52017AE5043

EUR-Lex

Access to European Union law

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

EUROPA
EUR-Lex home
EUR-Lex - 52017AE5043 - EN

Help

Search tips

Need more search options? Use the Advanced search

Document 52017AE5043

Help

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Zajedničkoj komunikaciji Europskom parlamentu i Vijeću „Novi poticaj partnerstvu Afrike i EU-a” (JOIN(2017) 17 final)

EESC 2017/05043

SL C 237, 6.7.2018, p. 66–73 (BG, ES, CS, DA, DE, ET, EL, EN, FR, HR, IT, LV, LT, HU, MT, NL, PL, PT, RO, SK, SL, FI, SV)

HTML

PDF

Official Journal

6.7.2018

Službeni list Europske unije

C 237/66

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Zajedničkoj komunikaciji Europskom parlamentu i Vijeću „Novi poticaj partnerstvu Afrike i EU-a”

(JOIN(2017) 17 final)

(2018/C 237/11)

Izvjestitelj:

Mihai MANOLIU

Zahtjev za savjetovanje:	Europska komisija, 5.7.2017.
Pravni temelj:	članak 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za vanjske odnose
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	22.2.2018.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	15.3.2018.
Plenarno zasjedanje br.:	533
Rezultat glasovanja (za/protiv/suzdržani):	185/2/1

1. Zaključci i preporuke

1.1.

EGSO smatra da će u globalnom kontekstu koji se brzo mijenja 2018. godina odigrati odlučujuću ulogu za produbljenje partnerstva Afrike i EU-a. Oba kontinenta suočena su s velikim i dubokim promjenama političke, gospodarske i društvene dimenzije. Takvo okruženje otvara mogućnosti za preoblikovanje i produbljivanje partnerstva. Stoga EGSO smatra da Unija ovaj put mora poseban naglasak staviti na sudjelovanje novih dionika koji dolaze iz područja gospodarstva, ali i europskog civilnog društva, u razvojnim projektima na afričkom kontinentu. Potpora razvoju Afrike ne bi smjela biti samo odgovornost institucija EU-a, već i rezultat zajedničkog napora cijelog europskog društva.

1.2.

Europski gospodarski i socijalni odbor stoga preporuča da sve relevantne nadležne institucije nastave raditi na održavanju mira i sigurnosti u Africi i pomagati afričkim organizacijama u sprječavanju sukoba, terorizma i organiziranog kriminala. EGSO pozdravlja pokretanje inicijative za partnerstvo između Afrike i EU-a i takav korak smatra potrebnim s obzirom na nove geostrateške okolnosti s kojima se oba kontinenta suočavaju:

—	humano i dostojanstveno upravljanje migracijskim tokovima koji se doživljavaju kao nekontrolirani,

—	mogućnost priljeva izbjeglica;

—	nesigurnost na granicama Europske unije kao rezultat nestabilnosti raznih političkih režima i nepostojanja vladavine prava u pojedinim afričkim državama;

—	sve veći utjecaj drugih regionalnih sila u Africi (npr. Kine) – velika zainteresiranost za afričke prirodne resurse i bilateralne gospodarske odnose ne potiču države tog kontinenta na jaču međunarodnu suradnju;

—	nepredvidljivo međunarodno političko djelovanje Sjedinjenih Država kao i izazovi prouzročeni klimatskim promjenama.

1.3.

Kad je riječ o rješavanju problema hrane, EGSO smatra da EU, u suradnji s Afričkom unijom, treba utvrditi uspješne lokalne projekte i politike i potaknuti njihovo širenje u što veći broj afričkih regija i država. U tom pogledu ne treba zaboraviti demografske parametre zbog čijeg će dinamičnog rasta trebati stvoriti dodatna radna mjesta, i to 18 milijuna godišnje do 2035. Održivi gospodarski razvoj u Africi podliježe znatnim ograničenjima o kojima EU treba voditi računa i koja su usko povezana sa sljedećim aspektima:

—	jakom ovisnošću o intenzivnom iskorištavanju prirodnih resursa (nezakonita trgovina resursima),

—	sklonošću ka nestabilnosti kao posljedici rata, kršenja ljudskih prava, društvenih nejednakosti, fundamentalizma i klimatskih katastrofa,

—	posljedicama klimatskih promjena,

—	posljedicama nestašice hrane i vode,

—	sanitarnim problemima,

—	epidemijama i zaraznim bolestima,

—	nedostatkom koherentnih poljoprivrednih politika koje bi odgovarale lokalnim okolnostima.

1.4.

Problemi koje smo upravo naveli ne samo da uzrokuju prisilno i dobrovoljno raseljavanje, već i u velikoj mjeri doprinose nezakonitim migracijama, koje su često pod nadzorom organiziranog kriminala te vrše veliki pritisak na sustave upravljanja u zemljama podrijetla i tranzitnim zemljama i na njihove političke vlasti. Europa je mogućnosti reagirati na to sve zahvaljujući novom europskom konsenzusu o razvoju, politici susjedstva i Europskom migracijskom programu te uvođenjem odnosa koji se temelju na pojmu partnerstva. S priznatim predstavnicima civilnog društva (platforma, forum, volonteri) i socijalnih partnera Afrike, EGSO može na bitan način doprinijeti demokraciji i ljudskim pravima.

1.5.

EGSO traži da se civilno društvo u većoj mjeri integrira u buduće partnerstvo i da mu se dodijeli veća uloga koja će obuhvaćati sve od savjetovanja do nadziranja provedbe politika. To je važno za poštovanje načela usklađenosti razvojnih politika i za učinkovito sudjelovanje zainteresiranih dionika. Stoga EU može za afričke države predstavljati model dobrih praksi u pogledu povezivanja civilnog društva s postupkom donošenja odluka i osmišljavanja programa koji olakšavaju nastanak transnacionalnog afričkog civilnog društva. Jednako tako, Unija mora preuzeti aktivnu ulogu u razvoju civilnog društva u zemljama u kojima ga nema ili je slabo razvijeno.

1.6.

S obzirom na stratešku važnost obrazovanja, nediskriminatornog prijenosa znanja i općeg pristupa kulturi, kao temeljnog elementa uspostavljanja ozračja suradnje, jednoglasnog dijeljenja preuzetih vrijednosti i otvaranja pozitivnih mogućnosti za veliki broj mladih Afrikanaca, EGSO preporuča da se buduće partnerstvo Afrike i EU-a usmjeri na:

—	širenje uspješnih europskih programa poput Erasmusa+ u Afriku kako bi se omogućila mobilnost studenata i nastavnika na oba kontinenta i potaknula razmjena iskustava na sveučilišnoj razini;

—	poticanje i pružanje financijske podrške partnerstvima između europskih i afričkih sveučilišta koji vode ka razvijanju zajedničkih projekata i studijskih programa:

—	samo će kvalitetni obrazovni programi i strategije za borbu protiv socijalne isključenosti omogućiti suzbijanje vjerskog fundamentalizma koji pogađa određene afričke zemlje.

1.7.

EGSO smatra da je glavni model koji Europska unija može predložiti afričkom kontinentu njezin vlastiti primjer transnacionalne suradnje i provedba velikih transnacionalnih projekata, poput onih infrastrukturnih, ukoliko afričke države dogovore međusobnu suradnju za provedbu tih projekata. I ne samo to, Unija mora biti svjesna stručnosti koju može ponuditi u pogledu politika tranzicije prema demokratskom društvu i funkcionalnoj, konkurentnoj i uključivoj tržišnoj ekonomiji.

1.8.

EGSO predlaže da se partnerstvo zaduži za promicanje i ostvarivanje jednakosti među spolovima i emancipaciju žena i mladih te za priznavanje njihova doprinosa miru i izgradnji države, gospodarskom rastu, tehnološkom razvoju, borbi protiv siromaštva, zdravlju, dobrobiti te kulturnom i ljudskom razvoju. S cijelog afričkog kontinenta treba ukloniti sve oblike nasilja i društvene i političke diskriminacije prema ženama kako bi mogle u potpunosti uživati jednaka prava.

1.9.

EGSO napominje da je Kina nedavno postala glavni gospodarski saveznik Afrike te da posljedica tih promjena može biti da zemlje regije promijene svoje ciljeve vanjske politike ili da pokažu manje zanimanja za provedbu demokratskih reformi. Stoga EU mora s Afrikom sklopiti partnerstvo koje će uistinu pokrenuti i pojačati trgovinske odnose između dva kontinenta i stvoriti bolje uvjete na lokalnoj razini za europske investitore.

1.10.

EGSO preporuča da se u sve relevantne sporazume koje EU sklapa s trećim zemljama ili regijama radi poticanja održivog razvoja uvedu odredbe o dobrom upravljanju. koji pretpostavlja postojanje odgovornog, transparentnog, dinamičnog, pravednog, uključivog, učinkovitog i participativnog postupka provedbe politika uz poštovanje vladavine prava.

1.11.

EGSO također izražava žaljenje što je Afrika najsiromašniji kontinent na svijetu i jedini u kojem je siromaštvo poraslo. Više od 50 % njezina stanovništva živi u apsolutnoj oskudici, što je nepodnošljiva stvarnost. Treba povesti međunarodnu bitku protiv siromaštva u koju treba uključiti velike dionike u području razvoja, a treba i izraditi strategije i akcijske planove koji bi doprli do stanovništva u koje se nalazi u nepovoljnom položaju. Treba odrediti novu financijsku omotnicu koja se može planirati i predvidjeti. EGSO također smatra da je od suštinske važnosti osigurati učinkovito praćenje financijskih potpora kako bi se postigla bolja provedba zadanih ciljeva.

1.12.

EGSO pozdravlja želju Afrike da se na nju gleda kao na jedinstvenu, uključivu i panafričku cjelinu, što je izraženo usvajanjem Programa do 2063. i stvaranjem Afričke unije. Dobro upravljanje za održivi razvoj mora se temeljiti na čvrstim gospodarskim politikama (pravednima sa socijalnog i okolišnog stajališta), uspostavljanju nepodmitljivih demokratskih institucija koje vode računa o potrebama građana, kao i promicanju civilnog društva, borbi protiv socijalne isključenosti i gospodarskoj koheziji, ne zaboravljajući vladavinu prava, nadređenost prava, ljudska prava i jednake mogućnosti. Povoljna klima za ulaganje može dovesti do uspjeha.

2. Kontekst

2.1.

Europska unija (EU) i većina afričkih država već su povezane globalnim i pravno obvezujućim sporazumom o međunarodnoj suradnji koji obuhvaća više od polovine svjetskih nacionalnih država. Pod nazivom Sporazum o partnerstvu iz Cotonoua (CPA ili Cotonou), taj je sporazum potpisan u Beninu 2000. godine i cilj mu je jačanje dugoročne političke, trgovinske i razvojne suradnje između EU-a i zemalja Afrike, Kariba i Pacifika (AKP). Na temelju Sporazuma osnovan je niz institucija koje olakšavaju suradnju između vlada, javnih dužnosnika, zastupnika u parlamentu, lokalnih tijela i civilnih društava te privatnog sektora AKP-a i EU-a.

2.2.

U okviru globalne strategije za vanjsku politiku i sigurnost Europske unije ističe da se, s obzirom na geografsku blizinu, promicanjem mira i razvoja na afričkom kontinentu zapravo ulaže u mir i prosperitet Europske unije. Prosperitet i sigurnost Unije iznimno je teško postići ako njezini susjedi nisu razvijeni i ako su u sukobu. Stoga je dužnost EU-a da aktivno i intenzivno sudjeluje u uspostavljanju afričke unije i u gospodarskom procvatu regije.

2.3.

U posljednje vrijeme, ističe EGSO, međunarodni kontekst uvelike se promijenio, pojavili su se novi globalni izazovi, ugrožena je sigurnost ljudi, a napori u borbi protiv siromaštva, pandemija, klimatskih promjena i dezertifikacije te na području migracija i održivog upravljanja javnom imovinom pitanja su koja stalno utječu na politike afričkih država i politike EU-a.

2.4.

Treba izraditi novu i konkretnu zajedničku političku viziju Afrike i EU-a, koja počiva na zajedničkim interesima i vrijednostima, uzajamnom uvažavanju i poštovanju načela individualne suverenosti i odražava legitimna očekivanja obaju strana. Ta dva entiteta moraju izraziti zajedničku volju kroz ravnopravno, svjesno i preferencijalno partnerstvo kako bi se i dalje poticali mir (instrument mirovne pomoći za Afriku) i sigurnost (afrički kontinent važan je čimbenik sigurnosti), održivi razvoj, ljudska prava te regionalna i kontinentalna integracija.

2.5.

2.6.

2.7.

Učinkovitost i uzajamna odgovornost svakog pojedinca zahtijevaju znatna dugoročna ljudska i financijska sredstva, za koje odgovornost jasno preuzimaju obje strane. EGSO smatra da se civilno društvo može uključiti putem platforme kojoj će se dobrovoljno pridružiti i da može olakšati postupak razvoja. Nedržavni dionici i lokalne zajednice moraju se što prije u potpunosti uključiti u sve faze postupka, uključujući praćenje i ocjenjivanje. Zapravo, oni su u stanju pružiti novi poticaj u pogledu razvoja Afrike i osnažiti legitimnost vanjskog djelovanja EU-a, te smanjiti razinu euroskepticizma u Europi. Zajedničko viđenje tog pitanja mora obuhvaćati participativnu demokraciju, pluralizam i temeljne slobode, to jest, ako svedemo te pojmove pod jedan nazivnik, poštovanje vladavine prava.

2.8.

Druga vrlo ozbiljna prijetnja skriva se u crpljenju prirodnih resursa Afrike, što će spriječiti smanjivanje siromaštva. Treba joj se osigurati naknada za usluge ekosustava koje pruža, među kojima je pohrana ugljika u tropskim šumama. Za suočavanje s globalnim izazovima potreban je zajednički pristup, ali i jedinstveno partnerstvo usmjereno na građane, i to zahvaljujući djelovanju s kontinenta na kontinent, kako na političkoj razini tako i na konkretnoj razini pregovora.

2.9.

EGSO smatra da dionici moraju biti odgovorni i dosljedni u pogledu uzajamne odgovornosti, dijaloga i doprinosa. Osim toga, budući sporazum mora se temeljiti na načelu partnerstva. Partneri imaju jednaka prava i dužnosti kada je riječ o razvojnim i investicijskim praksama. Međutim, postoji pravi jaz na razini integracije i na razini ljudskih, tehničkih i financijskih resursa. Stoga treba razviti i osnažiti politički dijalog između EU-a i Afrike.

2.10.

Iskorjenjivanje siromaštva i održivi razvoj predstavljaju smisleni cilj (boljom koordinacijom između donatora i nedržavnih dionika) koji EU i Afriku obvezuje na suradnju i koji se utvrđuje kroz europske politike kao što su trgovinska politika sa slobodnim pristupom na tržište Unije u okviru sporazuma o gospodarskom partnerstvu, okolišu ili poljoprivredi.

2.11.

EGSO ističe da se globalni pristup sukobima mora temeljiti na odgovornosti, prevenciji, rješavanju, upravljanju i rekonstrukciji. Mir igra ključnu ulogu jer predstavlja osnovni korak prema održivom razvoju koji će biti pravedan s političkog, gospodarskog i socijalnog stajališta i u okviru kojeg će se u potpunosti poštovati ljudska prava. Treba udvostručiti oprez s obzirom na pojavu etničkih i vjerskih napetosti na afričkom kontinentu i obratiti pozornost na izvoz oružja (uz pomoć kodeksa ponašanja), uključujući i trgovinu oružjem.

3. Opće napomene

3.1.

Komunikacija Komisije „Novi poticaj partnerstvu Afrike i EU-a” predstavlja koordiniranu i osnaženu inicijativu usklađenu s Programom do 2063. i Globalnom strategijom za vanjsku i sigurnosnu politiku Europske unije. Ona doprinosi postupku promišljanja jer predstavlja koherentnu osnovu za nadolazeće pregovore o afričkom stupu.

3.2.

EGSO smatra da je u strateškom i političkom interesu EU-a, koji se temelji na vrijednostima i utvrđenim zajedničkim interesima, da produbi i prilagodi svoje održivo partnerstvo s Afrikom. On mora postati glavni strani ulagač i partner u humanitarnim i trgovinskim pitanjima na tom kontinentu i doprinijeti njegovoj sigurnosti.

3.3.

EU ima tri strateška cilja:

—	jačanje uzajamnog partnerstva i pojačanu suradnju na međunarodnoj sceni, koji se temelje na zajedničkim vrijednostima i interesima, uključujući u okviru bilateralnih odnosa,

—	sigurnost na kopnu i moru i borbu protiv transnacionalnih prijetnji u vidu ulaganja u sigurnost na oba kontinenta,

—	održiv i uključiv gospodarski razvoj Afrike s ciljem stvaranja radnih mjesta potrebnih tom kontinentu i iskorištavanja mogućnosti koje takav razvoj pruža Europi.

3.4.

EGSO priznaje da je moguće provesti ambiciozan zajednički program:

—	produbljivanjem koalicija za pitanja povezana s globalnim upravljanjem, intenzivnim dijalogom i učinkovitom suradnjom, strateškim partnerima i ključnim saveznicima te promicanjem i podupiranjem vladavine prava i pravde;

—	jačanjem suradnje u područjima od zajedničkog interesa na temelju intenzivnih političkih međudjelovanja, na multilateralnoj, kontinentalnoj, regionalnoj, nacionalnoj i lokalnoj razini, uz poštivanje načela supsidijarnosti;

—	ostvarivanjem partnerstva usmjerenog na ljude, politička tijela, tijela lokalnih vlasti, privatni sektor i cjelokupno civilno društvo.

3.5.

EGSO je uvjeren da se zajednička strategija Afrike i EU-a mora temeljiti na čvrstoj politici održivog razvoja koja ima uporište u afričkoj lokalnoj stvarnosti. Samo će se tako moći osigurati učinkovita pomoć za pravednu borbu protiv siromaštva i osigurati zdravi rast na društvenom, gospodarskom i ekološkom planu (pogubne klimatske promjene) koji će se temeljiti na dostojnom radu (dugotrajna radna mjesta) te produktivnosti, slobodi, borbi protiv siromaštva i socijalne isključenosti, etici i dostojanstvu. Povećanje lokalne proizvodnje, koja je jamstvo sigurnosti opskrbe hranom, dostojanstveni prihodi za mala obiteljska poljoprivredna gospodarstva i MSP-ove, stvaranje unutarnjeg tržišta zahvaljujući pravima vlasništva i smanjivanje administrativnih opterećenja i korupcije, također su čimbenici koji mogu doprinijeti suzbijanju bijede. Stoga se zajedničke politike moraju usmjeriti posebice na poljoprivredu i sigurnost hrane. Treba podupirati održive poljoprivredne modele, koji su usmjereni prema malim poljoprivrednicima i nude konkretne mogućnosti za stvaranje radnih mjesta zahvaljujući razvoju specifičnih sektora. Dužnost je EU-a i AU-a utvrditi uspješne poljoprivredne modele i politike i promicati ih u zajednicama u nepovoljnom položaju, bilo u istoj zemlji ili u drugim afričkim državama u razvoju.

3.6.

Borba protiv dezertifikacije i pristup vodi za sve predstavljaju odlučujuće čimbenike u pogledu sigurnosti opskrbe hranom, migracija i prisutnosti izbjeglica. Afrika je kontinent koji je najviše pogođen klimatskim promjenama. Europska unija i Afrička unija, kao i sve njihove države članice, gospodarski dionici i investitori moraju preuzeti odgovornost (u borbi protiv klimatskih promjena) i osigurati si fleksibilan i učinkovit financijski okvir za novi ekološki pristup.

3.7.

Slobodna trgovina koja poštuje okolišne i društvene norme može potaći gospodarski rast te društveni i politički napredak, a zahvaljujući promicanju općeg održivog razvoja ima konkretnu ulogu katalizatora u smanjenju siromaštva. Da bi se ostvarila regionalna integracija i osigurao pouzdan trgovinski i investicijski okvir, mora se zauzeti asimetrični pristup u korist afričkih tržišta. Sporazumi o gospodarskom partnerstvu sredstvo su trgovine i regionalne integracije jer pogoduju razvoju i osiguravaju odstupanja kako bi se lokalne industrije u tranziciji mogle prilagoditi novim tržišnim uvjetima. Gospodarski odnosi između EU-a i Afrike moraju se temeljiti na pravednoj trgovini, diferenciranom i raznolikom pristupu čiji je cilj integracija Afrike koja će dovesti do ostvarenja potrebnih i konkurentnih proizvoda i usluga.

3.8.

Odlučujući čimbenik u području gospodarskog razvoja i iskorjenjivanju siromaštva jest energetsko partnerstvo EU-a i Afrike, iz kojeg bi mogli izniknuti projekti koji bi na učinkovit način mogli osigurati cjenovno povoljnu energiju iz obnovljivih izvora. U tom slučaju klima i zemljopisni uvjeti afričkog kontinenta mogu predstavljati prednost, osobito u pogledu sunčeve energije. Pristup energiji može potaknuti društveno-gospodarski razvoj Afrike.

3.9.

EGSO smatra da se zalaganjem za obrazovanje i zdravlje za sve može na koristan i učinkovit način djelovati u korist siromašnih. Ta strategija mora doprinijeti uključivanju temeljnog pitanja rodne jednakosti i emancipacije žena, ne zaboravljajući ranjive zajednice i izbjeglice u bijegu od humanitarnih kriza. Pristup zdravstvenoj skrbi i borba protiv krivotvorenih lijekova stvarni su elementi bitke protiv sve veće pošasti smrtonosnih bolesti. Jednako je nužno poduzeti odgovarajuće kazneno-pravne mjere.

3.10.

EGSO preporuča provedbu redovnih analiza o glavnim razlozima migracija te o pravima migranata i njihovoj integraciji, što uključuje problem odljeva mozgova. Potrebna su praktična rješenja kako bi se uspostavila učinkovita kružna migracija. Prepreke nisu rješenje. Dijalog utemeljen na nacionalnom i regionalnom identitetu, solidarnosti i kulturi mogao bi poslužiti kao temelj programa održivog razvoja za sve pod uvjetom da mu se na raspolaganje stave dovoljna materijalna sredstva.

3.11.

EGSO dug smatra teretom koji podriva sve napore koji se poduzimaju za ostvarenje održivog razvoja za sve. Upravljanje dugom, koji se mora preispitati za svaki slučaj pojedinačno, mora se podrediti jačanju gospodarske i socijalne politike i učinkovitom upravljanju. Upravljanje dugom i njegov prijenos na druge vjerovnike mora biti glavni čimbenik proračunske potpore koja, temeljeći se na pokazateljima uspješnosti, mora biti u mogućnosti pružiti osnovne socijalne usluge i konsolidirati strukturu afričkih zemalja. U tom pogledu treba voditi transparentan nadzor u kojem će sudjelovati tijela lokalne vlasti i civilno društvo.

4. Posebne primjedbe

4.1.

EGSO smatra da je Program do 2063. za mirnu, sigurnu i prosperitetnu Afriku u kojoj vladaju dobro upravljanje, demokracija, poštovanje ljudskih prava, pravda i vladavina prava, čiji razvoj ima uporište na stanovništvu, koja koristi potencijal mladih, osobito mladih žena, i u kojoj nitko ne zaostaje, prikladan za preobrazbu kontinenta i organiziran s ciljem njegove reforme te da se treba temeljiti na dvije glavne okosnice:

—

učiniti države i društva otpornijima na udarce:

—	spriječiti sukobe, upravljati krizama i raditi na izgradnji mira,

—	jačati sustave upravljanja,

—	upravljati migracijama i mobilnošću,

—

stvoriti više kvalitetnijih radnih mjesta, osobito za mlade:

—	privući odgovorna i održiva ulaganja,

—	osigurati energetske usluge u Africi,

—	preobraziti poljoprivredu i prehrambeno-poljoprivredni sektor Afrike, kao i njezino plavo gospodarstvo, uključujući ribarstvo,

—	promicati aktivnosti socijalnih partnera,

—	unaprijediti znanja i vještine.

4.2.

Razlozi stvaranja država i društava otpornijih na udarce temelje se na legitimnim težnjama, vrijednostima i ciljevima Europske unije, trenutnoj krhkosti njezinih vlastitih granica i prijetnjama koje se nadvijaju nad njezinim ključnim interesima. Terorizam, trgovina ljudima, kriminal, nasilni ekstremizam predstavljaju prijetnje stabilnosti i miru, ali i simptome strukturne i duboke nestabilnosti.

4.3.

Stoga EU utvrđuje sljedeće vodeće inicijative:

—	stvaranje suradničke platforme koja će okupiti Ujedinjene narode te europske, afričke i druge međunarodne partnere,

—	pružanje početnog doprinosa fondu AU-a za mir,

—	podupiranje afričkih inicijativa na području pomorske sigurnosti.

4.4.

Poznato je da dobro upravljanje, sigurnost i razvoj predstavljaju stupove čvrstog, modernog društva, otpornog na udarce, čije su institucije demokratske, učinkovite, transparentne i odgovorne. Takve stabilne zajednice, koje poštuju ljudska prava i predstavljaju jezgre održivog razvoja, funkcioniraju u predvidljivom i nepromjenjivom okviru na makroekonomskom planu, koji može pružiti usluge svojim građanima. EU može u tom području doprinijeti razvoju Afrike ne samo znanjem i iskustvima koje su pojedine države članice prikupile na području politika povezanih s prijelazom na demokratsko društvo i funkcionalnu tržišnu ekonomiju te politikom socijalne i teritorijalne kohezije, već i svojim modelom transnacionalne suradnje u koju su uključene zajedničke institucije.

4.5.

Stoga EU utvrđuje sljedeće vodeće inicijative:

—	zajednička konferencija Europske unije i Afričke unije na visokoj razini o izbornim procesima, demokraciji i upravljanju u Africi i u Europi,

—	dvostruka pomoć iskorištavanju nacionalnih resursa (porezna inicijativa) do 2020.,

—	zajedničko djelovanje na jačanju održivog upravljanja prirodnim resursima, zajednička povelja EU-a i Afrike.

4.6.

Među velikim problemima kojima su izloženi gospodarstvo, društvo i sigurnost, može se reći da migracije i mobilnost mogu društvo osnažiti i obogatiti, ali i u velikoj mjeri destabilizirati ako se njima ne upravlja na odgovarajući i učinkovit način. U smislu fizičkog integriteta migranata, migracije i mobilnost danas su opasnije nego ikad. U tom pogledu postoje zajednička odgovornost i zajednička rješenja koja se temelje na podjeli odgovornosti i na solidarnosti koja proizlazi iz okvirne politike koja je odlučujuća za široko kretanje izbjeglica i migranata.

4.7.

Stoga EU utvrđuje sljedeće vodeće inicijative:

—	potpora afričkim inicijativama na području redovnih migracija i mobilnosti na području Afrike (sloboda kretanja, programi socijalne zaštite, prenosivost prava i priznavanje kvalifikacija),

—	veća suradnja Afrike i EU-a u borbi protiv krijumčarskih mreža i trgovaca ljudima.

4.8.

Potrebna je promjena paradigme kako bi se stvorio uspješan kontinent koji raspolaže željenim sredstvima i resursima za upravljanje vlastitim razvojem te na kojem će gospodarstva biti podvrgnuta strukturnoj preobrazbi kroz industrijalizaciju, preradu i dodanu vrijednost radi poticanja zajedničkog rasta procvatom privatnog sektora, razvijanjem poduzetničkog duha i stvaranjem dostojnih radnih mjesta za sve.

4.9.

EGSO smatra da društveno-gospodarske promjene moraju biti u skladu s mogućnostima i izazovima koji su posljedica velikih klimatskih promjena i koncepta ekološke održivosti. Nužno je uspostaviti regionalna tržišta, povoljno investicijsko okruženje koje stvara odgovarajuću i plodnu vrijednost zahvaljujući stabilnoj i predvidljivoj slobodnoj trgovini koju osiguravaju sporazumi o gospodarskom partnerstvu.

4.10.

Odbor naglašava da je za gospodarsku integraciju Afrike na regionalnoj i kontinentalnoj razini potrebno osigurati poštovanje dobrog upravljanja poduzećima te propisa povezanih s okolišem i socijalnom zaštitom. Treba iskoristiti sve mogućnosti za uvođenje zelenog, plavog i kružnog gospodarstva na temelju društvene odgovornosti poduzeća, socijalnog poduzetništva i etičkog ponašanja kako bi se stvorilo kontinentalno područje slobodne trgovine.

4.11.

Svijet poduzetništva ima ključnu ulogu u razvoju društva, s jedne strane kao veliki investitor, izvor inovacija, tvorac kvalifikacija i radnih mjesta, potpora gospodarskom rastu, izvor prihoda (izravnih i neizravnih) koji može prikupiti javna sredstva za ostvarivanje potrebnih ulaganja u dobrobit i ključne segmente infrastrukture, kao što su obrazovne ustanove ili bolnice, a s druge strane kao pokretač integracije za mlade i migrante jer ljudima pruža mogućnost da ostvare svoj potencijal i imaju stabilne prihode.

4.12.

Stoga EU utvrđuje sljedeće vodeće inicijative:

—	masivno ulaganje EU-a u Afriku putem europskog plana za vanjska ulaganja i pakt s Afrikom,

—	poticanje predvidljivije i povoljnije klime za ulaganja u Afriku,

—	podupiranje afričke digitalne agende.

4.13.

EGSO smatra da univerzalni pristup održivim i obnovljivim izvorima energije po razumnim cijenama pruža priliku za stvaranje novih pristojnih radnih mjesta i istinski razvoj u okviru kojeg se vodi računa o klimatskim promjenama. EU i Afrika mogu pojačati suradnju u korist prijelaza na čistu energiju, polazeći od skupa zajedničkih vrijednosti. Europska unija globalni je predvodnik u promicanju tih čistih energija. Kako bi se iskoristio potencijal Afrike za proizvodnju električne energije i njezinu učinkovitu upotrebu koja se temelji na odgovarajućim zakonskim propisima, treba odobriti znatna ulaganja koja će odgovoriti na potražnju, pri čemu se podrazumijeva da postoje i mogućnosti povezivanja s europskim prijenosnim mrežama. Klimatskim promjenama može se suprotstaviti elektrifikacijom koja se temelji na obnovljivim izvorima.

4.14.

Stoga EU utvrđuje sljedeće vodeće inicijative:

—

osigurati doprinos EU-a Afričkoj inicijativi za energiju iz obnovljivih izvora (AREI) i do 2020. godine razviti sposobnost proizvodnje obnovljive energije od 5 GW, otvarajući istovremeno mogućnost pristupa održivoj energiji za 30 milijuna stanovnika Afrike i smanjujući emisije CO2 za 11 milijuna tona godišnje,

—	pokrenuti novu inicijativu kojom će se putem platforme na visokoj razini olakšati javno-privatna suradnja između EU-a i Afrike namijenjena povećavanju ulaganja u afrički sektor održive energije,

—	pokrenuti novo partnerstvo EU-a i Afrike u području istraživanja i inovacija u pogledu klimatskih promjena i održive energije.

4.15.

EGSO ističe da poljoprivreda, uzgoj stoke, akvakultura i ribarstvo predstavljaju značajne izvore prihoda koji Africi omogućavaju zadovoljavanje osnovnih potreba. Čini se da neodrživo upravljanje resursima, problemi povezani s pravima vlasništva nad zemljom, nesigurnost na moru i ništa manje važan nedostatak kapitala i mogućnosti pristupa financijama, predstavljaju velike prepreke razvoju tog sektora. Proizvodnja hrane, koja ima veliki razvojni potencijal, može osigurati stvaranje radnih mjesta i emancipaciju, jamčeći istovremeno sigurnost opskrbe hranom.

4.16.

Afrika može osigurati dodanu vrijednost za svoje prirodne resurse, a istovremeno voditi politiku industrijalizacije koja stavlja naglask na osnivanje malih i srednjih proizvodnih poduzeća, kao i proizvodnih mikropoduzeća. EGSO naglašava važnu ulogu odgovornih vrijednosnih lanaca koji omogućuju razvoj sela i osiguravaju održivo političko upravljanje izvorima vode i tlom. Trebalo bi sklopiti sporazume o političkom partnerstvu te istražiti tržišne mogućnosti koje se nude afričkim prehrambenim proizvodima.

4.17.

Stoga EU utvrđuje sljedeće vodeće inicijative:

—	poticati razvoj vrijednosnog lanca olakšavanjem odgovornih ulaganja u održivi poljoprivredno-prehrambeni sektor i plavo gospodarstvo,

—	poticati ulaganja Afrike i EU-a u potporu istraživanju i inovacijama,

—	po potrebi proširiti mrežu sporazuma o partnerstvu koje su EU i afričke zemlje sklopili u području održivog ribarstva.

4.18.

Mišljenje je EGSO-a da je glavni uvjet za osiguravanje nepovratnog održivog razvoja pristup obrazovanju bez ograničenja i diskriminacija. U Africi obrazovni sustavi i mehanizmi tehničkog i strukovnog obrazovanja moraju biti povezaniji s potrebama tržišta rada te pratiti demografski, gospodarski i društveni razvoj. Mehanizmi moraju biti inovativni i temeljiti se na obrazovanju i usavršavanju s ciljem stvaranja usluga i poduzeća, kako bi se oslobodila željena sredstva za prijelaz s neformalnog na formalno gospodarstvo. Afrika mora aktivno poticati znanost, tehnologiju, istraživanja i inovacije.

4.19.

EGSO smatra da treba pokrenuti partnerstvo koje će poticati jednake mogućnosti, smanjivanje nejednakosti i razvoj mogućnosti socijalne uključenosti. Kohezija, pravednost, raznolikost i uključivost ključni su elementi za uspješno promicanje znanja i sposobnosti u smjeru nove afričke kulture.

4.20.

Stoga EU utvrđuje sljedeće vodeće inicijative:

—	pokrenuti instrument za mlade u Africi i time proširiti područje primjene programa Erasmus+;

—	financijski poduprijeti suradnju europskih i afričkih sveučilišta i razvijati zajedničke studijske programe;

—	uspostaviti instrument EU-a za strukovno i tehničko obrazovanje.

4.21.

Program Erasmus+ potiče suradnju između Europske unije i Afrike na području visokoškolskog obrazovanja. Projekti u koje su uključeni partneri iz obje regije među ostalim pružaju veće mogućnosti za razvoj karijere studenata, jaču suradnju među sveučilištima i veću umreženost visokoškolskih ustanova. Suradnja s Afrikom na području visokoškolskog obrazovanja u skladu je s ciljevima vanjske politike EU-a, a posebice na području razvojne suradnje.

Bruxelles, 15. ožujka 2018.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Georges DASSIS

Top

Choose the experimental features you want to try