1.

Predmetni zahtjev za prethodnu odluku, koji je uputila Administratīvā rajona tiesa (Općinski upravni sud, Latvija), odnosi se na tumačenje i valjanost određenih temeljnih odredaba Direktive (EU) 2015/849 o sprečavanju korištenja financijskog sustava u svrhu pranja novca ili financiranja terorizma ( 2 ).

2.

Njime se Sudu pruža prilika da pojasni doseg više ključnih aspekata sustava sprečavanja pranja novca i financiranja terorizma predviđenog tom direktivom, osnova kojega je pristup koji se temelji na procjeni rizika, te osobito granice margine prosudbe priznate u tom području državama članicama, kao i opseg obveza koje obveznici imaju u pogledu procjene rizika njihovih korisnika i primjene na njih odgovarajuće razine mjera dubinske analize.

3.

Člankom 13. stavkom 1. točkama (c) i (d) Direktive 2015/849 određuje se da „[m]jere dubinske analize stranke obuhvaćaju: […]

4.

Člankom 14. stavkom 5. Direktive 2015/849, u verziji izmijenjenoj Direktivom 2018/843, određuje se da „[d]ržave članice zahtijevaju da obveznici primjenjuju mjere dubinske analize stranke ne samo na sve nove stranke, nego u primjereno vrijeme i na postojeće stranke na temelju procjene rizika, ili kada se promijene relevantne okolnosti stranke, ili kada je obveznik na temelju bilo kakve pravne obveze dužan tijekom relevantne kalendarske godine kontaktirati sa strankom u svrhu provjere svih relevantnih informacija povezanih sa stvarnim vlasnikom odnosno sa stvarnim vlasnicima, ili ako je obveznik to bio dužan u skladu s Direktivom Vijeća 2011/16/EU”.

5.

Člankom 18. stavcima 1. i 3. Direktive 2015/849, u verziji izmijenjenoj Direktivom 2018/843, propisuje se:

„1.   U slučajevima iz članaka od 18.a do 24., kao i u drugim slučajevima višeg rizika koje su utvrdile države članice ili obveznici, države članice zahtijevaju od obveznika da primjenjuju pojačane mjere dubinske analize stranke kako bi se tim rizicima na odgovarajući način upravljalo te kako bi ih se na odgovarajući način smanjilo. […]

3.   Kada procjenjuju rizik od pranja novca i financiranja terorizma, države članice i obveznici uzimaju u obzir barem čimbenike situacija potencijalno višeg rizika iz Priloga III.”

6.

U skladu s člankom 60. stavkom 1. prvim podstavkom i stavkom 2. Direktive 2015/849:

„1.   Države članice osiguravaju da odluku kojom se uvodi administrativna sankcija ili mjera za kršenje nacionalnih odredaba kojima se prenosi ova Direktiva protiv koje nije uložena žalba objavljuju nadležna tijela na svojoj službenoj internetskoj stranici odmah nakon što se sankcioniranu osobu obavijesti o toj odluci. Objava obuhvaća barem informacije o vrsti i prirodi kršenja i identitetu odgovornih osoba. […]

2.   Ako države članice dopuste objavu odluka protiv kojih su uložene žalbe, nadležna tijela na svojim službenim internetskim stranicama također odmah objavljuju te informacije i sve kasnije informacije o ishodu žalbe […].”

7.

Točkom 3. podtočkom (b) Priloga III. Direktivi 2015/849 određuje se da „popis čimbenika i vrsta dokaza mogućeg višeg rizika iz članka 18. stavka 3., koji nije konačan”, među „čimbenike geografskog rizika” obuhvaća „zemlje za koje su vjerodostojni izvori ustanovili da imaju znatnu razinu korupcije ili drugih kriminalnih aktivnosti”.

8.

Direktiva 2015/849 prenesena je u latvijsko pravo donošenjem Noziedzīgi iegūtu līdzekļu legalizācijas un terorisma un proliferācijas finansēršanas likumsa (Zakon o sprečavanju pranja novca, financiranja terorizma i širenja nuklearnog oružja) od 17. srpnja 2008. ( 3 ) (u daljnjem tekstu: latvijski zakon o sprečavanju pranja novca).

9.

Tužitelj u glavnom postupku, SIA „Rodl & Partner” (u daljnjem tekstu: Rodl & Partner), društvo je sa sjedištem u Latviji čija se djelatnost sastoji od, među ostalim, pružanja usluga računovodstva, revizije i poreznog savjetovanja. Ono ima svojstvo obveznika u smislu Direktive 2015/849.

10.

Dužnosnici Ureda za sprečavanje pranja nezakonito stečenog novca (Noziedzīgi iegūtu līdzekļu legalizācijas novēršanas pārvalde) latvijske Porezne uprave (Valsts ieņēmumu dienests, u daljnjem tekstu: VID) proveli su u razdoblju od 3. travnja 2019. do 6. lipnja 2019. nadzor nad društvom Rodl & Partner. U okviru tog nadzora, VID je utvrdio, među ostalim, da je Rodl & Partner kao obveznik propustio provesti i dokumentirati procjenu rizika od pranja novca i financiranja terorizma u skladu s latvijskim zakonom o sprečavanju pranja novca, kad je riječ o njegovim dvjema strankama: zakladi It izglītības fonds (u daljnjem tekstu: zaklada) i društvu SIA RBA Consulting (u daljnjem tekstu: RBA Consulting).

11.

Prva stranka, odnosno zaklada, ima sjedište u Latviji i ima za cilj među studentima promicati područje informacijskih tehnologija. Ta je zaklada postala stranka društva Rodl & Partner 25. listopada 2016. Odgovarajući identifikacijski dokument potpisao je 7. ožujka 2017. VR, državljanin Ruske Federacije, s dozvolom boravka u Latviji, koji upravlja zakladom u svojstvu zaposlene osobe. Kao stvarni vlasnik zaklade na tom dokumentu određeno je latvijsko društvo u cijelosti.

12.

Rodl & Partner smatrao je da profil rizika od pranja novca i financiranja terorizma te stranke treba ocijeniti niskim. Suprotno tomu, VID je istaknuo da iz izvješća od 22. lipnja 2018., objavljenog na internetskoj stranici navedenog VID‑ova ureda, kao i iz međunarodne prakse proizlazi da je moguće korištenje nevladinih organizacija (u daljnjem tekstu: NVO) među glavnim prijetnjama financiranja terorizma. Stoga je, prema VID‑ovu mišljenju, Rodl & Partner bio dužan temeljito ispitati stranku, uzimajući u obzir i činjenicu da je povezana s visokorizičnom trećom zemljom u pogledu korupcije, odnosno s Ruskom Federacijom.

13.

Druga stranka, RBA Consulting, društvo je sa sjedištem u Latviji čija se djelatnost sastoji od pružanja usluga odnosa s javnošću i komunikacije. Jedini član i stvarni vlasnik tog društva jedan je latvijski državljanin. Ono je stranka društva Rodl & Partner od 28. prosinca 2017. Za tu je stranku Rodl & Partner također smatrao da njezin profil rizika treba ocijeniti niskim.

14.

Suprotno tomu, nakon analize izvadaka tekućeg računa tog društva, VID je utvrdio da je ono mjesečno primalo uplate od 25000 eura od Nord Streama 2 AG, društva kćeri ruskog Gazproma. Osim toga, utvrđeno je da su odgovarajući računi bili izdani na temelju ugovora koji su 1. siječnja 2018. sklopili RBA Consulting i Nord Stream 2 AG. Slijedom zahtjeva VID‑a za dostavom preslike tog ugovora, Rodl & Partner nije dostavio taj dokument, tvrdeći da je VID pregledao izvornik ugovora u prostorijama stranke. U tom kontekstu, VID je zaključio da Rodl & Partner prilikom praćenja svojeg poslovnog odnosa s tom strankom nije posvetio dovoljno pozornosti transakcijama koje je RBA Consulting izvršavao s društvom Nord Stream 2 AG, koje pripada subjektu sa sjedištem u visokorizičnoj trećoj zemlji u pogledu korupcije.

15.

Odlukom VID‑a od 11. srpnja 2019. društvu Rodl & Partner izrečena je novčana kazna u iznosu od 3000 eura zbog povrede obveza predviđenih latvijskim zakonom o sprečavanju pranja novca. Na temelju te odluke, VID je 11. kolovoza 2019. na svojoj internetskoj stranici objavio informacije o povredama koje je počinio Rodl & Partner. Odluka o određivanju kazne potvrđena je odlukom glavnog ravnatelja VID‑a od 13. studenoga 2019. Rodl & Partner zatražio je od suda koji je uputio zahtjev da poništi tu potonju odluku kao i da naloži uklanjanje informacija objavljenih na internetskoj stranici u vezi s izrečenim mu novčanim kaznama.

16.

Kao prvo, sud koji je uputio zahtjev ističe da ni Direktivom 2015/849 ni latvijskim zakonom o sprečavanju pranja novca nije predviđeno da NVO predstavlja, samo zbog svojeg pravnog oblika, slučaj višeg rizika koji zbog same te činjenice treba podvrgnuti pojačanim mjerama dubinske analize stranaka. Napominje da je Rodl & Partner tvrdio da bi se u slučaju da VID zaključi da obveznik mora poduzeti proširene mjere dubinske analize svaki put kad njegova stranka ima pravni oblik NVO‑a ili kad je jedan od njegovih zaposlenika državljanin visokorizične treće zemlje u pogledu korupcije, postavilo pitanje je li takav zahtjev proporcionalan i treba li biti utvrđen zakonom.

17.

Sud koji je uputio zahtjev također ističe da Ruska Federacija nije uvrštena ni na popis visokorizičnih zemalja koji objavljuje Stručna skupina za financijsko djelovanje (FATF) ni na Komisijin popis visokorizičnih trećih zemalja. Navedeni sud zaključuje da se može smatrati da je riječ o visokorizičnoj zemlji u pogledu korupcije u smislu točke 3. podtočke (b) Priloga III. Direktivi 2015/849 ( 4 ). Međutim, ističe da se ni odredbama Direktive 2015/849 ni odredbama latvijskog zakona o sprečavanju pranja novca izravno ne nalaže da se na stranku primjenjuju pojačane mjere dubinske analize ako je državljanin Ruske Federacije samo zaposlenik stranke. U tim okolnostima, sud smatra da postoje dvojbe u pogledu tumačenja članka 18. stavaka 1. i 3. u vezi s točkom 3. podtočkom (b) Priloga III. Direktivi 2015/849.

18.

Kao drugo, ako te odredbe treba tumačiti na način da podrazumijevaju automatsku obvezu poduzimanja pojačanih mjera dubinske analize stranke kad je moguće utvrditi rizik vezan uz pravni oblik stranke (NVO) i rizik zbog činjenice da je odgovorna osoba stranke i zaposlenik stranke državljanin visokorizične treće zemlje u pogledu korupcije, trebalo bi ocijeniti je li to tumačenje u skladu s načelom proporcionalnosti iz članka 5. UEU‑a.

19.

Kao treće, sud koji je uputio zahtjev dvoji o tome je li u konkretnom slučaju VID prekoračio odredbe mjerodavnog propisa, smatrajući da okolnost da je RBA Consulting poslovni partner društva kćeri ruskog društva sama po sebi predstavlja čimbenik koji povećava rizik povezan sa strankom. Naime, takva presumpcija nije predviđena ni latvijskim zakonom o sprečavanju korupcije ni Direktivom 2015/849.

20.

Kao četvrto, sud koji je uputio zahtjev dvoji o tome je li VID prekoračio ovlasti koje mu povjerava mjerodavni propis, time što je zahtijevao dostavu preslike ugovora koji su sklopili RBA Consulting i Nord Stream 2 AG. Navedeni sud se stoga pita treba li članak 13. stavak 1. točke (c) i (d) Direktive 2015/849 tumačiti na način da se njime nalaže dostava preslike ugovora koji je stranka sklopila s trećom osobom.

21.

Kao peto, s obzirom na okolnosti konkretnog slučaja, sud koji je uputio zahtjev smatra da treba pojasniti treba li članak 14. stavak 5. Direktive 2015/849 tumačiti na način da se njime predviđa – te u slučaju potvrdnog odgovora, je li to opravdano i proporcionalno – da je obveznik dužan poduzeti mjere dubinske analize stranaka u odnosu na postojeće stranke, čak i u slučaju kad nije došlo do znatne promjene prilika kod stranke, te primjenjuje li se ta obveza samo na stranke za koje je utvrđen visoki stupanj rizika.

22.

Naposljetku, kao šesto, sud koji je uputio zahtjev ističe da su neke informacije o povredama koje je počinio Rodl & Partner, a koje je VID objavio na svojim internetskim stranicama, sadržavale netočnosti. Stoga se pita o tumačenju članka 60. stavaka 1. i 2. Direktive 2015/849.

23.

Sud koji je uputio zahtjev u tim je okolnostima odlučio prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeća prethodna pitanja:

24.

Šest prethodnih pitanja koja je postavio sud koji je uputio zahtjev u ovom predmetu, odnose se na tumačenje i valjanost više temeljnih odredaba Direktive 2015/849. Prije nego što na njih odgovorim, smatram svrsishodnim iznijeti nekoliko uvodnih razmatranja o verziji Direktive 2015/849 koja je primjenjiva rationae temporis kao i o sustavu sprečavanja korištenja financijskog sustava u svrhu pranja novca ili financiranja terorizma, predviđenog tom direktivom.

25.

Iz spisa proizlazi da je Rodl & Partner proveo analize rizika 1. rujna 2017. za zakladu i 8. veljače 2018. za RBA Consulting. VID je proveo nadzor između 3. travnja i 6. lipnja 2019. te je pobijanu odluku donio 13. studenoga 2019. Direktiva 2018/843, kojom je izmijenjena Direktiva 2015/849, stupila je na snagu 9. srpnja 2018. Njezinim je člankom 4. stavkom 1. državama članicama određen rok za prenošenje do 10. siječnja 2020.

26.

Iz navedenog proizlazi da su procjene rizika na koje se Rodl & Partner pozivao pri utvrđivanju razine rizika i, posljedično, mjere dubinske analize u odnosu na njegove dvije stranke, provedene prije stupanja na snagu direktive o izmjeni iz 2018. Suprotno tomu, VID je proveo nadzor nakon stupanja na snagu te direktive, ali prije isteka roka za njezino prenošenje.

27.

U tom se kontekstu slažem s onim što je Komisija istaknula na raspravi da je, kao što ćemo detaljnije vidjeti u točki 63. ovog mišljenja, u sustavu sprečavanja pranja novca i financiranja terorizma predviđenom Direktivom 2015/849 procjena rizika i posljedično poduzimanje mjera dubinske analize stranke koje odgovaraju određenoj razini rizika, stalan proces. Smatram da iz toga slijedi da se, suprotno onomu što se čini da smatra sud koji je uputio zahtjev u svojem odgovoru na pitanja koja je postavio Sud, ne može smatrati da propis na temelju kojeg treba ispitati zakonitost procjene rizika koju je izvršio obveznik nužno mora biti onaj koji se primjenjivao u trenutku provođenja prvotne procjene. U sustavu Direktive 2015/849 procjena rizika zapravo ima nužno dinamičan karakter te postoji obveza obveznika da održavaju ažuriranima svoje procjene rizika ( 5 ). Posljedično, procjena rizika stranke koju je proveo obveznik, kojom se opravdava poduzimanje određene razine mjera dubinske analize u odnosu na tu stranku, mora biti u skladu s propisom koji je primjenjiv u trenutku nadzora koji provode tijela. Obveznik ne može opravdati neusklađenost svoje analize rizika i primijenjenih mjera dubinske analize, isticanjem da je njegova prvotna analiza bila uređena drukčijim propisom.

28.

Smatram da iz tih razmatranja proizlazi da je verzija direktive koja je primjenjiva na činjenice u ovom predmetu ona koja je bila na snazi u trenutku nadzora koji je proveo VID, odnosno verzija izmijenjena Direktivom 2018/843.

29.

S obzirom na to, potrebno je također istaknuti da su adresati Direktive države članice ( 6 ). Obveze obveznikâ u načelu proizlaze iz nacionalnog zakona kojim se prenosi sama direktiva. Kad je VID proveo nadzor koji je doveo do pobijane odluke, rok za prenošenje Direktive 2018/843 još nije bio istekao. Iz spisa ne proizlazi je li u trenutku tog nadzora latvijski zakon o sprečavanju pranja novca već bio prilagođen prenošenju izmjena uvedenih tom direktivom. U svakom slučaju, obveze društva Rodl & Partner bile su one predviđene verzijom latvijskog zakona primjenjivog u trenutku nadzora, a na koju se u biti poziva sud koji je uputio zahtjev u svojoj odluci kojom se upućuje zahtjev ( 7 ).

30.

U svakom slučaju smatram da izmjene odredaba Direktive 2015/849 koje su uvedene Direktivom 2018/843, navedene u prethodnim pitanjima suda koji je uputio zahtjev, nemaju znatan utjecaj na odgovore koje treba dati na ta pitanja ( 8 ). Usto napominjem da ta pitanja ne predstavljaju probleme neusklađenosti nacionalnog propisa s odredbama Direktive 2015/849.

31.

Sud je već imao priliku istaknuti da je, kao što to proizlazi iz njezina članka 1., u vezi s njezinom uvodnom izjavom 1., glavni cilj Direktive 2015/849 spriječiti korištenje financijskog sustava Unije u svrhu pranja novca i financiranja terorizma kako bi se izbjegla mogućnost da protok nezakonitog novca našteti integritetu, stabilnosti i ugledu financijskog sektora Unije, ugrozi njegovo unutarnje tržište, kao i međunarodni razvoj ( 9 ). Ta je direktiva donesena u međunarodnom kontekstu radi primjene i obvezujuće provedbe preporuka FATF‑a u Uniji ( 10 ).

32.

Odredbe Direktive 2015/849 stoga su pretežno preventivne naravi, s obzirom na to da se njima nastoje utvrditi, u skladu s pristupom koji se temelji na procjeni rizika, odvraćajuće mjere borbe protiv pranja novca i financiranja terorizma kao i očuvanja dobrog funkcioniranja i integriteta financijskog sustava ( 11 ).

33.

Kao što to proizlazi iz uvodnih izjava 22. i 23. Direktive 2015/849, navedeni holistički pristup koji se temelji na procjeni rizika ( 12 ) predstavlja potrebu da države članice i Unija prepoznaju, razumiju i smanje rizike od pranja novca i financiranja terorizma s kojima se susreću. Pristup koji se temelji na procjeni rizika pretpostavlja procjenu tih rizika, koja se u sustavu Direktive 2015/849 ( 13 ) provodi na tri razine: na razini Unije, koju provodi Komisija (članak 6.) ( 14 ), na razini svake države članice (članak 7.) i na razini obveznika (članak 8.).

34.

Konkretno, u skladu s člankom 7. Direktive 2015/849, svaka država članica poduzima primjerene korake kako bi prepoznala, procijenila, razumjela i smanjila rizike od pranja novca i financiranja terorizma koji na nju utječu te održava ažuriranom tu procjenu rizika.

35.

U skladu s člankom 8. navedene direktive, obveznici su dužni, proporcionalno svojoj prirodi i veličini, poduzeti primjerene korake za utvrđivanje i procjenu rizika od pranja novca i financiranja terorizma, uzimajući u obzir čimbenike rizika, uključujući, među ostalim, one koji se odnose na njihove stranke, zemlje ili geografska područja.

36.

Navedena procjena rizika predstavlja pretpostavku za poduzimanje odgovarajućih preventivnih mjera, odnosno mjera dubinske analize stranke u cilju izbjegavanja ili barem onemogućavanja, koliko je god to moguće, pranja novca i financiranja terorizma ( 15 ). U biti, bez takve procjene rizika ni predmetna država članica ni, ako je to slučaj, predmetni obveznik ne mogu u pojedinačnom slučaju odlučiti koje mjere treba primijeniti ( 16 ).

37.

Sam rizik po prirodi je promjenjiv, a varijable, same ili u kombinaciji, mogu povećati ili smanjiti potencijalni postavljeni rizik, imajući tako utjecaj na utvrđivanje odgovarajuće razine preventivnih mjera ( 17 ). Stoga postoji povezanost između procjene rizika i mjera dubinske analize, u smislu da razina dubinske analize ovisi o razini rizika koji može biti niži ili viši ( 18 ). U tom je pogledu Sud jasno istaknuo da mjere dubinske analize moraju biti u konkretnoj vezi s rizikom od pranja novca i financiranja terorizma i biti mu proporcionalne ( 19 ).

38.

U tom pogledu, Direktivom 2015/849 razlikuju se tri vrste mjera dubinske analize koje obveznici moraju primijeniti na svoje stranke ovisno o određenoj razini rizika: uobičajene, pojednostavljene i pojačane mjere ( 20 ).

39.

Što se tiče uobičajenih mjera dubinske analize stranaka, one su uređene, konkretno, člancima 13. i 14. Direktive 2015/849. U skladu s člankom 13. stavkom 1. te direktive, one obuhvaćaju identifikaciju stranaka (točka (a)) i stvarnog vlasnika (točka (b)), procjenjivanje i, kada je potrebno, prikupljanje informacija o svrsi i namjeni poslovnog odnosa (točka (c)) i provođenje stalnog praćenja poslovnog odnosa (točka (d)). U skladu sa stavkom 2. istog članka, obveznici mogu odrediti opseg takvih mjera na temelju procjene rizika.

40.

Što se tiče pojednostavljenog postupka, iz članka 15. stavaka 1. i 2. Direktive 2015/849 proizlazi da, kad država članica ili obveznik utvrdi područja nižeg rizika ili kad obveznik provjeri da poslovni odnos ili transakcija predstavljaju niži stupanj rizika, može dopustiti obveznicima primjenu mjera pojednostavnjenog postupka dubinske analize stranke.

41.

Naposljetku, što se tiče pojačanih mjera, iz članka 18. stavka 1. Direktive 2015/849 proizlazi da su u slučajevima iz članaka od 18.a do 24., kao i u drugim slučajevima višeg rizika koje su utvrdile države članice ili obveznici, potonji dužni primijeniti pojačane mjere dubinske analize stranke kako bi se tim rizicima na odgovarajući način upravljalo te kako bi ih se na odgovarajući način smanjilo.

42.

Iz toga slijedi da, osim posebnih slučajeva iz članaka 18.a do 24. Direktive 2015/849, u kojima je poduzimanje pojačanih mjera dubinske analize automatsko, u skladu s nužnom povezanošću između procjene razine rizika od pranja novca i financiranja terorizma i primjerenosti preventivnih mjera navedenoj u točki 37., do poduzimanja pojačanih mjera dolazi ako država članica ili obveznik utvrde viši rizik. Konkretnije, primjenjive pojačane mjere dubinske analize stranke moraju se temeljiti na procjeni postojanja i razine višeg rizika od pranja novca i financiranja terorizma ( 21 ).

43.

U tom pogledu, iz zajedničkog tumačenja članka 18. stavaka 1. i 3. Direktive 2015/849 proizlazi da, kako bi se utvrdili slučajevi rizika viši od onih predviđenih člancima 18.a do 24. iste direktive, države članice i obveznici moraju uzeti u obzir barem čimbenike situacija potencijalno višeg rizika iz Priloga III. toj direktivi. Taj neiscrpni prilog sadržava popis čimbenika i vrsta dokaza takvog rizika.

44.

Direktivom 2015/849 izvršeno je samo minimalno usklađivanje u području borbe protiv pranja novca ( 22 ). Kao što to već proizlazi iz prethodnih razmatranja, njome se državama članicama ostavlja široka margina prosudbe kako u pogledu utvrđivanja rizika od pranja novca i financiranja terorizma tako i mjera koje su prikladne za sprečavanje, izbjegavanje ili barem onemogućavanje tih aktivnosti.

45.

Direktivom 2015/849 se, s jedne strane, izričito priznaje da se na države članice mogu odnositi različiti rizici od pranja novca i financiranja terorizma ( 23 ). Kao što su to istaknule Komisija na raspravi i Republika Latvija u svojim očitovanjima, ti različiti rizici mogu ovisiti o posebnoj situaciji svake države članice i mogu se razlikovati ovisno o brojnim parametrima kao što su geografska, gospodarska ili socijalna situacija.

46.

S druge strane, navedena direktiva ostavlja svakoj državi članici mogućnost da utvrdi razinu zaštite koju smatra primjerenom s obzirom na određenu razinu rizika od pranja novca ili financiranja terorizma ( 24 ).

47.

Ta margina prosudbe u pogledu razine zaštite dodijeljene Direktivom 2015/849 državama članicama odnosi se kako na mogućnost odobravanja pojednostavljenih mjera dubinske analize stranke u slučaju utvrđivanja niske razine rizika tako i, osim u slučajevima izričito predviđenim njezinim člancima 18.a do 24., na propisivanje poduzimanja pojačanih mjera dubinske analize stranke u slučaju utvrđivanja više razine rizika.

48.

Što se tiče, konkretno, pojačanih mjera, Sud je već izričito priznao postojanje znatne margine prosudbe koju uživaju države članice u pogledu prikladnog uvođenja obveze poduzimanja pojačanih mjera dubinske analize i utvrđivanja kako situacija u kojima postoji takav viši rizik tako i primjerenih pojačanih mjera dubinske analize ( 25 ). Uostalom, postojanje te margine prosudbe izričito proizlazi iz samog teksta članka 18. stavka 1. Direktive 2015/849 ( 26 ).

49.

Nadalje treba istaknuti da se člankom 5. Direktive 2015/849 izričito omogućuje državama članicama da donesu ili zadrže na snazi strože odredbe u svrhu sprečavanja pranja novca i financiranja terorizma, u granicama prava Unije ( 27 ). Sud je pojasnio da se „strože odredbe” iz te odredbe mogu odnositi na situacije za koje ta direktiva predviđa određenu vrstu dubinske analize stranke, kao i na druge situacije za koje države članice smatraju da predstavljaju rizik ( 28 ). Osim toga, taj se članak primjenjuje na sve odredbe u području uređenom Direktivom 2015/849 kako bi se spriječilo pranje novca i financiranje terorizma ( 29 ).

50.

Iz svih prethodnih razmatranja proizlazi da se Direktivom 2015/849 dodjeljuje širok manevarski prostor državama članicama koje mogu odrediti viši stupanj zaštite od onoga koji je odredio zakonodavac Unije te odobriti ili naložiti poduzimanje drugih mjera dubinske analize stranke osim onih predviđenih tom direktivom na temelju ovlasti iz navedenog članka 5., ili odrediti dodatne situacije koje predstavljaju viši rizik u okviru margine prosudbe koju imaju na temelju navedenog članka 18. Na taj način države članice mogu među ostalim odrediti pojedinačne mjere koje se trebaju primijeniti u pojedinim konkretnim situacijama ili ostaviti obveznicima diskrecijsku ovlast u pogledu primjene, ovisno o procjeni rizika, mjera koje su proporcionalne riziku o kojem je riječ u pojedinačnoj situaciji ( 30 ).

51.

U tom kontekstu ipak treba pojasniti, kao što uostalom proizlazi iz diskusije koja se održala na raspravi, doseg i granice široke margine prosudbe koja je državama članicama priznata Direktivom 2015/849 s obzirom na opća načela prava Unije. U tekstu same direktive, osobito u njezinu članku 5., podsjeća se na to da su države članice u svakom slučaju dužne djelovati „u granicama prava Unije”.

52.

Konkretno, s obzirom na opće načelo pravne sigurnosti, postavlja se pitanje odgovarajuće pravne osnove za to da države članice, u okviru definiranom navedenom direktivom, odrede dodatne čimbenike rizika koji mogu opravdati ili čak zahtijevati poduzimanje pojačanih mjera dubinske analize stranke.

53.

Naime, treba provjeriti je li, s obzirom na opće načelo pravne sigurnosti, potrebno da se svi sastavni elementi čimbenika rizika koje je odredila država članica izričito utvrde u aktu koji ima snagu zakonodavnog akta, uz izričito navođenje, na primjer, zemalja ili vrsta organizacija koje predstavljaju višu razinu rizika kojom se može opravdati poduzimanje pojačanih mjera.

54.

U tom pogledu smatram da se, u skladu s načelima zakonitosti i pravne sigurnosti, utvrđivanje čimbenika rizika općenito, koji potencijalno mogu utjecati na subjektivne situacije, odnosno na temeljna prava, načelno mora temeljiti na aktima koji imaju snagu zakona. Međutim, također smatram da se zakonom ne smije niti se može uspostaviti iscrpno uređenje svih posebnih čimbenika rizika.

55.

Naime, uzimajući u obzir dinamičnost kako gospodarskih odnosa tako i kriminalnih aktivnosti, smatram da nije moguće iscrpno, ex ante, utvrditi sve moguće čimbenike koji mogu utjecati na procjenu rizika od pranja novca ili financiranja terorizma. Kao što se to izričito priznaje u uvodnoj izjavi 30. Direktive 2015/849, rizik je po svojoj prirodi promjenjiv. Stoga je nužno sustavu zajamčiti određeni stupanj fleksibilnosti koji omogućuje dinamičnu prilagodbu pri određivanju navedenih čimbenika, ali i dalje uz poštovanje načela pravne sigurnosti i zaštite temeljnih prava zajamčenih pravom Unije.

56.

Stoga smatram da se pravu Unije ne protivi mogućnost da se u zakonu navedu općenite skupine rizika koje se, uz poštovanje zahtjeva ustavne prirode svake države članice, navode u drugim i naknadnim aktima koji nemaju nužno snagu zakonodavnog akta ( 31 ). Ti akti stoga moraju biti na odgovarajući način objavljeni s obzirom da je nužno da budu poznati javnosti i, posebice, obveznicima, koji su pozvani provoditi procjenu rizika primjenjujući konkretno te kriterije.

57.

Utvrđivanje tih elemenata rizika, kao i odgovarajućih mjera za smanjenje tih rizika, također treba biti u skladu s drugim općim načelima prava Unije. Među njima treba navesti načelo proporcionalnosti, navedeno u okviru drugog prethodnog pitanja i načelo nediskriminacije, sadržano osobito u članku 21. Povelje o temeljnim pravima, kojim se zabranjuje svaka diskriminacija na bilo kojoj osnovi kao što je, među ostalim, pripadnost nacionalnoj manjini. Izvršavanje margine prosudbe država članica koja im je priznata Direktivom 2015/849 stoga ne smije prelaziti granice onoga što je nužno za postizanje ciljeva sprečavanja i suzbijanja pranja novca i financiranja terorizma i ne smije dovesti do diskriminacije.

58.

Kao što je to istaknuto u točki 35. i kao što to proizlazi iz članaka 8. i 11. do 18. Direktive 2015/849, u sustavu sprečavanja pranja novca i financiranja terorizma uvedenog tom direktivom u skladu s pristupom koji se temelji na procjeni rizika, obveznici imaju ključnu ulogu u procjeni rizika od navedenih aktivnosti. Kao što je to Komisija istaknula na raspravi, ta se temeljna uloga objašnjava uskom povezanošću obveznikâ s obavljanjem gospodarskih djelatnosti i stoga potencijalno nezakonitim djelatnostima, koja te obveznike stavlja u bolji položaj za otkrivanje mogućih sumnjivih transakcija.

59.

U tom se smislu Direktivom 2015/849 predviđa obveza obveznika da poduzmu primjerene mjere za utvrđivanje i procjenu rizikâ od pranja novca i financiranja terorizma, uzimajući u obzir relevantne čimbenike rizika kao i obvezu poduzimanja odgovarajućih mjera dubinske analize.

60.

Procjena rizika i posljedična primjena mjera dubinske analize stranke od strane obveznikâ uključuje odlučivanje na temelju dokaza kako bi se učinkovitije utvrdili rizici od pranja novca i financiranja terorizma ( 32 ). Ta se procjena odnosi na točno određene situacije i stoga se ne smije obavljati apstraktno. U skladu s tim holističkim pristupom, njome se moraju uzeti u obzir svi čimbenici koji mogu imati utjecaj na određivanje rizika.

61.

U tom pogledu, iz članka 8. stavka 2. Direktive 2015/849 izričito proizlazi da se procjene rizika koje provode obveznici moraju dokumentirati, ažurirati i staviti na raspolaganje relevantnim dotičnim nadležnim i samoregulatornim tijelima.

62.

Zahtjev dokumentiranja i dokazivanja tijelima u pogledu procjena koje su proveli obveznici i naknadnih odluka koje su ona donijela u pogledu mjera dubinske analize sadržan je i u članku 13. stavku 4. Direktive 2015/849. Tom je odredbom predviđeno da obveznici moraju moći pokazati nadležnim tijelima ili samoregulatornim tijelima da su primijenjene mjere dubinske analize primjerene s obzirom na rizik od pranja novca i financiranja terorizma koji je utvrđen ( 33 ).

63.

Osim toga, procjena rizika dinamičan je postupak i, u razumnoj mjeri, stalan. To se može zaključiti, s jedne strane, iz obveze koja proizlazi iz navedenog članka 8. stavka 2. Direktive 2015/849 da se procjene rizika održavaju ažuriranima i, s druge strane, iz obveze, predviđene člankom 13. stavkom 1. točkom (d) Direktive 2015/849, provođenja stalnog praćenja poslovnog odnosa i posjedovanja saznanja o profilu rizičnosti stranke održavajući ažuriranima dokumentaciju, podatke i informacije koje se posjeduju.

64.

Osim toga, treba istaknuti da, u skladu s načelom proporcionalnosti, obveze nametnute obveznicima ne mogu biti neproporcionalne. Taj je zahtjev pojašnjen u posljednjoj rečenici članka 8. stavka 1. Direktive 2015/849, prema kojoj mjere nametnute obveznicima na temelju te direktive moraju biti proporcionalne njihovoj prirodi i veličini. Taj se zahtjev također izvodi iz teksta uvodne izjave 2. te direktive, kojom se naglašava zahtjev uravnoteženog pristupa i kojom se navodi „potreb[a] stvaranja regulatorne okoline koja omogućuje poduzećima rast poslovanja bez nametanja neproporcionalnih troškova prilikom usklađivanja”.

65.

Smatram da iz prethodno navedenog proizlazi da u sustavu sprečavanja koji je uspostavljen Direktivom 2015/849 obveznik mora moći dokazati tijelima, s jedne strane, da je proveo što cjelovitiju analizu rizika, u razumnoj mjeri i proporcionalno svojoj prirodi i veličini, kad je riječ o rizicima od pranja novca i financiranja terorizma, uzimajući u obzir sve relevantne čimbenike i izvore i, s druge strane, da je primijenio odgovarajući stupanj mjera dubinske analize stranke na temelju određene razine rizika u pojedinačnom slučaju.

66.

Prethodna pitanja koja je postavio sud koji je uputio zahtjev potrebno je analizirati na temelju svih prethodnih razmatranja.

67.

Svojim prvim prethodnim pitanjem sud koji je uputio zahtjev pita treba li članak 18. stavke 1. i 3. Direktive 2015/849, u vezi s točkom 3. podtočkom (b) Priloga III. toj direktivi, tumačiti na način da se navedenim odredbama automatski zahtijeva da obveznik dodijeli određenoj stranci višu razinu rizika i, slijedom toga, da u odnosu na nju poduzme pojačane mjere dubinske analize stranke, zato što je riječ o NVO‑u i zato što je ovlaštena osoba i zaposlenik stranke državljanin visokorizične treće zemlje u pogledu korupcije.

68.

Svojim drugim prethodnim pitanjem sud koji je uputio zahtjev pita jesu li, u slučaju potvrdnog odgovora na prvo pitanje, navedene tako protumačene odredbe u skladu s načelom proporcionalnosti iz članka 5. stavka 4. prvog podstavka UEU‑a.

69.

Kao što je istaknuto u točki 41., člankom 18. stavkom 1. Direktive 2015/849 predviđa se poduzimanje pojačanih mjera dubinske analize u dvjema situacijama: s jedne strane, u slučajevima iz članaka 18.a do 24. te direktive, i, s druge strane, u drugim slučajevima višeg rizika koji su utvrdile države članice ili obveznici. Budući da iz odluke kojom se upućuje zahtjev ne proizlazi da je predmetni slučaj obuhvaćen jednim od slučajeva iz članaka 18.a do 24. Direktive 2015/849, treba smatrati da se prvo prethodno pitanje odnosi na drugu situaciju.

70.

U tom pogledu, iz zajedničkog tumačenja stavaka 1. i 3. članka 18. Direktive 2015/849 proizlazi da za utvrđivanje slučajeva višeg rizika države članice i obveznici moraju uzeti u obzir barem čimbenike situacija potencijalno višeg rizika koji su netaksativno navedeni u Prilogu III. toj direktivi.

71.

Kao što to proizlazi iz točaka 42. i 43., osim u slučajevima iz članaka 18.a do 24. Direktive 2015/849, primjenom pristupa osnova kojeg je procjena rizika na kojem se temelji cjelokupni sustav sprečavanja uvedenog tom direktivom, eventualna dodjela više razine rizika određenoj stranci i, slijedom toga, poduzimanje pojačanih mjera dubinske analize u odnosu na tu stranku, treba se temeljiti na obrazloženoj procjeni rizika za tu stranku. Iz točke 60. također proizlazi da se prilikom te procjene moraju uzeti u obzir svi čimbenici koji mogu utjecati na određivanje razine rizika same stranke.

72.

Iz toga slijedi da, izvan tih slučajeva iz članaka 18.a do 24. Direktive 2015/849, dodjela više razine rizika stranci i, slijedom toga, poduzimanje pojačanih mjera dubinske analize stranke, nije automatska. Suprotno tomu, poduzimanje pojačanih mjera mora proizlaziti iz procjene svakog pojedinačnog slučaja konkretnog rizika povezanog s tom strankom koju provodi obveznik na temelju kriterija koje je odredila dotična država članica ili sâm obveznik s obzirom na sve relevantne čimbenike rizika.

73.

U prvom prethodnom pitanju sud koji je uputio zahtjev poziva se na dva određena čimbenika rizika: s jedne strane, na činjenicu da je stranka NVO i, s druge strane, na činjenicu da je odgovorna osoba i zaposlenik stranke državljanin visokorizične treće zemlje u pogledu korupcije, u ovom slučaju Ruske Federacije.

74.

Što se tiče prvog od tih čimbenika, sud koji je uputio zahtjev naglašava da ni Direktivom 2015/849 ni latvijskim zakonom o sprečavanju pranja novca nije predviđeno da NVO kao takav samo zbog svojeg pravnog oblika predstavlja slučaj višeg rizika.

75.

U tom pogledu, kao što to proizlazi iz točke 44. i sljedećih ovog mišljenja, u sustavu predviđenom Direktivom 2015/849 države članice raspolažu širokom marginom prosudbe u pogledu utvrđivanja rizika od pranja novca i financiranja terorizma koji su za nju specifični. One stoga mogu odrediti druge slučajeve koje predstavljaju viši rizik ( 34 ).

76.

U tom pogledu treba istaknuti to da iz članka 6. stavka 1.2 točke 1. latvijskog zakona o sprečavanju pranja novca konkretno proizlazi da je prilikom procjene rizika od pranja novca i financiranja terorizma, obveznik dužan uzeti u obzir, među okolnostima koje utječu na rizik, rizik svojstven pravnom obliku stranke. Podložno provjeri suda koji je uputio zahtjev, koji je jedini nadležan za primjenu nacionalnog prava, čini se dakle da je latvijskim zakonom o sprečavanju pranja novca izričito predviđen pravni oblik stranke kao čimbenik rizika koji obveznik treba uzeti u obzir prilikom analize rizika.

77.

Osim toga, latvijska je vlada u svojim očitovanjima istaknula da je izvješće Ureda za sprečavanje pranja nezakonito stečenog novca VID‑a iz 2019. ( 35 ) pokazalo da su NVO‑i posebno ranjivi u pogledu pranja novca i financiranja terorizma, osobito NVO‑i koji nisu upisani kao organizacije od općeg interesa. Latvijska vlada također je navela druge izvore informacija, koji se posebno odnose na Latviju ( 36 ) iz kojih proizlazi da pravni oblik zaklade ili NVO‑a predstavlja element koji treba smatrati mogućim čimbenikom visokog rizika u okviru procjene rizika.

78.

U tom sam pogledu u točki 56. istaknuo da se, prema mojem mišljenju, pravu Unije ne protivi to da opće skupine rizika (kao što je, na primjer, u ovom slučaju pravni oblik stranke), budu navedene u zakonu i da se potom navedu (u ovom slučaju konkretno pravni oblik NVO‑a ili zaklade) u dodatnim i kasnijim aktima koji nemaju nužno snagu zakonodavnog akta. Međutim, na sudu koji je uputio zahtjev je da in concreto utvrdi treba li u latvijskom pravnom sustavu doista smatrati da je okolnost da stranka ima pravni oblik zaklade ili NVO‑a mogući čimbenik višeg rizika koji je obveznik dužan, u skladu s nacionalnim pravom, uzeti u obzir prilikom analize rizika koju mora izvršiti u pogledu svoje stranke.

79.

Ako je to slučaj, bit će potrebno zaključiti da – iako činjenica da stranka ima pravni oblik NVO‑a ne dovodi do automatske dodjele profila višeg rizika toj stranci, što bi za posljedicu imalo automatsko poduzimanje pojačanih mjera dubinske analize – eventualno neuzimanje u obzir tog elementa predstavlja propust u procjeni rizika od pranja novca i financiranja terorizma u odnosu na stranku. Osim toga, kao što proizlazi iz točaka 61. i 62., obveznik mora biti u mogućnosti nadležnim tijelima pokazati primjerenost svoje analize rizika i da je, dakle, uzeo u obzir sve čimbenike relevantne za tu analizu.

80.

Što se tiče drugog čimbenika navedenog u točki 73., odnosno činjenice da je odgovorna osoba i zaposlenik stranke državljanin visokorizične treće zemlje u pogledu korupcije, treba istaknuti da se, kao što to navodi sud koji je uputio zahtjev, Ruska Federacija ne nalazi niti se u vrijeme nastanka činjenica u ovom predmetu nalazila na popisu visokorizičnih zemalja koji je objavio FATF ( 37 ) ni na popisu visokorizičnih trećih zemalja koji je izradila Komisija ( 38 ).

81.

Međutim, iz točke 3. podtočke (b) Priloga III. Direktivi 2015/849, spomenutog u njezinu članku 18. stavku 3., proizlazi da je među geografskim čimbenicima koji upućuju na potencijalno visokorizične slučajeve naveden čimbenik „zemlje za koje su vjerodostojni izvori ustanovili da imaju znatnu razinu korupcije ili drugih kriminalnih aktivnosti”.

82.

Osim toga, treba istaknuti da je člankom 11. stavkom 3. latvijskog zakona o sprečavanju pranja novca određeno da su, u okviru izvršavanja obveza dubinske analize stranke, obveznici dužni voditi računa barem o određenim čimbenicima povećanja rizika među kojima se u točki 2. podtočki (b) ističe okolnost da je stranka ili njezin stvarni vlasnik povezan s visokorizičnom zemljom ili područjem u pogledu korupcije.

83.

U tom pogledu sud koji je uputio zahtjev ističe da se, kad je riječ o korupciji, Ruska Federacija može smatrati visokorizičnom zemljom ili područjem. ( 39 ) Osim toga, latvijska se vlada na raspravi pozvala na smjernice i različite druge informacije objavljene na internetskoj stranici VID‑a koje posebno ukazuju na to da se u praksi u Latviji postojanje veze s Ruskom Federacijom smatra čimbenikom koji može povećati rizik od pranja novca. Osim toga, čini se razumnim smatrati da se, u skladu s onim što je istaknuto u točki 44., čimbenicima koji se odnose na geografsku, gospodarsku i socijalnu situaciju Republike Latvije može opravdati, primjenom navedene margine prosudbe koja je državama članicama priznata Direktivom 2015/849, poseban pristup te države članice s obzirom na Rusku Federaciju. Podložno ispitivanju suda koji je uputio zahtjev, koji je jedini nadležan za primjenu nacionalnog prava, čini se dakle da se postojanje „povezanosti” stranke ili stvarnog vlasnika s Ruskom Federacijom u latvijskom pravu smatra mogućim čimbenikom višeg rizika koji je obveznik, na temelju nacionalnog prava, dužan uzeti u obzir prilikom analize rizika koji mora provesti u odnosu na svoju stranku.

84.

Ako je to slučaj, treba zaključiti, kao što je zaključeno u pogledu čimbenika koji se odnosi na pravni oblik NVO‑a, da činjenica da je stranka povezana s Ruskom Federacijom, iako ne dovodi do automatske dodjele profila visokog rizika toj stranci, što bi posljedično dovelo do automatskog poduzimanja pojačanih mjera dubinske analize, predstavlja čimbenik rizika koji obveznik nužno mora uzeti u obzir prilikom procjene rizika stranke. Posljedično, eventualno neuzimanje u obzir tog elementa također bi predstavljalo propust u procjeni rizika od pranja novca i financiranja terorizma izvršene u odnosu na stranku.

85.

Ne dovodeći u pitanje ocjene koje na temelju latvijskog prava mora izvršiti sud koji je uputio zahtjev, treba ipak iznijeti još neka razmatranja o pojmu „povezanosti”. Naime, da bi bila u skladu s načelom proporcionalnosti, takva povezanost mora biti od određene važnosti i mora se na neki način odnositi na rizik od pranja novca i financiranja terorizma.

86.

U tim okolnostima, ne čini mi se da činjenica da je obični zaposlenik stranke državljanin zemlje s rizikom od pranja novca predstavlja povezanost koja je dovoljna da bi se moglo smatrati da postoji čimbenik povećanog rizika. Takav pristup možda bi mogao dovesti do diskriminacije, suprotno načelu nediskriminacije spomenutom u točki 57. ovog mišljenja. Drukčije bi bilo ako bi se, naprotiv, povezanost primjerice ticala stvarnog vlasnika stranke ili zaposlenika koji ima ulogu koja mu omogućuje da provodi aktivnosti koje potencijalno mogu biti povezane s aktivnostima pranja novca.

87.

Odluka kojom se upućuje zahtjev ne pruža dovoljno elemenata, osobito što se tiče uloge VR‑a, državljanina Ruske Federacije, u zakladi da bi se zauzelo stajalište o tom aspektu. Međutim, moram istaknuti da iz te odluke proizlazi da je kao stvarni vlasnik zaklade određeno latvijsko društvo u cijelosti, što je zaključak koji je očito suprotan pojmu stvarnog vlasnika upotrijebljenog u Direktivi 2015/849 ( 40 ). U svakom slučaju, na sudu koji je uputio zahtjev je da provjeri te elemente.

88.

Naposljetku, kako bi se sudu koji je uputio zahtjev dao što je moguće iscrpniji odgovor, čini mi se još potrebnim istaknuti, kao prvo, kao što to proizlazi iz točaka 61. i 62., i kao što je to Komisija istaknula na raspravi, da je na društvu Rodl & Partner da dokaže zašto je, s obzirom na posebnu situaciju stranke i postojanje određenih čimbenika koji su potencijalno pokazatelji visokog rizika, zaključilo da je predmetna stranka imala samo nizak rizik i da je stoga bilo dovoljno poduzeti pojednostavljene mjere.

89.

Kao drugo, s obzirom na spis, čini se da VID nije sankcionirao društvo Rodl & Partner zbog nepoduzimanja pojačanih mjera u odnosu na njegovu stranku na temelju nacionalne prakse VID‑a, prema kojoj obveznik mora primijeniti pojačane mjere dubinske analize svaki put kad stranka ima pravni oblik NVO‑a ili kad je jedan od njezinih zaposlenika državljanin visokorizične treće zemlje u pogledu korupcije ( 41 ). Latvijska vlada osporava postojanje takve prakse. Iz spisa se prije čini da je VID sankcionirao društvo Rodl & Partner zbog nedostatne analize rizika i propusta da se u toj analizi uzmu u obzir čimbenici koji su potencijalno mogli promijeniti procjenu rizika u odnosu na njegove dvije stranke. Očito je na sudu koji je uputio zahtjev da provjeri taj aspekt.

90.

S obzirom na sva prethodna razmatranja, predlažem Sudu da na prvo prethodno pitanje odgovori kako je navedeno u točki 1. dijela IV. ovog mišljenja. Slijedom toga, smatram da nije potrebno odgovoriti na drugo prethodno pitanje, koje se upućuje samo u slučaju potvrdnog odgovora na prvo pitanje.

91.

Svojim trećim prethodnim pitanjem sud koji je uputio zahtjev pita treba li članak 18. Direktive 2015/849, u vezi s točkom 3. podtočkom (b) Priloga III. toj direktivi, tumačiti na način da se njime utvrđuje automatska obveza poduzimanja pojačanih mjera dubinske analize stranke u svim slučajevima u kojima je njezin poslovni partner, ali ne i sama stranka, na neki način povezan s visokorizičnom trećom zemljom u pogledu korupcije.

92.

Iz razmatranja provedenih s obzirom na prvo prethodno pitanje, osobito u točkama 69. do 72., proizlazi da se, osim u slučajevima iz članaka 18.a do 24. Direktive 2015/849, dodjela stranci više razine rizika i, posljedično, poduzimanje pojačanih mjera dubinske analize stranke ne odvija automatski, nego mora proizlaziti iz ocjene svakog pojedinog slučaja rizika koji se odnosi na tu stranku koju je proveo obveznik na temelju kriterija koje je odredila predmetna država članica ili sam obveznik u pogledu svih relevantnih čimbenika rizika.

93.

Iz tih razmatranja, koja se mutatis mutandis primjenjuju na ovo prethodno pitanje u pogledu mogućeg automatskog poduzimanja pojačanih mjera dubinske analize, smatram da i odgovor na treće prethodno pitanje također treba biti niječan.

94.

S obzirom na navedeno, kako bi se sudu koji je uputio zahtjev dao što je moguće korisniji odgovor, treba produbiti pitanje važnosti situacija u kojima je poslovni partner stranke, a ne sâma stranka, na neki način povezan s visokorizičnom trećom zemljom u pogledu korupcije, u okviru sustava sprečavanja pranja novca i financiranja terorizma predviđenog Direktivom 2015/849.

95.

U tom pogledu treba istaknuti da se, kako sam već ranije naveo, u Prilogu III. Direktivi 2015/849 nabrajaju geografski čimbenici koji upućuju na moguće visokorizične situacije, među kojima su „zemlje za koje su vjerodostojni izvori ustanovili da imaju znatnu razinu korupcije ili drugih kriminalnih aktivnosti”. Tim se prilogom ne pravi nikakva razlika ovisno o tome odnose li se geografski čimbenici na stranku ili na njezine poslovne partnere. Nadalje, iz članka 8. stavka 1. Direktive 2015/849 proizlazi da se procjenom rizika koji obveznici moraju provesti moraju uzeti u obzir čimbenici rizika koji se odnose ne samo na njihove stranke, nego i, među ostalim, na „transakcije”. Pristup prema kojem analiza čimbenika rizika nije ograničena na stranku kao subjekt, nego i na njezine poslovne transakcije potvrđen je uostalom i odredbom članka 13. stavka 1. točke (d) Direktive 2015/849, koja se odnosi na postupke dubinske analize stranke. Naime, tom se odredbom predviđa da se obveza provođenja stalnog praćenja poslovnog odnosa odnosi i na poslovne djelatnosti stranke.

96.

S druge strane, glavni cilj Direktive 2015/849, naveden u točki 31., govori u prilog širokom tumačenju pojma geografskog rizika, koje uključuje ne samo podrijetlo stranke iz „zemalja za koje su vjerodostojni izvori ustanovili da imaju znatnu razinu korupcije ili drugih kriminalnih aktivnosti”, nego i druge moguće povezanosti s tom zemljom, poput poslovne aktivnosti ili znatnih poslovnih prihoda koji su s njom povezani. U tom pogledu napominjem da iz Vodiča za pristup koji se temelji na procjeni rizika FATF‑a za pružatelje računovodstvenih usluga ( 42 ), koji može biti relevantan za tumačenje Direktive 2015/849 ( 43 ), proizlazi da okolnost da izvor bogatstva (source of wealth) stranke – što uključuje i poslovne prihode – potječe iz zemlje s višim rizikom predstavlja čimbenik rizika koji osobe koje nude računovodstvene usluge moraju uzeti u obzir ( 44 ).

97.

S obzirom na navedeno, kao što je to već istaknuto u točki 29., obveze obveznika u načelu proizlaze iz nacionalnog zakona kojim se prenosi Direktiva 2015/849, a ne izravno iz Direktive 2015/849. Člankom 11.1 stavkom 3. latvijskog zakona o sprečavanju pranja novca, navedenim u točki 82., kao čimbenik rizika koji treba uzeti u obzir prilikom procjene rizika smatra se okolnost da je stranka ili njezin stvarni vlasnik povezan s nekom visokorizičnom zemljom ili područjem u pogledu korupcije. Stoga se čini da se tom odredbom, za razliku od Priloga III. Direktivi 2015/849, ograničava relevantnost geografskog čimbenika u subjektivnom smislu na samu stranku ili na njezina stvarnog vlasnika.

98.

Međutim, tu odredbu treba tumačiti u skladu s Direktivom 2015/849, što je na sudu koji je uputio zahtjev da provede. Uostalom, u tom pogledu napominjem da iz prethodnih razmatranja proizlazi da bi tumačenje koje je u skladu s tom direktivom trebalo zahtijevati tumačenje te odredbe na način da ona kao geografski čimbenik rizika obuhvaća i povezanost stranke s nekom visokorizičnom zemljom ili područjem u pogledu korupcije u vezi s poslovnim prihodima stranke, a stoga i s transakcijama koje obavlja sama stranka u vezi s tom zemljom, uključujući prihode od poslovnih djelatnosti koji se obavljaju s poslovnim partnerima povezanima s visokorizičnom trećom zemljom u pogledu korupcije.

99.

S obzirom na navedeno, zahtjev proporcionalnosti, na koji sam uputio u točki 64., nalaže pozivanje na razmjer i važnost poslovnih transakcija ili poslovnih prihoda povezanih sa zemljom koja ima viši rizik, a koji nužno ovisi o analizi svakog pojedinog slučaja. Iz toga slijedi da neće svaki prihod koji proizlazi iz poslovnih aktivnosti koje se obavljaju s poslovnim partnerima povezanima s visokorizičnom trećom zemljom u pogledu korupcije predstavljati čimbenik rizika koji treba uzeti u obzir prilikom procjene rizika stranke. U tu će se svrhu voditi računa samo o transakcijama i poslovnim prihodima važnih razmjera te ih se može smatrati elementom povezanosti s tom zemljom. To bi mogao biti slučaj, primjerice, ako stranka ostvari dio svojih prihoda, koji se može smatrati znatnim s obzirom na njezin ukupni promet, od tog poslovnog partnera povezanog s visokorizičnom trećom zemljom u pogledu korupcije ili u slučaju kad poslovne transakcije mogu na neki način stvoriti ovisnost stranke o tom poslovnom partneru.

100.

U svakom slučaju, na sudu koji je uputio zahtjev jest da konkretno ocijeni je li to slučaj u ovom predmetu s obzirom na odnos između društva RBA Consulting i njegova poslovnog partnera povezanog s visokorizičnom trećom zemljom u pogledu korupcije te je li stoga Rodl & Partner trebao uzeti u obzir tu poslovnu transakciju prilikom procjene rizika svoje stranke. U tom pogledu, razmatranja koja sam iznio u točkama 88. i 89. vrijede mutatis mutandis za ocjenu rizika koji se odnosi na društvo RBA Consulting.

101.

S obzirom na sve prethodno navedeno, predlažem Sudu da na treće prethodno pitanje odgovori kako je navedeno u točki 2. dijela IV. ovog mišljenja.

102.

Svojim četvrtim prethodnim pitanjem sud koji je uputio zahtjev pita treba li članak 13. stavak 1. točke (c) i (d) Direktive 2015/849 tumačiti na način da se tim odredbama utvrđuje da obveznik, prilikom poduzimanja mjera dubinske analize stranke, mora od nje ishoditi presliku ugovora koji je sklopila s trećom osobom ili se smatra da je ispitivanje navedenog ugovora na licu mjesta dovoljno.

103.

Četvrto prethodno pitanje, kao i treće, uklapa se u tvrdnje koje je iznio VID u pogledu ocjene razine rizika druge predmetne stranke, društva RBA Consulting koju je proveo Rodl & Partner.

104.

Kao što je to istaknuto u točki 39., člankom 13. stavkom 1. Direktive 2015/849 određuju se (uobičajene) mjere dubinske analize stranke koje su obveznici dužni provoditi u slučaju određivanja uobičajene razine rizika. Među njima su i one predviđene točkama (c) i (d) te odredbe.

105.

Kao što to proizlazi iz točaka 61. i 62. i iz članka 8. stavka 2. i članka 13. stavka 4. Direktive 2015/849, koji su tamo navedeni, obveznici su dužni poštovati zahtjeve dokazivanja i dokumentiranja u odnosu na nadležna tijela kako u pogledu procjene rizika svojih stranaka koju su proveli tako i u pogledu prikladnosti mjera dubinske analize koje su primijenili na svoje stranke u pogledu određene razine rizika ( 45 ).

106.

Osim toga, člankom 40. stavkom 1. točkom (a) Direktive 2015/849 tim se osobama nalaže čuvanje preslike dokumenata i informacija potrebnih za ispunjavanje obveza dubinske analize stranke predviđenih samom direktivom.

107.

Stoga se navedenim odredbama Direktive 2015/849 ne utvrđuju točni načini na koji obveznici mogu poštovati te zahtjeve dokazivanja i dokumentiranja u odnosu na nadležna tijela. U tom se kontekstu pitanje koje je postavio sud koji je uputio zahtjev odnosi upravo na te načine.

108.

U tom pogledu smatram da je, tijekom nadzora poput onog koji je proveo VID, obveznik kao što je Rodl & Partner dužan na odgovarajući način dokumentirati i podnijeti dokaze o procjeni rizika koju je proveo u pogledu jedne od svojih stranaka, o činjenici da je u toj procjeni uzeo u obzir sve relevantne čimbenike rizika kao i o činjenici da se na toj procjeni na odgovarajući način temelji zaključak o razini mjera dubinske analize koje se primjenjuju na tu stranku.

109.

U slučaju da je u okviru te procjene rizika potrebno uzeti u obzir odnos ili poslovnu transakciju s partnerom povezanim s visokorizičnom trećom zemljom u pogledu korupcije, obveznik je dužan dostaviti nadležnom tijelu odgovarajuću dokumentaciju kojom se dokazuje da je proveo analizu te transakcije ili poslovnog odnosa te da ju je propisno uzeo u obzir kako bi došao do zaključaka o razini rizika stranke.

110.

S obzirom na navedeno, smatram da obveznikova obveza dokazivanja i dokumentiranja ne pretpostavlja nužno fizičko predočenje preslike ugovora. Ovisno o slučaju, dokazi se mogu pružiti na druge načine koji, međutim, moraju biti primjereni za tu svrhu. To bi se primjerice, moglo ostvariti, kao što je to u biti istaknula Komisija, podnošenjem izvješća o procjeni u vezi s ugovorom koji sadržavaju informacije potrebne za učinkovitu procjenu rizika povezanog s tim poslovnim odnosom i kojima se može dokazati da je obveznik prilikom procjene rizika stranke zaista analizirao i uzeo u obzir predmetni ugovor.

111.

Međutim, smatram da obveznik ipak ne može opravdati činjenicu da prilikom analize rizika stranke nije uzeo u obzir taj poslovni odnos, skrivajući se iza nemogućnosti dostave predmetnog ugovora. Potpuni nedostatak dokaza i dokumentacije koji se odnose na predmetni poslovni odnos u analizi rizika stranke predstavlja povredu obveza navedenih u točki 105. Očito je na sudu koji je uputio zahtjev da in concreto ocijeni je li to slučaj u ovom predmetu.

112.

S obzirom na sve prethodno navedeno, predlažem Sudu da na četvrto prethodno pitanje odgovori kako je navedeno u točki 3. dijela IV. ovog mišljenja.

113.

Svojim petim prethodnim pitanjem sud koji je uputio zahtjev pita treba li članak 14. stavak 5. Direktive 2015/849 tumačiti na način da obveznik mora primijeniti mjere dubinske analize postojećih poslovnih stranaka, čak i ako se ne mogu utvrditi znatne promjene prilika kod stranke i ako nije istekao rok koji je utvrdilo nadležno tijelo država članica za poduzimanje novih mjera praćenja i primjenjuje li se navedena obveza samo na stranke kojima je dodijeljen visoki stupanj rizika.

114.

To je pitanje postavljeno uz obrazloženje da je u glavnom postupku VID utvrdio da je Rodl & Partner povrijedio latvijski zakon o sprečavanju pranja novca, kojim se predviđa da obveznik periodično, a najmanje svakih 18 mjeseci ažurira informacije o svojim strankama ( 46 ). Međutim, kad je VID proveo nadzor nad društvom Rodl & Partner, još nije bio istekao rok od 18 mjeseci otkad je RBA Consulting postao njegova stranka.

115.

Člankom 14. stavkom 5. Direktive 2015/849 predviđa se da su obveznici dužni primjenjivati mjere dubinske analize stranke ne samo na sve nove stranke, nego u primjereno vrijeme i na postojeće stranke na temelju procjene rizika, osobito u slučaju promjene okolnosti stranke (ili u drugim slučajevima dodanima izmjenama uvedenima Direktivom 2018/843).

116.

U tom pogledu podsjećam na to da u svrhu tumačenja odredbe prava Unije treba uzeti u obzir ne samo njezin tekst nego i kontekst u kojem se nalazi te ciljeve propisa kojeg je ona dio ( 47 ).

117.

Doslovno gledajući, iz članka 14. stavka 5. Direktive 2015/849 proizlazi da su obveznici dužni primjenjivati mjere dubinske analize na postojeće stranke „u primjereno vrijeme”, „na temelju procjene rizika”. Također proizlazi da je jedan, ali ne i jedini, slučaj u kojem je to primjereno onaj kada se „promijene relevantne okolnosti stranke”. Osim toga, Direktivom 2015/849 ne daje se nikakvo pojašnjenje u pogledu onoga što treba smatrati „primjeren[im] [vremenom]”. Međutim, iz teksta te odredbe proizlazi da je obveznik dužan provesti ili ažurirati mjere dubinske analize ne samo kad je to nužno, već i samo primjereno, s obzirom na procjenu rizika od pranja novca povezanog sa strankom, koja, kao što smo vidjeli, ovisi o analizi svih relevantnih čimbenika. Osim toga treba napomenuti, također doslovno gledajući, da se predmetnom odredbom ta obveza ne ograničava samo na stranke kojima je dodijeljena viša razina rizika.

118.

To tumačenje predmetne odredbe potvrđeno je sa sustavnog gledišta. S jedne strane, treba istaknuti da se članak 14. stavak 5. Direktive 2015/849 nalazi u odjeljku 1., naslovljenom „Opće odredbe”, poglavlja II. Direktive 2015/849, koje se odnosi na obveze dubinske analize stranke. Iz toga slijedi da se obveznikova obveza na temelju te odredbe primjenjuje na sve stranke neovisno o činjenici predstavljaju li uobičajen, nizak ili visok rizik.

119.

S druge strane, kao što je to već istaknuto u točki 63., u sustavu Direktive 2015/849 procjena rizika je dinamičan proces i, u razumnoj mjeri, stalan. Stoga su obveznici u načelu dužni, u razumnoj mjeri, provoditi stalno praćenje transakcija svojih stranaka. Iz toga slijedi da su, ako dođu do saznanja o elementima, poput poslovnih transakcija, koji bi mogli utjecati na procjenu rizika povezanog sa strankom, dužni uzeti u obzir te elemente i, ako je primjereno, preispitati analizu rizika i, ovisno o slučaju, razinu mjera dubinske analize koje se primjenjuju na tu stranku.

120.

Smatram da je široko tumačenje, u razumnoj mjeri, predmetne odredbe, uostalom u skladu s glavnim ciljem Direktive 2015/849, navedenim u točki 31.

121.

Što se tiče ovog predmeta, prije svega ističem da je, kao što je to istaknula latvijska vlada i sâm sud koji je uputio zahtjev, latvijskim pravom predviđena obveza obveznika da periodično ažurira informacije o svojim strankama, ali rok od 18 mjeseci predstavlja samo maksimalni rok u kojem se to ažuriranje mora provesti. Smatram da tumačenje te odredbe u skladu s člankom 14. stavkom 5. Direktive 2015/849 podrazumijeva da se ona ne može shvatiti na način da ne postoji obveza obveznika da preispita i, da po potrebi, izmijeni svoju analizu rizika stranke i, prema tome, po potrebi prilagodi mjere koje se na nju primjenjuju svaki put kad dođe do saznanja o elementima koji mogu imati utjecaj na tu procjenu rizika.

122.

Na sudu koji je uputio zahtjev jest da provjeri jesu li transakcije koje su zaključili RBA Consulting i društvo koje je povezano s visokorizičnom zemljom u pogledu korupcije, za koje nije sporno da je Rodl & Partner za njih znao, predstavljale takve transakcije na temelju kojih bi se moglo smatrati da je, kad je riječ o procjeni rizika društva RBA Consulting, čak i u pogledu tih transakcija, bilo primjereno da je Rodl & Partner ažurirao navedenu procjenu i, eventualno, promijenio mjere dubinske analize u pogledu svoje stranke, neovisno o isteku maksimalnog roka od 18 mjeseci predviđenog latvijskim propisom.

123.

S obzirom na sve navedeno, predlažem Sudu da na peto prethodno pitanje odgovori kako je navedeno u točki 4. dijela IV. ovog mišljenja.

124.

Svojim šestim prethodnim pitanjem sud koji je uputio zahtjev pita treba li članak 60. stavke 1. i 2. Direktive 2015/849 tumačiti na način da je nadležno tijelo, prilikom objavljivanja informacija o odluci kojom se izriče sankcija ili upravna mjera zbog kršenja nacionalnih odredaba kojima se prenosi navedena direktiva, obvezno osigurati to da se objavljene informacije u cijelosti podudaraju s informacijama utvrđenima u odluci.

125.

U tom pogledu najprije treba odbaciti argumente latvijske vlade prema kojima je to pitanje hipotetsko i stoga nedopušteno ( 48 ). Naime, s jedne strane, jednostavna činjenica da je Sudu postavljeno pitanje o tumačenju kako stavka 1. tako i stavka 2. članka 60. Direktive 2015/849, koji su povezani s obzirom na tekst potonjeg stavka, ne čini to pitanje hipotetskim. S druge strane, iz odluke kojom se upućuje zahtjev izričito proizlazi da su, čak i u trenutku donošenja te odluke, postojale netočnosti u objavi vezano za pobijanu odluku.

126.

U pogledu merituma, iz teksta članka 60. stavka 2. proizlazi da su predmet objave na internetu informacije sadržane u odlukama protiv kojih je podnesena tužba. Takve informacije stoga moraju odgovarati onima sadržanima u navedenim odlukama. Stoga predlažem Sudu da na šesto prethodno pitanje odgovori kako je navedeno u točki 5. dijela IV. ovog mišljenja.

127.

S obzirom na sva prethodna razmatranja, predlažem Sudu da na prethodna pitanja koja je postavila Administratīvā rajona tiesa (Općinski upravni sud, Latvija) odgovori na sljedeći način: