31.7.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 249/36

—

u cijelosti poništi odluku žalbenog vijeća Agencije za suradnju energetskih regulatora od 17. ožujka 2017., predmet A-001-2017 (konsolidirani tekst) te poništi sljedeće dijelove Odluke ACER-a br. 06/2016 od 17. studenoga 2016. o prijedlogu operatora elektroenergetskog prijenosnog sustava za utvrđivanje regija za proračun kapaciteta:

Podredno,

da u cijelosti ukine pobijanu odluku i vrati predmet na ponovno odlučivanje žalbenom vijeću

—

naloži tuženiku snošenje troškova.

1.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da je žalbeno vijeće pogriješilo time što je ACER smatralo nadležnim za izmjenu prijedloga operatora prijenosnog sustava.

Tužitelji tvrde da je pobijana odluka nezakonita jer je žalbeno vijeće propustilo navesti da ACER nije bio nadležan za materijalne izmjene prijedloga regija za proračun kapaciteta svih operatora prijenosnog sustava.

2.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da je žalbeno vijeće pogrešno pretpostavilo da je ACER bio nadležan zanemariti zahtjev za izmjenu koji je podnio E-Control.

Tužitelji smatraju da zahtjev koji je podnijelo austrijsko državno regulatorno tijelo, E-Control, kojim se traži da se izmijeni nacrt regija za proračun kapaciteta svih operatora, nije razmotren u skladu s postupkom iz članka 9. stavka 12. Uredbe o uspostavljanje smjernica za dodjelu kapaciteta (1). Tužitelji tvrde da je žalbeno vijeće počinilo pogrešku koja se tiče prava time što je odobrilo ovu nezakonitu primjenu članka 9. Uredbe o uspostavljanju smjernica za dodjelu kapaciteta.

3.

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da je žalbeno vijeće pogriješilo time što je pretpostavilo da je ACER nadležan za određivanje zona trgovanja tijekom postupka na temelju članka 15. Uredbe o uspostavljanju smjernica za dodjelu kapaciteta.

Tužitelji smatraju da sve dostupne metode tumačenja kao i sudska praksa i Komisijino autentično tumačenje jasno podupiru zaključak da se razdvajanje postojeće zone trgovanja i obveza uvođenja mehanizma za dodjelu kapaciteta ne mogu temeljiti na članku 15. Uredbe o uspostavljanju smjernica za dodjelu kapaciteta. Nasuprot tomu, tužitelji tvrde, tumačenje koje zagovara ACER i podupire žalbeno vijeće temelji se na netočnom i nepotpunom tumačenju prava i činjenica u predmetu.

4.

Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na navodu da je žalbeno vijeće pogriješilo prilikom tumačenja „strukturnog zagušenja” i dosegu svojeg nadzora.

Tužitelji smatraju da je, u odluci o regijama za proračun kapaciteta, ACER pružio tumačenje strukturnog zagušenja koje nema osnovu ni u Uredbi o uspostavljanju smjernica za dodjelu kapaciteta ni u Uredbi (EZ) br. 714/2009 (2), kako bi opravdao svoju pretpostavku da je njemačko-austrijska granica strukturno zagušena. Tužitelji ističu da je, time što je de facto prihvatilo to pogrešno tumačenje primjenjivog prava, žalbeno vijeće donijelo materijalno nezakonitu odluku. Nadalje, tužitelji tvrde da je prihvativši pretpostavku ACER-a o postojanju strukturnog zagušenja na njemačko-austrijskoj interkonekciji, žalbeno vijeće pogrešno prebacilo teret dokazivanja na tužitelje i povrijedilo svoju obvezu potpune ocjene činjenica u predmetu kao i obvezu obrazlaganja.

5.

Peti tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da je žalbeno vijeće pogrešno utvrdilo da je razdvajanje njemačko-austrijske zone trgovanja proporcionalno.

Tužitelji tvrde da su jasno dokazali da je razdvajanje njemačko-austrijske zone trgovanja koje je naložio ACER neproporcionalno posezanje u njihova prava. Međutim, tužitelji tvrde da je žalbeno vijeće u potpunosti propustilo razmotriti argumente koje su iznijeli u svojim žalbama. Nadalje, tužitelji navode da je žalbeno vijeće pogrešno utvrdilo da je razdvajanje zone trgovanja i uvođenje mehanizma dodjele kapaciteta primjereno.

6.

Šesti tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da je žalbeno vijeće pogrešno utvrdilo da uvođenje njemačko-austrijske zone trgovanja ne ograničava temeljne slobode.

Tužitelji smatraju da su dokazali da, protivno zaključku ACER-a i žalbenog vijeća, uvođenje mehanizma dodjele kapaciteta na njemačko-austrijsku granicu ograničava slobodu kretanja robe zajamčenu člancima 34. i 35. UFEU-a i slobodu pružanja usluga (članak 56. UFEU-a). Tužitelji ističu da je žalbeno vijeće sažeto i neutemeljeno odbilo njihove argumente i navelo da količinska ograničenja bilateralne trgovine energijom ne podliježu nikakvim uvjetima u vezi s temeljnim slobodama. Tužitelji smatraju da je žalbeno vijeće time povrijedilo primarno pravo Unije i svoju obvezu pružanja odgovarajućeg obrazloženja.

7.

Sedmi tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da je žalbeno vijeće pogriješilo utvrdivši da je odluka Agencije o regijama za proračun kapaciteta u skladu s postupovnim pravilima.

Tužitelji ističu da su u svojim žalbama naveli da je odluka Agencije o regijama za proračun kapaciteta djelomično pogrešna iz sljedećih razloga: (i) Agencija je prekoračila svoju nadležnost utvrdivši da neobvezujuće ACER-ovo Mišljenje 09/2015, objavljeno u rujnu 2015., ima obvezujući učinak, te je, s obzirom na to da u odnosu na to mišljenje nije proveden postupak savjetovanja, ACER u bitnome povrijedio postupovna prava tužiteljâ; (ii) spis Agencije za pripremu odluke o regijama za proračun kapaciteta nije sadržavao tehničke studije, analizu i detaljne ocjene: ili je Agencija tužiteljima podnijela bitno nepotpune informacije te time povrijedila njihovo pravo na potpuni pristup spisu predmeta prema članku 41. Povelje Europske unije o temeljnim pravima ili Agencija uopće nije pripremila i/ili proučila tehnički nalaz i mišljenje te analize kako bi činjenično potkrijepila svoju odluku o regijama za proračun kapaciteta; (iii) Agencija nije uzela u obzir obvezne zahtjeve u pogledu izmjene zone trgovanja kao što je to propisano u članku 33. Uredbe o uspostavljanju smjernica za dodjelu kapaciteta; (iv) odluka o regijama za proračun kapaciteta temelji se na činjenicama koje nisu u dovoljnoj mjeri pojašnjene, a Agencija nije podnijela očitovanje.

Tužitelji smatraju da je unatoč ovim vrlo bitnim povredama zakonom određenih postupovnih pravila od strane ACER-a, žalbeno vijeće, ponovno na vrlo općenit način, potvrdilo legitimitet odluke o regijama za proračun kapaciteta te je stoga djelovalo nezakonito.