1

Vijeće Europske unije svojom žalbom od Suda traži da ukine presudu Općeg suda Europske unije od 9. lipnja 2016., Growth Energy i Renewable Fuels Association/Vijeće (T‑276/13, u daljnjem tekstu: pobijana presuda, EU:T:2016:340), kojom je Opći sud, s jedne strane, utvrdio da je tužba za poništenje koju su udruženja Growth Energy i Renewable Fuels Association podnijela protiv Provedbene uredbe Vijeća (EU) br. 157/2013 od 18. veljače 2013. o uvođenju konačne antidampinške pristojbe na uvoz bioetanola podrijetlom iz Sjedinjenih Američkih Država (SL 2013., L 49, str. 10.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 11., svezak 130., str. 263.; u daljnjem tekstu: sporna uredba) dopuštena i, s druge strane, poništio navedenu uredbu u dijelu u kojem se odnosi na društva Patriot Renewable Fuels LLC, Plymouth Energy Company LLC, POET LLC i Platinum Ethanol LLC, proizvođače bioetanola i članove udruženja Growth Energy i Renewable Fuels Association.

2

Svojom protužalbom Growth Energy i Renewable Fuels Association od Suda zahtijevaju, s jedne strane, da ukine pobijanu presudu u dijelu u kojem je dopuštenost njihove tužbe utvrđena samo ograničeno i, s druge strane, da ukine spornu uredbu u dijelu u kojem na njih utječe ili, podredno, da predmet vrati Općem Sudu na ponovno odlučivanje o njihovim tužbenim razlozima.

3

Okolnosti spora Opći sud izložio je u točkama 1. do 18. pobijane presude te ih je za potrebe ovog postupka moguće sažeti na sljedeći način.

4

Povodom pritužbe koju je 12. listopada 2011. podnijelo društvo ePure, de Europese Producenten Unie van Hernieuwbare Ethanol, europsko udruženje proizvođača obnovljivog etanola, Europska komisija objavila je 25. studenoga 2011. obavijest o pokretanju antidampinškog postupka u vezi s uvozom bioetanola podrijetlom iz Sjedinjenih Američkih Država (SL 2011., C 345, str. 7.), u kojoj je najavila da se namjerava koristiti metodom uzorkovanja kako bi u okviru tog postupka odabrala proizvođače izvoznike iz Sjedinjenih Američkih Država obuhvaćene ispitnim postupkom (u daljnjem tekstu: ispitni postupak).

5

Komisija je 16. siječnja 2012. obavijestila pet društava članova udruženjâ Growth Energy i Renewable Fuels Association, to jest Marquis Energy, Patriot Renewable Fuels, Plymouth Energy Company, POET i Platinum Ethanol, da su odabrani kao uzorak proizvođača izvoznika.

6

Komisija je 24. kolovoza 2012. udruženjima Growth Energy i Renewable Fuels Association dostavila dokument o privremenoj obavijesti u kojem je najavila da će nastaviti ispitni postupak bez donošenja privremenih mjera te da će ga proširiti na trgovce/proizvođače mješavina. U tom je dokumentu navedeno da u tom stadiju nije moguće ocijeniti je li izvoz bioetanola podrijetlom iz Sjedinjenih Američkih Država bio obavljen prema dampinškim cijenama zbog toga što uzorkovani proizvođači nisu razlikovali domaće od izvoznih prodaja i što su sve svoje prodaje obavljali prema nezavisnim trgovcima/proizvođačima mješavina sa sjedištem u Sjedinjenim Američkim Državama, koji su potom miješali bioetanol s benzinom i preprodavali ga.

7

Komisija je 6. prosinca 2012. udruženjima Growth Energy i Renewable Fuels Association dostavila dokument o konačnoj objavi u kojem je na temelju podataka nezavisnih trgovaca/proizvođača mješavina ispitala postojanje dampinga koji uzrokuje štetu industriji Unije te je navela da namjerava nametnuti konačne mjere po stopi od 9,6 % na nacionalnoj razini za razdoblje od tri godine.

8

Vijeće je 18. veljače 2013. na temelju Uredbe Vijeća (EZ) br. 1225/2009 od 30. studenoga 2009. o zaštiti od dampinškog uvoza iz zemalja koje nisu članice Europske zajednice (SL 2009., L 343, str. 51.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 11., svezak 30., str. 202.; u daljnjem tekstu: Osnovna antidampinška uredba) donijelo spornu uredbu o uvođenju antidampinške pristojbe na bioetanol pod nazivom „etanol za gorivo”, po stopi od 9,5 % na nacionalnoj razini za razdoblje od pet godina.

9

Iz točke 16. pobijane presude proizlazi da je Vijeće u uvodnim izjavama 12. do 16. sporne uredbe utvrdilo da je ispitni postupak pokazao da ni jedan od uzorkovanih proizvođača nije izvozio bioetanol na tržište Unije i da dotični proizvod u Uniju nisu izvozili američki proizvođači bioetanola, nego trgovci/proizvođači mješavina, tako da se, kako bi okončalo ispitni postupak, oslonilo na podatke dvaju trgovaca/proizvođača mješavina koji su pristali surađivati.

10

U točki 17. pobijane presude također je navedeno da je Vijeće u uvodnim izjavama 62. do 64. sporne uredbe objasnilo da smatra potrebnim utvrditi dampinšku maržu na nacionalnoj razini jer su struktura industrije bioetanola i način na koji se proizvod o kojem je riječ proizvodio i prodavao na tržištu Sjedinjenih Američkih Država i izvozio u Uniju učinili nemogućim utvrđivanje pojedinačnih dampinških marža za proizvođače u Sjedinjenim Američkim Državama.

11

Tužbom podnesenom tajništvu Općeg suda 15. svibnja 2013. Growth Energy i Renewable Fuels Association pokrenuli su postupak za poništenje sporne uredbe.

12

Opći sud, nakon što je utvrdio da je tužba udruženja Growth Energy i Renewable Fuels Association djelomično dopuštena, prihvatio je drugi dio njihova prvog tužbenog razloga koji se temelji na tome da je Vijeće povrijedilo članak 9. stavak 5. Osnovne antidampinške uredbe te je slijedom toga poništio spornu uredbu u dijelu u kojem se odnosila na četiri od pet uzorkovanih američkih proizvođača koji su članovi tih dvaju udruženja.

13

U točkama 42. do 162. pobijane presude razmotrio je dopuštenost tužbe udruženja Growth Energy i Renewable Fuels Association, tako što je najprije ispitao pod kojim im se uvjetima kao udruženjima priznaje pravo na pokretanje postupka, zatim njihovu procesnu legitimaciju, te naposljetku njihov pravni interes.

14

Opći je sud stoga najprije u točkama 45. do 64. pobijane presude ispitao uvjete pod kojima se udruženjima priznaje pravo na pokretanje postupka, tako što je započeo podsjećanjem da se takvo pravo udruženjima Growth Energy i Renewable Fuels Association, u njihovu svojstvu udruženja koji zastupaju interese američkih proizvođača bioetanola, može priznati samo pod trima pretpostavkama, to jest, kad to zakonska odredba izričito propisuje, kad poduzetnici koje udruženja zastupaju ili određeni poduzetnici među njima imaju pojedinačnu procesnu legitimaciju ili kad udruženja mogu sama isticati vlastiti interes.

15

U točkama 47. i 48 pobijane presude on je prije svega utvrdio da se udruženja Growth Energy i Renewable Fuels Association ne mogu pozivati na to da ispunjavaju prvu pretpostavku, s obzirom na to da nisu naveli ni jednu odredbu koja im dodjeljuje posebno pravo na pokretanje postupka i da ni jedan element u spisu ne omogućava da se zaključi da postoji takva odredba.

16

Nadalje, kad je riječ o drugoj pretpostavci, u točki 50. pobijane presude napravio je razliku između četiri kategorije gospodarskih subjekata koji su članovi udruženja Growth Energy i Renewable Fuels Association.

17

U tom pogledu, on je, kao prvo, u točki 51. pobijane presude, odbacio tužbu potonjih kao nedopuštenu, s obzirom na to da je ona podnesena u ime društva Marquis Energy, iako je to društvo podnijelo vlastitu tužbu, koja je zavedena pod poslovnim brojem T‑277/13.

18

Kao drugo, u točkama 52. do 55. pobijane presude, odbacio je tužbu udruženja Growth Energy i Renewable Fuels Association kao nedopuštenu, zato što je ona podnesena u ime dvaju trgovaca/proizvođača mješavina, to jest Murex i CHS, s obzirom na to da su ti trgovci/proizvođači mješavina bili samo „pridruženi” članovi udruženja koji nemaju pravo glasa. Smatrao je da to dvoje poduzetnika nije imalo mogućnost isticati svoje interese prilikom njihova eventualnog zastupanja od strane navedenih udruženja, tako da potonja nisu imala procesnu legitimaciju.

19

Kao treće, u točki 56. pobijane presude naveo je da mora razmotriti je li tužba udruženja Growth Energy i Renewable Fuels Association dopuštena u dijelu u kojem su ta udruženja zastupala, s jedne strane, četiri uzorkovana proizvođača među kojima nije bila grupa Marquis Energy i, s druge strane, sve druge članove osim četiri uzorkovana proizvođača, društva Marquis Energy i trgovaca/proizvođača mješavina Murex i CHS.

20

Naposljetku, Opći je sud u točki 63. pobijane presude naveo da, kad je riječ o trećoj pretpostavci, treba utvrditi jesu li udruženja Growth Energy i Renewable Fuels Association imala vlastiti interes u svojem svojstvu udruženja koje je sudjelovalo u antidampinškom postupku.

21

Opći je sud nakon toga u točkama 64. do 154. pobijane presude analizirao procesnu legitimaciju udruženja Growth Energy i Renewable Fuels Association, ispitavši, kao prvo, njihovu pojedinačnu procesnu legitimaciju, zatim njihovu procesnu legitimaciju kao zastupnika uzorkovanih američkih proizvođača i, naposljetku, njihovu procesnu legitimaciju kao zastupnika svojih članova osim uzorkovanih američkih proizvođača.

22

Kao prvo, Opći je sud u točkama 77. do 87. pobijane presude presudio da udruženja Growth Energy i Renewable Fuels Association imaju procesnu legitimaciju za postupanje u vlastito ime i to po osnovi treće pretpostavke zbog postupovnih jamstava koje članak 6. stavak 7., članak 19. stavci 1. i 2. te članak 20. stavci 2., 4. i 5. Osnovne antidampinške uredbe pružaju udruženjima, ali samo u svrhu zaštite postupovnih prava na koja su se pozivali u okviru njihova desetog tužbenog razloga.

23

Kao drugo, Opći je sud u točkama 90. do 150. pobijane presude presudio da uzorkovani američki proizvođači imaju procesnu legitimaciju za pokretanje postupka protiv sporne uredbe te je slijedom toga zaključio da je tužba udruženja Growth Energy i Renewable Fuels Association u svojstvu zastupnika interesa uzorkovanih američkih proizvođača, dopuštena.

24

On je, kao prvo, u točkama 92. do 104. pobijane presude utvrdio da se sporna uredba izravno odnosi na uzorkovane američke proizvođače, tako što je u točkama 105. do 118. navedene presude odbio razne argumente Vijeća i Komisije kojima se tvrdilo suprotno.

25

U okviru ispitivanja izravnog utjecaja na uzorkovane američke proizvođače, on je najprije u točki 92. pobijane presude podsjetio na svoju sudsku praksu u skladu s kojom se na društvo, čiji proizvodi podliježu antidampinškoj pristojbi, uredba o uvođenju te antidampinške pristojbe izravno odnosi, jer potonja obvezuje carinska tijela država članica da naplate uvedenu pristojbu, a da im pritom nije ostavljena nikakva margina prosudbe.

26

Nadalje u točkama 93. do 104. pobijane presude utvrdio je da se antidampinška pristojba uvedena spornom uredbom izravno odnosi na uzorkovane američke proizvođače zato što su oni bili proizvođači proizvoda na koji se, prilikom njegova uvoza u Uniju od stupanja na snagu sporne uredbe, naplaćivala antidampinška pristojba.

27

On se u tom pogledu u točkama 93. do 97. pobijane presude oslonio na četiri utvrđenja vezana uz funkcioniranje tržišta bioetanola, koje je navelo Vijeće, pri čemu je i potonje u spornoj uredbi zaključilo da su velike količine bioetanola koje su potjecale od četiriju uzorkovanih američkih proizvođača u razdoblju ispitnog postupka bile redovito izvožene u Uniju.

28

Naposljetku, u točkama 105. do 118. pobijane presude odbio je razne argumente Vijeća i Komisije. U tom pogledu u točki 114. pobijane presude osobito je istaknuo da, čak i pod pretpostavkom da trgovci/proizvođači mješavina snose antidampinšku pristojbu i da se dokaže da je komercijalni lanac bioetanola prekinut na način da oni ne mogu prebaciti teret antidampinške pristojbe na proizvođače, uvođenje antidampinške pristojbe ipak mijenja pravne uvjete pod kojima se odvijalo stavljanje bioetanola koji su proizveli uzorkovani proizvođači na tržište Unije, tako da se u svakom slučaju izravno i znatno utjecalo na pravni položaj navedenih proizvođača na tom tržištu.

29

Kao drugo, Opći je sud u točkama 119. do 130. pobijane presude utvrdio da se sporna uredba izravno odnosi na četiri uzorkovana proizvođača, tako što je u točkama 131. do 145. navedene presude odbio razne argumente Vijeća i Komisije kojima se tvrdilo suprotno.

30

Kao treće, Opći je sud u točkama 151. do 153. pobijane presude presudio da je tužba udruženja Growth Energy i Renewable Fuels Association nedopuštena u dijelu u kojem je podnesena u ime svih članova tih udruženja osim četiriju uzorkovanih američkih proizvođača, s obzirom na to da navedena udruženja nisu podnijela dokaze koji omogućuju utvrđenje da se sporna uredba izravno odnosila na njihove članove.

31

Opći je sud potom ispitao pravni interes udruženja Growth Energy i Renewable Fuels Association. U točkama 155. do 160. pobijane presude odbio je argument Komisije u skladu s kojim Growth Energy i Renewable Fuels Association nemaju stvaran i postojeći interes za pokretanje postupka protiv sporne uredbe, s obzirom na to da njihovi članovi tijekom ispitnog postupka nisu izvozili bioetanol u Uniju niti su to počeli činiti na dan podnošenja predmetne tužbe.

32

U tom pogledu, u točki 157. pobijane presude istaknuo je da je – iako Komisija, koja je običan intervenijent, nije bila ovlaštena isticati prigovor o postojanju zapreke vođenju postupka koji se temelji na nedostatku pravnog interesa – ipak dužan po službenoj dužnosti ispitati postojanje pravnog interesa. U ovom slučaju, presudio je, s jedne strane, da su udruženja Growth Energy i Renewable Fuels Association imala pravni interes jer je poništenje antidampinške pristojbe uvedene spornom uredbom, koja se naplaćuje na uvoz bioetanola koji su proizvela četiri uzorkovana američka proizvođača u Uniju, potonjima moglo koristiti. S druge strane, presudio je da ta dva udruženja imaju pravni interes jer su se pozivala na povredu njihovih vlastitih postupovnih prava.

33

Opći je sud svoju analizu o dopuštenosti tužbe zaključio u točkama 161. i 162. pobijane presude, navodeći sljedeće:

34

U okviru žalbe Vijeće od Suda prvenstveno zahtijeva da:

35

Podredno, Vijeće od Suda zahtijeva da:

36

U svojem odgovoru na žalbu Komisija od Suda prvenstveno zahtijeva da:

37

Podredno, Komisija od Suda zahtijeva da:

38

U svojem odgovoru na žalbu udruženja Growth Energy i Renewable Fuels Association od Suda zahtijevaju da:

39

U okviru protužalbe, Growth Energy i Renewable Fuels Association od Suda prvenstveno zahtijevaju da:

40

Podredno i u slučaju da Sud ocijeni da stanje postupka ne dopušta da sam odluči o sporu, udruženja Growth Energy i Renewable Fuels Association od Suda zahtijevaju da:

41

U odgovoru na protužalbu Vijeće od Suda zahtijeva da:

42

U svojem odgovoru na protužalbu Komisija od Suda zahtijeva da:

43

U okviru svoje žalbe Vijeće ističe tri žalbena razloga. Prvi žalbeni razlog temelji se na tome da je Opći sud pogrešno protumačio članak 263. UFEU‑a i relevantnu sudsku praksu te na nedostatku u obrazloženju pobijane presude. Drugi žalbeni razlog temelji se na tome da je Opći sud pogrešno protumačio članak 9. stavak 5. Osnovne antidampinške uredbe. Treći žalbeni razlog temelji se na tome da je Opći sud pogrešno zaključio da na američke proizvođače u uzorku nije bilo neizvedivo primijeniti pojedinačne pristojbe.

44

U okviru svojih podnesaka kojima podupire Vijeće Komisija navodi da bezuvjetno podupire žalbu koju je podnijelo Vijeće i da se slaže s argumentima koje je ono iznijelo u svojem odgovoru na repliku. Ona, međutim, također ističe razlog koji Vijeće nije istaknulo, ali za koji smatra da ga Sud može ispitati po službenoj dužnosti. Tvrdi da je tužbu udruženja Growth Energy i Renewable Fuels Association trebalo proglasiti nedopuštenom, s obzirom na to da zaštita komercijalnih interesa članova tih udruženja nije društveni cilj potonjih, kako je definiran njihovim statutima.

45

Udruženja Growth Energy i Renewable Fuels Association ističu prigovor nedopuštenost žalbe u cijelosti. S jedne strane, ističu da, u okviru svojeg prvog i drugog žalbenog razloga Vijeće u biti dovodi u pitanje činjenične elemente, a da se ne poziva na to da je Opći sud iskrivio dokaze. S druge strane, smatraju da Vijeće u okviru svojeg trećeg žalbenog razloga svoje argumente ne iznosi dovoljno jasno.

46

Sud će najprije ispitati prigovor nedopuštenosti žalbe koji su istaknula udruženja Growth Energy i Renewable Fuels Association, a zatim razlog koji je Komisija istaknula u okviru svojeg podneska kojim podupire Vijeće, a temelji se na pogrešci koju je Opći sud počinio time što je tužbu udruženja Growth Energy i Renewable Fuels Association proglasio dopuštenom i, naposljetku, prvi žalbeni razlog Vijeća, kojim se osporava procesna legitimacija tih dvaju udruženja i, konkretno, prvi dio tog prvog žalbenog razloga, koji se temelji na tome da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava time što je zaključio da se sporna uredba izravno odnosi na uzorkovane američke proizvođače bioetanola i, posljedično, udruženja Growth Energy i Renewable Fuels Association.

47

Valja podsjetiti da ocjena činjenica i dokaza uistinu nije, osim u slučaju iskrivljavanja tih činjenica i dokaza, pravno pitanje koje je kao takvo podložno nadzoru Suda u okviru žalbe. Međutim, kad Opći sud utvrdi ili ocijeni činjenice, Sud je nadležan za provođenje, na temelju članka 256. UFEU‑a, nadzora njihove pravne kvalifikacije i njezinih pravnih posljedica (presude od 28. svibnja 1998., Deere/Komisija, C‑7/95 P, EU:C:1998:256, t. 21.; od 10. prosinca 2002, Komisija/Camar i Tico, C‑312/00 P, EU:C:2002:736, t. 69. i od 28. lipnja 2018., Andres (stečaj Heitkamp BauHolding)/Komisija, C‑203/16 P, EU:C:2018:505, t. 77.).

48

U ovom slučaju, Vijeće svojim prvim žalbenim razlogom ističe da je Opći sud počinio dvostruku pogrešku koja se tiče prava prilikom tumačenja članka 263. četvrtog stavka UFEU‑a, time što je zaključio da se sporna uredba, s jedne strane, izravno odnosila na udruženja Growth Energy i Renewable Fuels Association i, s druge strane, da se osobno odnosila na ta udruženja, koja su imala svojstvo zastupnika četiriju uzorkovanih američkih proizvođača bioetanola. U okviru tog prvog žalbenog razloga, Vijeće konkretno osporava to da se sporna uredba može izravno odnositi na te proizvođače, s obzirom na to da oni u biti nisu izravno izvozili bioetanol u Uniju.

49

Time Vijeće stoga dovodi u pitanje pravne zaključke koje je Opći sud izveo iz svojih činjeničnih utvrđenja, u ovom slučaju priznanje udruženjima Growth Energy i Renewable Fuels Association procesne legitimacije za pokretanje postupka protiv sporne uredbe, u smislu članka 263. četvrtog stavka UFEU‑a, tako da se žalba mora, barem u tom dijelu, proglasiti dopuštenom (vidjeti u tom smislu presude od 10. prosinca 2002., Komisija/Camar i Tico, C‑312/00 P, EU:C:2002:736, t. 71.; od 28. lipnja 2018., Njemačka/Komisija, C‑208/16 P, neobjavljenu, EU:C:2018:506, t. 76. i od 28. lipnja 2018.Njemačka/Komisija, C‑209/16 P, neobjavljenu, EU:C:2018:507, t. 74.).

50

Iz toga proizlazi, a da u ovom stadiju nije potrebno odlučivati o dopuštenosti drugih dvaju žalbenih razloga koje je istaknulo Vijeće, da prigovor nedopuštenosti prvog žalbenog razloga koji su istaknula udruženja Growth Energy i Renewable Fuels Association treba odbiti.

51

Komisija ističe da je Opći sud tužbu koju su u prvostupanjskom postupku podnijela udruženja Growth Energy i Renewable Fuels Association trebao odbaciti kao nedopuštenu, s obzirom na to da im u biti njihovi statuti nisu omogućavali da štite komercijalne interese određenog sektora i/ili svojih članova. Tvrdi da je Sud usto taj argument dužan ispitati po službenoj dužnosti.

52

Ona smatra da je Opći sud iskrivio činjenice time što je udruženja Growth Energy i Renewable Fuels Association u točki 1. pobijane presude opisao kao „udruženja koja zastupaju američke proizvođače bioetanola”, a zatim kao „udruženja koja zastupaju interese američke industrije bioetanola”, u točki 42. pobijane presude. Naime, ta dva udruženja ne smiju, kao neprofitna udruženja osnovana u skladu s District of Columbia Non‑profit Corporation Actom (Zakon o neprofitnim udruženjima okruga Kolumbija), provoditi aktivnosti zaštite komercijalnih interesa određenog sektora i/ili svojih članova.

53

Usto, prema njezinu mišljenju, takva aktivnost nije u skladu s posebnim ciljem udruženja Growth Energy, odnosno „promicanjem etanola kao obnovljivog, čistog i održivog izvora energije”, kao ni s društvenim ciljem udruženja Renewable Fuels Association, odnosno „promicanjem i podržavanjem razvoja zdrave i konkurentne nacionalne industrije obnovljivih goriva”. Nadalje, udruženja Growth Energy i Renewable Fuels Association uopće nisu pokušala dokazati da se njihova tužba uklapa u okvir njihovih statutarnih ciljeva s obzirom na to da je Opći sud u točki 75. pobijane presude utvrdio, naprotiv, da je svrha njihove tužbe bila „zaštita američke industrije etanola”.

54

Udruženja Growth Energy i Renewable Fuels Association ističu da činjenica da su neprofitna nipošto ne znači da ne mogu štititi komercijalne interese određenog sektora i/ili svojih članova, nego da to jednostavno znači da ne mogu stjecati financijsku korist od svojih aktivnosti i isplatiti dividende dioničarima. Dodaju da je Komisija proizvoljno zaključila da je društveni cilj udruženja Renewable Fuels Association ograničen na nacionalna pitanja i da isključuje zaštitu komercijalnih interesa njegovih članova u trećim zemljama. Naime, i promicanje nacionalne industrije povezano je s njezinim rastom, u što spada i izvoz, tako da je sporna uredba, s obzirom na to da utječe na kompetitivnost navedene industrije, doista obuhvaćena zadaćom udruženja Renewable Fuels Association.

55

U svakom slučaju, Komisija, kao „druga stranka” u žalbenom postupku u tom stadiju postupka ne može u tom pogledu isticati iskrivljavanje dokaza, na koje se Vijeće u tom pogledu nije pozvalo, i tvrditi da su utvrđenja Općeg suda u vezi s ciljevima udruženja u biti bila više ograničena. Tvrde da je Komisija trebala podnijeti protužalbu na temelju članka 178. Poslovnika Suda.

56

U skladu s člankom 174. Poslovnika Suda, zahtjev odgovora na žalbu usmjeren je na potpuno ili djelomično prihvaćanje ili odbijanje žalbe. Nadalje, u skladu s člancima 172. i 176. tog poslovnika, stranke koje su ovlaštene podnijeti odgovor na žalbu mogu zasebnim aktom, različitim od odgovora na žalbu, podnijeti protužalbu, koja, u skladu s člankom 178. stavkom 1. i stavkom 3. drugom rečenicom navedenog poslovnika, mora biti usmjerena na potpuno ili djelomično ukidanje pobijane presude i utemeljena na razlozima i argumentima koji ne smiju biti jednaki onima iz odgovora na žalbu.

57

Iz tih odredaba promatranih zajedno proizlazi da se odgovorom na žalbu ne može tražiti ukidanje pobijane presude zbog razloga različitih i neovisnih o onima navedenim u žalbi, s obzirom na to da se takvi razlozi mogu istaknuti samo u okviru protužalbe (presude od 10. studenoga 2016., DTS Distribuidora de Televisión Digital/Komisija, C‑449/14 P, EU:C:2016:848, t. 99. do 101. i od 30. svibnja 2017., Safa Nicu Sepahan/Vijeće, C‑45/15 P, EU:C:2017:402, t. 20.).

58

U ovom slučaju, kao što je to nezavisni odvjetnik istaknuo u točkama 45. i 46. svojeg mišljenja, Komisija ističe jedan razlog koji se u biti temelji na tome da je Opći sud iskrivio činjenice time što je zaključio da su udruženja Growth Energy i Renewable Fuels Association bila ovlaštena na temelju svojih statuta štititi komercijalne interese sektora bioetanola ili svojih članova, a koji Vijeće nije istaknulo, i koji je stoga zaseban i neovisan razlog za poništenje pobijane presude koji se može istaknuti samo u okviru protužalbe.

59

Međutim, u skladu s ustaljenom sudskom praksom, Sud, kojem je podnesena žalba na temelju članka 56. njegova Statuta, može, po potrebi po službenoj dužnosti, odlučiti o razlogu koji se odnosi na javni poredak i temelji se na nepoštovanju uvjeta dopuštenosti tužbe iz članka 263. UFEU‑a (vidjeti presudu od 29. travnja 2004., Italija/Komisija, C‑298/00 P, EU:C:2004:240, t. 35.; rješenja od 15. travnja 2010., Makhteshim‑Agan Holding i dr./Komisija, C‑517/08 P, neobjavljeno, EU:C:2010:190, t. 54. i od 7. prosinca 2017., Eurallumina/Komisija, C‑323/16 P, neobjavljeno, EU:C:2017:952, t. 31.).

60

Razlog koji je Komisija istaknula se međutim ne može prihvatiti.

61

Naime, s jedne strane, činjenica da cilj udruženja Growth Energy i Renewable Fuels Association nije stjecanje bilo kakvog profita nikako ne znači da ona ne mogu pred sudom osigurati zaštitu kolektivnih interesa pravnih osoba koje zastupaju. Komisija u svakom slučaju nije dokazala, a ni tvrdila da ona nemaju stranačku sposobnost.

62

S druge strane, suprotno onomu što navodi Komisija, nikako nije očito da društveni cilj udruženja Growth Energy i Renewable Fuels Association njima ne omogućava osiguranje zaštite komercijalnih interesa svojih članova u trećim zemljama. Kao što je to nezavisni odvjetnik istaknuo u točki 51. svojeg mišljenja, društveni cilj svakoga od tih dvaju udruženja naveden je dovoljno široko kako bi obuhvaćao tužbu čija je svrha zaštititi interese članova potonjih protiv mjera trgovinske zaštite.

63

Iz toga slijedi da Komisijin samostalan razlog treba odbiti kao pravno neosnovan.

64

Vijeće ističe da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava kada je u točki 104. pobijane presude pobijane presude zaključio, a što je uostalom obrazložio navodima iz točaka 114., 116. i 117. te presude, da se sporna uredba izravno odnosi na četiri uzorkovana američka proizvođača bioetanola.

65

Naime, Opći je sud presudio da se sporna uredba izravno odnosi na četiri proizvođača, s obzirom na to da su ona bila proizvođači proizvoda koji je, prilikom njegova uvoza u Uniju, podlijegao antidampinškoj pristojbi. Uvođenje takve pristojbe izmijenilo je pravne uvjete pod kojima je bioetanol stavljen na tržište Unije. Međutim, utvrđenje da postoji takav izravan utjecaj nije u skladu s utvrđenjem Suda u presudi od 28. travnja 2015., T & L Sugars i Sidul Açúcares/Komisija (C‑456/13 P, EU:C:2015:284, t. 44. do 51.). Na njih bi se, kao na proizvođače koji svoje proizvode izravno ne prodaju u Uniju, sporna uredba mogla u najbolju ruku neizravno odnositi s gospodarske točke gledišta jer su oni potencijalno stavljeni u nepovoljan konkurentski položaj u odnosu na druge proizvođače bioetanola od kojih se ne ubire nikakva pristojba.

66

Vijeće smatra da je Opći sud pogrešno presudio da antidampinške pristojbe mijenjaju pravne uvjete stavljanja na tržište predmetnog proizvoda i da tako izravno i bitno utječu na položaj svih uzorkovanih proizvođača, neovisno o tome je li riječ o izvoznicima ili nije. Zaključivši da se sporna uredba automatski izravno odnosi na sve proizvođače, Opći je sud postupio protivno ustaljenoj sudskoj praksi na koju se poziva, počinivši tako pogrešku koja se može nazvati sudskim „pretjerivanjem”.

67

Stoga Opći sud, prihvaćajući kao dovoljnu navodnu i neizravnu promjenu gospodarskog položaja četiriju uzorkovanih proizvođača, nije poštovao uvjet izravnog utjecaja iz članka 263. četvrtog stavka UFEU‑a, kojim se zahtijeva da osporavana mjera izravno proizvodi učinke na pravnu situaciju dotične osobe i da se njome ne daje nikakva diskrecijska ovlast adresatima te mjere koji su zaduženi za njezinu provedbu, s obzirom na to da je ona potpuno automatska i proizlazi isključivo iz propisa Unije, bez primjene drugih posrednih pravila.

68

Udruženja Growth Energy i Renewable Fuels Association smatraju da Opći sud nije počinio pogrešku koja se tiče prava kada je zaključio da se sporna uredba na njih izravno odnosi.

69

U skladu s ustaljenom sudskom praksom Suda, koju je Opći sud naveo u točki 67. pobijane presude, uvjet prema kojemu se osporavana mjera mora izravno odnositi na fizičku ili pravnu osobu zahtijeva ispunjenje dvaju kumulativnih uvjeta, odnosno osporavana mjera, s jedne strane, mora izravno proizvoditi učinke na pravnu situaciju te osobe i, s druge strane, njome se ne daje nikakva diskrecijska ovlast njezinim adresatima koji su zaduženi za njezinu provedbu s obzirom na to da je ona potpuno automatska i proizlazi isključivo iz propisa Unije, bez primjene drugih posrednih pravila (vidjeti osobito presudu od 5. svibnja 1998., Compagnie Continentale (France)/Komisija, C‑391/96 P, EU:C:1998:194, t. 41. i rješenja od 10. ožujka 2016., SolarWorld/Komisija, C‑142/15 P, neobjavljeno, EU:C:2016:163, t. 22. i od 21. travnja 2016., Makro autoservicio mayorista i Vestel Iberia/Komisija, C‑264/15 P i C‑265/15 P, neobjavljeno, EU:C:2016:301, t. 45.).

70

Kao što je to nezavisni odvjetnik istaknuo u točki 58. svojeg mišljenja, Vijeće i Komisija dovode u pitanje ocjenu Općeg suda koja se odnosi na prvi od tih uvjeta.

71

Naime, institucije u biti ističu da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava time što je zaključio da se sporna uredba izravno odnosi na uzorkovane američke proizvođače zato što su trgovci/proizvođači mješavina tijekom razdoblja ispitnog postupka redovito u Uniju izvozili velike količine bioetanola koje su oni proizveli, tako da je na njihov pravni položaj na tržištu Unije znatno utjecalo uvođenje antidampinške pristojbe.

72

Valja podsjetiti, u tom pogledu, da u skladu s ustaljenom sudskom praksom Suda, iako su uredbe kojima se antidampinške pristojbe uvode na određeni proizvod po svojoj naravi i dosegu normativnoga karaktera jer se primjenjuju na sve odnosne gospodarske subjekte, nije isključeno da se mogu izravno i osobno odnositi na neke od njih, a osobito pod određenim uvjetima na proizvođače i izvoznike dotičnog proizvoda (vidjeti u tom smislu presudu od 16. travnja 2015., TMK Europe, C‑143/14, EU:C:2015:236, t. 19. i navedenu sudsku praksu).

73

U tom pogledu, Sud je više puta presudio da se akti kojima se uvode antidampinške pristojbe mogu izravno i osobno odnositi na poduzetnike koji proizvode i izvoze predmetni proizvod i kojima se damping stavlja na teret na temelju podataka koji proizlaze iz njihove trgovinske djelatnosti. Takav je slučaj poduzetnika koji su proizvođači i izvoznici koji mogu dokazati da su određeni u aktima Komisije ili Vijeća ili da su predmet pripremnih istraga (vidjeti u tom smislu osobito presude od 21. veljače 1984., Allied Corporation i dr./Komisija, 239/82 i 275/82, EU:C:1984:68, t. 11. i 12. i od 7. svibnja 1987., NTN Toyo Bearing i dr./Vijeće, 240/84, EU:C:1987:202, t. 5.).

74

Iz te sudske prakse proizlazi da se ne može smatrati da se uredba kojom se uvodi antidampinška pristojba izravno odnosi na poduzetnika samo zato što ima svojstvo proizvođača proizvoda koji podliježe toj pristojbi s obzirom na to da je u tom pogledu svojstvo izvoznika ključno. Naime, iz samog teksta sudske prakse navedene u prethodnoj točki ove presude proizlazi da je izravan utjecaj – koji uredba kojom se uvode antidampinške pristojbe ima na određene proizvođače i izvoznike predmetnog proizvoda – vezan osobito uz činjenicu da im je stavljen na teret damping. Međutim, proizvođaču koji ne izvozi ono što je proizveo na tržište Unije, nego se ograničava na to da to proda na svojem nacionalnom tržištu, ne može se staviti na teret damping.

75

Slijedom toga, kao što je to nezavisni odvjetnik istaknuo u točki 77. svojeg mišljenja, sama okolnost da se proizvod nađe na tržištu Unije, pa i u velikim količinama, nije dovoljna da bi se zaključilo da, nakon što se na taj proizvod uvede antidampinška pristojba, navedena pristojba izravno utječe na pravni položaj njegova proizvođača.

76

Međutim, u ovom slučaju, kako to proizlazi iz uvodnih izjava 12. i 63. sporne uredbe i kao što je to Opći sud utvrdio u točki 94. pobijane presude, uzorkovani američki proizvođači tijekom razdoblja ispitnog postupka nisu svoje proizvode izravno izvozili na tržište Unije. Stoga im na teret nije stavljen nikakav damping i u odnosu na njih nije mogla biti utvrđena nikakva pojedinačna dampinška marža, kako to proizlazi iz uvodnih izjava 64. i 76. sporne uredbe i kako je to Opći sud istaknuo u točkama 107. do 112. pobijane presude.

77

Budući da navedeni proizvođači svoje proizvode nisu izravno izvozili na tržište Unije i da stoga u konačnici nisu u spornoj uredbi određeni kao izvoznici, utvrđenja vezana uz postojanje dampinga nisu se na njih izravno odnosila, niti je to izravno utjecalo na njihovu imovinu, s obzirom na to da njihovi proizvodi nisu bili izravno podvrgnuti uvedenim antidampinškim pristojbama.

78

Točno je da su američki proizvođači bioetanola određeni u aktima institucija s obzirom na to da ih je Komisija u početku odabrala kao uzorak američkih proizvođača‑izvoznika. Međutim, ta okolnost, koju je Opći sud uostalom istaknuo u točki 119. pobijane presude, posvećenoj analizi osobnog utjecaja na uzorkovane američke proizvođače, nije dovoljna kako bi se moglo zaključiti da se sporna uredba odnosi na potonje.

79

Naime, iz sudske prakse navedene u točki 73. ove presude proizlazi da se samo za „poduzetnike koji proizvode i izvoze” proizvod koji podliježe antidampinškoj pristojbi kojima se na teret stavlja damping i koji mogu dokazati da su određeni u aktima institucija smatra da se uredba kojom se uvodi navedena pristojba na njih izravno odnosi.

80

Međutim, kao što je to već istaknuto u točki 76. ove presude, nije sporno da uzorkovani američki proizvođači svoju proizvodnju bioetanola nisu izravno izvozili na tržište Unije.

81

Iako je točno da sporna uredba može američke proizvođače bioetanola staviti u nepovoljan konkurentski položaj, ta okolnost, čak i da se utvrdi, sama po sebi ne omogućuje zaključak da su odredbe te uredbe utjecale na pravni položaj tih proizvođača i da su se one stoga na njih izravno odnosile (vidjeti u tom smislu presude od 28. travnja 2015., T & L Sugars i Sidul Açúcares/Komisija, C‑456/13 P, EU:C:2015:284, t. 37., i od 17. rujna 2015., Confederazione Cooperative Italiane i dr./Anicav i dr., C‑455/13 P, C‑457/13 P i C‑460/13 P, neobjavljenu, EU:C:2015:616, t. 49.).

82

Opći je sud stoga počinio pogrešku koja se tiče prava time što je zaključio da se sporna uredba izravno odnosi na uzorkovane američke proizvođače bioetanola. Slijedom toga, pobijanu presudu valja ukinuti u dijelu u kojem je njome sporna uredba poništena u dijelu koji se odnosi na društva Patriot Renewable Fuels, Plymouth Energy Company, POET i Platinum Ethanol, a da nije potrebno ispitati ostale žalbene razloge.

83

U okviru svoje protužalbe, udruženja Growth Energy i Renewable Fuels Association ističu dva protužalbena razloga, koja se temelje na pogrešnoj analizi Općeg suda vezanoj uz dopuštenost njihove tužbe koju su podnijeli u prvostupanjskom postupku. Kao prvo, ističu da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava kada je opseg njihove pojedinačne procesne legitimacije ograničio na njihov deseti tužbeni razlog, kojim se traži zaštita njihovih postupovnih prava. Ona tako osporavaju zaključak kojim je Opći sud u točki 161. drugoj alineji pobijane presude odbacio njihovih prvih devet tužbenih razloga kao nedopuštene.

84

Kao drugo, ističu da je Opći sud također počinio pogrešku koja se tiče prava time što im nije priznao procesnu legitimaciju za postupanje u ime svojih članova koji nisu uzorkovani američki proizvođači bioetanola, to jest, s jedne strane, trgovaca/proizvođača mješavina Murex i CHS i, s druge strane, njihovih drugih članova koji nisu uzorkovani. Stoga, osporavaju zaključak kojim je Opći sud u točki 161. trećoj alineji pobijane presude odbacio tužbu kao nedopuštenu, u dijelu u kojem se njome traži poništenje sporne uredbe u odnosu na članove tužiteljâ osim petorice uzorkovanih američkih proizvođača.

85

Vijeće zahtijeva da se dva razloga istaknuta u protužalbi odbiju.

86

Komisija također podredno ističe da se dva razloga istaknuta u navedenoj protužalbi moraju odbiti kao očito neosnovana, ali i prvenstveno ističe dva prigovora nedopuštenosti.

87

Komisija najprije tvrdi da protužalba sadržava elektronički potpis osobe koja tvrdi da je član odvjetničke komore u Ateni (Grčka) i Bruxellesu (Belgija), ali da ni ovlaštenje za zastupanje ni punomoć te osobe nisu dostavljeni, što je, ako nedostatak ne bude otklonjen, dovoljno da se utvrdi da je protužalba nedopuštena.

88

Kao drugo, ističe da protužalbu koju su podnijela udruženja Growth Energy i Renewable Fuels Association treba odbaciti kao nedopuštenu, isto kao što je trebalo odbaciti tužbu za poništenje koju su ona u prvostupanjskom postupku podnijela Općem sudu, s obzirom na to da prema svojem statutu nisu imala ovlaštenje za njihovo podnošenje. Komisija konkretno navodi argumente koji su istovjetni onima koje je istaknula za osporavanje dopuštenosti odgovora na žalbu koji su podnijela ta dva udruženja, a koji su sažeto navedeni u točkama 51. do 53. ove presude.

89

U tom pogledu, valja utvrditi da je izvornik protužalbe udruženja Growth Energy i Renewable Fuels Association, kao što je to nezavisni odvjetnik istaknuo u točki 113. svojeg mišljenja, potpisala odvjetnica čiji se status kao takav ne osporava i koja je podnijela u svakom slučaju i u skladu s člankom 44. stavkom 1. točkom (b) Poslovnika, s jedne strane, dokument kojim se potvrđuje da je ovlaštena za zastupanje pred sudovima države članice i, s druge strane, punomoć koju su izdala udruženja Growth Energy i Renewable Fuels Association.

90

Stoga, prvi Komisijin prigovor nedopuštenosti treba odbiti kao očito neosnovan.

91

Drugi Komisijin prigovor nedopuštenosti treba također odbiti, i to iz razloga navedenih u točkama 60. do 63. ove presude.

92

Prvi protužalbeni razlog udruženja Growth Energy i Renewable Fuels Association dijeli se na dva dijela.

93

Prvi dio prvog protužalbenog razloga temelji se na pogrešnom utvrđenju Općeg suda, u točki 79. pobijane presude, u skladu s kojim spornom uredbom nisu izmijenjeni pravni položaj, prava i obveze tih dvaju udruženja.

94

Ona prije svega smatraju da antidampinška uredba može utjecati na pravni položaj osobe i na druge načine osim običnim plaćanjem antidampinške pristojbe. U ovom slučaju, sporna uredba izmijenila je njihova prava i obveze s obzirom na to da je jedini razlog njihova postojanja mandat i zadaća osiguranja zaštite i zastupanja prava američke industrije bioetanola u ime svojih članova, koji su uzorkovani proizvođači ili to nisu.

95

Ona nadalje ističu da su s ciljem pravilnog zastupanja svojih članova pred institucijama Unije aktivno sudjelovala u upravnom antidampinškom postupku koji je doveo do donošenja sporne uredbe. Stoga, uredba o uvođenju antidampinške pristojbe šteti, pojedinačno i s obzirom na njegov društveni cilj, udruženju koje nije moglo ostvariti rezultat koji se očekuje njegovom intervencijom.

96

Naposljetku, ističu da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava time što je u točki 86. pobijane presude odbio relevantnost presude od 24. ožujka 1993., CIRFS i dr./Komisija (C‑313/90, EU:C:1993:111), jer položaj tužitelja kao predstavničkih udruženja nije usporediv s položajem pregovarača koji formalno djeluje u ime svojih članova kao u predmetu u kojem je donesena ta presuda.

97

U okviru drugog dijela, osporavaju zaključak Općeg suda, izložen u točki 85. pobijane presude, u skladu s kojom se može smatrati da se sporna uredba na njih izravno i osobno odnosi samo po osnovi njihova desetog tužbenog razloga kojim zahtijevaju zaštitu postupovnih jamstava koja im pružaju članak 6. stavak 7., članak 19. stavci 1. i 2. te članak 20. stavci 2., 4. i 5. Osnovne antidampinške uredbe.

98

Ističu da se na temelju dviju presuda na koja se Opći sud poziva u tom pogledu, to jest presuda od 4. listopada 1983., Fediol/Komisija (191/82, EU:C:1983:259, t. 31.) i od 17. siječnja 2002., Rica Foods/Komisija (T‑47/00, EU:T:2002:7, t. 55.) ne može utvrditi osnovanost tog zaključka. Iako se iz tih presuda može zaključiti da se na osobu akt može odnositi osobno samo „kad mu primjenjivi propis Unije daje određena postupovna jamstva”, one, nasuprot tomu, ne potvrđuju tezu prema kojoj tu legitimaciju treba ograničiti samo na razloge u okviru kojih se navodi povreda postupovnih prava.

99

Ona smatraju da, kad se jednom utvrdi izravan i osoban utjecaj na osobu, njezinu tužbu treba smatrati u cijelosti dopuštenom. Sve zainteresirane stranke u smislu Osnovne antidampinške uredbe, bilo da su proizvođači, izvoznici, uvoznici ili njihova udruženja, imaju ista prava na temelju te uredbe. Time što im nije priznao „punu procesnu legitimaciju”, Opći sud je usto priznao da se sustav predstavničkih udruženja mora razlikovati ovisno o tome podnose li ona pritužbu ili osporavaju li mjeru kojom se nanosi šteta njima ili njihovim članovima.

100

Vijeće i Komisija zahtijevaju da se prvi protužalbeni razlog odbije, ističući osobito da je Opći sud osnovano presudio da je doseg procesne legitimacije udruženja bio ograničen na zaštitu njihovih postupovnih prava.

101

Kako to proizlazi iz točaka 77. do 87. pobijane presude, Opći je sud u bitnome presudio da je udruženjima Growth Energy i Renewable Fuels Association trebalo priznati procesnu legitimaciju za pokretanje postupka protiv sporne uredbe, ali samo ograničenu, kako bi osigurala zaštitu svojih postupovnih prava.

102

Kao prvo, on je u točki 79. pobijane presude konkretno presudio da se sporna uredba ne odnosi izravno na udruženja Growth Energy i Renewable Fuels Association, jer su njome antidampinške pristojbe uvedene samo na proizvode njihovih članova tako da njihov pravni položaj njome nije bio izmijenjen. Međutim on je, s druge strane, u točkama 80. do 85. i 87. pobijane presude presudio da ta dva udruženja ipak imaju procesnu legitimaciju za pokretanje postupka protiv sporne uredbe, i to u svojstvu predstavničkih udruženja koja su sudjelovala u postupku njezina donošenja, ali samo ograničenu, kako bi osigurala zaštitu postupovnih prava koje im priznaje Osnovna antidampinška uredba. Kao treće, u točki 86. pobijane presude presudio je da se ona ne mogu pozvati na presudu od 24. ožujka 1993., CIRFS i dr./Komisija (C‑313/90, EU:C:1993:111, t. 28. do 30.), s obzirom na to da njihov položaj kao predstavničkih udruženja u smislu Osnovne antidampinške uredbe nije usporediv s položajem pregovarača koji formalno djeluje u ime svojih članova.

103

U okviru prvog dijela njihova protužalbenog razloga koji se odnosi na točke 79. i 86. pobijane presude, udruženja Growth Energy i Renewable Fuels Association u bitnome tvrde da im je Opći sud trebao priznati punu i potpunu procesnu legitimaciju, s obzirom na to da su aktivno sudjelovala u upravnom antidampinškom postupku. Opći je sud tako počinio pogreške koje se tiču prava time što je, s jedne strane, u točki 79. pobijane presude presudio da se sporna uredba na njih izravno ne odnosi i, s druge strane, u točki 86. pobijane presude, da se ona nisu nalazila u situaciji koja je usporediva s onom povodom koje je donesena presuda od 24. ožujka 1993., CIRFS i dr./Komisija (C‑313/90, EU:C:1993:111, t. 28. do 30.).

104

Tako istaknuti argumenti udruženja Growth Energy i Renewable Fuels Association ne mogu se međutim prihvatiti.

105

Naime, s jedne strane, ne može se, kao što je to nezavisni odvjetnik istaknuo u točki 153. svojeg mišljenja, zaključiti da je sporna uredba izmijenila prava i obveze udruženja Growth Energy i Renewable Fuels Association samo zato što su njihov mandat i zadaća bili osigurati zaštitu i zastupanje prava američke industrije bioetanola u ime svojih članova. S druge strane, kao što je to nezavisni odvjetnik istaknuo u točkama 160. do 165. svojeg mišljenja, Opći je sud pravilno zaključio da situacija udruženja Growth Energy i Renewable Fuels Association ni po čemu nije bila usporediva s izvanrednom situacijom pregovarača o kojoj je bila riječ u predmetu u kojem je donesena presuda od 24. ožujka 1993., CIRFS i dr./Komisija (C‑313/90, EU:C:1993:111, t. 28. do 30.).

106

U okviru drugog dijela njihova prvog protužalbenog razloga udruženja Growth Energy i Renewable Fuels Association u bitnome ističu da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava time što je opseg njihova prava na podnošenje pravnog sredstva protiv sporne uredbe ograničio samo na zaštitu njihovih postupovnih prava i time što je, slijedom toga, kao dopušten prihvatio samo njihov deseti tužbeni razlog.

107

U tom pogledu, Sud je već presudio da se fizičkoj ili pravnoj osobi koja u okviru postupka donošenja akta Unije raspolaže postupovnim pravima u načelu ne može priznati, ako postoji bilo kakvo postupovno jamstvo, procesna legitimacija za postupanje protiv tog akta radi osporavanja njegove materijalne zakonitosti. Naime, točan doseg prava pojedinca na podnošenje pravnog sredstva protiv akta Unije ovisi o pravnom položaju utvrđenom u njegovu korist pravom Unije kojim se nastoje zaštititi tako priznati legitimni interesi (presuda od 25. listopada 1977., Metro SB‑Großmärkte/Komisija, 26/76, EU:C:1977:167, t. 13. i od 4. listopada 1983., Fediol/Komisija, 191/82, EU:C:1983:259, t. 31. i rješenje od 5. svibnja 2009., WWF‑UK/Vijeće, C‑355/08 P, neobjavljeno, EU:C:2009:286, t. 44.).

108

Stoga, kao što je to nezavisni odvjetnik istaknuo u točki 157. svojeg mišljenja, obična činjenica pozivanja na postojanje postupovnih jamstva ne može dovesti do dopuštenosti tužbe zbog toga što se ona temelji na razlozima koji se odnose na povredu materijalnih pravila (vidjeti u tom smislu rješenje od 5. svibnja 2009., WWF‑UK/Vijeće, C‑355/08 P, neobjavljeno, EU:C:2009:286, t. 47.).

109

Iz toga slijedi da prvi protužalbeni razlog udruženja Growth Energy i Renewable Fuels Association treba odbiti kao neosnovan.

110

U okviru njihova drugog protužalbenog razloga, koji se dijeli na dva dijela, udruženja Growth Energy i Renewable Fuels Association tvrde da je Opći sud također počinio pogrešku koja se tiče prava time što im nije priznao procesnu legitimaciju za postupanje u ime svojih članova koji nisu uzorkovani američki proizvođači bioetanola, to jest kao prvo, trgovaca/proizvođača mješavina Murex i CHS i, kao drugo, drugih neuzorkovanih članova.

111

Opći je sud prije svega u točkama 52. do 55. pobijane presude pogrešno presudio da zaštita interesa društava Murex i CHS ne može opravdati dopuštenost tužbe s obzirom na to da su ti trgovci/proizvođači mješavina imali samo svojstvo „pridruženih” članova udruženja Growth Energy i Renewable Fuels Association te stoga nisu imali pravo glasa. Naime, sudskom praksom Suda kojom se priznaje procesna legitimacija udruženjâ nipošto se ne razlikuje pridružene članove od drugih članova kako bi se, s druge strane, jasno tvrdilo da je dopuštena tužba koju je podnijelo udruženje koje pokreće postupak umjesto jednog ili više svojih članova koji su sami mogli podnijeti dopuštenu tužbu.

112

Opći je sud u točkama 152. do 154. pobijane presude također pogrešno presudio da se na druge članove udruženja Growth Energy i Renewable Fuels Association koji nisu bili uključeni u uzorak proizvođača‑izvoznika, sporna uredba nije izravno odnosila, s obzirom na to da ih, s jedne strane, ta dva udruženja nisu odredila i, s druge strane, da ona nisu podnijela ni jedan dokaz kojim dokazuju da su izvezli bioetanol u Uniju i da se na njihove proizvode naplaćivala antidampinška pristojba uvedena tom uredbom. U tom pogledu ističu da se smatra da se sporna uredba, zato što na nacionalnoj razini uspostavlja antidampinšku pristojbu na uvoz bioetanola podrijetlom iz Sjedinjenih Američkih Država, izravno odnosi na sve američke proizvođače, jer antidampinška pristojba izravno utječe na pravni položaj potonjih upravo u onom trenutku kada njihov proizvod prodre na tržište Unije. Isto tako, postoji izravan utjecaj na potencijalne izvoznike s obzirom na to da antidampinška pristojba utječe na mjesta izvoza proizvoda.

113

Udruženja Growth Energy i Renewable Fuels Association dodaju da je Opći sud također propustio razmotriti pitanje utječe li sporna uredba osobno na njih. Ističu da su u postupku sudjelovala u svojstvu zastupnika svih svojih članova podnošenjem dokaza da američki uvoz ne uzrokuje znatnu štetu industriji Europske unije. Posebnost ovog slučaja je dakle činjenica da je sporna uredba donesena na temelju njihovih očitovanja, kojima se prenosi mišljenje i stajalište njihovih članova. Nepriznavanje njihove procesne legitimacije omogućava Vijeću da izbjegne svaki stvarni nadzor zakonitosti. U tom pogledu, tvrdnja Općeg suda iz točke 161. pobijane presude je netočna i pretjerana.

114

Vijeće zahtjeva da se drugi protužalbeni razlog odbaci kao nedopušten i, u svakom slučaju, odbije kao potpuno pravno neosnovan.

115

Opći je sud u točkama 52. do 55. pobijane presude presudio da udruženja Growth Energy i Renewable Fuels Association nisu imala procesnu legitimaciju kao zastupnici svojih „pridruženih” članova društava Murex i CHS. U tom je pogledu u točki 53. pobijane presude istaknuo da je društvo CHS, kao pridruženi član udruženja Renewable Fuels Association, na temelju statuta tog udruženja imalo pravo prisustvovati na sastancima članova ali da nije imalo pravo glasa. Također, u točki 54. pobijane presude, istaknuo je da ni društvo Murex, kao pridruženi član udruženja Growth Energy, na temelju statuta tog udruženja nije imalo pravo glasa. Opći je sud iz toga zaključio da društva CHS i Murex nisu imala mogućnost isticati svoje interese kada bi ih njihova udruženja eventualno zastupala.

116

Nadalje, Opći je sud u točkama 151. do 153. pobijane presude utvrdio da udruženja Growth Energy i Renewable Fuels Association nisu, s jedne strane, osobito odredila, osim uzorkovanih američkih proizvođača i trgovaca/proizvođača mješavina Murex i CHS, ni jednog od svojih članova koji bi mogao imati procesnu legitimaciju i, s druge strane, nisu podnijela ni jedan dokaz kojim se dokazuje da su ti članovi izvozili bioetanol u Uniju i stoga podlijegali antidampinškoj pristojbi uvedenoj spornom uredbom. Iz toga je zaključio da se ne može smatrati da se sporna uredba mogla izravno odnositi na navedene članove.

117

Najprije, valja odbiti prigovor nedopuštenosti drugog protužalbenog razloga koji je istaknulo Vijeće. Nasuprot onomu što potonje tvrdi, udruženja Growth Energy i Renewable Fuels Association ne dovode u pitanje ocjenu činjenica Općeg suda nego pravnu kvalifikaciju tih činjenica i, konkretno, njegove zaključke u skladu s kojima, s jedne strane, ta dva udruženja nemaju procesnu legitimaciju za postupanje u ime trgovaca/proizvođača mješavina Murex i CHS, i, s druge strane, sporna se uredba ne odnosi izravno na neuzorkovane američke proizvođače bioetanola.

118

Nadalje, valja odbiti drugi dio drugog protužalbenog razloga koji su istaknula udruženja Growth Energy i Renewable Fuels Association, a temelji se na pogrešci koju je Opći sud počinio time što je presudio da ta dva udruženja nemaju procesnu legitimaciju za postupanje u ime svojih članova koji nisu dio uzorka proizvođača‑izvoznika.

119

Naime, kako to proizlazi iz točaka 69. do 82. ove presude, ni okolnost da je dio, pa makar i značajan, proizvodnje američkih proizvođača bioetanola izvezen u Uniju ni činjenica da postoji mogućnost da će oni morati platiti antidampinšku pristojbu uvedenu spornom uredbom ne predstavljaju dovoljne elemente kako bi se zaključilo da se ta uredba na njih izravno odnosi, u smislu članka 263. četvrtog stavka UFEU‑a.

120

S druge strane, valja prihvatiti prvi dio drugog protužalbenog razloga. Naime, Opći je sud počinio pogrešku koja se tiče prava time što je zaključio da zaštita interesa trgovaca/proizvođača mješavina Murex i CHS ne može opravdati dopuštenost tužbe udruženja Growth Energy i Renewable Fuels Association, s obzirom na to da su oni imali samo svojstvo pridruženih članova tih udruženja i stoga nisu imali pravo glasa u navedenim udruženjima.

121

Naime, takva okolnost ne može biti dovoljna za dokazivanje nepostojanja procesne legitimacije takvih udruženja.

122

Kao što je to nezavisni odvjetnik istaknuo u točki 129. svojeg mišljenja, dopuštenost tužbe za poništenje koju podnosi udruženje zaduženo za zaštitu kolektivnih interesa svojih članova ovisi, pod drugom pretpostavkom koju je Opći sud razmotrio u točki 45. pobijane presude, o pojedinačnoj procesnoj legitimaciji poduzetnika koje to udruženje zastupa (vidjeti u tom smislu rješenje od 18. prosinca 1997., Sveriges Betodlares i Henrikson/Komisija, C‑409/96 P, EU:C:1997:635, t. 46. i 47.; presude od 22. lipnja 2006., Belgija i Forum 187/Komisija, C‑182/03 i C‑217/03, EU:C:2006:416, t. 56.; od 22. prosinca 2008., British Aggregates/Komisija, C‑487/06 P, EU:C:2008:757, t. 33. i od 13. ožujka 2018., European Union Copper Task Force/Komisija, C‑384/16 P, EU:C:2018:176, t. 87.).

123

Međutim, ne može se prihvatiti da je to što određeni članovi udruženja nemaju na raspolaganju pravo glasa ili drugi instrument koji im omogućava da promiču svoje interese u okviru potonjeg dovoljno za utvrđenje da cilj navedenog udruženja nije zastupanje tih članova.

124

Usto, takav se dodatan uvjet može, kao što je to nezavisni odvjetnik istaknuo u točki 141. svojeg mišljenja, teško ocjenjivati, osobito s obzirom na moguće razlike ovisno o pravu koje uređuje statute dotičnog udruženja.

125

Iz toga slijedi da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava time što je presudio da je na udruženjima Growth Energy i Renewable Fuels Association da dokažu ne samo da se sporna uredba izravno i osobno odnosila na njihove članove, u smislu članka 263. četvrtog stavka UFEU‑a, nego i da su članovi čije su interese namjeravali štititi morali usto moći isticati svoje pojedinačne interese u okviru tih udruženja.

126

Slijedom toga, pobijanu presudu treba ukinuti u dijelu u kojem je njome kao nedopuštena odbačena tužba za poništenje udruženja Growth Energy i Renewable Fuels Association, u njihovu svojstvu udruženja koje osigurava zaštitu kolektivnih interesa svojih članova, i konkretno, trgovaca/proizvođača mješavina Murex i CHS, a da nije razmotreno odnosi li se sporna uredba izravno i osobno na potonje.

127

U skladu s člankom 61. prvim stavkom Statuta Suda Europske unije on može, u slučaju ukidanja odluke Općeg suda, vratiti predmet na odlučivanje Općem sudu ili sam konačno odlučiti o sporu ako stanje postupka to dopušta.

128

U ovom slučaju, Sud smatra da raspolaže svim potrebnim elementima kako bi sam odlučio o dopuštenosti tužbe koju su udruženja Growth Energy i Renewable Fuels Association, u svojstvu zastupnika interesa uzorkovanih američkih proizvođača bioetanola, podnijela Općem sudu.

129

Kako to proizlazi iz točaka 69. do 82. ove presude, Opći sud počinio je pogrešku koja se tiče prava time što je presudio da se sporna uredba izravno odnosi na uzorkovane američke proizvođače, s obzirom na to da su trgovci/proizvođači mješavina tijekom ispitnog postupka od njih kupili vrlo značajne količine bioetanola koje su izvezene u Uniju.

130

Međutim, u dijelu u kojem su se udruženja Growth Energy i Renewable Fuels Association – kako bi dokazala da se sporna uredba na njih izravno odnosila zbog njihova svojstva zastupnika uzorkovanih američkih proizvođača – samo pozivala na procesnu legitimaciju tih proizvođača, na čiji je konkurentski položaj nametanje antidampinške pristojbe uvedeno tom uredbom moglo bitno utjecati, valja utvrditi da ona nisu dokazala da se sporna uredba izravno odnosila na te proizvođače, u smislu članka 263. četvrtog stavka UFEU‑a.

131

Stoga, s obzirom na to da je već navedeno da je na udruženjima Growth Energy i Renewable Fuels Association da dokažu da se sporna uredba na njihove članove ne samo osobno nego i izravno odnosila, pri čemu se traži kumulativno ispunjenje tih dvaju uvjeta (vidjeti u tom smislu presude od 3. listopada 2013., Inuit Tapiriit Kanatami i dr./Parlament i Vijeće, C‑583/11 P, EU:C:2013:625, t. 76., i od 13. ožujka 2018., Industrias Químicas del Vallés/Komisija, C‑244/16 P, EU:C:2018:177, t. 93.), valja prihvatiti prigovor nedopuštenosti koje je istaknulo Vijeće i u tom dijelu odbaciti tužbu za poništenje sporne uredbe kao nedopuštenu.

132

S druge strane, Sud smatra da nije u stanju sam konačno odlučiti o dopuštenosti tužbe koju su podnijela udruženja Growth Energy i Renewable Fuels Association, u njihovu svojstvu zastupnika interesa trgovaca/proizvođača mješavina Murex i CSH, s obzirom na to da je njihovu tužbu u tom pogledu Opći sud odbacio kao nedopuštenu, a da pritom nije razmotrio je li se sporna uredba izravno i osobno odnosila na te trgovce/proizvođače mješavina.

133

Slijedom toga, ovaj predmet valja vratiti Općem sudu na ponovno odlučivanje kako bi on odlučio je li tužba udruženja Growth Energy i Renewable Fuels Association dopuštena, u dijelu u kojem su ona tu tužbu podnijela u svojem svojstvu zastupnika interesa trgovaca/proizvođača mješavina Murex i CHS.

134

U tim okolnostima o troškovima se mora odlučiti naknadno.

Slijedom navedenog, Sud (treće vijeće) proglašava i presuđuje: