24.11.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 399/2

—

uzimajući u obzir Posebno izvješće Europskog ombudsmana od 7. studenoga 2013. o istrazi na vlastitu inicijativu OI/5/2012/BEH-MHZ koja se odnosi na Frontex,

—

uzimajući u obzir članak 2. Ugovora o Europskoj uniji,

—

uzimajući u obzir članak 67. stavak 1., članak 72., članak 228. stavak 1. drugi podstavak i članak 263. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

—

uzimajući u obzir Povelju o temeljnim pravima Europske unije, a posebno njezin članak 41. (pravo na dobru upravu) i članak 47. (pravo na učinkoviti pravni lijek i na pravično suđenje),

—

uzimajući u obzir Odluku 94/262/EZUČ, EZ, Euratom Europskog parlamenta od 9. ožujka 1994. o propisima i općim uvjetima kojima se uređuje izvršavanje dužnosti Europskog ombudsmana, a posebno njezin članak 3. stavak 7.,

—

uzimajući u obzir Rezoluciju 1932(2013) Parlamentarne skupštine Vijeća Europe pod nazivom „Frontex: odgovornosti povezane s ljudskim pravima”,

—

uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 2007/2004 od 26. listopada 2004. o osnivanju Europske agencije za upravljanje operativnom suradnjom na vanjskim granicama država članica Europske unije (Uredba o Frontexu),

—

uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1168/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2011. o izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 2007/2004 o osnivanju Europske agencije za upravljanje operativnom suradnjom na vanjskim granicama država članica Europske unije,

—

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije upućenu Europskom parlamentu i Vijeću naslovljenu „Akcijski plan EU-a o vraćanju” (COM(2015)0453),

—

uzimajući u obzir Frontexov Kodeks ponašanja za zajedničke operacije vraćanja koje koordinira Frontex,

—

uzimajući u obzir zaključke Europskog vijeća od 15. listopada 2015., a posebno njihovu točku 2(n),

—

uzimajući u obzir Konvenciju UN-a iz 1951. o statusu izbjeglica (Ženevska konvencija) i Njujorški protokol iz 1967. o statusu izbjeglica,

—

uzimajući u obzir prvu rečenicu članka 220. stavka 2. Poslovnika,

—

uzimajući u obzir zajedničke rasprave Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove i Odbora za predstavke u skladu s člankom 55. Poslovnika,

—

uzimajući u obzir izvješće Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove i Odbora za predstavke (A8-0343/2015),

A.

budući da se Uredbom (EU) br. 1168/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2011. o izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 2007/2004 o osnivanju Europske agencije za upravljanje operativnom suradnjom na vanjskim granicama država članica Europske unije (dalje u tekstu: Uredba o Frontexu) zahtijeva da Agencija u potpunosti jamči poštovanje temeljnih prava te prava migranata, izbjeglica i tražitelja azila;

B.

budući da Frontex, kao i svaka druga institucija, tijelo, ured ili agencija EU-a, u svojim aktivnostima mora poštovati Povelju o temeljnim pravima i budući da je ta obveza iskazana u članku 263. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU), sukladno kojemu „aktima o osnivanju tijela, ureda i agencija Unije mogu se utvrditi posebni uvjeti i aranžmani u vezi s postupcima koje su fizičke ili pravne osobe pokrenule protiv tih tijela, ureda ili agencija i koji prema njima imaju pravni učinak”;

C.

budući da se ni danas koordinacijsko djelovanje Frontexa u praksi ne može odvojiti od aktivnosti koje države članice provode pod njegovom koordinacijom te bi stoga Frontex (a preko njega i EU) mogao imati izravan ili neizravan utjecaj na prava pojedinaca te potaknuti, u najmanju ruku, izvanugovornu odgovornost EU-a (vidi presudu Suda Europske unije T-341/07, Sison III); budući da puka činjenica da postoje administrativni dogovori s državama članicama koje sudjeluju u operaciji koju koordinira Frontex ne može dovesti do izbjegavanja odgovornosti u slučajevima kad takvi dogovori utječu na temeljna prava;

D.

budući da Europska unija mora pristupiti Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda koju je usvojilo Vijeće Europe;

E.

budući da se člankom 26.a Uredbe o Frontexu predviđa donošenje strategije o temeljnim pravima te se od Agencije zahtijeva da sastavi te razradi i provede tu strategiju, uspostavi Savjetodavni forum i imenuje službenika za temeljna prava;

F.

budući da je u članku 5.a Kodeksa ponašanja za sve osobe koje sudjeluju u Frontexovim aktivnostima naglašeno da osobe koje sudjeluju u aktivnostima Frontexa, među ostalim, promiču pružanje informacija o pravima i postupcima osobama koje traže međunarodnu zaštitu;

G.

budući da je člankom 9. Uredbe (EZ) br. 863/2007 predviđeno da članovi tima nadležnog za praćenje i nadziranje aktivnosti vanjskih tijela moraju poštovati pravo Zajednice i nacionalno pravo države članice domaćina;

H.

budući da je 2012. Europski ombudsman pokrenuo istragu na vlastitu inicijativu u vezi s provedbom obveza agencije Frontex o temeljnim pravima;

I.

budući da se u nacrtu preporuka Europskog ombudsmana traži provedba mehanizma za podnošenje pojedinačnih pritužbi;

J.

budući da je Europski ombudsman objavio posebno izvješće u kojemu se inzistira na provedbi mehanizma za podnošenje pojedinačnih pritužbi;

K.

budući da u skladu s člankom 220. stavkom 2. Poslovnika Europskog parlamenta Europski ombudsman ima obvezu obavijestiti Parlament o slučajevima nepravilnog postupanja uprave i budući da nadležni odbor može sastaviti izvješće o takvim slučajevima;

L.

budući da je zadaća Frontexa da se pobrine za učinkovitu provedbu zajedničkih propisa o normama i postupcima u pogledu temeljnih prava, kad je riječ o kontroli i nadziranju vanjskih granica, boljim koordiniranjem suradnje između država članica te budući da te aktivnosti očito utječu na ljudska prava, što Frontex i EU dosad nisu uspjeli neutralizirati na odgovarajući način;

M.

budući da, kao dio svoje misije, Frontex također razvija operativnu suradnju sa zemljama izvan EU-a u ključnim područjima kao što su razmjena informacija, analiza rizika, osposobljavanje, istraživanje i razvoj, zajedničke operacije (uključujući zajedničke operacije vraćanja) i pilot-projekti;

N.

budući da u skladu s člankom 14. stavkom 1. Uredbe o Frontexu Agencija i države članice ispunjavaju norme i standarde koji su najmanje istovjetni standardima zakonodavstva Unije i onda kad se suradnja s trećim zemljama odvija na državnom području tih zemalja;

O.

budući da se operativna suradnja Frontexa s nadležnim tijelima partnerskih zemalja provodi na temelju radnih dogovora koji nisu pravno obvezujući te ne ulaze u okvir međunarodnog prava i čiju praktičnu provedbu ne bi trebalo podrazumijevati ispunjavanjem međunarodnih obveza Frontexa i EU-a; budući da ta situacija predstavlja element pravne nesigurnosti za koji bi se moglo smatrati da je u suprotnosti s obvezama Frontexa u pogledu ljudskih prava;

P.

budući da Frontex i države članice imaju zajedničku, no ipak različitu odgovornost u pogledu djelovanja službenika na zadatku u operacijama i pilot-projektima Frontexa;

Q.

budući da bi, u svjetlu činjenice da su se nadležnosti Frontexa povećale od njegova osnutka, ta Agencija trebala biti odgovorna kao glavni dionik u postupku upravljanja granicama, među ostalim i u slučajevima navoda povezanih s temeljnim pravima;

R.

budući da većinu sudionika u operacijama Frontexa čine gostujući službenici koje kao potporu određenoj operaciji šalju države članice, izuzev države članice na čijem se teritoriju odvija operacija Frontexa;

S.

budući da se u skladu s člankom 2.a Uredbe o Frontexu Kodeks ponašanja primjenjuje na sve osobe koje sudjeluju u aktivnostima Agencije;

T.

budući da u skladu s člankom 10. stavkom 3. Uredbe o Frontexu gostujući službenici koji sudjeluju u misijama Frontexa, kao opće pravilo, samo mogu izvršavati zadaće i ovlasti u skladu s uputama i u nazočnosti službenika graničnog nadzora države članice domaćina;

U.

budući da je tijekom operacija Frontexa zbog upotrebe različitih oznaka uz oznaku Frontexa na uniformama teško ustanoviti pod čijom je nadležnošću određeni službenik, a slijedom toga i kome podnijeti prijavu, Frontexu ili izravno nadležnim tijelima dotične države članice;

V.

budući da u skladu s člankom 3. stavkom 1.a Uredbe o Frontexu Agencija nema izvršne ovlasti u državama članicama i nema ovlast sankcionirati države članice ili njihove dužnosnike;

W.

budući da su operativni planovi zajedničkih operacija Frontexa pravno obvezujući te da u skladu s člankom 3.a stavkom 1. Uredbe o Frontexu te planove moraju odobriti izvršni direktor Frontexa i država članica domaćin, uz savjetovanje s državama članicama koje sudjeluju u dotičnim operacijama;

X.

budući da je Frontex već uspostavio sustav izvješćivanja o incidentima u koji su uključeni njegov odjel za operacije, pravni odjel te službenik za temeljna prava i da u sklopu tog sustava konačnu odluku donosi izvršni direktor Frontexa; budući da se tim sustavom obrađuju interne pritužbe osoblja i gostujućih službenika Frontexa te da on nije namijenjen obradi izravnih pritužbi pojedinaca koji prijavljuju povredu svojih temeljnih prava;

Y.

budući da na europskoj razini već postoje mehanizmi za podnošenje pojedinačnih pritužbi unutar struktura Europske investicijske banke, Agencije Europske unije za temeljna prava i Europske mreže pučkih pravobranitelja; budući da je potrebno naglasiti da je Frontex operativna agencija koja se po svojoj naravi razlikuje od spomenutih organizacija;

Z.

budući da se Komisija obvezala provesti reviziju Frontexa u bliskoj budućnosti;

1.

pozdravlja Posebno izvješće Europskog ombudsmana u okviru istrage na vlastitu inicijativu u vezi s Frontexom; podupire napore Frontexa u pogledu preuzimanja i provedbe 12 od 13 preporuka Europskog ombudsmana; uzima u obzir trenutačna nastojanja Frontexa u cilju poboljšanja poštovanja temeljnih prava, u koja se, među ostalim, ubrajaju uspostava sustava za izvješćivanje o incidentima, sastavljanje kodeksa ponašanja te uspostava Savjetodavnog foruma o temeljnim pravima i Ureda za temeljna prava;

2.

podupire preporuku Europskog ombudsmana o tome da bi Frontex trebao rješavati pojedinačne pritužbe o kršenju temeljnih prava tijekom svojih operacija te s tim u vezi pružiti odgovarajuću administrativnu potporu; poziva Frontex da uspostavi odgovarajući mehanizam za podnošenje pritužbi, među ostalim i u okviru svojih radnih dogovora s nadležnim tijelima trećih zemalja;

3.

duboko je zabrinut zbog pravnog vakuuma u pogledu razmještanja službenika iz trećih zemalja tijekom zajedničkih operacija vraćanja, kako je istaknuto u izvješću Europskog ombudsmana, kao i zbog izostanka odgovornosti koji bi mogao izaći na vidjelo u slučaju povrede ljudskih prava povezanih sa službenicima iz trećih zemalja;

4.

smatra da je s obzirom na rastuće humanitarne i pravne izazove na vanjskim granicama EU-a te jačanje operacija Frontexa potreban mehanizam s pomoću kojega bi bilo moguće obrađivati pojedinačne pritužbe o navodnim kršenjima temeljnih prava koja se dogode tijekom operacija Frontexa ili suradnje s trećim zemljama, čime bi taj mehanizam postao primarno tijelo za obradu pritužbi;

5.

smatra da bi se uspostavom mehanizma za podnošenje pojedinačnih pritužbi pojedincima pružila mogućnost da u slučaju povrede svojih temeljnih prava ostvare pravo na učinkovit pravni lijek; priznaje da bi se uvođenjem takvog mehanizma za podnošenje pritužbi povećala transparentnost i poštovanje temeljnih prava, među ostalim i u kontekstu radnih dogovora Frontexa jer bi Frontex i institucije EU-a bili svjesniji mogućih povreda temeljnih prava koje bi inače možda ostale neotkrivene, neprijavljene i neriješene; naglašava da je taj manjak transparentnosti posebno istaknut u slučaju radnih dogovora Frontexa nad kojima Parlament ne može vršiti demokratski nadzor jer ne postoji obveza savjetovanja s Parlamentom prije sklapanja tih dogovora te se Parlament niti ne obavještava o načinu njihove provedbe u praksi;

6.

napominje da u okviru Uredbe o Frontexu ne postoje pravne prepreke za uvođenje mehanizma za podnošenje pojedinačnih pritužbi te da bi taj mehanizam ulazio u područje primjene članka 26.a stavka 3. Uredbe o Frontexu, u skladu s kojim bi službenik za temeljna prava trebao sudjelovati u radu mehanizma za praćenje poštovanja temeljnih prava; napominje da bi taj mehanizam bio u skladu s pravom EU-a i načelom dobrog upravljanja te da bi se njime ojačala učinkovita provedba strategije Frontexa o temeljnim pravima; smatra da bi se kapacitet Frontexa za rješavanje mogućih povreda temeljnih prava trebao ojačati u kontekstu proširenja uloge te Agencije u skladu s pravom EU-a, a posebno njezina sudjelovanja u timovima za pružanje potpore upravljanju migracijama koji djeluju u žarišnim područjima („hotspots”) i njezine operativne suradnje s nadležnim tijelima partnerskih zemalja na temelju radnih dogovora;

7.

mišljenja je da se koordinacijskom ulogom Frontexa ne bi trebala ograničiti njegova odgovornost u skladu s međunarodnim pravom i pravom EU-a, a posebno kad je riječ o jamčenju poštovanja temeljnih prava migranata i tražitelja azila; podsjeća na to da su sve agencije Unije i država članica pri provedbi prava EU-a obvezne poštovati odredbe Povelje o temeljnim pravima;

8.

smatra da je opravdano očekivati da se djelovanje onih uključenih u operacije Frontexa može pripisati Frontexu i u širem smislu EU-u; ističe da se pravnim odnosima te različitim, no ipak zajedničkim odgovornostima koje dijele Frontex i države članice ne bi trebalo ugroziti jamčenje poštovanja temeljnih prava, kao ni poštovanje tih prava u zajedničkim operacijama; podsjeća da Frontex nije ovlašten za kažnjavanje država članica i njihovih službenika; smatra da stoga treba pomno razmotriti pitanje nadležnosti Frontexa i država članica EU-a;

9.

naglašava da je potrebna službena središnja struktura unutar Frontexa za obradu pojedinačnih pritužbi; predlaže da Ured službenika Frontexa za temeljna prava ima ključnu ulogu u rješavanju pritužbi; smatra da bi taj ured prije svega trebao objektivno provjeravati prihvatljivost pritužbi, filtrirati ih i prosljeđivati nadležnim tijelima te detaljno pratiti njihovu daljnju obradu;

10.

pozdravlja činjenicu da je Frontex već uspostavio temeljit postupak obrade internih prijava ozbiljnih povreda temeljnih prava koje podnose osoblje Frontexa i gostujući službenici; ističe da se taj postupak već koristi u obradi pritužbi trećih strana koje nisu izravno uključene u operacije Frontexa te preporučuje proširenje tog postupka u cilju uspostave potpunog i dostupnog mehanizma za podnošenje pojedinačnih pritužbi; naglašava da bi Frontex trebao zajamčiti da se tim mehanizmom poštuju kriteriji dostupnosti, neovisnosti, učinkovitosti i transparentnosti;

11.

zauzima stajalište da bi osobe koje se smatraju oštećenima zbog postupanja službenika graničnog nadzora koji nose oznaku Frontexa trebale imati pravo podnijeti pritužbu; potiče Frontex na to da zajamči potpunu povjerljivost i da ne otkriva identitet podnositelja pritužbe trećim stranama bez njegova pristanka osim ako nije zakonom primoran da tako postupi na temelju sudske odluke; također smatra da bi Frontex trebao zajamčiti da se učini sve kako bi se spriječio bilo kakav sukob interesa tijekom obrade pritužbi;

12.

priznaje da su potrebna jamstva kako bi se spriječila zloupotreba mehanizma za podnošenje pritužbi; stoga preporučuje da se anonimne pritužbe ne prihvaćaju; međutim, naglašava da to ne isključuje pritužbe trećih strana podnesene u poštenoj namjeri u interesu podnositelja pritužbe koji ne želi otkriti svoj identitet; također predlaže da bi se trebale zaprimati samo pritužbe koje se temelje na povredi temeljnih prava zaštićenih pravom EU-a; smatra da se time ne bi trebalo spriječiti Frontex da mimo postupka podnošenja pritužbi uzima u obzir i ostale izvore informacija u vezi s navodima o kršenjima temeljnih prava, uključujući opća izvješća nevladinih organizacija, međunarodnih organizacija i drugih relevantnih dionika; naglašava da su potrebni jasni kriteriji za određivanje prihvatljivosti pritužbi i preporučuje uvođenje standardiziranog obrasca za podnošenje pritužbi u kojemu bi trebalo navesti detaljne informacije poput datuma i mjesta incidenta jer bi se na taj način lakše odlučivalo o prihvatljivosti pritužbi; preporučuje da se kriteriji i standardizirani obrazac odrede u suradnji sa Savjetodavnim forumom;

13.

ističe da bi spomenuti obrazac trebao biti dostupan na jezicima kojima se služe migranti i tražitelji azila ili za koje se pretpostavlja da ih dobrim dijelom razumiju te da bi trebao sadržavati sve potrebne informacije o načinu podnošenja pritužbe, uključujući praktične smjernice napisane na razumljiv način; podsjeća na to da se Uredbom (EU) br. 656/2014 već predviđa raspoloživost tumača na kopnu, pravnih savjetnika i drugih relevantnih stručnjaka; preporučuje mogućnost usmenog pokretanja pritužbe službeniku koji nosi oznaku Frontexa, koju bi onda taj službenik propisno transkribirao; poziva Frontex da obrazac za podnošenje pritužbi stavi na raspolaganje i u elektroničkom obliku kompatibilnom s pametnim telefonima na svojoj internetskoj stranici i u papirnatom obliku u centrima država članica za provjeru te da ih bude moguće dobiti od samog osoblja Frontexa i gostujućih službenika koji sudjeluju u operacijama Frontexa;

14.

preporučuje da Frontex odredi razuman vremenski rok za podnošenje pritužbi te da zajamči mogućnost podnošenja pritužbi nakon završetka operacije Frontexa; smatra da je to osobito važno u slučaju operacija vraćanja; preporučuje da zemlje članice rješavaju pritužbe u razumnom roku poštujući nacionalna postupovna pravila;

15.

priznaje da se moguće pritužbe mogu odnositi na ponašanje gostujućih službenika koji su pod nadležnošću određene države članice, ali nose oznaku Frontexa; napominje da ti službenici pri izvršavanju svojih zadaća nose nacionalne odore na kojima nisu nužno istaknuti ime ili identifikacijski broj; napominje da bi s obzirom na to da gostujući službenici moraju nositi dokument o svojoj akreditaciji, traženje identifikacije moglo biti prepreka podnošenju pritužbe protiv službenika; preporučuje da sve osobe koje djeluju pod oznakom Frontexa imaju vidljivo istaknuto ime ili identifikacijski broj na svojim odorama;

16.

podsjeća na to da Frontex nije nadležan pokretati stegovne mjere protiv osoba koje nisu pripadnici njegova osoblja i da u skladu s člankom 3. stavkom 1.a Uredbe o Frontexu poduzimanje stegovnih mjera potpada pod isključivu nadležnost države članice domaćina;

17.

uzima na znanje da države članice na vrlo različite načine rješavaju pritužbe protiv gostujućih službenika; zabrinut je zbog mogućnosti da se u nekim državama članicama nakon navoda o kršenjima temeljnih prava ne provedu odgovarajući postupci; poziva Frontex i države članice na blisku suradnju i razmjenu najboljih praksi kako bi se osigurala daljnja ispravna obrada pritužbi protiv gostujućih službenika;

18.

preporučuje da bi Ured službenika za temeljna prava trebao prosljeđivati pritužbe protiv gostujućih službenika nadležnom nacionalnom tijelu preko dobro definiranog sustava upućivanja; preporučuje da taj sustav uključuje mehanizam za podnošenje pritužbi za slučajeve u kojima se zahtjev proglasi nedopuštenim ili odbijenim; smatra da je ključno u proces uključiti nacionalne pučke pravobranitelje ili bilo koja druga relevantna tijela nadležna u području temeljnih prava koja su ovlaštena nadgledati nacionalna tijela i službenike, s obzirom na to da službenik Frontexa za temeljna prava na to nema pravo; naglašava da je potrebna suradnja Frontexa s nacionalnim tijelima za ljudska prava i nacionalnim graničnim vlastima;

19.

preporučuje obvezno osposobljavanje o rodnoj perspektivi za osoblje Frontexa i gostujuće službenike prije priključenja operaciji Frontexa u cilju podizanja razine osviještenosti o rodno uvjetovanom nasilju i ranjivosti migrantica;

20.

smatra da bi službenik Frontexa za temeljna prava, po potrebi, u bliskoj suradnji s relevantnim operativnim odjelom Frontexa trebao doprinijeti istragama nacionalnih tijela pružanjem dodatnih informacija o incidentu;

21.

naglašava da bi Frontex trebao pobliže pratiti tijek obrade pritužbi podnošenjem službenog zahtjeva određenoj državi članici za povratne informacije i, ako je to potrebno, slanjem pisma upozorenja u kojem se podsjeća na moguće mjere koje bi Frontex mogao poduzeti ako se ne odgovori na dotično pismo; podsjeća na to da Frontex ima pravo zaprimati informacije o kršenju temeljnih prava koje počine gostujući službenici u kontekstu svoje obveze praćenja poštovanja temeljnih prava u svim svojim aktivnostima; preporučuje da Frontex blisko surađuje ne samo s nacionalnim graničnim vlastima, nego i s nacionalnim tijelima za ljudska prava;

22.

preporučuje da službenik za temeljna prava podnositelju pritužbe podnese obrazloženje, uključujući podatke za kontakt odgovornih nacionalnih vlasti, u slučaju da Frontex ne pokrene postupak daljnjeg praćenja obrade pritužbe;

23.

podsjeća na to da je uz suglasnost dotične države članice moguća primjena stegovnog postupka Frontexa protiv upućenog gostujućeg službenika ili upućenog nacionalnog stručnjaka; podsjeća na to da Frontex može zatražiti da država članica odmah isključi gostujućeg službenika ili upućenog nacionalnog stručnjaka iz sudjelovanja u aktivnosti Frontexa ako se država članica ne složi s provedbom stegovnog postupka i da se tu osobu ukloni iz baze gostujućih službenika;

24.

poziva izvršnog direktora Frontexa da razmotri isključenje svakog službenika za kojega se utvrdi da je prekršio temeljna prava i da mu se zabrani sudjelovanje u bilo kojoj operaciji ili bilo kojem pilot-projektu Frontexa; ističe da bi to trebalo vrijediti i za nacionalne službenike iz partnerskih zemalja koji sudjeluju u operacijama Frontexa u sklopu radnih dogovora;

25.

smatra da bi se u slučaju ozbiljnih kršenja temeljnih prava trebala uzeti u obzir mogućnost uskraćivanja financijske potpore državama članicama ili privremene obustave sudjelovanja države članice u zajedničkim operacijama; nadalje smatra da bi se trebala donijeti odluka o privremenoj obustavi i u konačnici o prekidu operacije u slučaju ozbiljnog i učestalog kršenja temeljnih prava, ne dovodeći pritom u pitanje spašavanje života;

26.

smatra da bi trebalo uspostaviti jasne kriterije o trenutku završetka operacija Frontexa na temelju preporuka Savjetodavnog foruma, službenika za temeljna prava i drugih relevantnih aktera te nevladinih organizacija kao što su FRA, UNHCR ili IOM;

27.

naglašava da se mehanizam za podnošenje pojedinačnih pritužbi ne bi trebao smatrati sredstvom kojim bi se onima koji podnose pritužbu jamčila bilo kakva dodatna prava na pristup kazneno-pravnom sustavu; podsjeća na to da kaznene istrage moraju provesti države članice u kojima se odvijaju operacije;

28.

zauzima stajalište da individualni mehanizam za podnošenje pritužbi može biti učinkovit samo ako potencijalni podnositelji pritužbi, kao i službenici koji sudjeluju u operacijama Frontexa, postanu svjesni prava pojedinca na podnošenje pritužbe s pomoću djelotvorne i rodno osjetljive informativne kampanje na službenim jezicima EU-a i na jezicima kojima se služe tražitelji azila i migranti ili za koje se pretpostavlja da ih dobrim dijelom razumiju; smatra da bi se takvom informativnom kampanjom i dobro strukturiranom provjerom prihvatljivosti pritužbi u velikoj mjeri mogao ograničiti broj neprihvatljivih pritužbi; napominje da bi se državljane trećih zemalja prije operacije vraćanja trebalo informirati o njihovim pravima, uključujući pravo na podnošenje pritužbe;

29.

smatra da bi individualni mehanizam za podnošenje pritužbi trebao biti učinkovit i transparentan; naglašava da Ured za temeljna prava mora imati na raspolaganju dostatnu opremu i osoblje za obradu zaprimljenih pritužbi te poziva na potrebna dodatna sredstva u tu svrhu;

30.

smatra da je opis zadaća službenika za temeljna prava previše ograničen i neprecizno formuliran; napominje da su zadaće službenika u ovom trenutku opisane samo u objavi radnog mjesta; predlaže da se u predstojeću reviziju Uredbe o Frontexu uključe odredbe o zadaćama službenika za temeljna prava;

31.

smatra da bi se u cilju poboljšanja Frontexove transparentnosti, odgovornosti, učinkovitosti i omogućavanja temeljite istrage pojedinačnih pritužbi trebalo redovito obavješćivati Parlament o upotrebi fondova za potrebe Frontexa i te informacije objavljivati na internetskim stranicama Frontexa;

32.

pozdravlja spremnost Europskog ombudsmana, članova Europske mreže pučkih pravobranitelja nadležnih u području temeljnih prava i Savjetodavni forum Frontexa da pruže potporu Frontexu pri uspostavi i provedbi mehanizma za podnošenje pojedinačnih pritužbi; poziva Frontex da u bliskoj suradnji s Europskim ombudsmanom prati dobru praksu ostalih europskih tijela, kao što je Europska investicijska banka;

33.

preporučuje uspostavu bliske suradnje između Frontexa i Europskog ombudsmana u cilju poboljšanja zaštite pojedinaca od slučajeva nepravilnog postupanja uprave u pogledu djelovanja Frontexa, uključujući i slučajeve u kojima agencija djeluje izvan vanjskih granica EU-a na temelju radnih dogovora;

34.

poziva države članice i partnerske zemlje koje su zaključile radne dogovore s Frontexom da učinkovito surađuju s agencijom kako bi se zajamčilo nesmetano funkcioniranje mehanizma za podnošenje pritužbi; potiče Frontex da pruži tehničku podršku državama članicama i odgovarajućim trećim zemljama kako bi se zajamčila učinkovitost tog mehanizma;

35.

ističe važnost posebne zaštite maloljetnika bez pratnje, žena koje su žrtve rodnog progona, osoba iz LGBTI zajednice i drugih ranjivih skupina; preporučuje da se Frontex u tu svrhu, po potrebi, savjetuje s relevantnim agencijama EU-a;

36.

poziva Frontex da u okviru svog godišnjeg općeg izvješća ponudi javno dostupne informacije o mehanizmu za podnošenje pritužbi; preporučuje da se navede broj zaprimljenih pritužbi, vrste kršenja temeljnih prava, operacija Frontexa o kojoj je riječ i popratne mjere koje je poduzeo Frontex; napominje da bi te informacije pomogle Frontexu u utvrđivanju mogućih nedostataka i poboljšanju radnih metoda;

37.

preporučuje da se u okviru predstojeće revizije Uredbe o Frontexu u nju uvrste odredbe o mehanizmu za podnošenje pojedinačnih pritužbi;

38.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te Europskom ombudsmanu, nacionalnim parlamentima i Frontexu.