21.10.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 389/28

Izvjestiteljica:

Laure BATUT

1.

promijeniti pristup „srebrnom gospodarstvu” (silver economy), s obzirom na to da digitalna tehnologija briše starosni jaz i da su stariji građani akteri u lancu vrijednosti i svojim životima;

2.

poticati na sastanku ministara EU-a zaduženih za zapošljavanje, socijalnu politiku, zdravstvo i pitanja potrošača u lipnju 2016. te prilikom europskog samita posvećenog starijim osobama u prosincu 2016. digitalnu uključenost starijih osoba kako bi se pospješile dvije tranzicije: digitalna i demografska;

3.

razviti globalno upravljanje uključivanjem starijih osoba u digitalni život i razvojem učinkovitih javnih usluga za koje će biti osigurana sredstva na svim razinama, uključujući lokalnu razinu, te koje su izuzete od zahtjeva europskog semestra;

4.

definirati europsku horizontalnu klauzulu „jednakost za starije osobe” i poticati ministarstva zadužena za jednakost u državama članicama da je provedu;

5.

uključiti predstavničke udruge starijih osoba i EGSO u rasprave koje vode skupine dionika u pogledu ekonomije dijeljenja, u skladu s preporukama Europskog parlamenta;

6.

poticati – uz pomoć stjecanja znanja i vještina – pristup starijih osoba digitalnoj tehnologiji i dostupnost te tehnologije te bez odlaganja razviti cjeloživotno obrazovanje i usavršavanje, kao i prilagodbu hardvera i softvera te mentorstvo, kako bi se osiguralo uspješno uključivanje starijih osoba;

7.

definirati pokazatelje za mjerenje gospodarskog učinka starijih građana, njihove kvalitete života te koristi od inovacija;

8.

pospješiti pristup starijih osoba europskom programu razmjene dobrih praksi koji bi se, primjerice, mogao osnovati kao platforma pod nazivom „SENEQUE – Seniors Equivalent Erasmus”;

9.

razviti povjerenje i upoznati javnost s europskim propisima o digitalnim tehnologijama objavljivanjem istih u obliku kodeksa, preko jedinstvenog kontaktnog mjesta i uz poštivanje višejezičnosti;

10.

prepoznati u svim državama članicama pristup internetu kao pravo na univerzalnu uslugu, na temelju kriterija cjenovne pristupačnosti, i poticati – u slučaju cjenovnih prepreka – uvođenje reguliranih cijena, pa čak i slobodan i besplatan pristup internetu za starije osobe s niskim primanjima, na za to predviđenim mjestima;

11.

promicati javno-privatna partnerstva (JPP) čija se korist temelji na ljudskom kapitalu, i to uz pomoć besplatnih tečajeva za starije osobe na trošak IT divova, u okviru njihove politike za korporativnu društvenu odgovornost, i to u svim osnovnim školama u EU-u izvan školske nastave;

12.

ukloniti prepreke koje sprečavaju pristup starijih osoba bankovnim kreditima;

13.

promicati „volontersku službu” za društveno koristan rad u svrhu borbe protiv digitalne nepismenosti.

2.1.

Europska unija suočava se s izazovom s kojim se dosad nije suočila nijedna populacija, a to je podudaranje, s jedne strane, dugovječnosti stanovništva i, s druge strane, snažnog širenja digitalne tehnologije, što zahtijeva postojanje skupa odgovarajućih strategija koje su istodobno gospodarske i društvene.

2.2.

U skladu s predviđanjima (The 2015 Ageing Report, „Izvješće o starenju stanovništva 2015.” Europske komisije), do godine 2060. starijih će osoba biti dvostruko više nego mladih, a broj vrlo starih osoba premašit će broj djece mlađe od pet godina. Prema kriteriju prosječne dobi (Eurostat), prve države u kojima će se to dogoditi su Švedska, Njemačka, Poljska, Rumunjska i Slovačka, a nakon nekoliko godina pridružit će im se Belgija, Danska, Irska te naposljetku sve države članice.

2.3.

Starije osobe i radnike istodobno se doživljava kao prijetnju sustavima socijalne zaštite i kao priliku za sektor robe i usluga. Godine 2011. Unija je poduzela akciju za pomoć odraslima (1) i odredila pet strateških smjernica kojima je cilj ostvarenje ekonomije „s visokim stupnjem zaposlenosti” i poboljšanje kvalitete i učinkovitosti obrazovanja i osposobljavanja za odrasle.

2.4.

Odbor primjećuje da starije osobe nisu bile izravno obuhvaćene ovim incijativama.

2.5.

Baby boom generacija (termin koji označava veliki broj djece rođene netom nakon Drugog svjetskog rata) prva je generacija koja je živjela na zajedničkom području bez rata. Zajedno sa svojim roditeljima, oni predstavljaju najizraženije „proeuropsku” populaciju u povijesti. Pripadnike te generacije danas se smatra starijim građanima. U pripremnom dokumentu Growing the European Silver Economy („Rast europskog srebrnog gospodarstva”) iz veljače 2015. Europska komisija govori o spremnosti da odgovori na „potrebe osoba starijih od 50 godina”. Taj dio stanovništva ponekad se dijeli na tri podskupine: aktivne i ranjive osobe te osobe ovisne o tuđoj pomoći. EGSO također preuzima tu definiciju, kao potvrdu svog prijedloga da se promijeni pristup u pogledu starijih osoba koje treba smatrati akterima rasta.

2.6.

Starenje stanovništva je povećanje udjela starijih osoba u određenoj populaciji, izazvano smanjenjem fertiliteta i smrtnosti. Primjer naprednog pristupa starenju pružaju Japanci (Étude comparative du marché des seniors français et japonais – Opportunités croisées („Komparativna studija tržišta starijih osoba u Francuskoj i Japanu – isprepletene mogućnosti”), David Barboni, Eurasiam, serija Management br. 001, 2007.) Oni su razvili specifičnu dinamiku potrošnje za starije na području dobrobiti, zdravlja, financija, osiguranja, distribucije i turizma. Što se tiče informacijskih i komunikacijskih tehnologija (IKT), one su sastavni dio robe na tržištu koja služi za poboljšanje života. Usmjerene su na stariju osobu „potrošača” ciljanih proizvoda, a ne na stariju osobu „dionika” u digitalnom društvu, što odgovara ciljevima kratkoročnog profita za proizvođače. To je važno, ali takav je pristup previše pojednostavljen.

2.7.

U EU-u baby boomers nisu postali samo stariji potrošači robe. Muškarci i žene te generacije u ogromnom su broju prvi put u povijesti kontinenta bili studenti, a potom „aktivni” i „produktivni”. Mnogi od njih sada imaju mogućnost da ostanu aktivni u poslovnoj djelatnosti ili u socijalnom i solidarnom gospodarstvu.

2.8.

Ponekad se smatra da oni sporo i s poteškoćama usvajaju IKT. Međutim, oni su često bili prvi koji su se koristili tim tehnologijama, pa čak i osmišljavali inovacije (The Seven Myths of Population Aging („Sedam mitova o starenju populacije”), veljača 2012., Julika Erfurt i dr., časopis Accenture). Tijekom 2010. godine više od 16 % novoosnovanih poduzeća u Francuskoj osnovale su osobe u dobi od 50 i više godina, a gotovo polovica njih sama se financirala. Radilo se o starijima od 50 godina: starijim zaposlenim osobama, osobama koje traže posao, još aktivnim poduzetnicima, pa čak i umirovljenicima (vidjeti članak Yanna Le Galèsa, Le Figaro, 27. travnja 2012.).

2.9.

U Europskoj uniji se o „srebrnom gospodarstvu” (eng. silver economy) počelo govoriti tek nakon deklaracije i međunarodnog akcijskog plana Ujedinjenih naroda o starenju iz 2002. i Deklaracije Vijeća o Europskoj godini aktivnog starenja i međugeneracijske solidarnosti iz 2012. godine. Osim toga, Komisija smatra da treba učiniti sve što je moguće kako bi se omogućilo „kvalitetno starenje”, posebice s pomoću IKT-a, čime će se Uniji omogućiti da ima ključnu ulogu: „srebrno gospodarstvo može se definirati kao gospodarske mogućnosti koje nastaju zbog privatne i javne potrošnje povezane sa starenjem stanovništva i potrebama osoba starijih od 50 godina” (vidjeti internetske stranice Europske komisije posvećene „srebrnom gospodarstvu”).

2.10.

Odbor smatra da se trebaju uzeti u obzir pitanja koja se odnose na blagostanje, samostalnost, ovisnost o tuđoj pomoći i tržište. Međutim, Europa ima gotovo 125 milijuna starijih građana koji imaju aktivnu ulogu u svojim životima, gospodarstvu i rastu. Stoga bi informacijske tehnologije trebale biti dio njihovog života kao što su dio života „aktivnih” građana.

2.11.

Zato bi Odbor htio naglasiti da je nužno usvojiti pristup starenju kojim bi se uspostavio kontinuitet u odnosu na druge faze života, bez strogih granica, pri čemu bi svaka starija osoba dobrog zdravlja očuvala svoje iskustvo i digitalne vještine te ne bi bila odvojena od ostalih dionika u lancu vrijednosti. Na starije osobe ne treba gledati samo kao na osobe u posljednjoj fazi života već ih treba sagledati u dinamičnoj i uključivoj perspektivi, pri čemu digitalne tehnologije ne smiju biti ograničene na tehničku i medicinsku pomoć.

2.12.

To ne bi trebalo utjecati na pravo na mirovinu (članci 25. i 34. Povelje o temeljnim pravima, članci 153. i 156. UFEU-a) niti na mirovinske sustave, koji se razlikuju u pojedinim državama članicama.

2.13.

Sveobuhvatan i uključiv pristup mogao bi svim europskim „starijim” građanima pružiti sigurnost da se digitalne inovacije odnose i na njih. Odbor smatra da bi Unija prihvaćanjem te odgovornosti na svim razinama mogla preuzeti vodeću ulogu kojoj teži u području „srebrnog gospodarstva”.

3.1.1.

Pripadnici baby boom generacije koji su sada u trećoj životnoj dobi posjeduju za to potrebno oruđe: revoluciju novih tehnologija. Imajući u vidu sveprisutnu povezanost, postoji velika potreba za tim da se sagleda šira slika od samog „tržišta” i da se zajamči da nitko ne ostane na marginama poznavanja i praktične upotrebe informacijskih tehnologija. EU je podijeljen između potrebe za europskom interoperabilnošću i zahtjeva za zaštitom u državama članicama, u vrlo rascjepkanim kontekstima; međutim, komunikacije Komisije iz travnja 2016. (COM(2016) 176, 178 i 179 final) odnose se samo na tehničke aspekte te se ne bave društvenim aspektima. Komunikacija Komisije iz lipnja 2016. o novom programu vještina (COM(2016) 381 final) i Prijedlog preporuke Vijeću o uspostavi Jamstva za vještine (COM 2016 382 final) usmjereni su na zapošljavanje i produktivnost. Stariji građani uopće se ne spominju, a digitalne vještine vrlo malo. Odbor se nada da će sastanak ministara EU-a u lipnju i sastanak na vrhu u prosincu 2016., koji bi se trebali pozabaviti pitanjem starijih osoba, moći potaknuti njihovo uključivanje u digitalni svijet i poboljšanje njihovih uvjeta života i rada, što je potrebno kako bi se odgovorilo na dvije tranzicije: digitalnu i demografsku.

3.1.2.

Kako bi se olakšala kohezija, pojednostavio pristup te podigla razina svijesti među starijim osobama, ali i svim ostalim kategorijama stanovništva, Odbor želi da se svi već usvojeni tekstovi EU-a koji se odnose na digitalnu tehnologiju objave u obliku kodeksa i da se predvidi uspostava jedinstvenog digitalnog kontaktnog mjesta na svim jezicima.

3.2.1.

Digitalna tehnologija omogućuje učenje i proaktivnost, posebno starijim osobama čija je pokretnost smanjena. Njome se omogućuje izbjegavanje marginalizacije i pospješuje prijenos znanja. Ona može dovesti do obrata u generacijskom mentorstvu i do brisanja starosnog jaza.

3.3.1.

Odbor je objavio brojna mišljenja o tehničkim, gospodarskim i društvenim aspektima digitalnog razvoja, kao što su infrastruktura, prava, troškovi, telemedicina, e-zdravlje, aktivno starenje, kiberkriminal, pametni gradovi, pametna mobilnost, pametni otoci, neutralnost interneta itd.

3.3.2.

Komisija bi trebala uključiti sve generacije, bez geografske podjele, i razraditi dugoročna predviđanja (do 2060.) jer će se krivulja starenja (3) ubrzati u svim državama članicama.

3.3.3.

U svojim komunikacijama (4) od 19. travnja 2016. Komisija navodi da će posvetiti pozornost normizaciji na području IKT-a, koji predstavlja „ključan element jedinstvenog tržišta”, digitalizaciji poduzeća i računalstvu u oblaku.

3.3.4.

Nizozemsko i slovačko predsjedništvo zatražili su od Odbora razmatračko mišljenje o društvenim posljedicama pod nazivom „Promjena naravi radnog odnosa, učinak te promjene na zadržavanje pristojnih plaća i utjecaj tehnološkog razvoja na sustav socijalnog osiguranja i radno pravo”, koje je EGSO usvojio 26. svibnja 2016.

3.3.5.

U svojoj rezoluciji od 19. siječnja 2016. naslovljenoj „Prema aktu o jedinstvenom digitalnom tržištu”, Europski parlament (stavak 80.) potiče Komisiju da „osnuje skupinu dionika zaduženu za promicanje najboljih praksi u sektoru ekonomije dijeljenja”, koju EGSO naziva još i „ekonomijom suradnje”, a koja u velikoj mjeri ovisi o digitalnoj tehnologiji. Predstavljanje civilnog društva zadaća je koju stariji građani obično mogu ispuniti. EGSO želi biti dio te inicijative.

3.4.1.

Mnogi i dalje zaziru od velikih podataka, računalstva u oblaku, interneta stvari, 3D ispisa i drugih tehnologija koje su se pojavile s vrlo naglim širenjem interneta u suvremenom životu. Starije su osobe podložnije takvim strahovima od mladih iz „digitalne generacije” te nailaze ne sljedeće prepreke:

3.4.2.

Odbor, kao i Europski parlament, „smatra da je povjerenje građana i poduzeća u digitalno okruženje ključno za potpuno ostvarenje inovacija i rasta u digitalnom gospodarstvu”.

3.4.3.

Kontekst krize i mjere za izvanredna stanja pojačavaju osjećaj ugroženosti sloboda i prekomjernog nadzora, kao i strahove u pogledu rizika od kiberkriminala.

3.4.4.

Ljudi nisu upoznati s odredbama o sigurnosti koje postoje u državama članicama i na razini EU-a. Podizanje razine svijesti tih osoba (za koje škola više ne može biti posrednik), bez stvaranja dodatnih strahova, njihovo informiranje i obuka omogućilo bi napredak uz smanjenje asimetrije informacija između glavnih pružatelja usluga, koji su gotovo uvijek iz drugih država, i građana koji se koriste digitalnom tehnologijom.

3.5.1.2.1.

Novom vrstom upravljanja u sklopu cjelovitog pristupa mogla bi se uspostaviti aktivna međugeneracijska solidarnost i održivost u socijalnom sektoru.

3.5.1.3.1.

Za razvoj digitalne tehnologije namijenjena su posebna sredstva (istraživanje, širokopojasni internet, podaci), kao i sredstva iz strukturnih fondova i posebnih programa. Međutim, nije utvrđen iznos ulaganja potrebnih za očuvanje vodeće uloge EU-a, iako bi trebalo jasnim brojkama izraziti potrebe europskog stanovništva, od učenika osnovnih škola preko odraslih uključenih u programe cjeloživotnog učenja do starijih osoba. Potrebno je osigurati da dodijeljena sredstva ne budu podložna mjerama proračunske štednje. Naposljetku, potrebno je smjesta ukloniti prepreke koje ograničavaju pristup starijih osoba privatnom financiranju (bankovni krediti) (6).

3.5.1.3.2.

Komisija predlaže javno-privatna partnerstva, no Odbor je oprezan jer uvijek postoji opasnost da se privatni sektor neće uključiti ako nema mogućnosti profita, trošak kamata opterećuje javni dug, a jedan dio javnog sektora u konačnici se privatizira.

3.6.1.

EGSO je već ukazao na to da pristup internetu treba smatrati pravom na univerzalne usluge, ističući njegovu cjenovnu pristupačnost, i to u svrhu borbe protiv društvene i geografske nejednakosti. U tu bi svrhu trebalo predvidjeti javne prostore s besplatnim pristupom internetu za starije osobe.

I u okviru javnih usluga kao što su prijevoz, zdravlje, pošta, usluge od općeg interesa, usluge od općeg gospodarskog interesa, socijalne usluge od općeg interesa, socijalne usluge od općeg gospodarskog interesa itd. treba voditi računa o problemima starijih osoba.

3.6.2.

Nacionalna i regionalna nadležna tijela trebaju osigurati da starije osobe steknu nove navike u pogledu zaštite i sigurnosti digitalnih podataka. Posebice je važno da se socijalna uključenost ne odvaja od digitalne uključenosti jer ljudi postaju sve manje samostalni. Teritorijalna razina daje prednost razvoju u tom smislu zbog blizine. EGSO se zalaže za osnivanje „volonterske službe” za društveno koristan rad u svrhu borbe protiv digitalne nepismenosti.

3.6.3.

3.6.4.

Uključivanje starijih osoba: države članice trebale bi biti odgovorne za obavještavanje građana o svim mogućnostima koje nude za obrazovanje starijih osoba na području digitalnih tehnologija. Medijske kampanje za podizanje svijesti mogle bi tome doprinijeti.

3.6.4.2.

Starije osobe trebaju steći ili zadržati znanja u području digitalnih tehnologija. Iako je važna, aktivnost nevladinih organizacija nije dovoljna. Starije osobe moraju biti sigurne da će njihove vještine biti priznate i moraju nastaviti učenje tijekom cijelog života. Na primjer, u Slovačkoj postoji 18 sveučilišta za treću dob i brojne akademije za manje obrazovane starije osobe.

3.6.4.3.

Učenje i „digitalna pismenost”: Odbor ponovno poziva na promicanje (7) obrazovanja na području medija i interneta za sve građane EU-a, posebice za osobe iz osjetljivih skupina, te pozdravlja osnivanje „velike koalicije za digitalna radna mjesta” na europskoj razini. Ističe da u obrazovanju sudjeluju brojni dionici.

3.6.4.4.

Odbor smatra da bi Komisija imala koristi od suradnje s državama članicama i sveučilištima u pogledu potreba starijih osoba za vještinama i načina njihova ispunjavanja, primjerice stvaranjem institucionalnih veza sa sveučilištima kako bi se starijim osobama olakšao pristup tečajevima na internetu (masovni otvoreni tečajevi na internetu – MOOC).

3.6.5.

3.6.5.1.

Kao i Parlament (8), Odbor prepoznaje potrebu da se „prevladaju rodni stereotipi” i priznaje „značajan potencijal inovatorica i poduzetnica te ulogu koju one mogu imati u digitalnoj transformaciji”, a podupire i „njihovu integraciju i sudjelovanje u informacijskom društvu”; Odbor je svjestan da su karijere starijih žena često rascjepkane te da ih po odlasku u mirovinu siromaštvo pogađa češće nego muškarce. Važno je imati taj podatak na umu pri izradi mjera koje za cilj imaju uključivanje žena u digitalni svijet starijih osoba.

3.6.5.2.

Također „priznaje potencijal jedinstvenoga digitalnog tržišta da osigura dostupnost i sudjelovanje svih građana, uključujući osoba s posebnim potrebama, starijih osoba, manjina i ostalih građana koji pripadaju osjetljivim skupinama, u svim aspektima digitalnoga gospodarstva  (9)”, ali prednost daje tome da se „starije osobe” i dalje smatraju gospodarskim akterima, a ne da ih se stigmatizira i svrstava u osobe „s posebnim potrebama”.

3.6.5.3.

Odbor je izrazio svoju potporu prijedlogu Direktive o dostupnosti (10), ali žali zbog kašnjenja u izradi te direktive te izostanka ratifikacije Ugovora iz Marakeša. U pogledu digitalizacije, Odbor smatra da se dostupnost odnosi i na opremu (hardware) i na računalne programe i aplikacije (software) te se zalaže za olakšan pristup za starije osobe, kao i za prilagođenije i višejezične softvere te za digitalne javne prostore koji povezuju ljude. Društvena povezanost ključna je za osobe iz osjetljivih skupina.

3.6.6.

EGSO preporučuje da se jedan dio europskog programa Erasmus+ namijeni starijim osobama, u obliku platforme za razmjenu dobrih praksi, primjerice pod nazivom „SENEQUE – Seniors Equivalent Erasmus”.

3.6.7.

Poticanje kreativnosti i inovativnosti u svakoj dobi s pomoću digitalizacije, s obzirom na to da starije osobe najbolje mogu odrediti svoje potrebe, te podupiranje organizacija i pojedinaca koji pružaju pomoć.

—

EGSO predlaže javno-privatna partnerstva čija korist proizlazi iz ljudskog kapitala zahvaljujući besplatnim tečajevima koji su sastavni dio politike korporativne društvene odgovornosti divovskih poduzeća u sektoru IKT-a: mentoriranje zaposlenika koji odlaze u mirovinu te pružanje tih tečajeva svim starijim osobama u svim državnim školama u državama članicama izvan školske nastave.

—

U EU-u postoji manjak vještina u pogledu digitalnih tehnologija (900 000 slobodnih radnih mjesta) (11). Prekvalifikacija starijih radnika mogla bi doprinijeti poboljšanju situacije koju je potrebno ocijeniti u odnosu na svjetsku konkurenciju. Za poticanje digitalnog poduzetništva, osposobljavanja i mladih poduzeća, kao i razvoja vještina i dobrobiti svih osoba, bit će potrebna znatna javna ulaganja.

—

U situaciji masovne nezaposlenosti gospodarstvo 4.0 omogućuje starijim građanima da uspostave mreže i osnuju nova poduzeća te stabilna lokalna radna mjesta s visokom dodanom vrijednošću, kao što su radna mjesta u području njege i zdravlja, radna mjesta koja pomažu ljudima da zadrže neovisnost ili koja se odnose na politike prevencije (12).

—

Kad je riječ o različitim oblicima ekonomije dijeljenja, EU nije jasno naveo svoje stavove o zlouporabi vodećeg položaja i o njihovoj usklađenosti s ciljem „socijalne tržišne ekonomije”, premda se sve veći udio relevantne radne snage de facto nalazi izvan zakona u pogledu radničkih prava. Veća je vjerojatnost da će utjecaj digitalizacije na socijalnu koheziju više pogoditi starije osobe od drugih skupina.

3.8.1.

Digitalizacija omogućuje istodobni pristup „odozgo prema dolje” i „odozdo prema gore” prema društvenim odnosima, a posebice prema „starosti”.

3.8.2.

Ekonomija dijeljenja može zbližiti ljude kroz metode učenja koje potiču sve oblike inteligencije, kroz inovativna zdravstvena rješenja koja omogućuju osobama s invaliditetom ili starijima osobama da budu ravnopravni članovi društva i da budu aktivni čak i ako nisu pokretni („sveprisutni”).

3.8.3.

Međutim, njome se mijenja struktura radnih odnosa. Kako društva stare, digitalizacija remeti red koji je nakon Drugog svjetskog rata uspostavljen kohezijom europskih društava, a to su konkretno sustavi temeljeni na solidarnosti koji su ublažavali utjecaj kriza (kao 2008. godine).

3.8.4.

Revolucija 4.0 uzdrmala je hijerarhiju zaposlenika zbog aktivnosti na internetu, naglog povećanja broja starijih osoba i zbog uklanjanja „prepreka”. Istodobno, oko 10 % e-starijih građana ima pristup internetu, ali su siromašni, i mogli bi ponovno biti definirani kao „stari” jer neće moći zadovoljiti svoje potrebe (nuklearna obitelj), kao što je to bio slučaj u prošlim stoljećima. Jesu li tranzicije s prijenosom znanja moguće?

3.8.5.

Za digitalnu i uključivu socijalnu tržišnu ekonomiju (13) ključno je očuvanje mirovinskih sustava. Ti će se sustavi do 2060. neizbježno temeljiti i na drugim elementima, a ne samo na plaćenom radu, no pritom će se morati izbjeći rizici mirovinskih fondova. Bit će potrebno detaljno razmotriti osnovicu doprinosa i raspodjelu bogatstava kako bi se ljudi psihološki i mentalno pripremili za promjene