5.12.2013   

HR

Službeni list Europske unije

C 356/124

—

ističe da je predložena Direktiva izrađena u situaciji u kojoj brojnim državama članicama politike pomorskog prostornog planiranja i upravljanja priobalnim područjem već postoje, pri čemu su lokalne i regionalne vlasti ključni igrači; nadalje, ne želi da prijedlog utječe na nadležnosti država članica nad prostornim planiranjem;

—

smatra da ostaje otvoreno pitanje treba li EU donositi zakone, a da treba riješiti i pitanje načina na koji bi to činio; smatra da prijedlog u svojoj trenutnom obliku krši načelo proporcionalnosti;

—

smatra da predložena Direktiva ne pruža dovoljno fleksibilnosti za provedbu jer: (a) je u nekim državama članicama u suprotnosti s dobro uhodanim neformalnim procesima integriranog upravljanja obalnim područjem; (b) prijedlozi, naročito oni za integrirano upravljanje obalnim područjem, izravno narušavaju postojeće nadležnosti nad politikama i praksama prostornog planiranja na regionalnoj i/ili lokalnoj razini;

—

ističe da okvirna Direktiva ne smije određivati sadržaj pomorskih prostornih planova;

—

smatra da bi se okvirnom Direktivom trebala postaviti zajednička načela i olakšati prekogranična suradnja te suradnja među nacionalnim vlastima nadležnima za svoje obale te da bi definiciju „obalnih zona” trebalo prepustiti vlastima država članica;

—

ističe da će prijedlog Direktive u sadašnjem obliku negativno utjecati na lokalnu i regionalnu politiku i postupke prostornog planiranja jer se prostornim planovima koji imaju obalnu dimenziju ovim prijedlogom nameću minimalni zahtjevi što se tiče sadržaja u pojedinim sektorima, što značajno podriva autonomiju tijela za prostorno planiranje koja moraju održavati ravnotežu među svim prikladnim mogućnostima korištenja;

Izvjestitelj

g. Paul O’DONOGHUE, član vijeća okruga Kerry i regionalne oblasti South West (IE/ALDE)

Referentni dokument

„Prijedlog direktive Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi okvira za pomorsko prostorno planiranje i integrirano upravljanje obalnim područjem”

COM(2013) 133 final

1.

podupire opće ciljeve predložene Direktive: učinkovitije upravljanje pomorskim aktivnostima i učinkovito korištenje morskih resursa, razvoj dosljednog odlučivanja koje se temelji na dokazima-i bolje suradnje u upravljanju obalnim područjem i morem, omogućavanje usklađene provedbe ključnih ciljeva politika EU-a (1) i doprinos održivom rastu i razvoju „plavog gospodarstva”;

2.

pozdravlja napore za bolje usklađivanje aktivnosti na kopnu i moru; podržava dosljednu europsku politiku koja se temelji na najboljim međunarodnim praksama i u obzir uzima ustaljene prakse u državama; podupire razvoj zajedničkih načela za pomorsko prostorno planiranje i integrirano upravljanje obalnim područjem;

3.

ističe da je predložena Direktiva izrađena u situaciji u kojoj u brojnim državama članicama politike pomorskog prostornog planiranja i upravljanja priobalnim područjem već postoje ili se razvijaju, pri čemu su lokalne i regionalne vlasti ključni igrači; nadalje, ne želi da prijedlog utječe na nadležnosti država članica nad prostornim planiranjem;

4.

s obzirom da „pomorsko prostorno planiranje” zahtijeva redovna savjetovanja među državama članicama, uloga EU-a na tom području trebala bi biti ograničena na uspostavljanje postupovnog okvira ili standarda;

5.

izražava žaljenje zbog toga što nema dovoljno ciljanih savjetovanja o procjeni utjecaja s lokalnim i regionalnim vlastima nadležnima za prostorno planiranje i glavnim provoditeljima predložene Direktive;

6.

uviđa da predložena Direktiva proizlazi iz uvođenja Integrirane pomorske politike 2007. godine i usvajanja plana za „Plavi rast” 2012. godine, ali, usprkos tome, shvaća brojne strahove izražene zbog različitih pravnih osnova predložene Direktive;

7.

U vezi s tim ukazuje na mišljenje Pravne službe Vijeća (2) o mnogostrukoj pravnoj osnovi ovog prijedloga Direktive; smatra da Europska komisija treba osigurati veću jasnoću pri izradi budućih prijedloga s više pravnih osnova ili na temelju članka 3. (UEU- teritorijalna kohezija), što bi moglo imati izravan i/ili neizravan utjecaj na politiku i praksu prostornog planiranja u državama članicama;

8.

ističe da su nacionalni (i regionalni) parlamenti pri provjeri načela supsidijarnosti došli do devet negativnih mišljenja (3); slaže se da dijelovi predložene Direktive na primjeren način ne ispunjavaju zahtjeve o nužnosti i dodanoj vrijednosti zakonodavstva na razini EU-a;

9.

uvažava da postoji zabrinutost zbog: (a) nadležnosti, tj. nepostojanja jasnih nadležnosti na razini EU-a, dok su u nekim državama članicama morsko prostorno planiranje i integrirano upravljanje obalnim područjem već u nacionalnoj, regionalnoj i/ili lokalnoj nadležnosti, (b) neuspjeha predložene Direktive da na primjeren način uzme u obzir regionalne i lokalne specifičnosti obalnih područja i postojeće prakse planiranja i upravljanja, te (c) primjerenosti korištenja zakonodavstva EU-a za rješavanje specifičnih prekograničnih pitanja i toga je li razina EU-a dostatna da ostvari suradnju s trećim zemljama tamo gdje već postoje međunarodne pomorske konvencije;

10.

smatra da ostaje otvoreno pitanje treba li EU donositi zakone, a da treba riješiti i pitanje načina na koji bi to činio; smatra da prijedlog u svojoj trenutnom obliku krši načelo proporcionalnosti;

11.

smatra da je predložena Direktiva suviše preskriptivna; ne slaže se s navedenim minimalnim zahtjevima u člancima 6. do 8. jer ograničavaju prostor za određivanje prioriteta na regionalnoj i lokalnoj razini te su u suprotnosti s naznačenim ciljevima prema kojima bi Direktiva trebala biti samo proceduralna i ne zadirati u pojedinosti planiranja;

12.

smatra da predložena Direktiva ne pruža dovoljno fleksibilnosti za provedbu jer: (a) je u nekim državama članicama u suprotnosti s dobro uhodanim neformalnim procesima integriranog upravljanja obalnim područjem; (b) prijedlozi, naročito oni za integrirano upravljanje obalnim područjem, izravno narušavaju postojeće nadležnosti nad politikama i praksama prostornog planiranja na regionalnoj i/ili lokalnoj razini;

13.

nadalje, postavlja pitanje preskriptivnog pristupa ostalim aspektima prijedloga, poput određivanja vremenskih okvira za reviziju planova i strategija (članak 6.) i zahtjeva za izvještavanje (članak 15.); smatra da će povezano povećanje birokracije, administrativnog opterećenja i dodatnih troškova provedbe Direktive, posebice na lokalnoj razini, još više smanjiti njenu dodanu vrijednost;

14.

suzdržan je glede predložene upotrebe dodatnih provedbenih akata o operativnim koracima u procesu donošenja planova i strategija (članak 16.); smatra da oni nadilaze ono što je potrebno da bi se pomoglo pri provedbi obveza iz Direktive i iz njih se da iščitati da Europska komisija smatra da je sadašnji prijedlog Direktive potrebno dodatno ojačati; predlaže da se ponovno razmotri predložena upotreba provedbenih akata tako da se iste usmjeri samo na postupovne aspekte;

15.

u potpunosti podržava razvoj pomorskog prostornog planiranja kao multidisciplinarnog instrumenta za lakšu provedbu ekosustavnog pristupa kako bi se podržala racionalna upotreba morskih resursa, uskladile trenutne djelatnosti ljudi, na minimum sveo učinak na morski okoliš i osigurala otpornost obalnih i morskih područja na klimatske promjene; i dalje podupire planski pristup koji pruža jasna pravila za poticanje dugoročnih ulaganja i time povećava doprinos pomorskih djelatnosti ispunjavanju ciljeva iz strategije Europa 2020.;

16.

ističe da se pomorsko prostorno planiranje mora razviti kao neutralni instrument planiranja koji sadrži određenu razinu fleksibilnosti kako bi se omogućila primjena odgovarajućih politika na razne morske okoliše; nadalje, poziva na pojašnjenje opsega pristupa temeljenog na ekosustavu iz nacrta Direktive jer će se morati postići ravnoteža između gospodarskog razvoja i zaštite okoliša; stoga odbija da se prioriteti i minimalni zahtjevi za planove upravljanja određuju „odozgo prema dolje” te da se pomorsko prostorno planiranje koristi kao instrument za provođenje ciljeva iz politika za pojedine sektore;

17.

smatra da je prijedlog Direktive u svom trenutnom obliku suviše detaljan i nedovoljno fleksibilan da potpuno uzme u obzir postojeće prakse pomorskog prostornog planiranja, potrebu da određivanje upravljačkih prioriteta ostane na državnoj ili poddržavnoj razini i regionalne specifičnosti morskih resursa;

18.

međutim, podržava usvajanje okvirne Direktive o pokretanju pomorskog prostornog planiranja u Europskoj uniji koja bi, ako se u obzir uzmu postojeće prakse u nekim državama članicama, trebala uvesti obvezatno pomorsko prostorno planiranje i odrediti zajednička načela, minimalne zahtjeve za prekograničnu suradnju i koordinaciju pomorskih planova te načela za usklađivanje konkurentskih načina upotrebe morskog prostora i konkurentskih ciljeva različitih pomorskih prostornih planova;

19.

ističe da okvirna Direktiva ne smije određivati sadržaj pomorskih prostornih planova;

20.

ističe da razvoj „plavog gospodarstva” kao potpore pomorskom prostornom planiranju zahtijeva integrirano upravljanje u kojem je pomorsko prostorno planiranje dio rješenja, ali ne i jedino rješenje te da treba poboljšati upravljanje morem;

21.

stoga je iznenađen da Direktiva, s obzirom na svoju preskriptivnu narav, ne spominje nužna načela upravljanja te stoga smatra da pomorska politika, a posebice pomorsko prostorno planiranje, zahtijevaju višerazinski i međusektorski pristup upravljanju; priznaje da, iako su države članice odgovorne za upravljanje teritorijalnim vodama i isključivim gospodarskim pojasima, regionalne i lokalne vlasti mogu kroz prostorno planiranje i upravljačke nadležnosti osigurati dosljednosti i usklađenost pristupa pomorskom i kopnenom prostornom planiranju;

22.

ističe da već dugo zagovara i podržava integrirano upravljanje obalnim područjem (prijašnje integrirano upravljanje obalnim zonama) te priznaje da takvo upravljanje može imati značajnu ulogu u postizanju sinergije između okvira za planiranje morskih i kopnenih sredina te postizanju konsenzusa između uključenih dionika;

23.

ukazuje na definiciju „obalnog područja” (članak 3. stavak 1.), a osobito na posljedice koje to ima za lokalne i regionalne vlasti zadužene za planiranje; osobito smatra da je definicija obalnog područja prema kojoj njegova morska strana obuhvaća cijelo teritorijalno more vrlo široka i nadmašuje ovlasti postojećih tijela za planiranje (njihovih ljudskih i financijskih resursa) u nizu država članica, a da definicija kopnene strane područja nije jasna i izravno utječe na postojeće planove i prakse upotrebe zemljišta;

24.

smatra da bi se okvirnom Direktivom trebala postaviti zajednička načela i olakšati prekogranična suradnja te suradnja među nacionalnim vlastima nadležnima za obalu te definiciju „obalnih područja” prepustiti vlastima država članica, gdje je to potrebno i u skladu s politikom i praksama prostornog planiranja za koje su nadležne;

25.

smatra da se pri povezivanju kopnenog i pomorskog planiranja mora zauzeti cjelovitiji pristup, s obzirom na to da povezanost mora i kopna nadilazi „obalno područje” (npr. utjecaj riječnih tokova na kopnu, utjecaj luka kao čvorišta regionalnog razvoja, povezanost prijevoznih pravaca sa sustavima proizvodnje i prijenosa energije itd.) te predlaže da države članice budu fleksibilnije pri biranju instrumenata koje će koristiti kako bi omogućile učinkovitu koordinaciju kopnenih i pomorskih aktivnosti;

26.

stoga dovodi u pitanje korist pretvaranja sadašnjeg neformalnog pristupa upravljanju u dodatni formalni instrument planiranja; nije uvjeren u članak 2. stavak 3. u kojem stoji da „odredbe Direktive neće dovoditi u pitanje nadležnosti država članica za urbanističko i prostorno planiranje” jer donošenje zakona o integriranom upravljanju obalnim područjem smatra kopnenim planiranjem, a ono je prvenstveno u nadležnosti država članica, iako u nekima od njih donošenje tih zakona potpada pod nadležnost regija; smatra da će provedba Direktive izravno utjecati na prakse planiranja na državnoj, regionalnoj i lokalnoj razini te je stoga iznimno suzdržan prema tome da izrada strategija za integrirano upravljanje obalnim područjem postane obvezom za sve države članice s izlazom na more (4);

27.

prisjeća se preporuke za integrirano upravljanje obalnim zonama (2002.) koja kaže da „se, s obzirom na raznolikost uvjeta u obalnim područjima i pravne i institucionalne okvire u državama članicama, ciljevi predloženog djelovanja (uvođenje integriranog upravljanja obalnim zonama u Europu) najbolje mogu postići smjernicama na razini Zajednice” (5); smatra da se otada gotovo ništa nije promijenilo i žali što Europska komisija nije u potpunosti razmotrila sve neobvezujuće opcije za snažniju provedbu integriranog upravljanja obalnim područjem;

28.

međutim, smatra da integrirano upravljanje obalnim područjem i dalje mora imati važnu ulogu kao nadopuna pomorskom prostornom planiranju i pomoć pri upravljanju obalnim resursima i uključivanju zainteresiranih dionika; poziva Europsku komisiju da razmotri način na koji bi se to moglo iznova ojačati razvojem prikladnijih neobvezujućih mjera; predlaže da države članice procijene koje konkretne mjere treba poduzeti kako bi se osigurala veća dosljednost upotrebe zemljišta i pomorskih prostornih planova;

29.

ističe ulogu lokalnih i regionalnih vlasti u politikama prostornog planiranja, što uključuje i postojeće pomorske prostorne planove i integrirano upravljanje; također ističe da su lokalne i regionalne vlasti već uključene u bilateralno prekogranično usklađivanje politika prostornog planiranja;

30.

podržava postojeće inicijative za regionalnu suradnju na makroregionalnoj razini ili na razini morskih bazena; izražava žaljenje što se u predloženoj Direktivi izričito ne spominje raznovrsnost morskog okoliša te moguća uža suradnja koja bi takve regionalne specifičnosti uzela u obzir; nadalje, smatra da će se morati donijeti odredbe o nepredvidljivosti suradnje s nekim trećim zemljama i o kompleksnosti pitanja najudaljenijih regija;

31.

smatra da će mogući namjerni i nenamjerni učinci predložene Direktive na lokalnoj i regionalnoj razini biti znatni, posebice kada je riječ o (a) učinku na postojeće nadležnosti za planiranje politika i praksi na lokalnoj i regionalnoj razini; te (b) dodatnom financijskom i administrativnom opterećenju;

32.

ističe da će prijedlog Direktive u sadašnjem obliku negativno utjecati na lokalnu i regionalnu politiku i postupke prostornog planiranja jer se prostornim planovima koji imaju obalnu dimenziju ovim prijedlogom nameću minimalni zahtjevi što se tiče sadržaja u pojedinim sektorima, što značajno podriva autonomiju tijela za prostorno planiranje koja moraju održavati ravnotežu među svim prikladnim mogućnostima korištenja;

33.

smatra da je prijedlog da se pomorski planovi i obalne strategije izrade u roku od 36 mjeseci od stupanja Direktive na snagu vrlo ambiciozan; ističe da će ondje gdje su pomorski prostorni planovi i integrirano upravljanje obalnim područjima tek u začetku biti nemoguće ispoštovati taj raspored; stoga predlaže da se rokovi produlje;

34.

izričito propituje logiku zahtjeva da se pomorski prostorni planovi i strategije integriranog upravljanja obalnim područjem revidiraju najmanje svakih šest godina zato što će to biti težak i skup postupak za nadležna tijela i nije nužno u skladu s ustaljenim ciklusima revizije planova u državama članicama;

35.

ističe da će provedba donijeti znatna dodatna opterećenja za lokalna i regionalna tijela zadužena za prostorno planiranje, a osim toga takva će tijela u doba proračunskih ograničenja morati iznaći dodatne financijske i ljudske resurse, uključujući (malobrojne) kvalificirane stručnjake za pomorsko prostorno planiranje kako bi se uskladila s Direktivom;

36.

zabrinut je zbog toga što Europska komisija nije provela detaljnu procjenu razmjera dodatnog administrativnog opterećenja i troškova provođenja koje će većinom snositi lokalne i regionalne vlasti; pretpostavlja da ti učinci umanjuju dodanu vrijednost koju bi prijedlog Direktive mogao imati za dotične vlasti;

37.

stoga predlaže da Europska komisija načini detaljnu ex-ante procjenu: (a) utjecaja Direktive na postojeće politike i prakse planiranja u obalnim regijama i (b) dodatnih troškova provedbe Direktive, posebice na lokalnoj i regionalnoj razini;