–

za J. i druge, K. Boele, advocaat,

–

za nizozemsku vladu, P. Huurnink, M. K. Bulterman i M. H. S. Gijzen, u svojstvu agenata,

–

za njemačku vladu, u početku T. Henze, R. Kanitz i J. Möller, a zatim potonja dvojica, u svojstvu agenata,

–

za vladu Helenske Republike, S. Chala, C. Fatourou i G. Konstantinos, u svojstvu agenata,

–

za Europsku komisiju, G. Wils i J. Tomkin, u svojstvu agenata,

1

Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje članka 11. stavka 1. Uredbe (EU) 2016/399 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. ožujka 2016. o Zakoniku Unije o pravilima kojima se uređuje kretanje osoba preko granica (Zakonik o schengenskim granicama) (SL 2016., L 77, str. 1.) (u daljnjem tekstu: Zakonik o schengenskim granicama).

2

Zahtjev je upućen u okviru spora između Staatssecretarisa van Justitie en Veiligheid (državni tajnik za pravosuđe i sigurnost, Nizozemska) (u daljnjem tekstu: državni tajnik) i J. i drugih, državljana trećih zemalja koji imaju svojstvo pomoraca, u vezi s odbijanjem otiskivanja izlaznog pečata iz schengenskog prostora u njihove putovnice u trenutku njihova stupanja u službu na brodove koji su dugotrajno pristali u luci Rotterdam (Nizozemska).

3

Uvodne izjave 6. i 15. Zakonika o schengenskim granicama glase:

[…]

4

Člankom 1. tog zakonika naslovljenim „Predmet i načela” propisuje se:

„Ovom se Uredbom predviđa nepostojanje nadzora državne granice u odnosu na osobe koje prelaze unutarnje granice država članica Unije.

Njome se utvrđuju pravila nadzora državne granice u odnosu na osobe koje prelaze vanjske granice država članica Unije.”

5

Članak 2. navedenog zakonika, naslovljen „Definicije”, glasi:

„Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se sljedeće definicije::

[…]

[…]

[…]”

6

U skladu s člankom 5. Zakonika o schengenskim granicama, naslovljenim „Prelazak vanjskih granica”:

„1.   Vanjske se granice mogu prijeći samo na graničnim prijelazima i tijekom utvrđenog radnog vremena. Radno vrijeme je jasno naznačeno na graničnim prijelazima koji nisu otvoreni 24 sata dnevno.

Države članice u skladu s člankom 39. dostavljaju Komisiji popis svojih graničnih prijelaza.

2.   Odstupajući od stavka 1., izuzeci od obveze prelaženja vanjskih granica samo na graničnim prijelazima i tijekom utvrđenog radnog vremena mogu se dopustiti:

[…]

[…]”

7

Člankom 6. tog zakonika, naslovljenim „Uvjeti ulaska državljana trećih zemalja”, propisuje se:

„1.   Za planirani boravak na državnom području država članica u trajanju od ne više od 90 dana u bilo kojem razdoblju od 180 dana, koje podrazumijeva uzimanje u obzir razdoblja od 180 dana koje prethodi svakom danu boravka, uvjeti ulaska za državljane trećih zemalja su sljedeći:

[…]

2.   Za potrebe provedbe stavka 1., datum ulaska smatra se prvim danom boravka na državnom području država članica, a datum izlaska smatra se zadnjim danom boravka na državnom području država članica. Razdoblja boravka dopuštena prema boravišnoj dozvoli ili dugotrajnoj vizi ne uzimaju se u obzir kod izračuna trajanja boravka na državnom području država članica.

[…]

5.   Odstupajući od stavka 1.:

[…]

[…]”

8

Člankom 8. stavkom 3. Zakonika o schengenskim granicama, naslovljenim „Granična kontrola osoba”, propisuje se:

„Državljani trećih zemalja prilikom ulaska i izlaska podliježu temeljitim kontrolama kako slijedi:

[…]

[…]”

9

Članak 11. tog zakonika, naslovljen „Otiskivanje pečata u putne isprave”, glasi:

„1.   U putne isprave državljana trećih zemalja sustavno se otiskuje pečat prilikom ulaska i izlaska. Ulazni i izlazni pečat posebno se otiskuju u:

[…]

3.   Ulazni i izlazni pečat ne otiskuje se:

[…]

[…]”

10

Člankom 13. navedenog zakonika, naslovljenim „Zaštita državne granice”, u stavku 1. određuje se:

„Glavna je svrha zaštite državne granice sprečavanje neovlaštenih prelazaka granice, suzbijanje prekograničnog kriminaliteta i poduzimanje mjera protiv osoba koje su nezakonito prešle granicu. […]”

11

Člankom 19. istog zakonika, naslovljenim „Posebna pravila za različite vrste granica i prijevoznih sredstava koja se [koriste za prelazak vanjskih granica]”, određuje se:

„Posebna pravila navedena u Prilogu VI. primjenjuju se na kontrole koje se provode na različitim vrstama granica i nad [različitim] prijevoznim sredstvima koja se koriste pri prelasku graničnih prijelaza.

Ta posebna pravila mogu sadržavati odstupanja od članaka 5 i 6. te od članaka od 8. do 14.”

12

Člankom 20. stavkom 1. Zakonika o schengenskim granicama, naslovljenim „Posebna pravila za kontrole određenih kategorija osoba”, određuje se:

„Posebna pravila navedena u Prilogu VII. primjenjuju se na kontrole sljedećih kategorija osoba:

[…]

[…]

Ta posebna pravila mogu sadržavati odstupanja od članaka 5. i 6. te od članaka od 8. do 14.”

13

Prilog VI. tom zakoniku odnosi se, prema vlastitom naslovu, na „[p]osebna pravila za različite vrste granica i različita prijevozna sredstva koja se koriste za prelazak vanjskih granica država članica”.

14

Točka 3. tog priloga, naslovljena „Morske granice”, sadržava točku 3.1., koja je pak naslovljena „Opći postupci kontrole u pomorskom prometu”, koja glasi:

„3.1.1. „Kontrole brodova provode se u luci dolaska ili luci polaska, ili na području namijenjenom za tu svrhu, koje se nalazi u neposrednoj blizini plovila, ili na plovilu u teritorijalnim vodama kako [su definirane] Konvencijom Ujedinjenih naroda o pravu mora [, potpisanom u Montego Bayu 10. prosinca 1982., koja je na snagu stupila 16. studenoga 1994., Kraljevina Nizozemska ju je ratificirala 28. lipnja 1996. i odobrena je u ime Europske zajednice Odlukom Vijeća 98/392/EZ od 23. ožujka 1998. (SL 1998., L 179, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 4., svezak 2., str. 86.)]. Države članice mogu sklopiti sporazume u skladu s kojima se kontrole također mogu obavljati tijekom prelazaka ili nakon dolaska ili odlaska broda iz državnog područja treće zemlje, poštujući načela utvrđena u točki 1.1.4.

[…]

3.1.5. Kapetan broda pravodobno i u skladu s važećim pravilima dotične luke obavješćuje nadležna tijela o polasku broda.”

15

Prilog VII. navedenom zakoniku, naslovljen „Posebna pravila za određene kategorije osoba”, sadržava točku 3., koja je pak naslovljena „Pomorci”, koja glasi:

„Odstupajući od članaka 5. i 8., države članice mogu pomorcima koji imaju pomorsku identifikacijsku ispravu, izdanu u skladu s Konvencijom o osobnim ispravama pomoraca br. 108 (iz 1958.) ili br. 185 (iz 2003.) Međunarodne organizacije rada (ILO), Konvencijom o olakšicama u međunarodnom pomorskom prometu (Konvencija FAL) i dotičnim nacionalnim pravom, odobriti da uđu na državno područje država članica odlaženjem na kopno u okviru područja luke u koju njihovi brodovi pristaju ili u okviru susjednih općina, ili da izađu s državnog područja država članica povratkom na svoje brodove, bez da se pojave na graničnom prijelazu, pod uvjetom da se nalaze na popisu posade broda kojem pripadaju, koji je prethodno dostavljen nadležnim tijelima radi kontrole.

[…]”

16

Člankom 35. stavkom 1. Uredbe br. 810/2009, kako je izmijenjena Uredbom (EU) br. 610/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. (SL 2013., L 182, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 12., str. 285. i ispravak SL 2014., L 225, str. 91.) (u daljnjem tekstu: Zakonik o vizama), naslovljenim „Vize čije je izdavanje zatraženo na vanjskim granicama”, propisuje se:

„1.   U iznimnim slučajevima vize se mogu izdavati na graničnim prijelazima, ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

[…]

17

Člankom 36. tog zakonika, naslovljenim „Vize koje se na vanjskoj granici izdaju pomorcima u tranzitu”, predviđa se:

„1.   Pomorcu kojem je potrebna viza pri prelasku vanjskih granica država članica može se na granici izdati viza u svrhu tranzita ako:

2.   Prije izdavanja vize na granici pomorcu u tranzitu, nadležna nacionalna tijela dužna su poštovati pravila iz Priloga IX., dijela 1. te osigurati da su bile razmijenjene informacije o tom pomorcu korištenjem valjano popunjenog obrasca za pomorce u tranzitu, kako je navedeno u Prilogu IX., dijelu 2.

[…]”

18

Prilog IX. navedenog zakonika sastoji se od dijela 1., koji, u skladu s vlastitim naslovom, određuje „[p]ravila za izdavanje vize na granici pomorcima u tranzitu koji podliježu zahtijevanju vize”. Dijelom 2. tog priloga predviđa se uzorak obrasca koji se odnosi na pomorce u tranzitu koji podliježu zahtijevanju vize.

19

Osoba J. i drugi su pomorci državljani trećih zemalja koji su u schengenski prostor ušli kroz međunarodnu zračnu luku Schiphol u Amsterdamu (Nizozemska), nakon čega su kopnenim putem stigli u pomorsku luku Rotterdam radi stupanja u službu na specijalizirane brodove, koji samostalno plove, a koji su dugotrajno pristali u toj luci, kako bi na tim brodovima, a da pritom ne napuste navedenu luku, obavljali razne poslove koji su namijenjeni postavljanju, među ostalim, naftnih platformi i cjevovoda u moru. Nakon isteka razdoblja rada na brodu, koji je, ovisno o slučaju, iznosio pet ili deset tjedana, ti pomorci su ili kopnenim putem došli u međunarodnu zračnu luku Schipol u Amsterdamu ili su otplovili na dotičnom brodu.

20

Kada su, na različite datume tijekom siječnja do ožujka 2016., ti pomorci stupili pred Zeehavenpolitie Rotterdam (Policija pomorske luke u Rotterdamu, Nizozemska), nacionalno tijelo nadležno za nadzor državne granice u luci Rotterdam, što je bio korak prema ostvarenju njihove namjere da se ukrcaju na brod koji je pristao u toj luci, to je tijelo, odstupajući od prakse koju je ranije slijedilo, odbilo otisnuti izlazni pečat u njihove putne isprave jer nije bio određen točan datum kada će dotični brod stvarno napustiti navedenu luku i posljedično schengenski prostor.

21

Osoba J. i drugi te određeni brodari, odnosno društva C. i H. i drugi, podnijeli su državnom tajniku upravne prigovore kako bi osporili ta odbijanja. Naglašavajući da su nizozemska tijela, u skladu sa svojom ustaljenom praksom, takav pečat pomorcima uvijek izdavala u trenutku njihova stupanja u službu, neovisno o tome hoće li oni u kratkom roku napustiti luku na brodu, pomorci su tvrdili da je nova praksa Policije pomorske luke dovela do toga da, kao državljanima trećih zemalja koji su, u načelu, ovlašteni ostati u schengenskom prostoru najviše 90 dana tijekom razdoblja od 180 dana, trajanje dopuštenog boravka dotičnih pomoraca u schengenskom prostoru brže ističe. Štoviše, s obzirom na to da su dužni pričekati istek roka od 180 dana prije ponovnog ulaska u schengenski prostor, ti pomorci trpe gubitak prihoda.

22

Odlukama donesenima tijekom lipnja i srpnja 2016. državni tajnik je, s jedne strane, odbacio te upravne prigovore kao nedopuštene u dijelu u kojem su ih podnijeli brodari i, s druge strane, odbio ih kao neosnovane u dijelu u kojem su ih podnijeli pomorci jer sama činjenica da se pomorac ukrcava na brod ne znači da on izlazi iz schengenskog prostora u smislu članka 11. stavka 1. Zakonika o schengenskim granicama. Do takvog izlaska će doći samo ako dotični pomorac dođe na brod ili se nalazi na brodu čiji kapetan je obavijestio Policiju pomorske luke Rotterdam o polasku broda i da potom taj brod zajedno s ukrcanim pomorcima stvarno napusti luku.

23

Četirima presudama od 17. svibnja 2017. rechtbank Den Haag (Sud u Haagu, Nizozemska) prihvatio je tužbe koje su podnijeli osoba J. i drugi protiv tih odluka s obrazloženjem da su dotični pomorci, prilikom njihova stupanja u službu, prešli vanjsku granicu država članica i izašli iz schengenskog prostora, u smislu članka 11. stavka 1. Zakonika o schengenskim granicama. Naime, iz režima odstupanja predviđenog u članku 11. stavku 3. točki (c) i Prilogu VII. tom zakoniku, koji se odnosi na pomorce koji odlaze na kopno prilikom pristajanja, proizlazi da zakonodavac Unije smatra da kad se pomorci iskrcavaju s broda koji se nalazi u pomorskoj luci ili se ukrcavaju na brod oni prelaze vanjsku granicu. Ta je ocjena potkrijepljena člankom 36. i odredbama Priloga IX. Zakoniku o vizama, na temelju kojih nadležna nacionalna tijela mogu pomorcu izdati tranzitnu vizu za trajanje putovanja od zračne luke ulaska do luke u kojoj stupaju u službu.

24

Državni tajnik pred Raadom van State (Državno vijeće, Nizozemska) podnio je žalbu protiv tih presuda.

25

Taj sud ističe da brodovi redovito ostaju privezani u pomorskim lukama, poput luke Rotterdam, tijekom više mjeseci. Osim toga, informacije koje je dostavio državni tajnik ne omogućuju dovođenje u pitanje tvrdnje koja je iznesena pred navedenim sudom, prema kojoj nadležna tijela više država članica otiskuju izlazni pečat tijekom stupanja pomoraca u službu, neovisno o tome napušta li brod na koji su se ukrcali luku u kratkom roku.

26

Sud koji je uputio zahtjev smatra da iz Zakonika o schengenskim granicama ne proizlazi jasno u kojem trenutku se treba smatrati da je pomorac, koji je u schengenski prostor ušao kroz zračnu luku i nakon čega je kopnenim putem doputovao u pomorsku luku, poput luke Rotterdam, kako bi se ukrcao na brod koji je dugotrajno pristao, izašao iz schengenskog prostora. Konkretno, nije moguće jasno utvrditi zahtijeva li takav izlazak stvarni odlazak iz schengenskog prostora. Naime, Zakonikom o schengenskim granicama ne definira se pojam „izlazak” iz članka 11. stavka 1. tog zakonika niti se određuje na kojem točno mjestu se nalaze vanjske granice država članica ni kada se one prelaze. Stoga je odgovor na pitanje treba li izlazni pečat biti otisnut, i u slučaju potvrdnog odgovora, u kojem trenutku treba biti otisnut, neizvjestan.

27

U tim je okolnostima Raad van State (Državno vijeće) odlučio prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeće prethodno pitanje:

„Treba li članak 11. stavak 1. [Zakonika o schengenskim granicama] tumačiti na način da državljanin treće zemlje koji je prethodno ušao u schengenski prostor, primjerice preko međunarodne zračne luke, u smislu Zakonika o schengenskim granicama, napušta schengenski prostor čim se kao pomorac ukrca na brod koji se već nalazi u pomorskoj luci kao vanjskoj granici, neovisno o tome hoće li napustiti pomorsku luku s tim brodom i, ako hoće, neovisno o tome kada će se to dogoditi? Ili se, da bi bila riječ o izlasku, prvo mora utvrditi da će pomorac napustiti pomorsku luku s dotičnim brodom i, ako hoće, primjenjuje li se onda najdulji rok unutar kojeg mora uslijediti isplovljavanje te kada se u tom slučaju mora otisnuti izlazni pečat? Ili se ‚izlaskom’ smatra neki drugi trenutak, eventualno pod drugim pretpostavkama?”

28

Svojim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članak 11. stavak 1. Zakonika o schengenskim granicama tumačiti na način da se, kada se pomorac koji ima svojstvo državljanina treće zemlje ukrca na brod koji je dugotrajno pristao u pomorskoj luci države koja je dio schengenskog prostora radi obavljanja posla na brodu, izlazni pečat treba, kada je njegovo otiskivanje predviđeno tim zakonikom, otisnuti u putne isprave tog pomorca u trenutku njegova stupanja u službu, čak i ako navedeni brod ne napusti navedenu luku u kratkom roku, ili u nekom kasnijem trenutku u odnosu na to stupanje u službu i, u tom potonjem slučaju, u kojem točno trenutku.

29

Iz elemenata koje je dostavio sud koji je uputio zahtjev proizlazi da dugotrajno pristajanje predstavlja praksu u pomorskom sektoru u okviru koje brodovi ostaju na doku ili usidreni u luci tijekom razdoblja koje može dosegnuti više mjeseci, pri čemu ukrcani pomorci borave u toj luci tijekom cijelog ili dijela razdoblja tijekom kojeg su se ukrcali kako bi obavljali posao na brodu.

30

Kako bi se odgovorilo na postavljeno pitanje, treba uvodno podsjetiti da su predmet i načela Zakonika o schengenskim granicama, kao što to proizlazi iz njegova članka 1., razviti Uniju kao zajedničko područje slobode kretanja bez unutarnjih granica i utvrditi u tu svrhu pravila nadzora u odnosu na osobe koje prelaze vanjske granice država koje su dio schengenskog prostora (vidjeti u tom smislu presudu od 14. lipnja 2012., Association nationale d’assistance aux frontières pour les étrangers, C‑606/10, EU:C:2012:348, t. 23.).

31

Na temelju članka 2. točke 2. tog zakonika, pojam „vanjske granice” u smislu te odredbe obuhvaća, među ostalim, kopnene granice i granice na moru država članica „i njihove zračne [i] pomorske luke”, ako se ne radi o „unutarnjim granicama” u smislu istog zakonika, pri čemu se potonji pojam odnosi, u skladu s točkom 1. podtočkama (b) i (c) tog članka, među ostalim, na zračne luke država članica za unutarnje letove i pomorske luke tih država za redovne unutarnje trajektne linije.

32

Prema članku 5. stavku 1. Zakonika o schengenskim granicama, „vanjske granice” se u smislu tog zakonika načelno mogu prijeći samo na graničnim prijelazima, o kojima države članice trebaju obavijestiti Komisiju. U skladu s člankom 2. točkom 8. navedenog zakonika, izraz „granični prijelaz” znači svaki granični prijelaz koji su nadležna tijela odobrila za prelazak tih vanjskih granica.

33

U skladu s člankom 11. stavkom 1. Zakonika o schengenskim granicama, u putne isprave državljana trećih zemalja se, u načelu, sustavno mora otiskivati pečat prilikom „ulaska” (u) schengenski prostor i „izlaska” (iz) schengenskog prostora. Kao što je Sud već imao priliku pojasniti, dozvola ulaska ili izlaska izdaje se takvim pečatom (presuda od 26. srpnja 2017., Jafari, C‑646/16, EU:C:2017:586, t. 52.).

34

U ovom je slučaju nesporno, s jedne strane, da su i međunarodna zračna luka Schiphol u Amsterdamu i pomorska luka Rotterdam, koje se obje nalaze na državnom području Nizozemske, „zračna luka” i „pomorska luka” obuhvaćene pojmom „vanjske granice” schengenskog prostora, kako je definiran u članku 2. točki 2. Zakonika o schengenskim granicama, i, s druge strane, da je Kraljevina Nizozemska obavijestila Komisiju da cijela ta pomorska luka čini „granični prijelaz” u smislu članka 2. točke 8. tog zakonika.

35

Osim toga, također nije sporno da su pomorci o kojima je riječ u glavnom postupku ušli u schengenski prostor kroz međunarodnu zračnu luku Schiphol u Amsterdamu, i u tom trenutku su nadležna nizozemska tijela u njihove putne isprave otisnula ulazni pečat koji je predviđen člankom 11. stavkom 1. Zakonika o schengenskim granicama, i da su ti pomorci potom kopnenim putem stigli u pomorsku luku Rotterdam radi stupanja u službu na brod koji je dugotrajno pristao u toj luci, na kojem su obavljali svoj posao a da on nije napustio navedenu luku. Nesporno je da su nakon tog razdoblja rada na brodu navedeni pomorci, ovisno o slučaju, ili došli kopnenim putem u međunarodnu zračnu luku Schipol u Amsterdamu ili napustili luku na dotičnom brodu.

36

U tom kontekstu postavlja se pitanje u kojem trenutku, u drugoj od tih situacija, treba u putne isprave tih pomoraca otisnuti izlazni pečat predviđen člankom 11. stavkom 1. Zakonika o schengenskim granicama.

37

Osoba J. i drugi te vlada Helenske Republike tvrde da pomorci o kojima je riječ u glavnom postupku izlaze iz schengenskog prostora u trenutku njihova stupanja u službu na nekom brodu koji je pristao u pomorskoj luci Rotterdam jer upravo u tom trenutku prelaze vanjsku granicu koja se nalazi u toj luci stupivši na granični prijelaz. Stoga izlazni pečat iz te odredbe treba u putne isprave tih pomoraca otisnuti na dan njihova stupanja u službu, bez obzira na to kada inače dotični brod isplovljava.

38

Nasuprot tomu, nizozemska i njemačka vlada te Komisija u biti tvrde da pomorci o kojima je riječ u glavnom postupku izlaze iz schengenskog prostora u trenutku kada brod na koji su se ukrcali stvarno napusti dotičnu pomorsku luku s tim pomorcima. U tom pogledu te vlade naglašavaju da izlazak iz tog prostora zahtijeva da dotični pomorci prijeđu zemljopisnu vanjsku granicu schengenskog prostora, koja nije određena Zakonikom o schengenskim granicama, već Konvencijom Ujedinjenih naroda o pravu mora, kojom se ta granica načelno utvrđuje na udaljenosti od 12 morskih milja mjerenih od polaznih crta koje su određene u skladu s tom konvencijom u teritorijalnim vodama dotičnih država članica. Prema mišljenju nizozemske vlade i Komisije, izlazni pečat predviđen člankom 11. stavkom 1. tog zakonika treba u putne isprave tih pomoraca otisnuti u razumnom roku ili neposredno prije isplovljavanja dotičnog broda. Njemačka vlada pak smatra da taj pečat treba otisnuti na dan izlaska iz schengenskog prostora kada je utvrđen datum isplovljavanja tog broda.

39

Kako bi se odredio trenutak u kojem treba otisnuti izlazni pečat, u skladu s člankom 11. stavkom 1. Zakonika o schengenskim granicama, u putne isprave pomorca koji se nalazi u situaciji opisanoj u točki 28. ove presude, valja prvo ispitati u kojem trenutku treba smatrati da je pomorac izašao iz schengenskog prostora kako bi se potom, s obzirom na trenutak tog izlaska, odredio trenutak u kojem nadležna nacionalna tijela trebaju otisnuti izlazni pečat predviđen tom odredbom.

40

Kad je riječ, kao prvo, o određivanju trenutka izlaska iz schengenskog prostora, valja podsjetiti da, u skladu s ustaljenom sudskom praksom Suda, iz zahtjeva za ujednačenu primjenu prava Unije kao i načela jednakosti proizlazi da odredbu prava Unije koja ne sadržava izričito upućivanje na pravo država članica radi određivanja njezina smisla i dosega treba u pravilu autonomno i ujednačeno tumačiti u cijeloj Uniji, neovisno o kvalifikacijama koje se koriste u državama članicama i uzimajući u obzir ne samo njegov tekst već i kontekst i ciljeve propisa kojeg je dio (vidjeti u tom smislu, među ostalim, presude od 9. studenoga 2017., Maio Marques da Rosa, C‑306/16, EU:C:2017:844, t. 38. i od 3. listopada 2019., X (Dugotrajni rezidenti – Siguran, redovit i dostatan izvor sredstava), C‑302/18, EU:C:2019:830, t. 26.).

41

Iz toga proizlazi da uslijed nepostojanja upućivanja, u članku 11. stavku 1. Zakonika o schengenskim granicama, na nacionalno pravo pojam „izlazak” koji se nalazi u toj odredbi treba smatrati autonomnim pojmom prava Unije čiji smisao i doseg trebaju biti istovjetni u svim državama članicama. Prema tome, na Sudu je da daje ujednačeno tumačenje tog pojma u pravnom poretku Unije.

42

Što se tiče ponajprije teksta članka 11. stavka 1. Zakonika o schengenskim granicama, s obzirom na to da ni ta odredba ni bilo koja druga odredba tog zakonika, konkretno njegov članak 2., ne sadržavaju definiciju pojma „izlazak” iz schengenskog prostora, valja odrediti značenje i doseg tog pojma u skladu s njegovim uobičajenim smislom u svakodnevnom jeziku (vidjeti u tom smislu, među ostalim, presude od 26. srpnja 2017., Jafari, C‑646/16, EU:C:2017:586, t. 73.; od 29. srpnja 2019., Spiegel Online, C‑516/17, EU:C:2019:625, t. 65. i od 12. rujna 2019., Koton Mağazacilik Tekstil Sanayi ve Ticaret/EUIPO, C‑104/18 P, EU:C:2019:724, t. 43.).

43

Međutim, u svojem uobičajenom smislu pojam „izlazak” iz schengenskog prostora nije dvosmislen i valja ga razumjeti tako da se odnosi na fizičko kretanje osobe s mjesta koje je dio schengenskog prostora u mjesto koje nije dio tog područja (vidjeti po analogiji presude od 4. svibnja 2017., El Dakkak i Intercontinental, C‑17/16, EU:C:2017:341, t. 19. do 21., i od 31. svibnja 2018., Zheng, C‑190/17, EU:C:2018:357, t. 30.).

44

Nadalje, što se tiče konteksta članka 11. stavka 1. Zakonika o schengenskim granicama, odmah treba primijetiti da se iz članka 2. točke 11. i članka 6. stavka 2. tog zakonika već može zaključiti da osoba ne izlazi iz schengenskog prostora dok boravi na području države koja je dio tog prostora s obzirom na to da te odredbe izjednačavaju schengenski prostor s „državnim područjem država članica”.

45

Stoga sama okolnost da je osoba prešla „granični prijelaz”, u smislu članka 2. točke 8. navedenog zakonika, gdje se, kao što to proizlazi iz točke 32. ove presude, izvršava nadzor vanjskih granica koji se nalaže istim zakonikom, ne znači da je ta osoba napustila schengenski prostor ako još uvijek boravi na dijelu državnog područja države koji je dio tog prostora.

46

Iz toga slijedi da se ne može smatrati da je pomorac koji, nakon što je ušao na područje schengenskog prostora preko međunarodne zračne luke koja se nalazi u državi koja je dio tog prostora, boravi na brodu koji je pristao u jednoj od pomorskih luka te države, u razdoblju u kojem obavlja svoj posao na brodu, izašao iz schengenskog prostora.

47

Doduše, kao što je to navedeno u točki 31. ove presude, člankom 2. točkom 2. Zakonika o schengenskim granicama definira se pojam „vanjske granice” schengenskog područja kao da se odnosi, s jedne strane, na kopnene granice i granice na moru država članica i, s druge strane, među ostalim, na njihove zračne i pomorske luke, ako se ne radi o unutarnjim granicama.

48

Međutim, tom se odredbom samo nastoji, kao što to proizlazi iz njezina teksta, povezati određene zračne i pomorske luke država koje su dio schengenskog prostora s njegovim vanjskim granicama s jedinom svrhom da se, u skladu s odredbama članka 77. stavka 2. točke (b) UFEU‑a, stvarna primjena kontrola osoba koje prelaze vanjske granice schengenskog prostora olakša.

49

Naime, kao što to u biti tvrde nizozemska i njemačka vlada, kontrole koje se odnose na prijelaz granica država članica koje čine vanjske granice schengenskog prostora moraju se provoditi na mjestu koje omogućuje njihovo praktično i učinkovito uređenje a da se to mjesto ne mora nužno podudarati sa samim mjestom njihova prelaska.

50

U tom pogledu valja istaknuti da se, na temelju članka 5. stavka 2. točke (c) i članka 19. Zakonika o schengenskim granicama, u vezi s Prilogom VI. tom zakoniku, nadzor državne morske granice država članica može provesti, iznimno, izvan graničnih prijelaza iz članka 2. točke 8. tog zakonika, pri čemu se točkom 3.1.1. tog priloga u tom pogledu pojašnjava da se kontrole brodova mogu provoditi, ovisno o slučaju, u luci dolaska ili luci polaska, ili na području namijenjenom za tu svrhu, koje se nalazi u neposrednoj blizini plovila, ili na plovilu u teritorijalnim vodama, kako su definirane Konvencijom Ujedinjenih naroda o pravu mora, tijekom prelazaka ili čak, ako je sklopljen sporazum u tom smislu, na državnom području treće zemlje, nakon dolaska ili odlaska broda.

51

Usto, u skladu s člankom 5. stavkom 1. Zakonika o schengenskim granicama, u vezi s člankom 2. točkama 8. i 10. tog zakonika, nadzor vanjskih granica schengenskog prostora provodi se, u načelu, na graničnim prijelazima koje su države članice odobrile „za” prelazak tih granica te se provodi „isključivo kao odgovor” na „namjeru prelaska” takve granice ili „na čin prelaska granice”.

52

Stoga se čini da Zakonik o schengenskim granicama počiva na premisi prema kojoj će nakon nadzora državljana trećih zemalja na graničnom prijelazu u kratkom roku uslijediti stvarni prelazak vanjske granice schengenskog prostora, čak i ako dotična osoba trenutačno boravi na državnom području dotične države članice.

53

U tom smislu stupanje osobe na granični prijelaz pomorske luke države koja je dio schengenskog prostora ne može se samo po sebi izjednačiti s činjenicom da ta osoba napušta schengenski prostor, već u najboljem slučaju odražava njezinu namjeru, u većini slučajeva, da napusti taj prostor u kratkom roku.

54

Međutim, u ovom je slučaju nesporno da pomorac zaposlen na brodu koji je dugotrajno pristao u takvoj pomorskoj luci nema, u trenutku kada, za potrebe svojeg stupanja u službu na tom brodu, stupi na granični prijelaz dotične pomorske luke, namjeru napuštanja državnog područja dotične države članice u kratkom roku ni, jednako tako, schengenskog prostora.

55

Konačno, što se tiče cilja koji se želi postići člankom 11. stavkom 1. Zakonika o schengenskim granicama, valja podsjetiti da je taj zakonik dio općenitijeg okvira područja slobode, sigurnosti i pravde bez unutarnjih granica, na kojem je osigurano, u skladu s člankom 3. stavkom 2. UEU‑a i člankom 67. stavkom 2. UFEU‑a, slobodno kretanje osoba zajedno s odgovarajućim mjerama u pogledu, među ostalim, nadzora vanjskih granica (vidjeti u tom smislu presudu od 14. lipnja 2012., Association nationale d’assistance aux frontières pour les étrangers, C‑606/10, EU:C:2012:348, t. 25.).

56

Kao što to proizlazi iz uvodne izjave 6. navedenog zakonika, nadzor vanjskih granica nije samo u interesu države članice na čijim se vanjskim granicama on provodi, već je u interesu svih država članica koje su ukinule nadzor unutarnjih granica (vidjeti u tom smislu presudu od 14. lipnja 2012., Association nationale d’assistance aux frontières pour les étrangers, C‑606/10, EU:C:2012:348, t. 24.).

57

U tom kontekstu cilj je kontrole koja se provodi na graničnim prijelazima u okviru nadzora državnih granica, u skladu s člankom 2. točkom 11. Zakonika o schengenskim granicama, osigurati da se osobama može odobriti ulazak u državno područje ili izlazak iz državnog područja država članica.

58

Međutim, kao što to proizlazi iz članka 6. stavka 1. tog zakonika, državljani trećih zemalja mogu na području schengenskog prostora boraviti u trajanju od ne više od 90 dana u bilo kojem razdoblju od 180 dana, koje podrazumijeva uzimanje u obzir razdoblja od 180 dana koje prethodi svakom danu boravka.

59

U tom pogledu člankom 6. stavkom 2. Zakonika o schengenskim granicama pojašnjava se da, radi izračuna usklađenosti tog najduljeg dopuštenog trajanja boravka, „datum ulaska” i „datum izlaska” odgovaraju „[prvom danu] boravka na državnom području država članica” i „[zadnjem danu] boravka na državnom području država članica”.

60

Radi osiguranja poštovanja tih odredaba se člankom 11. stavkom 1. Zakonika o schengenskim granicama predviđa načelo prema kojem se u putne isprave državljana trećih zemalja sustavno moraju otiskivati ulazni i izlazni pečati kako bi se točno utvrdili, kao što to proizlazi iz uvodne izjave 15. tog zakonika, datum i mjesto prelaska granice.

61

Stoga, u skladu s člankom 8. stavkom 3. točkom (a) podtočkom iii. i točkom (h) podtočkom ii. navedenog zakonika, cilj je provjere ulaznog i izlaznog pečata u putnoj ispravi dotičnog državljanina treće zemlje usporedbom datuma ulaska i izlaska utvrditi boravi li osoba dulje od najvećeg dopuštenog razdoblja boravka na području schengenskog prostora.

62

Iz toga proizlazi da je otiskivanje ulaznog i izlaznog pečata usko povezano sa zadaćom nadzora koju provode nadležna nacionalna tijela, među ostalim, kratkotrajnih boravaka u schengenskom prostoru radi suzbijanja, u skladu s člankom 13. stavkom 1. Zakonika o schengenskim granicama, među ostalim, neovlaštenih prelazaka (vidjeti u tom smislu presudu od 4. rujna 2014., Air Baltic Corporation, C‑575/12, EU:C:2014:2155, t. 50. i 51.).

63

Prema tome, ne može se smatrati da je državljanin treće zemlje izašao iz schengenskog prostora dok još boravi na državnom području države koja je dio tog prostora jer bi se u protivnom takvom državljaninu, povređujući cilj koji se želi postići člankom 11. stavkom 1. Zakonika o schengenskim granicama, omogućilo da boravi u schengenskom prostoru dulje od najvećeg dopuštenog razdoblja boravka.

64

Iz svega prethodno navedenog proizlazi da se ne može smatrati da je pomorac, koji se ukrcao na brod koji je dugotrajno pristao u pomorskoj luci države koja je dio schengenskog prostora kako bi boravio u toj luci tijekom cijelog ili dijela razdoblja tijekom kojeg se ukrcao kako bi obavljao posao na brodu, izašao iz tog prostora u trenutku svojeg stupanja u službu.

65

Taj zaključak ne mogu dovesti u pitanje odredbe o odstupanju predviđene u članku 5. stavku 2. točki (c), članku 11. stavku 3. točki (c) i članku 20. stavku 1. točki (c) Zakonika o schengenskim granicama, u vezi s Prilogom VII. točkom 3. tom zakoniku, koje se odnose na boravak na kopnu pomoraca ukrcanih na brod koji je pristao u pomorskoj luci.

66

Naime, nesporno je da se te odredbe, čiji je cilj, u biti, popuštanje u režimu nadzora pomoraca koji ne borave na državnom području države članice osim u trenutku pristajanja njihova broda i u području luke u kojoj je brod pristao, oslobađajući ih, među ostalim, obveze dobivanja ulaznog ili izlaznog pečata u putne isprave, ne primjenjuju na pomorce koji rade na brodu koji je dugotrajno pristao u pomorskoj luci.

67

Iz istih razloga ni odredbe iz članaka 35. i 36. te Priloga IX. Zakoniku o vizama koje se odnose na vize izdane na vanjskim granicama i na tranzitne vize ne mogu utjecati na zaključak iz točke 64. ove presude s obzirom na to da je, u svakom slučaju, nesporno da pomorci o kojima je riječ u glavnom postupku nisu imali takve vize.

68

Kao drugo, kad je riječ o trenutku u kojem treba otisnuti izlazni pečat u putne isprave u situaciji poput one koja je opisana u točki 28. ove presude, valja podsjetiti da, prema samom tekstu članka 11. stavka 1. Zakonika o schengenskim granicama, pečat treba otisnuti „prilikom […] izlaska” iz schengenskog prostora.

69

Iz toga slijedi da se takav pečat mora otisnuti prilikom takvog izlaska, koji odgovara, kao što to proizlazi iz točaka 44. do 64. ove presude, prelasku vanjske granice schengenskog prostora.

70

Međutim, u skladu s premisom iz točke 52. ove presude, ako se utvrdi da nakon nadzora dotičnih osoba na graničnom prijelazu neće u kratkom roku uslijediti prelazak vanjske granice schengenskog prostora, važno je da nadležna nacionalna tijela otisnu u putne isprave izlazni pečat u trenutku koji je blizu trenutku tog prelaska, kako bi se osiguralo, u skladu s ciljem koji se želi postići Zakonikom o schengenskim granicama, na koji se podsjeća u točkama 60. do 63. ove presude, da ta tijela i dalje mogu nadzirati stvarno poštovanje ograničenja kratkotrajnog boravka u schengenskom prostoru, vodeći računa o stvarnom trajanju boravka tih osoba na području tog prostora.

71

U ovom je slučaju nesporno da pomorac zaposlen na brodu koji je dugotrajno pristao u pomorskoj luci države koja je dio schengenskog prostora nema, u trenutku svojeg stupanja u službu na tom brodu, namjeru napuštanja tog prostora u kratkom roku. Prema tome, takav pomorac nema pravo na otiskivanje pečata u svoje putne isprave u trenutku tog stupanja u službu.

72

Tek kad se očekuje skorašnji polazak tog broda iz takve pomorske luke prema mjestu koje se nalazi izvan schengenskog prostora treba taj izlazni pečat otisnuti u njegove putne isprave.

73

Međutim, u tom pogledu valja istaknuti da iz Priloga VI. točke 3.1.5. Zakonika o schengenskim granicama proizlazi da je kapetan broda dužan „pravodobno” i u skladu s važećim pravilima dotične luke obavijestiti nadležno tijelo o polasku broda.

74

Iz toga proizlazi da se izlazni pečat predviđen člankom 11. stavkom 1. tog zakonika mora otisnuti u putne isprave pomorca zaposlenog na brodu koji je dugotrajno pristao u pomorskoj luci države koja je dio schengenskog prostora u trenutku kad kapetan dotičnog broda obavijesti nadležna nacionalna tijela o skorašnjem polasku tog broda.

75

Svako drugo tumačenje te odredbe moglo bi olakšati zlouporabe i zaobilaženja pravila ustanovljenih pravom Unije za kratkotrajne boravke u schengenskom prostoru, omogućujući svakom pomorcu državljaninu treće zemlje da boravi bez vremenskog ograničenja u pomorskoj luci obuhvaćenoj državnim područjem države koja je dio schengenskog prostora.

76

Slijedom toga, na postavljeno pitanje valja odgovoriti da članak 11. stavak 1. Zakonika o schengenskim granicama treba tumačiti na način da, kada se pomorac koji ima svojstvo državljanina treće zemlje ukrca na brod koji je dugotrajno pristao u pomorskoj luci države koja je dio schengenskog prostora radi obavljanja posla na brodu, prije napuštanja te luke na tom brodu izlazni pečat treba, kada je njegovo otiskivanje predviđeno tim zakonikom, otisnuti u putne isprave tog pomorca ne u trenutku njegova stupanja u službu, nego kad kapetan navedenog broda obavijesti nadležna nacionalna tijela o njegovom skorašnjem polasku.

77

Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.

Slijedom navedenog, Sud (peto vijeće) odlučuje:

Članak 11. stavak 1. Uredbe (EU) 2016/399 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. ožujka 2016. o Zakoniku Unije o pravilima kojima se uređuje kretanje osoba preko granica (Zakonik o schengenskim granicama) treba tumačiti na način da, kada se pomorac koji ima svojstvo državljanina treće zemlje ukrca na brod koji je dugotrajno pristao u pomorskoj luci države koja je dio schengenskog prostora radi obavljanja posla na brodu, prije napuštanja te luke na tom brodu izlazni pečat treba, kada je njegovo otiskivanje predviđeno tim zakonikom, otisnuti u putne isprave tog pomorca ne u trenutku njegova stupanja u službu, nego kad kapetan navedenog broda obavijesti nadležna nacionalna tijela o njegovom skorašnjem polasku.