8.9.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 303/46

—

da međupresudom naloži Europskoj uniji da, temeljem čl. 340. st. 2. Ugovora o funkcioniranju EU, tužiteljima naknadi cjelokupnu imovinsku štetu koja je, kao posljedica propusta Europske komisije da iskoristi svoje nadzorne (monitoring) ovlasti iz čl. 36. st. 1. i 2. Akta o pristupanju da osigura ispunjenje obveze Republike Hrvatske na osiguranje početka rada hrvatskih javnih ovršitelja s 1. siječnja 2012. godine, preuzete tijekom pregovora o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji u Poglavlju 23. – Pravosuđe i temeljna prava i utvrđenu u Prilogu VII. toč. 1. Akta o pristupanju „Posebne obveze koje je preuzela Republika Hrvatska u pregovorima o pristupanju”, koji glasi: „1. Nastaviti osiguravati djelotvornu provedbu svoje Strategije reforme pravosuđa i Akcijskog plana”, svim tužiteljima nastala tijekom razdoblja od 1. siječnja 2012. godine pa do početka rada tužitelja u svojstvu hrvatskih javnih ovršitelja u skladu s odredbama čl. 36. st. 1. i Priloga VII. toč. 1. Akta o pristupanju, koji pravno obvezuje svih 28 država potpisnica Ugovora u pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji, od 09. prosinca 2011. godine i Europsku komisiju;

—

da do pravomoćnosti međupresude iz prve točke ovog tužbenog zahtjeva zastane s raspravljanjem o visini cjelokupne imovinske štete čiju naknadu tužitelji zahtijevaju od Europske unije ovom tužbom;

—

da nakon pravomoćnosti međupresude iz prve točke ovog tužbenog zahtjeva, te provedbe rasprave i izvođenja dokaza na okolnost utvrđivanja visine cjelokupne imovinske štete čiju naknadu tužitelji zahtijevaju ovom tužbom, Europskoj uniji naloži da svakom od tužitelja naknadi imovinsku štetu koja im je nastala kao posljedica protupravnog propusta Europske komisije navedenog i opisanog u prvoj točki ovog zahtjeva, i to cjelokupnu običnu imovinsku štetu (damnum emergens) i cjelokupnu korist koja je tužiteljima izmakla (lucrum cessans) tijekom razdoblja od 1. siječnja 2012. do dana postavljanja zahtjeva naslovnog suda Ministarstvima financija i pravosuđa Republike Hrvatske, u iznosu od po 6 00  000,00 EUR za svaku kalendarsku godinu i svakog tužitelja, oboje zajedno sa zateznom kamatom po stopi od 12 % godišnje, tekućom:

—

da nakon pravomoćnosti međupresude iz prve točke ovog tužbenog zahtjeva, te provedbe rasprave i izvođenja odgovarajućih dokaza na okolnost visine ovog tužbenog zahtjeva, Europskoj uniji naloži da svakom od tužitelja naknadi cjelokupne troškove ovog postupka.