Back to EUR-Lex homepage

EUR-Lex Access to European Union law

Back to EUR-Lex homepage

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

Use quotation marks to search for an "exact phrase". Append an asterisk (*) to a search term to find variations of it (transp*, 32019R*). Use a question mark (?) instead of a single character in your search term to find variations of it (ca?e finds case, cane, care).
Search tips
Need more search options? Use the Advanced search
You are here

Document 52017AE5168

Mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora o „Prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive 92/106/EEZ o utvrđivanju zajedničkih pravila za određene vrste kombiniranog prijevoza robe između država članica” (COM(2017) 648 final/2 – 2017/0290 (COD))

EESC 2017/05168

SL C 262, 25.7.2018, p. 52–57 (BG, ES, CS, DA, DE, ET, EL, EN, FR, HR, IT, LV, LT, HU, MT, NL, PL, PT, RO, SK, SL, FI, SV)

25.7.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 262/52

Mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora o „Prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive 92/106/EEZ o utvrđivanju zajedničkih pravila za određene vrste kombiniranog prijevoza robe između država članica”

(COM(2017) 648 final/2 – 2017/0290 (COD))

(2018/C 262/09)

Izvjestitelj:

Stefan BACK

Zahtjev za savjetovanje:

Europski parlament, 29.11.2017.

Europsko vijeće, 4.12.2017.

Pravni temelj:

članak 91. stavak 1. UFEU-a

 

 

Nadležna stručna skupina:

Stručna skupina za promet, energiju, infrastrukturu i informacijsko društvo

Datum usvajanja u Stručnoj skupini:

5.4.2018.

Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:

19.4.2018.

Plenarno zasjedanje br.:

534

Rezultat glasovanja

(za/protiv/suzdržani):

159/1/3

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

 EGSO podupire inicijativu za ažuriranje Direktive 92/106/EEZ (dalje u tekstu: Direktiva) u cilju povećanja učinkovitosti i privlačnosti koncepta kombiniranog prijevoza te povećanja održivosti prijevoza u skladu s ciljevima utvrđenima u Bijeloj knjizi o prometu iz 2011. i obvezama koje proizlaze iz Pariškog sporazuma.

1.2.

 EGSO podupire proširenje područja primjene Direktive na domaći prijevoz kako bi se dodatno rasteretio cestovni prijevoz.

1.3.

 EGSO također ima pozitivan stav prema naporima u pogledu pojednostavljenja Direktive radi povećanja privlačnosti koncepta i poboljšanja pravne sigurnosti.

1.4.

 EGSO osobito korisnim smatra pojednostavljenje razgraničenja dionica cestovnog prijevoza, uključujući opciju fleksibilnosti koja se nudi državama članicama i omogućuje prilagodbu lokalnim uvjetima. Unatoč tomu, EGSO ističe da bi ograničenje od 20 % udaljenosti između početne točke utovara i krajnje točke istovara moglo dovesti do udaljenosti u cestovnom prijevozu znatno većih od 300 kilometara; u tom se slučaju u Bijeloj knjizi o prometu iz 2011. preporučuje postupan prelazak s cestovnog na druge vrste prijevoza.

1.5.

 Radi olakšavanja pristupa informacijama o provedbi Direktive u pojedinoj državi članici te olakšavanja planiranja usluga kombiniranog prijevoza, EGSO predlaže uvođenje obveze za države članice kojom se od njih zahtijeva da na posebnoj internetskoj stranici stave na raspolaganje sve relevantne informacije o provedbi Direktive.

1.6.

 EGSO odobrava objašnjenja i pojednostavljenja koja proizlaze iz opširne dokumentacije koja bi trebala biti dostupna u svrhu nadzora usklađenosti te iz odredbe kojom se propisuje da ti dokumenti mogu biti u elektroničkom obliku. EGSO predlaže da, gdje god je primjenjivo, sve nacionalne odluke o odobravanju duljih cestovnih dionica također budu uključene u dokumente koje je potrebno staviti na raspolaganje.

1.7.

 EGSO cijeni predloženu obvezu država članica koja se odnosi na ulaganja u terminale za pretovar, a osobito obvezu koordinacije ulaganja sa susjednim državama članicama. Ipak, EGSO izražava sumnju u to da je cilj najveće udaljenosti od 150 kilometara između bilo koje lokacije u EU-u i najbližeg terminala realan, imajući na umu stanje u područjima s niskom gustoćom naseljenosti i slabo razvijenom željezničkom i lučkom mrežom te stoga predlaže jasnu opciju fleksibilnosti.

1.8.

 Kako bi se povećala sigurnost i ubrzali učinci poticaja za tu vrstu prijevoza, u mišljenju EGSO-a razmatrat će se mjere potpore za kombinirani prijevoz koje bi bile spojive s unutarnjim tržištem i izuzete od obveze prijavljivanja koju iziskuju pravila o državnim potporama, pod uvjetom da je iznos potpore manji od prethodno utvrđenog praga.

1.9.

 EGSO dvoji oko korisnosti predložene odredbe iz članka 1. stavka 2. drugog podstavka kojom se iz usluga kombiniranog prijevoza izuzimaju određene dionice putovanja unutarnjim plovnim putovima i pomorskim prijevozom. EGSO smatra da je taj prijedlog nejasan i podložan različitim tumačenjima te dvoji oko njegove korisnosti jer u željezničkom prijevozu nisu potrebni slični kriteriji odabira, koji se jasno temelje na isključivanju izbora koje ne treba poticati.

1.10.

 Usto, EGSO ne razumije zašto takozvano „izuzimanje od kabotaže” iz članka 4. Direktive nije izmijenjeno. Kad je riječ o prometnoj politici, EGSO najprije upućuje na prijedloge koji se trenutačno razmatraju i koji se odnose na pristup tržištu međunarodnog cestovnog prijevoza robe u pogledu kabotaže i trenutačnu raspravu o pristupu tržištu i tržišnom natjecanju, uključujući socijalne aspekte. EGSO također upućuje na opće načelo prema kojemu bi pružanje usluga u zemlji u kojoj pružatelj usluga nema poslovni nastan trebalo biti privremeno. EGSO smatra da ništa ne sprečava usvajanje odredbe kojom se dionice cestovnog prijevoza tereta u okviru usluga kombiniranog prijevoza definiraju kao zasebne usluge prijevoza – osim u slučaju kad se usluga prijevoza u cijelosti obavlja pomoću jedne kombinacije kamiona ili vozila, uključujući traktor – i kojom se propisuje da se Uredba (EZ) br. 1072/2009 primjenjuje na sve usluge. Članak 4. Direktive potrebno je izmijeniti u tom smislu.

1.11.

 EGSO je iznenađen što u prijedlog o izmjeni Direktive nije uključena odredba iz članka 2. Direktive kojom se od država članica zahtijeva da do 1. srpnja 1993. usluge kombiniranog prijevoza iz članka 1. izuzmu iz svih sustava kvota i odobrenja. Prema trenutačnoj formulaciji i s obzirom na prošireno područje primjene Direktive, moglo bi se protumačiti da taj članak ima širi učinak nego što je to vjerojatno planirano, osobito u pogledu pristupa tržištu. EGSO stoga predlaže preformuliranje ili brisanje tog članka.

1.12.

 EGSO prima na znanje da se u prijedlogu o izmjeni Direktive ne razmatra primjenjivost Direktive 96/71/EZ o upućivanju radnika na kombinirani prijevoz. EGSO pretpostavlja da će se Direktiva primjenjivati i na usluge kombiniranog prijevoza te da to također vrijedi i za predloženi lex specialis o upućivanju radnika u cestovnom prijevozu koji predlaže Komisija (COM(2017) 278).

1.13.

 EGSO također ističe znatan potencijal digitalizacije u pogledu olakšavanja i promicanja kombiniranog prijevoza. Prethodno je navedeno nekoliko primjera mogućih daljnjih koraka. U tom području postoji golem potencijal za razvoj prijevoza u cjelini, uključujući kombinirani prijevoz.

1.14.

 EGSO preporučuje Komisiji da i u slučaju Cipra i Malte za pronalaženje rješenja za troškove prijevoza razmotri mogućnost sličnu onoj iz Uredbe Vijeća (EZ) br. 1405/2006.

2.   Kontekst

2.1.

 Europska komisija predstavila je 8. studenoga 2017. drugi dio svojeg paketa o mobilnosti na čelu s glavnom komunikacijom naslovljenom „Ostvarivanje mobilnosti s niskom razinom emisija” (COM(2017) 675).

2.2.

 Drugi dio paketa sadržava sljedeće prijedloge:

—

prijedlog novih normi za CO2 za osobna i dostavna vozila nakon 2020. te prijedlog o reviziji Uredbe (EZ) 715/2007 s povećanim normama za emisije;

—

prijedlog o reviziji Direktive 2009/33/EZ o čistim vozilima u cilju postroživanja odredaba kojima se promiče javna nabava takvih vozila;

—

prijedlog o izmjeni Direktive 92/106/EEZ o kombiniranom prijevozu u cilju daljnjeg promicanja te vrste prijevoza i poticanja koncepata prijevoza kojima se smanjuje cestovni promet;

—

prijedlog o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1073/2009 o pristupu međunarodnom tržištu usluga prijevoza običnim i turističkim autobusima u cilju daljnjeg otvaranja tog tržišta i promicanja jeftinijeg javnog prijevoza autobusom kako bi se smanjilo putovanje automobilom;

—

paket sadržava i akcijski plan o infrastrukturi za alternativna goriva u cilju povećanja ulaganja u izgradnju takve infrastrukture kako bi se olakšala prekogranična mobilnost u EU-u uz korištenje tih goriva.

2.3.

 Paket obuhvaća kombinaciju mjera usredotočenih na ponudu i potražnju radi usmjeravanja Europe prema mobilnosti s niskom razinom emisije te jačanje konkurentnosti europskog automobilskog ekosustava i ekosustava mobilnosti. Njime se nastoje omogućiti veća politička i regulatorna sigurnost te stvoriti jednaki uvjeti za sve.

2.4.

 Prijedlog sadržan u ovom mišljenju odnosi se na izmjenu Direktive 92/106/EEZ o utvrđivanju zajedničkih pravila za određene vrste kombiniranog prijevoza robe između država članica (Direktiva) (COM(2017)648) (prijedlog). Obuhvaća sljedeće glavne dijelove:

—

Kombinirani prijevoz više ne mora biti prekograničnog karaktera. Komisija procjenjuje da u državama članicama postoji znatan potencijal za domaći kombinirani prijevoz.

—

Ukida se zahtjev za najmanju udaljenost u necestovnom prijevozu. S druge strane, novom odredbom predviđa se da se pomorski prijevoz ili prijevoz unutarnjim plovnim putovima ne uzimaju u obzir ako ne postoji alternativa.

—

Za kombinirani prijevoz može se upotrebljavati svaka utovarna jedinica usklađena s kriterijima utvrđenima normama ISO6346 ili EN13044 ili cestovno vozilo koje se prevozi željeznicom, unutarnjim ili morskim plovnim putovima.

—

Pravilo o ograničavanju cestovnog prijevoza izmijenjeno je na taj način da propisana najveća izravna udaljenost između početne i/ili završne cestovne dionice u EU-u sada iznosi 150 km ili 20 % zračne udaljenosti u izravnoj liniji između početne točke utovara i krajnje točke istovara. To se ograničenje ne primjenjuje na prazne utovarne jedinice ili prijevoz do točke preuzimanja ili s točke isporuke.

—

Države članice mogu odobriti udaljenosti dulje od onih iz prethodne točke kako bi se omogućio dolazak do najbližeg terminala s odgovarajućom opremom i kapacitetom.

—

Kako bi cestovni prijevoz postao dio usluga kombiniranog prijevoza, prijevoznik mora pokazati da je prijevoz dio usluga kombiniranog prijevoza. U prijedlogu se navodi koje informacije treba pružiti o usluzi prijevoza u cjelini i o njezinim različitim dijelovima. Ne smiju se zahtijevati dodatne informacije. Informacije se mogu pružiti u obliku različitih putnih isprava, uključujući u elektroničkom obliku. Informacije se moraju moći pružiti tijekom pregleda vozila na cesti.

—

Prihvaćaju se propisno opravdana odstupanja od planirane rute.

—

Države članice moraju poduzeti mjere za potporu ulaganjima u terminale za pretovar u suradnji sa susjednim državama članicama.

—

Svaka država članica mora imenovati jedno ili više nadležnih tijela koja će biti zadužena za provedbu Direktive i služiti kao kontaktna točka za pitanja provedbe.

—

Prijedlogom se od država članica također zahtijeva poštovanje obveze izvješćivanja o razvoju kombiniranog prijevoza.

—

Trenutačno izuzeće od pravila o kabotaži i dalje se primjenjuje na usluge cestovnog prijevoza (cestovne dionice), dio prekograničnog prijevoza između država članica koji se u cijelosti odvija na državnom području države članice. Komisija to izuzeće opravdava navodom da je u održanim savjetovanjima pokazano da ta odredba pridonosi povećanju privlačnosti rješenja u području kombiniranog prijevoza. Komisija također upućuje na presudu Suda u predmetu C-2/84 (Komisija protiv Italije), u kojoj se navodi da bi kombinirani prijevoz trebalo smatrati jedinstvenom povezanom uslugom međunarodnog prijevoza.

—

U razlozima prijedloga Komisija također ističe da će se pravila o upućivanju radnika primjenjivati na nacionalni kombinirani prijevoz, kao što se primjenjuju na kabotažu. Međutim, nema jasnih navoda o pravilima o upućivanju radnika i uslugama međunarodnog kombiniranog prijevoza.

3.   Opće napomene

3.1.

 EGSO podupire inicijativu za ažuriranje Direktive o kombiniranom prijevozu kao sredstvo za povećanje učinkovitosti i privlačnosti koncepta kombiniranog prijevoza. Time će se povećati održivost prijevoza, rasteretiti cestovni prijevoz i smanjiti emisije stakleničkih plinova te pridonijeti ciljevima utvrđenima u Bijeloj knjizi o prometu iz 2011. i poštovanju obveza koje su EU i njegove države članice preuzeli u sklopu Pariškog sporazuma.

3.2.

 EGSO podupire proširenje područja primjene Direktive uključivanjem usluga domaćeg prijevoza, čiji je potencijal za razvoj kombiniranog prijevoza nedovoljno iskorišten, baš kao i posljedično rasterećenje cestovnog prijevoza.

3.3.

 EGSO ima pozitivan stav i prema pojednostavljenju regulatornog okvira za kombinirani prijevoz, kojim se nastoji povećati dostupnost koncepta i poboljšati pravna sigurnost, a to bi trebalo pridonijeti povećanju njegove privlačnosti.

3.4.

 U tom je kontekstu osobito korisna poboljšana jasnoća kriterija o razgraničenju dionica cestovnog prijevoza: kriteriji su jednostavni, jasni i onemogućuju različita tumačenja. Unatoč tomu, EGSO zaključuje da bi ograničenje od 20 % zračne udaljenosti između početne točke utovara i krajnje točke istovara moglo dovesti do udaljenosti u cestovnom prijevozu većih od 300 kilometara; u tom se slučaju u Bijeloj knjizi o prometu iz 2011. preporučuje postupan prelazak s cestovnog na druge vrste prijevoza, osobito u regijama sa slabo razvijenim mrežama ili velikim udaljenostima između terminala. Međutim, EGSO daje prednost općem interesu u okviru kojega se koncept kombiniranog prijevoza nastoji učiniti zanimljivim za korisnike i dodanoj vrijednosti jasne i jednostavne definicije te stoga odobrava predloženo rješenje.

3.5.

 EGSO također cijeni fleksibilnost država članica u pogledu proširenja dionica cestovnog prijevoza koliko je to potrebno radi dolaska do zemljopisno najbližeg prijevoznog terminala koji ima potreban operativni kapacitet za utovar ili istovar u smislu opreme za pretovar, kapaciteta terminala ili odgovarajućih usluga željezničkog prijevoza tereta.

3.5.1

 EGSO napominje da države članice mogu odlučiti hoće li to odobrenje dodijeliti s pomoću odredbe opće primjenjivosti ili na temelju pojedinačnog slučaja. EGSO ističe važnost transparentnosti i stoga smatra da bi nacionalne odredbe u vezi s tim pitanjem te odluke o pojedinačnim slučajevima, gdje god je to primjenjivo, trebale biti dostupne na posebnoj internetskoj stranici u skladu s drugim stavkom novog članka 9.a na koji se upućuje u članku 1. stavku 7. prijedloga.

3.6.

 Kako bi se olakšalo planiranje usluga kombiniranog prijevoza i kako bi se koncept učinio privlačnijim, EGSO predlaže da sve relevantne informacije o provedbi Direktive u pojedinoj državi članici budu dostupne na posebnoj internetskoj stranici u svakoj državi članici te da se u članak 9.a drugi stavak prijedloga uvede odredba u tu svrhu.

3.7.

 EGSO odobrava objašnjenje iz članka 3. prijedloga koje se odnosi na dokumente koji se moraju pružiti u svrhu provjera usklađenosti, zabranu zahtijevanja dodatnih dokumenata i mogućnost pružanja potrebnih dokumenata u elektroničkom obliku. Ta odredba pridonosi olakšavanju usluga i povećanju pravne sigurnosti. Ipak, EGSO se pita treba li na raspolaganje staviti i odluku donesenu u slučajevima kad je država članica odobrila dulju cestovnu dionicu u skladu s člankom 1. stavkom 3. i kad je to odobrenje izdano u obliku posebne odluke.

3.8.

 EGSO sa zadovoljstvom prima na znanje usredotočenost na ulaganja u terminale za pretovar i obvezu koordinacije takvih ulaganja sa susjednim državama članicama i Komisijom kako bi se zajamčila ravnomjerna i dostatna zemljopisna raspoređenost, osobito u mreži TEN-T, te kako bi se naglasak stavio na osiguravanje da nijedna lokacija u EU-u ne bude udaljena više od 150 km od takvog terminala. Međutim, EGSO sumnja u izvedivost tog cilja u područjima s niskom gustoćom naseljenosti i slabo razvijenom željezničkom i lučkom mrežom.

3.9.

 Potpore za kombinirani prijevoz prije dodjele moraju biti prijavljene Europskoj komisiji i odobrene u skladu s pravilima o državnim potporama. Zbog dugotrajnih postupaka, korisnik potporu najčešće prima tri godine nakon što nacionalno javno tijelo donese odluku o potpori, a u nekim slučajevima, kada programi moraju biti izmijenjeni, korisnik snosi rizik od gubitka svih naknada. Kako bi se smanjila neizvjesnost i ubrzao postupak, EGSO smatra da potpore niže od određenog iznosa, na primjer 35 % ukupnih troškova, treba automatski smatrati sukladnima Ugovoru te da one trebaju biti izuzete od obveze prijavljivanja.

3.10.

 Usto, EGSO usmjerava pozornost na mogućnosti daljnjeg razvoja kombiniranog prijevoza s pomoću digitalizacije. U prijedlogu se poduzimaju mjere tako što se omogućuje uporaba dokumenata u elektroničkom obliku i uspostava posebnih internetskih stranica u svim državama članicama.

4.   Posebne napomene

4.1.

 EGSO napominje da se u članku 1. drugom stavku prijedloga iz koncepta kombiniranog prijevoza izuzimaju sve vrste prijevoza unutarnjim plovnim putovima ili sve vrste pomorskog prijevoza za koje ne postoji odgovarajuća alternativa cestovnog prijevoza ili koje nije moguće izbjeći u komercijalno isplativoj usluzi. Ta je odredba povezana s ukidanjem zahtjeva za najmanju udaljenost koji se odnosi na prijevoz unutarnjim plovnim putovima i pomorski prijevoz te ispunjavanjem odredbe iz uvodne izjave 9. sadržane u preambuli u kojoj se navodi da bi „stoga bilo korisno ukinuti tu najmanju udaljenost, a istodobno zadržati isključenost određenih usluga poput onih koje uključuju dubokomorski prijevoz ili kratke trajektne linije”. EGSO izražava sumnje u sadržaj i formulaciju te odredbe.

4.1.1

 Prema trenutačnoj formulaciji u Direktivi, jedan od učinaka koji zahtjev za udaljenost od 100 km ima na prijevoz unutarnjim plovnim putovima i pomorski prijevoz jest izuzeće kratkog trajektnog prijevoza i dubokomorske plovidbe, koja se razlikuje od priobalne plovidbe. To proizlazi iz činjenice da se zahtjev od 100 km primjenjuje na prijevoz unutar EU-a. Očito je da bi prijedlog sadržan u članku 2. drugom stavku trebao imati jednak učinak.

4.1.2

 Međutim, predložena odredba mogla bi prouzročiti nesigurnost u pogledu primjene, a možda i stvoriti regulatorne prepreke provedbi projekata u području kombiniranog prijevoza.

Stoga kriterij koji se odnosi na nepostojanje „odgovarajuće alternative cestovnog prijevoza” ne daje odgovor na pitanje treba li se istovjetnost procijeniti na temelju potrebnog vremena, duljine u kilometrima ili troškova. Jednako tako, kriterij koji se odnosi na dionicu „koju nije moguće izbjeći u komercijalno isplativoj usluzi” može se široko tumačiti.

4.1.3

 Stoga EGSO dvoji oko korisnosti predložene odredbe, osobito jer u željezničkom prijevozu nisu potrebni slični kriteriji odabira, koji se jasno temelje na isključivanju izbora koje nije potrebno poticati.

4.2.

 Usto, EGSO ne razumije zašto takozvano „izuzimanje od kabotaže” iz članka 4. Direktive nije izmijenjeno. Kad je riječ o prometnoj politici, EGSO najprije upućuje na prijedloge koji su u postupku i koji se odnose na pristup tržištu u međunarodnom cestovnom prijevozu robe u pogledu kabotaže i trenutačnu raspravu o pristupu tržištu i tržišnom natjecanju, uključujući socijalne aspekte. EGSO također ima na umu opće načelo prema kojemu bi pružanje usluga u zemlji u kojoj pružatelj usluga nema poslovni nastan trebalo biti privremeno.

4.2.1

 EGSO prima na znanje dva argumenta Komisije kojima podupire odabrano rješenje. Prvi je taj da odgovori koje su poduzeća dala tijekom savjetovanja pokazuju da trenutačno rješenje pridonosi privlačnosti kombiniranog prijevoza. Drugi je taj da se usluga kombiniranog prijevoza, u okviru definicije sadržane u trenutačnoj formulaciji Direktive, smatra jedinstvenom uslugom međunarodnog prijevoza. Komisija podupire taj argument pozivajući se na sudsku praksu Suda, točnije na predmet C-2/84 (Komisija protiv Italije).

4.2.2

 EGSO smatra da se argument o sudskoj praksi Suda temelji na činjenici da je Sud bio ograničen odlukom zakonodavca da kombinirani prijevoz definira tako da se on smatra jedinstvenom uslugom ili prijevozom. Stoga je riječ samo o tome hoće li zakonodavac uslugu kombiniranog prijevoza promatrati u cjelini ili kao niz različitih usluga u okviru koncepta prijevoza. U svakom slučaju, EGSO ističe da je zakonodavac u trenutku donošenja Direktive smatrao da je prijevoznicima potrebno omogućiti slobodan pristup tržištu „u okviru početnih i/ili završnih dionica cestovnog prijevoza koje su sastavni dio kombiniranog prijevoza i koje mogu ili ne moraju uključivati prelazak granice”.

4.2.3

 EGSO smatra da ništa ne sprečava donošenje odredbe kojom se predviđa da su dionice cestovnog prijevoza tereta u okviru usluga kombiniranog prijevoza zasebne usluge prijevoza i da se Uredba (EZ) br. 1072/2009 primjenjuje na sve usluge cestovnog prijevoza. Članak 4. Direktive potrebno je izmijeniti u tom smislu.

4.3.

 U tom kontekstu također iznenađuje što u prijedlog nije uključena odredba iz članka 2. Direktive kojom se od država članica zahtijeva da do 1. srpnja 1993. usluge kombiniranog prijevoza iz članka 1. oslobode svih sustava kvota i ovlaštenja, osobito uzimajući u obzir činjenicu da se područje primjene Direktive proširuje kako bi se njime obuhvatio nacionalni kombinirani prijevoz.

4.3.1

 Proširenjem područja primjene Direktive na usluge nacionalnog kombiniranog prijevoza ta će se odredba primjenjivati i na takve usluge. Odredba je formulirana prilično široko te se može protumačiti da se njome kombinirani prijevoz izuzima iz pravila o pristupu profesiji utvrđenih Uredbom (EZ) br. 1071/2009 i svih ograničenja pristupu tržištu u pogledu kombiniranog prijevoza.

4.3.2

 EGSO pretpostavlja da su takvi učinci nenamjerni i stoga predlaže brisanje ili preformuliranje tog članka kako bi se objasnilo da se oslobađanje od sustava kvota i ovlaštenja primjenjuje ne dovodeći u pitanje pravila o pristupu profesiji ili tržištu koja se odnose na sve uključene vrste prijevoza.

4.4.

 Nadalje, EGSO napominje da prijedlog ne obuhvaća pitanje primjenjivosti Direktive o upućivanju radnika na usluge kombiniranog prijevoza, uz iznimku navoda iz obrazloženja o primjenjivosti predloženog lex specialisa na upućivanje radnika u cestovnom prijevozu. To bi značilo da se pravila o upućivanju radnika iz Direktive 96/71/EZ primjenjuju na cestovni prijevoz u kontekstu nacionalnog kombiniranog prijevoza.

4.4.1

 EGSO pretpostavlja da se pravila o upućivanju radnika primjenjuju i na svako upućivanje u okviru usluga kombiniranog prijevoza koje ispunjavaju kriterije iz članka 1. Direktive 96/71/EZ i predloženog lex specialisa ako i kad ga se odobri.

4.5.

 EGSO prima na znanje zabrinutost zbog troškova pomorskih veza na dugim relacijama za periferne otoke poput Cipra i Malte te ističe važnost koju u tom pogledu ima režim potpore uspostavljen Uredbom Vijeća (EZ) br. 1405/2006 s ciljem naknade troškova prijevoza u vezi s poljoprivredom na određenim manjim egejskim otocima. EGSO predlaže da Komisija razmotri mogućnost sličnog rješenja i za Cipar i Maltu.

Bruxelles, 19. travnja 2018.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Luca JAHIER

Top