1

Svojom žalbom društvo Changmao Biochemical Engineering Co. Ltd (u daljnjem tekstu: Changmao) zahtijeva ukidanje presude Općeg suda Europske unije od 28. lipnja 2019., Changmao Biochemical Engineering/Komisija (T‑741/16, neobjavljena, u daljnjem tekstu: pobijana presuda, EU:T:2019:454), kojom je Opći sud odbio njegovu tužbu za poništenje Provedbene uredbe Komisije (EU) 2016/1247 od 28. srpnja 2016. o uvođenju konačne antidampinške pristojbe i konačnoj naplati privremene pristojbe uvedene na uvoz aspartama podrijetlom iz Narodne Republike Kine (SL 2016., L 204, str. 92., u daljnjem tekstu: pobijana uredba).

2

Odlukom 94/800/EZ od 22. prosinca 1994. o sklapanju u ime Europske zajednice, s obzirom na pitanja iz njezine nadležnosti, sporazuma postignutih u Urugvajskom krugu multilateralnih pregovora (1986.–1994.) (SL 1994., L 336, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 11., svezak 74., str. 3.), Vijeće Europske unije odobrilo je Sporazum o osnivanju Svjetske trgovinske organizacije (WTO), zaključen 15. travnja 1994. u Marakešu, i sporazume iz priloga 1. do 3. tom sporazumu, koji uključuju Sporazum o primjeni članka VI. Općeg sporazuma o carinama i trgovini iz 1994. (u daljnjem tekstu: Sporazum o antidampingu).

3

U članku 2. Sporazuma o antidampingu navode se pravila koja uređuju „[u]tvrđivanje dampinga”.

4

Članak 6. tog sporazuma naslovljen je „Dokazi”.

5

Članak 12. navedenog sporazuma naslovljen je „Javno obavješćivanje i objašnjenje rezultata postupka”.

6

U vrijeme nastanka činjenica iz spora odredbe kojima se uređuje primjena antidampinških mjera od strane Europske unije nalazile su se u Uredbi Vijeća (EZ) br. 1225/2009 od 30. studenoga 2009. o zaštiti od dampinškog uvoza iz zemalja koje nisu članice Europske zajednice (SL 2009., L 343, str. 51.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 11., svezak 30., str. 202.), kako je izmijenjena Uredbom (EU) br. 37/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. siječnja 2014. (u daljnjem tekstu: Osnovna uredba).

7

Nasuprot tomu, na dan usvajanja pobijane uredbe donošenje antidampinških mjera Unije uređivalo se odredbama Uredbe (EU) 2016/1036 Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2016. o zaštiti od dampinškog uvoza iz zemalja koje nisu članice Europske unije (SL 2016., L 176, str. 21.). Ta je uredba, na temelju svojeg članka 25., stupila na snagu 20. srpnja 2016. U skladu s člankom 24. prvim stavkom navedene uredbe „[Osnovna] uredba stavlja se izvan snage”.

8

Članak 2. Osnovne uredbe i onaj Uredbe 2016/1036 odnose se na „[u]tvrđivanje dampinga”. Točka A tih članaka, naslovljena „Uobičajena vrijednost”, sadržava stavke 1. do 7. Točka C navedenih članaka sadržava pak njihov stavak 10. i naslovljena je „Usporedba”.

9

U skladu s člankom 2. stavkom 7. točkama (a) do (c) Osnovne uredbe, koji u biti odgovara članku 2. stavku 7. točkama (a) do (c) Uredbe 2016/1036:

[…]”

10

Članak 2. stavak 10. Osnovne uredbe i članak 2. Uredbe 2016/1036 određuju:

„Izvozna cijena i uobičajena vrijednost uspoređuju se primjereno. Usporedba se provodi na istoj razini trgovine i obuhvaća prodaje, što je moguće u bližem vremenu, pri čemu se u obzir uzimaju druge razlike koje utječu na usporedivost cijena. Ako uobičajena vrijednost i utvrđena izvozna cijena nisu usporedive, provode se odgovarajuće prilagodbe za svaki pojedini slučaj, a s obzirom na razlike među čimbenicima za koje se tvrdi, i dokazano je, da utječu na cijene i usporedivost cijena. Kod prilagodbe cijena izbjegavaju se dupliciranja, posebno u odnosu na diskonte, rabate, količine i razinu trgovine. Kada su navedeni uvjeti zadovoljeni, navode se sljedeći čimbenici za koje se mogu provesti prilagodbe […]”

11

Članak 3. Osnovne uredbe i onaj Uredbe 2016/1036 naslovljeni su „Utvrđivanje štete”.

12

U skladu s člankom 3. stavcima 2. i 3. Osnovne uredbe, koji u biti odgovara članku 3. stavcima 2. i 3. Uredbe 2016/1036:

„2.   Šteta se utvrđuje na temelju pozitivnih dokaza i obuhvaća objektivno ispitivanje:

3.   S obzirom na obujam dampinškog uvoza, razmatra se je li došlo do značajnog porasta dampinškog uvoza, u apsolutnom iznosu ili relativno u odnosu na proizvodnju ili potrošnju u Zajednici. U vezi s učinkom dampinškog uvoza na cijene, razmatra se je li dampinškim uvozom došlo do značajnog sniženja cijene u usporedbi s cijenom istovjetnog proizvoda proizvodnje Zajednice, odnosno je li takav uvoz na drugi način utjecao na sniženje cijene u velikoj mjeri, odnosno spriječio rast cijene u velikoj mjeri, a do kojega bi inače došlo. Jedan ili nekoliko navedenih čimbenika ne moraju nužno biti odlučujući.”

13

Članak 6. Osnovne uredbe i onaj Uredbe 2016/1036 nose naslov „Ispitni postupak” i u svojem stavku 8. određuju:

„Osim u slučajevima iz članka 18., u mjeri u kojoj je moguće, ispituje se točnost podataka koje su dostavile zainteresirane stranke i na kojima se temelje nalazi u mjeri u kojoj je moguće.”

14

Članak 9. Osnovne uredbe i onaj Uredbe 2016/1036 naslovljeni su „Prekid bez uvođenja mjera; uvođenje konačnih pristojba”.

15

U skladu s člankom 9. stavkom 4. zadnjom rečenicom Osnovne uredbe i člankom 9. stavkom 4. drugim podstavkom Uredbe 2016/1036:

„Iznos antidampinške pristojbe ne prelazi utvrđenu dampinšku maržu, ali bi trebao biti manji od marže ako bi takva niža pristojba bila prikladna za uklanjanje štete za industriju Unije.”

16

Članak 18. Osnovne uredbe i onaj Uredbe 2016/1036 odnose se na „[n]esuradnj[u]”.

17

Članak 20. Osnovne uredbe i onaj Uredbe 2016/1036 odnose se na „[o]bjav[u] podataka”.

18

Prilog Uredbi Komisije (EZ) br. 1126/2008 od 3. studenoga 2008. o usvajanju određenih međunarodnih računovodstvenih standarda u skladu s Uredbom (EZ) br. 1606/2002 Europskog parlamenta i Vijeća (SL 2008., L 320, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 46., str. 3.), kako je izmijenjena Uredbom Komisije (EU) br. 1255/2012 od 11. prosinca 2012. (SL 2012., L 360, str. 78.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 3., str. 133.), sadržava popis International Accounting Standardsa (međunarodni računovodstveni standardi, u daljnjem tekstu: standardi MRS).

19

Među tim standardima nalazi se i standard MRS 36 naslovljen „Umanjenje vrijednosti imovine”. Tim se standardom propisuju postupci koje subjekt primjenjuje kako bi se osiguralo da knjigovodstvena vrijednost njegove imovine nije viša od njezina nadoknadivog iznosa.

20

Okolnosti spora iznesene su u točkama 1. do 10. pobijane presude. Za potrebe ove žalbe, valja utvrditi sljedeće.

21

Povodom pritužbe koju je podnijelo društvo Ajinomoto Sweeteners Europe SAS, sada društvo Hyet Sweet SAS, proizvođač aspartama u Uniji, Europska komisija je na temelju Osnovne uredbe 30. svibnja 2015. pokrenula antidampinški postupak u pogledu uvoza aspartama podrijetlom iz Kine u Uniju.

22

Ispitni postupak o dampingu i njime prouzročenoj šteti obuhvatio je razdoblje od 1. travnja 2014. do 31. ožujka 2015. (u daljnjem tekstu: razdoblje ispitnog postupka). Ispitivanje kretanja koja su važna za procjenu štete obuhvatilo je razdoblje od mjeseca siječnja 2011. do kraja razdoblja ispitnog postupka.

23

Komisija je 25. veljače 2016. usvojila Provedbenu uredbu (EU) br. 2016/262 o uvođenju privremene antidampinške pristojbe na uvoz određenih proizvoda od lijevanog željeza podrijetlom iz Narodne Republike Kine (SL 2016., L 50, str. 4., u daljnjem tekstu: Privremena uredba).

24

Dotični je proizvod odgovarao dijelom aspartamu (metilni ester N‑L-α-aspartil‑L-fenilalanina, 3-amin‑N-(α-karbometoksi‑fenetil)-sukcinaminska kiselina‑N-metil ester) s referentnim brojem CAS 22839 – 0, podrijetlom iz Kine, trenutačno razvrstanom u oznaku KN ex29242998 (u daljnjem tekstu: aspartam), i aspartmanu koji se nalazi u pripravcima ili mješavinama koji sadržavaju i ostale zaslađivače ili vodu.

25

Društvo Changmao 1. travnja 2016. podnijelo je Komisiji pisana očitovanja o privremenim nalazima ispitnog postupka.

26

Komisija i službenik za saslušanja saslušali su 12. svibnja 2016. društvo Changmao u svrhu podnošenja njegovih očitovanja.

27

Komisija je 2. lipnja 2016. društvu Changmao dostavila konačne nalaze ispitnog postupka.

28

Društvo Changmao 13. lipnja 2016. podnijelo je Komisiji pisana očitovanja o konačnim nalazima ispitnog postupka.

29

Komisija i službenik za saslušanja saslušali su 5. srpnja 2016. društvo Changmao u svrhu podnošenja njegovih očitovanja.

30

Komisija je 28. srpnja 2016. donijela pobijanu uredbu.

31

Tužbom podnesenom tajništvu Općeg suda 21. listopada 2016. društvo Changmao pokrenulo je postupak za poništenje pobijane uredbe.

32

Rješenjima predsjednika drugog vijeća Općeg suda od 21. ožujka 2017., u predmetu Changmao Biochemical Engineering/Komisija (T‑741/16, neobjavljeno), i od 27. rujna 2017., u predmetu Changmao Biochemical Engineering/Komisija (T‑741/16, neobjavljeno, EU:T:2017:700), društvu Hyet Sweet odobrena je intervencija u potporu Komisijinu zahtjevu te je u odnosu na njega djelomično prihvaćen zahtjev za povjerljivo postupanje koji je podnijelo društvo Changmao.

33

U prilog svojoj tužbi društvo Changmao istaknulo je pet tužbenih razloga. Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 2. stavka 7. točaka (b) i (c) Uredbe 2016/1036 i načela zaštite legitimnih očekivanja i dobre uprave, odnosio se na Komisijinu ocjenu uvjeta za odobrenje tretmana tržišnog gospodarstva (u daljnjem tekstu: tretman tržišnog gospodarstva). Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 2. stavka 7. točke (a) te uredbe, odnosio se na utvrđivanje uobičajene vrijednosti. Treći tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 2. stavka 10., članka 3. stavka 2. točke (a), članka 3. stavka 3. i članka 9. stavka 4. navedene uredbe i načela dobre uprave, odnosio se na prilagodbe radi utvrđivanja dampinških marži i štete. Četvrti tužbeni razlog temeljio se na povredi članka 3. stavaka 2. i 6. iste uredbe i, podredno, njezina članka 6. stavka 7. Naposljetku, peti tužbeni razlog temeljio se na povredi članka 2. stavka 7. točke (a) i članka 3. stavaka 2., 3. i 5. Uredbe 2016/1036.

34

Pobijanom je presudom Opći sud odbio svaki od tih tužbenih razloga, a stoga i navedenu tužbu u cijelosti.

35

Svojom žalbom društvo Changmao od Suda zahtijeva da:

36

Komisija od Suda zahtijeva da:

37

Društvo Hyet Sweet, u odnosu na koje je rješenjem predsjednika Suda od 22. listopada 2019., Changmao Biochemical Engineering/Komisija (C‑666/19 P, neobjavljeno, EU:C:2019:1097) i od 17. ožujka 2020., Changmao Biochemical Engineering/Komisija (C‑666/19 P, neobjavljeno, EU:C:2020:213) odlučeno da će se s određenim elementima iz spisa postupati povjerljivo, nije podnijelo odgovor u okviru ove žalbe.

38

U skladu s člankom 61. stavkom 1. Poslovnika Suda, Sud je pozvao stranke da pisanim putem odgovore na pitanje koje se odnosi na vremensko područje primjene odredbi Osnovne uredbe i Uredbe 2016/1036 za potrebe ove žalbe. Stranke su tom zahtjevu udovoljile u za to određenom roku.

39

Nakon objave mišljenja nezavisnog odvjetnika društvo Changmao je, aktom podnesenim tajništvu Suda 20. listopada 2021., zahtijevalo da se odredi ponovno otvaranje usmenog dijela postupka.

40

U prilog tom zahtjevu društvo Changmao ističe da u točkama 146. i 150. svojeg mišljenja nezavisni odvjetnik smatra da to društvo nije podnijelo dokaz o tome da su prilagodbe koje je zahtijevalo radi primjerene usporedbe uobičajene vrijednosti i izvozne cijene bile potrebne, priznajući istovremeno da je podnijelo dokaze u prilog potrebi tih prilagodbi. Društvo Changmao smatra da je to pitanje od temeljne važnosti za ocjenu njegova trećeg žalbenog razloga i želi ga moći podrobnije razmotriti na raspravi.

41

Valja podsjetiti na to da Statut Suda Europske unije i Poslovnik Suda ne propisuju mogućnost da stranke iznose svoja zapažanja kao odgovor na mišljenje nezavisnog odvjetnika (presude od 9. srpnja 2015., InnoLux/KOMISIJA, C‑231/14 P, EU:C:2015:451, t. 26. i navedena sudska praksa i od 10. rujna 2015., Bricmate, C‑569/13, EU:C:2015:572, t. 39.).

42

Na temelju članka 252. stavka 2. UFEU‑a dužnost je nezavisnog odvjetnika da, djelujući posve nepristrano i neovisno, na javnoj raspravi iznosi obrazložena mišljenja u predmetima u kojima se u skladu sa Statutom Suda Europske unije zahtijeva njegovo sudjelovanje. Sud nije vezan ni mišljenjem nezavisnog odvjetnika ni obrazloženjem koje je dovelo do tog mišljenja (presude od 9. srpnja 2015., InnoLux/KOMISIJA, C‑231/14 P, EU:C:2015:451, t. 27. i navedena sudska praksa i od 10. rujna 2015., Bricmate, C‑569/13, EU:C:2015:572, t. 40.).

43

Stoga neslaganje jedne od stranaka s mišljenjem nezavisnog odvjetnika, bez obzira na pitanja koja je ondje razmatrao, ne može samo za sebe opravdati ponovno otvaranje usmenog dijela postupka (presuda od 9. srpnja 2015., InnoLux/KOMISIJA, C‑231/14 P, EU:C:2015:451, t. 28. i navedena sudska praksa).

44

Imajući navedeno na umu, Sud može u svakom trenutku, nakon što sasluša nezavisnog odvjetnika, odrediti ponovno otvaranje usmenog dijela postupka, u skladu s člankom 83. svojeg Poslovnika, osobito ako smatra da stvar nije dovoljno razjašnjena ili pak ako je u predmetu potrebno odlučiti na temelju argumenta o kojem se nije raspravljalo među strankama ili zainteresiranim osobama iz članka 23. Statuta Suda Europske unije (presude od 9. srpnja 2015., InnoLux/KOMISIJA, C‑231/14 P, EU:C:2015:451,, t. 29. i navedena sudska praksa i od 10. rujna 2015., Bricmate, C‑569/13, EU:C:2015:572, t. 41.).

45

To nije slučaj u ovom predmetu. Naime, stranke su mogle kontradiktorno raspravljati o svim žalbenim razlozima koje je društvo Changmao istaknulo prilikom dviju razmjena pisanih podnesaka. Konkretno, društvo Changmao moglo je na učinkovito iznijeti svoje argumente, među ostalim, o ocjeni Općeg suda o Komisijinu odbijanju zahtjeva za prilagodbe radi primjerene usporedbe uobičajene vrijednosti i izvozne cijene.

46

Stoga Sud smatra da, nakon što je saslušao mišljenje nezavisnog odvjetnika, raspolaže sa svim elementima potrebnima za donošenje odluke i da su ti elementi pred njim bili raspravljeni.

47

S obzirom na prethodna razmatranja nema potrebe za određivanjem ponovnog otvaranja usmenog dijela postupka.

48

Prema sudskoj praksi Suda, iako pravna osnova akta i primjenjiva postupovna pravila moraju biti na snazi na dan usvajanja tog akta, poštovanje načela o vremenskoj primjeni propisa kao i uvjeti u vezi s načelima pravne sigurnosti i zaštite legitimnih očekivanja traže da se primijene materijalna pravila na snazi u vrijeme nastanka činjenica o kojima je riječ iako ta pravila više nisu na snazi na dan kada institucija Unije usvaja akt (vidjeti u tom smislu presude od 14. lipnja 2016., Komisija/McBride i dr., C‑361/14 P, EU:C:2016:434, t. 40. i navedenu sudsku praksu i od 15. ožujka 2018., Deichmann, C‑256/16, EU:C:2018:187, t. 76.).

49

Za potrebe ove žalbe, područje primjene ratione temporis Osnovne uredbe, odnosno Uredbe 2016/1036, valja utvrditi s obzirom na tu sudsku praksu.

50

U skladu s člancima 24. i 25. Uredbe 2016/1036 stavljena je izvan snage Osnovna uredba te je Uredba 2016/1036 stupila na snagu 20. srpnja 2016.

51

U ovom slučaju pobijana uredba donesena je 28. srpnja 2016., odnosno nekoliko dana nakon stupanja na snagu Uredbe 2016/1036. Međutim, valja napomenuti da je razdoblje ispitnog postupka trajalo od 1. travnja 2014. do 31. ožujka 2015. Stoga se u vrijeme nastanka činjenica na koje se odnosio antidampinški ispitni postupak, na kraju kojeg je usvojena pobijana uredba, Osnovna uredba još primjenjivala.

52

Iz toga slijedi da, iako je pobijana uredba trebala biti donesena na temelju Uredbe 2016/1036 i u skladu s postupovnim pravilima utvrđenima tom uredbom, na nju se, s druge strane, primjenjuju pravila materijalnog prava određena Osnovnom uredbom.

53

Stoga, kako bi se izbjeglo da Sud svoju odluku temelji na pogrešnim pravnim razmatranjima s obzirom na područje primjene ratione temporis tih uredbi (vidjeti po analogiji rješenje od 27. rujna 2004., UER/M6 i dr., C‑470/02 P, neobjavljeno, EU:C:2004:565, t. 69., kao i presudu od 21. rujna 2010., Švedska i dr./API i Komisija, C‑514/07 P, C‑528/07 P i C‑532/07 P,EU:C:2010:541, t. 65.), i s obzirom na to da su, kao što je to nezavisni odvjetnik istaknuo u točki 21. svojeg mišljenja, pravila materijalnog prava koja se primjenjuju za potrebe ove žalbe u osnovi istovjetna u Osnovnoj uredbi i u Uredbi 2016/1036, valja smatrati da se upućivanja na potonju uredbu u okviru ove žalbe moraju razumjeti kao upućivanja na odgovarajuće odredbe Osnovne uredbe.

54

Svojim prvim žalbenim razlogom, usmjerenim protiv točaka 54., 64. do 67., 69., 70., 78. do 80., 87., 97. i 98. pobijane presude, društvo Changmao prigovara Općem sudu da je iskrivio činjenice i počinio pogreške koje se tiču prava prilikom primjene članka 2. stavka 7. točke (c) Osnovne uredbe.

55

Kao prvo, društvo Changmao tvrdi da ispunjava drugi kriterij za dodjelu tretmana tržišnog gospodarstva, naveden u članku 2. stavku 7. točki (c) drugoj alineji temeljne uredbe (u daljnjem tekstu: drugi kriterij dodjele tretmana tržišnog gospodarstva), s obzirom na to da u sve svrhe upotrebljava jedinstven i transparentan sustav osnovnih računovodstvenih podataka pripremljen prema Hong Kong Financial Reporting Standards (honkonški standardi financijskog izvještavanja, u daljnjem tekstu: HKFRS), koji su istovjetni International Financial Reporting Standardsima (međunarodni standardi financijskog izvještavanja). Društvo Price Waterhouse Cooper (u daljnjem tekstu: PWC), zaduženo za reviziju njegovih računa, to je bezuvjetno potvrdilo.

56

Međutim, privremena uredba u uvodnim izjavama 26. i 36. navodi „nedostatke” u pogledu poštovanja drugog kriterija dodjele tretmana tržišnog gospodarstva priznajući u uvodnoj izjavi 28. da su računi društva Changmao pripremljeni u skladu s HKFRS‑ovima. U uvodnoj izjavi 20. pobijane uredbe utvrđeno je samo da društvo Changmao nije dostavilo nijedan novi dokaz ili argument u vezi s tim kriterijem, što je uostalom pogrešno s obzirom na dokumente koje je ono podnijelo nakon privremenih nalaza.

57

Stoga Privremena i pobijana uredba ne sadržavaju nikakvo određeno utvrđenje o nepouzdanosti ili netočnosti računa društva Changmao ni o drugim materijalnim pogreškama u pogledu standarada MRS‑a. Naprotiv, Komisija je prilikom saslušanja pred službenikom za saslušanja od 6. siječnja 2016. priznala da je PWC u dopisu od 22. prosinca 2015. bezrezervno iznio mišljenje o istinitosti i pouzdanosti tih izvještaja.

58

Opći sud stoga je iskrivio činjenice time što je u točkama 69. i 87. pobijane presude presudio da je Komisija pravilno zaključila da je zbog propusta koje su utvrdili revizori dovedena u pitanje točnost računovodstvenih izvještaja društva Changmao. Stoga nije mogao odbiti prigovor koji je potonja podnijela u točki 70. te presude.

59

Štoviše, u točkama 60. do 68. navedene presude Opći sud nije poštovao detaljna očitovanja, koja proizlaze iz revizije koju je proveo PWC, o računovodstvenim praksama društva Changmao u vezi s amortizacijom materijalne i nematerijalne imovine. Te su prakse u skladu sa zahtjevima MRS‑a 36.

60

S jedne strane, društvo Changmao tvrdi da stožasto hibridno sušilo samo po sebi ne stvara likvidnosne priljeve, tako da je to društvo moglo utvrditi njegovu nadoknadivu vrijednost koja se može dobiti s obzirom na proizvodnu jedinicu čiji je dio. S obzirom na stavke 22., 66. i 67. MRS‑a 36, nije potrebno odvojeno registrirati njegovu nadoknadivu vrijednost, suprotno onomu što je Opći sud presudio u točki 66. pobijane presude. Utvrđenja iz točaka 64. i 65. te presude također su pogrešna, kao što to proizlazi iz dodatnih dokaza koje je društvo Changmao podnijelo Komisiji na saslušanju u siječnju 2016.

61

S druge strane, društvo Changmao ističe da stalno ocjenjuje nadoknadivu vrijednost patenta koji se odnosi na tehnologiju proizvodnje fumarne kiseline i kiseline DL jabučne kiseline (u daljnjem tekstu: patent) i revidira tu vrijednost ako su ispunjeni uvjeti iz stavka 10. MRS‑a 36, što proizlazi iz dokumenata podnesenih Komisiji. Opći sud tako je iskrivio činjenice u točki 67. pobijane presude.

62

Kao drugo, društvo Changmao ističe da je Opći sud iskrivio činjenice u točki 54. pobijane presude. Naime, u točki 7. svoje tužbe u prvostupanjskom postupku to je društvo samo tvrdilo da se Komisija ne može pozvati na obične „pogreške” za odbijanje tretmana tržišnog gospodarstva, dok je revizija provedena s obzirom na MRS nedvosmisleno utvrdila točnost i pouzdanost financijskih izvještaja.

63

Kao treće, društvo Changmao tvrdi da je Opći sud propustio uzeti u obzir činjenicu da je sva imovina koja je bila podvrgnuta provjeri stečena prije 2003. godine i da je Komisija već dobila i provjerila detaljne podatke o toj imovini tijekom prethodnih antidampinških ispitnih postupaka u kojima je društvu Changmao bio priznat tretman tržišnog gospodarstva. Suprotno onomu što je Opći sud presudio u točkama 78. do 80. pobijane presude, Komisija stoga nije mogla provjeriti podatke dobivene o toj imovini posljednjeg dana posjeta radi provjere.

64

Zbog svih tih razloga društvo Changmao smatra da Opći sud u točki 93. pobijane presude nije mogao odbiti prvi dio njegova prvog tužbenog razloga za poništenje.

65

Posljedično, odbijanje, u točkama 97. i 98. te presude, drugog dijela tog tužbenog razloga koji se odnosio na treći kriterij dodjele tretmana tržišnog gospodarstva iz članka 2. stavka 7. točke (c) treće alineje Osnovne uredbe također je nezakonito te je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava time što je odbio ispitati taj posljednji dio.

66

Komisija smatra da prvi žalbeni razlog treba odbiti kao djelomično bespredmetan i, u svakom slučaju, neosnovan.

67

Svojim prvim žalbenim razlogom društvo Changmao u biti osporava ocjene Općeg suda koje se odnose na Komisijino odbijanje njegova zahtjeva za tretman tržišnog gospodarstva na temelju članka 2. stavka 7. točaka (b) i (c) Osnovne uredbe.

68

U tom pogledu, uvodno treba podsjetiti na to da se, u skladu s člankom 2. stavkom 7. točkom (a) Osnovne uredbe, u slučaju uvoza iz zemalja bez tržišnog gospodarstva, odstupanjem od pravila iz stavaka 1. do 6. članka 2. iste uredbe, uobičajena vrijednost načelno utvrđuje na temelju cijene ili izračunane vrijednosti u nekoj trećoj zemlji tržišnog gospodarstva (presude od 2. veljače 2012.,Brosmann Footwear (HK) i dr./Vijeće, C‑249/10 P, EU:C:2012:53, t. 30. i od 2. prosinca 2021., Komisija i GMB Glasmanufaktur Brandeburg/Xinyi PV Products (Anhui) Holdings, C‑884/19 P i C‑888/19 P, EU:C:2021:973, t. 56.).

69

Međutim, prema članku 2. stavku 7. točki (b) Osnovne uredbe, u slučaju antidampinških ispitnih postupaka u vezi s uvozom, među ostalim, iz Kine, uobičajena vrijednost utvrđuje se u skladu s člankom 2. stavcima 1. do 6. te uredbe ako se utvrdi, na temelju valjano potkrijepljenih zahtjeva jednog ili više proizvođača nad kojim se provodi ispitni postupak i u skladu s kriterijima i postupcima utvrđenima u članku 2. stavku 7. točki (c) navedene uredbe, da za tog proizvođača odnosno za te proizvođače u odnosu na proizvodnju i prodaju dotičnog istovrsnog proizvoda prevladavaju uvjeti tržišnog gospodarstva (vidjeti u tom smislu presude od 2. veljače 2012., Brosmann Footwear (HK) i dr./Vijeće, C‑249/10 P, EU:C:2012:53, t. 31., i od 2. prosinca 2021., Komisija i GMB Glasmanufaktur Brandeburg/Xinyi PV Products (Anhui) Holdings, C‑884/19 P i C‑888/19 P, EU:C:2021:973, t. 57.).

70

U tom pogledu, teret dokaza je na proizvođaču koji želi koristiti tretman tržišnog gospodarstva na temelju članka 2. stavka 7. točke (b) Osnovne uredbe. U tu se svrhu njezinim člankom 2. stavkom 7. točkom (c) prvom alinejom određuje da zahtjev koji dostavlja takav proizvođač mora sadržavati dostatne dokaze, kako je utvrđeno tom odredbom, da posluje u uvjetima tržišnog gospodarstva (vidjeti u tom smislu presude od 2. veljače 2012., Brosmann Footwear (HK) i dr./Vijeće, C‑249/10 P, EU:C:2012:53, t. 32., i od 2. prosinca 2021., Komisija i GMB Glasmanufaktur Brandeburg/Xinyi PV Products (Anhui) Holdings, C‑884/19 P i C‑888/19 P, EU:C:2021:973, t. 59.).

71

Među tim kriterijima nalazi se, u članku 2. stavku 7. točki (c) drugoj alineji temeljne uredbe, drugi kriterij dodjele tretmana tržišnog gospodarstva o kojem je riječ u okviru ovog tužbenog razloga. Taj kriterij zahtijeva da dotični proizvođač ima jedinstven i transparentan sustav osnovnih računovodstvenih podataka koje revidiraju nezavisni revizori u skladu s međunarodnim računovodstvenim standardima, a koji se koristi za sve potrebe.

72

Kao prvo, društvo Changmao u biti tvrdi da ispunjava navedeni kriterij jer su njegovi računi u skladu s HKFRS‑om i pravilno primjenjuje standard MRS‑a 36. Odlučivši suprotno, Opći sud je povrijedio članak 2. stavak 7. točku (c) Osnovne uredbe i iskrivio činjenice.

73

U tom pogledu, međutim, najprije valja podsjetiti na to da, prema ustaljenoj sudskoj praksi Suda, iz članka 256. UFEU‑a i članka 58. prvog stavka Statuta Suda Europske unije proizlazi da je Opći sud jedini nadležan, s jedne strane, za utvrđivanje činjenica, osim u slučaju kada materijalna netočnost njegovih utvrđenja proizlazi iz dijelova spisa koji su mu podneseni, i, s druge strane, za ocjenjivanje tih činjenica. Kad Opći sud utvrdi ili ocijeni činjenice, Sud je nadležan, na temelju članka 256. UFEU‑a, za kontrolu pravne kvalifikacije tih činjenica i pravnih posljedica koje je iz njih izveo Opći sud. Sud stoga nije nadležan za utvrđivanje činjenica ni načelno za ispitivanje dokaza na kojima je Opći sud temeljio svoja utvrđenja. Stoga ta ocjena, osim u slučaju iskrivljavanja navedenih elemenata, ne predstavlja pravno pitanje koje je kao takvo podvrgnuto nadzoru Suda (vidjeti u tom smislu presude od 10. srpnja 2008., Bertelsmann i Sony Corporation of America/Impala, C‑413/06 P, EU:C:2008:392, t. 29. i od 14. prosinca 2017., EBMA/Giant (China), C‑61/16 P, EU:C:2017:968, t. 33.).

74

Kada navodi da je Opći sud iskrivio dokaze, žalitelj treba primjenom članka 256. UFEU‑a, članka 58. prvog stavka Statuta Suda Europske unije i članka 168. stavka 1. točke (d) Poslovnika Suda precizno navesti dokaze koje je prema njegovu mišljenju Opći sud iskrivio i dokazati pogreške u analizi koje su prema njegovoj ocjeni dovele do toga da je Opći sud iskrivio dokaze. Usto, prema ustaljenoj sudskoj praksi Suda iskrivljavanje mora očito proizlaziti iz sadržaja spisa, a da nije potrebno provoditi novu ocjenu činjenica i dokaza (vidjeti u tom smislu presude od 3. rujna 2009., Moser Baer India/Vijeće, C‑535/06 P, EU:C:2009:498, t. 33. i od 29. travnja 2021., Fortischem/Komisija, C‑890/19 P, neobjavljena, EU:C:2021:345, t. 70.).

75

U ovom slučaju, valja utvrditi da argumentacija društva Changmao iz točke 72. ove presude ne dovodi u pitanje ni tumačenje Općeg suda, u točkama 51. do 53. pobijane presude, članka 2. stavka 7. točke (c) druge alineje Osnovne uredbe, ni ono iz točaka 59. do 63. te presude u pogledu standarda MRS‑a 36.

76

Ta se argumentacija zapravo odnosi na usklađenost njegovih računovodstvenih dokumenata i poštovanja standarda MRS‑a 36 te se njome u biti želi osporiti ocjena Općeg suda o pravilnosti tih dokumenata i tog obračunavanja. Ta je ocjena činjenična i ne može se dovesti u pitanje u stadiju žalbe, osim u slučaju iskrivljavanja. Međutim, iako je društvo Changmao navelo da je Opći sud iskrivio činjenice, ono ne pojašnjava ni činjenice koje je Opći sud iskrivio ni na koji ih je način iskrivio.

77

Navedena je argumentacija stoga nedopuštena.

78

Kao drugo, u dijelu u kojem svojim argumentima iznesenima u točki 56. ove presude društvo Changmao želi prigovoriti Općem sudu da nije utvrdio da je Komisija počinila pogrešku time što je svoje zaključke o drugom kriteriju dodjele tretmana tržišnog gospodarstva temeljila samo na nepotkrijepljenim „nedostatcima”, valja podsjetiti na to da je nadležnost Suda u okviru žalbe načelno ograničena na ocjenu pravnog rješenja koje je dano na temelju razloga raspravljenih pred prvostupanjskim sudom (presuda od 9. studenoga 2017., SolarWorld/Vijeće, C‑204/16 P, EU:C:2017:838, t. 62. i navedena sudska praksa).

79

Budući da društvo Changmao nije istaknulo takav argument pred Općim sudom, on je stoga nedopušten.

80

U svakom slučaju, taj je argument neosnovan. Naime, iz sadržaja spisa kojim Sud raspolaže nedvojbeno proizlazi da je drugi kriterij za dodjelu tretmana tržišnog gospodarstva bio predmet iscrpnih rasprava između Komisije i društva Changmao tijekom postupka koji je doveo do donošenja pobijane uredbe i da je u tom kontekstu Komisija jasno utvrdila razloge zbog kojih je smatrala da društvo Changmao ne ispunjava navedeni kriterij.

81

Kao drugo, što se tiče navoda o iskrivljavanju činjenica u točki 54. pobijane presude, valja istaknuti da je u toj točki Opći sud primijetio da se činilo da društvo Changmao tvrdi da eventualne „računovodstvene pogreške” ne predstavljaju prepreku priznavanju tretmana tržišnog gospodarstva. Točno je da je Opći sud tako upotrijebio drukčiju terminologiju od one iz točke 7. tužbe u prvostupanjskom postupku, u okviru koje je društvo Changmao tvrdilo da je, čak i pod pretpostavkom da su počinjene „računovodstvene pogreške”, Komisija zloupotrijebila ovlasti time što je zaključila da obične računovodstvene pogreške mogu služiti kao osnova za odbijanje tretmana tržišnog gospodarstva. Međutim, valja primijetiti da je Opći sud doista vodio računa o biti te argumentacije te je ispitao njezin meritum. Na temelju terminološke razlike stoga se ne može zaključiti da je iskrivio argumente koje je iznijelo društvo Changmao.

82

Kao treće, što se tiče argumenata usmjerenih protiv točaka 78. do 80. pobijane presude, valja istaknuti da je Opći sud u tim točkama ispitao Komisijin zaključak prema kojem je društvo Changmao propustilo pravodobno podnijeti određene dokumente na analizu prilikom posjeta radi provjere u njegovim prostorijama. Međutim, u točki 79. pobijane presude Opći sud je utvrdio da Komisijino odbijanje tretmana tržišnog gospodarstva nije bilo utemeljeno na činjenici da je društvo Changmao određene dokumente dostavilo sa zakašnjenjem.

83

Budući da društvo Changmao nije izričito osporilo to utvrđenje Općeg suda, njegove argumente koji se temelje na tome da je Komisija zahvaljujući prethodnim ispitnim postupcima mogla provesti potrebne provjere treba stoga odbiti kao bespredmetne.

84

Osim toga, pod pretpostavkom da tim argumentima društvo Changmao želi tvrditi da je Opći sud u točki 87. pobijane presude pogrešno presudio da se ta stranka ne može pozivati na ranije Komisijine odluke kako bi dovela u pitanje utvrđenja iz pobijane uredbe, ti su argumenti neosnovani. Naime, u skladu sa sudskom praksom Suda, u području zajedničke trgovinske politike i osobito u području mjera za zaštitu trgovine Komisija raspolaže širokom diskrecijskom ovlasti zbog složenosti gospodarske i političke situacije koju mora razmatrati (vidjeti u tom smislu presudu od 2. prosinca 2021., Komisija i GMB Glasmanufaktur Brandeburg/Xinyi PV Products (Anhui) Holdings, C‑884/19 P i C‑888/19 P, EU:C:2021:973, t. 117. i navedenu sudsku praksu). Međutim, gospodarski subjekti ne mogu imati legitimna očekivanja da će se postojeća situacija izmijeniti odlukama koje je institucija Unije donijela u okviru svoje diskrecijske ovlasti (vidjeti po analogiji presude od 7. svibnja 1991., Nakajima/Vijeće, C‑69/89, EU:C:1991:186, t. 113. i 120. i od 10. ožujka 1992., Canon/Vijeće, C‑171/87, EU:C:1992:106, t. 41.).

85

Naposljetku, što se tiče argumenata usmjerenih protiv točaka 97. i 98. pobijane presude, valja istaknuti da je Opći sud u tim točkama odbio kao bespredmetan drugi dio prvog tužbenog razloga društva Changmao u prilog njegovoj tužbi u prvostupanjskom postupku, kojim je društvo Changmao dovelo u pitanje Komisijine zaključke u pogledu trećeg kriterija dodjele tretmana tržišnog gospodarstva navedenog u članku 2. stavku 7. točki (c) trećoj alineji Osnovne uredbe. Naime, Opći sud je u točki 96. te presude, koju društvo Changmao u okviru ove žalbe ne osporava, istaknuo da su uvjeti za dodjelu tretmana tržišnog gospodarstva navedeni u članku 2. stavku 7. točki (c) Osnovne uredbe kumulativni. U tom je smislu Opći sud, nakon što je u točki 97. navedene presude istaknuo da društvo Changmao nije uspjelo dokazati da je Komisija počinila pogrešku time što je smatrala da drugi kriterij za dodjelu tretmana tržišnog gospodarstva nije ispunjen, u točki 98. iste presude odlučio da taj drugi dio treba odbiti kao bespredmetan.

86

Budući da društvo Changmao pred Sudom nije utvrdilo ni da odluka Općeg suda o odbijanju njegove argumentacije o tome da je Komisija povrijedila odredbe o drugom kriteriju dodjele tretmana tržišnog gospodarstva sadržava pogrešku koja se tiče prava, njegovi argumenti kojima se osporavaju točke 97. i 98. pobijane presude mogu se samo odbiti kao neosnovani.

87

Slijedom navedenog, prvi žalbeni razlog treba odbiti kao djelomično nedopušten i djelomično neosnovan.

88

Svojim drugim žalbenim razlogom društvo Changmao prigovara Općem sudu da je u točkama 113., 115. do 118., 125., 126. i 128. do 130. pobijane presude počinio pogreške koje se tiču prava i da je iskrivio činjenice jer je presudio da Komisija nije povrijedila članak 2. stavak 7. točku (a) Osnovne uredbe, članak 6. stavak 8. Uredbe 2016/1036 i članak 9. stavak 4. Osnovne uredbe, niti je povrijedila svoju obvezu dužne pažnje i načelo dobre uprave time što je propustila tražiti od proizvođača iz analogne zemlje detaljan popis izvoznih transakcija.

89

Kao prvo, društvo Changmao ističe da je Opći sud povrijedio članak 2. stavak 7. točku (a) Osnovne uredbe. U skladu s tom odredbom Komisija bi pri određivanju uobičajene vrijednosti trebala uzeti u obzir prodaje proizvođača iz analogne zemlje na domaćem tržištu ili, u slučaju nemogućnosti, izvozne prodaje tog proizvođača. Samo bi u potonjem slučaju mogla koristiti cijene koje su stvarno plaćene ili naplative u Uniji.

90

U ovom slučaju Komisija je smatrala da se ne može osloniti ni na domaće prodaje ni na izvozne prodaje japanskog proizvođača, kao proizvođača iz analogne zemlje, te je stoga utvrdila uobičajenu vrijednost na temelju prodaja proizvođača iz Unije, koji je društvo kći u stopostotnom vlasništvu tog japanskog proizvođača. Komisija je od navedenog proizvođača zatražila detaljne popise prodaja, transakciju po transakciju, samo za domaće prodaje. Iako je smatrala da ti popisi nisu pouzdani, ograničila se na sažetak financijskih rezultata izvoza tog proizvođača, koji je naveden u tablici br. 15 odgovora potonjega na antidampinški upitnik. Ta tablica nije dovoljno detaljna. Suprotno onomu što je Opći sud istaknuo u točki 113. pobijane presude, na temelju te tablice ne može se utvrditi da su „sve” izvozne prodaje bile znatno deficitarne, nego samo da su „općenito” bile deficitarne. Stoga su u toj točki 113. iskrivljene činjenice.

91

Prema mišljenju društva Changmao, s obzirom na to da nema popisa izvoznih prodaja za svaku transakciju, ne može se isključiti da su određene izvozne transakcije japanskog proizvođača u treće zemlje ili u Uniju bile dovoljno pouzdane da bi služile kao osnova za određivanje uobičajene vrijednosti. Komisija je stoga od njega trebala zahtijevati takav popis.

92

Changmao iz toga zaključuje da je Komisija, suprotno onomu što je Opći sud presudio u točkama 115., 116., 128. i 129. pobijane presude, povrijedila članak 2. stavak 7. točku (a) Osnovne uredbe i da je postupila bez dužne pažnje i time povrijedila načelo dobre uprave.

93

Kao drugo, pozivajući se na točku 125. pobijane presude, društvo Changmao tvrdi da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava time što je odlučio da Komisija nije povrijedila svoje obveze koje proizlaze iz članka 6. stavka 8. Uredbe 2016/1036.

94

Kao treće, društvo Changmao tvrdi da bi, da nije bilo pogrešaka koje je počinila Komisija, njegova dampinška marža najvjerojatnije bila niža i potencijalno niža od marže štete. U tom je pogledu Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava time što je u točkama 117. i 118. pobijane presude presudio da je žalitelj morao podnijeti dokaze kojima se dokazuje da je dampinška marža bila niža od marže štete. Taj pristup temelji se na pogrešnom tumačenju članka 2. stavka 7. točke (a) Osnovne uredbe i protivi se sudskoj praksi Suda koja Komisiji nalaže da po službenoj dužnosti ispita sve raspoložive podatke.

95

Komisija odgovara da je drugi žalbeni razlog bespredmetan i da ga u svakom slučaju treba odbaciti kao djelomično nedopušten, dijelom kao bespredmetan i dijelom kao neosnovan.

96

Kao prvo, društvo Changmao tvrdi da je Opći sud u točkama 115., 116., 128. i 129. pobijane presude povrijedio članak 2. stavak 7. točku (a) Osnovne uredbe te da je pogrešno presudio da je Komisija postupila s dužnom pažnjom i poštujući načelo dobre uprave.

97

Članak 2. stavak 7. točka (a) Osnovne uredbe iznosi metodu koja se primjenjuje, odstupanjem od pravila utvrđenih u stavcima 1. do 6. istog članka, za utvrđivanje uobičajene vrijednosti u slučaju uvoza iz zemalja bez tržišnoga gospodarstva.

98

S obzirom na tekst i strukturu te odredbe, glavna metoda za utvrđivanje uobičajene vrijednosti u slučaju uvoza iz zemalja bez tržišnoga gospodarstva je metoda analogne zemlje, odnosno ona „cijene ili izračunane vrijednosti u nekoj trećoj zemlji tržišnoga gospodarstva” ili „cijene iz takve treće zemlje u druge zemlje, uključujući [Uniju]”. U suprotnom, „ako to nije moguće”, definirana je supsidijarna metoda, prema kojoj se uobičajena vrijednost određuje „na nekoj drugoj razumnoj osnovi, uključujući stvarno plaćenu ili naplativu cijenu u [Uniji] za istovjetan proizvod, odgovarajuće prilagođenu, ako je potrebno, kako bi uključivala razumnu profitnu maržu”. Iz toga slijedi da diskrecijska ovlast kojom raspolaže Komisija prilikom izbora analogne zemlje ne dopušta odbacivanje zahtjeva za odabir treće zemlje s tržišnim gospodarstvom u slučaju kada je to moguće (vidjeti, u tom smislu, presudu od 22. ožujka 2012., GLS, C‑338/10, EU:C:2012:158, t. 24. i 26.).

99

U skladu s člankom 2. stavkom 7. točkom (a) drugom alinejom Osnovne uredbe, odgovarajuća treća zemlja tržišnoga gospodarstva odabire se na razuman način, pri čemu se u obzir uzimaju svi pouzdani podaci dostupni u trenutku odabira. Naime, institucije Unije dužne su, vodeći računa o postojećim alternativama, pokušati pronaći treću zemlju u kojoj se cijena sličnog proizvoda formira u okolnostima što je više moguće usporedivima s onima u zemlji izvoznici, pod uvjetom da je riječ o zemlji tržišnoga gospodarstva (vidjeti, u tom smislu, presudu od 22. ožujka 2012., GLS, C‑338/10, EU:C:2012:158, t. 21.).

100

U okviru sudskog nadzora izvršavanja diskrecijske ovlasti koju Komisija ima kad je riječ o izboru analogne zemlje, valja osobito provjeriti je li ta institucija propustila uzeti u obzir bitne elemente kako bi se utvrdila primjerenost odabrane zemlje i jesu li elementi spisa ispitani sa svom dužnom pažnjom kako bi se moglo smatrati da je uobičajena vrijednost određena na primjeren i razuman način (presude od 22. listopada 1991., Nölle, C‑16/90, EU:C:1991:402, t. 12. i 13. i od 22. ožujka 2012., GLS, C‑338/10, EU:C:2012:158, t. 22.).

101

U ovom slučaju, u točkama 112. do 114. pobijane presude, Opći sud je istaknuo da iz pobijane uredbe i iz Komisijinih objašnjenja proizlazi, kao prvo, da podaci koje je dostavio japanski proizvođač nisu pouzdani, osobito zato što su se njegove profitne marže znatno i neopravdano razlikovale ovisno o vrsti i važnosti kupca, kao drugo, iako su sve domaće prodaje tog proizvođača bile profitabilne, sve izvozne prodaje bile su znatno deficitarne, i kao treće, zainteresirane strane, uključujući društvo Changmao, izrazile su zabrinutost nakon objave privremenih nalaza, zbog činjenice da je Japan izabran za analognu zemlju.

102

S obzirom na te okolnosti, od kojih prvu i treću društvo Changmao ne osporava, Opći sud je u točkama 115. i 116. pobijane presude smatrao da Komisija nije povrijedila članak 2. stavak 7. točku (a) Osnovne uredbe time što je upotrijebila podatke industrije Unije radi utvrđivanja uobičajene vrijednosti dotičnog proizvoda, s obzirom na to da podaci dostupni u trenutku odabira nisu bili pouzdani i mogli su dovesti do neprikladnog i nepouzdanog izbora analogne zemlje.

103

U istom kontekstu, u točkama 128. i 129. pobijane presude Opći sud je presudio da se Komisiji ne može prigovoriti da nije postupala s dužnom pažnjom. Opći sud došao je do tog zaključka uzimajući u obzir sve činjenične elemente iznesene u točkama 120. do 124. i 127. te presude, koje društvo Changmao ne osporava. Ti elementi odnose se na ograničen broj zemalja proizvođača aspartama, na odvijanje Komisijina ispitnog postupka i na očitovanja koja je Komisija mogla dobiti.

104

Opći sud time nije počinio nikakvu pogrešku koja se tiče prava.

105

Doduše, kao što to navodi društvo Changmao, Komisija može odrediti uobičajenu vrijednost samo u slučaju nemogućnosti primjene metode analogne zemlje na bilo kojoj drugoj razumnoj osnovi na temelju članka 2. stavka 7. točke (a) Osnovne uredbe, čiji je doseg naveden u točki 98. ove presude.

106

Međutim, suprotno onomu što tvrdi društvo Changmao, iz toga ipak ne proizlazi da je Komisija u okolnostima ovog predmeta bila dužna zatražiti detaljne podatke o izvoznim transakcijama japanskog proizvođača.

107

Naime, u tim okolnostima i s obzirom na nepouzdanost detaljnih podataka koje je dostavio taj proizvođač u pogledu njegove uvozne prodaje i na sažetije podatke dostavljene u vezi s njegovim izvoznim prodajama, nije bilo neprikladno ni nerazumno da Komisija odredi uobičajenu vrijednost na nekoj drugoj razumnoj osnovi, u skladu s člankom 2. stavkom 7. točkom (a) Osnovne uredbe i sudskom praksom Suda navedenom u točkama 99. i 100. ove presude. Komisija je stoga mogla postupiti a da prethodno ne zatraži detaljnije podatke o tim izvoznim prodajama.

108

Stoga Opći sud nije počinio pogrešku koja se tiče prava kada je u točkama 115. i 116. pobijane presude u biti presudio da Komisija nije povrijedila članak 2. stavak 7. točku (a) Osnovne uredbe time što je upotrijebila podatke industrije Unije radi utvrđivanja uobičajene vrijednosti dotičnog proizvoda, čak i ako prethodno nije zatražila detaljne podatke o izvoznim prodajama japanskog proizvođača.

109

Okolnost da je Opći sud u točki 113. pobijane presude općenito utvrdio da je prema Komisijinim objašnjenjima iz tablice koju je dostavio japanski proizvođač proizlazilo da su „sve izvozne prodaje [tog proizvođača] očito bile deficitarne”, iako su, kao što to pravilno navodi društvo Changmao, prema tim objašnjenjima, te prodaje „razmatrane općenito”, ne može sama po sebi dovesti u pitanje zaključak izveden u prethodnoj točki. Naime, ta nepreciznost točke 113. te presude ni na koji način ne umanjuje razmatranje prema kojem podaci koje je podnio japanski proizvođač nisu općenito pouzdani. S obzirom na to razmatranje je pak Komisija, u okolnostima koje je istaknuo Opći sud, mogla odrediti uobičajenu vrijednost na temelju podataka Unije.

110

Kao drugo, osim činjenice da se u točki 125. pobijane presude Opći sud uopće nije izjasnio o članku 6. stavku 8. Uredbe 2016/1036, društvo Changmao prvi put navodi povredu te odredbe u stadiju žalbe. U skladu sa sudskom praksom navedenom u točki 78. ove presude taj je navod stoga nedopušten.

111

Kao treće, valja utvrditi da se u točkama 117. i 118. pobijane presude iznosi dodatni razlog u prilog odbijanju drugog tužbenog razloga iz prvostupanjske tužbe od strane Općeg suda. Naime, s jedne strane, tekst tog razloga započinje izrazom „osim toga”. S druge strane, tim je razlogom Opći sud u biti odbio kao bespredmetan argument društva Changmao prema kojem je Komisija trebala dati prednost upotrebi izvoznih cijena proizvođača iz analogne zemlje, s obzirom na to da je on u točki 116. pobijane presude već odbijen kao neosnovan.

112

Iz toga slijedi da su argumenti društva Changmao usmjereni protiv točaka 117. i 118. pobijane presude bespredmetni.

113

S obzirom na navedeno, drugi žalbeni razlog treba odbiti dijelom kao neosnovan, a dijelom kao bespredmetan.

114

Svojim trećim žalbenim razlogom društvo Changmao pobija točke 141. do 144., 152., 153. i 155. do 162. pobijane presude. U tim je točkama Opći sud pogrešno presudio da, time što je odbila zahtjeve za prilagodbe koje je društvo Changmao podnijelo u svrhu izračuna dampinške marže, Komisija nije povrijedila ni članak 2. stavak 10. i članak 9. stavak 4. Osnovne uredbe, ni članak 2.4. Sporazuma o antidampingu. Taj je žalbeni razlog podijeljen na tri dijela.

115

Prvim dijelom svojeg trećeg žalbenog razloga društvo Changmao tvrdi da je Opći sud „iskrivio činjenice u vezi s konceptom dokaza”.

116

Društvo Changmao tvrdi da je tijekom ispitnog postupka zatražilo od Komisije da izvrši prilagodbe cijena na temelju članka 2. stavka 10. točaka (a), (b), (e) do (h) i (k) Osnovne uredbe, s obzirom na to da su na usporedivost cijena Unije koje se upotrebljavaju za određivanje uobičajene vrijednosti i izvozne cijene utjecale razlike koje se odnose na postupak proizvodnje aspartama, regulatorne zahtjeve, usluge nakon prodaje, trošak energije, trošak rada, pristup primarnim sirovinama, naknade za patente i know‑how, troškove pakiranja, brodski teret, osiguranje, održavanje, bankovne troškove i troškove zajma.

117

Komisija je odbila sve zatražene prilagodbe koje bi dovele do povećanja izvoznih cijena ili sniženja uobičajene vrijednosti jer društvo Changmao nije dokazalo „da kupci sustavno plaćaju različite cijene na domaćem tržištu zbog razlike među tim čimbenicima”. Nasuprot tomu, Komisija je provela prilagodbe koje su, na štetu društva Changmao, dovele do sniženja izvoznih cijena i povećanja uobičajene vrijednosti a da nije zahtijevala takav dokaz, čime je provela proizvoljnu razliku.

118

Međutim, suprotno onomu što je Opći sud presudio u točkama 141. do 144. pobijane presude iskrivivši tako činjenice, društvo Changmao smatra da je podnijelo dokaze u prilog traženim prilagodbama. Naime, utvrdilo je i pozvalo se na sve čimbenike koji utječu na usporedivost cijena i dokazalo je da je svaki od tih čimbenika utjecao na cijene.

119

Dokazi koje je društvo Changmao dostavilo također se poklapaju s Komisijinim utvrđenjima iz uvodne izjave 80. Privremene uredbe i uvodne izjave 76. pobijane uredbe, prema kojima je tijekom razdoblja ispitnog postupka ponderirani prosjek cijena industrije Unije po vrsti aspartama bio 21,1 % viši od cijena usporedivih uvezenih vrsta proizvoda.

120

Osim toga, društvo Changmao nije moglo dostaviti dokaze koji su u skladu s pristupom Općeg suda bili nužni, jer je bila riječ o povjerljivim dokumentima kojima ono nije imalo pristup. Suprotno tomu, Komisija je mogla pristupiti tim dokazima.

121

Komisija smatra da ti argumenti, koji se u biti odnose na upravni postupak, nisu relevantni u fazi žalbe. Prema njezinu mišljenju, prvi dio trećeg žalbenog razloga djelomično je nedopušten i djelomično neosnovan.

122

Drugi dio trećeg žalbenog razloga društva Changmao sadržava dva prigovora, koji se temelje na dvjema pogreškama koje se tiču prava koje je počinio Opći sud.

123

Prvim prigovorom to društvo prigovara Općem sudu da je u točkama 151. i 153. pobijane presude pogrešno protumačio članak 2. stavak 10. Osnovne uredbe time što nije uzeo u obzir činjenicu da, prema mišljenju Tijela za rješavanje sporova WTO‑a, izvoznik kojemu nije odobren tretman tržišnog gospodarstva treba jednako konstruktivno dokazati činjenice zbog kojih je prilagodba potrebna, dok Komisija treba ocijeniti i odobriti zatražene prilagodbe na temelju neiskrivljenih tržišnih podataka.

124

U ovom slučaju društvo Changmao nije svoj zahtjev za prilagodbe temeljilo na vlastitim troškovima proizvodnje u Kini, suprotno onomu što je Opći sud istaknuo u točki 151. pobijane presude, pogrešno povezujući dokaze koje je podnio, prema kojima su razlike u troškovima utjecale na usporedivost cijena, s činjenicom da su troškovi iskrivljeni u Kini. Komisija je od proizvođača Unije trebala nastojati dobiti podatke potrebne za zatražene prilagodbe i ocijeniti razlike u troškovima u Uniji sirovina, proizvodnih procesa povezanih s poštovanjem propisa, prijevoza i osiguranja, kao i uvoznih carinskih pristojbi, naknada za patent i pakiranja.

125

U tom pogledu, Changmao smatra da se okolnosti ovog predmeta bitno razlikuju od onih u predmetu u kojem je donesena presuda od 29. srpnja 2019., Shanxi Taigang Stainless Steel/Komisija (C‑436/18 P, EU:C:2019:643).

126

Pozivajući se na članak 2.4. Sporazuma o antidampingu, društvo Changmao dodaje da se uobičajena vrijednost i izvozna cijena uvijek trebaju primjereno usporediti, čak i kada se uobičajena vrijednost određuje na temelju treće zemlje koja ima tržišno gospodarstvo i kada je predmetnom izvozniku nije odobrila tretman tržišnog gospodarstva. Zahtijevati od izvoznika kao što je društvo Changmao da dokaže da su kupci sustavno plaćali različite cijene na unutarnjem tržištu zbog navodnih razlika u troškovima proizvodnje spriječilo bi svaku prilagodbu po toj osnovi. Taj pogrešan pristup Komisije i Općeg suda protivan je pravu WTO‑a, sudskoj praksi sudova Unije i praksi institucija Unije.

127

Drugim prigovorom društvo Changmao tvrdi da je Opći sud pogrešno presudio da članak 2. stavak 10. Osnovne uredbe podvrgava prilagodbe uvjetu da kupci sustavno plaćaju različite cijene na unutarnjem tržištu zbog razlike između čimbenika o kojima je riječ. Takav uvjet bio bi postavljen samo posebno u članku 2. stavku 10. točki (k) te uredbe, ali ne općenito u članku 2. stavku 10. točkama (a) do (j) navedene uredbe. Taj uvjet nije propisan člankom 2.4. Sporazuma o antidampingu, prema kojem teret dokazivanja nametnut zainteresiranim strankama ne smije biti nerazuman. Međutim, navedeni uvjet nameće nerazuman teret dokazivanja izvoznicima koji ne potječu iz tržišnog gospodarstva jer oni ne raspolažu podacima proizvođača iz analogne zemlje koji se koriste za utvrđivanje uobičajene vrijednosti.

128

U svojoj replici društvo Changmao pojašnjava da se pred Općim sudom pozvalo na pravo WTO‑a, kao što to proizlazi iz točaka 31. i 33. i bilješki br. 24 do 26 replike podnesene u prvostupanjskom postupku.

129

Komisija zaključuje da sve te argumente treba odbiti. Prvi prigovor, kojim se osporavaju točke 151. do 153. pobijane presude s obzirom na pravo WTO‑a, nedopušten je i u svakom slučaju neosnovan. Drugi prigovor je neosnovan.

130

Trećim dijelom svojeg trećeg žalbenog razloga društvo Changmao prigovara, kao prvo, točkama 155. do 160. pobijane presude. Razmatranja Općeg suda sadržana u tim točkama sadržavaju postupovne pogreške i povrede njegovih prava obrane i Komisijine dužnosti dobre uprave i dužne pažnje. U tom je kontekstu Opći sud također povrijedio članak 20. stavke 2. i 4. Uredbe 2016/1036 i članke 6.2., 6.4., 12.2.1. i 12.2.2. Sporazuma o antidampingu.

131

Prema mišljenju društva Changmao, s obzirom na te odredbe, točka 155. pobijane presude zahvaćena je pogreškom jer mu Komisija nije navela razlog koji opravdava odbijanje dokaza u vezi s razlikama u fizičkim svojstvima proizvoda proizvođača Unije zbog razlika u regulatornim zahtjevima. Štoviše, protivno članku 6.4. Sporazuma o antidampingu, Komisija mu je ostavila rok od samo deset dana za podnošenje očitovanja o promjeni odabira analognog proizvođača, do koje je došlo u kasnoj fazi postupka. Proizvođač Unije pružio je nedostatne informacije.

132

Kao drugo, društvo Changmao pobija točku 207. pobijane presude kojom je Opći sud pogrešno odbio poduzeti mjere upravljanja postupkom ili izvođenja dokazâ koje je to društvo zatražilo u vezi s njegovim tužbenim razlogom koji se odnosi na prilagodbe i koje su mu bile nužne za ostvarenje djelotvorne sudske zaštite.

133

Naposljetku, pozivajući se na članak 9. stavak 4. drugi podstavak Osnovne uredbe, društvo Changmao naglašava da bi zahtijevane prilagodbe omogućile sniženje dampinške marže na razine niže od marže štete.

134

Komisija zahtijeva da se taj treći dio odbaci kao djelomično nedopušten i odbije kao djelomično neosnovan.

135

Što se tiče trećeg žalbenog razloga, koji se temelji na iskrivljavanju činjenica i pogreškama koje se tiču prava i postupovnim pogreškama, najprije valja ispitati prvi dio i drugi prigovor drugog dijela, zatim treći dio i naposljetku prvi prigovor drugog dijela.

136

Tim dijelom i tim prigovorom društvo Changmao u biti prigovara Općem sudu da je iskrivio činjenice i počinio pogreške koje se tiču prava prilikom ispitivanja, u točkama 141. do 144. pobijane presude, njegovih argumenata kojima se nastoji osporiti Komisijino odbijanje prilagodbi koje je zatražila na temelju članka 2. stavka 10. Osnovne uredbe.

137

U tom pogledu, valja podsjetiti na to da ta odredba predviđa da se u slučaju kad se uobičajena vrijednost i izvozna cijena ne mogu primjereno usporediti, provode odgovarajuće prilagodbe s obzirom na razlike među čimbenicima za koje se tvrdi, i dokazano je, da utječu na cijene.

138

Prema ustaljenoj sudskoj praksi Suda, iz teksta i iz strukture članka 2. stavka 10. Osnovne uredbe proizlazi da se izvozna cijena ili uobičajena vrijednost mogu prilagoditi samo kako bi se u obzir uzele razlike u čimbenicima koje utječu na cijene te stoga na njihovu usporedivost kako bi se osiguralo da se usporedba izvrši na istoj razini trgovine (vidjeti, u tom smislu presude od 16. veljače 2012., Vijeće i Komisija/Interpipe Niko Tube i Interpipe NTRP, C‑191/09 P i C‑200/09 P, EU:C:2012:78, t. 53. i od 4. svibnja 2017., RFA International/Komisija, C‑239/15 P, neobjavljenu, EU:C:2017:337, t. 42.)

139

Iz sudske prakse Suda također proizlazi da, ako neka stranka zahtijeva, na temelju članka 2. stavka 10. Osnovne uredbe, prilagodbe namijenjene tomu da se uobičajena vrijednost i izvozna cijena učine usporedivima u svrhu utvrđivanja dampinške marže, ona mora podnijeti dokaz da je njezin zahtjev opravdan. Stoga, teret dokazivanja da se trebaju provesti određene prilagodbe nabrojene u članku 2. stavku 10. podstavcima (a) do (k) te uredbe je na onima koji se na njih pozivaju, o kome god da je riječ (vidjeti u tom smislu presudu od 16. veljače 2012., Vijeće i Komisija/Interpipe Niko Tube i Interpipe NTRP, C‑191/09 P i C‑200/09 P, EU:C:2012:78, t. 58. i 60.). Iz toga slijedi da je stranka koja se želi pozvati na takvu prilagodbu dužna dokazati da čimbenik na temelju kojeg se traži ta prilagodba može utjecati na cijene i, prema tome, na njihovu usporedivost.

140

U ovom je slučaju u točkama 139. i 141. do 143. pobijane presude Opći sud u biti presudio da je na društvu Changmao da dokaže da je njegov zahtjev za prilagodbe na temelju članka 2. stavka 10. Osnovne uredbe bio opravdan i da su razlike u troškovima koje je to društvo navelo odraz razlika u cijenama, pri čemu je istaknuo da taj dio ne osporava utvrđenje iz uvodne izjave 49. pobijane uredbe prema kojem nije podnio nikakav dokaz u potporu svojem zahtjevu. Slijedom toga, Opći sud je u točki 144. te presude presudio da društvo Changmao ne može prigovoriti Komisiji da je povrijedila članak 2. stavak 10. Osnovne uredbe time što je odbila izvršiti tražene prilagodbe za potrebe utvrđivanja dampinške marže.

141

Ta utvrđenja ne sadržavaju nijednu pogrešku koja se tiče prava.

142

Kao prvo, suprotno tvrdnjama društva Changmao, Opći sud pravilno je presudio da je, u skladu, kako s tekstom i strukturom članka 2. stavka 10. Osnovne uredbe tako i sa sudskom praksom Suda navedenom u točkama 138. i 139. ove presude, na društvu Changmao da dokaže, u prilog svojem zahtjevu za prilagodbe, da su navodne razlike u troškovima mogle utjecati na cijene i, prema tome, na njihovu usporedivost.

143

Kao drugo, s jedne strane, s obzirom na to da društvo Changmao svojim argumentima iznesenima u točkama 116. i 117. ove presude tvrdi da je, suprotno onomu što je presudio Opći sud, ono dokazalo da su njegovi zahtjevi za prilagodbe na temelju članka 2. stavka 10. Osnovne uredbe bili opravdani, njegova argumentacija zapravo zahtijeva od Suda da ponovno ocijeni činjenice i dokaze. Stoga, budući da nije istaknut nikakav dokaz, pa čak ni navod, u prilog tomu da je došlo do iskrivljavanja tih činjenica i tih dokaza, ta je argumentacija nedopuštena, u skladu s ustaljenom sudskom praksom Suda navedenom u točki 73. ove presude.

144

S druge strane, s obzirom na to da se čini da društvo Changmao tvrdi da je Opći sud zanemario sam pojam „dokaz”, njegova argumentacija proizlazi iz miješanja, s jedne strane, navoda ili tvrdnje o činjeničnim okolnostima, potkrijepljenih običnim potvrdama, i, s druge strane, dokaza o točnosti tih okolnosti. Međutim, osim činjenice da društvo Changmao pred Sudom samo iznosi puke tvrdnje, a da ih ne potkrjepljuje dokazima na temelju kojih bi se moglo provjeriti i utvrditi postojanje razlika u navodnim troškovima kao i njihov utjecaj na usporedivost cijena u smislu članka 2. stavka 10. Osnovne uredbe, ta stranka ne navodi nijedan dokaz koji je Opći sud propustio uzeti u obzir ili koji je iskrivio.

145

Kao treće, društvo Changmao nastoji svoje zahtjeve za prilagodbe obrazložiti uvodnom izjavom 76. pobijane uredbe, u skladu s kojom je Komisija utvrdila da je ponderirani prosjek cijena industrije Unije po vrsti aspartama bio 21,1 % viši od cijena usporedivih vrsta uvezenih proizvoda. Naime, ta razlika u cijeni odražava maržu sniženja cijena i dio je utvrđenja materijalne štete koju je pretrpjela industrija Unije. Suprotno tomu, kao što je to istaknuo nezavisni odvjetnik u točki 151. tog mišljenja, iz te uvodne izjave uopće se ne može zaključiti da je ta marža sniženja cijena bila uzrokovana razlikama u troškovima proizvodnje.

146

S obzirom na prethodno navedeno, valja odbiti prvi dio kao i drugi prigovor drugog dijela trećeg žalbenog razloga kao djelomično nedopuštene i djelomično neosnovane.

147

Trećim dijelom svojeg trećeg žalbenog razloga društvo Changmao pobija točke 155. do 160. i 207. pobijane presude jer je Opći sud, odbivši njegove argumente koji se temelje na nerazumnom teretu dokazivanja, povrijedio njegova prava obrane, kao i Komisijine obveze dobre uprave i dužne pažnje, te članke 6.2., 6.4., 12.2.1. i 12.2.2. Sporazuma o antidampingu i članak 20. stavke 2. i 4. Uredbe 2016/1036.

148

Najprije valja utvrditi da se društvo Changmao u fazi žalbe prvi put poziva na povredu članaka 6.2., 6.4., 12.2.1. i 12.2.2. Sporazuma o antidampingu i članka 20. stavaka 2. i 4. Uredbe 2016/1036. Iz toga slijedi da je, kao što je to istaknuo nezavisni odvjetnik u točkama 124. i 125. svojeg mišljenja, u skladu sa sudskom praksom navedenom u točki 78. ove presude, treći dio žalbenog razloga nedopušten u dijelu u kojem se temelji na navodnoj povredi tih odredaba.

149

Kada je riječ o meritumu, društvo Changmao u biti prvo tvrdi da mu je Opći sud u točkama 155. do 160. pobijane presude nametnuo nerazuman teret dokazivanja, čime je povrijedio prava obrane društva Changmao, Komisijinu dužnost dužne pažnje i načelo dobre uprave.

150

U tim je točkama Opći sud smatrao da, s obzirom na podatke koje je Komisija dostavila tijekom ispitnog postupka i teret dokazivanja koji je na društvu Changmao u okviru zahtjeva za prilagodbe, to društvo ne može prigovoriti Komisiji da mu je nametnula nerazuman teret dokazivanja.

151

Međutim, s jedne strane, suprotno onomu što se čini da tvrdi društvo Changmao, sama okolnost da je u ovom predmetu uobičajena vrijednost utvrđena, u skladu s člankom 2. stavkom 7. točkom (a) Osnovne uredbe, na temelju stvarno plaćene ili naplative cijene u Uniji, nije takve naravi da nameće ublažavanje pravila o podjeli tereta dokazivanja, kako proizlazi iz članka 2. stavka 10. te uredbe i sudske prakse navedene u točkama 138. i 139. ove presude. Naime, kao što je to istaknuo nezavisni odvjetnik u točki 140. svojeg mišljenja, to pravilo, prema kojem je na stranci koja zahtijeva prilagodbu na temelju jednog od čimbenika iz članka 2. stavka 10. Osnovne uredbe da dokaže da taj čimbenik može utjecati na cijene i stoga njihovu usporedivost, nameće se neovisno o metodi na temelju koje je uobičajena vrijednost određena.

152

S druge strane, društvo Changmao tvrdi da, kada se uobičajena vrijednost određuje na temelju cijene koja je plaćena ili naplativa u Uniji, proizvođač izvoznik iz zemlje na koju se odnosi ispitni postupak ne može u potpunosti ostvariti svoja prava obrane jer nema pristup podacima industrije Unije, što bi bio njegov slučaj u ovom predmetu. Međutim, iz utvrđenja Općeg suda u točkama 155. i 156. pobijane presude izričito proizlazi da iz pobijane uredbe proizlazi da je Komisija kineskim proizvođačima izvoznicima dostavila podatke o proizvođaču iz Unije i da je društvo Changmao moglo komentirati te podatke. Na temelju tih utvrđenja, koje društvo Changmao kao takve nije dovelo u pitanje u okviru ove žalbe, Opći sud je u točki 159. pobijane presude mogao zaključiti, a da pritom ne počini pogrešku koja se tiče prava, da to društvo ne može osnovano prigovoriti Komisiji da nije postupala u skladu s načelom dobre uprave i da je povrijedila njegova prava obrane namećući joj nerazumni teret dokazivanja.

153

Stoga argumente koje je društvo Changmao iznijelo u prilog trećem dijelu svojeg trećeg žalbenog razloga, koji se temelje na tome da točke 155. do 160. pobijane presude sadržavaju pogreške koje se odnose na prava obrane, Komisijinu obvezu dužne pažnje i načelo dobre uprave treba odbiti kao neosnovane.

154

Kao drugo, društvo Changmao pobija točku 207. pobijane presude jer je njome Opći sud pogrešno odbio poduzeti mjere upravljanja postupkom ili izvođenja dokazâ koje je zatražio.

155

U toj je točki pobijane presude Opći sud odbio tužbu koju je društvo Changmao podnijelo u prvostupanjskom postupku „a da pritom nije potrebno prihvatiti zahtjeve za mjere upravljanja postupkom i izvođenja dokazâ koje je podnijelo [društvo Changmao]”.

156

Međutim, valja podsjetiti na to da je, prema ustaljenoj sudskoj praksi Suda, Opći sud jedini koji ocjenjuje moguću potrebu za nadopunjavanjem informacija kojima raspolaže u predmetima o kojima odlučuje (presude od 10. srpnja 2001., Ismeri Europa/Revizorski sud, C‑315/99 P, EU:C:2001:391, t. 19. i od 22. listopada 2020., Silver Plastics i Johannes Reifenhäuser/Komisija, C‑702/19 P, EU:C:2020:857, t. 28.)

157

Stoga društvo Changmao u fazi ovog žalbenog postupka ne može uspješno osporavati odluku Općeg suda o tome da ne poduzme mjere upravljanja postupkom i mjere izvođenja dokaza koje je predložio u svojim podnescima pred Općim sudom.

158

Iz toga proizlazi da treći dio trećeg žalbenog razloga treba odbaciti kao djelomično nedopušten i odbiti kao djelomično neosnovan.

159

Tim prigovorom društvo Changmao prigovara Općem sudu da je u točkama 151. do 153. pobijane presude počinio pogrešku koja se tiče prava.

160

U tim točkama Opći sud pojasnio je da se „[u] svakom slučaju”, s obzirom na to da društvu Changmao nije odobren tretman tržišnog gospodarstva, podaci koji se odnose na njega ne mogu uzeti u obzir u pogledu prilagodbi u smislu članka 2. stavka 10. Osnovne uredbe, koja se ne može koristiti s ciljem da se članak 2. stavak 7. točka (a) te uredbe liši učinka.

161

Iz izraza „u svakom slučaju” proizlazi da razmatranja iz tih točaka pobijane presude predstavljaju sporedan razlog.

162

Međutim, iz analize prvog i trećeg dijela kao i drugog prigovora drugog dijela ovog žalbenog razloga proizlazi da društvo Changmao nije uspjelo dokazati da glavni razlog iz točaka 141. i 144. pobijane presude, u vezi s njezinim točkama 155. do 160., sadržava pogrešku koja se tiče prava.

163

Iz toga slijedi da, kao što je to istaknuo nezavisni odvjetnik u točkama 186. i 187. svojeg mišljenja, ovaj prigovor treba odbiti kao bespredmetan, bez potrebe za odlučivanjem o njegovoj dopuštenosti.

164

Uzimajući u obzir sva prethodna razmatranja, treći žalbeni razlog treba odbiti u cijelosti.

165

Svojim četvrtim žalbenim razlogom društvo Changmao prigovara Općem sudu da je počinio pogreške koje se tiču prava i iskrivio činjenice time što je u točkama 148. i 150. pobijane presude presudio da Komisija nije bila dužna provesti prilagodbe predviđene člankom 2. stavkom 10. Osnovne uredbe radi utvrđivanja štete i zbog toga odbio njezine argumente koji se odnose na povredu članka 3. stavaka 2. i 3. i članka 9. stavka 4. te uredbe, načela dobre uprave i načela dužne pažnje.

166

Društvo Changmao iz sudske prakse Općeg suda zaključuje da utvrđivanje štete koju je pretrpjela industrija Unije, na temelju članka 3. stavka 2. navedene uredbe, zahtijeva pravičnu usporedbu između izvozne cijene i cijene koju je dobila ili trebala dobiti industrija Unije tijekom prodaja ostvarenih na području Unije. Radi primjerene usporedbe cijene treba usporediti na istoj razini trgovine koja uključuje sve troškove povezane s poslovnim razinama koje treba uzeti u obzir.

167

S obzirom na te prilagodbe, valja uzeti u obzir razlike u troškovima između proizvodnje Unije i izvoznika koje proizlaze iz usluga nakon prodaje koje pruža samo prvonavedena, pakiranja, patentnih naknada ili know‑howa. Komisija ima praksu dodjele takvih prilagodbi sniženjem cijena i troškova prodaje za Unijinu industriju u mjeri u kojoj je to potrebno.

168

Navedene prilagodbe stoga se mogu dodijeliti na temelju članka 2. stavka 10. točaka (f) i (h) Osnovne uredbe, pod uvjetom da se radi o članku 3. stavku 2. te uredbe.

169

Opći sud stoga je počinio pogrešku koja se tiče prava potvrdivši, u točkama 148. i 150. pobijane presude, Komisijino odbijanje izvršavanja prilagodbi koje je društvo Changmao tako zahtijevalo, poduprto dokazima, u svrhu utvrđivanja štete. Također je pogrešno presudio da Komisija nije povrijedila načelo dobre uprave i da je postupila s dužnom pažnjom. Prema mišljenju društva Changmao, da su zatražene prilagodbe izvršene, Komisija ne bi mogla utvrditi postojanje štete ili bi barem zaključila da postoji niža marža štete. Stoga je Opći sud također počinio pogrešku koja se tiče prava time što je presudio da Komisijin pristup nije povrijedio članak 9. stavak 4. Osnovne uredbe.

170

Komisija zahtijeva da se svi ti argumenti odbiju kao, ovisno o slučaju, nedopušteni ili bespredmetni i, u svakom slučaju, neosnovani.

171

Svojim četvrtim žalbenim razlogom društvo Changmao prigovara Općem sudu da je u točkama 148. i 150. pobijane presude počinio pogreške koje se tiču prava.

172

U tim je točkama Opći sud presudio da članak 3. stavci 2. i 3. i članak 9. stavak 4. Osnovne uredbe ne zahtijevaju da Komisija u svrhu utvrđivanja štete izvrši prilagodbe predviđene člankom 2. stavkom 10. te uredbe, tako da društvo Changmao ne može prigovoriti Komisiji da je povrijedila potonju odredbu odbivši izvršiti zatražene prilagodbe radi utvrđivanja štete.

173

Društvo Changmao u biti tvrdi da utvrđivanje štete u skladu s člankom 3. stavkom 2. Osnovne uredbe podrazumijeva prilagodbe koje su slične onima predviđenima u članku 2. stavku 10. te uredbe kada su potrebne za odgovarajuću usporedbu, odnosno usporedbu koja se izvršava na istoj razini trgovine, između izvozne cijene i cijene koju je dobila ili koju bi trebala dobiti industrija Unije.

174

Međutim, čak i pod pretpostavkom da, kao što to tvrdi društvo Changmao, članak 3. stavak 2. Osnovne uredbe unatoč svojem tekstu podrazumijeva obvezu Komisije da prilikom utvrđivanja štete provede takve prilagodbe, tada bi valjalo smatrati, kao što je to učinio nezavisni odvjetnik u točki 206. svojeg mišljenja i analogno sudskoj praksi navedenoj u točki 139. ove presude, da je na stranci koja se poziva na prilagodbu podnese dokaz u prilog njezinoj opravdanosti.

175

S jedne strane, nesporno je da društvo Changmao u bitnome traži iste prilagodbe, kako za utvrđivanje dampinga tako i u svrhu utvrđivanja štete. Te prilagodbe su uostalom razmatrane u okviru jednog tužbenog razloga pred Općim sudom. Međutim, kao što to proizlazi iz točaka 140. i 142. do 146. ove presude, Opći sud je u okviru svoje suverene ovlasti ocjene činjenica presudio, a da nije počinio pogrešku koja se tiče prava, da društvo Changmao nije podnijelo dokaz o tome da su te prilagodbe bile potrebne.

176

S druge strane, Komisija je odbila zahtjeve za prilagodbe radi utvrđivanja štete zbog toga što je ispitni postupak naveden u uvodnoj izjavi 70. pobijane uredbe „otkrio da ne postoji nikakva kvalitativna ili druga razlika između dotičnog proizvoda i istovjetnog proizvoda koja se sustavno odražavala u cijenama”. Kao što je to istaknuo nezavisni odvjetnik u točki 207. svojeg mišljenja, Opći sud je u biti potvrdio taj razlog. Međutim, društvo Changmao tu točku pobija samo u okviru trećeg prigovora trećeg žalbenog razloga, koji je odbijen u točki 164. ove presude.

177

U tim okolnostima valja odbiti četvrti tužbeni razlog kao bespredmetan, pri čemu nije potrebno utvrditi može li Komisija prilikom utvrđivanja štete na temelju članka 3. stavka 2. Osnovne uredbe provesti ili čak mora li provesti prilagodbe kako bi se osigurala usporedba cijena na istoj razini trgovine.

178

Svojim petim žalbenim razlogom društvo Changmao tvrdi da točke 187., 189. do 191., 194., 200., 201. i 203. do 206. pobijane presude sadržavaju pogreške koje se tiču prava i iskrivljavanje činjenica.

179

Taj se žalbeni razlog temelji na pretpostavci da su proizvođač Unije i njegovi dobavljači sirovina, to jest japanski proizvođač i dobavljači u Uniji, koji su podružnice u njegovu 100-postotnom vlasništvu, pripadali jednom gospodarskom i socijalnom subjektu. Društvo Changmao iz toga zaključuje da su cijene koje je proizvođač iz Unije platio za kupnju sirovina bile cijene koje su se primjenjivale među povezanim strankama i da su utjecale na troškove proizvodnje tog proizvođača i na njegove prodajne cijene.

180

Međutim, iz članka 2. stavka 7. točke (a) i članka 3. Osnovne uredbe proizlazi da je Komisija u svrhu utvrđivanja dampinga i štete bila dužna, oslanjajući se na dokaze, osigurati da su korištene cijene pouzdane i da nisu iskrivljene. Članak 6. stavak 8. Uredbe 2016/1036 zahtijeva da se u najvećoj mogućoj mjeri koristi podacima surađujućih strana. Međutim, na dobavljačima je da dostave dokaze o tome da su cijene njihovih sirovina koje su prodane strankama povezanima s Unijom tržišne cijene.

181

Suprotno stajalištu Općeg suda u točkama 187., 200., 201. i 203. do 206. pobijane presude, Komisijina uobičajena praksa podrazumijeva zahtjev zainteresiranim stranama koje surađuju, poput industrije Unije, da dostave upitnike za svoje dobavljače koji se nalaze izvan i unutar Unije. Društvo Changmao osporilo je cijenu sirovina koju je utvrdila Komisija.

182

Opći sud također je počinio pogrešku u točki 191. pobijane presude u kojoj je smatrao da je Komisija postupila u skladu s načelom dobre uprave i da se oslonila na dokaze kako bi utvrdila da cijene sirovine koje su dobavljači primijenili na povezanog proizvođača u Uniji ispunjavaju tržišne uvjete. Prema mišljenju društva Changmao, Komisija nije provjerila točnost i pouzdanost podataka koje je u tom pogledu izvela iz općeg izvješća koje je sastavilo kinesko društvo o cijenama sirovina u Kini kako bi se uvjerila da oni predstavljaju pozitivne i objektivne dokaze. Ti elementi nisu dovoljni kako bi se osiguralo da su cijene koje su primjenjivali ti dobavljači doista bile tržišne cijene. Komisija je mogla od proizvođača Unije zatražiti da ispuni detaljan upitnik o tim cijenama i provjeriti odgovore.

183

Ta dužnost provjere postoji neovisno o dokazima ili zahtjevima zainteresiranih stranaka. Točka 206. pobijane presude stoga je pogrešna.

184

Društvo Changmao dodaje da presuda od 23. rujna 2015., Hüpeden/Vijeće i Komisija (T‑206/14, neobjavljena, EU:T:2015:672), navedena u točkama 187. i 203. pobijane presude, nije relevantna jer se predmet u kojem je donesena ta presuda nije odnosio na Komisijino izvršavanje diskrecijske ovlasti u pogledu postojanja dampinga i štete s obzirom na načelo dobre uprave i dužnost pažnje.

185

Komisija smatra da je ovaj žalbeni razlog nedopušten i, u svakom slučaju, neosnovan.

186

Sukladno članku 169. stavku 2. Poslovnika Suda izneseni žalbeni razlozi i pravni argumenti moraju precizno navoditi dijelove obrazloženja odluke Općeg suda koji se pobijaju. Tako se prema ustaljenoj sudskoj praksi u žalbi moraju jasno navesti osporavani dijelovi presude čije se ukidanje traži te pravni argumenti koji posebno podupiru taj zahtjev, inače će žalba ili dotični žalbeni razlog biti nedopušten (presuda od 20. rujna 2018., Agria Polska i dr./Komisija, C‑373/17 P, EU:C:2018:756, t. 33. i navedena sudska praksa).

187

Stoga navedenim zahtjevima ne odgovara, te se mora proglasiti očito nedopuštenim, onaj žalbeni razlog koji nije dovoljno jasno i precizno argumentiran da bi omogućio Sudu izvršavanje kontrole zakonitosti, a osobito ako ključni elementi na kojima se žalbeni razlog temelji ne proizlaze na dovoljno smislen i razumljiv način iz teksta žalbe, koji je u tom pogledu formuliran nejasno i dvoznačno (presuda od 10. srpnja 2014., Telefónica i Telefónica de España/Komisija, C‑295/12 P, EU:C:2014:2062, t. 30. i navedena sudska praksa i rješenje od 29. lipnja 2016., Ombudsman/Staelen, C‑337/15 P, neobjavljeno, EU:C:2016:670, t. 22.)

188

Iako je društvo Changmao precizno utvrdilo točke pobijane presude koje namjerava pobijati svojim petim žalbenim razlogom, ono nije precizno i specifično iznijelo pogreške koje se tiču prava koje je navodno počinio Opći sud.

189

Štoviše, ne čini se da društvo Changmao svojim argumentima iznesenima u okviru ovog žalbenog razloga osporava obrazloženje pobijane presude. Naprotiv, čini se da ti argumenti u biti kritiziraju Komisijino postupanje u postupku koji je doveo do donošenja pobijane uredbe.

190

Iz toga slijedi da je peti žalbeni razlog nedopušten.

191

Budući da nijedan žalbeni razlog koji je društvo Changmao istaknulo u prilog svojoj žalbi nije prihvaćen, predmetnu žalbu valja u cijelosti odbiti.

192

U skladu s člankom 138. stavkom 1. Poslovnika Suda, koji se primjenjuje na žalbeni postupak na temelju njegova članka 184. stavka 1., stranka koja ne uspije u postupku dužna je, na zahtjev protivne stranke, snositi troškove.

193

Budući da nije uspjelo u postupku te s obzirom na to da je Komisija zatražila da to društvo snosi troškove, treba mu naložiti da, osim vlastitih troškova, snosi i troškove Komisije.

Slijedom navedenoga, Sud (četvrto vijeće) proglašava i presuđuje: