja bi ih mogla kontaminirati.”

    Kako bi se očuvala tradicionalna narav proizvoda, zabranjena je upotreba hrane dobivene iz GMO-ova.

    Dodaje se stavak:

    „5.2.5.   Gnojidba krmnih površina:

    dopuštene su jedino sljedeće organske tvari: gnoj, kompost, gnojavka, gnojnica poljoprivrednog podrijetla dobivena od goveda, ovaca, koza, konja, peradi i svinja; kao i otpadne vode iz sirane i mljekare.”

    Nanošenje organskih tvari vjerojatno će promijeniti sastav flore trave; prema tome, njihovim reguliranjem omogućuje se održavanje raznolike prirodne flore i čuva se povezanost sa zemljopisnim područjem.

    Popisi dopuštenih krmiva i dopunske krmne smjese utvrđeni su kako bi se regulirala narav hrane koja se daje životinjama te kako bi se olakšao nadzor, ali i zabranila distribucija krmne smjese koja ima negativan utjecaj na organoleptička svojstva sira.

    U jedinstvenom dokumentu dodaju se rečenice:

    „Kako bi se zajamčila bliska povezanost između zemljopisnog područja i proizvoda, najmanje 75 % suhe tvari u ukupnom godišnjem obroku mliječnih koza proizvodi se na zemljopisnom području. Zemljopisno područje ne raspolaže dostatnim poljoprivrednim resursima kako bi se zajamčila potpuna prehrana stadâ koza.

    Ukupni godišnji obrok mliječne koze sastoji se od najmanje 660 kg suhe tvari krmiva, koja se mogu unositi ispašom, mogu biti dana u svježem obliku, u obliku sijena ili u osušenom obliku (samo za lucernu, čija je distribucija ograničena na 132 kg suhe tvari godišnje) ili u obliku baliranog sijena do najviše 1 kg suhe tvari dnevno po mliječnoj kozi, pod uvjetom da sadržava najmanje 60 % suhe tvari te da je proizvedeno od prvog otkosa na krmnim površinama. Dopuštena krmiva navedena su na pozitivnom popisu.

    U prehrani mliječne koze zabranjeno je balirano sijeno ili kukuruz.

    Dopunska krmna smjesa predstavlja najviše 40 % prehrane mliječne koze, odnosno najviše 440 kg suhe tvari po mliječnoj kozi godišnje.

    Dopunska krmna smjesa proizvedena na zemljopisnom području predstavlja najmanje 15 % godišnjeg obroka mliječne koze, odnosno najmanje 165 kg suhe tvari.

    Dopuštena dopunska krmna smjesa navedena je na važećem popisu.

    U ishrani mliječne koze dopušteni su jedino bilje, suproizvodi i dopunska krmna smjesa koja potječe od genetski nemodificiranih proizvoda. Zabranjene su sadnja i sijanje genetski modificiranih kultura na svim površinama gospodarstava koja proizvode mlijeko namijenjeno proizvodnji sira zaštićene oznake izvornosti ‚Pouligny-Saint-Pierre’”.

    Dodaje se sljedeći odlomak:

    „5.3.   Proizvodnja sira:

    5.3.1.   Prikupljanje mlijeka

    Mlijeko koje se upotrebljava za proizvodnju sira Pouligny-Saint-Pierre jest punomasno, nestandardizirano i nehomogenizirano kozje mlijeko.

    Kozje mlijeko ne smije se podvrgavati postupcima obrade, dodavanja ili povlačenja, osim u okviru sljedećih postupaka:

    hlađenje na pozitivnoj temperaturi u svrhu konzerviranja;

    filtracija u svrhu uklanjanja makroskopskih nečistoća.

    Upotrijebljeno kozje mlijeko dobiva se kako slijedi:

    u slučaju farmerskog sira Pouligny-Saint-Pierre i farmerskog malog sira Pouligny-Saint-Pierre: najviše dvama uzastopnim mužnjama provedenima tijekom jednog dana proizvodnje,

    u slučaju mljekarskog sira Pouligny-Saint-Pierre i mljekarskog malog sira Pouligny-Saint-Pierre: najviše četirima uzastopnim mužnjama provedenima tijekom dva dana proizvodnje.

    Tijekom posljednja tri mjeseca laktacije dopuštena je samo jedna mužnja dnevno.”

    Dodani su zahtjevi za skladištenje mlijeka na poljoprivrednom gospodarstvu kako bi se očuvala kvaliteta mlijeka i ograničio razvoj psihotropnih mikroorganizama, koji ograničavaju razvoj prirodne mliječne flore. Upotreba fizičkih načina prerade strogo je ograničena na postupke koji ne utječu na kvalitetu mlijeka.

    Proizvodnja sirovog mlijeka obvezna je kako bi se očuvala kvaliteta mlijeka, osobito njegova organoleptička svojstva, i njegova izvorna flora, čime se jača povezanost sa zemljopisnim područjem.

    Dodaje se stavak:

    „5.3.2.   Priprema mlijeka:

    Mlijeko se upotrebljava u sirovom obliku. Prema potrebi prije sirenja može biti ‚zagrijano’ na temperaturu od najviše 22 °C.

    Kako bi se potaknulo zrenje, mlijeku se dodaje starter-kultura dobivena od sirutke ili sirutka dobivena prethodno provedenim grušanjem.

    Priprema i zrenje mlijeka za grušanje provode se u roku od najviše 24 sata nakon posljednje mužnje.”

    Dodani su parametri u pogledu pripreme mlijeka kako bi se izbjegao razvoj neželjene flore u odnosu na željeni stupanj zrenja i vizualna svojstva.

    Rečenica:

    „Nakon sirenja mlijeko se zgrušava tijekom 20 do 30 sati, ovisno o godišnjem dobu (sporo polumliječno grušanje).”

    zamjenjuje se rečenicom:

    „5.3.3.   Sirenje i grušanje:

    Koagulacija traje najmanje 18 sati počevši od sirenja.”

    Najkraće trajanje koagulacije skraćeno je za 2 sata (odnosno, s 20 sati na 18 sati) kako bi se opis postupka proizvodnje sira prilagodio stvarnim uvjetima proizvodnje, koja se zbog praktičnih razloga povezanih s organizacijom rada najčešće preusmjerava na ritam od 24 sata. Zbog istog razloga izbrisano je upućivanje na najdulje trajanje od 30 sati.

    Umeće se rečenica:

    „Sirenje se provodi s pomoću sirila pri temperaturi mlijeka od 18 °C do 22 °C.”

    U svrhu usklađivanja s trenutačnim praksama dodani su parametri u pogledu faza sirenja i grušanja.

    Umeće se rečenica:

    „Zabranjeno je prethodno cijeđenje.”

    Prethodno cijeđenje uzrokuje raspadanje gruša, što nije kompatibilno s opisom proizvoda.

    Rečenica:

    „Ako se gruš reže na male blokove, stavlja se u kalup kako bi se dobilo ujednačeno sitnozrnato tijesto”.

    zamjenjuje se rečenicom:

    „Dopušteno je grubo (blokovi od 100 mm sa 100 mm) i okomito rezanje gruša.”

    Grubim rezanjem gruša omogućena je bolja kontrola stope vlažnosti gruša u trenutku kalupljenja.

    Opis kalupa:

    Rečenica:

    „Dimenzije kalupa jesu sljedeće: donja bočna baza 6,5 cm, gornja baza 2,5 cm.”

    zamjenjuje se sljedećim:

    „Minimalne značajke kalupa za sir Pouligny-Saint-Pierre i mali sir Pouligny-Saint-Pierre:

    mala baza: 30 mm s bočne strane,

    Kut između dna i ruba kalupa mora iznosit između 102° i 107°.”

    Dimenzije kalupa nisu izmijenjene, već su preuzete dimenzije iz nacionalnog teksta povezanog s Uredbom (EZ) br. 1107/96 i Uredbom 1019/2009. Različito su izražene kako bi bile preciznije opisane u opisu piramidalnog obliku kalupa, a time i sira. Te ciljane vrijednosti primjenjuju se na dva formata sira „Pouligny-Saint-Pierre”.

    Dodaje se stavak:

    „5.3.4.   Kalupljenje, cijeđenje, soljenje:

    Jedini instrumenti odobreni za punjenje kalupa jesu grabilice ili jednakovrijedni pribor zapremnine manje od 2 litre.”

    Jedini instrumenti odobreni za punjenje kalupa jesu grabilice ili jednakovrijedni pribor zapremnine manje od 2 litre kako bi se očuvala tradicionalna narav postupaka kalupljenja i soljenja te kako bi se očuvala struktura gruša.

    Rečenice:

    „Vrh krnje piramide ne smije imati nedostatke, rupe ili neujednačena povlačenja. Gruš ostaje u kalupima oko 24 do 36 sati prije vađenja iz kalupa i soljenja.”

    zamijenjene su sljedećim:

    „Dopušteni su jednostavni ili višestruki kalupi i podizanja.

    Nakon punjenja u kalupe provodi se ujednačavanje gruša unosom gruša koji je upotrijebljen isti dan proizvodnje te zaglađivanje baze sireva s pomoću strugača ili lopatice.

    Cijeđenje se odvija prirodno. Traje od 24 do 48 sati nakon početka kalupljenja. Temperatura komore održava se u rasponu od 18 do 24 °C.”

    Kako bi se očuvao tradicionalni karakter kalupljenja, detaljnije je razrađen opis tehnike kalupljenja.

    Osim toga, utvrđeno je da cijeđenje može trajati najviše 48 sati umjesto 36 sati kako bi se opis postupka proizvodnje sira prilagodio stvarnim uvjetima proizvodnje, koja se zbog praktičnih razloga povezanih s organizacijom rada najčešće usmjerava na ritam od 24 sata.

    Umeće se rečenica:

    „Osim velike baze, koja se može soliti neposredno nakon provedbe ujednačavanja, suho soljenje sireva provodi se u roku od 12 sati nakon završetka uklanjanja kalupa.”

    Dodana je tehnika soljenja koja odgovara praksama gospodarskih subjekata.

    Umeće se rečenica:

    „5.3.5.   Sušenje:

    Nakon soljenja sirevi se podvrgavaju razdoblju sušenja, koje traje između 24 i 96 sati u komori čija temperatura mora iznositi između 12 i 16 °C, uz relativnu stopu vlažnosti u rasponu od 75 i 95 %.”

    Budući da faza sušenja nije opisana u specifikaciji proizvoda registriranoj u skladu s Uredbom (EZ) br. 1107/96 i Uredbom (EZ) br. 1019/2009, dodaje se da se nakon soljenja sirevi podvrgavaju razdoblju sušenja, u skladu s proizvodnim običajima i s obzirom na njegov utjecaj na konačna organoleptička svojstva proizvoda.

    Dio rečenice:

    „Pri temperaturi koja omogućuje prirodno zrenje.”

    zamjenjuje se sljedećim:

    „5.3.6.   Dozrijevanje:

    Zrenje se odvija u odvojenoj sušionici, koja se mora razlikovati od komore za sušenje. Temperatura sušionice iznosi između 9 i 16 °C, uz relativnu stopu vlažnosti u rasponu od 75 i 95 %.

    U slučaju sireva koji se prerađuju na poljoprivrednom gospodarstvu koje preuzima pogon za zrenje, sirevi se skladište i prevoze prije soljenja pri temperaturi od 7 do 10 °C. Preuzimanje sireva mora se provesti najkasnije 72 sata nakon završetka cijeđenja.

    Nakon napuštanja sušionice sirevi imaju formiranu koru na kojoj je golim okom lako vidljiv površinski sloj plijesni.”

    Kako bi se opisane trenutačne prakse, dodani su uvjeti zrenja u sušionicama.

    Rečenica:

    „Zrenje traje najmanje 10 dana i provodi se na području proizvodnje”.

    zamjenjuje se sljedećim:

    „Pouligny-Saint-Pierre napušta sušionicu najranije 10. dan nakon sirenja i stavlja se u prodaju najranije 11. dan nakon sirenja.

    Mali Pouligny-Saint-Pierre napušta sušionicu najranije 9. dan nakon sirenja i stavlja se u prodaju najranije 10. dan nakon sirenja.”

    Kako bi se olakšao nadzor, dodano je da se razdoblje zrenja računa počevši od dana sirenja.

    Za mali „Pouligny-Saint-Pierre” razdoblje zrenja skraćen je za jedan dan zbog njegove manje veličine, što rezultira bržim zrenjem.

    Dodaje se da se sirevi smiju stavljati na tržište najmanje jedan dan nakon najkraćeg razdoblja zrenja kako bi se osigurala usklađenost s vizualnim opisom sireva.

    Rečenica:

    „Zabranjeno je čuvanje svježih sireva i sireva u procesu zrenja u promijenjenim atmosferskim uvjetima.”

    dopunjena je kako slijedi:

    „Zabranjeno je čuvanje svježih sireva, sireva u procesu zrenja i zrelih sireva u promijenjenim atmosferskim uvjetima.”

    Kako bi se očuvala organoleptička svojstva, dodaje se da se zabrana izmjene atmosferskih uvjeta također odnosi na zrele sireve.

    5.5.   Povezanost

    U pogledu rubrike koja se odnosi na povezanost sa zemljopisnim područjem, u cijelosti je izmijenjena kako bi se jasnije pokazala povezanost između sira „Pouligny-Saint-Pierre” i njegova zemljopisnog područja, pri čemu povezanost u biti nije izmijenjena. Pritom se osobito ističu uvjeti proizvodnje mlijeka kojima se omogućuje upotreba sirova mlijeka pogodnog za proizvodnju sira za koju su potrebni posebno znanje, iskustvo i uvjeti zrenja. U točki „Posebnosti zemljopisnog područja” navedeni su prirodni čimbenici zemljopisnog područja i ljudski čimbenici s kratkim povijesnim opisom te naglaskom na specifično znanje i vještine. U točki „Posebnosti proizvoda” istaknuti su određeni elementi koji su uneseni u opis proizvoda. Konačno, u dijelu „Uzročna povezanost” pojašnjava se interakcija prirodnih i ljudskih čimbenika s proizvodom. Izbrisano je upućivanje na bijelu boju soli za soljenje jer nije navedeno u specifikaciji.

    Ta se izmjena unosi i u jedinstveni dokument.

    5.6.   Posebni elementi označivanja

    Dodaju se rečenice:

    „Osim toga, na etiketi može biti naveden naziv oznake izvornosti popraćen izrazom ‚mali’ u slučaju malih sireva definiranih u točki 2.

    Navodi se da je, neovisno o propisanim oznakama koje se primjenjuju na sve sireve i prethodno navedenom izrazu, zabranjena upotreba pridjevaka ili navoda uz predmetnu oznaku podrijetla pri označivanju, oglašavanju, na računima ili vrijednosnicama, uz iznimku posebnih trgovačkih ili proizvodnih marki.

    Obvezno je isticanje oznake ZOI-ja Europske unije.”

    Rubrika koja se odnosi na označivanje ažurirana je kako bi se uzele u obzir promjene nacionalnih i europskih propisa.

    U jedinstvenom dokumentu dodaju se rečenice:

    „Osim toga, na etiketi može biti naveden naziv oznake izvornosti popraćen izrazom ‚mali’ u slučaju sireva veličine definirane u točki 2.

    Navodi se da je, neovisno o propisanim oznakama koje se primjenjuju na sve sireve i prethodno navedenom izrazu, zabranjena upotreba pridjevaka ili navoda uz predmetnu oznaku podrijetla pri označivanju, oglašavanju, na računima ili vrijednosnicama, uz iznimku posebnih trgovačkih ili proizvodnih marki.

    Obvezno je isticanje oznake ZOI Europske unije.”

    5.7.   Druge izmjene

    Ažurirana je adresa nadležne službe države članice.

    U rubrici „Upućivanja na kontrolna tijela” ažuriraju se naziv i podaci službenih tijela. U predmetnoj se rubrici navode podaci nadležnih tijela u području kontrola na razini Francuske: Nacionalni institut za podrijetlo i kakvoću (INAO) i Glavna uprava za tržišno natjecanje, potrošačka pitanja i sprečavanje prijevara (DGCCRF). Dodaje se da su naziv i podaci o certifikacijskom tijelu dostupni na mrežnoj stranici INAO-a te u bazi podataka Europske komisije.

    U pogledu rubrike koja se odnosi na nacionalne zahtjeve uvedena je tablica s glavnim točkama koje valja provjeravati i načinom ocjenjivanja.

    JEDINSTVENI DOKUMENT

    „POULIGNY-SAINT-PIERRE”

    EU BR.: PDO-FR-0128-AM03 – 24.12.2018.

    ZOI (X) ZOZP ()

    1.   Naziv ZOI-ja

    „Pouligny-Saint-Pierre”

    2.   Država članica ili treća zemlja

    Francuska

    3.   Opis poljoprivrednog ili prehrambenog proizvoda

    3.1.   Vrsta proizvoda (vidjeti Prilog XI.)

    Razred 1.3. Sirevi

    3.2.   Opis proizvoda na koji se odnosi naziv iz točke 1.

    „Pouligny-Saint-Pierre” jest sir proizveden isključivo iz punomasnog i sirovog kozjeg mlijeka koji ima oblik vitke krnje piramide s pravilnim stranama i kvadratnom bazom. Dobiva se od mliječnog gruša sporom koagulacijom i prirodnim cijeđenjem. Ima mekano i blago posoljeno tijesto.

    U pogledu njegova vanjskog izgleda, pokriven je površinskom plijesni. Ima izbrazdanu koru bijele boje do boje slonovače, koja je prošarana i može biti plavkaste boje.

    Sir je čvrst pri rezanju. Ima jednostavan, ujednačen i gladak izgled i bijele je boje koja može poprimiti nijanse bjelokosti. Tekstura je kremasta i topiva.

    Okus je uravnotežen i nema prekomjernu slanost ili kiselost. Sadržava aromatične note u kojima prevladava fermentirani okus mlijeka, s notama „kozjeg mirisa”, „gljiva” i „lješnjaka”.

    Dostupan je u dva oblika:

    „Pouligny-Saint-Pierre”, čija masa na kraju najkraćeg razdoblja zrenja iznosi najmanje 250 grama te čiji ukupni suhi ekstrakt iznosi najmanje 90 grama po siru,

    mali „Pouligny-Saint-Pierre”, čija masa na kraju najkraćeg razdoblja zrenja iznosi najmanje 150 grama te čiji ukupni suhi ekstrakt iznosi između 55 i 85 grama po siru.

    Najmanji udio masti iznosi 45 posto suhe tvari.

    „Pouligny-Saint-Pierre” napušta sušionicu najranije 10. dan nakon sirenja i stavlja se u prodaju najranije 11. dan nakon sirenja.

    Mali „Pouligny-Saint-Pierre” napušta sušionicu najranije 9. dan nakon sirenja i stavlja se u prodaju najranije 10. dan nakon sirenja.

    Sirevi se stavljaju na tržište i prodaju krajnjem potrošaču u komadu.

    3.3.   Hrana za životinje (samo za proizvode životinjskog podrijetla) i sirovine (samo za prerađene proizvode)

    Kako bi se zajamčila bliska povezanost između zemljopisnog područja i proizvoda, najmanje 75 % suhe tvari u ukupnom godišnjem obroku mliječnih koza proizvodi se na zemljopisnom području. Zemljopisno područje ne raspolaže dostatnim poljoprivrednim resursima kako bi se zajamčila potpuna prehrana stadâ koza.

    Ukupni godišnji obrok mliječne koze sastoji se od najmanje 660 kg suhe tvari krmiva, koja se mogu unositi ispašom, mogu biti dana u svježem obliku, u obliku sijena ili u osušenom obliku (jedino za lucernu, čija je distribucija ograničena na 132 kg suhe tvari godišnje) ili u obliku baliranog sijena do najviše 1 kg suhe tvari dnevno po mliječnoj kozi, pod uvjetom da sadržava najmanje 60 % suhe tvari te da je proizvedeno od prvog otkosa na krmnim površinama. Dopuštena krmiva navedena su na pozitivnom popisu.

    U prehrani mliječne koze zabranjeno je balirano sijeno ili kukuruz.

    Dopunska krmna smjesa predstavlja najviše 40 % prehrane mliječne koze, odnosno najviše 440 kg suhe tvari po mliječnoj kozi godišnje.

    Dopunska krmna smjesa proizvedena na zemljopisnom području predstavlja najmanje 15 % godišnjeg obroka mliječne koze, odnosno najmanje 165 kg suhe tvari.

    Dopuštena dopunska krmna smjesa navedena je na važećem popisu.

    U ishrani mliječne koze dopušteni su jedino bilje, suproizvodi i dopunska krmna smjesa koja potječe od genetski nemodificiranih proizvoda. Zabranjeni su sadnja i sijanje genetski modificiranih kultura na svim površinama gospodarstava koja proizvode mlijeko namijenjeno proizvodnji sira zaštićene oznake izvornosti „Pouligny-Saint-Pierre”.

    3.4.   Posebni proizvodni postupci koji se moraju provesti na određenom zemljopisnom području

    Proizvodnja mlijeka, proizvodnja i zrenje sireva odvijaju se u zemljopisnom području određenom u točki 4.

    3.5.   Posebna pravila za rezanje, ribanje, pakiranje itd. proizvoda na koji se odnosi registrirani naziv

    3.6.   Posebna pravila za označivanje proizvoda na koji se odnosi registrirani naziv

    Na etiketi naveden je naziv oznake izvornosti „Pouligny-Saint-Pierre”, ispisan podebljanim slovima čija veličina doseže najmanje dvije trećine veličine najvećih slova na etiketi. Osim toga, na etiketi može biti naveden naziv oznake izvornosti popraćen izrazom „mali” u slučaju sireva veličine definirane u točki 2.

    Navodi se da je, neovisno o propisanim oznakama koje se primjenjuju na sve sireve i prethodno navedenom izrazu, zabranjena upotreba pridjevaka ili navoda uz predmetnu oznaku podrijetla pri označivanju, oglašavanju, na računima ili vrijednosnicama, uz iznimku posebnih trgovačkih ili proizvodnih marki.

    Obvezno je isticanje oznake ZOI Europske unije.

    4.   Sažeta definicija zemljopisnog područja

    Proizvodnja mlijeka mora se provoditi na zemljopisnom području koje obuhvaća sljedeće općine departmana Indre (36):

    Azay-le-Ferron, Le Blanc, Ciron, Concremiers, Douadic, Fontgombault, Ingrandes, Lingé, Lurais, Lureuil, Martizay, Mauvières, Mérigny, Néons-sur-Creuse, Pouligny-Saint-Pierre, Preuilly-la-Ville, Rosnay, Ruffec, Saint-Aigny, Saint-Hilaire-sur-Benaize, Sauzelles, Tournon-Saint-Martin.

    5.   Povezanost sa zemljopisnim područjem

    „Pouligny-Saint-Pierre” jest sir proizveden od sirovog kozjeg mlijeka. Ima oblik piramide, s izbrazdanom korom bijele boje do boje slonovače, koja može biti plavkaste boje, dobiven sporom koagulacijom mliječnog gruša dobivenog dodavanjem starter-kulture dobivene od sirutke ili sirutke dobivene u okviru prethodno provedenog grušanja. Kremasta i topiva struktura njegova tijesta i njegove aromatične note, u kojima prevladava fermentirani okus mlijeka, povezani su s pravilima o prehrani stada, kojima se daje prednost određenom krmivu dobivenom na zemljopisnom području i sa znanjem i umijećem proizvođača i prerađivača sira.

    Zemljopisno područje, koje se nalazi zapadno od departmana Indre, u okolici sela Pouligny-Saint-Pierre, u potpunosti čini dio Regionalnog parka prirode Brenne. Riječ je o regiji koja je vrlo jedinstvena, a koju čine glinovito-vapnenački visoravni nastale tijekom jurskog razdoblja, koja je na sjeveru ograničena močvarama Brennea, a jugozapadno dolinom rijeke Creuse te čija je klima toplija i suša klimu u odnosu na klimu okolnih područja.

    Ta klima i jedinstvena geologija pogodovale su razvoju raznolike flore, sastavljene od stabala višnje, ledina, aromatičnog bilja, borova i hrastova, grahoraka i lucerne.

    Na pjeskovito-ilovastim tlima Brennea nalaze se prirodni pašnjaci prekriveni kasnom travom, dok su pjeskovita tla u dolini rijeke Creuse, koja se ljeti isušuju, pogodnija za uzgoj pašnjaka na bazi trave i/ili mahunarki.

    Svim tim prirodnim čimbenicima objašnjena je činjenica da se su stanovnici te regije u jednom trenutku okrenuli uzgoju koza („krava za siromašne”), otpornih i nezahtjevnih životinja.

    Budući da su mliječna kozja gospodarstva izvorno bila vrlo mala, svaki je poljoprivrednik proizvodio tek nekoliko sireva za vlastitu potrošnju. Sakupljači prerađivači sira postupno su počeli sakupljati sireve kako bi ih sušili i stavljali na različita tržišta u Parizu, Limogesu, Châteaurouxu, Bloisu i Lyonu.

    Prema tome, proizvodnja se razvila kako slijedi: proširila su se poljoprivredna gospodarstva, a prikupljanje sireva proizvedenih od sirovog mlijeka, na temelju ponajprije mliječnog gruša, organizirano je oko pogona za zrenje sireva. „Pouligny-Saint-Pierre” predstavljao je prvi kozji ZOI priznat 1972. u Francuskoj.

    Uzgajivači koza danas na najbolji mogući način upotrebljavaju resurse tog područja, čiji je poljoprivredni potencijal prilično slab, kako bi prehranili stada koza. Uspostavili su sustav hranjenja u kojem je spojena raznolikost dostupnih prirodnih resursa (proizvodnja krme, ispaša, trava koja se daje kao hrana, proizvodnja žitarica i mahunarki) što, zajedno s trenutačnom uzgojnom praksom, omogućuje bolji nadzor kvalitete korištenog mlijeka (sadržaj masti, udio bjelančevina i prirodna flora mlijeka).

    Proizvođači sira upotrebljavaju specifično znanje i iskustvo u području proizvodnje u svrhu vrednovanja kvalitete upotrijebljenog mlijeka, osobito očuvanjem lokalne mikrobiološke flore. Prerađivači posjeduju znanje i vještine koji im omogućuju da usavrše razvoj površinske flore u precizno definiranim uvjetima temperature, vlažnosti i trajanja.

    Prema tome, svi ti ljudski čimbenici očuvali su se na zemljopisnom području sve do danas.

    U pogledu specifičnih značajki sira „Pouligny-Saint-Pierre” riječ je o siru dobivenom od punomasnog i sirovog kozjeg mlijeka u obliku izdužene krnje piramide s pravilnim stranama. Njegova je kora izbrazdana, bijele boje do boje slonovače, prošarana je i može biti blago plavkasta. Okus je uravnotežen i nema prekomjernu slanost ili kiselost. Tekstura je kremasta i topiva. Sadržava aromatične note u kojima prevladava fermentirani okus mlijeka, s notama ‚kozjeg mirisa’, ‚gljiva’ i ‚lješnjaka’.

    Povezanost između posebnosti proizvoda te prirodnih i ljudskih čimbenika na zemljopisnom području temelji se ponajprije na klimi i geologiji, kojima se objašnjava postojanje poljoprivrednog zemljišta koja se tijekom ljeta isušuju u tom dijelu Brennea, koja su već dugo, i sve do danas, najpogodnija za proizvodnju krme, koja i dalje predstavlja temelj raznolike prehrane koza čije mlijeko pridonosi svojstvima sira „Pouligny-Saint-Pierre”. Zahvaljujući najboljoj mogućoj upotrebi različitih vrsta tla dostupnih na zemljopisnom području, uzgajivači Brennea mogli su proizvoditi kvalitetno kozje mlijeko koje se upotrebljavalo za proizvodnju sira, koji je izvorno bio namijenjen za potrošnju unutar obitelji.

    Osim toga, izbor upotrebe sirovog i punomasnog mlijeka te primjena metode prerade mlijeka objašnjavaju se ograničenjima te proizvodnje, koja se izvorno provodila na poljoprivrednom gospodarstvu.

    Osim toga, proizvođači su razvili posebni kalup, čiji je piramidalni oblik izvorno nadahnut tornjem crkve u Pouligny-Saint-Pierreu. Upotreba šiljastog piramidalnog kalupa siru daje njegov originalni oblik, koji predstavlja važan element njegova vizualnog identiteta i ima ključnu ulogu u razvoju njegove teksture. Stvaranje mliječnog gruša u tom tradicionalnom kalupu povezano s aktualnim proizvodnim tehnikama, koje se temelje na tradicionalnom znanju i vještinama koje su prvotno stekli proizvođači na poljoprivrednim gospodarstvima, a koje danas dijele svi (dodavanje starter-kulture dobivene od sirutke ili sirutke dobivene u okviru prethodno provedenog grušanja, kalupljenje gruša s pomoću grabilice male zapremnine, prirodno i sporo cijeđenje, soljenje suhom soli) omogućuju dobivanje strukturiranog i dobro ocijeđenog gruša, koji siru daje karakterističnu kremastu i topivu teksturu. Ta tekstura, uravnotežene značajke sira u pogledu okusa i aromatične note u kojima prevladava fermentirani okus mlijeka, s notama „kozjeg mirisa”, „gljiva” i „lješnjaka”, postižu se zahvaljujući pažljivom upravljanju sirara postupkom tijekom razdoblja zrenja od najmanje 10 dana (devet dana za mali „Pouligny-Saint-Pierre”), čime se potiče razvoj izbrazdane kore bijele boje do boje slonovače ili plavkaste boje.

    Upućivanje na objavu specifikacije

    (članak 6. stavak 1. drugi podstavak ove Uredbe)

    https://extranet.inao.gouv.fr/fichier/CDC-PoulStPierre-050919.pdf


    (1)  SL L 343, 14.12.2012., str. 1.


    Top