–

za osobu K i dr., K. Daurka, B. Croft, solicitors, S. Jones, QC, A. Blake i N. Connor, barristers, i C. Barnard,

–

za osobe L, M, N i dr., E. Parkes, solicitor, K. Bryant, QC, S. Butler, N. Cunningham i C. Bell, barristers,

–

za Tesco Stores Ltd, A. Taggart, solicitor, i P. Epstein, QC,

–

za Europsku komisiju, L. Flynn i A. Szmytkowska, u svojstvu agenata,

1

Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje članka 157. UFEU‑a.

2

Zahtjev je upućen u okviru spora između otprilike 6000 radnika i društva Tesco Stores Ltd, koje ih zapošljava ili ih je zapošljavalo u svojim trgovinama, u vezi sa zahtjevom za jednakost plaća muškaraca i žena.

3

Svojom Odlukom (EU) 2020/135 od 30. siječnja 2020. o sklapanju Sporazuma o povlačenju Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske iz Europske unije i Europske zajednice za atomsku energiju (SL 2020., L 29, str. 1., u daljnjem tekstu: Sporazum o povlačenju), Vijeće Europske unije je u ime Europske unije i Europske zajednice za atomsku energiju (EZAE) odobrilo navedeni sporazum koji je priložen toj odluci (SL 2020., L 29, str. 7.).

4

U skladu s člankom 86. stavcima 2. i 3. Sporazuma o povlačenju, naslovljenim „Predmeti koji su u tijeku pred Sudom Europske unije”:

„2.   Sud Europske unije ostaje nadležan za sve postupke koje je pokrenula Ujedinjena Kraljevina i postupke pokrenute protiv Ujedinjene Kraljevine prije isteka prijelaznog razdoblja.

3.   Za potrebe ovog poglavlja, postupci pred Sudom Europske unije smatraju se pokrenutima, a zahtjevi za odluku o prethodnom pitanju smatraju se upućenima, u trenutku upisa pismena kojim se pokreće postupak u tajništvu Suda […]”.

5

U skladu s člankom 126. Sporazuma o povlačenju, prijelazno razdoblje počelo je na dan stupanja na snagu tog sporazuma te je završilo 31. prosinca 2020.

6

Članak 119. UEEZ‑a (koji je nakon izmjene postao članak 141. UEZ‑a, a koji je postao članak 157. UFEU‑a) glasio je:

„Svaka država članica tijekom prve faze osigurava primjenu te zatim nastavlja primjenjivati načelo da se muškarci i žene jednako plaćaju za jednak rad.

Za potrebe ovog članka ‚plaća’ je redovita osnovna ili minimalna nadnica ili plaća te svako drugo primanje, bilo u gotovini ili u naravi, koju radnik prima neposredno ili posredno od svojeg poslodavca, a u vezi sa zaposlenjem.

Jednakost plaće bez diskriminacije na temelju spola znači:

[…]

7

U članku 157. UFEU‑a određuje se:

„1.   Svaka država članica osigurava primjenu načela o jednakim plaćama muškaraca i žena za jednak rad ili za rad jednake vrijednosti.

2.   Za potrebe ovog članka ‚plaća’ je redovita osnovna ili minimalna nadnica ili plaća te svako drugo primanje, bilo u gotovini ili u naravi, koju radnik prima neposredno ili posredno od svojeg poslodavca, a u vezi sa zaposlenjem.

Jednakost plaće bez diskriminacije na temelju spola znači:

[…]

[…]”

8

U članku 79. Equality Acta 2010. (Zakon o jednakosti iz 2010.), koji se odnosi na pitanje usporedivosti, propisuje se:

„(1)   Ovaj se članak primjenjuje za potrebe ovog poglavlja.

(2)   Ako je osoba A zaposlena, osoba B je osoba u usporedivoj situaciji ako se primjenjuje stavak 3. ili 4.

[…]

(4)   Ovaj se stavak primjenjuje ako:

[…]”

9

Tesco Stores trgovac je na malo koji prodaje svoje proizvode putem interneta i u 3200 prodavaonica koje se nalaze u Ujedinjenoj Kraljevini. U tim trgovinama, različitih površina, zaposleno je ukupno 250000 radnika, plaćenih po satu, koji obavljaju različite vrste poslova. To društvo također raspolaže distribucijskom mrežom koja se sastoji od 24 distribucijska centra s otprilike 11000 radnika, koji su također plaćeni po satu i koji obavljaju različite vrste poslova.

10

Tužitelji iz glavnog postupka zaposlenici su ili bivši zaposlenici društva Tesco Stores, ženskog (u daljnjem tekstu: tužiteljice iz glavnog postupka) i muškog spola, koji rade ili su radili u trgovinama tog društva. Te su stranke od veljače 2018. tužile navedeno društvo sudu koji je uputio zahtjev, Watford Employment Tribunalu (Radni sud u Watfordu, Ujedinjena Kraljevina), jer nisu imale jednaku plaću za jednak rad, protivno Zakonu o jednakosti iz 2010. i članku 157. UFEU‑a.

11

Taj je sud prekinuo postupak povodom zahtjeva navedenih stranaka muškog spola, smatrajući da ishod tih zahtjeva ovisi o ishodu zahtjeva tužiteljica iz glavnog postupka.

12

Tužiteljice iz glavnog postupka u potporu svojim zahtjevima za ostvarivanje jednake plaće u glavnom postupku ističu, s jedne strane, da su njihov rad i onaj muških radnika koje je društvo Tesco Stores zapošljavalo u distribucijskim centrima svoje mreže jednake vrijednosti i, s druge strane, da imaju pravo usporediti svoj rad i rad tih radnika, iako se on obavlja u različitim poslovnim jedinicama, i to na temelju Zakona o jednakosti iz 2010. i članka 157. UFEU‑a. Naime, u skladu s člankom 79. stavkom 4. tog zakona, u navedenim trgovinama i distribucijskim centrima primjenjuju se zajednički radni uvjeti. Osim toga, u skladu s člankom 157. UFEU‑a, radni uvjeti tužiteljica iz glavnog postupka i navedenih radnika mogu se pripisati jedinstvenom izvoru, odnosno društvu Tesco Stores.

13

To društvo osporava postojanje prava tužiteljica iz glavnog postupka da se uspoređuju s muškarcima zaposlenima u distribucijskim centrima njegove mreže s obrazloženjem da, najprije, ne postoje zajednički radni uvjeti u smislu navedenog članka 79. stavka 4. Zatim ističe da članak 157. UFEU‑a nema izravan učinak u okviru zahtjeva koji se temelje na radu jednake vrijednosti, tako da se tužiteljice iz glavnog postupka ne mogu pozivati na tu odredbu pred sudom koji je uputio zahtjev. Naposljetku i u svakom slučaju, društvo Tesco Stores tvrdi da ga se ne može kvalificirati kao „jedinstveni izvor” kojem bi se mogli pripisati radni uvjeti u trgovinama i distribucijskim centrima njegove mreže.

14

Sud koji je uputio zahtjev navodi da tužiteljice iz glavnog postupka i muški radnici uzeti kao osnova za usporedbu, iako su zaposleni u različitim poslovnim jedinicama, imaju istog poslodavca. Taj sud osim toga pojašnjava da je donio mjere upravljanja postupkom kako bi vještačenjem utvrdio imaju li poslovi tužiteljica iz glavnog postupka jednaku vrijednost kao i poslovi osoba u usporedivoj situaciji.

15

Što se tiče članka 157. UFEU‑a, sud koji je uputio zahtjev ističe da kod sudova Ujedinjene Kraljevine postoji nesigurnost u pogledu njegova izravnog učinka, koja je osobito povezana s razlikovanjem iz točke 18. presude od 8. travnja 1976., Defrenne (43/75, EU:C:1976:56), između diskriminacije koja se može utvrditi samo na temelju kriterija istovjetnosti rada i jednakosti plaće i one koja se može utvrditi isključivo na temelju izričitijih provedbenih odredbi prava Unije ili nacionalnog prava. Međutim, zahtjevi o kojima je riječ u glavnom postupku mogu ulaziti u tu drugu kategoriju, koja nema izravan učinak.

16

U tim je okolnostima Watford Employment Tribunal (Radni sud u Watfordu) odlučio prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeća prethodna pitanja:

17

Uvodno valja utvrditi da iz članka 86. Sporazuma o povlačenju, koji je stupio na snagu 1. veljače 2020., proizlazi da je Sud i dalje nadležan za odlučivanje u prethodnom postupku o zahtjevima sudova Ujedinjene Kraljevine podnesenima prije isteka prijelaznog razdoblja određenog za 31. prosinca 2020., što je slučaj s ovim zahtjevom za prethodnu odluku.

18

Svojim prvim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članak 157. UFEU‑a tumačiti na način da ima izravan učinak u sporovima između pojedinaca u kojima se poziva na nepoštovanje načela jednakosti plaća muškaraca i žena za „rad jednake vrijednosti” kako je navedeno u tom članku.

19

Kao što to proizlazi iz odluke kojom se upućuje prethodno pitanje, društvo Tesco Stores u glavnom postupku tvrdilo je da članak 157. UFEU‑a nema izravan učinak u okolnostima poput onih u glavnom postupku, u kojima radnici koji se uspoređuju obavljaju različit posao. U prilog toj tvrdnji društvo tuženik iz glavnog postupka u svojim očitovanjima podnesenima Sudu tvrdi da je kriterij „rad jednake vrijednosti”, za razliku od onoga koji se odnosi na „jednak rad”, potrebno pobliže odrediti odredbama nacionalnog prava ili prava Unije. Osim toga, razmatranja Suda u točkama 18. do 23. presude od 8. travnja 1976., Defrenne (43/75, EU:C:1976:56) i njegova kasnija sudska praksa potvrđuju takvo tumačenje. Konkretno, prema mišljenju tog društva, pozivanje na načelo jednakosti plaća muškaraca i žena u okviru usporedbe rada jednake vrijednosti u biti se temelji na tvrdnji o diskriminaciji koja se može utvrditi isključivo na temelju odredbi koje su izričitije od onih članka 157. UFEU‑a.

20

Najprije valja primijetiti da se samim tekstom članka 157. UFEU‑a ne može poduprijeti to tumačenje. U skladu s njim, svaka država članica osigurava primjenu načela o jednakosti plaća muškaraca i žena za jednak rad ili za rad jednake vrijednosti. Dakle, tim se člankom jasno i precizno nameće obveza postizanja rezultata te je on obvezujući u pogledu „jednakog rada” i „rada jednake vrijednosti”.

21

Stoga je Sud već presudio, s obzirom na to da je članak 157. UFEU‑a obvezujući, da se zabrana diskriminacije između muškaraca i žena nameće ne samo djelovanju javnih tijela već obuhvaća sve ugovore kojima se kolektivno uređuju radni odnosi i ugovori između pojedinaca (presuda od 8. svibnja 2019., Praxair MRC, C‑486/18, EU:C:2019:379, t. 67. i navedena sudska praksa).

22

Prema ustaljenoj sudskoj praksi Suda, ta odredba proizvodi izravne učinke stvaranjem za pojedince prava koja nacionalni sudovi moraju štititi (vidjeti u tom smislu presudu od 7. listopada 2019., Safeway, C‑171/18, EU:C:2019:839, t. 23. i navedenu sudsku praksu).

23

Stoga se na načelo uvedeno tim člankom može pozvati pred nacionalnim sudovima, osobito u slučaju diskriminacije koja svoj neposredan izvor ima u zakonskim odredbama ili kolektivnim ugovorima kao i u slučaju kad se rad obavlja u istom poduzeću ili privatnoj ili javnoj službi (vidjeti u tom smislu presude od 8. travnja 1976., Defrenne, 43/75, EU:C:1976:56, t. 40. i od 13. siječnja 2004., Allonby, C‑256/01, EU:C:2004:18, t. 45.).

24

U točkama 18. i 21. do 23. presude od 8. travnja 1976., Defrenne (43/75, EU:C:1976:56) Sud je osobito istaknuo da se diskriminacija koja proizlazi iz zakonskih odredbi ili kolektivnih ugovora ubraja među one koje se mogu utvrditi samo na temelju kriterija istovjetnosti rada i jednakosti plaća iz članka 119. UEEZ‑a (koji je nakon izmjene postao članak 141. UEZ‑a, a koji je postao članak 157. UFEU‑a), za razliku od one koja se može utvrditi isključivo na temelju izričitijih provedbenih odredbi. Dodao je da isto vrijedi i u slučaju nejednake plaće muškaraca i žena za jednak rad koji se obavlja u istoj poslovnoj jedinici ili privatnoj ili javnoj službi te da u takvoj situaciji sud može utvrditi sve činjenične elemente koji mu omogućuju da ocijeni prima li radnica ženskog spola plaću nižu od plaće radnika muškog spola koji obavlja jednake zadatke.

25

Sud je pojasnio da u sličnoj situaciji sud može utvrditi sve činjenične elemente koji mu omogućuju da ocijeni prima li radnica ženskog spola plaću nižu od one radnika muškog spola koji obavlja jednak rad ili rad jednake vrijednosti (vidjeti u tom smislu presudu od 11. ožujka 1981., Worringham i Humphreys, 69/80, EU:C:1981:63, t. 23.).

26

Osim toga, Sud je presudio da se člankom 119. UEEZ‑a (koji je nakon izmjene postao članak 141. UEZ‑a, a koji je postao članak 157. UFEU‑a) nalaže primjena načela jednakosti plaća muškaraca i žena u slučaju jednakog rada ili, u skladu s ustaljenom sudskom praksom, rada jednake vrijednosti (vidjeti u tom smislu presudu od 4. veljače 1988., Murphy i dr., 157/86, EU:C:1988:62, t. 9.).

27

Osim toga, tim se člankom uspostavlja načelo prema kojem jednak rad ili rad kojem se pripisuje jednaka vrijednost mora biti jednako plaćen, neovisno o tome obavlja li ga muškarac ili žena, što predstavlja specifičan izraz općeg načela jednakosti, kojim se zabranjuje različito postupanje u usporedivim situacijama, osim ako je razlikovanje objektivno opravdano (vidjeti u tom smislu presudu od 26. lipnja 2001., Brunnhofer, C‑381/99, EU:C:2001:358, t. 27. i 28. i navedenu sudsku praksu).

28

Također valja podsjetiti na to da je doseg pojmova „jednak rad”, „isto radno mjesto” i „rad jednake vrijednosti” iz članka 157. UFEU‑a isključivo kvalitativan jer se odnosi isključivo na prirodu rada koji su dotične osobe stvarno obavile (vidjeti u tom smislu presudu od 26. lipnja 2001., Brunnhofer, C‑381/99, EU:C:2001:358, t. 42. i navedenu sudsku praksu).

29

Stoga iz ustaljene sudske prakse proizlazi da, suprotno onomu što tvrdi društvo Tesco Stores, izravan učinak članka 157. UFEU‑a nije ograničen na situacije u kojima radnici različitog spola koji se uspoređuju obavljaju „jednak rad”, ali ne i „rad jednake vrijednosti”.

30

U tom kontekstu, pitanje obavljaju li dotični radnici „jednak rad” ili „rad jednake vrijednosti”, kako je to navedeno u članku 157. UFEU‑a, predmet je činjenične ocjene suda. U tom pogledu valja podsjetiti na to da je na nacionalnom sudu, koji je jedini nadležan za utvrđivanje i ocjenu činjenica, da utvrdi može li se, s obzirom na konkretnu narav djelatnosti koje obavljaju ti radnici, tim djelatnostima pripisati jednaka vrijednost (vidjeti u tom smislu presude od 31. svibnja 1995., Royal Copenhagen, C‑400/93, EU:C:1995:155, t. 42. i od 26. lipnja 2001., Brunnhofer, C‑381/99, EU:C:2001:358, t. 49. i navedenu sudsku praksu).

31

Osim toga, valja naglasiti da tu ocjenu treba razlikovati od kvalifikacije pravne obveze koja proizlazi iz tog članka 157. UFEU‑a, koja, kao što je to istaknuto u točki 20. ove presude, jasno i precizno nameće obvezu postizanja rezultata.

32

Prethodno tumačenje potvrđuje cilj članka 157. UFEU‑a, odnosno uklanjanje svake diskriminacije na temelju spola za jednak rad ili rad jednake vrijednosti s obzirom na sve aspekte i uvjete plaće.

33

U tom pogledu valja istaknuti da je načelo jednakosti plaća muškaraca i žena za jednak rad ili za rad jednake vrijednosti iz te odredbe dio temelja Unije (vidjeti u tom smislu presudu od 3. listopada 2006., Cadman, C‑17/05, EU:C:2006:633, t. 28. i navedenu sudsku praksu).

34

Osim toga, valja istaknuti, s jedne strane, da Unija, u skladu s člankom 3. stavkom 3. drugim podstavkom UEU‑a, promiče, među ostalim, jednakost muškaraca i žena. S druge strane, člankom 23. Povelje o temeljnim pravima Europske unije zahtijeva se da ravnopravnost žena i muškaraca mora biti osigurana u svim područjima, uključujući zapošljavanje, rad i plaću.

35

S obzirom na te elemente, valja smatrati da tumačenje prema kojem, kada je riječ o izravnom učinku članka 157. UFEU‑a, treba napraviti razliku ovisno o tome poziva li se na načelo jednakosti plaća muškaraca i žena za „jednak rad” ili za „rad jednake vrijednosti” ugrožava koristan učinak tog članka kao i ostvarenje cilja koji se njime nastoji postići.

36

Osim toga, valja podsjetiti na to da, kada se razlike u uvjetima plaće radnika koji obavljaju jednak rad ili rad jednake vrijednosti ne mogu pripisati jedinstvenom izvoru, nedostaje subjekt koji je odgovoran za nejednakost i koji bi mogao ponovno uspostaviti jednako postupanje, tako da takva situacija nije obuhvaćena tom odredbom (vidjeti u tom smislu presude od 17. rujna 2002., Lawrence i dr., C‑320/00, EU:C:2002:498, t. 17. i 18. i od 13. siječnja 2004., Allonby, C‑256/01, EU:C:2004:18, t. 46.). Iz toga slijedi da je situacija u kojoj se uvjeti plaće radnika različitog spola koji obavljaju jednak rad ili rad jednake vrijednosti mogu pripisati jedinstvenom izvoru obuhvaćena člankom 157. UFEU‑a te da se rad i plaća tih radnika mogu usporediti na temelju tog članka, čak i ako oni obavljaju svoj posao u različitim poslovnim jedinicama.

37

Stoga valja smatrati da se pred nacionalnim sudovima može pozivati na članak 157. UFEU‑a u sporu koji se temelji na radu jednake vrijednosti koji obavljaju radnici različitog spola zaposleni kod istog poslodavca i u njegovim različitim poslovnim jedinicama jer on čini takav jedinstveni izvor.

38

U ovom slučaju iz zahtjeva za prethodnu odluku proizlazi kako je očito da društvo Tesco Stores, u svojstvu poslodavca, čini jedinstveni izvor kojem se mogu pripisati uvjeti plaće radnika koji obavljaju svoj posao u trgovinama i distribucijskim centrima kojima ono raspolaže i koje bi moglo biti odgovorno za eventualnu diskriminaciju zabranjenu na temelju članka 157. UFEU‑a, što je na sudu koji je uputio zahtjev da provjeri.

39

S obzirom na sva prethodna razmatranja, na prvo pitanje valja odgovoriti tako da članak 157. UFEU‑a treba tumačiti na način da ima izravan učinak u sporovima između pojedinaca u kojima se poziva na nepoštovanje načela jednakosti plaća muškaraca i žena za „rad jednake vrijednosti”, kako je navedeno u tom članku.

40

Uzimajući u obzir odgovor na prvo pitanje, na drugo pitanje nije potrebno odgovoriti.

41

Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.

Slijedom navedenog, Sud (drugo vijeće) odlučuje:

Članak 157. UFEU‑a treba tumačiti na način da ima izravan učinak u sporovima između pojedinaca u kojima se poziva na nepoštovanje načela jednakosti plaća muškaraca i žena za „rad jednake vrijednosti”, kako je navedeno u tom članku.