–

za Germanwings GmbH, W. Bloch i Y. Pochyla, Rechtsanwälte,

–

za W. Pauelsa, E. Stamer i M. Hofmann, Rechtsanwälte,

–

za njemačku vladu, T. Henze, J. Möller, M. Hellmann, M. Kall, J. Techert i A. Berg, u svojstvu agenata,

–

za poljsku vladu, B. Majczyna, u svojstvu agenta,

–

za Europsku komisiju, K. Simonsson, B. Bertelmann i K.-P. Wojcik, u svojstvu agenata,

1

Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje članka 5. stavka 3. Uredbe (EZ) br. 261/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. veljače 2004. o utvrđivanju općih pravila odštete i pomoći putnicima u slučaju uskraćenog ukrcaja i otkazivanja ili dužeg kašnjenja leta […] te o stavljanju izvan snage Uredbe (EEZ) br. 295/91 (SL 2004., L 46, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 7., svezak 26., str. 21.).

2

Zahtjev je upućen u okviru spora između Wolfganga Pauelsa i društva Germanwings GmbH, zračnog prijevoznika, u vezi s odbijanjem potonjeg da isplati odštetu tom putniku čiji je let duže vrijeme kasnio.

3

Uvodne izjave 14. i 15. Uredbe br. 261/2004 glase:

4

U stavcima 1. i 3. članka 5. uredbe, naslovljenog „Otkazivanje leta”, predviđeno je sljedeće:

„1.   U slučaju otkazivanja leta, dotični putnici:

[…]

[…]

3.   Stvarni zračni prijevoznik nije dužan platiti odštetu u skladu s člankom 7., ako može dokazati da je do otkazivanja leta došlo zbog izvanrednih okolnosti koje se nije moglo izbjeći čak ni ako su sve razumne mjere poduzete.”

5

Članak 7. navedene uredbe, naslovljen „Pravo na odštetu”, u svojem stavku 1. točki (a) predviđa:

„Pozivanjem na ovaj članak, putnici ostvaruju pravo na odštetu u iznosu od:

[…]”

6

W. Pauels je kod društva Germanwings rezervirao let iz Dublina (Irska) za Düsseldorf (Njemačka).

7

Taj je let izvršen 28. kolovoza 2015. s kašnjenjem u dolasku od tri sata i dvadeset i osam minuta.

8

Germanwings odbio je zahtjev za odštetu W. Pauelsa jer je predmetni let kasnio zbog „izvanrednih okolnosti”, u smislu članka 5. stavka 3. Uredbe br. 261/2004, što njega oslobađa obveze isplate odštete iz članka 5. stavka 1. te uredbe.

9

S tim u vezi Germanwings ističe da je predmetni let kasnio jer je tijekom priprema za njegov polazak pronađen vijak u gumi kotača zrakoplova koji je trebao izvesti taj let, zbog čega je bilo potrebno zamijeniti predmetnu gumu kotača.

10

Amtsgericht Köln (Općinski sud u Kölnu, Njemačka) je, odlučujući o tužbi W. Pauelsa, naložio Germanwingsu da potonjem isplati 250 eura uvećanih za kamate, smatrajući da je oštećenje gume kotača zrakoplova uzrokovano vijkom koji se nalazio na uzletno-sletnoj stazi okolnost koja je dio uobičajenog obavljanja djelatnosti zračnog prijevoznika, koju on stvarno može kontrolirati. U potporu svojoj odluci Amtsgericht Köln (Općinski sud u Kölnu) dodao je da je njegova analiza također u skladu i sa stajalištem zakonodavca, čemu svjedoči postojanje nadzora staze i zakonska obveza njegova obavljanja.

11

Germanwings podnio je žalbu protiv te odluke Landgerichtu Köln (Zemaljski sud u Kölnu). On smatra da je Amtsgericht Köln (Općinski sud u Kölnu) pretjerano proširio područje koje bi zračni prijevoznik mogao kontrolirati. S tim u vezi ističe da upotreba uzletno-sletnih staza općenito obuhvaćena zračnim prijevozom, a ne konkretnom djelatnošću zračnog prijevoznika. On smatra da čišćenje staza nije obuhvaćeno zadaćama zračnog prijevoznika niti da ga on može kontrolirati.

12

Landgericht Köln (Zemaljski sud u Kölnu) smatra da rješenje spora ovisi o tome je li ili nije, na temelju članka 5. stavka 3. Uredbe br. 261/2004, u vezi s njezinom uvodnom izjavom 14., oštećenje gume kotača zrakoplova uzrokovano vijkom koji se nalazio na stazi dio uobičajenog obavljanja djelatnosti predmetnog zračnog prijevoznika te ga zbog njegove prirode ili uzroka on stvarno ne može kontrolirati.

13

On ističe da je u više ranijih postupaka smatrao da je oštećenje kotača zrakoplova uzrokovano čavlima ili ostalim usporedivim predmetima koji su se nalazili na stazi „izvanredna okolnost” jer je postojanje takvog stranog tijela opasnost koju zračni prijevoznik ne može kontrolirati te je ono stoga vanjski događaj, za razliku od preranih kvarova pojedinih dijelova zrakoplova unatoč redovitom održavanju.

14

Međutim, upućuje na suprotnu sudsku praksu drugih sudova, osobito na onu koja je uslijedila nakon rješenja od 14. studenoga 2014., Siewert (C-394/14, EU:C:2014:2377), smatrajući ipak pritom da se oštećenje gume kotača zrakoplova uzrokovano vijkom koji se nalazio na stazi ne može izjednačiti sa sudarom s prijenosnim ljestvama poput onoga o kojem je bila riječ u tom rješenju, nego radije sa sudarom s pticama poput onoga o kojem je bila riječ u presudi od 4. svibnja 2017., Pešková i Peška (C-315/15, EU:C:2017:342). S tim u vezi primijetio je da se čišćenje staza odnosi na sigurnost zračnih luka, a ne odgovornost zračnog prijevoznika.

15

Stoga smatra da je potrebno postaviti pitanje Sudu, pri čemu navodi da su – ako se u predmetnom slučaju utvrdi da je riječ o „izvanrednim okolnostima” u smislu članka 5. stavka 3. Uredbe br. 261/2004 – potrebne dodatne upute.

16

U tim je okolnostima Landgericht Köln (Zemaljski sud u Kölnu) odlučio prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeće prethodno pitanje:

„Je li oštećenje gume kotača zrakoplova zbog vijka koji se nalazio na uzletno-sletnoj stazi (oštećenje uzrokovano stranim tijelom) ‚izvanredna okolnost’ u smislu članka 5. stavka 3. [Uredbe br. 261/2004?]”

17

Svojim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članak 5. stavak 3. Uredbe br. 261/2004, u vezi s njezinom uvodnom izjavom 14., tumačiti na način da je oštećenje gume kotača zrakoplova uzrokovano stranim tijelom, poput pomične krhotine, koje se nalazilo na uzletno-sletnoj stazi obuhvaćeno pojmom „izvanredne okolnosti” u smislu te odredbe.

18

Valja podsjetiti da je, u slučaju otkazivanja leta ili dužeg kašnjenja, to jest u trajanju od tri sata ili duljem, zakonodavac Unije namjeravao urediti obveze zračnih prijevoznika predviđene u članku 5. stavku 1. Uredbe br. 261/2004 (vidjeti presudu od 4. svibnja 2017., Pešková i Peška, C-315/15, EU:C:2017:342, t. 19. i navedenu sudsku praksu).

19

U skladu s uvodnim izjavama 14. i 15. kao i s člankom 5. stavkom 3. te uredbe, kako ih je tumačio Sud, zračni se prijevoznik stoga oslobađa svoje obveze isplate odštete putnicima na temelju članka 7. Uredbe br. 261/2004 ako može dokazati da je do otkazivanja ili kašnjenja leta u dolasku u trajanju od tri sata ili duljem došlo zbog izvanrednih okolnosti koje se nisu mogle izbjeći čak ni uz poduzimanje svih razumnih mjera (vidjeti presudu od 4. svibnja 2017., Pešková i Peška, C-315/15, EU:C:2017:342, t. 20. i navedenu sudsku praksu), a, u slučaju nastanka takve okolnosti, da je poduzeo sve mjere koje odgovaraju situaciji upotrijebivši sve svoje osoblje i sva materijalna i financijska sredstva kojima raspolaže kako bi izbjegao da ona dovede do otkazivanja ili duljeg kašnjenja predmetnog leta, pri čemu se od njega ne može zahtijevati nepodnošljiva žrtva u pogledu kapaciteta njegova poduzeća u relevantnom trenutku (vidjeti u tom smislu presudu od 4. svibnja 2017., Pešková i Peška, C-315/15, EU:C:2017:342, t. 29. i 34.).

20

U skladu s ustaljenom sudskom praksom, kao „izvanredne okolnosti” u smislu članka 5. stavka 3. Uredbe br. 261/2004 mogu se kvalificirati događaji koji po svojoj naravi ili zbog svojeg uzroka nisu dio uobičajenog obavljanja djelatnosti predmetnog zračnog prijevoznika te su izvan njegove stvarne kontrole (vidjeti u tom smislu presude od 22. prosinca 2008., Wallentin-Hermann, C-549/07, EU:C:2008:771, t. 23. i od 4. svibnja 2017., Pešková i Peška, C-315/15, EU:C:2017:342, t. 22.), pri čemu su ta oba uvjeta kumulativna (presuda od 17. travnja 2018., Krüsemann i dr., C-195/17, C-197/17 do C-203/17, C-226/17, C-228/17, C-254/17, C-274/17, C-275/17, C-278/17 do C-286/17 i C-290/17 do C-292/17, EU:C:2018:258, t. 34.).

21

Kad je riječ o tome može li se oštećenje guma kotača zrakoplova, koje su neophodne za njegovo funkcioniranje, kvalificirati kao „izvanredne okolnosti”, u smislu članka 5. stavka 3. Uredbe br. 261/2004, najprije valja utvrditi da je preuranjen pa i neočekivan kvar određenih dijelova konkretnog zrakoplova u načelu događaj koji je bitno povezan s njegovim sustavom funkcioniranja (vidjeti u tom smislu presude od 17. rujna 2015., van der Lans, C-257/14, EU:C:2015:618, t. 41. i 42. i od 4. svibnja 2017., Pešková i Peška, C-315/15, EU:C:2017:342, t. 23.).

22

Naime, zračni prijevoznici redovno se suočavaju s takvim kvarovima, uzimajući u obzir posebne uvjete u kojima se obavlja zračni prijevoz i stupanj tehnološke složenosti zrakoplova (vidjeti u tom smislu presudu od 22. prosinca 2008, Wallentin-Hermann, C-549/07, EU:C:2008:771, t. 24., rješenje od 14. studenoga 2014., Siewert, C-394/14, EU:C:2014:2377, t. 19. i presudu od 17. rujna 2015., van der Lans, C-257/14, EU:C:2015:618, t. 37. i 42.).

23

S tim u vezi nije sporno da su gume kotača zrakoplova elementi koji su prilikom uzlijetanja i slijetanja izloženi snažnim opterećenjima te zato i stalnoj opasnosti od oštećenja, što opravdava redovne osobito stroge sigurnosne kontrole koje su sastavni dio svakodnevnih uvjeta rada zračnih prijevoznika.

24

Međutim, ako je isključivi uzrok predmetnog kvara sudar sa stranim tijelom, što mora dokazati zračni prijevoznik, taj kvar ne može se smatrati bitno povezanim sa sustavom funkcioniranja uređaja.

25

To je osobito slučaj kod oštećenja zrakoplova uzrokovanog njegovim sudarom s pticom (presuda od 4. svibnja 2017., Pešková i Peška, C-315/15, EU:C:2017:342, t. 24.) kao i, kao u glavnom predmetu, kod oštećenja gume kotača stranim tijelom, poput pomične krhotine, koja se nalazila na uzletno- sletnoj stazi.

26

Stoga se ne može smatrati da je kvar gume kotača čiji je isključivi uzrok sudar sa stranim tijelom koje se nalazilo na uzletno-sletnoj stazi po svojoj naravi ili zbog svojeg uzroka dio uobičajenog obavljanja djelatnosti predmetnog zračnog prijevoznika. Usto, uzimajući u obzir osobita ograničenja koja zračni prijevoznik ima tijekom uzlijetanja i slijetanja koja su osobito vezana za brzinu kojom se ona izvode i zahtjev sigurnosti ukrcanih putnika, kao i činjenicu da održavanje staza ni na koji način ne ulazi u njegovu nadležnost, on navedenu okolnost ne može stvarno kontrolirati.

27

Slijedom toga, takav kvar treba kvalificirati kao „izvanrednu okolnost” u smislu članka 5. stavka 3. Uredbe br. 261/2004.

28

Kao što proizlazi iz točke 78. mišljenja nezavisnog odvjetnika, takav zaključak odgovara cilju osiguranja visoke razine zaštite putnika u zračnom prometu, koji se nastoji postići Uredbom br. 261/2004, koja, kako je pobliže navedeno u njezinoj uvodnoj izjavi 1., podrazumijeva da se zračne prijevoznike ne potiče na to da se suzdrže od poduzimanja potrebnih mjera davanjem prednosti održavanju i točnosti svojih letova pred ciljem njihove sigurnosti.

29

Taj zaključak ne može biti doveden u pitanje stajalištem sadržanim u rješenju od 14. studenoga 2014., Siewert (C-394/14, EU:C:2014:2377), u kojem je Sud presudio da sudar prijenosnih ljestvi za ukrcaj putnika zračne luke sa zrakoplovom ne može okvalificirati kao „izvanredna okolnost” u smislu članka 5. stavka 3. Uredbe br. 261/2004.

30

Naime, takva se naprava nužno koristi u okviru zračnog prijevoza putnika jer omogućuje potonjima da se ukrcaju u zrakoplov i iskrcaju iz njega (rješenje od 14. studenoga 2014., Siewert, C-394/14, EU:C:2014:2377, t. 19.), a ona se obično pričvršćuje u suradnji s posadom predmetnih zrakoplova. Zato se ne može smatrati da je navedena okolnost dio uobičajenog obavljanja djelatnosti predmetnog zračnog prijevoznika niti da je on može stvarno kontrolirati.

31

Stoga se, kao što je istaknuto u točki 19. ove presude, u slučaju nastanka „izvanredne okolnosti” zračni prijevoznik oslobađa se svoje obveze isplate odštete putnicima na temelju članka 7. Uredbe br. 261/2004 ako može dokazati da je poduzeo sve mjere koje odgovaraju situaciji upotrijebivši sve svoje osoblje i sva materijalna i financijska sredstva kojima raspolaže kako bi izbjegao da ona dovede do otkazivanja ili duljeg kašnjenja predmetnog leta, pri čemu se od njega ne može zahtijevati nepodnošljiva žrtva u pogledu kapaciteta njegova poduzeća u relevantnom trenutku.

32

S tim u vezi, na raspravi je utvrđeno da se gume kotača zrakoplova redovito održavaju i zamjenjuju u okviru standardiziranih postupaka u kojima zračni prijevoznici u zračnim lukama iz kojih obavljaju letove, uključujući one koje nisu njihove glavne zračne luke, mogu raspolagati ugovorima o zamjeni svojih guma kotača sklopljenim s društvima za održavanje zrakoplova koja im osiguravaju prioritetno postupanje prilikom zamjene navedenih guma kotača.

33

Stoga u situaciji poput one o kojoj je riječ u glavnom postupku predmetni zračni prijevoznik mora dokazati da je upotrijebio sve svoje osoblje i sva materijalna i financijska sredstava kojima raspolaže kako bi izbjegao da zbog zamjene gume kotača koja je oštećena stranim tijelom koje se nalazilo na uzletno-sletnoj stazi dođe do duljeg kašnjenja predmetnog leta, provjera čega je na sudu koji je uputio zahtjev.

34

U tim okolnostima na pitanje valja odgovoriti tako da članak 5. stavak 3. Uredbe br. 261/2004, u vezi s njezinom uvodnom izjavom 14., treba tumačiti na način da je oštećenje gume kotača zrakoplova uzrokovano stranim tijelom, poput pomične krhotine, koje se nalazilo na uzletno-sletnoj stazi obuhvaćeno pojmom „izvanredne okolnosti” u smislu te odredbe.

Međutim, kako bi se oslobodio svoje obveze isplate odštete putnicima iz članka 7. Uredbe br. 261/2004, zračni prijevoznik čiji je let duže kasnio zbog takve „izvanredne okolnosti” dužan je dokazati da je upotrijebio sve svoje osoblje i sva materijalna i financijska sredstva kojima raspolaže kako bi izbjegao da zbog zamjene gume kotača koja je oštećena stranim tijelom, poput pomične krhotine, koje se nalazilo na uzletno-sletnoj stazi dođe do duljeg kašnjenja predmetnog leta.

35

Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se

Slijedom navedenoga, Sud (treće vijeće) odlučuje:

Članak 5. stavak 3. Uredbe (EZ) br. 261/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. veljače 2004. o utvrđivanju općih pravila odštete i pomoći putnicima u slučaju uskraćenog ukrcaja i otkazivanja ili dužeg kašnjenja leta […] te o stavljanju izvan snage Uredbe (EEZ) br. 295/91, u vezi s njezinom uvodnom izjavom 14., treba tumačiti na način da je oštećenje gume kotača zrakoplova uzrokovano stranim tijelom, poput pomične krhotine, koje se nalazilo na uzletno-sletnoj stazi obuhvaćeno pojmom „izvanredne okolnosti” u smislu te odredbe.

Međutim, kako bi se oslobodio svoje obveze isplate odštete putnicima iz članka 7. Uredbe br. 261/2004, zračni prijevoznik čiji je let duže kasnio zbog takve „izvanredne okolnosti” dužan je dokazati da je upotrijebio sve svoje osoblje i sva materijalna i financijska sredstva kojima raspolaže kako bi izbjegao da zbog zamjene gume kotača koja je oštećena stranim tijelom, poput pomične krhotine, koje se nalazilo na uzletno-sletnoj stazi dođe do duljeg kašnjenja predmetnog leta.