1.7.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 240/6

1.

pozdravlja mjere Europske komisije vezane uz potporu razvojnim bankama i osnivanje platformi ulaganja koje čine važne elemente Plana ulaganja za Europu. No žali zbog toga što se Komisija, unatoč tome što formalna definicija nacionalnih razvojnih banaka načelno obuhvaća i regionalne banke, u praksi isključivo usredotočila na ulogu nacionalnih vlasti te zbog toga što poziva samo na osnivanje novih nacionalnih razvojnih banaka. No razvojne banke koje posluju na lokalnoj i regionalnoj razini također zavređuju priznanje i pozornost u Planu ulaganja;

2.

ističe definiciju razvojnih banaka ili institucija utvrđenu u Uredbi o Europskom fondu za strateška ulaganja: „pravni subjekti koji profesionalno provode financijske aktivnosti i kojima su država članica ili subjekt države članice na središnjoj, regionalnoj ili lokalnoj razini, povjerili provedbu aktivnosti razvoja ili promicanja razvoja”;

3.

upozorava da razvojne banke osnovane na temelju različitih modela imaju važnu ulogu u suzbijanju posljedica gospodarske i financijske krize, posebice u smislu smanjivanja javnih ulaganja na lokalnoj i regionalnoj razini, što je istaknuto u najnovijem zajedničkom izvješću Europskog odbora regija i OECD-a;

4.

s time u vezi ističe da je poticanje ulaganja ključnih za regionalne i lokalne vlasti u nekim zemljama u nadležnosti banaka koje posluju na nacionalnoj razini (npr. u Francuskoj i Poljskoj), od kojih su neke u suvlasništvu lokalnih i regionalnih vlasti (u skandinavskim zemljama i Nizozemskoj). U drugim slučajevima (npr. njemački model), pored nacionalnih razvojnih banaka, za razvoj određene savezne zemlje nadležne su i regionalne banke koje su u potpunom ili djelomičnom vlasništvu te savezne zemlje. Uređenje tih razvojnih banaka razlikuje se prema povijesnim iskustvima i gospodarskim uvjetima svake države ili regije;

5.

upozorava da razvojne institucije nisu uvijek banke – u mnogim zemljama imaju oblik investicijskih agencija, društava ili fondova, koji su često rizičnog kapitala, no čak i te vrste institucija koje nisu banke mogle bi imati važnu ulogu u Planu ulaganja za Europu;

6.

skreće pozornost na činjenicu da financijski instrumenti na lokalnoj i regionalnoj razini zasad nisu dostupni u svim državama članicama i regijama, odnosno da se postojeći instrumenti i iskustva ne koriste optimalno, i da se sudjelovanje privatnog sektora obično ograničava isključivo na izvršavanje ugovora, čime se jača potreba podupiranja lokalnih financijskih institucija koje potiču ulaganja;

7.

ističe da postoje razni načini osnivanja razvojnih banaka, s obzirom na to da su već postojeće banke nastajale na različite načine – neke su odmah osnovane kao nezavisne institucije, dok su se druge razvile iz odjela javnih banaka;

8.

naglašava da je osnivanje i funkcioniranje razvojnih banaka kao gospodarskih, strukturnih i socijalno političkih instrumenata između ostalog potrebno kao odgovor na strukturne slabosti, odnosno nedostatke (između ostalog i regionalnih) tržišta, no istodobno je svjestan teškoća povezanih s davanjem jasne i smislene definicije i ocjenjivanja tržišnih nedostataka; u vezi s time zalaže se za trajno sveobuhvatno tumačenje pojma „tržišni nedostaci”;

9.

upozorava Europsku komisiju da lokalne i regionalne vlasti moraju imati više utjecaja na odabir financijskih rješenja koja služe interesima na lokalnoj razini. Zanemarivanje stajališta lokalnih i regionalnih vlasti često dovodi do poticanja ulaganja koja nisu u skladu s regionalnim operativnim programima i lokalnim strategijama;

10.

primjećuje znatne razlike u stupnju razvoja pojedinih nacionalnih sustava poticaja, zbog čega nastaju sustavne manjkavosti u zemljama i regijama sa slabije razvijenom kulturom te vrste bankovnog poslovanja. Kao posljedica toga, moglo bi se dogoditi da nacionalne razvojne banke ne pružaju uvijek dovoljnu potporu lokalnim vlastima i poduzećima. Te bi banke trebale dodatno decentralizirati ponudu svojih usluga;

11.

zabrinut je zbog činjenice da centralizirani modeli promicanja razvoja koji se temelje isključivo na jednoj nacionalnoj banci i njezinim lokalnim, nesamostalnim poslovnicama ne uspijevaju uvijek zadovoljiti potrebe lokalne zajednice, posebice u slabije razvijenim regijama i mjestima u kojima je utjecaj lokalnih i regionalnih vlasti na nacionalnu razvojnu banku veoma ograničen;

12.

dijeli mišljenje da se pri odabiru modela za razvoj sustava razvojnih banaka lokalne i regionalne vlasti trebaju ravnati prema sljedećim općim ciljevima i glavnim kriterijima za ocjenjivanje učinkovitosti na svakoj razini: uklanjanje tržišnih nedostataka, trajno povećanje broja radnih mjesta, briga o interesima lokalnih zajednica i ostvarivanje javnih ciljeva gospodarskog razvoja;

13.

boji se da bi se ispunjavanjem uvjeta koji je predložila Europska komisija, a koji se odnosi na ex ante procjenu novoosnovanih razvojnih banaka i novih financijskih proizvoda koje one nude, znatno umanjila njihova operativna sposobnost, a također i spriječilo samo osnivanje takvih banaka, kako na nacionalnoj tako i na regionalnoj razini. Osim toga, u vezi s time treba spomenuti da je u slabije razvijenim regijama često teško utvrditi tržišne nedostatke jer društveno-gospodarska situacija u čitavoj regiji može biti pokazatelj tržišnih nedostataka, ako je se usporedi sa situacijom u razvijenijim područjima;

14.

nada se da će se suradnja Europskog odbora regija i Europske investicijske banke produbiti; zalaže se za stvaranje komplementarne mreže javnih razvojnih banaka koja je u skladu s načelom supsidijarnosti, čime bi se doprinijelo postizanju gospodarskih i društvenih sinergija; izražava želju da taj sustav potakne međuregionalnu i međunarodnu razmjenu iskustva i znanja, istodobno pomažući da se izbjegne opasnost od prekomjerne centralizacije;

15.

poziva na znatno snažnije uključivanje lokalnih i regionalnih vlasti u osnivanje i poslovanje razvojnih banaka kao i u ocjenjivanje njihovog utjecaja u regijama koje još ne raspolažu vlastitim razvojnim instrumentima. To se može postići ili jačanjem utjecaja lokalnih i regionalnih vlasti na stratešku usmjerenost nacionalnih razvojnih banaka i upravljanje njima ili nadopunjavanjem usluga koje nude nacionalne razvojne banke osnivanjem regionalnih (lokalnih) razvojnih banaka. One bi usko surađivale s nacionalnom bankom;

16.

smatra da se odabir konkretnog načina razvoja modela razvojnih banaka u nekoj regiji – odnosno pitanje je li model u kojem nacionalna razvojna banka ima prevladavajući utjecaj dovoljan ili bi decentralizirani model s većom ulogom lokalnih ili regionalnih financijskih institucija odnosno razvojnih banaka bio bolji – mora prepustiti bilo lokalnim ili regionalnim vlastima nakon savjetovanja s nacionalnim tijelima, bilo nacionalnim tijelima, ovisno o pravnom sustavu određene države članice;

17.

zastupa stajalište da se prije donošenja odluka o osnivanju nove institucije treba napraviti temeljita analiza svrsishodnosti novih institucijskih struktura kako bi se izbjeglo nepotrebno gomilanje birokracije i trošenje sredstava;

18.

upozorava da se, ako Europska komisija i EIB budu razmatrale mogućnost uspostave sustavnog okvira kojim bi se podupiralo osnivanje tih novih regionalnih razvojnih banaka, u obzir moraju uzeti posebna individualna obilježja zemalja i regija kao i najbolje prakse i uspješne razvojne strukture iz tog područja, uključujući iskustva nedavno osnovanih banaka. Pritom je u slabije razvijenim regijama primjereno primjenjivati najbolja institucijska rješenja uzimajući u obzir posebne lokalnih okolnosti;

19.

ističe da ex post procjene učinkovitog funkcioniranja postojećih i novoosnovanih razvojnih banaka treba provoditi dugoročno, tijekom razdoblja od 10 do 15 godina, s obzirom na to da se financirani projekti ulaganja obično provode u višegodišnjim vremenskim okvirima;

20.

primjećuje da je potreban okvir za suradnju između novoosnovanih Europskih fondova za dugoročna ulaganja (ELTIF) i regionalnih razvojnih banaka i ostalih lokalnih financijskih institucija. Kako bi sakupili dugoročna financijska sredstva za ulaganja na lokalnoj i regionalnoj razini, oni bi se trebali nadopunjavati, a ne međusobno natjecati;

21.

podupire ideju o osnivanju platformi za ulaganja kao pomagala za provedbu Plana ulaganja za Europu. Odbor istodobno s time u vezi naglašava kako je važno da se doprinosi za platforme ulaganja koji se izdvajaju iz javnih, nacionalnih, lokalnih ili regionalnih financijskih sredstava ne obračunavaju u okviru Pakta o stabilnosti i rastu;

22.

naglašava da bi Europska komisija i Europska investicijska banka trebale jasno utvrditi koja je uloga regionalnih razvojnih banaka i ostalih financijskih institucija u sustavu platformi ulaganja te ih odrediti kao instrumente za provedbu Plana ulaganja za Europu. Regionalne razvojne banke trebaju poslovati u suradnji s Europskim fondom za strateška ulaganja (European Fund for Strategic Investments, EFSU), na temelju platformi ulaganja uspostavljenih prema sektorskim, no prije svega geografskim kriterijima;

23.

smatra potrebnim da se jasno utvrde i prodube načela suradnje regionalnih ili lokalnih banaka odnosno drugih financijskih institucija s Europskim savjetodavnim centrom za ulaganja (European Investment Advisory Hub, ESCU). Europski savjetodavni centar za ulaganja posebice bi trebao podupirati lokalne vlasti i lokalne razvojne banke prilikom pripreme projekata, pružati savjete oko financijskih i tehničkih pitanja te pomagati pri prijenosu znanja. Povrh toga, ESCU bi trebao imati mogućnost sklapanja partnerskih sporazuma ne samo s nacionalnim, već i s regionalnim bankama.