25.4.2014

HR

Službeni list Europske unije

C 122/4

---

Objava zahtjeva za izmjenu u skladu s člankom 50. stavkom 2. točkom (a) Uredbe (EU) br. 1151/2012 Europskog parlamenta i Vijeća o sustavima kvalitete za poljoprivredne i prehrambene proizvode

(2014/C 122/04)

Ova je objava temelj za podnošenje prigovora na zahtjev u skladu s člankom 51. Uredbe (EU) br. 1151/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (1).

ZAHTJEV ZA IZMJENU

UREDBA VIJEĆA (EZ) br. 510/2006

o zaštiti oznaka zemljopisnog podrijetla i oznaka izvornosti poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda  (2)

ZAHTJEV ZA IZMJENU U SKLADU S ČLANKOM 9.

„ FUNGO DI BORGOTARO”

EZ br.: IT-PGI-0117-01146 – 28.8.2013.

ZOZP ( X ) ZOI ( )

1.   Točka specifikacije proizvoda na koju se primjenjuje izmjena

—	☐	Naziv proizvoda
—	☒	Opis proizvoda
—	☒	Zemljopisno područje
—	☒	Dokaz o podrijetlu
—	☒	Način proizvodnje
—	☐	Povezanost
—	☒	Označivanje
—	☐	Nacionalni zahtjevi
—	☒	Ostalo (Pakiranje)

2.   Vrsta izmjene

—	☒	Izmjena jedinstvenog dokumenta ili sažetka specifikacije
—	☐	Izmjena specifikacije proizvoda registrirane ZOI ili ZOZP za koju nisu objavljeni ni jedinstveni dokumenti ni sažetak specifikacije
—	☐	Izmjena specifikacije proizvoda koja ne zahtijeva izmjene objavljenoga jedinstvenog dokumenta (članak 9 stavak 3. Uredbe (EZ) br. 510/2006)
—	☐	Privremena izmjena specifikacije proizvoda zbog obveznih sanitarnih ili fitosanitarnih mjera koje su uvela nadležna tijela javne uprave (članak 9 stavak 4. Uredbe (EZ) br. 510/2006)

3.   Izmjena (Izmjene)

Opis proizvoda

—	Prilagodba nomenklature najnovijim znanstvenim nazivima u području mikologije. Nova nomenklatura ne dovodi do dodavanja ili brisanja novih sorti.

—

Dodaje se „sušeni” proizvod čiji su zahtjevi za stavljanje na tržište opisani, kako bi se naziv „Fungo di Borgotaro” mogao koristiti i za taj proizvod. Sada se proizvodnja gljive „Fungo di Borgotaro” odnosi samo na „svježi” proizvod. Naime, specifikacija proizvoda ne predviđa opis za „sušeni” proizvod ni odgovarajući način sušenja. Postoje povijesna svjedočenja o čuvanju ove gljive sušenjem, koja prethode upisu naziva u registar. Sušenje je oduvijek bilo glavni zahtjev mjesnog stanovništva jer omogućuje trgovanje proizvodom, o čemu svjedoče povijesni dokumenti i upućivanja iz točaka (d) i (f) sažetka specifikacije iz 1994.

—	Izraz „vlažnost manja od 90 %” zamjenjuje se izrazom „najveća vlažnost 90 %”. Empirijskim studijama dokazano je da neki potpuno zdravi primjerci imaju vlažnost od 90 %.

Zemljopisno područje

—

Proizvodno zemljopisno područje prošireno je na općine Berceto, Compiano, Tornolo i Bedonia u pokrajini Parma te na općinu Zeri u pokrajini Massa Carrara. Riječ je o općinama koje graniče sa sadašnjim proizvodnim područjem. S vremenom su se za svaku od tih općina pojavili podaci koji su, osim teritorijalnog i pedoklimatskog kontinuiteta, jamčili povijesni i tradicijski kontinuitet te povezanost s okolišem, a slični su onim podacima s područja koja su sada uključena u specifikaciju proizvoda. Načini upravljanja gljivarskim i šumskim resursima zajednički su prvotnim zemljopisnim područjima i područjima čije se dodavanje zahtijeva. Naime, prije pedesetak godina u tim su područjima stvoreni posebni rezervati radi očuvanja gljiva, s istim pravilima berbe.

Dokaz o podrijetlu

—	Ažurirane su procedure koje gospodarski subjekti moraju provoditi kako bi podrijetlo proizvoda bilo zajamčeno.

Način proizvodnje

—	Izbrisane su tehničke pojedinosti o oblicima upravljanja šumskim područjima i o broju mladika u korist pojednostavljenog izričaja u specifikaciji proizvoda koji navodi regionalna pravila u šumarstvu.

—

U specifikaciji proizvoda navedeno je razdoblje berbe gljive „Fungo di Borgotaro”. Datumi početka i završetka berbe utvrđeni su prema rastu gljiva, što ovisi o posebnim klimatskim uvjetima u razdoblju od 1. travnja do 30. studenoga. Navođenjem razdoblja berbe utvrđuje se moguće stavljanje na tržište proizvoda pod nazivom „Fungo di Borgotaro” u razdobljima kada proizvod nije dostupan.

—

Izbrisane su informacije o zabrani berbe nadzemnih dijelova kojima je promjer klobuka manji od 2 cm ako nisu iznikli s nadzemnim dijelovima većima od prethodno navedene granične vrijednosti. U regionalnim je zakonima propisan najmanji promjer gljiva koje se smiju brati te je stoga dostatno uputiti na njih.

—	Ispravljena je pogreška u članku 6. točki (b): četinjače se ne smiju uzgajati u šibljacima te stoga nije moguće mijenjati način upravljanja šumama.

Označivanje

—	Dodana su pravila o označivanju sušenog proizvoda.

—	Dodani su logotip ZOZP-a „Fungo di Borgotaro” i njegov opis.

Pakiranje

—	Dodana su pravila o pakiranju sušenog proizvoda.

—	Predviđeno je da se svježi proizvod može pakirati u sanduke manje veličine (25 cm x 30 cm) radi stavljanja na tržište količine manje od 3 kg koja je predviđena za tradicionalni sanduk.

JEDINSTVENI DOKUMENT

UREDBA VIJEĆA (EZ) br. 510/2006

o zaštiti oznaka zemljopisnog podrijetla i oznaka izvornosti poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda  (3)

„Fungo di Borgotaro”

EZ br.: IT-PGI-0117-01146 – 28.8.2013.

ZOZP ( X ) ZOI ( )

1.   Naziv

„Fungo di Borgotaro”

2.   Država članica ili treća zemlja

Italija

3.   Opis poljoprivrednog ili prehrambenog proizvoda

3.1.   Vrsta proizvoda

Razred 1.6.: Voće, povrće i žitarice, u prirodnom stanju ili prerađeni

3.2.   Opis proizvoda na koji se odnosi naziv iz točke 1.

Zaštićena oznaka zemljopisnog podrijetla „Fungo di Borgotaro” rezervirana je za svježe i sušene nadzemne dijelove sljedećih sorti Boletus (Moser):

—

Boletus aestivalis (ili Boletus reticulatus, Schaffer ex Baudin), gljiva koja se u dijalektu naziva „rosso” ili „fungo del caldo”, klobuk: najprije polukuglast, kasnije zaobljen i jastučast; kožica maljava i suha (ljepljiva kada kiši, ispucana kada je sušno); tamnije ili svjetlije ujednačene crvenosmeđe boje, stručak: čvrst, najprije trbušast, kasnije sužen i cilindričan ili nabubren u donjem dijelu, jednake boje kao i klobuk, no svjetlijih tonova, potpuno prekriven gotovo uvijek vidljivom bjelkastom, a kasnije tamnijom mrežicom, meso: mekanije konzistencije nego u drugih vrganja, jednolične bijele boje pod kožicom klobuka – vrlo ugodna mirisa i okusa, stanište: uglavnom u kestenovim šumama; razdoblje rasta od svibnja do rujna.

—

Boletus pinicola Vittadini (ili B. pinophilus, Pilat et Dermek), gljiva koja se u dijalektu naziva „moro”, klobuk: od polukuglastog do plosnato-zaobljenog oblika; kožica mahovinasta i bjelkasta, hrapavija, najprije maljava, kasnije glatka i suha, granatne vinske crvenkastosmeđe boje, stručak: masivan i čvrst, krut, bijele do oker i crvenkastosmeđe boje; osrednje vidljive mrežice i to samo kod trbušastog dijela, meso: bijelo, nepromjenjivo, vinskosmeđe boje pod kožicom klobuka; slabo postojanog mirisa, blagog i profinjenog okusa, stanište: ljetni oblik, koji je niži, zastupljen je od lipnja u kestenovim šumama; jesenski oblik, koji je viši, raste najčešće u bukovim šumama i pod običnim jelama.

—

Boletus aereus, Bulliard ex Fries, gljiva koja se u dijalektu naziva „magnan”, klobuk: polukuglast, a kasnije zaobljen te naposljetku izduženo ravan; suhe i baršunaste kožice, brončanobakrenastog tona, osobito kod odraslih gljiva, stručak: čvrst, najprije trbušast, kasnije izdužen, okersmeđe boje, s finom mrežicom, uglavnom pri vršku, meso: čvrsto, bijelo, nepromjenjivo, mirisne arome, intenzivnog, ali čistog okusa po gljivi, stanište: uglavnom u hrastovim kestenovim šumama, od srpnja do rujna; ovo je najkserotermofilnija vrsta u odnosu na ostale sorte Boletusa.

—

Boletus edulis Bulliard ex Fries, gljiva koja se u dijalektu naziva „fungo del freddo”, osobito „forma bianca”, klobuk: najprije polukuglast, kasnije plosnato zaobljen; glatke i neprozirne površine, pomalo ljepljiv za vlažnog vremena; neodvojive kožice, različite boje od žućkastobijele do kestenjastosmeđe i crnkastosmeđe, sa svim međutonovima, stručak: čvrst, najprije nabubren potom izdužen, bjelkaste boje do boje lješnjaka, svjetliji pri dnu, a mrežice ponekad nema, meso: čvrsto, bijelo, nijansirane kožice, nepromjenjivo, profinjenog mirisa i istančanog okusa, staništa: u bukovim, jelovim i kestenovim šumama, od kraja rujna do prvih snjegova. Rijetki su ljetni oblici.

U trenutku stavljanja na tržište može biti ponuđen u svježem i sušenom stanju; sve njegove sorte moraju imati prethodno navedene posebne organoleptičke osobine, a osobito u pogledu mirisa, nadzemni dijelovi gljive moraju se isticati čistim mirisom koji nije rezak, bez nota sijena, sladića ili svježeg drva.

Tržišna svojstva

—

Svježi „Fungo di Borgotaro” „Fungo di Borgotaro”, koji se stavlja na tržište u svježem stanju, mora biti zdrav, s čvrstim stručkom i klobukom, bez zemlje i neuobičajenih izdanaka. Nadzemni dijelovi gljive ne smiju imati potkožnih oštećenja uzrokovanih ličinkama dvokrilaca ili drugih insekata na površini većoj od 20 %. Površina nadzemnih dijelova mora biti glatka, neisušena, a njezina najveća vlažnost ne smije prelaziti 90 % ukupne težine ili specifične težine od 0,8 do 1,1 te ne smije imati bore nastale zbog gubitka vlage.

—	Sušeni „Fungo di Borgotaro”

Pri stavljanju na tržište sušene gljive „Fungo di Borgotaro” potrebno je upotrijebiti sljedeće oznake kvalitete:

(a)

„ekstra” za proizvod koji mora udovoljavati sljedećim svojstvima pakiranja i zahtjevima: — samo ploške i/ili presjeci klobuka i/ili stručka, koji su cjeloviti u trenutku pakiranja, a predstavljaju najmanje 60 % količine gotovog proizvoda, — boja mesa u trenutku pakiranja: od bijele do žućkaste boje, — moguća je prisutnost ulomaka nastalih isključivo rukovanjem, — tragovi ličinki: najviše 10 % m/m, — pocrnio himenij: najviše 5 % m/m;

(b)

„posebno” za proizvod koji mora udovoljavati sljedećim svojstvima pakiranja i zahtjevima: — presjeci klobuka i/ili stručka, — boja mesa u trenutku pakiranja: od žućkaste boje do boje lješnjaka, — moguća je prisutnost ulomaka nastalih isključivo rukovanjem, — tragovi ličinki: najviše 15 % m/m, — pocrnio himenij: najviše 10 % m/m;

(c)

„komercijalno” za proizvod koji mora udovoljavati sljedećim svojstvima pakiranja i zahtjevima: — presjeci gljive, također u komadićima s ulomcima: najviše 15 % m/m, — boja mesa u trenutku pakiranja: od svjetlokestenjaste do tamnokestenjaste boje, — moguća je prisutnost ulomaka nastalih isključivo rukovanjem, — tragovi ličinki: najviše 25 % m/m, — pocrnio himenij: najviše 20 % m/m.

3.3.   Sirovine (samo za prerađene proizvode)

—

3.4.   Hrana za životinje (samo za proizvode životinjskog podrijetla)

—

3.5.   Posebni proizvodni postupci koji se moraju provesti na određenom zemljopisnom području

Faze koje se moraju provesti na zemljopisnom području jesu proizvodnja i berba gljiva.

3.6.   Posebna pravila za rezanje, ribanje, pakiranje itd.

Svježi nadzemni dijelovi gljiva moraju se po mogućnosti razvrstati prema sortama i trebaju biti stavljeni u prodaju u drvenim posudama, poželjno od bukova ili kestenova drveta, duljine 50 cm i širine 30 cm ili 25 cm x 30 cm, s niskim rubom, kako bi se gljive mogle rasporediti samo u jednom sloju. Posuda mora imati končić sa zapečaćenom trakom kojom je spriječeno da se iz nje izvadi sadržaj, a da se ne pokida pečatna traka.

Osušeni proizvod treba biti pakiran u drvene posude ili posude od vrbovog pruća, u vreće ili keramičke posude ili posude od terakote, zapremine od 20, 50, 100 ili 200 grama sušenog proizvoda, na kojima je žig sa serijskim brojem. Pakiranje sušenog proizvoda mora biti zapečaćeno tako da se spriječi vađenje sadržaja, a da se ne pokida pečatna traka.

3.7.   Posebna pravila o označivanju

Posude ili pakiranja svježeg ili sušenog proizvoda moraju, osim logotipa proizvoda i simbola Unije napisanih velikim tiskanim slovima jednake veličine, imati oznake „Fungo di Borgotaro” i „Zaštićena oznaka zemljopisnog podrijetla” te podatke kojima je moguće utvrditi naziv, tvrtku društva i adresu poslovnog subjekta koji pakira proizvod te moguće dopunske i pomoćne podatke koji nemaju pohvalni ton ili koji po svojoj naravi ne dovode potrošača u opasnost, navodeći ga na pogrešan zaključak o prirodi i svojstvima gljiva.

Logotip „Fungo di Borgotaro” izgleda kako slijedi:

.

4.   Sažeta definicija zemljopisnog područja

Proizvodno područje gljive „Fungo di Borgotaro” obuhvaća područje koje je prikladno za njezinu proizvodnju u općinama Berceto, Borgotaro (Borgo Val di Taro), Albareto, Compiano, Tornolo i Bedonia u pokrajini Parma te u općinama Pontremoli i Zeri u pokrajini Massa Carrara.

5.   Povezanost sa zemljopisnim područjem

5.1.   Posebnosti zemljopisnog područja

Proizvodno područje gljive „Fungo di Borgotaro” odlikuje se izvrsnom klimatskom homogenošću u pogledu padalina koje su ujednačene na oba apeninska obronka te u pogledu temperatura i odgovarajućih temperaturnih kretanja. Čitavo područje geološki se odlikuje uglavnom pješčenjačkom stijenskom formacijom s ponekim rijetkim glinovitim područjima. Stoga postoji ujednačenost u pedološkom pogledu te u pogledu zadržavanja i kruženja padalina u slojevima tla bogatima humusom, što osigurava dostatnu vlažnost u donjim dijelovima šuma i utječe na nastanak gljiva, osobito četiriju vrsta iz roda Boletus.

U čitavom je proizvodnom području zajedničko upravljanje gljivarskim resursima. Naime, prije pedesetak godina stvoreni su posebni rezervati za očuvanje gljiva s istim pravilima berbe. Svrha rezervata je urediti pristup gljivarima uz ograničenje broja dana kada je rezervat otvoren te količina gljiva koje se mogu ubrati kako bi se i šuma i gljive zaštitile od pretjeranog iskorištavanja.

5.2.   Posebnosti proizvoda

Sve sorte gljive „Fungo di Borgotaro” odlikuju se intenzivnim i čistim mirisom koji nije rezak, bez nota sijena, sladića ili svježeg drva. I kada je osušena gljiva „Fungo di Borgotaro” zadržava svoj miris, za razliku od vrganja iz drugih područja koji, kad su osušeni, gube tu organoleptičku posebnost.

5.3.   Uzročna povezanost zemljopisnog područja i kvalitete ili karakteristika proizvoda (za ZOI) odnosno određene kvalitete, ugleda ili drugih karakteristika proizvoda (za ZOZP)

U području Valtaro i Valmagra ugled gljive „Fungo di Borgotaro” povećava se već stoljećima tako da je postala jedna od najcjenjenijih gljiva i u razgovoru i na mjesnoj tržnici.

Prvi zapis o proizvodnji gljive „Fungo di Borgotaro” nalazimo u djelu „Istoria di Borgo Val di Taro che riguarda insieme la mutazione dei domini in Italia e Lombardia sotto i Pontefici, i Re, gli Imperatori di occidente da Carlo Magno che come molte città si fecero Repubbliche” koje je napisao A. C. Cassio (1669.–1760.). To djelo govori o svojstvima gljive, proizvodnom području i praksama u berbi i distribuciji proizvoda. Drugo svjedočanstvo o toj proizvodnji gljive nalazimo u topografskom rječniku Vojvodstva Parme, Piacenze i Guastalla Lorenza Molossija (Parma, 1832.–1834.) i u knjizi D. Tommasa Grillija naslovljenoj „Manipolo di cognizioni con cenni storici di Albareto e di Borgotaro”, izdanoj 1893., u kojoj je riječ o djelatnostima u tom području te izrijekom o proizvodnji gljive i njezinu značaju u pokrajini, s opisom načina berbe i tradicionalne prerade gljiva.

„Fungo di Borgotaro” dobiva stvarni gospodarski značaj krajem 19. stoljeća kada se pojavljuju prva poduzeća koja se počinju baviti trgovačkom i prerađivačkom djelatnošću zahvaljujući postupku sušenja.

Potkraj 19. stoljeća prerada i trgovanje ovim proizvodom bili su tako razvijeni da se proizvod izvozio uglavnom u zemlje Sjeverne Amerike i Južne Amerike. Članak C. Bellinija iz 1933., objavljen u „Avvenire agricolo” ponovno je 1975. objavilo udruženje „A. Emmanuelli”, a govori o potrebi dobivanja dopuštenja za „oznaku podrijetla”. S obzirom na značaj ove proizvodnje, općinska je uprava 1928. posebnom uredbom ustanovila dvodnevnu tržnicu koja se svakog tjedna održavala radi prodaje proizvoda, osobito onih u sušenom stanju.

Ugled gljive „Fungo di Borgotaro” i dalje se prenosi zahvaljujući brojnim člancima objavljenima u turističkim i gastronomskim časopisima te manifestacijama koje se organiziraju svake godine. U članku naslovljenom „Alla scoperta del Fungo di Borgotaro” (časopis „Gustame” iz rujna 2009., str. 88.–89.) govori se o Borgo Val di Taro i njezinim dolinama koje su poznate po svojoj gljivi. Časopis „Gustare l’Italia” (rujan 2011., str. 11.) posvećuje čitavo poglavlje gljivi „Fungo di Borgotaro” i njezinom proizvodnom području, organoleptičkim osobinama i nastojanjima skupina proizvođača koje su godinama radile na zaštiti ovog visokokvalitetnog proizvoda. Uz to, ugled gljive „Fungo di Borgotaro” povezan je sa strašću brojnih gljivara koji dolaze iz drugih talijanskih regija, a posjećuju šume regije Valtaro u vrijeme berbe. U članku „Dalle Marche in cerca di porcini” (Gazzetta di Parma od 17.10.2009.) objašnjava se zanimanje mikologa pokrajine Marche za „Fungo di Borgotaro” i područje Valtaro.

Naposljetku, od 1975. svake se godine održava svečanost „Fungo di Borgotaro” u općini Borgo Val di Taro.

Upućivanje na objavu specifikacije

(članak 5. stavak 7. Uredbe (EZ) br. 510/2006 (4))

Ministarstvo je pokrenulo nacionalni postupak prigovora uz objavu zahtjeva za izmjenu specifikacije proizvodnje ZOZP-a „Fungo di Borgotaro” u Službenom listu Talijanske Republike br. 161 od 11. srpnja 2013.

Pročišćeni tekst specifikacije dostupan je na sljedećem web-mjestu: http://www.politicheagricole.it/flex/cm/pages/ServeBLOB.php/L/IT/IDPagina/3335

ili

izravno na početnoj stranici Ministarstva za poljoprivrednu, prehrambenu i šumarsku politiku (www.politicheagricole.it), klikom na „Qualità e sicurezza” (Kvaliteta i sigurnost) u gornjem desnom kutu ekrana i zatim na „Disciplinari di Produzione all’esame dell’UE” (Specifikacije podnesene na razmatranje EU-u).

---

(1)  SL L 343, 14.12.2012., str. 1.

(2)  SL L 93, 31.3.2006., str. 12. Zamijenjena Uredbom (EU) br. 1151/2012.

(3)  Zamijenjena Uredbom (EU) br. 1151/2012.

(4)  Vidjeti bilješku 3.

---