–

za Copebi SCA, N. Coutrelis, avocate,

–

za francusku vladu, D. Colas, C. Mosser i A.-L. Desjonquères, u svojstvu agenata,

–

za Europsku komisiju, B. Stromsky, X. Lewis i W. Farrell, u svojstvu agenata,

1

Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje Odluke Komisije 2009/402/EZ od 28. siječnja 2009. o planovima za nepredvidive okolnosti u sektoru voća i povrća koje je provela Francuska (SL 2009., L 127, str. 11.).

2

Zahtjev je upućen u okviru spora između Copebija SCA i Établissement national des produits de l’agriculture et de la mer (FranceAgriMer) u vezi s poništenjem naloga za plaćanje koji je protiv njega izdao FranceAgriMer, u cilju naplate iznosa koji odgovara povratu državnih potpora koje su mu isplaćene između 1998. i 2002. te odgovarajućih kamata.

3

Članak 1. točka (h) Uredbe Vijeća (EZ) br. 659/1999 od 22. ožujka 1999. o utvrđivanju detaljnih pravila primjene članka [108. UFEU‑a] (SL 1999., L 83, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 8., svezak 4., str. 16.), naslovljen „Definicije”, propisuje:

„Za potrebe ove Uredbe:

[…]

4

Članak 6. stavak 1. te uredbe, naslovljen „Formalni istražni postupak”, određuje:

„Odluka o pokretanju formalnog istražnog postupka sadrži sažeti prikaz svih bitnih činjeničnih i pravnih pitanja, obuhvaća prethodnu ocjenu predložene mjere koju je Komisija obavila kako bi utvrdila predstavlja li ona potporu te navodi moguće sumnje u pogledu njezine sukladnosti s načelima zajedničkog tržišta. Odlukom se od dotične države članice i od drugih zainteresiranih strana zahtijeva da u propisanom roku, koji u uobičajenim okolnostima ne smije biti dulji od mjesec dana, iznesu primjedbe. U valjano utemeljenim slučajevima Komisija može produljiti propisani rok.”

5

Uvodne izjave 15., 17., 24. do 27., 29. i 71. Odluke 2009/402 glase:

[…]

[…]

[…]

[…]

6

Članak 1. te odluke određuje:

„Državne potpore dodijeljene proizvođačima voća i povrća u okviru ‚planova za nepredvidive okolnosti’ koje je Francuska nezakonito provela protivno članku [108. stavku 3. UFEU‑a] u razdoblju između 1992. i 2002., nespojive su sa zajedničkim tržištem.”

7

Članak 2. navedene odluke glasi:

„1.   Francuska poduzima sve nužne mjere radi povrata nespojivih potpora iz članka 1. od njihovih korisnika.

2.   Potpore koje treba vratiti uključuju kamate od datuma od kojeg su stavljene na raspolaganje korisnicima do datuma njihova povrata.

[…]”

8

Na temelju članka 5. iste odluke:

„Ova je odluka upućena Francuskoj Republici.”

9

Oniflhor, čiji je pravni sljednik FranceAgriMer, javna je ustanova industrijskog i trgovačkog karaktera pod nadzorom Francuske Države čija je zadaća među ostalim bila jačanje gospodarske djelotvornosti sektora voća i povrća.

10

Oniflhor je između 1998. i 2002. proveo gospodarski poticaj za sklapanje ugovora o opskrbi tzv. trešnjama bigarreau u industrijske svrhe u obliku financijske potpore za svaku predmetnu nepredvidivu okolnost.

11

Ta potpora bila je namijenjena skupinama proizvođača koji su nakon predmetne berbe isporučivali trešnje bigarreau za industrijsku preradu u okviru višegodišnjih ugovora sklopljenih na temelju međustrukovnog sporazuma.

12

Potporu koju je isplaćivao Oniflhor prvo je primio Comité économique bigarreau industrie (CEBI), koji je zatim ta sredstva isplaćivao svojim članovima, među kojima i Copebiju, koji je primio ukupan iznos od 2823708,83 eura.

13

Nakon što joj je podnesena pritužba, Komisija je Odlukom 2009/402 u pogledu programa potpora, osobito onih koje je Oniflhor dodijelio u okviru „planova za nepredvidive situacije” u sektoru voća i povrća, koje je provela Francuska Republika, potvrdila da je cilj potpora isplaćenih francuskom sektoru voća i povrća bio olakšati prodaju francuskih proizvoda manipuliranjem prodajnim cijenama ili količinama ponuđenima na tržištima. Zaključila je da su takve intervencije bile državne potpore uspostavljene protivno pravu Unije te je odredila njihov povrat.

14

Ta je odluka potvrđena dvjema presudama Općeg suda Europske unije od 27. rujna 2012., Francuska/Komisija (T‑139/09, EU:T:2012:496) i Fedecom/Komisija (T‑243/09, neobjavljena, EU:T:2012:497).

15

Nastavno na te presude Francuska Republika pristupila je povratu potpora nezakonito isplaćenih proizvođačima trešanja bigarreau namijenjenih industrijskoj preradi, među kojima je bio i Copebi, protiv kojeg je FranceAgriMer 29. ožujka 2013. izdao nalog za plaćanje radi povrata iznosa od 5042768,78 eura na ime povrata državnih potpora isplaćenih između 1998. i 2002. i njima pripadajućih kamata.

16

Presudom od 20. siječnja 2015. Tribunal administratif de Nîmes (Upravni sud u Nimesu, Francuska) odbio je zahtjev Copebija za poništenje tog naloga za plaćanje.

17

Presudom od 18. travnja 2016. Cour administrative d’appel de Marseille (Žalbeni upravni sud u Marseilleu, Francuska) odbio je žalbu koju je Copebi podnio protiv te presude.

18

Stoga je Copebi podnio žalbu protiv te presude pred Conseil d’État (Državno vijeće, Francuska).

19

Ono smatra da, iako se Odluka 2009/402 odnosi općenito na tržište voća i povrća koje je obuhvaćeno zajedničkom organizacijom voća i povrća, na koje se u vrijeme nastanka činjenica primjenjivala Uredba Vijeća (EEZ) br. 1035/72/EEZ od 18. svibnja 1972. (SL 1972., L 118, str. 1.), a zatim Uredba Vijeća (EZ) br. 2200/96/EZ od 28. listopada 1996. (SL 1996., L 297, str. 1.), obje o zajedničkoj organizaciji voća i povrća, u koje spada sektor trešanja bigarreau namijenjenih industrijskoj preradi, te iako iz presude od 12. veljače 2015., Komisija/Francuska (C‑37/14, neobjavljena, EU:C:2015:90) proizlazi da je primio potpore o kojima je riječ u glavnom postupku kako bi se olakšala prodaja francuskih proizvoda manipuliranjem prodajnim cijenama ili količinama ponuđenih na tržištu, CEBI ipak nije jedan od osam poljoprivrednih gospodarskih odbora navedenih u točki 15. Odluke 2009/402.

20

Prema mišljenju suda koji je uputio zahtjev iz te odluke proizlazi i da potpore o kojima je riječ u glavnom postupku, suprotno mehanizmu financiranja opisanom u točkama 24. do 28. odluke, nisu financirane dobrovoljnim doprinosima proizvođača, nazvanima „sektorski doprinosi”, nego samo subvencijama koje je isplatio Oniflhor.

21

U tom pogledu, sud koji je uputio zahtjev primjećuje da, iako su godišnji iznosi potpora koje je Oniflhor isplatio proizvođačima trešanja bigarreau koje su namijenjene industrijskoj preradi posredstvom CEBI‑ja uključeni u tablicu koja se nalazi u točki 29. Odluke 2009/402, francuska tijela su priopćila te iznose te se na temelju nijednog dijela te odluke ne može zaključiti da ih je formalno preuzela Komisija, koja u uvodnoj izjavi 15. navedene odluke spominje samo osam poljoprivrednih gospodarskih odbora, isključujući CEBI. Ta tablica nalazi se samo u dijelu koji se odnosi na opis predmetnih potpora, a ne i u dijelu koji se odnosi na postupak povrata.

22

Sud koji je uputio zahtjev stoga postavlja pitanje o zakonitosti naloga za plaćanje koji je FranceAgriMer izdao protiv Copebija, koji se temelji na povratu potpora iz Odluke 2009/402. Zakonitost tog naloga za plaćanje među ostalim ovisi o odgovoru na pitanje treba li tu odluku tumačiti na način da ona obuhvaća potpore koje je Oniflhor isplatio CEBI‑ju i koje su skupine proizvođača koji su članovi tog odbora dodijelile proizvođačima trešanja bigarreau koje su namijenjene industrijskoj preradi, iako CEBI nije jedan od osam poljoprivrednih gospodarskih odbora navedenih u točki 15. navedene odluke i iako se način financiranja tih potpora znatno razlikuje.

23

U tim je okolnostima Conseil d’État (Državno vijeće) odlučio prekinuti postupak i postaviti Sudu sljedeće prethodno pitanje:

„Treba li Odluku [2009/402] tumačiti na način da obuhvaća potpore koje je Oniflhor isplatio CEBI‑ju i koje su skupine proizvođača koji su članovi tog odbora dodijelile proizvođačima trešanja bigarreau namijenjenih industrijskoj preradi, uzimajući u obzir da CEBI nije jedan od osam poljoprivrednih gospodarskih odbora navedenih u točki 15. te odluke i da su predmetne potpore, suprotno mehanizmu financiranja opisanom u točkama 24. do 28. navedene odluke, financirane samo subvencijama Oniflhora, a ne i dobrovoljnim doprinosima proizvođača, nazvanima ‚sektorski doprinosi’?”

24

Svojim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li Odluku 2009/402 tumačiti na način da obuhvaća potpore koje je Oniflhor isplatio CEBI‑ju i koje su skupine proizvođača koji su članovi tog odbora dodijelile proizvođačima trešanja bigarreau namijenjenih industrijskoj preradi iako, s jedne strane, taj odbor nije jedan od osam poljoprivrednih gospodarskih odbora navedenih u toj odluci i iako su, s druge strane, te potpore, suprotno mehanizmu financiranja opisanom u navedenoj odluci, financirane samo subvencijama Oniflhora, a ne i dobrovoljnim doprinosima proizvođača.

25

Što se tiče, kao prvo, činjenice da CEBI nije naveden u Odluci 2009/402, valja istaknuti da nije sporno da je tužitelj u glavnom postupku primao potporu između 1998. i 2002., koju je isplaćivao Oniflhor posredstvom CEBI‑ja.

26

Nije sporno niti to da je pravna priroda CEBI‑ja ista kao i ona osam drugih poljoprivrednih gospodarskih odbora navedenih u točki 15. Odluke 2009/402, da je njegovo djelovanje uređeno istim nacionalnim odredbama i da je taj odbor – kao što je to istaknuo sud koji je uputio zahtjev – primio potporu koju je isplatilo isto javno tijelo, odnosno Oniflhor, kako bi se olakšala prodaja francuskih proizvoda, manipuliranjem prodajnim cijenama ili količinama ponuđenima na tržištima.

27

Osim toga, valja istaknuti da su, sukladno članku 1. Odluke 2009/402, „[d]ržavne potpore dodijeljene proizvođačima voća i povrća u okviru ‚planova za nepredvidive okolnosti’, koje je Francuska nezakonito provela protivno članku [108. stavku 3. UFEU‑a] u razdoblju između 1992. i 2002., nespojive sa zajedničkim tržištem”. Stoga valja utvrditi da izreka Odluke 2009/402, kao što to navodi Komisija u svojim pisanim očitovanjima, nije ograničena samo na osam poljoprivrednih gospodarskih odbora navedenih u uvodnoj izjavi 15. te odluke.

28

U tom pogledu, valja podsjetiti na to da iz ustaljene sudske prakse Suda proizlazi da se odluke o povratu državnih potpora upućuju odgovornoj državi članici, a ne korisnicima potpore i da nijedna odredba u postupku nadzora državnih potpora ne predviđa, među zainteresiranim stranama, posebnu ulogu korisnika potpore (vidjeti osobito presudu od 24. rujna 2002., Falck i Acciaierie di Bolzano/Komisija, C‑74/00 P i C‑75/00 P, EU:C:2002:524, t. 81. i 83.).

29

Dakle, Odluka 2009/402 se u skladu s njezinim člankom 5. upućuje posebno Francuskoj Republici, a ne konkretnom gospodarskom odboru. Stoga je na toj državi članici, u skladu s člankom 2. te odluke, da poduzme sve nužne mjere radi povrata potpora od njihovih korisnika koje su navedenom odlukom proglašene nespojivima i da odredi tijela koja su primila te potpore.

30

Sud je također pojasnio da se Komisija u okviru programa potpora može ograničiti na ispitivanje karakteristika predmetnog programa kako bi u obrazloženju predmetne odluke ocijenila osigurava li taj program, s obzirom na modalitete koji su njime predviđeni, znatnu prednost korisnicima u odnosu na njihove konkurente i je li takve prirode da od njega ponajprije imaju koristi poduzetnici koji sudjeluju u trgovini između država članica (presuda od 7. ožujka 2002., Italija/Komisija, C‑310/99, EU:C:2002:143, t. 89.).

31

Stoga, odluka kojom Komisija utvrđuje nespojivost potpore s unutarnjim tržištem ne treba sadržavati analizu potpora dodijeljenih u pojedinačnim slučajevima na temelju tog sustava. Pojedinačnu situaciju svakog predmetnog poduzetnika potrebno je provjeriti tek u stadiju povrata potpora (vidjeti u tom smislu presudu od 7. ožujka 2002., Italija/Komisija, C‑310/99, EU:C:2002:143, t. 91.).

32

To je tim više slučaj kada Komisija, kao što to sama ističe, od dotične države članice nije u mogućnosti dobiti zadovoljavajući skup informacija o točnom načinu na koji su te mjere primijenjene.

33

Stoga na temelju činjenice da CEBI nije jedan od osam poljoprivrednih gospodarskih odbora navedenih u Odluci 2009/402 nije moguće zaključiti da se ta odluka ne odnosi na potpore koje je Oniflhor isplatio posredstvom tog poljoprivrednog gospodarskog odbora i dodijelio Copebiju.

34

Osim toga, ne može se tvrditi da je Odluka 2009/402 donesena povredom prava na saslušanje tužitelja iz glavnog postupka. Naime, valja podsjetiti na to da je Sud također presudio da se pojam „zainteresirane stranke” u smislu članka 1. točke (h) Uredbe br. 659/1999 odnosi na neodređen skup adresata (vidjeti u tom smislu presudu od 27. listopada 2011., Austrija/Scheucher‑Fleisch i dr., C‑47/10 P, EU:C:2011:698, t. 132.) i da stoga ta odredba ne zahtijeva individualnu obavijest pojedinačnim subjektima (vidjeti u tom smislu presudu od 14. studenoga 1984., Intermills/Komisija, 323/82, EU:C:1984:345, t. 17.).

35

Njezin je jedini cilj obvezati Komisiju da učini ono što je potrebno da bi sve potencijalno zainteresirane osobe bile obaviještene i da bi imale priliku iznijeti svoje argumente. U tim je okolnostima objava obavijesti u Službenom listu Europske unije prikladno sredstvo na području nadzora državnih potpora kako bi sve zainteresirane stranke saznale za pokretanje postupka (vidjeti u tom smislu presude od 14. studenoga 1984., Intermills/Komisija, 323/82, EU:C:1984:345, t. 17. i od 24. rujna 2002., Falck i Acciaierie di Bolzano/Komisija, C‑74/00 P i C‑75/00 P, EU:C:2002:524, t. 80.).

36

Što se tiče, kao drugo, okolnosti da su potpore koje je primio Copebi, suprotno mehanizmu financiranja koji je Komisija opisala u Odluci 2009/402, financirane samo subvencijama Oniflhora, a ne i dobrovoljnim doprinosima proizvođača, iz te odluke proizlazi da su financiranje „planova za nepredvidive okolnosti” osiguravali predmetni sektori u rasponu od 30 % do 50 %. Taj sektorski doprinos dopunjen je financiranjem od strane javnih vlasti, putem Oniflhora. Te sektorske doprinose ubirali su poljoprivredni gospodarski odbori, a neplaćanje tog doprinosa je u načelu značilo odbijanje primitka potpora od Oniflhora.

37

Valja utvrditi da, iako su potpore koje je primio Copebi financirane samo subvencijama Oniflhora bez doprinosa predmetnog sektora, činjenica jest da su te potpore ipak dodijeljene iz državnih sredstava.

38

Takva okolnost stoga ne može izuzeti potpore koje je primio Copebi od kvalifikacije „državne potpore” u smislu članka 107. stavka 1. UFEU‑a, a time i iz područja primjene Odluke 2009/402.

39

Usto, iako neplaćanje sektorskih doprinosa opravdava isključenje svih isplata potpora od strane Oniflhora, valja podsjetiti na to da je Sud već presudio da pitanje je li korist odobrena zainteresiranim poduzetnicima u skladu s unutarnjim zakonodavstvom ili je, naprotiv, riječ o slučaju izbjegavanja plaćanja poreza ili porezne utaje, ne utječe na obvezu države članice o kojoj je riječ da vrati potpore u određenim rokovima (presuda od 5. svibnja 2011., Komisija/Italija, C‑305/09, EU:C:2011:274, t. 42.).

40

Stoga činjenica da je Copebi uspio ostvariti korist od planova za nepredvidive okolnosti a da im nije morao pridonijeti, pa da je stoga na njega primijenjen povoljniji režim od onoga od kojeg bi koristi imali drugi korisnici, nije okolnost koja bi ga izuzela iz područja primjene Odluke 2009/402.

41

Naposljetku, na trećemu mjestu, tužitelj u glavnom postupku tvrdi da je međustrukovni program potpora sektoru trešanja bigarreau namijenjenih industrijskoj preradi, za razliku od „planova za nepredvidive okolnosti” iz Odluke 2009/402, bio povezan sa strukturnim planom u obliku cikličkih i točno određenih potpora, koji nije imao za cilj smanjenje privremenih viškova ponude.

42

Treba, međutim, utvrditi da iz zahtjeva za prethodnu odluku proizlazi da je potpora koju je Oniflhor isplaćivao CEBI‑ju bila davana u obliku financijske potpore koja se ponavljala u svakom planu za nepredvidive okolnosti čija je svrha bila olakšavanje poteškoća kroz koje je taj sektor prolazio zbog snažnog konkurentskog pritiska talijanskih i španjolskih prerađivačkih industrija i sirovih proizvoda uvezenih iz zemalja središnje Europe. Iz spisa dostavljenog Sudu proizlazi i da se ta potpora svake godine izračunavala ovisno o upotrijebljenom postupku berbe i namjeni proizvoda u granicama određene količine voća.

43

Imajući u vidu prethodno navedeno, na postavljeno pitanje treba odgovoriti da Odluku 2009/402 treba tumačiti na način da obuhvaća potpore koje je Oniflhor isplatio CEBI‑ju i koje su skupine proizvođača koji su članovi tog odbora dodijelile proizvođačima trešanja bigarreau namijenjenih industrijskoj preradi iako, s jedne strane, taj odbor nije jedan od osam poljoprivrednih gospodarskih odbora navedenih u toj odluci i iako su, s druge strane, te potpore, suprotno mehanizmu financiranja opisanom u navedenoj odluci, financirane samo subvencijama Oniflhora, a ne i dobrovoljnim doprinosima proizvođača.

44

Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.

Slijedom navedenog, Sud (peto vijeće) odlučuje:

Odluku Komisije 2009/402/EZ od 28. siječnja 2009. o „planovima za nepredvidive okolnosti” u sektoru voća i povrća koje je provela Francuska treba tumačiti na način da obuhvaća potpore koje je Državni međustrukovni ured za voće i povrće i hortikulturu (Oniflhor) isplatio Poljoprivrednom gospodarskom odboru za trešnje bigarreau namijenjene industrijskoj preradi (CEBI) i koje su skupine proizvođača koji su članovi tog odbora dodijelile proizvođačima trešanja bigarreau namijenjenih industrijskoj preradi iako, s jedne strane, taj odbor nije jedan od osam poljoprivrednih gospodarskih odbora navedenih u toj odluci i iako su, s druge strane, te potpore, suprotno mehanizmu financiranja opisanom u navedenoj odluci, financirane samo subvencijama Oniflhora, a ne i dobrovoljnim doprinosima proizvođača.