Odaberite eksperimentalnu funkciju koju želite isprobati

Ovaj je dokument isječak s web-mjesta EUR-Lex

Dokument 62015TJ0146

    Presuda Općeg suda (drugo vijeće) od 13. rujna 2016.
    hyphen GmbH protiv Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo.
    Žig Europske unije – Postupak opoziva – Figurativni žig Europske unije koji prikazuje poligon – Stvarna uporaba žiga – Članak 15. stavak 1. drugi podstavak točka (a) i članak 51. stavak 1. točka (a) Uredbe br. 207/2009 – Oblik koji se razlikuje samo po elementima a da se time ne mijenja razlikovni karakter žiga.
    Predmet T-146/15.

    Zbornik sudske prakse – Opći zbornik

    Oznaka ECLI: ECLI:EU:T:2016:469

    PRESUDA OPĆEG SUDA (drugo vijeće)

    13. rujna 2016. ( *1 )

    „Žig Europske unije — Postupak opoziva — Figurativni žig Europske unije koji prikazuje poligon — Stvarna uporaba žiga — Članak 15. stavak 1. drugi podstavak točka (a) i članak 51. stavak 1. točka (a) Uredbe br. 207/2009 — Oblik koji se razlikuje samo po elementima a da se time ne mijenja razlikovni karakter žiga“

    U predmetu T‑146/15,

    hyphen GmbH, sa sjedištem u Münchenu (Njemačka), koji zastupaju M. Gail i M. Hoffmann, avocats,

    tužitelj,

    protiv

    Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO), koji zastupa M. Fischer, u svojstvu agenta,

    tuženika

    a druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO‑a, intervenijent pred Općim sudom, je

    Skylotec GmbH, sa sjedištem u Neuwiedu (Njemačka), koji zastupaju M. De Zorti, i M. Helfrich, avocats,

    povodom tužbe podnesene protiv odluke četvrtog žalbenog vijeća EUIPO‑a od 9. ožujka 2015. (predmet R 1506/2014‑4) u vezi s postupkom opoziva između društva Skylotec GmbH i društva hyphen GmbH,

    OPĆI SUD (drugo vijeće)

    u sastavu: M. E. Martins Ribeiro (izvjestiteljica), predsjednica, S. Gervasoni i L. Madise, suci,

    tajnik: A. Lamote, administratorica,

    uzimajući u obzir tužbu podnesenu tajništvu Općeg suda 23. ožujka 2015.,

    uzimajući u obzir EUIPO‑ov odgovor na tužbu podnesen tajništvu Općeg suda 1. srpnja 2015.,

    uzimajući u obzir intervenijentov odgovor na tužbu podnesen tajništvu Općeg suda 3. srpnja 2015.,

    nakon rasprave održane 17. ožujka 2016.,

    donosi sljedeću

    Presudu

    Okolnosti spora

    1

    Dana 11. lipnja 2001. pravni prednik tužitelja, društva hyphen GmbH, podnio je Uredu Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) prijavu za registraciju žiga Europske unije (u daljnjem tekstu: žig EU‑a) na temelju Uredbe Vijeća (EZ) br. 40/94 od 20. prosinca 1993. o žigu Zajednice (SL 1994., L 11, str. 1.) kako je izmijenjena [zamijenjena Uredbom (EZ) br. 207/2009 od 26. veljače 2009. o žigu Europske unije (SL L 78, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 1., str. 226.)].

    2

    Žig za koji je podnesena prijava za registraciju sljedeći je crno‑bijeli figurativni znak:

    Image

    3

    Proizvodi i usluge za koje je zatražena registracija nalaze se u razredima 3., 5., 9., 24., 25. i 42. u smislu Nicanskog sporazuma o međunarodnoj klasifikaciji proizvoda i usluga za registraciju žigova od 15. lipnja 1957., kako je izmijenjen i dopunjen, i odgovaraju sljedećem opisu:

    razred 3.: „Sapuni; parfumerijski proizvodi; eterična ulja, kozmetički proizvodi”;

    razred 5.: „Farmaceutski i veterinarski proizvodi kao i preparati za zdravstvenu njegu”;

    razred 9.: „Skafanderi za ronjenje, odjeća za zaštitu od nesreća, zračenja i vatre, antirefleksijske naočale, protuzasljepljujuća sjenila, naočale, navlake za naočale i kontaktne leće, okviri za naočale, leće za naočale, optičke kontaktne leće, instrumenti za mjerenje vremena”;

    razred 24.: „Tkanine i tekstilni proizvodi (obuhvaćeni razredom 24.)”;

    razred 25.: „Odjeća, cipele, pokrivala za glavu”;

    razred 42.: „Razvoj i dizajn tekstilnih proizvoda svih vrsta, osobito odjeće, pokrivala za glavu, dodataka, cipela i torbi, dizajn umjetničkih djela, industrijski dizajn, razvoj proizvoda za zaštitu od solarnog zračenja”.

    4

    Žig je registriran 12. rujna 2002. pod brojem 2255537 te je od tada produljen.

    5

    Dana 17. listopada 2012., intervenijent, društvo Skylotec GmbH, podnio je prema članku 51. stavku 1. točki (a) Uredbe br. 207/2009 zahtjev za opoziv registriranog žiga jer unutar neprekinutog razdoblja od pet godina žig nije stvarno rabljen.

    6

    Zahtjev za opoziv Odjel za poništaje odbio je odlukom od 28. travnja 2014. i to za sljedeće proizvode i usluge:

    razred 9.: „Skafanderi za ronjenje”;

    razred 24.: „Tkanine (obuhvaćeni razredom 24.)”;

    razred 25.: „Odjeća, cipele, pokrivala za glavu”;

    razred 42.: „Razvoj i dizajn tekstilnih proizvoda svih vrsta, osobito odjeće, pokrivala za glavu, dodataka, cipela i torbi, razvoj proizvoda za zaštitu od solarnog zračenja”.

    7

    S druge strane, zahtjev za opoziv Odjel za poništaje usvojio je za sljedeće proizvode i usluge koji nisu predmet ove tužbe:

    razred 3.: „Sapuni; parfumerijski proizvodi; eterična ulja, kozmetički proizvodi”;

    razred 5.: „Farmaceutski i veterinarski proizvodi kao i preparati za zdravstvenu njegu”;

    razred 9.: „Odjeća za zaštitu od nesreća, zračenja i vatre, antirefleksijske naočale, protuzasljepljujuća sjenila, naočale, navlake za naočale i kontaktne leće, okviri za naočale, leće za naočale, optičke kontaktne leće, instrumenti za mjerenje vremena”;

    razred 24.: „Tekstilni proizvodi (obuhvaćeni razredom 24.)”;

    razred 42.: „Dizajn umjetničkih djela, industrijski dizajn”.

    8

    Za proizvode i usluge za koje je zahtjev za opoziv odbijen, Odjel za poništaje naveo je da iako se rabljeni znakovi razlikuju u odnosu na žig u njegovu registriranom obliku, te razlike nisu promijenile razlikovni karakter osporavanog žiga jer se kod te razlike radi samo o svakidašnjem ukrasnom elementu u obliku elipse koja nema vlastiti razlikovni karakter.

    9

    Upotrijebljeni znakovi imali su sljedeće oblike (u daljnjem tekstu: znak br. 1, znak br. 2 i znak br. 3), pri čemu se jedina razlika između znaka br. 1 i znaka br. 2 sastojala u upotrebi nebesko plave boje umjesto crne boje:

    Image Image Image

    10

    Dana 13. lipnja 2014. intervenijent je podnio žalbu EUIPO‑u protiv odluke Odjela za poništaje na temelju članaka 58. do 64. Uredbe 207/2009.

    11

    Odlukom od 9. ožujka 2015. (u daljnjem tekstu: pobijana odluka) četvrto žalbeno vijeće EUIPO‑a prihvatilo je žalbu i proglasilo tužiteljeva prava opozvanima i u pogledu preostalih proizvoda i usluga koji su navedeni u gornjoj točki 6. Za razliku od Odjela za poništaje žalbeno je vijeće smatralo da uporaba žiga EU‑a radi zadržavanja stečenih prava nije bila dokazana niti u registriranom obliku niti u obliku koji u skladu s člankom 15. stavkom 1. drugim podstavkom točkom (a) Uredbe br. 207/2009 čini dopuštenu razliku (točka 9. pobijane odluke).

    12

    U točki 24. pobijane odluke žalbeno je vijeće zauzelo stajalište da je pristup koji je slijedio Odjel za poništaje bio pogrešan kada je pošao od toga da je za pitanje je li razlikovni karakter žiga promijenjen samo bitno to ima li dodani element sam za sebe razlikovni karakter. Međutim, nije bitan razlikovni karakter dodatnog elementa, već razlikovni karakter, točnije rečeno „obilježavajući” karakter žiga u registriranom obliku. Treba ispitati je li on izmijenjen onim što je dodano.

    13

    Potom je u točki 25. pobijane odluke žalbeno vijeće navelo da je žig u svojem registriranom obliku krajnje jednostavno oblikovan i čisto grafički žig koji bi se mogao percipirati kao kost za psa ili bučicu, ali ne i kao spojnica (na engleskom „hyphen”). Stoga je u točki 26. pobijane odluke došlo do zaključka da su kod takvih krajnje jednostavnih znakova dodaci ili promjene tim prikladniji da promijene opći dojam koji znak odaje. Pod „razlikovnim karakterom” u smislu članka 15. stavka 1. točke (a) Uredbe br. 207/20009 ne podrazumijeva se sposobnost da nešto posluži kao oznaka podrijetla, već zapravo opći dojam.

    14

    U točki 27. pobijane odluke žalbeno je vijeće utvrdilo:

    „U okviru općeg dojma upotrijebljeni oblik očito djeluje različito. [U] upotrijebljenom obliku vanjski krug i središnje područje zajedno djeluju prije kao prikaz gumba. Asocijacija na kost za psa, koja je moguća kod registriranog oblika, otpada. Općenito, razlikovni karakter upotrijebljenog oblika proizlazi iz općeg grafičkog dojma u kojem u istoj mjeri i nerazdvojivo sudjeluju vanjski krug i središnje područje. Opći je dojam drukčiji upravo stoga što se i registrirani i upotrijebljeni oblik koriste najjednostavnijim geometrijskim osnovnim oblicima.”

    15

    Pozivanjem na sudsku praksu Općeg suda žalbeno je vijeće potom u točkama 28. i 29. pobijane odluke navelo da je modernizacija žigova dopuštena kako bi ih se prilagodilo trenutnom ukusu. Također je dopušteno registriranom obliku kao razlikovni znak dodati ime proizvođača ili dodati druge podatke na etiketu koji su prostorno značajno istaknuti. Stoga je dodavanje verbalnog elementa „hyphen c” dopušteno, ali ne i dodavanje vanjskog kruga. Ako bi se, naime, zamislilo da krug ne postoji u upotrijebljenom obliku, tada on sam za sebe ne bi mogao uopće činiti žig. Još manje bi se u mislima moglo upotrijebljeni oblik podijeliti u dva zasebna slikovna prikaza. Vanjski krug tako okružuje središnji dio tako da ne može zasebno postojati.

    16

    Nadalje, u točkama 31. do 39. pobijane oduke žalbeno je vijeće ispitalo dokaze koji su podneseni Odjelu za poništaje radi ocjene i koji se odnose samo na proizvode iz razreda 24. i usluge iz razreda 42. S jedne je strane smatralo da dokazivanje uporabe ranijeg žiga za proizvode iz razreda 24. nije uspjelo također iz drugih razloga, i to zbog nedostatka odgovarajućih dokaza (točke 31. i 32. pobijane odluke) i, s druge strane, da je dokumentacija podnesena za usluge iz razreda 42. u cijelosti neprikladna za to da se njome dokaže uporaba takvih usluga (točke 33. do 39. pobijane odluke).

    17

    S obzirom na sva ova razmatranja žalbeno je vijeće djelomično poništilo odluku Odjela za poništaje kojom je zahtjev intervenijenta djelomično odbijen, i prava tužitelja na osporavanom žigu proglasilo u cijelosti opozvanima, dakle uključujući i ona koja se odnose na proizvode i usluge iz razreda 9., 24., 25. i 42.

    18

    Osim toga, registrirani žig prikazan je u pobijanoj odluci u sljedećem obliku:

    Image

    19

    Odlukom o izmjeni od 26. svibnja 2015., dakle dva mjeseca nakon podnošenja ove tužbe, žalbeno je vijeće utvrdilo da pobijana odluka sadržava donekle izmijenjeni prikaz registriranog žiga, to jest onaj reproduciran u gornjoj točki 18. umjesto onog navedenog u gornjoj točki 2. Pri tome se radi o pogrešci u prenošenju u obliku pogrešne reprodukcije koju treba ispraviti po službenoj dužnosti u skladu s pravilom 53. Uredbe Komisije (EZ) br. 2868/95 od 13. prosinca 1995. o provedbi Uredbe Vijeća (EZ) br. 40/94 o žigu Zajednice (SL 1995., L 303, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 1., str. 84.), kako je izmijenjena Uredbom Komisije (EZ) br. 1041/2005 od 29. lipnja 2005. (SL 2005., L 172, str. 4.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 1., str. 153.).

    Zahtjevi stranaka

    20

    Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

    poništi pobijanu odluku;

    naloži EUIPO‑u snošenje troškova.

    21

    EUIPO i intervenijent od Općeg suda zahtijevaju da:

    odbije tužbu;

    naloži tužitelju snošenje troškova.

    Pravo

    22

    Kao jedini tužbeni razlog tužitelj ističe u bitnome da se pobijanom odlukom krši članak 15. stavak 1. drugi podstavak točka (a) Uredbe br. 207/2009 jer je žalbeno vijeće pogrešno pošlo od toga da registrirani žig nije bio upotrebljavan tako da se zadrže stečena prava.

    23

    Valja podsjetiti na to da je prema uvodnoj izjavi 10. Uredbe br. 207/2009 zaštitu ranijeg žiga zakonodavac Unije smatrao opravdanom samo ako se taj žig stvarno rabi. U skladu s tom uvodnom izjavom člankom 51. stavkom 1. točkom (a) Uredbe br. 207/2009 predviđeno je da se žig EU‑a proglašava opozvanim, među ostalim, na zahtjev podnesen EUIPO‑u, ako se tijekom neprekinutog razdoblja od pet godina, žig nije stvarno rabio u Europskoj uniji u odnosu na proizvode ili usluge za koje je registriran, a ne postoje opravdani razlozi za neuporabu.

    24

    U skladu s člankom 15. stavkom 1. drugim podstavkom točkom (a) Uredbe br. 207/2009 uporabom žiga EU‑a smatra se njegova uporaba „u obliku koji se razlikuje u elementima koji ne mijenjaju razlikovni karakter žiga u odnosu na oblik u kojem je registriran”.

    25

    Iz teksta članka 15. stavka 1. drugog podstavka točke (a) Uredbe br. 207/2009 neposredno proizlazi da se uporabu žiga u obliku koji se razlikuje od oblika u kojem je registriran smatra uporabom u smislu prvog podstavka tog članka ako se njime ne mijenja razlikovni karakter žiga u odnosu na oblik u kojem je registriran (presuda od 18. srpnja 2013., Specsavers International Healthcare i dr., C‑252/12, EU:C:2013:497, t. 21.; vidjeti u tom smislu također presude od 8. prosinca 2005., Castellblanch/OHIM – Champagne Roederer [CRISTAL CASTELLBLANCH], T‑29/04, EU:T:2005:438, t. 30., od 10. lipnja 2010., Atlas Transport/OHIM – Hartmann [ATLAS TRANSPORT], T‑482/08, neobjavljena, EU:T:2010:229, t. 28. i 29., i od 24. svibnja 2012., TMS Trademark‑Schutzrechtsverwertungsgesellschaft/OHIM – Comercial Jacinto Parera [MAD], T‑152/11, neobjavljena, EU:T:2012:263, t. 15.).

    26

    Razlikovni karakter nekog žiga u smislu Uredbe br. 207/2009 znači da taj žig omogućava identifikaciju proizvoda za koji je registracija zatražena kao proizvoda koji potječe od određenog poduzetnika i time razlikovanje tog proizvoda od onih drugih poduzetnika (vidjeti presudu od 18. srpnja 2013., Specsavers International Healthcare i dr., C‑252/12, EU:C:2013:497, t. 22. i navedenu sudsku praksu; vidjeti u tom smislu i presude od 29. travnja 2004, Procter & Gamble/OHIM, C‑468/01 P do C‑472/01 P, EU:C:2004:259, t. 32., od 8. svibnja 2008., Eurohypo/OHIM, C‑304/06 P, EU:C:2008:261, t. 66., i od 12. srpnja 2012., Smart Technologies/OHIM, C‑311/11 P, EU:C:2012:460, t. 23.).

    27

    Valja napomenuti da se članak 15. stavak 1. drugi podstavak točka (a) Uredbe br. 207/2009 oslanja na slučaj da se registrirani nacionalni žig ili žig EU‑a koristi u komercijalnom prometu u obliku koji se donekle razlikuje od oblika koji je registriran. Predmet te odredbe, koja ne zahtijeva strogu sukladnost između korištenog oblika žiga i oblika u kojem je žig registriran, jest omogućavanje nositelju žiga u obliku u kojem je registriran da na znaku, prilikom njegova gospodarskog iskorištavanja, učini izmjene koje, bez mijenjanja njegova razlikovnoga karaktera, omogućuju njegovo bolje prilagođavanje zahtjevima prodaje i promidžbe predmetnih proizvoda ili usluga. U skladu s njezinim predmetom, materijalno se područje primjene navedene odredbe treba smatrati ograničenim na situacije u kojima znak koji nositelj žiga konkretno koristi za označavanje proizvoda ili usluga za koje je taj žig registriran, čini oblik u kojem se taj žig komercijalno iskorištava. U sličnim situacijama, kada se znak koji se koristi u trgovini razlikuje od oblika u kojem je registriran jedino u zanemarivim elementima, na način da se ta dva znaka mogu smatrati općenito jednakima, navedena odredba predviđa da se obveza uporabe registriranog žiga može ispuniti podnošenjem dokaza o uporabi znaka koji čini njegov oblik korišten u trgovini (presude od 23. veljače 2006., Il Ponte Finanziaria/OHIM– Marine Enterprise Projects [BAINBRIDGE], T‑194/03, EU:T:2006:65, t. 50., od 10. lipnja 2010., ATLAS TRANSPORT, T‑482/08, neobjavljena, EU:T:2010:229, t. 30., i od 5. prosinca 2013., Olive Line International/OHIM – Carapelli Firenze [Maestro de Oliva], T‑4/12, neobjavljena, EU:T:2013:628, t. 23.; vidjeti u tom smislu i presudu od 18. srpnja 2013., Specsavers International Healthcare i dr., C‑252/12, EU:C:2013:497, t. 29.; vidjeti također po analogiji presudu od 25. listopada 2012., Rintisch, C‑553/11, EU:C:2012:671, t. 21. i 22.).

    28

    Utvrđenje o postojanju utjecaja na razlikovni karakter registriranog žiga zahtijeva stoga da se ispita razlikovni i dominantni karakter dodanih elemenata pri čemu se treba osloniti na svojstva svakog pojedinog od tih elemenata kao i na njihovu odnosnu ulogu kod sveukupne izgradnje žiga (vidjeti presudu od 10. lipnja 2010., ATLAS TRANSPORT, T‑482/08, neobjavljena, EU:T:2010:229, t. 31. i navedenu sudsku praksu; presude od 5. prosinca 2013., Maestro de Oliva, T‑4/12, neobjavljena, EU:T:2013:628, t. 24., i od 12. ožujka 2014., Borrajo Canelo/OHIM – Tecnoazúcar [PALMA MULATA], T‑381/12, neobjavljena, EU:T:2014:119, t. 30.).

    29

    U svrhu takvog utvrđenja treba u obzir uzeti i svojstva, a osobito stupanj razlikovnog karaktera ranijeg žiga, koji se rabi samo kao dio složenog žiga ili u vezi s drugim žigom. Naime, što je slabiji razlikovni karakter, to je lakše mijenjati ga dodavanjem elementa koji ima razlikovni karakter i tim više predmetni žig gubi na sposobnosti da ga se percipira kao oznaku podrijetla proizvoda. Također vrijedi i obrnuti zaključak (presuda od 24. rujna 2015., Klement/OHIM – Bullerjan [Oblik štednjaka], T‑317/14, neobjavljena, EU:T:2015:689, t. 33.).

    30

    Osim toga, u skladu sa sudskom praksom, kada se žig sastoji iz više dijelova, od kojih jedan ili više nemaju razlikovni karakter, mijenjanjem ili ispuštanjem tih dijelova ne može se utjecati na razlikovni karakter žiga kao cjeline (vidjeti presudu od 21. siječnja 2015., Sabores de Navarra/OHIM – Frutas Solano [KIT, EL SABOR DE NAVARRA], T‑46/13, neobjavljena, EU:T:2015:39, t. 37. i navedenu sudsku praksu).

    31

    Povrh toga valja podsjetiti na to da primjena članka 15. stavka 1. drugog podstavka točke (a) Uredbe br. 207/2009 zahtijeva da se dodacima registriranom žigu ne mijenja razlikovni karakter žiga u obliku u kojem je bio registriran, osobito zbog njihove akcesorne uloge u znaku ili njihova slabog razlikovnoga karaktera (presuda od 21. lipnja 2012., Fruit of the Loom/OHIM – Blueshore Management [FRUIT], T‑514/10, neobjavljena, EU:T:2012:316, t. 38.).

    32

    S obzirom na ova razmatranja, valja ispitati je li u točki 9. pobijane odluke žalbeno vijeće pravilno zaključilo da uporaba žiga EU‑a radi zadržavanja stečenih prava nije bila dokazana niti u registriranom obliku niti u obliku koji u skladu s člankom 15. stavkom 1. drugim podstavkom točkom (a) Uredbe br. 207/2009 čini dopuštenu razliku.

    33

    Odluku Odjela za poništaje žalbeno je vijeće u bitnome, kao što proizlazi iz točke 24. pobijane odluke, poništilo uz obrazloženje da se Odjel za poništaje zadovoljio samo utvrđenjem ima li dodani element sam za sebe razlikovni karakter. U toj je točki žalbeno vijeće zauzelo suprotno stajalište da je bitno to je li razlikovni karakter žiga u registriranom obliku bio izmijenjen onim što je dodano. Nadalje, žalbeno vijeće dodalo je da je registrirani žig jedan krajnje jednostavno oblikovan i čisto grafički znak (točka 25. pobijane odluke) te da su dodaci ili izmjene takvog krajnje jednostavnog znaka tim prikladniji da izmijene opći dojam koji znak odaje (točka 26. pobijane odluke). Žalbeno vijeće dodalo je da se pod „razlikovnim karakterom” u smislu članka 15. stavka 1. drugog podstavka točke (a) Uredbe br. 207/20009 ne podrazumijeva sposobnost da nešto posluži kao oznaka podrijetla, već zapravo opći dojam.

    34

    Osim toga, u točki 28. pobijane odluke žalbeno je vijeće utvrdilo da se o obliku koji je tužitelj rabio ne može govoriti kao o „moderniziranom” obliku.

    35

    U točki 29. pobijane odluke žalbeno je vijeće dodalo da se tome ne protivi činjenica da je u cijelosti dopušteno rabiti žig, kako je registriran, zajedno s drugim razlikovnim znakovima. Tako bi iz dodavanja daljnjih elemenata proizlazile drukčije posljedice nego kod ispuštanja elemenata registriranog oblika. U takvim slučajevima trebalo bi, međutim, prema mišljenju žalbenog vijeća, zahtijevati da dodatak bude samostalan „element” u smislu da uzet sam za sebe može djelovati kao žig i da ga se i u upotrijebljenom obliku može prepoznati kao žig.

    36

    Ovim utvrđenjima, kao premisom za ispitivanje registriranog žiga, žalbeno je vijeće, prije nego što je konkretno pristupilo ispitivanju, počinilo pogreške koje se tiču prava.

    37

    Kao prvo te kao što proizlazi iz sudske prakse navedene u gornjoj točki 28., utvrđenje o postojanju utjecaja na razlikovni karakter registriranog žiga zahtijeva da se ispita razlikovni i dominantni karakter dodanih elemenata pri čemu se treba osloniti na svojstva svakog pojedinog od tih elemenata kod sveukupne izgradnje žiga.

    38

    Stoga je u ovom slučaju trebalo, kako je to učinio Odjel za poništaje i nasuprot stajalištu koje je žalbeno vijeće zauzelo u točki 24. pobijane odluke, ispitati dodani element i pri tome se osloniti na njegovu pripadajuću kakvoću kao i na njegovu ulogu u sveukupnoj izgradnji žiga.

    39

    Kao drugo, žalbeno je vijeće svojim utvrđenjem u točki 26. pobijane odluke da se „[p]od ‚razlikovnim karakterom’ [...] ne podrazumijeva [...] sposobnost da nešto posluži kao oznaka podrijetla” odstupilo od sudske prakse navedene u točki 26. ove presude, prema kojoj razlikovni karakter nekog žiga znači, nasuprot tome, da taj žig omogućava identifikaciju proizvoda za koji je registracija zatražena kao proizvoda koji potječe od određenog poduzetnika i time razlikovanje tog proizvoda od onih drugih poduzetnika.

    40

    Slijedom toga, žalbeno je vijeće počinilo pogreške koje se tiču prava jer, kao prvo, dodani element nije ispitalo u skladu sa sudskom praksom i, kao drugo, jer je članak 15. stavak 1. drugi podstavak točku (a) Uredbe br. 207/2009 pogrešno protumačilo. Stoga valja ispitati, imaju li ove pogreške, koje se tiču prava, utjecaja na zakonitost pobijane odluke.

    41

    Na prvom mjestu valja ispitati znakove br. 1 i br. 2.

    42

    Kao prvo valja utvrditi da svoj razlikovni karakter registrirani žig crpi iz postojanja jedinog figurativnog elementa iz kojeg se sastoji i koji samo na temelju njegove registracije ima minimalni razlikovni karakter.

    43

    U tom pogledu valja podsjetiti da je Sud već presudio da registriranom žigu treba priznati određeni razlikovni karakter kako se ne bio povrijedilo članak 8. stavak 1. točku (b) Uredbe br. 207/2009. U skladu s tim, ne može se poći od toga da se kod registriranih žigova radi o generičkim pojmovima, opisnim pojmovima ili pojmovima bez razlikovnog karaktera čime bi se u okviru postupka opoziva dovelo u pitanje njihovu valjanost što bi dovelo do povrede članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009 (vidjeti u tom smislu presudu od 24. svibnja 2012., Formula One Licensing/OHIM, C‑196/11 P, EU:C:2012:314, t. 47., 51. i 52.).

    44

    Stoga bi registriranom žigu, čak i ako ne bi imao jak razlikovni karakter, trebalo već zbog njegove registracije ipak priznati minimalni razlikovni karakter.

    45

    Kao drugo, valja istaknuti da, kako je to već Odjel za poništaje utvrdio, dodani element u znaku br. 1 kao i jedan od dodanih elemenata u znaku br. 2, to jest krug, stoga što se sastoji od jednog od najjednostavnijih i najuobičajenijih oblika i pripada geometrijskim osnovnim oblicima, nema razlikovni karakter tako da pri izgradnji registriranog žiga nema razlikovni ili dominantni karakter (vidjeti u tom smislu presudu od 24. studenoga 2005., GfK/HABM – BUS [Online Bus], T‑135/04, EU:T:2005:419, t. 40.).

    46

    Kao treće, iz širine upotrijebljene za krug ne može se izvesti zaključak o postojanju razlikovnoga karaktera dodanog elementa. Umjetnim se čini razlikovanje koje je EUIPO napravio na raspravi i prema kojemu je registrirani žig izmijenjen ako ga krug ne uokviri, nego okruži. Naime, krug okružuje registrirani žig i time što se njime povlači granica oko žiga, on također ima učinak da ga postavi u okvir, dakle da ga uokviri.

    47

    Kao četvrto, za razliku od onoga što žalbeno vijeće navodi u točki 27. pobijane odluke, ne može se zaključiti da dodavanje kruga registriranom žigu dovodi do jedne vrste preoblikovanja u smislu da bi, kako to tvrdi žalbeno vijeće, znakovi br. 1 i br. 2 prije mogli činiti gumb, dok registrirani žig odaje dojam kosti za psa ili bučice.

    48

    Time je u točki 27. pobijane odluke žalbeno vijeće pogrešno utvrdilo da „[u] upotrijebljenom obliku vanjski krug i središnje područje čine cjelinu” i da „vanjski krug i središnje područje zajedno djeluju prije kao prikaz gumba” jer krug, čak i ako se u općem dojmu ne može smatrati akcesornim, jest naspram registriranog oblika žiga samostalan, pri čemu potonji izgleda samo kao spoj kruga i figurativnog elementa te se ne može zaključiti da opći dojam izaziva kod javnosti tako različitu predodžbu o žigu u obliku u kojem registriran i izmijenjenog žiga tako da ovaj potonji u percepciji javnosti stvara sliku različitu od one koju stvara registrirani žig.

    49

    U tom pogledu valja utvrditi da registrirani žig zadržava svoj razlikovni karakter neovisno o tome je li prikazan u obliku u kojem je registriran ili je prikazan okružen krugom, pri čemu se ne čini prikladnim da se nasumičnim i nužno netočnim usporedbama nastoji uspostaviti vezu između žiga za koji je podnesena prijava i poznatog predmeta, to jest bučice ili kosti za psa, te da se istodobno nastoji uspostaviti različitu vezu između znakova br. 1 i br. 2 te jednog drugog poznatog predmeta, to jest gumba, a što očito ne proizlazi iz ispitivanja navedenih elemenata.

    50

    Kao peto, ne može se zaključiti niti da registrirani žig i dodani element čine nerazdvojivu cjelinu jer je dodani element, čak i ako nije akcesoran, postavljen uz žig u obliku u kojem je registriran, a da se s njime ne spoji na način da se u javnosti, kada se suoči sa žigom u njegovu registriranom obliku i znakovima br. 1 i br. 2, stvori dojam da potonji upućuju na različite pojmove ili na različita značenja. Stoga valja utvrditi da su znakovi br. 1 i br. 2 općenito ekvivalentni žigu u obliku u kojem je registriran.

    51

    U tom pogledu valja upravo na ovom mjestu upozoriti i na to da je u presudi od 24. svibnja 2012., MAD (T‑152/11, neobjavljena, EU:T:2012:263), u točkama 40. i 41., doduše samo implicitno, ali logično, utvrdio da okolnost da je registrirani žig u tom predmetu bio okružen grbom nije bila prikladna da izmijeni razlikovni karakter žiga u obliku u kojem je registriran.

    52

    Doduše, iako se ne može osporiti to da je razlikovni karakter registriranog žiga slabiji, to ga je lakše izmijeniti dodavanjem elementa s razlikovnim karakterom, a predmetni će žig tim više gubiti svojstvo da ga se percipira kao oznaku podrijetla proizvoda, pri čemu vrijedi i obrnuti zaključak (vidjeti u tom smislu presudu od 24. rujna 2015., Oblik štednjaka, T‑317/14, neobjavljena, EU:T:2015:689, t. 33.), ipak treba utvrditi da se u ovom slučaju registrirani žig u znakovima br. 1 i br. 2 ne može izmijeniti dodavanjem elementa kojemu kao i krugu nedostaje bilo kakav razlikovni karakter jer bi se inače u praksi ugrozilo postojeću mogućnost nositelja žigova, koji se kao ovdje registrirani žig sastoje od samo jednog jedinog figurativnog elementa, da registrirani žig prilagode trenutnom ukusu, kako bi ga modernizirali.

    53

    U općem dojmu, razlikovni i dominantni element korištenog znaka postoji, međutim, u obliku koji proizlazi iz registriranog žiga jer krugu nedostaje bilo kakav razlikovni karakter. Time, znakovi br. 1 i br. 2 crpe svoj razlikovni karakter iz oblika koji je registriran tako da će figurativni element potrošač i dalje vidjeti kao oznaku trgovačkog podrijetla.

    54

    Niti korištenje nebeskoplave boje u znaku br. 2 nije osobito originalno tako da element boje nema niti razlikovni niti dominantni karakter i ne dopušta zaključak da je žig u obliku u kojem je registriran bio time izmijenjen (vidjeti u tom smislu presudu od 24. svibnja 2012., MAD, T‑152/11, neobjavljena, EU:T:2012:263, t. 41.).

    55

    Slijedom navedenog, utvrdivši u pobijanoj odluci da se krugom mijenja žig u obliku u kojem je registriran, žalbeno je vijeće počinilo pogrešku zbog koje proizlazi da je ta odluka nezakonita u tom pogledu.

    56

    Kao drugo, u vezi sa znakom br. 3 treba uputiti na to da isti ima tri elementa, to jest registrirani žig, krug koji ga okružuje i verbalni element „hyphen c”. Ovaj potonji se nalazi ispod figurativnih elemenata te je opisan stiliziranim i posebno oblikovanim tiskanim slovima, koje obilježava, među ostalim, to da je slovo „y” produljeno do unutar slova „h”.

    57

    U tom pogledu valja podsjetiti na to da pri istodobnoj uporabi više znakova za potrebe primjene članka 15. stavka 1. drugog podstavka točke (a) Uredbe br. 207/2009 treba osigurati da takva uporaba, s obzirom na, među ostalim, poslovne običaje sektora, ne mijenja razlikovni karakter registriranog žiga (presuda od 24. rujna 2015., Oblik štednjaka, T‑317/14, neobjavljena, EU:T:2015:689, t. 31., vidjeti također u tom smislu presudu od 8. prosinca 2005., CRISTAL CASTELLBLANCH, T‑29/04, EU:T:2005:438, t. 33. i 34.).

    58

    Istodobno korištenje figurativnog i verbalnog elementa na istomu materijalu ili odjevnom predmetu ipak ne ugrožava funkciju registriranog žiga u vidu identificiranja jer u navedenom sektoru nije neuobičajeno da se figurativni i verbalni element, koji se odnose na dizajnera ili proizvođača, postavi jedan pokraj drugog a da u općem dojmu figurativni element ne izgubi svoju funkciju identificiranja. Ovo utvrđenje vrijedi za sve proizvode i usluge navedene u gornjoj točki 6.

    59

    Time je pažnja odnosnog potrošača, koji promatra znak br. 3, usmjerena i na verbalni i na figurativni element.

    60

    Slijedom navedenog, u pogledu znaka br. 3, samo dodavanje verbalnog elementa „hyphen c” ne treba smatrati mijenjanjem razlikovnoga karaktera registriranog žiga, kao što je u točki 29. pobijane odluke žalbeno vijeće u bitnome utvrdilo.

    61

    Kao treće valja istaknuti da je u pogledu proizvoda iz razreda 24. i usluga iz razreda 42., žalbeno vijeće, s jedne strane, pošlo od toga da dokazivanje uporabe ranijeg žiga za proizvode iz razreda 24. nije uspjelo također iz drugih razloga, i to zbog nedostatka odgovarajućih dokaza (točke 31. i 32. pobijane odluke), te s druge strane, od toga da je podnesena dokumentacija u odnosu na usluge iz razreda 42. u cijelosti neprikladna za dokazivanje uporabe (točke 33. do 39. pobijane odluke).

    62

    Stoga je žalbeno vijeće objasnilo žig dvama različitim razlozima za opoziv, koji su međusobno neovisni, i to, s jedne strane, zbog izmjene registriranog žiga te, s druge strane, zbog nedostatka dokaza o stvarnoj uporabi žiga.

    63

    Tužitelj nije osporavao potonje utvrđenje žalbenog vijeća i stoga nije osporio izostanak uporabe znaka za proizvode iz razreda 24. On nije iznio niti razloge zbog kojih bi se dokumentaciju koju je podnio trebalo smatrati prikladnom za dokazivanje uporabe registriranog žiga za usluge iz razreda 42. Na pitanje Općeg suda tužitelj na raspravi nije osporio da u tužbi nije iznio konkretne argumente protiv točaka 31. do 39. pobijane odluke.

    64

    Slijedom navedenog, pobijanu odluku treba djelomično potvrditi neovisno o navodnoj izmjeni registriranog žiga, to jest u dijelu u kojem je žalbeno vijeće smatralo da stvarna uporaba navedenog žiga nije dokazana za proizvode iz razreda 24. i usluge iz razreda 42. jer tužitelj nije osporavao ovaj drugi, zasebni razlog na kojem se odluka također zasnivala u pogledu navedenih proizvoda, to jest izostanak dokaza o stvarnoj uporabi tako da zahtjev za poništenje treba u tom dijelu odbiti.

    65

    Kao četvrto, pobijanu odluku valja poništiti što se s druge strane tiče razreda 9. i 25. jer je žalbeno vijeće registrirani žig proglasilo opozvanim samo na temelju utvrđenja o njegovoj izmjeni. No, kao što proizlazi iz točaka 33. do 55. ove presude, žalbeno je vijeće utvrđenjem, da uporaba znakova br. 1 i br. 2 čini izmjenu registriranog žiga, povrijedilo čanak 15. stavak 1. drugi podstavak točku (a) Uredbe br. 207/2009 što dovodi do nezakonitosti pobijane odluke.

    66

    Iz svega prethodno navedenog proizlazi da valja prihvatiti jedini tužbeni razlog tako da pobijanu odluku treba poništiti u dijelu u kojem su, prema stajalištu žalbenog vijeća, prava nositelja registriranog žiga u pogledu proizvoda iz razreda 9. i 25. proglašena opozvanima.

    Troškovi

    67

    U skladu s člankom 136. stavkom 1. Poslovnika Općeg suda, stranka koja ne uspije u postupku dužna je, na zahtjev protivne stranke, snositi troškove. Budući da EIUPO u bitnome nije uspio u svojem tužbenom zahtjevu, valja mu u skladu s tužiteljevim zahtjevom naložiti snošenje vlastitih troškova kao i tužiteljevih troškova.

    68

    Prema članku 138. stavka 3. Poslovnika, Opći sud može odlučiti da intervenijent snosi vlastite troškove. U ovom slučaju intervenijent, koji je intervenirao u potporu zahtjevu EUIPO‑a, snosi vlastite troškove.

     

    Slijedom navedenog,

    OPĆI SUD (drugo vijeće)

    proglašava i presuđuje:

     

    1.

    Odluka četvrtog žalbenog vijeća Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) od 9. ožujka 2015. (predmet R 1506/2014‑4) u vezi s postupkom opoziva između društva Skylotec GmbH i društva hyphen GmbH poništava se u dijelu u kojem su, prema stajalištu žalbenog vijeća, prava nositelja registriranog žiga Europske unije u pogledu proizvoda iz razreda 9. i 25. u smislu Nicanskog sporazuma o međunarodnoj klasifikaciji proizvoda i usluga za registraciju žigova od 15. lipnja 1957., kako je izmijenjen i dopunjen, proglašena opozvanima.

     

    2.

    U preostalom dijelu tužba se odbija.

     

    3.

    EUIPO snosi vlastite troškove i troškove društva hyphen GmbH.

     

    4.

    Društvo Skylotec GmbH snosi vlastite troškove.

     

    Martins Ribeiro

    Gervasoni

    Madise

    Objavljeno na javnoj raspravi u Luxembourgu 13. rujna 2016.

    Potpisi


    ( *1 ) Jezik postupka: njemački

    Vrh