EUR-Lex Access to European Union law

Back to EUR-Lex homepage

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

Document 62015TN0018

Predmet T-18/15: Tužba podnesena 12. siječnja 2015. – Philip Morris protiv Komisije

SL C 107, 30.3.2015, p. 30–31 (BG, ES, CS, DA, DE, ET, EL, EN, FR, HR, IT, LV, LT, HU, MT, NL, PL, PT, RO, SK, SL, FI, SV)

30.3.2015   

HR

Službeni list Europske unije

C 107/30


Tužba podnesena 12. siječnja 2015. – Philip Morris protiv Komisije

(Predmet T-18/15)

(2015/C 107/40)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Philip Morris Ltd (Richmond, Ujedinjena Kraljevina) (zastupnici: K. Nordlander i M. Abenhaïm, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

proglasi tužbu za poništenje dopuštenom;

poništi Odluku Komisije Ares (2014) 3694540 od 6. studenoga 2014., u dijelu u kojem se njome uskraćuje potpuni pristup zatraženim dokumentima, s iznimkom skrivenih osobnih podataka koje ona sadrži;

naloži Komisiji snošenje troškova tužitelja u ovom postupku.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

Svojom tužbom tužitelj traži poništenje Odluke Ares (2014) 3694540 od 6. studenoga 2014., kojom je Komisija uskratila tužitelju potpuni pristup pet internih dokumenata sastavljenih u kontekstu pripremnih radova koji su doveli do donošenja Direktive 2014/40/EU o proizvodnji, predstavljanju i prodaji duhanskih i srodnih proizvoda (1) (u daljnjem tekstu:pobijana odluka).

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe dva tužbena razloga.

1.

Prvim tužbenim razlogom navodi se da je Komisija prekršila članak 15. stavak 3. UFEU-a i članak 4. stavak 2. druga alineja Uredbe (EZ) br. 1049/2001 (2) (u daljnjem tekstu: Uredba o transparentnosti) time što nije dokazala da bi potpuno otkrivanje zatraženih dokumenata tužitelju „konkretno i stvarno” ugrozilo zaštitu određenih „sudskih postupaka” i time što nije pravilno ocijenila bi li prevladavajući javni interes ipak mogao opravdati potpuno otkrivanje. Tužitelj tvrdi da Komisija nije dokazala da bi potpuno otkrivanje zatraženih dokumenata tužitelju „konkretno i stvarno” ugrozilo zaštitu određenih „sudskih postupaka” zato što, kao prvo, zatraženi dokumenti ne mogu uživati presumpciju zaštite primjenjive na „sudske postupovne akte”, kao drugo, Komisijino apstraktno upućivanje na načelo ravnopravnosti ne može opravdati širenje te presumpcije na ne-sudske dokumente, i, kao treće, Komisijino apstraktno upućivanje na postupke koji su u tijeku, ravnopravnost, i sposobnost pravne službe da obrani valjanost TPD-a nisu dovoljni kako bi se dokazalo da bi otkrivanje konkretno i stvarno ugrozilo zaštitu „sudskih postupaka”.

2.

Drugim tužbenim razlogom navodi se da je Komisija prekršila članak 15. stavak 3. UFEU-a i članak 4. stavak 3. drugi podstavak Uredbe o transparentnosti time što nije dokazala da bi potpuno otkrivanje zatraženih dokumenata tužitelju „konkretno i stvarno” ugrozilo njezin postupak donošenja odluka. Tužitelj navodi da je Komisija dala neprecizne izjave o šteti koja je navodno nanesena suradnji između službi, ali nije pokazala postojanje bilo kakvog vanjskog pritiska koji bi mogao ugroziti postupak donošenja odluka. Komisija je također počinila očitu pogrešku u ocjeni prevladavajućeg javnog interesa, jer je uzela pogrešan interes za dovođenje u ravnotežu sa zaštitom svojeg postupka donošenja odluka.


(1)  Direktiva 2014/40/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 3. travnja 2014. o usklađivanju zakona i drugih propisa država članica o proizvodnji, predstavljanju i prodaji duhanskih i srodnih proizvoda i o stavljanju izvan snage Direktive 2001/37/EZ, SL, 2014, L 127/1

(2)  Uredba (EZ) br. 1049/2001Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2001. o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije, SL L 145/43 (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 1., svezak 16., str. 1.)


Top